Kolumne

nedjelja, 30. travnja 2017.

Đuro Sudeta | Čežnje i bolestan mladić


Noć miriše sijenom. I zvijezdama sa svoda.
Prođi preko prijelaza dok mjesec ne prohoda,
pa poslušaj, molim te,kada sumrak dolazi:
tko to uvijek oko moje kuće prolazi!

Čuo sam ga noćas! Baš su negdje žita
spremala se krišom da do jutra dozore,
a ja nisam mogo uzdržati više,
a ja nisam mogo da ne otprem prozore;
i da žita dozore

Ujutro je pijesak gorio na drumu,
preko njeg je prošlo sedam rujnih makova;
ptice su me zvale da idem u šumu,
a ja nisam mogo:
sudbina je takova. . . .!

Putniče sa ceste, mila djevojko,
prođi preko prijelaza... ja sam bolestan,
pa pogledaj, molim te, kada sumrak dolazi,
tko to uvijek oko moje kuće prolazi. . . !
___________________________________

Đuro Sudeta (Stara Plošćica pokraj Bjelovara, 10. travnja 1903. - Koprivnica, 30. travnja 1927.), hrvatski književnik.

Vladimir Vidrić | Ex Pannonia



Kad smo pred osam ljeta
Za crnim panonskim lugom
Gradili zaseoke
I zemlju orali plugom;
I kad smo kraj mutnih voda
Dizali bijele vile —
Onda su noći divne,
Jasne i mjesečne bile.

Vladimir Vidrić | Ambrozijska noć


Viču bozi — a nad njima visom
Zaplavila ona nojca silna;
U Olymp se zalijaše sjene,
Pjesma zvoni tiha i umilna.

Zlatnu liru uze lijepi Sminthej
I u božjem krugu dira strune —
Stišalo se kolo od bogova,
Duše su im nijeme — tuge pune.

Vladimir Vidrić | Mentor i pjesnik


Isluženi augur tremovnikom.
Nosi žaru s Jupitera likom.
I teška je, puna je sitniša,
Dadoše ga ljudi s okoliša.

Ovdje stoji statua Atene,
Uz nju dobra slika sove njene,
A u kutu do te mudre ptice
Sklonio se mladić kriomice.

Slavica Gazibara | Baka priča Ivoru priču


- Bako pričaj neku priču!

- Hoću mili. Bio jednom jedan dječak...

- A kako se dječak zove?

- Zove se… Ivan. Dakle taj dječak Ivan je upravo došao iz škole, a…

- A u koji razred ide? U prvi? Kao naša Sara?

- Da, kao naša Sara. U prvi. Dakle, vratio se Ivan…

Mario Kovačević | Moram


Moram dobro pazit'
da ne odem k vragu kojem,
hvala što još nije došao po svoje

Moram pazit'
koliko smijem maštati
i da je teže zaboravit' neg' praštati

Majda Fradelić | Koraci u snovima



Koračaju snovi u noći
hodnicima kojim neću proći
ni vratima koja nisam otvorila
do srca, što sam ga zatvorila

Marko Vujović | Kalvarija


Krkljanje komadića kosmosa
Krvavi kašalj        
Kaskanje ka k….
Korozija kvaliteta
Korov kida kulturu          
Katalizatori kiča
Kultivacija kanibala, karavani karnivora,
Karike karikatura, kolone kromanjonaca     
Kisele kiše, klimatski kolaps
Kaini kuvaju kukutu
Kaos kolje kapilare kosmosa ...
Krik…

Nena Miljanović | Dupli čvor


Autor nepoznat

U meni
Čopor malih vučića
Zavija
I stado jaganjaca
Planduje

subota, 29. travnja 2017.

Petar Mrazek | Sinkopa



U mojoj utrobi leži ataraksija,
ptice u prolazu, izviđaju
netko je igrom slučaja progutao
(i)rak i tuđe more, zacrvenio se,
H-bomba u nečijoj utrobi leži,

Luka Tomić | I Bog noću spava


I Bog noću mirno spava
mir na svijetu sanja
a ja taj san polagano budim
dok te glasno grlim
dok te nježno ljubim

Snježana Akrap-Sušac | Pjesma o R.




Pozvala me imenom.
Nisam je prepoznala.
mršava, žute puti, bez kose
izgledala je kao mrtvac!
na toj je ženi samo pidžama
bila živa.

Dnevnik (ne)obične djevojke

Tihi alarm

Piše: Božana Ćosić
 

U gradu Ema ništa novo, osim što se sve vratilo na staro. Znam da se sada smijete. Slobodno, i ja bih na vašem mjestu.

Naime, i dalje radim u restoranu u vezi sam s Hrvojem i imam najbolje prijateljice Kristinu i Lanu. Nivo netrpeljivosti prema meni na poslu nije se promijenio, veza s Hrvojem čvrsto stoji na jednom te istom mjestu, a prijateljstvo je onako kako bi i trebalo biti. Mama i tata i dalje komuniciraju samo zbog mene, sunce sja, ptičice pjevaju i sve je uobičajeno samo sam ja pogubljena u svemu tome i pitam se živim li ili životarim.

Za nekoga tko ima dvadeset godina nekako mi je nespojivo sve što sam navela. Zašto? E pa zato što smatram da sam u najboljim godinama i jest da su one daleko od pojma definirane osobe, ali ne bi li trebala uživati u životu i zabavljati se. Trebala bi, a namjesto toga svako malo me zaskoči neki problem i jednostavno mi ne dozvoljava da živim kako bih htjela. Zašto sve ne može biti dobro? Zašto s dvadeset moram razmišljati ozbiljno i bačkati se s ozbiljnim stvarima? Možda to tako ide i možda je svima isto ali, nije pravedno. Ne želim tako živjeti.

