petak, 24. svibnja 2019.

Naklada Bošković predstavlja knjigu Renate Dobrić I dok je srca, bit će i Kroacije!



Naklada Bošković u utorak 28. svibnja u 20 sati u Nadbiskupskom kaštelu (Muzej Grada Kaštela) u Kaštel Sućurcu organizira predstavljanje knjige Renate Dobrić I dok je srca, bit će i Kroacije!.

Knjigu će predstaviti Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika, Zoran Bošković, direktor Naklade Bošković i autorica.

U dramskom dijelu programa sudjelovat će: Pere Eranović, glumac HNK-a Split, Marijan Grbavac, voditelj i glumac Dramske udruge Proložac, Mira Marinović Batić i Ivica Žegarac Žuti, dok će cijeli program pjesmom upotpuniti muška klapa Podvorje. Voditeljica programa je Marijana Vulas.

Radujemo se Vašem dolasku!

HDKDM - Važno | Natječaj "Piširiši"


Na natječaj "Piširiši" ove godine je stigao rekordan broj prijava. molim da uvažite način rada žirija. Prijave otvaramo tek kad žiri počne raditi, te nismo u mogućnosti javljati svima je li im prijava stigla. Usput, to nitko od organizatora natječaja ne čini, pa nam nemojte nejavljanje uzimati kao znak nepristojnosti već procedure. 


Hvala i sretno!

Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade

Silvija Šesto | Visoko, na nebeskom lusteru...



visoko, na nebeskom lusteru
zakvačeni za nježne proljetne oblake
kroz zavjesu kiše
naći ćemo se, prepoznati
u akvarelu bez glasa reći sve
o čemu smo šutjeli.

Kitana Žižić | Možda bi se bila...


Rano je poslijepodne sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Zrak treperi od sparine, a lagana odjeća lijepi se za tijela. Svejedno neopisivo uživam u prvom posjetu Novom Sadu, koji se nažalost pokazao i kao posljednji. Moja domaćica i vodič je starija od dviju sestara, koje sam upoznala u Hvaru desetak godina ranije. Mlađa se zvala Mira a starijoj sam zaboravila ime. Ipak je to davno bilo. Mogu je zvati bilo kako, možda Senka ili jednostavno Ona. Mislim da je tako najbolje, jer ne želim toj divnoj ženi, koju sam imala čast poznavati, izmišljati ime koje joj ne pripada.

Prvi susret se zbio na Hvarskoj pjaci ispred Katedrale Svetog Stjepana, zaštitnika Hvara. Rezervirale su sobu za majku i njih dvije kod tete moje mame. Teta Domina stanovala je tik do nas u palači Paladini. Ni ona ni mi nismo bili vlasnici, već stanari. Teta je živjela u samo jednoj, malo većoj sobi. Namještajem i zastorom odijelila je spavaonicu od kuhinje. Sanitarni čvor je koristila zajedno s obitelji na suprotnom dijelu hodnika od našeg stana.

Željko Bajza | Vratiti ugled idealima


Tragedija se ničega ne boji.
Ruše se postojeće granice.
Koga briga za poruke,
gradimo svoje realne utopije,
bude se propali i ostvareni snovi,
traje samo tihi rat sa svijetom.
Slobodan čovjek ne doživljava ništa slave dostojno,
a samim sobom naslućuje istinu.
Osjećaj je to samoće, zebnje, tjeskobe i straha.
Bude se suvremeni kreativni potencijali,
razvoj kulturnog i kreativnog sektora
i nedefinirana kompleksnost senzibiliteta.
Čeka nas kreativna Europa.
Treba obnoviti iznevjerene vrijednosti,
vratiti ugled  idealima.

Florian Hajdu | Bože spreči...


