Kolumne

četvrtak, 31. ožujka 2016.

Mateja Jurčević dobitnica nagrade "Goran za mlade pjesnike"

Moje je mišljenje da se kvalitetni tekstovi uvijek nekako mogu objaviti, a natječaji su možda najjednostavniji način za to. Ima ih sasvim dovoljno. Problem je u tome što svi mi mislimo da je upravo naš tekst kvalitetan, iako to ne mora biti, i svi nekako nastojimo okriviti drugoga za ono što je možda naš propust. Ako dobijete odbijenicu od čitavog niza izdavača, probajte se okrenuti vlastitom tekstu, a ne još jednom izdavaču.

Postojale su faze u kojima bih pronalazila nove hobije, stvarala nove planove, ali svi bi oni ubrzo propali i ja bih se vratila onome što nikada u meni nije prolazilo i za što interes nikada nije zamro - pisanoj riječi.

Maja Cvek | Na jutarnjoj kavi

Otvorila je vrata i ušla u kvartovski kafić, sigurnim, gotovo mladalačkim korakom.

Iz jednog ugla, odvojenog za pušaće, oštar miris duhana prodro je u njene nozdrve, pa je na trenutak zatresla glavom kao da se želi obraniti od neugodnog napasnika.

Redoviti gosti kafića na časak su prekinuli svoj bučni razgovor.

– Dobro jutro – žena je glasno  pozdravila ušutjele muškarce, a ugodan osmijeh skliznuo je s njenog lica, glatkog i bez bora. Bilo je teško odrediti njene godine.

– O, dobro jutro – odvratio je konobar, dok su ostali, svaki na svoj način, opušteno uzvraćali pozdrav. Konobar je okom skrenuo prema lijevom kutu galerije, dajući tako gošći neki znak.

Sandra Bašić | Emma Healey: Elizabeth je nestala

Sjećate li se onog vica o zaboravnoj teti, koja se u jednom trenutku pita: Jesam li došla ili pošla? Ili tako nekako.... E, tako vam izgleda cijeli roman. Perpetuum dementia vulgaris!

U priču nas uvodi Maud koja, kopajući u vrtu, pronađe staru puknutu pudrijeru, izgubljenu prije 70 godina. Ona je starica koja fantastično pamti stvari iz prošlosti ali ne sjeća se što je učinila prije nepunih 5 minuta. Saznajemo da ima kćer i unuku, najbolju prijateljicu Elizabeth i tužnu uspomenu na jednu obiteljsku tragediju.

U početku sam suosjećala s Maud, koja jadna kupuje toliko kompota od bresaka da joj kuhinja puca po šavovima, njegovateljice joj defiliraju kućom, bezosjećajno obavljajući svoj posao, a kći se ponaša kao da joj je majka u cvijetu mladosti, apsolutno zdrava i nedodirljiva.

Neću previše o sadržaju jer bih vas možda navela na neke zaključke, iako, vjerujte mi, da vam sad ispričam cijelu knjigu, i dalje vam ništa ne bi bilo jasno.

Uglavnom, Maud će, pored prisjećanja stvari iz prošlosti, stalno lamentirati o nestanku svoje prijateljice Elizabeth. Kako to ne bi zaboravila, podsjećat će ju brojne poruke zapisane na milijun papirića po kući, džepovima, torbama... Tu i tamo će odlutati od kuće, svi sretni ako pronađe put natrag, a kći Helen će i dalje tjerati po svom, obraćajući joj se kao malom djetetu - čekajući valjda da zapali kuću pa da konačno donese neku odluku: pozvati majku da živi s njom ili ju spremiti u starački dom.

Jedina koja nestaje u cijeloj priči je Maud, ne možeš ju uhvatiti ni za glavu ni za rep. Skakuće iz prošlosti u sadašnjost, a u ovom potonjem vremenu više ne zna ni vlastito ime. Voljela bih zaista znati što je autorica htjela reći ovom pričom i komu? Je li htjela napisati krimić ili dramu? Ja sam vidjela samo kriminalnu dramu koju nemam srca nikomu preporučiti. Nisam čudovište bez osjećaja prema starijim ljudima, zaboravnima i bolesnima... ali nažalost, prije okretanja posljednje stranice, sigurno bi došao i onaj Godot kojeg smo nekad očekivali, u onoj jednoj drugoj priči - prije nego što bismo pronašli Elizabeth.

Koju Elizabeth???

Mia Ugrin


J. M. W. Turner - The Bell Rock Lighthouse. Oil on canvas (1819)















THE COLLECTOR OF LETTERS

Childhood defines us.
I'm still healing my definition of me.
Because I've tasted loss of nearest people
I value even passersby trough my life.
Their empty words may fill up the silence.
So I call myself 'the collector of letters'.
Because I've had broken dreams
I spread my energy
to become a little bit stronger dreamer.
Because I've felt wind 'n' calm
even if a storm could still surprise me
my faiths 'n' hopes will sail
if only for a while.

SAKUPLJAČ SLOVA

Djetinjstvo nas oblikuje.
Ja sebe još uvijek liječim od definicije.

Zato što
Sam okusila gubitak najbližih osoba,
Cijenim i prolaznike kroz moj život,
Njihove prazne riječi mogu ispuniti tišinu.
Zato nazivam sebe "Sakupljač slova".

Zato što
Sam imala neostvarene snove,
Usmjeravam svoju energiju ka snažnijim snovima.

Zato što
Sam iskusila i vjetar i bonacu,
Pa iako me oluja još uvijek može iznenaditi,
Moje vjere i nade
Plovit će i dalje, barem nakratko.




Krunoslav Mrkoci: Čovjek i sjena



O dušo moja,
ako izgubim tebe,
kako da živim
bez sebe?

Kasno je za plač.
Ja više nisam ja.
Od mene drugi čovjek
posta.

Od bivšega mene
tek tamna sjena
osta;

i ljubav
i lišće
i ništa.

