Kolumne
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
subota, 30. studenoga 2024.
Mato Jozić | Oj pastiri
Predstavljanje knjige Diane Rosandić Živković u Auli pape Ivana Pavla II. na Trsatu
Mala zvona | Plesne radionice ISPRIČAJ TO POKRETOM u KunstTeatru u prosincu
|
CeKaTe | Teatar na Trešnjevci: Predstava za najmlađe "Što to šumi?"
Centar za kulturu Trešnjevka i njegov Teatar na Trešnjevci s ponosom najavljuju novu predstavu za najmlađe pod nazivom "Što to šumi?", koja je premijerno bila izvedena 17.10. 2024. godine. Kazališta za najmlađu publiku, poznata kao Theatre for Early Years (TYE), uobičajena su u anglosaksonskim zemljama i na njemačkom govornom području. CeKaTe-ov Teatar na Trešnjevci kontinuirano prati ove trendove, kreirajući predstave prilagođene djeci od najranije dobi. Nakon uspješnica "Noć/Dan" (2022.) i "BonTon" (2023.), stiže nova senzorna avantura koja istražuje svijet zvukova – "Što to šumi?".
Kroz igru i interakciju, maleni gledatelji upoznaju bogatstvo zvukova: od šuštanja plastičnih vrećica, padajućeg kukuruza i žubora vode do melodija na blok flauti, gitari i saksofonu. Predstava "Što to šumi?" pruža djeci priliku da kroz igru, slušanje i otkrivanje razvijaju osjetila i dožive prve kazališne trenutke.
Autorski tim:
- Režija i izvedba: Frana Marija Vulić Vranković
- Kostimi: Anamarija Filipović Srhoj
Ova jedinstvena predstava izvodi se u tri verzije, prilagođene različitim dobnim skupinama:
- 6 do 18 mjeseci
- 1,5 do 3 godine
- 3 do 5 godina
Daljnje termine predstava možete pročitati na sljedećoj poveznici:
https://cekate.hr/
Marin Tomaš | VAL (obrada pjesme Dobriše Cesarića Željeznicom)
Val, val
I galebâ smih
I brod star i mal
I ribar pognut, tih
Otkrio je otajstva prvi
Ali vrijeme, vrijeme ga mrvi
U srcu plače i plače
U srcu jače i jače
Ćuti da je k'o kapi mora
Što vjetri po beskraju vječno tuku
I mlate
Ali one ih vazda za pjenu vuku
I zlate, zlate
Ana Vulić | Putovanje
Svi smo se mi rađali u zapećku
I u središtu arena
Osluhnuvši razdor u stupici se zagubili
Svi smo mi ista zvona slušali
Dok smo samoćom smoreni u bujici raskola stradavali
Oštrinu sjecanja na krikove usput gubili
Pokleknuvši pod bezdušnim idejama, izdani,
Burne dosade razvratno varali
Istinom se poigravali
Privide basnoslovno prodavali
Pa onkraj svih međa dospjeli
U rog radosnog jutra zapuhali
CeKaTe | Starohrvatski bestijarij - Završna svečana priredba "Vuk i ptica– audiovizualni performans"
Nikola Dubroja | Hod po žici
znao je da mu nebeski ponor
između tornjeva blizanaca
neće oprostiti pogrešku
Philippe Petit je odlučio riskirati
iako je daleko ispod
njujoršku buku nadjačao
zvuk policijske sirene
On je čuo samo svoje korake
na žici koja ga je izazvala
da dodirne oblake
Novinari su pisali o ludoj slici
a nisu shvatili
da svi mi hodamo po žici.
CeKaTe | Otvorenje izložbe Boško Budisavljević - Auto-arhiviranje u 11 točaka Galerija Modulor
petak, 29. studenoga 2024.
Milka Šupraha-Perišić | Na kraju ljeta
Bezbrižno šeću pitomi ptići
između grmova ružmarina
dok suho lišće umorne loze
Nevoljko napušta svoje grane
Kroz krošnju masline
Posve ravnodušno
ružičasti obzor
Namiguje mi raskošnom ljepotom.
I uvijek ista pitanja bez odgovora…
Lijeni koraci nepoznatog šetača
moja sjećanja na kameni grad
i uvijek nova žudnja za nepoznatim,
utihnu i osjetim samoću
Prigušeni šumovi brodice na moru
To se mreže bacaju po navici
I galebovi kao besplatna kulisa.