Bože spreči, ako možeš, molim te, da se ovo drvo smokve, njen dar meni, primi u moje dvorište. U njemu je srce njeno šesnejst hemisfera i bezbroj crnih rupa veliko duboko široko u kojem sam ja jedini bio dugo ljubav voleo kao andaluzijski bik rikao raj prizivao doživljavao i u njemu cunamično do besvesti i osvesti uživao opetujući u telu njenom ona večna velelepna grandiozna ponovna rađanja u gudurama beztežinskog prostora  dolinama kokeinskih crvenomakovskih polja vrhovima vulkanskih lava popokatepetla dubinskim tunelima sveukupne ljudske središnjice postojanja, virovima valjksto sluznih mišića i  vrhunskog odživljaja životnog ringišpila večite svete  ljubavi u zemaljskom raju, duša njena topla nežna bezgranična podskućena svedajuća samo mene primajuća, ljubav prava prva i jedina sveta zauvekna silom giljotinirana, do poslednje kapi, koja se skorila, unadana u ječećim bolnim grčevima izdahnula. Bože speči, ako možeš, preklinjem te poput pape Justicijana sedamdeset drugog kada je u Sikstinskoj kapeli ispod freske rađanja molio, suzu zadnju i dušu ispustio, da se ovo drvo smokve, njen dar meni, primi u moje dvorište. Na njemu su ruke njene uvek čvrsto zagrljajne večno sebi zovujuće sve od sebe davajuće darujuće, prsti njeni sveznajući meki, topli, baršunasti, uzbuđenja, pomoć, život, radost, sreću, izazivajuća, oči njene kestenjaste mile, blage, bistre, pametne, lepe kao Kraljevski leptir na zenitom sunčanom zraku na cvetu oplođenog kukureka raširenih krila. Bože spreči, ako možeš, kumim te poslednjim atomima nemoćne, bezvoljne, bezživotne, nehoteće, neželeće, snage razapet na virtualnom krstu napuštene ljubavi, da se ovo drvo smokve, njen dar meni u vrhuncima raja, primi u moje dvorište. U njemu je telo njeno svebogovsko, anđeovsko, venere joj nisu ravne, Botičeli nju sad uškoljkuje na nekoj  najsvetlijoj zvezdi, Gola Maja bi sad stidna od njene forme i lepote pobegla sa slike, Goja bi zanemeo od divljenja, htenja, i zauvekno prestao da slika, jer takvu čarobnu žudeće magijsku lepotu niko ne može više nikada da izmisli, stvori, u umetnostima oformi, planetarno daruje, ni posle svih bogova koji će možda nekada i doći novu ženu stvoriti. Ako bože ne spečiš, drvo smokve će rasti,  a ja ću tada pred, pod, njim sve svoje živote, oči, telo moje, dušu, udove, srce moje, sve organe male i velike za njom izplakati...izsušiti.

Učini(mo) pisanje ponovno velikim


Što ne bi trebalo pokušavati kod kuće (o slaboj pročitanosti)

Piše: Clara C.

Negdje krajem studenog prošle godine stvorio se zametak razvodnjavanja moje čitalačke navike. U to sam vrijeme osjetila prvi zamor od slova i papira. Postajala sam umorna od same pomisli da je negdje u mojoj sobi knjiga koju trebam čitati, ona neka koja očekuje da sjedim i koncentrirano pratim narativ. Oslobađajući taj zamor van, pustila sam da prođu dani i dani bez da išta literarno pročitam.

To je pratilo zrno teško objašnjivog znatiželjnog uzbuđenja – fantomskog buntovništva. Hajde da i ja vidim kako je biti od onih koji ne čitaju jer im knjige uopće nisu važan faktor u životu. Kako je biti onaj čiju rutinu knjiga ni ne okrzne – ili zapravo, biti onaj koji ne njeguje posebnu posvećenost određenom hobiju kakav god da bio. Bilo je nešto ludo u otpuštaju daske i nečitanju. Nadasve pankersko. No sve je to bilo sekundarno, naime, meni se stvarno nije dalo.

četvrtak, 23. svibnja 2019.

Majda Fradelić | Ususet


Oči
s vidrama noći
na cesti A1
putuju slike
rastvorenih krajolika
beskraj
bez jedinice mjere
raskovano i iznova skovano
u topionici života
putuju riječi
u imenicama i glagolima
putuje uzvik
prelama se, spaja, kotrlja
putuje glazba –
upravo sada, sve dotiče
pa rasteš, umnažaš se
 udišeš miris ozona
osjećaš dodir vjetra
okus punine svijeta
i nebo sa svojim mijenama putuje
zrcali se u šarenici
odmara u sjenci trepavice
pa lije, lije
negdje unutra
vibrira duga
jezik te pije
i pulsira, pulsira