Preminuo mađarski nobelovac Imre Kertész

BUDIMPEŠTA, 31. ožujka 2016. (Hina) - Mađarski književnik, dobitnik Nobela za književnost Imre Kertesz, preminuo je u Budimpešti u dobi od 86 godina, objavila je agencija MTI.

* * *

Imre Kertész (Budimpešta, 9. studenog 1929. - 31. ožujka 2016.), židovsko-mađarski književnik.

Godine 1944. deportiran je u Auschwitz. Po oslobođenju 1945. vraća se u Budimpeštu gdje neko vrijeme radi kao novinar. Godine 1960. započinje pisati svoj prvi roman "Čovjek bez sudbine" u kojem opisuje iskustvo 15-godišnjeg dječaka u koncentracionim logorima Auschwitz, Buchenwald i Zeitz. Roman završava 1973., ali dvije godine čeka na njegovo objavljivanje. Zbog nekonvencionalnog pristupa temi roman u Mađarskoj nailazi na nerazumijevanje kritike i ograničen tržišni uspjeh. Naredne romane "Fijasko" i "Kadiš za nerođeno dijete" objavljuje tek 1988. i 1990. godine, ali isto tako bez većeg uspjeha. Tek 1993. godine, s pripovijetkom pod naslovom "Zapisnik", Imre Kertesz postiže veći uspjeh u Mađarskoj. Tokom devedesetih njegova se djela prevode na engleski, njemački i druge jezike i upravo će u Njemačkoj Imre Kertesz naići na najveće razumijevanje kritike i publike. Godine 2002. dodijeljena mu je Nobelove nagrade za književnost 2002. godine "za pisanje koje podržava krhko iskustvo pojedinca suprotstavljajući ga barbarskoj arbitrarnosti povijesti". Osim po svojim književnim djelima Kertesz je poznat i kao prevoditelj. S njemačkog je, između ostalog, preveo djela velikana kao što su Nietzsche, Hofmannsthal, Schnitzler, Freud, Roth, Wittgenstein i Canetti.

Sva djela Imrea Kertesza na hrvatskom, objavljena su u prijevodu Xenie Detoni.

Djela prevedena na hrvatski:
 "Čovjek bez sudbine" (Fraktura, 2003.)
 "Ista priča dvije pripovijetke" (Fraktura, 2003.)
 "Likvidacija" (Fraktura, 2004.)
 "Kadiš za nerođeno dijete" (Fraktura, 2004.)
 "Jezik u progonstvu" (Durieux, 2004.)
 "Fijasko" (Fraktura, 2005.)
 "Engleska zastava" (Fraktura, 2006.)
 "Tragač" (Fraktura, 2006.)
 "Zapisnik" (Fraktura, 2006.)
 "Dnevnik s galije" (Fraktura, 2008.)
 "Dosje K." (Fraktura, 2009.)

Izvor podataka: HINA/Wikipedija
Prilagođeno: časopis Kvaka

Knjižna booka za Hrvatsku koja čita!


Slajd_bookaU travnju slavimo rođendan velikog dječjeg pisca Hansa Christiana Andersena – na njegov  se rođendan, 2. travnja, u svijetu već četrdeset godina obilježava Međunarodni dan dječje knjige (ICBD – International Children’s Book Day).  Hrvatska udruga školskih knjižničara toj se proslavi pridružuje Knjižnom bookom.

Knjižna booka je svečanost dječje knjige i čitanja, ove godine nam se na toj svečanosti pridružuju učenici iz 31 škole i 12 županija. Oni će svojim nastupima na različite načine predstaviti petogodišnji projekt poticanja čitanja kolege Denisa Vinceka: Čitajmo zajedno, čitajmo naglas zaboravljene knjige.


Gostoprimstvo događaju pruža Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, u njenoj će se auli 1. travnja od 10.30 do 15.00 sati opet čuti za Kekeca, zvižduk s Bukovca, ježa i njegovu kućicu!

U stvarnost će nas vratiti nakladnici izložbom reprezentativnih suvremenih izdanja za djecu i mlade, a posjetitelji i sudionici moći će razgledati izložbu nagrađenih ilustracija Andree Peterlik Huseinović.

Kako bi susret s knjigom i čitanjem bio zaista nezaboravan, učenicima će se predstaviti i sami autori izloženih knjiga, a za dobro raspoloženje pobrinut će se i dječji mađioničar Jozo-Bozo i voditelji programa Lucia Luque Akrap i Vid Ćosić.

Knjižna booka organizirana je u suradnji s partnerima – prijateljima knjige i čitanja: Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom, Školskom knjigom, Nakladom Ljevak, Dječjom knjigom, Mozaik knjigom i Nakladnom zadrugom Ognjište.

 Postoji Hrvatska koja čita i ona zaslužuje ponešto naše booke!

Izvor podataka: Hrvatska udruga školskih knjižničara


Međunarodni natječaj u poeziji

Organizator natječaja; web stranica Pisci i Književnost - tema slobodna

Na natječaju mogu sudjelovati svi zainteresirani, tema je slobodna. Sudionici natječaja mogu dostaviti samo jednu pjesmu njenim postavljanjem u komentar izvora objave natječaja.

Na linku se nalaze detaljna pravila natječaja

Objavljene radove, zasebno, ocjenjivati će peteročlano prosudbeno vijeće,

U polufinale natječaja ulazi dvadeset pjesama.

Finale natječaja: Deset prvoplasiranih pjesama ulaze u uži izbor. Autorima će biti poslane prigodne zahvalnice.

Imena autora biti  će objavljena na web stranici Pisci i Književnost.

Izvor podataka: Kruno Šafanić, Grupa Pisci i Književnost

srijeda, 30. ožujka 2016.

