|
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nikad ti neću priznati
bila sam loša kći, loša sestra
nimalo nalik pitomim sjenicama
Posjećivale su nas redovito
i ostavljale dovoljno cvrkuta
da izgovaramo zaigrano
bolne točke pod zemljina rebra
Ja sam šuma sabijena u prosječnu visinu
i nekad je teško reći da te volim,
a da divljač ne istrči na cestu
Jednom su breze skupile ruke kao da nose utege
i zaspali smo svatko u svojoj sobi
Kome odrežeš ljubav
ne naraste nova
kao zmiji rep
U utorak, 21. svibnja u 18 sati u prostorijama DHK održat će se tribina „Klasici nisu izrasli iz radionica kreativnoga pisanja. Pa čemu služe danas?“
Ovo je još jedna polemika u sklopu sve popularnijih tribina DHK „Bez cenzure“, na kojima se propituju razni suvremeni fenomeni na književnoj sceni, a u raspravu se uključuje i publika.
Na tribini sudjeluju Miroslav Mićanović, Kristijan Vujičić i Dubravka Brezak Stamać, a urednica i voditeljica je Lada Žigo Španić.
Umjetnost je uglađeni način da se pokuša izbjeći samoća. Samoća u svojim greškama i samoća u svojoj boli. Svaka pjesma koju pišemo pokušaj je tuge da izađe na svijetlo dana i prestane biti okovana našim grudima. Svaka priča koju je netko sročio bila je jedna lekcija za koju nismo htjeli da ju i drugi moraju platiti, kad je već netko tako skupo platio.
ponedjeljak, 20. 5. u 18 sati
Sudjeluju: Ivana Guljašević Kuman, Marsela Hajdinjak, Dražen Jerabek, Vjekoslav Vojo Radoičić, Sanja Rešček Ramljak, Manuela Vladić-Maštruko
Autorica izložbe: Anda Bukvić Pažin
Kustosice: Anda Bukvić Pažin i Petra Dolanjski Harni
Dizajn: Barbara Bjeliš - Studio Kanu
Bajke pokrivaju cjelinu svijeta i ljudskih odnosa, ali svode ih na formule. Funkcioniraju stoga na nekoj općenitoj, na osnovne pojmove svedenoj razini. Želimir Hercigonja pisao je priče koje slijede mnoge motive i većinu obrazaca klasičnih bajki, ali u njima se nazire i osjeća nešto što su kritičari nazvali „postmodernističkim pukotinama“: linije duž kojih prosijava ono današnje i svakodnevno. To su mjesta koja sam pokušala izvući na svjetlo – odnosno na prozore – u ilustraciji, i u tekstu. Čitajući stalno iznova, kombinirajući tekst sa slikom, i puštajući čak i podsvijest da radi kad više nisam znala što istaknuti, osvijetliti, uvijek sam se na kraju vraćala na suptilnosti, male stvari bez kojih se ne kreće ni na bajkovito, ni na stvarno putovanje.
U prijavi je obvezno istaknuti za koji se program autor/ica prijavljuje.
Natječaj je otvoren od 17. svibnja 2024., a rok za predaju prijava je 12. lipnja 2024. godine.
Ta patina s moga lica
krije tugu ukosnica
preplanule kose njene.
Svak je ima mjesto mene,
pa je vjenča krunicom od zlata.
Nije meni do takvog zanata!
Ma ni vraški pobjeći ne mogu
od tog traga njenih nogu.
Jer krik se rađa, krik umire, krik ostaje…
A moja duša za njim plovi.
I krvno meso stić' će sokolovi.
Moja je majka bila samozatajna žena, kao i milioni majki u svijetu, u prošlosti,sadašnjosti... U 44.god.života rodila je mene, na zaprepaštenje "ćudorednih" ljudi.. no to je nije sprečavalo da me ponosno pokazuje čitavom svijetu. Moja je majka imala 6.raz.o.š. /to je u njeno doba bilo normalno/, ali to je nije smetalo da računa najbrže i najtočnije od bilo kojeg trgovca.
