Odabrane pjesme za zbornik „Mirisi lipe“

Ukupno je prispjelo 136 pjesama pjesnika starijih od 18 godina te 17 dječjih pjesama djece iz osnovnih škola

ČLANOVI KOMISIJE U SASTAVU

Anita Škvorc-Branda, prof.
Dijana Kozjak, prof.
Jasenka Novak, predsjednica KUU Lipa Gornji Mihaljevec

ODABRALI SU SLIJEDEĆE PJESME

Emilia Novis | Meksički standoff sa žoharima

Pobjednička priča:
Nasmij me - Međunarodni natječaj za kratku priču do 1000 riječi 

***

              Život, ta velika zagonetka vrišti za mirom. Što je mir? Mir je u neizvjesnosti prokletstvo.

            Glingolijanci su bili u unutarnjem bunilu i u potrazi za životom – u potrazi za nekim kime bi mogli dijeliti svijet, nekim tko bi dao odgovor toj vječnoj tišini postojanja u samoći. Ti Glingolijanci, eh, Glingolijanci, taj plemeniti narod živio je i gostovao na velikoj gospi Glingol – jer vjerovali su da riječ „planet” nije politički korektna, budući da nije riječ o bilo kakvoj točci u svemiru, nego o mjestu gdje oni imaju čast da gostuju. Stoga nisu bušili niti obrađivali zemlju jer je svatko znao da gospu to boli i tako zabranili većinu oštrih predmeta (to je činilo mazanje tosta vrlo nezgodnim). Onda su i svi složno zabranili rat kako bi imali više vremena za intelektualni rad i time su uspjeli razviti kulturu i znanost. Tu odluku nisu nikada požalili, no, mora se reći, da ih je sav intelektualni rad i prividni mir učinio samo psihotičnima paranoicima za istinom – „jer kako je bilo moguće da sa svom tehnologijom nitko nikad nije vidio izvan zavjese postojanja i ugledao vanglingolijanca?” Zapravo, mora se reći da nitko „normalan” nije vidio vanglingolijanca.  Naravno da je svima poznato univerzalno značenje riječi „normalno” i da se može reći kako su luđaci koji su vidjeli te leteće tanjure i snimili te loše snimke, doista i bili luđaci. Ipak, njihova strastvena poruka je bila dovoljno jaka pa su se tako počeli  formirati prvi „alien” kultovi. Isprva vlada nije htjela ništa poduzeti jer je bilo dobro za gospodarstvo, no kada su kultovi počeli imati utjecaja na izbore, znali su da to ne može tako i da se nešto mora poduzeti. Kako bi spriječili kultiste i njihove gluposti jednom zauvijek, vlada je sad morala sama da pronađe prave vanglingolijance kako bi potvrdno mogla dokazati da su svi u krivu.

Rezultati | Međunarodni natječaj za kratku priču do 1000 riječi – Nasmij me

Na natječaj Nasmij me - Međunarodni natječaj za kratku priču do 1000 riječi pristigle su 34 priče, od toga su dvije diskvalificirane jer nisu poslane prema pravilima natječaja

 

Najveći broj bodova osvojila je priča

Emilia Novis – “Meksički standoff sa žoharima“ 

Od mogućih 30 osvojila je 24. boda.

Čestitamo!

Rezultati natječaja | Mladen Pavković daruje dvije knjige – „Najljepše su oči moje majke“

Natječaj je završen. Programom Random između 27. natjecatelja, odabrani su dobitnice knjiga.
To su:

Antonija Oremuš
i
Irena Hajtok

Čestitamo i molimo dobitnice nam e-mailom dostave poštanske adrese radi dostave knjiga.

Referenca: Mladen Pavković daruje dvije knjige – „Najljepše su oči moje majke“

Bodovni popis naslova priča koje su osvojile najmanje 20 bodova | Međunarodni ljetni natječaj za kratku priču do 1000 riječi

Naslov priče	Ukupan broj bodova
Bilo jednom na Bilu +	29
Samo sitni pijesak +	28
Ljubav nikad ne prestaje +	27
Kao i na mnogim dijelovima +	25
Pod suncem +	23
Poslije svitanja +	23
Tajna ženskog trokuta +	23
Riba, ribetina, ribica +	23
Dudek +	23
Horizont +	23
Maks (On) +	23
Izgubljena ljetovanja +	22
S druge strane +	22
Najbolji ulet +	21
Svit je mali, e... +	21
Iscjelitelj +	21
Nije mi prvi put +	21
Vratit će se tune... +	21
Građanin drugog reda (do mora) +	21
Zagrljaj +	21
Smokve sa sedam kora +	21
Surprise i opaka gusarica +	20
Lukina priča +	20

Sve navedene priče bit će, uz dozvolu autora, objavljene na stranicama časopisa.
Pobjednička priča bit će objavljena i u tiskanom izdanju. 

