utorak, 27. listopada 2020.

Marica Žanetić Malenica | Svi ćemo u prah


„Ionako ćemo svi u prah,

to jedina je pravda“,

reče čovjek hodajući ulicom

pogleda tupa, izgubljena,

i ulovi mi raštrkane misli

svojom praznom udicom.

On ode u nepoznato, 

ja nastavih o prolaznosti,

o pravdi, o pepelu i prahu,

svemu što reče

to lice borama opečaćeno,

o njegovu i mojemu strahu.

I krenem na mjesto sretnije

od ove sive ulice

kojom nesretne duše lutaju,

da u domu svom nađem mir

i čarolijom sve to ulično blato

pretvorim u ljubav –

jedino čisto zlato.



(iz zbirke „Žena svojih godina“)

Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu Elizabete Končić-Trlek "Pošta za Li“

Piše: Mirjana Mrkela  

Miševi i mačke 

Jednom sam imala mačku koja mi je donosila žive guštere. Ne znam je li razumjela moja ruganja i grdnje. Možda me je željela naučiti kako se love gušteri, a možda se samo pravila važna. Mačke ipak najčešće donose miševe, žive ili mrtve. Moja prijateljica Elizabeta to je spomenula u svome romanu. 

Nikola Šimić Tonin | Nikica Simić: Reformske priče

  

Nikica Simić: Reformske priče, Hrvatsko književno društvo Ogranak Zadar, Biblioteka Donat, Zadar 2020. 

Pred nama je druga knjiga reformskih priča, nakon Heraklita mračnog u hrvatskom školstvu, Reformske priče. U svom osvrtu na prvu knjigu reformskih priča između ostaloga naglasio sam: Nikica Simić jedan je od profesora koji su takvom djelovanju posvetili čitav život; više od četiri desetljeća promišlja strategije unapređenja hrvatskog školstva – kao profesor, kao mentor, kao ravnatelj i – možda najvažnije – kao roditelj. Ova je knjiga istodobno osobna ispovijest i povijest obrazovnih reformi – a prvo lice jednine knjizi daje hrabrost, snagu i autentičnost rijetko viđenu u pisanju o ovim temama. Upečatljivim anegdotama, širokim iskustvenim uvidima, ali i disekcijom službenih dokumenata, Simić nam pokazuje kako su odnosi između djece i roditelja, djece i škole, škole i roditelja, škole i društva u kojem živimo – neraskidivo povezani. U tom je smislu ova knjiga esencijalno štivo za sve društvene aktere: profesore, roditelje, djecu, kreatore sustava; sve one kojima je do toga društva stalo. I naposljetku, uz analizu brodoloma hrvatskih obrazovnih reformi, uz britku i konstruktivnu kritiku sustava, Simić se ipak uvijek vraća temelju svoje filozofije, a to je ljubav – ljubav prema djeci, prema profesorskom pozivu i prema društvu kao takvome, jer bez ljubavi nema istinske revolucije. Knjiga je namijenjena obrazovnim vlastima, roditeljima, učenicima, studentima. Nastojala se skrenuti pozornost čitatelja na loše stvari u obrazovnom sustavu. Napisana je u dva dijela, u prvom se daje zanimljiv pristup obrazovnim pitanjima, djetinjstvu autora, osobnim iskustvima. Djelo je pisano dinamično, autor putuje iz sadašnjosti u prošlost, govori iz različitih perspektiva, sebe kao učenika, roditelja, profesora, ravnatelja.

ponedjeljak, 26. listopada 2020.

Prekidaju se 'Marulićevi dani' u Splitu

 

vrijeme: 24.10.2020.
mjesto: Split

Uprava splitskog Hrvatskog narodnog kazališta u subotu je odlučila prekinuti Marulićeve dane kako bi zaštitila zdravlje publike i sudionika tog festivala s obzirom na novonastalu epidemiološku situaciju u ansamblu GDK 'Gavella' koji je trebao gostovati na Danima.

To je zagrebačko kazalište s tri predstave trebalo gostovati na Festivalu, no u ansambl je ušao koronavirus pa je Uprava donijela odluku o prekidanju festivala, izvijestili su iz splitskog HNK.
 
U priopćenju su istaknuli da se sezona u HNK nastavlja normalno od sljedećeg tjedna, prema objavljenom rasporedu, a u kazalištu žale što su morali prekinuti festival koji se do sada uspješno odvijao, no briga za zdravlje publike i zaposlenika na prvom im je mjestu.