Svjesna sam da život nije bajka i da nikada ni neće biti. U moru prepunom ajkula jednoj malenoj ribi ne preostaje ništa drugo nego da se svojski potrudi i namuči kako bi se, ne samo istaknula, nego i tek preživjela. U ovim trenucima sam na izmaku snaga i ne vidim način kako preživjeti ma koliko god se trudila. Znam da me je opet obuzelo crnilo i da kukam sama nad sobom no ne mogu drukčije. Jedino što je u svemu dobro je činjenica da će proći. Ta mora, inače, odoh ja k jarcu.

I sada dok sve ovo pišem pitam se jesam li normalna. Osim što nisam sposobna sastaviti poštenu i razumljivu rečenicu i ne znam opisati svoj život na pravi način, osjećam se poput nezadovoljne djevojčice koja se duri zbog svakojakih gluposti. Jao, jadna ja! Od sedam milijardi stanovnika divnog planeta Zemlje, ja sam najjadnija, najnesretnija i bla, bla. Svi bi trebali plakati nada mnom, nad najobičnijim derištem koje ne vidi ni prst pred nosom. Pa što ako ne ide kako želim? Znači li da nikada neće? Ne. Samo eto trebam biti malkice pametnija i zrelija i otvoriti oči pa pogledati što se oko mene događa i kakve se sudbine svakodnevno žive pored mene.

Znam da, ako si želim dobro, ne smijem gledati na loše nego na bolje živote i težiti upravo boljemu, ali potrebna mi je pljuska pa čak i da me netko protrese i probudi iz sna. Svjesna sam svoje beskonačne gluposti i krajnje je vrijeme da je okončam.

Dakle, da rezimiram... Živim sasvim običan život od kojega radim dramu. Dešava mi se sve što se dešava svakome i što je nekako i uobičajeno. Ali očito sam ja takva mimozica da je i lahor može uništiti. No srećom, postoji nešto što me svaki puta ipak izvede na pravi put. Postoji taj neki tihi alarm koji je skriven duboko u meni i čeka svoj trenutak. Danas se uključio, zapištao mi u ušima, a onda i rekao: Ema, opameti se i budi sretna. Ako misliš da ne možeš, samo pogledaj oko sebe.

Robert Janeš | Oči boje neba


Dječak je jurio, probijao se kroz zrak topao od mirisa života u proljeće. Osvajao je sprave dječjeg igrališta brzinom pogleda odraslog muškarca koji ga je budno pratio.

Ljuljačka - ljulj-ljulj - Idemo dalje! -

Tobogan - penj-penj-vuuuuš - Idemo dalje! -

Penjalica, kućice, polunasukani brodovi, barke u pijesku, avioni što jure zrakom dječje mašte - sve je to osvojeno u vremenu kraćem nego što je meni trebalo za ovaj tekst, dovle!

Onda je ugledao tu malu kapelicu uz igralište.

- Idemo dalje! - rekao je i ne pogledavši čovjeka iza sebe.

- Normalno da idemo... kao da imam izbora. - mrmljao je muškarac samom sebi u bradu krenuvši za njim.

Dječak je zastao pred otvorenim vratima osvježen mirom koji je kuljao iznutra.

Na trenutak. A onda je ušao, odlučno, svojim malim koracima, sve do prve klupe, vukući pritom svojom malom ručicom pet puta težeg odraslog čovjeka.

Sjeli su. Tihi udah-izdah.

Muškarac je zamijetio, u jednom trenutku, kako dječak kao da, na neki čudesan način, komunicira s bljeskovima svjetla što se odbijaju od lebdećih čestica prašine u ugodnom polumraku. Bila je to vrsta komunikacije koju on nije uspio naučiti kroz sve svoje dotadašnje živote.

I onda opet ono iznenadno - Idemo dalje! -

Dječak je ustao tiho, ali odlučno. Muškarac za njim.

Pri izlasku, dječak je pogledao desno od vrata, u sjenu.

Čovjek je pogledao za njim u istom smjeru.

Dječak je kratko mahnuo očima boje neba, koje su prema njima zračile pogled ljubavi koja nema svoju dvojnost.

Jedino što je čovjek mogao učiniti, bilo je - zahvalno uzvratiti pogled.

petak, 28. travnja 2017.

Siniša Matasović | U radio adaptaciji romana Stanzia Grande čuvao sam izvornu i bujnu Freyevu rečenicu


Razgovor vodila Sandra Pocrnić Mlakar

Za roman „Stanzia Grande“ autor Damir Zlatar Frey kaže da je istarska bajka inspirirana stvarnom stanzijom, ukletom kućom na vrhu Savudrijskog zaljeva. Zlatar Frey dugo je istraživao povijesnu građu o Istri u protekla dva stoljeća kako bi napisao slojeviti roman koji dovodi na zemlju grešnog anđela, ali i opisao ljepote zanosne Istre i dekadenciju istarskih obitelji koje su gradile stanzije. Hoće li radio adaptacija reducirati slojevitost i slikovitost romana u kojem je Istra romantična Terra Rosa ili će zvučnim efektima roman dobiti na uvjerljivosti i životnosti, doznat ćemo u emisiji Radio roman od 1. do 5. svibnja na Trećem programu Hrvatskog radija. Radio roman Stanzia grande okupio je glumačku ekipu u kojoj su Branka Cvitković, Franjo Kuhar, Maja Katić i Nedim Prohić, urednica je Maja Gregl, a roman je za radio prilagodio Siniša Matasović, s kojim razgovaramo o izazovima adaptacije tako slojevitog romana koji je u nepunih pola godine od objavljivanja osvojio publiku i stekao brojne poklonike. 