Vezane objave:

Međunarodni ljetni natječaj za kratku priču do 1000 riječi
Rezultati natječaja

Turopoljska poculica | Rezultati natječaja

Izvještaj

o rezultatima 10. Matičina književnog natječaja 2018.

«Turopoljska poculica»

10.Matičin književni natječaj 2018. «Turopoljska poculica» raspisan je 15. rujna 2018. i  trajao do  25. prosinca 2018. godine za proznu formu -kratka priča- pisanu kajkavskim jezikom ili hrvatskim standardnim  jezikom.

Na natječaj su prispjela 32 rada. Kajkavskim jezikom napisano je 12 radova, a hrvatskim standardnim jezikom napisano je 20 radova. Radovi su prispjeli iz cijele Hrvatske.

Autori radova su iz sljedećih mjesta:

Zagreb,          

Slavonski Brod,

Oroslavje,

Velika Gorica,

Ivanić-Grad,

Buševec (Velika Gorica),

Sisak,              

Karlovac,

Opatija,

Staro Pračno (Sisak),

Novi Marof,

Vukovina (Velika Gorica),

Varaždin,

Šiljakovina (Kravarsko),

Zadar,

Ludbreg,

Lukač (Virovitica),

Kobilić (Velika Gorica)

Prispjele je radove Provedbeno povjerenstvo u sastavu: Stjepan Rendulić i Bosiljka Martinković predalo Prosudbenom povjerenstvu samo s naznačenom zaporkom bez imena autora.

Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Bernardina Petrović, predsjednica i članovi: Đurđa Parać i Božidar Prosenjak  odabralo je po jedan najbolji rad na kajkavskom odnosno

standardnom hrvatskom jeziku te izabralo još četiri rada (dva na kajkavskom i dva na standardu) koji su ušli u uži izbor.

Odabrani najbolji radovi i njihovi autori:

Naziv rada	Autor	Jezik
Črni kaj	STJEPAN ZLODI, Šiljakovina (Kravarsko)	kajkavski
Privjezak sudbine	MIRJANA PEJAK, Staro Pračno (Sisak)	standard

Radovi izabrani u uži izbor i njihovi autori:

Naziv rada	Autor	Jezik
Voz sena	NEVENKA LANG, Velika Gorica	kajkavski
Malčica i skruhani angel	TIBOR MARTAN, Novi Marof	kajkavski
Bomboni	LJILJANA BRKOVIĆ ZORČIĆ, Sisak	standard
Čitko i Putko	LJERKA PUKEC, Zagreb	standard

            Iskrene čestitke autorima odabranih radova, a ostalim autorima želim sretan ishod u našem narednom Natječaju. Hvala svim natjecateljima na sudjelovanju u natječaju.

Stjepan Rendulić, predsjednik Ogranka

Anđelka Korčulanić | Stavljam sve na kartu poezije

Ja stavljam sve na kartu poezije.
Tu kruha nema, moja majka kaže.
Ni od nas kruha već dugo nema,
ne sreću se oči, usne se ne traže.
Ti i ne znaš da uzgajam mirodije
u lijehama onog vremena otprije,
da ljubav još je mojim pjesmama tema
i tamo sada u bijedi živi,
ne znaš da nije nestalo rose s tijela
prelijevanjem zore u potok bez ušća
u dan beskonačni, sivi.
Ja ne znam koji vjetar u polju bez međa
u tuđe ruke klip kukuruza kruni
ni s kojeg cvijeta od tvog daha
u dubinu noći prah se truni.
Za sve što je bilo sami smo krivi,
mi smo leđa okrenuli sreći,
stog nikog ne kuni,
možda ti vrijeme što ide
dobitak donose veći.