Predstavljanje knjige 'Hrvatsko-arbanaški rječnik s gramatikom' u Zadru

 

vrijeme: 27.10.2020. 19 h
mjesto: Zadar


Predstavljanje knjige 'Hrvatsko-arbanaški rječnik s gramatikom' dr.sc. Maximiljane Barančić održat će se u utorak, 27. listopada, s početkom u 19 sati, u zadarskoj Gradskoj loži.

U programu sudjeluju recenzenti: akademik August Kovačec, prof. emeritus, izv. prof. dr. sc. Lucija Šimičić te autorica.
 
U programu sudjeluju i glumica Gabrijela Meštrović-Maštruko, A.K.A. Crescendo i gosti iznenađenja.

Izvor:Culturnet.hr

'Moderato dolcissimo, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu'

 

vrijeme: 24.10.2020.


U sklopu projekta Dani Antuna Gustava Matoša pokrenuta je knjižnica Matošev milenij kojoj je glavni urednik Goran Rem. U spomenutoj knjižnici nedavno je objavljena prva knjiga 'Moderato dolcissimo, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu'.

U knjizi su zastupljeni pjesnici: Borben Vladović, Božidar Bagola Brezinšćak, Lidija Bajuk, Danica Bartulović, Darko Baštovanović, Silvija Benaković Peratova, Tomislav Marijan Bilosnić, Božica Brkan, Ljerka Car Matutinović, Franjo Džakula, Milan Frčko, Frančeska Liebmann,  Fabijan Lovrić, Tin Kolumbić, Vlasta Markasović, Marinko Plazibat, Goran Rem, Zrinko Šimunić, Tomislav Šovagović, Ante Tičić i Tomislav Žigmanov.
 


Izvor:Culturet.ht

Natječaj za Nagradu 'Ivan Goran Kovačić' za najbolju pjesničku zbirku

 

prijava: 01.11.2020.

Goranovo proljeće (SKUD Ivan Goran Kovačić) po drugi puta raspisuje natječaj za Nagradu 'Ivan Goran Kovačić' za najbolju pjesničku zbirku u dvogodišnjem razdoblju. Za nagradu mogu konkurirati knjige objavljene u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. listopada 2020. godine. Rok za slanje knjiga je 1. prosinca 2020.!

Knjige (3 primjerka) šalju se na adresu SKUD Ivan Goran Kovačić, Opatovina 11, 10 000 Zagreb, s napomenom: „Za Nagradu Ivan Goran Kovačić“.

Manuela Bareta Buličić | Nadmoć

 

Nadmoć pličine

Nad dubinom

Nije u pličini

Već u dubini pličine

Koja plitko plĩči

I plače nad

Dubinom nemoći

Kojom dubina

Ječi nad

Nadmoći pličine

Kroz ključaonicu | Ivanka Ferenčić Martinčić

 

Ivanka Ferenčić Martinčić rođena je u Podravini (1983.) gdje i danas živi i radi. Završila je dvopredmetni studij knjižničarstva i hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Nakon studija radila je u školskim knjižnicama OŠ Ivan Lacković Croata Kalinovac, Tehnička škola Bjelovar i Gradskoj knjižnici Đurđevac. Od 2014. radi u Narodnoj knjižnici Virje gdje je ravnateljica. Godine 2020. napredovala je u stručno zvanje Viši knjižničar. U svim knjižnicama u fokusu bili su joj marketing i inovativni programi za sve segmente korisničkih zajednica, naročito djecu. 

Tanja i Dragan Uzelac | Charles Bukowski: ‚‚Zabeleške starog pokvarenjaka“



‚‚Zabeleške starog pokvarenjaka“ predstavljaju urnebesnu andergraund zbirku kratkih priča koje je američki pisac Čarls Bukovski napisao za svoju kolumnu u časopisu Open City iz Los Anđelesa u periodu 1967-1969. Tih, priča ima ravno 39...
... Sada, kad počinjem da starim, žene su svuda oko mene iako ih nisam tražio. Čak je i moja večita stidljivost nestala. Ruke nalaze moju ruku, usne se priljubljuju uz moje. U mom uskovitlanom i pomalo napornom ljubavnom životu, u mirisu njihove kose, kože, pudera i parfema ja osećam da neko u meni zna čemu sve to vodi. Zna da će mi i ovo biti oduzeto, da ovaj pehar mora da se isprazni i da se ponovo do vrha napuni, do mučnine; da ova najskrivenija žudnja mora da se utoli i da umre, da ću iz ovog davno priželjkivanog raja uskoro morati da odem, svestan da je i on bio samo obična krčma iz koje ću pobeći trom i bez sećanja. Tako je oduvek bilo sa svim onim za čim sam žudeo: tek kada bih osetio da se moja želja umara i lagano gasi, nedostupni i željeni plod bi mi iznenada padao u krilo, ali i on je bio samo jedna jabuka kao i sve ostale: čovek je poželi i pojede i njena draž i čarolija nestanu.
To je moja sudbina.