Velika Britanija obilježava 400. obljetnicu smrti Williama Shakespearea

http://www.hina.hr/slike/2015/20151029/T-H20151029000734.jpgZAGREB, 30. ožujka 2016. (Hina) -  Slavni dramatičar William Shakespeare preminuo je prije 400 godina u Stratfordu na Avonu, gradu u kojemu se i rodio i koji je svojim djelom zauvijek upisao u anale svjetske kulturne povijesti, a obljetnica smrti najpoznatijeg i najizvođenijeg svjetskog dramskog pisca cjelogodišnjim se kulturnim događanjima obilježava u Velikoj Britaniji, ali i diljem svijeta.

Predavanje na tradicionalnom susretu preživjelih žrtava Holokausta, Opatija, ožujak 2016.

Narcisa Potežica, mr. sc., dugogodišnja voditeljica knjižnica Novi Zagreb, a sada i voditeljica Čitateljskog kluba Židovske općine Zagreb, koji će uskoro obilježiti dvije godine svog djelovanja (ŽOZ), održala je u Opatiji (Ožujak, 2016.), predavanje na tradicionalnom susretu preživjelih žrtava Holokausta. Tom prilikom predstavile je nekoliko autora koji su židovski pisci ili pišu o Židovima. To su Filip David, Piotr Pazinski, Patrick Mondiao i Amos Oz.

Osim njihovih djela, predstavila je i knjigu Sonje Smolec, "Moja sestra Sarah“. Knjiga je, najvjerojatnije jedina napisana nakon 2. svjetskog rata koja opisuje život suvremene Židovske obitelji u gradu Zagrebu. Premda je napisana kao fantasy roman za mlade, Narcisa je knjigu preporučila i odraslim čitateljima. Biti predstavljen zajedno s gore navedenim, svjetski poznatim autorima posebno je priznanje i čast, te nešto o čemu svaki suvremeni pisac može samo sanjati.


Više o knjizi "Moja sestra Sarah", možete pročitati na osobnim stranicama autorice.

Recenzija knjige "Moja sestra Sarah".


utorak, 29. ožujka 2016.

Počeo 10. "Pričigin"- u dosadašnjih devet u pričama uživalo 22.500 ljudi

SPLIT, 29. ožujka 2016. (Hina) - Deseti Festival pričanja priča "Pričigin" otvoren je u utorak navečer  u amfiteatru Doma mladih u Splitu gdje su voditelji Petar Filipić i Renato Baretić publici koja je ispunila sva mjesta rekli kako je do ove godine 22.500 ljudi slušalo priče 352 pripovjedača koji su ispričali 450 priča. 

Patnje mladog autora I.


PATNJE MLADOG AUTORA

Piše: Jelena Hrvoj

Kao mladi autor susrela sam se sa raznim preprekama od samog početka mog književnog stvaralaštva. Pošto sam po prirodi pomalo naivna osoba, smatrala sam kako ću napisati knjigu, poslati je izdavačkim kućama i s vremenom će se „kamen“ zakotrljati. E pa kako sam se prevarila. Mnogi mladi autori danas nisu dovoljno informirani o stanju u izdavaštvu, a kada i jesu, svejedno ih očekuje jedan veliki zid koji rijetki preskoče. Zato se nadam se će moja osobna iskustva pomoći nekome da realnije sagleda cjelokupnu situaciju.

Dakle, napisala sam svoj prvi roman. Prštim od ponosa, moje prvo djelo dobilo je početak i kraj, (pretpostavljam da je ista situacija sa svakim spisateljem). No, što dalje? Naravno, pošto ne poznajem ni jednog drugog autora, oslonila sam se na „svemoćni“ Google. Nakon mukotrpnog istraživanja moj je zaključak - sve vrvi izdavačima, netko će sigurno otkupiti prava.

Predrag Babić

NOĆNE MORE

Mračne zore
Ne prestaju
da traju,
Moje noćne more
Kada u polutami sobe
misli saberem
Pa se prenem
Od prividne tišine
I udubljen u sebe
prebirem note
Akordi su teški
Kapci su mi otečeni
Pa sa vlastitom sjenom,
Razgovor krene
Kao sa prijateljom
Starim, vjernim drugom
Jecaji Božjega lica
Pokisle ulice svijeta
I onda se pitam
Dokle će da traje
Ova pomrčina
ideja i intelekta.

Da priznajem
Bojim se
Strah zvecka
Ledenim podpeticama
Samoća steže
Htijenja i pravde
Bivstva naša
ili pusta opravdanja
Da znam, borbe
biti će duge.
Stoljećima traju,
Te noći pune tuge
I taj vrisak
vječne prijetnje
Dok krše se
životne slobode.

Revolucije
Kanonade
Mladosti nestale
a bile su pune nade
Pa mi u glavi
struje odjeci
Što li ću reći
s jeseni,
Jednoga dana,
Našoj djeci.

Ne prestaju
da traju
ove more
Tek istrgnuta
zabilješka
Prašinom prekrivena
Vjetrom nošena
Da pjesnik bio je ovdje.

Čazma:28.03.2014.

Najava: Duo Aledory i spisateljica Tatjana Udović u Bistrou „Mornar“

Tatjana Udović

Marinići, 29.03.2016.
Udrugazakulturu "Ča?" 
Mob. 091/191-8593
Oib: 84346450835
IBAN: HR1423600001102260006   
SWIFT: ZABA HR2X
E-mail.  udruga.ca@gmail.com
Web. www.udrugazakulturuca.hr


Najava: Duo Aledory i spisateljica Tatjana Udović u Bistrou „Mornar“

U Bistrou „Mornar“ u Rijeci se svakog drugog četvrtka održavaju energične plesne večeri za sve ljude dobre volje uz Duo Aledory. Ovoga četvrtka 31. ožujka 2016. Duo Aledory će na plesnoj večeri ugostiti specijalnu gošću; poznatu spisateljicu Tatjanu Udović koja će predstaviti  svoj novi roman „TRIESDUJA 2. DIO“ i dočarati dio mladalačke atmosfere  iz autobusa na liniji br. 32.