Tportal desetu godinu zaredom raspisao natječaj za najbolji hrvatski roman, a dobitniku ili dobitnici književne nagrade

roman@tportal.hr pripast će 50 tisuća kuna

Internetski portal tportal.hr raspisao je natječaj za 10. po redu književnu nagradu roman@tportal.hr. Književna nagrada tportala dodjeljuje se za najbolji hrvatski roman, a konkuriraju naslovi objavljeni tijekom 2016. godine. Rok prijave je 9. svibnja 2017.

Na sljedećim linkovima dostupno je više informacija o projektu, dosadašnjim dobitnicima te peteročlanom žiriju tportalove književne nagrade.


➤ Devet izvrsnih autora i romana koji su obilježili suvremenu hrvatsku književnost


Žiri tportalove književne nagrade 2017.


Prijave na natječaj vrše se putem linka na tportalu:


PRIJAVNICA ZA KNJIŽEVNU NAGRADU TPORTALA:

➤Prijavljuju se romani izdani u kalendarskoj 2016. godini


Izvor: Tportal

10. festival dječje knjige u CeKaTe-u


Od 25. travnja do 1. lipnja CeKaTe organizira jubilarni 10. Festival dječje knjige! Program zapičinje u utorak, 25. travnja 'branjem' slikovnica sa drveća u Parku Stara Trešnjevka, a nastavit će se svaki utorak i četvrtak s nizom radionica, predavanja, predstava i drugih, djeci i roditeljima zanimljivih, aktivnosti. Ulaz na sva događanja je besplatan.

Mediteranski festival knjige


Prvi Mediteranski festival knjige održat će se od 3. do 7. svibnja 2017. u velikoj dvorani Gripe u Splitu. Ulaz je slobodan.


Na ovom prvom izdanju festivala zajedno sudjeluju nakladnici Naklada OceanMore, Matica hrvatska, Hrvatska sveučilišna naklada, Izdanja Antibarbarus i Naklada Jurčić.

Festival je nastao u organizaciji Zajednice nakladnika i knjižara HGK.

Posjetitelji će knjige moći kupiti po promotivnim (a ponekad i iznimno sniženim) cijenama, a na samom Festivalu održat će se mnoštvo diskusija, panela i promocija, kao i niz zanimljivih razgovora s autorima.

U najavi su programi Mediteranski brevijar, Dalmacija u mom fokusu, radionica stripa i razni programi za djecu.

Uz popularne domaće autore, gostuju Andrej Nikolaidis iz Crne Gore i Marko Tomaš iz BiH.

Izvor: Culturnet.hr

Mia Ugrin | Slutnje



Tko će znati
Kamo
Namijenjeni mi smo

Sven Adam Ewin | Jutros


Jutros hoće suza na oko,
A da razloga za to nema.
Ja se nagnem u se duboko,
Što mi to jutros suza sprema?

Petar Mrazek | Kisik


Kad se koncentracija kisika
smanji u gradovima
bez prozora razdražen ustajalom tišinom
uhvati zrakom ispunjena pluća
u staklenku čvrsto zategni poklopac
prespavaj
i nikome ne otvaraj ako pokuca
snažno ili nazove radi
useljenja

Neven Dužević | jednom je sjedila


jednom je sjedila
u svom krevetu
pokazujući nogu
nadohvat ruke
u svom gnijezdu
jedro rastvorena
nevino tužnih plavih i
iskusnih očiju
nudeći svoju robu
i znajući da upravo vrijedi najviše
ja sam samo trebao ispružiti ruku
dotaknuti mjesto
drugu ruku
njeno bedro
udubinu na prsima između brežuljaka
i promijenio bih svoju sudbinu
maštara za sudbinu stvarnog čovjeka
čekao sam da skoči
nije skočila nesigurna u izbor
sjedio sam ne pružajući ruku
nespreman na sudbinu
i nije bilo ništa
i zato nikad nije ni prestalo!

Igor Petrić | Dvadeset i dva


(nekad drugovi sada kolege)

Vampiri i bijesne lisice
više ne stanuju na broju dvadeset i dva.
Naime, jučer se u stan
na broju dvadeset i dva
doselila obitelj državnog službenika.

Maja Šatalić | Borba Dobra i Zla


Fotografija: Maja Šatalić

Rasplamsala rasplesanost potonuća
Izvrnuta dvama klesarskim rukama
Stvoriteljevim dahom dana klonuća
Sjedinjena pokretačevim sigama

Zoran Hercigonja | Klas-if-i-Kacije / Kate-go-(M)rije \ Pred- ras(E)-Ud(B)e


Strašno je volio putovati vlakom. I sada se spremao na godišnju konferenciju „Filozofskih susreta“ nagibnim vlakom. Jednostavno je uživao sjediti do prozora i gledati u suprotnom smjeru kako vlak odlazi i sve ostavlja za sobom. U tom „vremeplovu“ ignorirao je budućnost okrećući joj leđa, a slavio prošlost zureći u daljine vječitih rastanaka i tjeskoba. To ga je veselilo još otkako je bio dijete: promatrati daljinu i prkositi „prirodnom“ tijeku stvari. Na posljednjoj konferenciji izmijenio je nekoliko pljusaka s uvaženim Scientolozima. Zaštitari, znojni ždrijepci što se razmeću snagom, otpratili su ga do izlaza. A što se može.

Pramcem u sumrak XV.

ĐUKA I TESLA

Piše: Jelena Miškić

Prije mjesec dana sama sebe sam pošpotala na što mi kat kuće liči, te odlučila nešto i poduzeti po tom pitanju. Trebalo je okrečiti, srediti kupaonicu, klizna vrata ormara za cipele od silne uporabe (ne znam samo kako!) jednostavno zapinju, novu plafonijeru bih novu htjela i tako, svašta nešto s proljetnim pospremanjem je došlo na red. Naravno da sve mogu sama, stoga sam odlučila potražiti pomoć stručnjaka.

četvrtak, 27. travnja 2017.