Oleg Antonić | Tri su slike istog sna




I.

 

Olovo nakrca mrak.

S nebesa se sruči smak.

Rasturi i dar i mar.

Rasprši sav snovit čar.

 

Sivom duga svije luk.

Mahnit se stropošta buk.

Zakoluta golem vir;

duševnima uzme mir.

 

Secesijski padne park.

Zagubi se čestit znak.

Petrolejka lije kal.

Bal strašila hini žal.

 

Posvud slijepih riba mrijest.

Plijesan liram utka bijes.

Libri su nam još za plam!

Pepli Rima buše šval*.

 

Nekad tajgom gaca noj.

Utihnuo dični soj.

Pod plahtom tek bije boj

zdvojno psujuć usud svoj.

 

II.

 

Kratak ovo bješe dan.

Pljušti kao rijetko kad.

Daleki nas muti zvuk:

je li jauk; il' je huk?

 

Nemamo mi ništa s tim!

Čujem, plijeniš Jozin mlin?

Kakav će to biti jal!

Ljudi, na krov! Stiže val!

 

Iščupalo starom hrast.

Otelo mu mast. I čast.

Pođe selo svo u zbjeg.

Daj izvjesi ovaj stijeg!

 

Dobar nam je svaki red.

Mirnoj vodi kapne med.

Ispravan je nama slijed

klanjati da skapa žeđ.

 

Hrđa k zrnu - jalov pjat.

Bok! A rok? I; hopla - stop.

Pukne glina, zapne plug;

zametne se puni krug.

 

III.

 

Smrači se u čudan sat.

Biblijski se stušti dažd.

Smjerno sudbom pluta raj.

Vjeruješ li? Sada znaj!

 

Šumoran je cijeli brijeg;

gdjegdje vapaj, šušur, bijeg.

Naćuli se namah muk.

Krcne. Časkom prhne ćuk.

 

Plove stabla noseć spas,

slomljeni zacvili pas

iznijevši se tek za vlas;

dolinom se cijedi čas.

 

Zagalami silni slap

dok mu zadnja hlapi kap:

Ja zalijevam cijeli svijet!

Grohotom ću skršit led!

 

Što se desi nakon sveg?

Zapahulja lanjski snijeg.

Suncostaj da bude taj?

Mijesi lijeno mijena kraj

 

 

_________________________________________________________________________________

* Cijeli red duguje postojanje Stanislavu Vinaveru (Nova pantologija pelengirike; Beograd, 1922.).


nedjelja, 25. listopada 2020.

Lean Radić | Teorem o solipsizmu

 

U kanalizacijskom otvoru
živi čovjek komorne logike;
ponovno ću biti Ja -
skupo je prokletstvo,
možda ostanem zauvijek
western kultura
(čitatelju moj dragi, odlučio sam umrijeti)
konačište ograničenih dimenzija.
Pokušavam uljudno završiti razgovor,
copia verborum – preuveličavaš biće jedinkom samoubilačkih kultova,
kako si fizički neodređen, um dovodiš do granice ludila
satira, satira, večeras neka dama bira ... partnera za ples
fenomen kišnih očiju
četiri ključna elementa:
voda,
vatra, zrak,
zemlja,
proučavam biljke,
ispod crnih apostrofa sakupljam paravojne riječi,
stoga ispravno procjenjujem samoću.

Sada se mogu posvetiti pareziji,
pomalo sumnjam
u kiničku školu; suštinski ne pripadam sebi,
upravo to činim / što me zaokuplja?- pitaš.
Stupnjevanje, razmatranje časti, spokoj,
a prije svega načelo.
Moja krv je drugačija
kozmogonijskom energijom
nadoknađujem manjak sna, ništa osim providnosti,
legitimno ubojstvo
bivša sjeverna granica;
Jesam onaj koji obitava, onaj koga trebam
nebeska moć me zasjenjuje/
leti prijatelju
jer krila imamo tako rijetko.

Sakramenti,
testamenti,
Orion,
melotron.
Vjetar razbacuje
ono što se taloži u kutu sudbine;
život satkan od bezbroj poezija,
tako sam objašnjen. __________________________________

* Stajalište da ne postoji ništa drugo osim nečijega vlastitog uma i mentalnih stanja.