U blizini našeg mjesta stanovanja postojala je mesnica "Kod Franceka", /meso je uistinu bilo meso,a ne odmrznuta smrzotina/.. Tu se često odvijao ritual.. "Gospon Francek dajte mi komad onog lepog goveđeg flama za juhicu". Gospon Francek bio je mrzovoljan mesar malo podužih sijedih brkova, koji je u sekundi nabacio komad željenog flama na vagu uz odgovarajuću cifru. "Ma dajte gospon Francek, pa još se kazaljka na vagi nije zaustavila, malo ste se zabunili u računici".. naravno, bila je u pravu.
Često sam odlazila s njom na tržnicu Dolac, gdje se obožavala cjenkati s kumicama.. ma nije to bilo najbitnije, najbitniji su bili razgovori o kvaliteti voća i povrća, pa se onda prešlo na druge životne situacije.. to je bio "socijalni život" moje majke.
Rijetko sam viđala suze na njenom licu, pa mi je bilo neobjašnjivo zašto je bila tužna dok je moja prva školska ocjena bila dvojka.. bila sam šestogodišnja djevojčica nezrela za školu.. ali sve se to ubrzo promijenilo. Dok je čitanje lektire postala obaveza, razvila je pravu strategiju da zavolim čitanje.. nakon toga nikada više nisam ispuštala knjige iz ruku.. postale su najveća ljubav moga života.. nikada nisam otkrila tajnu kojom je unijela tu radost u mene.
No, i sama je voljela čitati.. u jednoj je ruci držala Zagorkinu "Gordanu" koja je izlazila u tjednim nastavcima, a drugom virtuozno pekla palačinke.. trebalo je stalno hraniti mnogobrojnu obitelj. Raspolažem s još bezbroj slika moga djetinjstva i moje mladosti, a iz svih viri SUNCE.. to me moja majka grijala i kada sam bila daleko od nje.
Moja je majka umrla neznajući zbog bolesti tko sam ja.. ali ja sam ZNALA tko je ona.
HVALA ti majko što si me izabrala za svoje dijete!
Natječaj za dizajn logotipa nacionalne manifestacije Mjesec hrvatske knjige otvoren je od 15. svibnja do 12. lipnja 2024. godine.
Mjesec hrvatske knjige nacionalna je manifestacija koju od 1995. godine po odluci Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske organiziraju Knjižnice grada Zagreba. Traje od 15. listopada do 15. studenoga i u tom periodu raznovrsnim i mnogobrojnim programima ukazuje na važnost knjige, promiče kulturu čitanja i pisanja te naglašava ulogu knjižnica (kao vodećih sudionika) kao obrazovnih, informacijskih i kulturnih središta te mjesta podrške osobnom razvoju i napretku, ali i podiže svijest o važnosti vrednovanja, njegovanja i promocije vlastite književne baštine. Skraćeni naziv manifestacije je MHK.
Više informacija o manifestaciji nalazi se na mrežnoj stranici www.mhk.hr.
Galerija Modulor Centra za kulturu Trešnjevka
u utorak, 21. svibnja 2024., u 19 sati otvara izložbu “Zagrebački
velesajam 1956.-1961.” autorica Lane Lovrenčić (Institut za povijest
umjetnosti) i Sonje Leboš (Udruga za interdisciplinarna i
interkulturalna istraživanja). Izložba je besplatna, a može se posjetiti do 6. lipnja 2024. u galeriji Modulor (Park Stara Trešnjevka 1, Zagreb).
Zagrebački velesajam, 1959.
Gradska knjižnica Kaštela upućuje poziv svima zainteresiranima da u starim škrinjama, baulima i ormarima pronađu kukičane miljetiće, stolnjake i ostale rukotvorine svojih baka i prabaka te da ih donesu u Gradsku knjižnicu Kaštela.
Sve pristigle rukotvorine bit će predstavljene u virtualnoj izložbi, dok će dio odabranih radova biti predstavljen na izložbi koju će GKK organizirati početkom lipnja.
