utorak, 10. travnja 2018.

Ana Dudić | Oprostite sebi


Oprostite ako prođem pored vas
I ne vidim vašu gorčinu,
Cvijet koji drobite snagom ruke,
Vaše bore iza kojih se krije
Ljutnja, razočaranje...
Ja vidim samo ono što hoću,
Ja vidim samo ljepotu,
Prenosim je sebi, u sebe,
S prašnjavog karanfila,
Sa oplakanog ljiljana,
Lista što mi se osmjehuje
S vrha vitke breze,
Sa ispružene ruke prosjaka,
Jer ta ruka ne vrijeđa,
Lijepa je u veličini traženja
I zahvalna na malim davanjima...
Oprostite što vas ne zamjećujem,
Jer, vaš glas ne sliči na šumor mora,
Nema bistrinu izvora,
A ja osluškujem samo ljepotu,
Glas ljubavi i sladunjavi pjev ptica...
Oprostite što vas ne zamjećujem,
U sebi nemate ljepotu
Koja bi me zaplijenila,
Ja sam izdanak svemira,
U sebi nosim ljubav
I ljepotu pred očima...
Oprostite što u pramen kose
Ne mogu spremiti sva sjećanja...


Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest March 21 2018

Ožji izbor pesem Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.

Nema komentara :

Objavi komentar