FEKP | Raspisan novi natječaj za kratku priču



16. izdanje Festivala europske kratke priče i ove godine donosi izazov za sve kratkopričaše: raspisujemo natječaj za kratku priču.
FEKP će se održati u Zagrebu i Rijeci od 28. svibnja do 2. lipnja 2017. godine, aovogodišnja tema natječaja je Različitost: slobodna tema.

Kvaka na licu mjesta | Željka Horvat Čeč: 4 brave


U klubu Botaničar, Zagreb, Marulićev trg 6, 26. travnja 2017. održana je promocija knjige 4 brave Željke Horvat Čeč.

Knjiga je objavljena u izdanju nakladničke kuće VBZ

Uvodnu riječ održao je glavni urednik Drago Glamuzina. Roman napisan kao fikcija sadrži mnoge elemente iz stvarnog života autorice. Djetinjstvo na selu u vrijeme početka domovinskog rata opisano iz perspektive djevojčice koja kreće u prvi razred osmogodišnje škole i čije se priče, zapisi izvučeni iz njenih školskih bilježnica, nadopunjuju i zrelošću kazivanja rastu kao što je rasla i sama autorica.

»Zanimalo me vidjeti na koji način zaista govori dijete u dobi od prvog do petog razreda osnovne škole, kakva mu je rečenica«, rekla je Horvat Čeč. Čitajući svoje školske sastavke, prvo što joj se nametnulo je u koliko je mjeri ta djevojčica bila »pod pritiskom indoktrinacije«.

Miloš Petronijević i Kasijana Milošević | Blesak nedogleda 6


I ne znam zašto te volim…
Možda je sve odblesak sudbine,
koja je i više od toga,
u onom što nismo i jesmo.
Kao da sam te oduvek znao,
tražio, i polazio ka tebi,
da bi došla.
I ne znam
da li mi stvaramo stvarnost
ili to ona sanja nas.
Na zemlji pod nebesima
otkrivao sam prostranstva svetova
sa tobom, u sebi, ljubavi moja.


▼▲


Oči kojima gledam nisu moje.
Oči su moje tvoje kad gledaju u moje.  
I osmeh na usnama nije moj –
to si ti u krajičku oka
i odraz sene,
s tobom u njoj.

Zagrebačke večeri poezije | Na mladima svijet ostaje



Lorena Kujek | Rubinska defragmentacija


Znaš, katkad me obuzme osjećaj raspada
nalik na gnjilo raslinje plemenitaških avenija,
točnije; rasušenu vegetaciju geografski smještenu u područje stepa,
gdje agorafobija nastanjuje višedimenzionalne procjepe pamćenja,
a minijaturni mozaici impresionizma obogaćuju očne duplje (ne)realnim spoznajama.

Ispovijed jedne čitateljice XIII.


O romanu "Specijalna potreba" Lade Vukić

Piše: Mirjana Mrkela

U mome odjelu

 Davno je prošlo vrijeme kada sam išla u osnovnu školu, ali nekih stvari se sjećam. U našoj školi je bio tzv. specijalni odjel i onda se, nemam pojma zašto, ukinuo. Učenici iz toga odjela raspoređeni su u obične, ili redovne, nisam sigurna kako smo se zvali mi ostali, nespecijalni. Uglavnom, išla sam u sedmi razred kada su nam u odjel stigle Vesna i Neda.

Traži se novi dramski tekst – sjedi i piši!




Dva neprofitna kazališta, Ludens teatar i Kazalište Moruzgva raspisuju Javni poziv za novi dramski tekst. Praizvedba je planirana za listopad 2018 godine, a natječaj je otvoren do 1. rujna 2017. Radi se o komediji, napisanoj za maksimalno četiri uloge, a tema je slobodna.

Autori trebaju poslati:
  • sinopsis komedije,
  • detaljan opis likova,
  • scenoslijed,
  • dvije raspisane scene
  • životopis autora/ice.
Prijave se šalju na mail adrese: moruzgva@moruzgva.com i ludens@ludensteatar.hr , s naznakom: Za Natječaj. Nakon selekcije, odabranu prijavu, u suradnji s koproducentima, autor/ica će raspisati u cjeloviti dramski tekst.

Napiši kratku priču i zaradi 1500 kuna



Mario Lovreković | Bijela krv


Znam, osjećaj je snažan i zasigurno pripada istini, on neće dočekati jutro. Umire pred mojim očima i ja tu činjenicu ne mogu promijeniti. Nemoćan sam, stoga i prisiljen promatrati njegove posljednje udisaje i izdisaje. Molitve više nemaju svrhu, svjesno se moram pripremiti na najgore, ujedno donijeti odluku da li ću otići odmah za njim ili ću pak pokušati preživjeti. U mislima mi žive samo dvije stvari. Noin topli dječji osmijeh i moj najoštriji nož iz kuhinjske ladice. Nekako pristaju slici koju uporno gledam. Kao da su oblici jednako zaobljeni, jednako predivni, kao da jednakim načinom mogu izliječiti moju izgubljenu dušu.

Noć je pretjerano tamna. Kiša i oblaci otjeraše mjesec koji bi trebao ploviti nad nama, bdjeti nad tijelom mojega sina koji sve slabije udiše. Pokušavam pratiti radni ritam njegovih pluća, međutim ne mogu. Njegovo disanje postaje preživljavanje kroz noć, posljednju prokletu noć.

Robert Tomšić | Onda rat


(mome bratu)

Mala kuća,
i čista srca.
Obitelj, ljubav...

srijeda, 26. travnja 2017.

Dodjela nagrada Dana hrvatske knjige


     DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
     Trg bana Josipa Jelačića 7/I, Zagreb

     P o z i v n i c a

     Zadovoljstvo nam je pozvati Vas

     na svečanu dodjelu nagrada 


DANA HRVATSKE KNJIGE

„Judita“, „Davidias“ i „Slavić“

u četvrtak, 27. travnja 2017. u 18 sati

Književni krug Split

Ispod ure 3, Split

Radujemo se Vašem dolasku!