Zabavno glazbena plesna večer počinje u 19,15h uz poznate hitove Dua Aledory, a za gastro ponudu pobrinut će se Bistro „Mornar“.

Ulaznica: 20 kn


Evica Kraljić

Evica Kraljić -slika "CVJETNA KOŠARA"
NA PERONU ČEKANJA

Krivudava pukotina
mjesečeve sjene
Odraz duše
kroz rešetke noći
Zgusnute kušnje
zvjezdanih krila
Pomahnitali vjetar
kroz tamne zastore
iščekivanja
Drhtaj noći
na ispucanom dlanu
Neočekivani signal
sreće
na peronu
čekanja.

Maja Kušenić Gjerek

PETA DIMENZIJA
 
Kao u jednoj
Pjesmi iz mladosti,
Sva sam se pretvorila
U papir i slova

U detalj,
U lijepe riječi
I riječi o ljepoti,
Cvijet od papira,
Prešanu ružu

Ti si me prodahnuo
Mirisom,
S tobom sam ušla
U petu dimenziju
Pjesme,

Život.

Promocija zbirke poezije Cvijete Grijak „Doba limenog teleta“

Drage ljubiteljice i ljubitelji poezije!

S radošću Vas pozivamo 01.4.2016. u 17 h (petak) na promociju zbirke poezije Cvijete Grijak „Doba limenog teleta“. Na promociji će nekoliko riječi o novom pjesničkom buketu progovoriti Silvija Šesto, ispred naklade Semafora koja je izdala zbirku, a ne poeziju, potom će nekoliko riječi  izgovoriti autorica Cvijeta Grijak, dok će stihove izgovarati dramski umjetnik Marko Hergešić.

Uz ugodno druženje bit ćete u mogućnosti objeručke prisvojiti autorske primjerke zbirke poezije „Doba limenog teleta“ Cvijete Grijak, uz zavidno autorsko popuštanje cijene.

Dobro došli 01.4.2016. (petak) u 17 sati, u Tkalčićevu 33/I


Marijan Alaniz: Beznađe

BEZNAĐE

Raspalo se nebo nad mojim vjeđama.
Na vrhu usnule jele odmara se oblak.
Grimizna jesen bode moje zjenice
neprirodnim plamenom.

Sjedim u kupeu
najprljavijeg vlaka na svijetu
i obuzima me strah od nestajanja.

Stupovi kraj pruge vode me
u beskonačnost
svojim ujednačenim i bljeskovitim
pojavljivanjem bez smisla.

Poput papirnate lutke
sjedim i bojim se
jesenjeg požara što
bukti sa one strane prozora.

Gore šume,
a umjesto dima,
magla.

Bože, pomislih...
nestat ću daleko od svog cilja,
nestat ću mnogo prije nego što
ovaj vlak uplovi u svoju zadnju stanicu,
nestat ću a da to nitko neće
ni primijetiti.
Jer, kada nestanem
iza mene neće ostati ništa,
ni pepeo,
ni kosti,
ni osušena koža.
Na izlizanom plišu
najprljavijeg kupea na svijetu
ostat će samo papir,
vlažan papir
prožet maglom
jedne usputne
jeseni.


Marijan Alaniz: Beznađe - pjesma pohvaljena na natječaju za najljepšu pjesmu povodom Svjetskog dana poezije, 2016.

Radmila Milojević: Ciganke dočekuju Đurđevdan

CIGANKE DOČEKUJU ĐURĐEVDAN

U ranu zoru na Đurđevdan, ciganke se
umivaju ispod vodeničkih mlinova,
uz ciku pesmu i smeh,
prskaju se vrbovim grančicama
Gore vatre đurđevske,
igraju i pevaju cigani
tuku bubnjevi sviraju trube,
trepere daire
Igra kolo ne prestaje
Lepršaju boje šarenih haljina na nežnom vetru
Pljuska i šumi vodeničko kolo,
Prosula se belina đurđevka na obali
Jeca tanka žica tamburica
Prolama se prostorom
Roje se iskre vatre đurđevske lete u krug
U visinu sve se okolo crveni
Jutro je protkano ružičastom maglom
Sunčane kiše u slapovima
Radosnim smehom sevaju oči garavih ciganki
Čuje se na mahove kada muzika iznemogne
Iz luga pesma slavuja
Prsti voda na sve strane s'vodeničarskih mlinova
I mladih vrbovih grančica
Uz ciku, pesmu i smeh na Đurdevdan
Ciganke se kupaju ispod vodeničarskih mlinova
Da bi bile još lepše.


Radmila Milojević: Ciganke dočekuju Đurđevdan - pjesma pohvaljena na natječaju za najljepšu pjesmu povodom Svjetskog dana poezije, 2016.

Teja Branković: Starac i more

STARAC I MORE

Možda,jednoga dana,
kad mnogo godina prođe,
kad počnu da salijeću te sjećanja,
možda,tad, u snove ti dođem.
Kad umoriš se od lutanja
kad pojave ti se prve bore,
možda,tad, sjetiš se,
ti bio si mornar, a ja more.
Možda se sjetiš,da si volio
da ploviš morem u kojem talasa nema,
možda, neka stara slika ili stih,
podsjeti te da postojala je jedna žena.
Žena, koja je bila tvoje more
i dopuštala ti da mirno ploviš,
trudila se koliko je mogla i znala,
da jednom i ti nju zavoliš.
A ti si želio talase,
koji će te odvesti nekud daleko,
vjerovao si,tamo negdje u daljini
da čeka te bolji neko.
Možda, jednom,kad život prođe,
kad ti lice išaraju bore,
znat ćeš, da si postao starac,
a ja sam ostala tvoje more.


Teja Branković: Starac i more - pjesma pohvaljena na natječaju za najljepšu pjesmu povodom Svjetskog dana poezije, 2016.