Ja stavljam sve na kartu poezije.
Nema tu kruha, kaže mi majka,
a drugi vele, nikad se ne zna,
ja pišem, ulog čuvam od amnezije.

Anđelka Korčulanić, Split, Hrvatska


Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest Mrch 21 2018

Ožji izbor pesen Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.

Ljubica Rogulj | Bojim nebo

Bojim nebo ručicama tvojim
Nerođeni
Otac ti je stablo trešnje
Kalemio
Tebi ga namijenio
Da se plodom njegovim sladiš
Da se pod njim
Igraš .....hladiš
Htjela sam tebe i srce svoje
Položit mu tu u koljevku
Ispuniti davnu želju
Zakasnili smo moje malo
Nije nam se dalo
Snijeg je pao
Krivu je plemku
Naš najmiliji dodao
Cvjetanje je uranilo
Oštro inje
Srca nam je iskidalo

Ljubica Rogulj, Split, Hrvatska


Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest Mrch 21 2018

Ožji izbor pesen Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.

Vinko Pavić | Kad se pjesnici sretnu

Kad se pjesnici sretnu svijet se stubokom mijenja,
Gladni kruha od pređe i žedni krvi iz stijenja,

S dlanova vitlaju oči, srce u zjeni tuče,
Sve što će biti sutra već se desilo jučer.

Kad se pjesnici sretnu, makovi postaju bijeli,
Sunce stoljeća hladi, a mjesec jezdi po zdjeli,

Krišom se upliću zvijezde u grivu crnu vrancu,
Svu noć se klanjaju sjetne boemu i pijancu.

Kad se pjesnici sretnu, misao postaje bajka,
Ciceron uzorit otac, Teuta ponosna majka,

Tresu se Herkul i Pegaz, na Vegi ljubav vode,
U rijeci krvava znoja plivaju do slobode.

Kad se pjesnici sretnu, na Olimp munje se dižu,
Umjesto ludog Barabe sebe vide na križu.

Oni su čuđenje svijeta, oko njih svemir se vrti,
Umiru prije rođenja i žive nakon smrti.

Vinko Pavić, Imotski, Hrvatska


Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest Mrch 21 2018

Ožji izbor pesen Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.

Josip Matej Bilić | Slika moga grada

Uzbuni me jedna slȉka nepoznatog ùmjetnīka,
a motivi i vedri i sivi;
dok se divim tom umijeću, dvije sjene platnom šeću
i, u trenu, taj pejzaž oživi...

Sunce svoje žezlo kȕjē; mnoštvo krošnji nalikuje
na svečanu, postrojenu strâžu.
Znatiželjnog gledam oka odsjaj malog vodoskoka,
zaigranog u skladnom pejzažu.

– Sve je isto, kao prije! – mîsao me sjetna svlada.
U izlogu galerije stoji slika moga grada.

Zamagli se zjena oka, zbog motiva kružnog toka,
Starog mosta, tornja katedrale
i Neretve što nema kraja... – Je li dijeli ili spaja
ljude, srca, vjere, ideale?

Mene vodi tuđa cesta, ne mičem se s jednog mjesta;
u koloni nepoželjnih stojim.
Teška mis'o opet svlada: – Daleko od moga grada,
pa ja kao da i ne postojim!

– Sve je isto, kao prije! – i noć već polako pada,
dok kroz izlog galerije gledam sliku moga grada.


Josip Matej Bilić, Mostar, BiH

Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest Mrch 21 2018

Ožji izbor pesen Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.

Erwin Kroon | Love Song to the Night

Singing bowl of the night:
in what promise was I fallen again?
Sometimes, I have to shrink language
and lay down my head into another bardo,
melt dreams into the alchemist's vessel.

Mighty hips of the night:
I differ not from you, my bitter destiny.
We are made of the same material,
star-drifters, honey-collectors, a bag filled
with laughter, and the wet of flowers.

Endless sea of the night:
how you speak with a cacophony of syllables,
stripped of their meat: metallic harsh,
or with a shiver of air; the hiss of lovers
and the lonely cry of dead.

Solitude of the night:
the copper call of morning, waiting on
the last stretch of triumphant black. What's left
is a mona lisa-smile, and a slow withdrawal of ghosts.
I hang my soul to dry above the grasses.