Natječaj za najbolju „zelenu“ knjižnicu


Poštovani,

još jednom Vas pozivamo na sudjelovanje u natječaju za najbolju “zelenu” knjižnicu koje organizira Knjižnica Ekonomskog fakulteta u Osijeku.

Zastupnik u Europskom parlamentu prof. dr. sc. Davor Škrlec ističe:
“Ovo je poticaj knjižnicama koje već posluju prema obrascu održivog razvoja da budu još ustrajnije u svom radu, ali i prilika za sve druge knjižnice da naprave zaokret prema zelenom poslovanju.”
Za sudjelovanje je potrebno je popuniti online obrazac koji se nalazi na adresi https://goo.gl/forms/68QEfLGR5QHg4Ver2 .

Nagrade koje se dodjeljuju su sljedeće: 

1. Nagrada: Put u Europski parlament u Bruxelles za dvije osobe u lipnju
2017. Nagradu dodjeljuje prof. dr. sc. Davor Škrlec, zastupnik u
Europskom parlamentu.
2. Nagrada: Prijenosno računalo. Nagradu dodjeljuje ALUMNI Ekonomskog
fakulteta u Osijeku
3. Nagrada: Tablet računalo. Nagradu dodjeljuje društvo Komunalac d.o.o.
Vukovar.
4. Pisana priznanja za sudjelovanje do desetoga rangiranog mjesta.

Pravila o provedbi natječaja za najbolju “zelenu knjižnicu” nalaze se u dokumentu:

PRAVILA NATJEČAJA

Ispunjavanje upitnika nije automatsko sudjelovanje u natječaju stoga pozivamo sve knjižnice da popune upitnik.

Božica Jelušić | Adieu


Otišla je na ahiret draga i nenadoknadiva Azra Begić.
Odnijela je svoje velike, mjesečaste oči, pune potopljenih slika,
tisuće rečenica iz knjiga pročitanih u nepovratnom vremenu.
U svemu što je radila, bila je besprijekorna i najbolja.

Spadala je u deset posto ljudi oštroga uma, jasna govora,
pouzdana ukusa, golema znanja koje je znala prenijeti u svijet.
Velika gospođa, jedna od mojih duhovnih učiteljica.
Gdje god je mogla, otvarala nam je prozore, iz kojih se
nazirala i prostirala beskrajna pokrajina duha i ideja.

Od Počitelja, Sarajeva, Zagreba, Pariza, do Egipta i Indije
protežu se crte njenog sazviježda, koje je sam Orion rukom
risao, za onu koja je imala mnogo, uživajući vazda u dosegnutoj
"raskoši jednostavnog". Sabrala je gorljivost i strpljivost u
istom biću. Bila je toliko izuzetna, da si se samo oprezno
usudio svrstati u "njene ljude", koje je sama birala i svojom blizinom
obogaćivala i uzdizala, bivajući nam na hajr i veselje.

Ne mogu iskazati koliko mi nedostaje, od ovoga časa nadalje.
Pratim je kroz polje smilja, u zraku milom i ugodnom,
natopljenom blagim solima, vjetrom,laticama bajama,
onim neizgovorenim riječima,koje su trebale biti prave i najintimnije.

Velim joj po stranici Heideggera "Kad rano jutarnje svjetlo
mirno preko brda raste", molim te pođi tamo prva i pričekaj
me, neću iznevjeriti. Dolazim posve sigurno, u nekoj svemirskoj
sekundi, manjoj od treptaja oka, koja je cijeli ljudski život.

Adieu, Azra.

Flora Green

___________________________________________

In memoriam

Miroslav Pelikan | Zrcalo


Pogledaj se u zrcalo sjedokosi s krunom  guste kose, osjećaš bol u nogama a i srce te opominje, lađar bi mogao biti blizu ako izgubiš na oprezu, pogledaj se mirno, sličan si gradovima koje se opustošio uzaludno je tražeći na nepoznatim obalama

Krvotok ti zastaje od lika što ga staklo prikazuje, ne, to nisam ja, to je netko drugi

Priznaj i zrcalu i sebi, isti ste, sasvim slični, onaj u zrcalu je ponešto realniji, shvaća vrijeme, dok ti ništa ne razumiješ starče

Umoran sam, ispražnjen, zrcalo je tek (samo) odraz života a snovi se na njemu ne opažaju, jest, prepun sam zamišljaja i danas dok me zubi ostavljaju a kosu mrsi vjetar što jedra gura prema Južnom moru

Krunoslav Mrkoci | Poljodjelska



1.

Vedra je i mlada majka Zemlja
mladicama zelenim uokvirila
i otvorila svoja tamna njedra.

Posvećenom poslu u ritmu prastarom, da joj se posveti,
zove ratara.

Ivan Luketić | U nepovrat




I na kraju,
Probudiš se jednog jutra
Sama,
Izgužvanih, starih ruku,
prekrivena jeseni
Kose sijede,
Ispod kojih
svijet sve
više bježi u nepovrat,

Danijel Župančić | Hosaljiljanna


Naši su stihovi braća, krov
isti, isti obarač
Nebosplin, oblačan zov
Čarobnica Bračanov
Tvoje... i Eolove
arheharfe
Zvuci plove
Škrinja bisernica,
sinja poezija Hvara
Bod pa bod, mačji
hod plime
Dragulj-guja, gugut površja
Toplih, toplih usana
Deusama
Ana

Zoran Hercigonja | Kate Quinn: Ljubavnica Rima


Veličanstven roman nadahnute tematike, snažnih osjećaja i jedinstvenog spajanja ljubavnog i povijesnog. Ljubavnica Rima, moderna je priča temeljena na arhetipu hrabre biblijske junakinje Judite koja je snažnim ženskim šarmom oborila najjačeg od najjačih: rimskog cara Tita Flavija Domicijana. Strastvena židovska robinja Tea s duhovnom nesalomivošću i hrabrošću arhetipske junakinje Judite, rasplesana se između dvije vatre: između hirovitog i karizmatičnog cara željnog „ljubavno-erotskih igrica“ i suparništva svoje gospodarice u borbi za ljubav gladijatora Arija Barbarina.