Uvijek rado gledana repriza…
Jedva dočekana jesen
Udruga Osebunjek | Promocija zbirke poezije Katarine Zadrija: "Kmukač"
Dani masline u Koljnofu, 15. – 15. studenoga 2024.
Novozasađene masline u Koljnofu
Mediterana seli i u Panoniju, i to među Hrvate u Gradišću, što je mnogima do danas bilo nezamislivo. Moglo bi se reći da je majka maslina došla tražiti svoju djecu koja su je na hrvatskoj obali, pred naletom Osmanlija, napustila prije 500 godina.
U ubavom Koljnofu (mađ. Kópháza, njem. Kohlenhof), u Jursko-mošonjsko-šopronskoj županiji, u zapadnoj Mađarkoj, od petka do subote, 15. – 16. studenoga 2024. godine, održani su prvi Dani Masline u Koljnofu ( Olajbogyó napok Kópházán). Ovo je ujedno i prvi takva manifestacija posvećena maslini, maslinovom ulju i proizvodima od masline u povijesti Mađarske, što su zabilježili i ovdašnji mediji.
Idejni začetnik, organizator i domaćin prvih Dana masline u Koljnofu je dr. Franjo Pajrić, predsjednik Hrvatske narodnosne samouprave u Šopronu, dok je program osmislio i vodio književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić iz Zadra. Manifestacija se odvijala u poznatom koljnofskom restoranu Levandi i prostoru pod imenom Etno Kume, a u organizaciji i pod pokroviteljstvom Udruge Hrvati (Hrvati-Horvátok Egyesület), PanonIqm instituta i Književne zaklade Timee Horvat, pjesnikinje opčinjene hrvatskim Jadranom.
Đurđa Vukelić Rožić | Priča o dvije ježice
Svaka iz svoje šikare Bogu iza nogu, dvije tamnoprsne ježice pohađale su istu školicu. Ambiciozne i radoznale štreberice, nakon diplome, uputiše se u velike i obećavajuće gradove koji će zadovoljiti njihove ambicije i snove o uspjehu. Od tada, povremeno se viđaju u sigurnosti starog terena, dogovarajući se kako će jedna drugoj čuvati leđa.
Promatrači su pitali, zašto su se bodljaste curke udružile? Zar ne znaju brinuti svaka za sebe? Je li to zbog osjećaja nesigurnosti? Ta, one i zmije tamane, nisu li neustrašive? Usput, kako će netko zariti nož među sve one opake bodlje na leđima? Istina je, nije lako iz šikare doći na asfalt. Prisluškivanje razgovora ovih ježica, donijelo bi ovakvo što:
- Kako li su blizanke ostale zatečene kada smo jednu isključile iz igara lani!- Da, baš zabavno. Zavadi, odvoji i vladaj! Uvijek funkcionira.
- Misliš da će opet doći na slet ježeva?
- Svakako, budale se žele dokazivati… Recital ježeva je najveći događaj sezone!
Grupi lokalnih ježeva i ježica dojadilo je trpjeti gluposti ovih, tobože asfaltnih dama. Bile su sramota svoga kraja. Na sljedećem sletu povodom Svjetskog dana ježeva, odlučili su označiti muljatorice kako bi skrenuli pažnju zajednice na hejterice i njihovu prljavu rabotu. Kada se ukazala prilika, a rospije, umorne od manipuliranja nagradama na sletu ipak zadrijemaše, obojili su njihove bodlje; jednu narančasto, drugu ljubičasto!
Kako se boja nije mogla odstraniti, Erinaceus europaeus, odlučile su okrenuti nepovoljan vjetar u svoje bodlje. Promijenile su slike svojih profila na Facebooku i pohvalile se novim lookom. Partneri su ih uslikali kod ježometičarke, tako da ovoj privuku klijente, a naše glavne junakinje imaju nadalje besplatne tretmane bodlji.
Otada svijetom mile raznobojne ježice, njihove irokez frizure su hit godine, naročito ježica - buba mara! Doduše ta ne leti, osim u svojoj mašti. Zadnje što sam čula, žestoko se bore za ulazak na UNESCOV popis zaštićenih kulturnih dobara.