Lorena Vojtić | Smiraj

 

Voljela je postojati. Dok je spavala u zvijezdama, često joj se zlatna prašina zaplela u kosu. Ta je žena vrlo nemirnog duha, krajnje nepostojana. Tišina otkriva ono što nam leži na duši. Najljepše je pisati, taj osjećaj, zapravo, nitko ne može pojmiti. Slutiš li spokoj? Nedostaje još jedna nit, kako bi život bio u potpunosti ispunjen.

Često se na njenom licu mogla otkriti zamišljenost, vječno propitkivanje, izgubljenost, 
ali nije bila hladna, već naprotiv, previše je za sve brinula; sanjajući nesvakidašnje snove - ispunjene potisnutim željama i neizvjesnom budućnošću. I onog trena kad se probudila, sve je nestalo, otišlo, kao i uvijek...

 

 


Božica Jelušić | Redak o Vesni



A sada opet: redak o VESNI,
Što stih porađa blagovjesni.
Ko ljiljan cvatući usred drača,
U carstvu zloće, crnoga trača.

Raskošno nježna, voćka bijela:
Sretna u tijelu svoga tijela.
Nikome trajno pripadajuća,
A skladna poput vaze od tuča.

Sedefna, školjkasta, naša periska.
Kojoj su versi biserna niska.
Metafora joj gipka i skočna,
A slika živa, blistava, sočna.

Napuštaju je snaga i ljudi,
Pa ipak, treptaj u srcu je budi.
Erato dođe: igraju piljaka.
Na stolu čaj od ljekobiljaka.

I prođe zemljom, moćna ko stećak.
Osmjehnu nam se: "Bila sam dječak".
U samostanu naranče skrita,
Dok redak o njoj u beskraj hita.


25. listopada 2020


Fotografija: Wikipedija


Vanja Karković | Catherine

 


Nježni su bili trenuci

dok kazivah ti najljepše stihove

a ti promatrala si more i igru galebova

        Voljena Catherine. 

subota, 24. listopada 2020.

Ante Kević | Križ spasa iz autističnog spektra

 

Od malih nogu sam spoznao da religioznost moje obitelji, mojih predaka, predstavlja nevidljivu osnovu na kojoj se tkaju naši životi. Nismo često pričali o vjeri, ali način na koji sam odgojen, saznanja sa kojima sam upućen u život, naslućuju da moj bitak ima iskon u kršćanskim načelima, da je ipak neodvojivi dio mene.

U tom duhu mi je život predstavljen kao stalna bitka, u kojoj nema mnogo prilike za opuštanje kao ni trenutaka za nepažnju, te da se za svaku dobrobit treba dobro i namučiti. 

Istina, gledajući druge oko sebe, činilo mi se da oni puno lakše plivaju u toj životnoj rijeci, bili su puno odmorniji i slobodniji od mene. U nadi da ću i ja napokon predahnuti, odbacio sam očeve savjete o životu i krenuo niz rijeku. 


Odbacio sam i „obvezu“ nedjeljne mise i uveo tek odlaske u crkvu i ispovijed za velike svetkovine, dakle Boga sam stavio negdje pri dnu moje ljestvice bitnih stvari, jer ipak sam u mom „lakšem“ životu, još uvijek zadržao vezu sa Njim kroz osnovne molitve.

Katarina Zadrija | Kakof je kovač

 

Večer je zginula, kak čez site presiejana.

Briga zakuzmana, briga je presenečena,

Na klinčanicu hičena puščena je zime

Gda z leda ledvenoga dišiju ciklame.

Ledveni je kovač i ovu nouč ciklame koval .

Z njijovu duhu mladu me za se zakoval.

Rada bi znala kak misel mi za se okuje.

Je hitre gotof il' cielu noč on tu bantuje?

Sad z frišku brigu glavu si sama razbijam.

Kak z pepelem na spierku staru je oprala.

Kakof je kovač, slatka je briga mi ostala.

Šenol Selimović | Nikola Šimić Tonin: Haiku / Krv Srebrenice / Krokodil / Potama Sunca

 

Krv Srebrenice,

križ među nišanima,

oprostio Bog.

Srebrenica'nın kanı,

mezar taşları arasında çarmıh,

Allah affetti.


- * -

Krokodil je u

sumrak progut'o Sunce.

Svitanje kasni.

Timsah

alacakaranlıkta güneşi yuttu.

Şafak geç kalıyor.


- * -


Potama Sunca.

Mjesec je zagrizao

u većeg brata.

Güneşin tutulması.

Ay ağabeyi

ısırdı.



Preveo na turski:

Šenol Selimović