Radnja knjige titra emocijama između gladijatorskog pijeska, tamnih hodnika dvora i ne tako davne Teine prošlosti. Radnja uz bogate i nadahnjujuće opise prati mladu Židovku Teu i njezine izbore u trenucima preplavljenosti emocionalnim teretom prošlosti. Arhetipska snaga žene u ovom romanu, parira jednom od najvećih gospodara „svijeta“: caru Domicijanu. Sve ceste vode u Rim pa tako i cesta davne traume prošlosti, ali i ljubavna propinjanja, zaustavljaju se u poželjnoj i cijenjenoj pjevačici Tei koja pjeva za rimsku aristokraciju.

utorak, 25. travnja 2017.

Božica Jelušić | Jorgovani u Češkoj



Pod brdom umora srce tiktaka;
U snu mi dolazi nomadsko pleme.
Na grani brijesta mudruje svraka:
Mi posuđeno živimo vrijeme.

Natali Šarić | Kosa




Kad jednom odem tražiti ptice
znat ću da opet postajem živa
kada u zalog ponudim kosu
za vrele sapi nebeskih griva.

Učini(mo) pisanje ponovno velikim


Dolaze li književnost i pisanje u modu (na dobar način)?

Piše: Clara C.

Ni najmanje se ne bih trebala truditi kad bih si postavila zadatak pronaći činjenice o književnosti i životu kulture u našem društvu, primarni cilj zadatka bio bi  rasplakati prosječnog ljubitelja iste. Poražavajući rezultati, beznadne žalopojke i crne brojke sasule bi se u svoj svojoj nemilosrdnosti brzo i silovito iz mog rukava u lice čitatelja. Svi znamo kako ta priča ide. Depresija svuda oko nas. Novaca u kulturi sve je manje. Protekle godine šokantan postotak od *nećemoobrojevimatu* stanovnika nije pročitao nijednu knjigu! Ovdje se svega dva ili tri autora isplati izdavati. Pisci jedva pokriju režije svojim honorarom (za jedan ili eventualno dva mjeseca, ako su zbilja male). Honorar je rijedak, a do tantijema se dolazi ovrhom izdavača. Pisci moraju žicati roditelje za kavu (i za ozbiljnije stvari) i raditi prave poslove. Pisci su društveno dno dna i njihov je ugled usporediv sa onim sitnog lokalnog kriminalca. Prije no što netko pusti suzu na ovo, zaustavit ću se, jasno nam je svima kakvo je stanje.

Marko Vujović | Homo homini hostis


Heroji heroinom
Hrane halapljivu hrabrost
Hipofizija hipokrita
Hipiji hortikultivišu hašiš
Hologram-harmonija
Hladnokrvni hormoni haluciniraju
Higijena hendikepirana    
Hekatonheiri Harona hekatombama hrane

Robert Janeš | Točka čudesnosti


Točka.
U geometriji, točka je nešto bez dijelova i dimenzija, ali opet nešto za što se treba uhvatiti. Zamišljena granica, izmišljen početak i kraj, a uistinu i nešto određeno u prostoru. Niz točaka može tvoriti pravac, isto tako zamišljenu ili izmišljenu liniju koja ima svoj smjer i položaj.
Na kraju rečenice točka je pravopisni znak, interpuncija kojim se označava kraj jedne cjeline. Ili razgodak. Ona koja rastavlja jednu cjelinu na više njih.

ponedjeljak, 24. travnja 2017.

Profil | Robert Torre: Kockanje


Osobito nam je zadovoljstvo pozvati vas na promociju nove knjige dr. Roberta Torrea KOCKANJE.
Predstavljanje će se održati u srijedu, 26. travnja, u Algoritam Mozaik Megastoreu, Bogovićeva 7, s početkom u 19 sati.

Na promociji će, uz autora, sudjelovati urednica Sandra Pocrnić Mlakar, prof. dr. sc. Zoran Zoričić, pročelnik Zavoda za alkoholizam i druge ovisnosti Klinike za psihijatriju KBC-a „Sestre milosrdnice“, i dr. sc. Boris Kozjak, voditelj kolegija „Sociologija igara na sreću“ na Hrvatskim studijima.

Veselimo se vašem dolasku!


Natječaj za dodjelu književne nagrade “ALBATROS 2017.”



PUČKO OTVORENO UČILIŠTE VELIKA GORICA
Nakladnička djelatnost
objavljuje


NATJEČAJ
ZA DODJELU KNJIŽEVNE NAGRADE “ALBATROS 2017.”

Književna nagrada “Albatros” utemeljena je sa ciljem afirmacije novih djela i novih imena u hrvatskoj književnosti, a sastoji se od novčane nagrade u iznosu od 5.000,00 kn, diplome i tiskanja nagrađene knjige.
U obzir za nagradu dolaze rukopisi:
1. Roman, dramski tekst ili zbirka kratkih priča
2. Priče ili pjesme za djecu
3. Pjesme, priče ili roman zavičajne tematike s područja Grada Velike Gorice ili Zagrebačke županije.

