Natalija Bajer | Poljetni sonet

Prozorska su okna orošena kišom
Zeleni travnjaci još od jutra vlažni
Dodiri što nekad bili su nam važni
Svedeni su tek na poglede krišom

Oblaci nad gradom nestali su bijeli
Među nama mučna zavladala šutnja
Ariju sumornu svira negdje lutnja
Drukčije je sve nego što smo htjeli

A da dođe opet dragocjeno sunce
Zaboravu sive dane sve bi dali
Dosegnuti iznova htjeli bi vrhunce

Koje smo u ljubavi i predobro znali
U navještaju sklada osjetili zrnce
Suzvučja i sreće što davno smo tkali


Natalija Bajer, Lukač, Hrvatska


Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest Mrch 21 2018

Ožji izbor pesem Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.