Tomislav Dretar izabran u Savez pisaca Belgije
DRETAR Tomislav
Djela dostupna za pregled
Bol, ciganska rapsodijaNa vratima nedostupnog
Riječ, moje socijalno stanovanje
Biografija
Rođen u Novoj Gradiški (Hrvatska), Tomislav Dretar bio je profesor na Sveučilištu u Bihaću (Bosna i Hercegovina), kao i priznati pjesnik, sve dok mu rat nije preokrenuo život. Prijetnje smrću od strane ultranacionalista zbog njegove vjernosti bosanskoj vladi natjerale su ga na bijeg, pa je u Belgiji dobio politički azil, a zatim i belgijsko državljanstvo.
Bibliografija
Na hrvatskom:
Vox Interioris, pjesme. Sarajevo, 1976.Drska Perunika, pjesme. Banja Luka, 1980.
Nedostupna Staza, pjesme. Bihać, 1984.
Protjecanja, pjesme. Bihać, 1984.
Sorella della Notte, pjesme. Napulj, 1984.
Knjiga Čežnje, pjesme. Bihać, 1986.
Slika, unutarnja rukovet, pjesme. Beograd, 1988.
Gorka Smra, pjesme. Bihać, 1989.
Potraga za Rubom, pjesme. Kikinda, 1989.
Bol, ciganska rapsodija, pjesme. Novi Sad, 1990.
Na francuskom:
L’image, florilège des lumières, pjesme. 2001.Douleur, rhapsodie tsigane, pjesme. Chloé des Lys, 2007.
Le foyer des paroles, pjesme. Manuscrit, 2008.
Aux portes de l’inaccessible, pjesme. M.E.O., 2009.
Parole, mon logement social, pjesme. M.E.O., 2010.
Plačem u grudima Bruxellesa, Bruxelles plače u mom džepu.
U jesen ptice juga lete nebom Bruxellesa.
Ptice lete nebom, a nebo leti u pticama.
Sa sjevera lete gladna srca
ljubavi i djece.
S juga će se vratiti djeca,
gladna mira i hladne domovine.
Ja ne letim, pjevam ulicama Bruxellesa.
I ulice, čak i sokaci Bruxellesa, pjevaju u meni.
Tako idemo zajedno, u našim unutarnjim moralnim svjetovima.
Ali naši vanjski svjetovi ne idu zajedno.
Nedostaje nam posrednik da se upoznamo.
Zbog nedostatka tog posrednika, plačem u Bruxellesu,
i Bruxelles plače u meni.
Mi smo dva plačača,
ja plačem u grudima Bruxellesa,
Bruxelles plače u mom džepu.
Prolijevam suze nad svojim siromašnim Bruxellesom,
ali ona više ne prolijeva suze za mnom.
Poslala mi je poziv prepun vječne tjeskobe,
da se u određeno vrijeme na šalteru suočim
s naredbom za deportaciju osoba
bez valjane boravišne dozvole.
Predstavljanje nove slikovnice Vendi Vernić Saturn na zimskom plivalištu Budućnost 3. prosinca u 19 h
|
Sandra Halt-Ćuže | Hrvatski vojniče
Hrvatski vojniče,
Duša ti spava
Jer je mirna
Duša što izrasta
Iz korijena hrastova
I prelijeva se u sunčanim snopovima
Sad slobodna
Slobodna u vječnosti
Iz Domovine za koju si, vojniče, pao
U domovini u kojoj sanjaš
Hrvatski vojniče
jedan konačno ostvareni san
Od Dunava do Jadrana
Vijore se pjesme
Razmiču oblake osmjesi tvojih unuka i
Praunuka
Stoga sad
Mirno snivaj
I ne brini
Ima ju tko braniti
Ima ju tko čuvati
Tvoji sokolići sada jačaju
U smirenim zorama
Ali su spremni poletjeti uvijek
Onako kako si ti letio
I voljeti mogu
Tu svetu majku zemlju
Krvlju i vriskom natopljenu
Onako kako si ju ti volio
Ljubavlju crvene ruže koja
Ti pokriva grob
A nekad je usne tvoje drage
Ljubavlju crvenom kao grb
Koji se otima svim čizmama i lažima
Kroz stoljeća
Ljubavlju crvenom kao krv
Kao život
Ljubavlju većom od života
Ljubavlju koja Dunav spaja s nebom
Majku s djetetom
Zarobljenika sa suprugom
Djeda s unučetom
Koja spaja obzor bjelokosni, častan i stamen
Sa zemljom mekom a nepokorenom
Stoga mirno snivaj, ratniče divni,
Jer si i nama Ljubavlju većom od života
Darovao upravo to; život, ljubav i mir!