Prilikom donošenja miljetića, stolnjaka i ostalih rukotvorina Vaših baka i prabaka, molimo Vas da navedete ime i prezime bake koja je rukotvorinu iskukičala, a bilo bi poželjno priložiti i fotografiju te ukratko ispričati priču o bakinom životu ili navesti neko sjećanje, odnosno uspomenu na baku koja je miljetić izradila.
"Kukičani miljetići su sve donedavno bili dio naše svakodnevnice i nalazili su se u svim našim domovima na televizorima, ormarima i komodama. Većina nas se još uvijek sjeća naših baka koje su u dvorištima ispred kuća u hladu pod odrinom ili u zimskim večerima pokraj "špakera na drva" s izboranim rukama kukičale miljetiće koje su spremale kćerima i unukama za dotu. U svaki bakin miljetić je bilo utkano puno ljubavi i truda, i eto, zahvaljujući Rim Tim Tagi Dim trenutku i izvrsnom promotoru hrvatske kulturne baštine i naše Hrvatske, Marku Purišiću (Baby Lasagna) napokon je došlo vrijeme da svo to nepravedno zapostavljeno umijeće naših majki, baka i prabaka ugleda svjetlo dana na najbolji mogući način – na izložbi rukotvorina Iz babinoga (kaštelanskoga) baula. Pronađite ovo davno zaboravljeno blago koje ste spremili u ormare te javnim predstavljanjem rukotvorina svojih majki, baka i prabaka dajte svoj obol u očuvanju kaštelanske baštine i tradicije kako bi i današnje generacije mogle osjetiti i vidjeti kolika je količina ljubavi, osjećaja, kreativnosti i prošlosti sačuvana u kukičanim miljetićima naših baka".
Rukotvorine
možete osobno donijeti do srijede 22. svibnja 2024. u Gradsku knjižnicu
Kaštela u Kaštel Sućurcu (Trg palih za domovinu 1) ili miljetiće možete
fotografirati u kvalitetnoj rezoluciji i fotografiju poslati na e-mail
adresu natjecajkastela@gmail.
Nakon završetka izložbe sve rukotvorine bit će vraćene vlasnicima, dok će svi pristigli i izloženi radovi zajedno s fotografijama i sjećanjima na autorice radova biti tiskani u brošuri pod naslovom Iz babinoga (kaštelanskoga) baula.
Više informacija na 021 226 001.
Bila je posebna,
Od drugih drukčija,
Moja je ljubav bila na najčudnijim mjestima:
Nije bila u kupljenom cvijeću,
Bila je u ružama što sam rukom trgao,
Nije bila u riječima poput “volim te”,
Bila je u riječima poput “puštam te”,
Nije bila u spavanju zajedno,
Bila je u gledanju kako ona spava.
Bila je velika u lijepim trenucima,
Bila je veća u nedaćama,
Bila je najveća, kad sam ju trebao pustiti.
 |
učenici 1.c OŠ "Dobriša Cesarić" Požega |
Zvono je kampanalo i brecalo tužnu melodiju u molu. Pipe je pogledavao na svoj ručni sat pitajući se:
„Ki je opet umrl? Pokoj vječni daruj mu Gospodine“, prekriživši se požuri put crkve da odmah sazna čija je duša otputovala na onaj svijet.
„Ča je, ki je ov put partil?“, zapita Frana koji je kampanal - brecal.
„Bepića je noćas prehitilo“, započne Frane pa nastavi, „govori se da je neke vele šoldi proćardal, a njegov kompanjon, misteriozo signor Cocolo Trieštin je nestal' ko' da ga je more progutalo. Bepića je diboto kolpalo.”
„Isuse blagi i Marijo, majko Božja!“, uzdahnuo je prestrašeno Pipe, „ča je to došlo na ovaj svit?“ i opet se prekrižio. „A, brižna Mare, gren ju odmah vizitat i pomolit se šnjon za dušu pokojnog.“
.jpg)