Erwin Kroon, Veenendaal, The Netherlands


Ljubavna pjesma noći


Pjevajuća zdjelo* noći:
u kojem obećanju sam opet pao?
Ponekad moram sažeti govor
i položiti glavu u još jedan bardo*,
topiti snove u alkemičarevu posudu.

Moćni bokovi noći:
Ne razlikujem se od tebe, moja gorka sudbino.
Stvoreni smo od iste tvari,
nanošeni među zvijezdama, sakupljači meda,
vreća ispunjena smijehom, i rosom cvijeća.

Beskrajno more noći:
kako govoriš kakofonijom slogova,
lišenih svoga mesa: metalno grubo,
ili s drhtajem zraka; siktajem ljubavnika
i usamljenim vapajem mrtvih.

Usamljenosti noći:
bakreni doziv jutra, čekajući na
zadnji potez trijumfalnog crnila. Ostaje
osmijeh mona lise, i polagano uzmicanje duhova.
Vješam svoju dušu da se suši ponad trava.


Prijevod: Vedran Smolec


*Pjevajuća zdjela - Vrsta glazbenog instrumenta u obliku zdjele koji proizvodi zvuk kad se po obodu prolazi batom. Koristi se kod nekih budističkih rituala.


*bardo - U budizmu stanje poslije smrti a prije ponovnog rođenja (reinkarnacije).

Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest Mrch 21 2018

Ožji izbor pesem Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.

Dejan Ivanović | Tišina

Tišina u koju sav pretvori se grad,  kada spava,
postane  transcendentna ...
Kud buktinje da utihnu a preostaju tačkasta svetla,
raskošnog sjaja zvezda u buketu;
Čekajući zoru rumenu, elegantnu,  
bacamo kroz prozore bombone  na tramvaje
i mirišljave šapate jeftinih ruža,
bojimo na providnom jutarnjem platnu.
Sadržaj  vrelog  žamora  leta
u nestajanju, omogućava rađanje  
budućnosti, ovog  gluvog  doba;
Zadivljujućih oblika ideja,
opažanja  zakrivljenosti  svemira ;
Umesto  milenijumskih snova ...  
Šetnja odlučnim  koracima,
sustiže uporna razmimoilaženja;  
Razdragane želje, opscena razmišljanja
minornim trenucima  razdvojenosti,  
bacaju senke na prijateljstva; 
Rat i smrt ištu na bojišta. 
Idolopokloničke suze,
izdajnički struje po ispucalom obrazu,
burama proteklog života;
U prolazu ...


Dejan Ivanović, Jelav, Baroševac, Srbija


Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest Mrch 21 2018

Ožji izbor pesem Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.

Ana Dudić Zubčić | Oprostite sebi

Oprostite ako prođem pored vas
I ne vidim vašu gorčinu,
Cvijet koji drobite snagom ruke,
Vaše bore iza kojih se krije
Ljutnja, razočaranje...
Ja vidim samo ono što hoću,
Ja vidim samo ljepotu,
Prenosim je sebi, u sebe,
S prašnjavog karanfila,
Sa oplakanog ljiljana,
Lista što mi se osmjehuje
S vrha vitke breze,
Sa ispružene ruke prosjaka,
Jer ta ruka ne vrijeđa,
Lijepa je u veličini traženja
I zahvalna na malim davanjima...
Oprostite što vas ne zamjećujem,
Jer, vaš glas ne sliči na šumor mora,
Nema bistrinu izvora,
A ja osluškujem samo ljepotu,
Glas ljubavi i sladunjavi pjev ptica...
Oprostite što vas ne zamjećujem,
U sebi nemate ljepotu
Koja bi me zaplijenila,
Ja sam izdanak svemira,
U sebi nosim ljubav
I ljepotu pred očima...
Oprostite što u pramen kose
Ne mogu spremiti sva sjećanja...


Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest March 21 2018

Ožji izbor pesem Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.

Adnan Bajrović | Posljednji tramvaj

Noć je, poput svjetla s obližnje bandere,
bridjela pod pritiskom ispušnih gasova.
Sitne pahulje čađi ukrašavaše trotoare,
klupe i prugu što bježaše od pogleda.

U toj se dimnoj izolaciji usamljenost
koščato zgušnjavala.
Sjene, obrisi, tragovi drugih nestajahu u mraku,
poput pare od izdaha što iščezava u zraku.