Željko Bajza | Prave vrijednosti


Prave vrijednosti - Što je alternativa? Alternativa je da čovjek postane važan, da riječ dobije božansko značenje. Najveća je palača ljudska glava. Vječnost nikad nije gotova ona samo mijenja lice. Moramo prepoznati sami sebe u neponovljivim okolnostima povijesti. Moramo znati učiti iz svoje prošlosti. Treba znati pokrenuti mogućnosti. Svaki ugled nosi povećanu odgovornost. Mi bdijemo nad srećom velike većine, a sloboda je veća od mogućnosti da budemo u tijeku. Puška je istrijebila bizona, a atomska bomba može istrijebiti čovjeka. Ali opreka materijalizma i idealizma spasonosno je vrednovanje kulture protiv globalizacije. Međutim “Vrijedi li podnositi sve muke i zla svijeta” pita se Hamlet, Schopenhauer mu odgovara “ Svijet je loš i pasje zao i nizak, slijepa volja je ta koja prožima cjeli svijet.” U nebo vapijuća je potraga za pravim vrijednostima. Kako se lišiti inertnosti, ravnodušnosti.

Zajednica je prepuna fraza. Komodifikacija viri iz interneta. Iza velikih riječi ne stoje uvijek velike ideje. Povratak na staro ne mora značiti da je to doba nemoderno da nije postojao novum i napredak da nisu živjeli misleći ljudi. Dijalog je to o smislu umjetnosti, osobnim dilemama, traganja za smislom života. Treba usporediti narav povjesničara i kritičara i povezati ju s filozofijom, estetikom i sociologijom. A to je, dragi moji, visokoindividualna sfera ljudskog djelovanja. Biti mislilac u umjetnosti posljednji je izazov ljudskog intelekta. Sjećati se znači preživjeti, pronaći vitalnost u sebi naći mjeru između prošlosti i promijenjene sadašnjosti, a to je vjera u vitalnost vlastitog naroda. Možda i je povijest puna lažne mitologije, ali u Ludwig van Beethovenovoj „Appasionati“ uhvaćena je i idila i melankolija,  ili pak samo povijesna stvarnost koju su kao takvu doživjeli i ostali suvremnici. Umiri se čovječe ti si trokut, govori mi moja savjest.- Preko tebe ide magareći most kao i preko mene. -Ali kamo, kamo? - U Rim, kamo i svi putevi vode.

Starenje za početnike, roman o bezvremenskim osjećajima


Branka Erdelji -Štivić





 Piše: Sandra Pocrnić Mlakar

- Gospođo, a zašto Vi svog svog nogometaša nikako ne želite u svom svijetu? Ha?
- Zato što je moj svijet u stvarnosti, a ona nam nije naklonjena. U stvarnosti nema onog što mi jesmo, snovi i čarolija.

Bio je to dijalog iz romana Branke Erdelji-Štivić "Starenje za početnike" kojim su Marija Sekelez i Andrej Dojkic osvojili gromoglasan pljesak na promociji knjige „Starenje za početnike“ u knjižari hoću knjigu Megastore. Andrej Dojkić pojavio se kao iznenađenje večeri u dirljivoj sceni između 63-godišnje Ite i 48-godišnjeg Tome, likova iz romana koji su autorici, kako je rekla, pomogli da odgovori na pitanja koja nije znala ni postaviti. Promocija romana pred brojnim prijateljima, novinarima i članovima obitelji bila je svečano predstavljanje autorice i spisateljice Branke Erdelji-Štivić koja je do umirovljenja svojim pacijentima u Koprivnici i suradnicima u Zagrebu bila poznata kao dr. Erdelji-Štivić.

Lovro Krsnik | Hod za čitanje


Stoti Dan #idaljecitam u 10 gradova Hrvatske + Hod za čitanje

Hrvatsko čitateljsko društvo podržava inicijativu #idaljecitam


#idalječitam
projekt kojeg je pokrenuo Lovro Krsnik, mladi kazališni redatelj iz Zagreba koji svaki dan po 60 minuta dnevno na Markovom trgu ispred Vlade Republike Hrvatske čita i na taj način ukazuje na važnost čitanja, kao i na činjenicu da su vrijedna književna djela maknuta s popisa obavezne literature. Riječ je o djelima u kojima su protagonisti mahom djeca.

Kako odgovorne institucije RH nisu obratile pozornost na ovu građansku inicijativu niti se u međuvremenu zakonski izjasnile koji je finalni popis obaveznih lektira za osnovne i srednje škole biti će organizirano paralelno čitanje od simboličkih 100 minuta u preko deset hrvatskih gradova.