Kako je bilo... – „Zagrebačke večeri poezije“


Piše: Ana – Marija Posavec

„Zagrebačke večeri poezije“ koje se održavaju dva puta mjesečno već šestu godinu za redom u organizaciji Kulture snova iz Zagreba, održana je i 22. travnja 2017. godine u prostoru WITNESS lounge bar-a. Voditelj programa Zdravko Odorčić predstavio je dvije autorice i njihove poetske prvijence.


Zbirka poezije Osječanke Antonie Budano nazvanom „Riznica skupocjenih trenutaka“ i zbirka „Godovlje“ splitske pjesnikinje Natali Šarić predstavljene su u svom punom sjaju, kakav autorice poezije i zaslužuju. Ti su ženski stihopisi posebni jer odišu svježinom i lakoćom, prenoseći iskustvene i znane teme, na svojstveni način unikatno prirođen svakoj autorici. Brojna publika pjesnika i slušatelja potvrdila je važnost poezije za književnost te kulturu općenito. Interpretacijom pjesama na manifestaciji stih je ponovno dostigao svoju uzvišenost – kakvu je imao nekoć davno, u ranijim književnim razdobljima.


Uz dvije zbirke, predstavljen je i časopis za književnost pod nazivom „Kvaka“, a o radu, viziji te krajnjim ciljevima časopisa govorio je i dio članova uredništva.

Tijekom  „Zagrebačke večeri poezije“ govorili su, čitali, interpretirali i stihotvorili:

*Zagreb - predsjednica Udruge pjesnika Vjekoslav Majer - Ljilja Šiljak, Angelina Medaković, Vesna Španić, Ljiljana Grgić, Marijana Kunjaš, Katica Tomek, Paula Hublin, Ema Umićević, Slavica Božičević, Laura Klapka, Hanna Klapka, Ružica Kišur-Črlenec, Dijana Jelčić, Zdenko Jelčić, Vera Antolić,  Kristina Koren, Boris Topličanec, Sonja Smolec
*Dubrovnik - Marijana Kohn Dedović, Franka Fani Kohn
*Split – Natali Šarić
*Ozalj – Marijan Lončarić
*Otočac – Neda Dukarić Kostelac
*Jastrebarsko – Daniela Bobinski
*Glina – Ivica Kudelić
*Rešetari-München – Marija Crnoja
*Osijek – Antonia Budano
*Beli Manastir – Ana-Marija Posavec
   
Za glazbeni ugođaj pobrinuo se  Neven Dužević uz budno oko menadžer i producenta poznatih hrvatskih zvijezda zabavne glazbe - Zorana Škugora, a fotografijama su događaj ujedinjene Hrvatske u stihu zabilježile Ljiljana Pasarićek, Duška Mušić i Vesna Španić. 

Noć knjige u sisačkoj knjižnici 21.travnja 2017.



U petak je Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak obilježila manifestaciju Noć knjige kroz program koji je obuhvaćao nekoliko stavki - promociju knjige Buge Bosanac "Knjiga nedovršenih priča" (pobjednice Književne nagrade Tea Benčić Rimay), koja je među 32 natjecatelja odabrana među stručnim žirijem koji su činili Božica Vuić, Dražen Katunarić i Branko Maleš. Nakon promocije svima su podijeljene knjige ove mlade spisateljice.

Veliki je odaziv i ovoga puta izazvala akcija vraćanja knjiga bez naplate zakasnine uz obnovu članarine kojoj su se Siščani razveselili i sve iznenadili svojim mnogobrojnim dolaskom i učlanjenjem u knjižnicu.

Po prvi je put u sisačkoj knjižnici pokrenuta Facebook nagradna igra pod nazivom „Morski vrag“ koja je dobila i prvu pobjednicu – Mariju Zaloker, koja je osvojila beletrističke naslove i besplatnu članarinu.

Za kraj su nas svojim znanjem, srećom i kreativnošću iznenadili natjecatelji Revolucionarnog kviza (ukupno njih 9) koji su iznjedrili sljedeće pobjednike: 1. nagradu osvojile su Mekane naočale (Hrvoje Drvodelić, Adnan i Dino Softić), 2. nagradu Cocacognac (Stjepan Muža, Ivan Vavro, Jan Furlan) i 3. nagradu Električni mlinci (Dominik Kirinčić, Marijan Stojaković, Dario Antolčić. Pobjednici su nagrađeni besplatnom članarinom, paketom knjiga i večerom u Bistro „Klet“, koja je ujedno bila i sponzor kviza.

U međuvremenu je u nekoliko navrata svirao međimurski bend Scifidelity Orchestra čiji su zvukovi knjižnicom odzvanjali do dugo u noć…



Zdenka Kirin | Odgovornost i slobodna volja


Vjerodostojnost je mjerilo naše čovječnosti. Čovječje lice se odražava iz svakog postupka, ponašanja i zanimanja kojim se bavi u društvenoj zajednici. Živjeti zajedno u obitelji ili kolektivu traži zrelost uma u dimenziji iskrenosti, moralnosti i osjećajnosti. Evolucija ljudskog uma ogleda se u civilizacijama kroz povijest.

Sven Adam Ewin | Prekonzumirana ljubav


rasla si kao divlja kupina
usne su tvoje bile crne jagodice

Davorka Črnčec | Vrisak ilI klupko vune i balon














U tišini te svijetom nosim,
klupko crvene vune,
pa topli šal oko duša naših pletem
što od studeni i žege štiti.

Katarina Zadrija | S putrem, kvasem i sodu


Autor fotografije: Katarina Zadrija

Denes sem se pak svoje stare babe setila.

Mlajše, mlada baba i mama su se navek šporeta mekivale. Smrdele njim je kak vragu tamjan, a stara baba je bila močna, pak je bila glavna kuharica pri hiže.

Imela je i roke se spečene i ofurene, hitra je bila pak nie pazila, znala je z golu roku vroču ranju prijeti. Kej je, je, fine je kuhala, ali je još bolše kolače pekla.