„Čekate li dugo“ – dozva me stvarnost,
no, pogled mi ne uhvati nikog, sem tišinu
večeri što upijala je stanicu i oblike ine,
drečavih nijansi, koji mi bijahu vodilja mislima
da sam, izgleda, propustio
posljednji tramvaj.

Adnan Bajrović, Sarajevo, BiH


Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest Mrch 21 2018

Ožji izbor pesem Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.

Natalija Bajer | Poljetni sonet

Prozorska su okna orošena kišom
Zeleni travnjaci još od jutra vlažni
Dodiri što nekad bili su nam važni
Svedeni su tek na poglede krišom

Oblaci nad gradom nestali su bijeli
Među nama mučna zavladala šutnja
Ariju sumornu svira negdje lutnja
Drukčije je sve nego što smo htjeli

A da dođe opet dragocjeno sunce
Zaboravu sive dane sve bi dali
Dosegnuti iznova htjeli bi vrhunce

Koje smo u ljubavi i predobro znali
U navještaju sklada osjetili zrnce
Suzvučja i sreće što davno smo tkali


Natalija Bajer, Lukač, Hrvatska


Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest Mrch 21 2018

Ožji izbor pesem Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.

Nataša Matijaš | Ono što ću danas biti

ono što ću danas biti
odabirem
ujutro čim se probudim
i dvoumim se dugo jer
mogu biti nevidljiva
kao zrak koji mi dolazi nametnut
ljepljiv i gust što ga prisilno udišem
pa istrošenog
poklanjam plućima da opravdam život
mogu biti suvišna
kao mrlja od  kave na plastičnom stolnjaku
u kafiću ispod zgrade u kojem konobarica na minimalcu kuha najbolji macchiato
i kune se svakome da je spoznala Boga na jednom od zadnjih tripova
mogu biti pretjerana
kao retuširani likovi mladenaca na prastarim crno bijelim fotografijama
što ljudima koje ne poznam vise iznad kreveta
uokvireni trajno
staklenih očiju i obojanih usta
mogu biti i zelena
pa kao drvo rasti, granati se iz vlastitog trbuha
da, biti ću drvo
listati ću proljećima, ogoljeti jesenima
i svaki ću list pod tvoje noge položiti
ne bi li me prepoznao
kad me sretneš korakom


Nataša Matijaš, Pazin, Hrvatska


Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest March 21 2018

Ožji izbor pesem Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.

Dimitrij Škrk | Nokturno

Najina pričakovanja polni
zvok pridušene glasbe
Kot to mehko nebo se plazi
v drobovje
Roke si položila na mizo
Razprte čakajo besedo
Oči so otožne, a mirne
in skrivnostno zazrte
v daljavo večera 

Molčiva

Dimitrij Škrk, Slovenska Bistrica, Slovenija


(nokturno)

Zvuk utišane glazbe
puni naša očekivanja,
poput mekog neba
puže u utrobu
Stavila si ruke na stol
Rastvorene čekaju riječ
Oči su ti tužne i mirne
i tajanstveno gledaju
u daljinu večeri

Šutimo


Prijevod: Andreja Malta


Pobjednička pjesma Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Winning poem in the World Poetry Day Contest March 21 2018

Zmagovalna pesem Natečaj Svetovni dan poezije 21.marec 2018.

Rezultati natječaja povodom Svjetskog dana poezije

Prosudbeni odbor

Predsjednik:
Andreja Hrašćanec Malta

Članovi
Jelena Hrvoj
Vedran Smolec
Vlatka Planina
Sonja Smolec

Pobjednik natječaja je Dimitrij Škrk, Slovenija, s pjesmom Nokturno i ukupnim brojem bodova 46 od mogućih 50.

Iza njega slijedi deset najbolje ocijenjenih pjesama.

Na natječaj je prijavljeno 108 pjesama iz Crne Gore, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Nizozemske, Rumunjske, Austrije, Njemačke i Engleske.

Odluka prosudbenog odbora je konačna.

Zahvaljujemo svim sudionicima i čestitamo pobjedniku!

Pobjednička, kao i ostalih deset pjesama bit će objavljene 10. travnja 2018.

Molimo da nam pobjednik i ostalih deset autora e-mailom pošalju svoje adrese na koje će im biti poslane Diploma i Priznanja.