Jože Brenčič: Promjenjivost

PROMENLJIVOST

uvek me zanima isto parče neba
čudno je
da iz godine u godinu
snimam jesenje motive
uske ulice primorskih gradova
labudove na jezerima
odraz drveća na površini vode
odjednom je sve jednostavno
lišće u jesenjim bojama
žene i životinje, pa i ruže

opet i opet isti motivi
ali u drugačijem svetlu
nebo nije isto
kao da bih hteo da pomerim vreme
i trajanje
oči neke druge osobe
iako iste
glas drugačije zvuči danju
nego noću
kada je milujući i nežan
kao da se svlačim
drugačija si nego juče


Jože Brenčič: Promjenjivost - pohvaljena pjesma na natječaju za najljepšu pjesmu povodom Svjetskog dana poezije, 2016.

Mirjana Mikulec: Spremanje uspomena

SPREMANJE USPOMENA

Godine poslagane
Na nosače uspomena
Uredno složene i odložene
Izbačene iz sjećanja
Na police

Paula Antunović: Nemir

NEMIR

Zašto baš sad mislim na tebe
U noći koja glasno plače
Jesenjom kišom
Koje dugo nije bilo
Koja brazda tlo kao moje lice
I stvara lokve
U kojima će se ujutro ogledati djeca
Lupkajući čizmicama i smijući se

Zašto baš sad mislim na tebe
Kad se kora stabala navlažila toliko
Da je lišće odlepršalo
U plamenim bojama
Narančastoj
Žutoj
Crvenoj
Boje mi se rugaju plesom

Zašto baš sad mislim na tebe
Opet je jesen
Lažem
Nema opet jeseni
Bilo je rano proljeće
I nekakav kišni dan
Kava, dim i smijeh
Nevine priče o poeziji i glazbi

Zašto baš sad mislim na tebe
Sad kad sam sama
Kad mi je bol legla na prsa
I zaustavlja mi dah
Moram zatvoriti oči da bih vidjela
Moram smiriti ruke da bih dotaknula
Moram sanjati da bih doživjela
Nemir

Navlačim prugastu majicu
Smijem se odrazu u ogledalu
Tom propupalom oblom tijelu
Toj zlatnoj kosi
Koja ti ne dodiruje lice


Paula Antunović: Nemir - pobjednik natječaja za najljepšu pjesmu povodom Svjetskog dana poezije, 2016.

Rezultati natječaja za najljepšu pjesmu povodom Svjetskog dana poezije


Na natječaju za najljepšu pjesmu organiziranom povodom Svjetskog dana poezije najljepšom je proglašena pjesma autorice Paule Antunović: Nemir.

Pohvaljeni autori:

Mirjana Mikulec: Spremanje uspomena
Jože Brenčić: Promjenljivost
Teja Branković: Starac i more
Radmila Milojević: Ciganke dočekuju Đurđevdan
Marijan Alaniz: Beznađe

Hvala svima koji su sudjelovali na natječaju. Čestitamo pobjednici i svim pohvaljenim autorima.

petak, 25. ožujka 2016.

Sanja Beraković: Vjesnici

„Eh, još malo pa gotovo... Uskoro... “, stružem jutarnju maglu s prednjeg stakla, ona u autu plače i njiše se naprijed-nazad.

Stari dizel parkiran bočno, ispred susjedine kuće, s prednjim kotačima pod pravim kutom... Nije da se nisam trudila... Hladan motor sporo grije unutrašnjost i njezine prstiće, još tople od sna i odvedene u hladno jutro.

Samo nekoliko minuta do autobusnog stajališta. Parkiram kraj velike lokve... opet. Jutro nakratko probode stidljiva zraka sunca, semafori bučno cvrkuću u duetu. Povlačim je van dok se bori za ostanak u sjedalici. Pjevam joj ci-cin-cin, don-don-don, o zvonima i trubljama, osmjehujem se, poskakujem, pravim se da ne primjećujem njezino mrštenje, jecaje i povlačenje. Iz torbe vadim vrećicu sa kornfleksima, čokoladnim kuglicama i medenim kolutićima. Šuškanje i oblici joj odvrate pažnju, prebace je u sigurnu stvarnost malih užitaka, zatvoren svijet u kojemu nema magle, ranog buđenja, zimskog jutra i hladnoće.

„Eh, još malo pa gotovo... Uskoro... „ Tješi me cvrkut semafora dok gledam za autobusom s velikom narančastom naljepnicom dječaka i djevojčice u koraku.

Da, uskoro dolazi.

Sanja Beraković: Vjesnici - pohvaljena priča u natječaju za najbolju kratku priču na temu proljeća

(Natječaj...)

Mirjana Pejak | Moje latice crnog sljeza (Moje lastavice)

Danima gledam napušteno gnijezdo ispod rasklimane strehe. Još trepere posljednji dani zime. Nadam se da će hladnoća nestati i kao lani u ovo doba godine, probuđena razigranim cvrkutom lastavica bosonoga istrčati na dvorište, obljubljena mirisom proljetnog vjetra, drhtati od želje ispod električne žice, slušati, očekivati  iz dana u dan. Vratim se mislima u djetinjstvo kad mi je veselje u životu bio povratak zamaha krila  koja raznosi vjetar kao latice crnog sljeza i igra se njima i  dočekati vijest o buđenju godine iz zimskog sna. Kako je lijepo bilo snivati i čekati kad dobro sam znala koga čekam i čemu se nadam.

Jasminka Mesarić | Ja ću te s proljećem čekati

Snijeg je okopnio, kiše su stale i prve sunčeve zrake prodiru kroz paučinu na starom drvenom prozoru. Zaigrani pauk i dalje plete svoj dom. Priroda se budi iz zimskog sna, uzima kist u ruku i u trenu je sve obojano zelenom, žutom i ružićastom bojom. Osjeća se onaj ugodan miris proljeća u zraku, miris  buđenja i novog života. S proljećem kao da i mi okrećemo novu stranicu, neke usnule nade bude se sa sunčanim jutrom.