Dijana Sindik | Tražim...


Fotografija: Lukša Carić

Tražim jednu suzu
koja mi je jutros pobjegla...
Možda još uvijek stoji
na onom starom mjestu,
ali,
molim te-idi ti!
Ja ne mogu tamo...

nedjelja, 23. travnja 2017.

Naklada Ognjište | Ljubov Fjodorovna Dostojevskaja:

Emigrantica

REZERVIRAJTE VEĆ DANAS SVOJ PRIMJERAK

romana

"EMIGRANTICA"

ruske književnice Ljubov Fjodorovne Dostojevskaje, kćeri Fjodora M. Dostojevskog

Roman „Emigrantica“ je u vrijeme objave doživio veliki uspjeh, a mi vam donosimo njegov prvi prijevod na hrvatski jezik "Emigrantica" je prvi puta objavljena 1912. godine.

Roman je to o Ruskinji Ireni, koja živi u Rimu, o izgubljenoj ženskoj duši koja se lomi između svjetovnog života i posvećenosti Bogu…
ljubavi prema Bogu i ljubavi prema muškarcu …
pravoslavlja, kojemu izvorno pripada, i katoličanstva, koje tek otkriva …
velikih očekivanja i neizbježnih razočaranja …

Uz svaku rezervaciju ovoga romana poklanjamo vam ružičastu platnenu torbu - Bookicu - s citatom iz romana "Emigrantica", "Moram ostvariti sreću smjesta - danas!" :)

Cijena je 126,00 kuna, a dostava je besplatna.

Za rezervacije se javite (Facebook - u inbox) ili na mail naklada.ognjiste@gmail.com

William Shakespeare | Sonet 90





Želiš li me mrzit’, ti me mrzi sada,
Sad, kad svijet rad je da mi djela ruši,
Skrši me skupa sa zlosrećom jada,
Da tvoj me udar k’o zadnji ne sruši.

Nemoj, kad srce svlada bol mi, doći
Naknadno iza tuge savladane,
I kišno jutro dodat burnoj noći,
Vrijeđajuć rane svjesno mi zadane.

Napustit’ li me želiš, nemoj tada
U čas posljednji, kad već me izmore
Sve sitne boli; prvi udri sada,
Da od zle sreće kušam najgore.

Sve druge boli, sad na izgled jake,
Izgubim li te – bit će vrlo lake.

Ankica Kale | Peradarnik


Oduvijek sam znala da su čuda moguća i nepredvidiva, ali i da se obično događaju nekom drugom. Osim toga, ono što se meni dogodilo, malo je nazvati čudom. Tako da sam sada i sama u čudu. Zato vas molim da me saslušate i savjetujete što mi je činiti.

Odmah moram reći da sebe smatram sasvim običnom po mjerilima po kojima mjerim obične i neobične ljude. I vanjštinom i pameću i ponašanjem. Po ničemu se ne izdvajam. Ne bolujem, ili, do sada nisam bolovala od ikakve psihičke bolesti i svi u obitelji su mi po tom pitanju bili više – manje zdravi. Imam križobolju i bole me noge, imam i gastritis i još tako nešto, ali je to uobičajeno i valjda se ne računa. Živjela sam prosječnim životom, udana sam, imam odraslu djecu, radim, imam šefa i onog iznad njega koji mi je po hijerarhiji isto šef. Neke mi se stvari i kod njih i općenito u društvu ne dopadaju, neke toleriram više, neke manje, ali se živi i gura onako kako se može i mora.

William Shakespeare | Sonet 29



Odbačen kad se od sreće i ljudi
Oplačem, ravan kukavelju sinjem.
Kad gluhom nebu, zalud tuže grudi,
Kad sebe gledam i sudbu proklinjem,

Kad želim da mi k’o i drugim sinu
Budućnost, nada, prijateljstva mila.
Da imam njinu zgodu i vještinu,
Što nemam, a što radost bi mi bila,

Tad me sretna mis’o na te grije.
I s crne zemlje, ja crna udesa.
Ko ševa što se zorom k suncu vije,
Pjevam ti himne na vratima nebesa:

Tvoja je ljubav nad svim bogatstvima,
- Odbijam da se mijenjam s kraljevima.


____________________________________

William Shakespeare (Stratford na Avonu, Engleska, 26. travnja 1564. (kršten) - Stratford na Avonu, 23. travnja[jul.] / 3. svibnja[greg.] 1616.), engleski književnik, kazališni glumac i redatelj, općenito smatran za najvećeg pisca engleskog jezika i najslavnijeg i najizvođenijeg svjetskog dramatičara. Njegova su djela prevedena na sve jezike svijeta.

Zoran Hercigonja | Svjetovi intimnih egzilija


Okružen hermetičkim univerzumom vlastitog mira, s nekoliko subliminalnih, krajnje radikalnih zujanja koja često stvaraju napetost i smetenost, pregledavao je fotografije iz davne prošlosti. Nostalgično se prisjećao trenutaka s roditeljima koji su vrlo često u njegovoj mladosti forsirali svoju viziju svijeta, prije nego se to forsiranje pretvorilo u licemjerno suosjećanje i izljeve emocija. Sjeća se kako je njegov otac često znao posezati za ofucanim tipom seljaštva koje svi mi u dobroj namjeri izbjegavamo. Ne. Nikada nije bio spreman za brak. Više je volio otvorene veze; brak nekako promijeni ljude i sve se počinje podrazumijevati. Podrazumijeva se da on njoj treba posvećivati više vremena, podrazumijeva se da se ona ne smije družiti s prijateljicama zato što mu se ne sviđaju...

Uglavnom gnjavaža za dvoje koje se strastveno voli. Ali sve su to svjetovi nekog isforsiranog kalupa tradicije i navike. Najednom zazvoni telefon.