Agramerski uskršnji zec

Bilo je rano Uskrsno jutro.Zagreb je još duboko spal. Iz Črnomerca prema Jelačić placu najdužom agramerskom vulicom skakutal je mali zeko. Još ni tramvaji nisu počeli voziti a on je dugim koracima žuril i z vuhima osluškival jel ga netko morti prati. Ilica je bila mirna,nigdje ni žive duše. Iako je bil mlad ipak je moral na Iličkome placu malo predahnuti i polizati umorne šapice. Nastavil je svoj put,ali je usporil tempo kak bi sačuval snagu za uspon na Kaptol breg. Na Jelačić placu poklonil se Banu, z vuhima ga pozdravil i čez Harmicu nastavil dalje veselo skakutati. Na Dolcu si je zel malo cajta za rani fruštuk. Naime, vu jednome vuglu opazil je dva tri lista mladoga zelja, ponjušil kak da provjerava da nisu morti genetsko modificirani pa kad se uvjeril da su listeki zelja zrasli negdje vu Prigorju počel ih slasno jesti. Bili su mu ukusniji od kuhanih jajci i rolšunke koje buju za koju vuru vrijedne bake i mame nosile na blagoslov.

Pošto se dobro najel veselo je odskakutal do velike Uskrsne pisanice ispred Katedrale i tu se pritajil čekajući prve ranojutarnje vjernike kojima bu mašuč dugim vuhima čestital i zaželjel sretan Uskrs.

Romani Olje Savičević i Roberta Perišića među najboljima u Europi

Britanski izdavač ih uvrstio u incijativu za ostanak u EU

Od hrvatskih predstavnika na popisu su se našli roman Olje Savičević Ivančević ‘Adio kauboju’ i Robert Perišić s romanom ‘Naš čovjek na terenu’.

Roman ‘Cowboy’ Olje Savičević autor teksta izdvojio je kao jedan od manje poznatih primjera u usporedbi primjerice sa Stefanom Zweigom, Alekom Popovom ili Clemensom Mayerom, no svakako vrijednim čitanja. Roman je na engleski prevela Celia Hawkesworth, a govori o djevojci koja se nakon nezavršenog studija vraća iz Zagreba u zatucano mjestašce na moru gdje se bori s misterijom bratove smrti.
Autor: Portal Jutarnji.hr

Izvor podataka: Jutarnji list

Mirsada Madžarević | Imre Kertezs: Čovjek bez sudbine

Već neko vrijeme sam se našla u svojevrsnom čitalačkom limbu pošto me niti jedna knjiga koju sam birala nije nekako dojmila i sve su mi bile onak, nit smrde nit miriše. Pa sam neke počela čitati i eno još ih čitam, od nekih sam digla ruke gotovo čim sam otvorila prvu stranicu, neke su bile tu malo duže, ali su svejedno doživjele istu sudbinu. A ne mogu reći kako nisam, recimo, šarala sve ne bih li pronašla baš onu kojoj ću se moći posvetiti. Inače baš i nisam neki zahtjevan čitatelj. 

Bitno mi je da knjiga ili bude kao tipični holywoodski blockbuster (akcija, akcija, akcija) ili nezavisni film pa da imam o čemu razmišljati tijekom i poslije čitanja. Dobro, volim i kada je lijepo napisana, odnosno ispripovijedana, kada to nisu rečenice s kojima se um bori, a srce bi trebalo kao plakati nad njima, i možda ima još poneki uvjet, ali nisam vam ja uopće komplicirana čitateljica. (ma, jok). I onda lijepo u svom tom moru naslova mi nekako oko zapne za Imreta i sjetim se ja, pa da, pisalo se o njemu, čitalo ga se, al da me ubiješ nemam pojma tko i što. Idem ja naviriti da vidim što tu ima.

Đurđa Vukelić-Rožić | haiku: Sharpening the Green Pencil, Romanian Kukai Group, 2013 – 2. Nagrada/Second Prize



pecanje s ocem-                   
prazna kanta prepuna                
nezaboravnosti   
             
fishing with father-
an empty bucket full of
unforgetfulness

četvrtak, 24. ožujka 2016.

Đurđa Vukelić-Rožić: humoreska

LJUBIČASTE HLAČE

Toga sam dana prošetala velim črnomerečkim buvljakom.  Bila je to poprilična avantura, vlakom iz svog grada dokoturati se do Zagrebačkoga glavnog kolodvora, sastati s jednom prijateljicom, rastati se, javiti se najboljem suprugu na svijetu  i potom, tramvajem protutnjiti Trgom i Ilicom, sve do kraja tračnica.  I provlačiti se uskim, tajnovitim, mračnim prolazima između tisuća štandova s nemjerljivim brojem nevjerojatnih artikala koji se svi redom nude kupcima.

Razočaranje što u veličini koju nosim veoma teško nalazim ponešto lijepo za obući, a po meni prihvatljivoj cijeni,  utješila sam u kisoku s nekoliko masnih stolića i, navodno, najboljim ćevapima na tom sajmištu u metropoli.  A i bilo je prohladno, tako da su vrući banjolučki ćevapi i kuhano vino za mene učinili čudo!  Ala je grijalo!  Tako sretna nastavih natkritim stazama ne bih li za nešto sitnog novca našla bar dvoje hlače i poneku tuniku, kako bih istaknula ljepotu svoje punašne raskoši.  Pa kada mi, ovako umirovljenoj, susjed pokuca na vrata, da jadan dođe u napast griješnih misli iz davne mladosti

Lutah tako kilometrima među odjećom i obućom svih mogućih i nezamislivih krojeva, boja, podrijetla, nikada shvaćene kemije u materijalima od otopljenih plastičnih boca pa na dalje.  Od prosječnoga građana, ili građanke, s prosječnim primanjem proječno obrazovanog stanovnika metropole, postah – sirotinja!  Tko me pita za trideseti pet godina života i uplata u mirovinski fond?  Dobiti mogu koliko drugi kažu. I uzimali su koliko su htjeli. Oni su zakon, a ja bih željela bila kreativna, slobodna. Ma nije ovo Walden ljudi moji, to je črnomerečki plac.  I misli pod čizmu i hodaj dalje.  Napokon, to što sam punašna i teško pronalazim velike krpice za malu lovu, samo dokazuje da sam stvarna žena, a ne ljubimica s renesansnog platna!  Ma tješila bih se ja kavijarom i vožnjicom na jahti, ugodnim mladićem kojeg bih mogla financirati, pa da mojim vršnjacima izrastu ne samo zazubice, već i novi zubi od muke, ali jok!  Nema!  No, to još nije riješilo problem hlača koje sam trebala za habanje po vrtu, dvorištu i ispred sudopera.

Bilo kako bilo, ugledavši me, agresivna i uporna prodavačica, baš krasno razvaljenog osmijeha, ponudi mi troje hlače - ljubičaste, zelene i žute!!! Broj 82, ali posebnog kroja, s povelikim naborima za trbuh.  Zagledala sam se u kvalitetan materijal od čistog, gustog pamuka koji je djelomično i bio pamuk, hladio je na ruci, to je to, fino, mekano, no taj napušteni nabrani materijal za trbuh, to mora da je kroj za trudnu slonicu!  Tada mi žena objasni da jedan izuzetno bucmasti gospodin kupuje kod nje i naručio je hlače u 7 boja, sve isti kroj i veličina. Kaže, ima i kolica na koja redovito naslanja trbuh ako dulje stoji.  No, ove troje hlače nije uzeo. Pa tako, samuju i čame ispod pulta. Deset kuna par, da se riješi! I tako kupih troje hlače, tople i udobne.  Ala se još mogu nadebljati…  No može ih  i Milena, žena za sve,  suziti.

I tako, nakon nekoliko tjedana, krenusmo u posjeti tetici, put mora.  Fina gospōđa, udala se za finog gospara tamo na jugu. I pobijedila gene koji su kao i njeno djetinjstvo, bili više gladni nego siti. Pa je tako gladujući, ostala vitka, bistra sedamdesetogodišnjakinja.  I kako je put bio dug, bilo je to u zemlji Hrvatskoj prije silnih autoputeva i brzih cesta, putovali smo od pekare do pekare, od grada do grada, tješeći se i radujući se svom putovanju s novim pecivima, sendvičima, burecima, Mirindom i Coca - Colom.  Nije bilo za janjetinu, no svejedno…  Znali smo se veseliti.  Divota od putovanja. A sudoper daleko od očiju i plivajućih kožica.  A ja u onim udobnim ljubičastim hlačama. I ogromnoj muškoj pamučnoj kariranoj košulji.  Nema da steže, nema da davi. Sloboda. A bušica sretna i zadovoljna.

Čim je otvorila vrata, teta me znatiželjno pogleda ne bi li primjetila jesam li napokon počela živjeti zdravo, jesti pametno i samim time – mršavjeti!  Istoga trena, naviknuta na obrambene radnje i rečenice koje prate debeljuškaste, vesele i sretne ljude, zadignem preveliku košulju sa struka, stavim ruku do lakta pod lastiku na struku papagajskih hlača i viknem: „Pogledaj koliko sam smršavila!“  Presretna tetica me izgrlila i izljubila, no naredna dva sata u čudu me promatrala i obilazila oko mene.  Kada joj je žaruljica zasjala, ona prokomentira: „Vraga si ti smršavila, kupila si prevelike hlače!“  I eto, vidite, tko bi se tomu dosjetio!

Nagrada "Grigor Vitez" 2015.

DOBITNICI NAGRADA, PRIZNANJA I POHVALA GRIGOR VITEZ
ZA TEKST I ILUSTRACIJU U KNJIGAMA ZA DJECU I MLADEŽ U 2015. GODINI
Savez društava Naša djeca Hrvatske organizira 48. dodjelu Nagrade „Grigor Vitez” književnicima/ama i likovnim umjetnicima/ama za tekst i ilustracije u knjigama za djecu za književnu produkciju u 2015. godini.

U 2015. godini u konkurenciji je bilo ukupno 79 knjiga iz produkcije 26 nakladnika.

Nagrada „Grigor Vitez” najstarija je književna nagrada u Hrvatskoj, a njezinu dodjelu ove godine podržali su Ministarstvo kulture, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te Grad Zagreb. Od 2005. godine Nagrada se ostvaruje u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem lutaka. Nagradi su se odazvali i sponzori: Jana junior, Restoran i slastičarnica „Ivek i Marek”, Slastice „Andrić”, Slastičarnica „Vincek”, Zagreb slastičarnica, Stil pekarna.

Svečanost dodjele Nagrade održat će se u srijedu 30. ožujka 2016. godine u 18 sati u Zagrebačkom kazalištu lutaka, Trg kralja Tomislava 19 (ulaz iz ulice baruna Trenka). 




Nagrade Grigor Vitez za 2015. godinu uručit će se:
SANJI BABIĆ-VIŠNJIĆ za književni tekst za djecu u knjizi „KRUGOVI NA VODI”,
Alfa d.d., Zagreb  2015.
Urednik: Božidar Prosenjak,

ROSIE KUGLI za književni tekst za mladež u knjizi „NISAM TI REKLA...”
Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Zagreb 2015.
Urednice: S. Šesto i S. Babić-Višnjić,

IVANI GULJAŠEVIĆ za ilustracije za mlađu dob djece u slikovnicama “NOSOROGOV OGLAS” Brune Kumana I “DRVENI NEBODERI” Ivane Guljašević
Igubuka d.o.o., Zagreb 2015.
Urednici: Bruno Kuman i Anita Peti-Stantić
i
DRAŽENU JERABEKU za ilustracije za stariju dob djece u slikovnici “Tajna”, Dubravke Pađen-Farkaš
Sipar d.o.o., Zagreb 2015.
Urednik: Dubravko Marijanović

Uz nagrade dodjeljuju se  Priznanja i Pohvale Nagrade Grigor Vitez  za 2015.
POSEBNO PRIZNANJE Nagrade “Grigor Vitez” se dodjeljuje RANKI JAVOR, knjižničarskoj savjetnici - za ukupan doprinos u promicanju hrvatske dječje knjige u Hrvatskoj i u svijetu.

POHVALE Nagrade „Grigor Vitez” za 2015.
•    Ani Jakić Divković za ilustracije u knjizi „Mica sakupljačica perja“, Nade Horvat,  Sipar d.o.o., urednik: Dubravko Marijanović
•    Ljubomoru Grgoriniću Rađenu za dijalektalnu poeziju u knjizi „Škura, škura boška“, Umjetnička organizacija Komoć koruna, 2015.
•    Nataliji Grgorinić  za dijalektalnu poeziju u knjizi „Škura, škura boška“, Umjetnička organizacija Komoć koruna, 2015.
•    Ognjenu Rađenu za dijalektalnu poeziju u knjizi „Škura, škura boška“, Umjetnička organizacija Komoć koruna, 2015.
•    Ani Kadoić za ilustracije u knjizi „Crvena jabučica“, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Zagreb, 2015., urednice: Snježana Babić-Višnjić i Silvija Šesto
•    Nini Vađić  za tekst u knjizi „Crvena jabučica“, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Zagreb, 2015., urednice: Snježana Babić-Višnjić i Silvija Šesto
•    Bojani Meandžiji za roman „Trči!Ne čekaj me…“, Alfa d.d., Zagreb, 2015 g., urednik: Božidar Petrač
•    Margareti Perišić za ilustraciju u knjizi „Srce na štapu“, Semafora d.o.o., Zagreb, 2015., urednica: Branka Vidović
•    Mingsheng Piju za ilustracije u knjizi „Zimska potraga“, Miroslava Kirina, Mala zvona d.o.o., Zagreb, 2015, urednice: Sanja Lovrenčić i Lidija Dujić
•    Tomici Šćavini za tekst u knjizi „Krotitelj oblaka“, Sipar d.o.o., Zagreb, 2015, urednik: Dubravko Marijanović
•    Tomislavu Tomiću za ilustracije u knjizi „Krotitelj oblaka“, Sipar d.o.o., Zagreb, 2015, urednik: Dubravko Marijanović
•    Sipar nakladi d.o.o. Zagreb za uređivanje i objavljivanje slikovnica u Biblioteci Čudovište
* * *
Prijedlog dobitnika nagrada, posebnog priznanja i pohvala Nagrade „Grigor Vitez” za 2015. godinu donijelo je Stručno povjerenstvo u sastavu: Manuela Vladić Maštruko, akademska slikarica, predsjednica Povjerenstva, Ana Đokić Pongrašić, književnica, dopredsjednica Povjerenstva, prof. dr.sc. Pavao Pavličić, književnik, Branko Vujanović, likovni umjetnik, Snježana Krpes, prof. dipl. komparatist, tajnica Nagrade i Marina Žilić, mag. komparativne književnosti, koordinatorica Nagrade.        

Knjige objavljene u 2015. godini kandidirali su sljedeći izdavači i autori: ALFA, Zagreb, ALGORITAM, Zagreb,
ARTUR J d.o.o., Split, BIAKOVA d.o.o. Zagreb, Sanja Čižić, vlastita naklada, DND SLATINA, DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA HERCEG-BOSNE, Mostar i GRAL, Široki brijeg, EVENIO d.o.o., Varaždin, FOND ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST, Zagreb, FUNDITUS d.o.o. Zagreb, HRVATSKO DRUŠTVO KNJIŽEVNIKA ZA DJECU I MLADE, Zagreb, IGUBUKA d.o.o. Zagreb, LUKOM d.o.o. Zagreb, MALA ZVONA, Zagreb, MATICA HRVATSKA SISAK, MOZAIK KNJIGA d.o.o, Zagreb, NAKLADA NIKA, Zagreb, NAKLADA PANDA, Zagreb, PLANETOPIJA, Zagreb, SEMAFORA, Zagreb, SIPAR d.o.o, Zagreb, SLAGALICA, društvo za afirmiranje i promicanje knjiga i stripa, Zaton Veliki, SRAKA d.o.o., Kloštar Ivanić, ŠKOLSKA KNJIGA d.d., Zagreb, UMJETNIČKA ORGANIZACIJA KOMOČ KORUNA, Ližnjan, UREDNIK d.o.o. Zagreb.
Zagreb, 22. ožujka, 2016.

 (Sve informacije o Nagradi, možete dobiti u Savezu društava Naša djeca Hrvatske, na telefone: 01/ 49 22 959; 49 22 957 ili na e-mail: info@savez-dnd.hr)
Savez društava Naša djeca Hrvatske osnovao je i po prvi put dodijelio godišnju Nagradu “Grigor Vitez” 1967. godine. Nagrada se dodjeljuje za najbolji književni tekst i ilustracije odabrane iz jednogodišnje književne produkcije za djecu i mlade. Nagrada se sastoji se od novčanog iznosa, diplome i statue “Ptica” – rad akademske slikarice Ksenije Kantoci. Nagradom „Grigor Vitez“ dosad je nagrađeno više od 80 domaćih književnika i ilustratora u preko 120 knjiga za djecu i mlade. Osim Nagrade, dodjeljuju se i posebna priznanja, kao što je „Zlatna ptica“ za višestruke dobitnike Nagrade „Grigor Vitez“ te Pohvale urednicima, nakladnicima i autorima. Najstarijom  Nagradom za dječju književnost u Hrvatskoj potiče se kvalitetna knjiga za djecu te autori i izdavači koji stvaraju i objavljuju knjige za djecu i mlade, obogaćujući nacionalnu književnu i likovnu umjetnost.

Izvor podataka: Savez društava Naša djeca Hrvatske