Subota 25. 5. 2019. je stoti dan čitanja na glas, s građanima, lektirnih naslova dovedenih u pitanje novom kurikularnom reformom.

U subotu unisono će se čitati deseta knjiga projekta Salingerov “Lovac u žitu”. Pozivaju se svi građani Hrvatske da sa svojim primjerkom knjige “Lovca u žitu” dođu u subotu od 12 do 13:40 sati na ponuđenu lokaciju u najbližem im gradu ili pomognu u organizaciji da se čitanje održi i u njihovom, te da zajedno ukažemo na važnost čitanja.

Čitanje u svim gradovima biti će objedinjeno zagrebačkim performativnim HODOM ZA VAŽNOST ČITANJA koji u 13 sati kreće s Markovog trga i u 13:40 sati završava na Europskom trgu ispred Kuće Europe (Predstavništvo EU Komisije i Ureda za informiranje EU Parlamenta). U hodu će sudjelovati i 10 glumaca koji će pripremiti i interpretirati dijelove iz deset knjiga koje su se u proteklih sto dana čitale na Markovom trgu u Zagrebu.

Završetak paralelnog čitanja u svih deset gradova bit će obilježen unisonim čitanjem Deklaracije o pravu europskih građana na pismenost.

Tim performativnim činom će se, obzirom da odgovorne institucije u Republici Hrvatskoj nisu zainteresirane, simbolički uputiti apel onima u Europskoj Uniji.

Popis gradova s lokacijom za čitanje i imenom osobe koja vas tamo očekuje:
1. RIJEKA: Ispred Gradske vijećnice, Greta
2. PULA: Forum, Danijela
3. ČAKOVEC: Ispred Centra za kulturu, Alen
4. PAZIN: Gradski trg-ispod sata, Iva
5. OSIJEK: Trg ispred zgrade Županije, Zdenka
6. BJELOVAR: Korzo ispred Zagrebačke banke, Snježana
7. VUKOVAR: Ispred Gradske uprave-kod sata, Biljana
8. POŽEGA: Park kod Orljave-kip Nikole Tesle, Danijela
9. ZADAR: Ispred gradske uprave na Narodnom trgu, Lara
10. KRK: Pored crkvice Sv. Dunata, Petar
11. …..neki vaš grad?

Ako niste u mogućnosti doći, podijelite event, dijelite fotografije s čitanja ili podržite na svaki mogući način inicijativu #idaljecitam.

Ako ste umjetnik, glazbenik, izvođač ili entuzijast bilo koje vrste koji svojim talentom želi obogatiti čitanje u svome gradu, kontaktirajte nas i pridružite se #idaljecitam.

Čitanja će se moći pratiti u live formatu preko društvenih mreža sudionika čitanja
ali i organizatora inicijative.

Službeni istagram profil inicijative #idaljecitam: https://www.instagram.com/idaljecitam
ili FB profil pod imenom Lovro Krsnik
Kontakt organizatora: +385915630679, budnost@gmail.com
Kontakt HČD-a: +38598832222, hcd@hcd.hr

Od 15. veljače 2019. pročitano je:

1. Mali Princ
2. Ježeva kućica
3. Pipi Duga Čarapa
4. Mi djeca s kolodvora Zoo
5. Alisa u Zemlji Čudesa
6. Anna Frank
7. Sadako hoće živjeti
8. Pustolovine Huckleberryja Finna
9. Grga Čvarka
10. Lovac u žitu

Hrvatsko čitateljsko društvo u potpunosti podržava ovu inicijativu i pridružuje se organizaciji završnog dana.
Snježana Berak, mag.bibl.
Predsjednica Hrvatskoga čitateljskog društva

Izvor: Hrvatsko čitateljsko društvo

Duško Babić | Dovoljno star za...


Ja nikada neću umrijeti
dovoljno star za smrt
kad u duši još
sve će pjevat'
i riječi će teći
nezasite
ka moru mojoj dragoj
ka ušću mladosti zemaljske
s mrtvih usana mi
nemrtvih
a listovi će
ispisani dnevnikom
najljepše patnje
glazbiti se
u nevjerničku sliku
jednog srca
nedovoljno starog da mre
da se zaustavi
Bože besmrtni
jednim jedinim dahom
zbog nje.

Javorka Pangerčić | Bjelovarske lanterne


Autor fotografije: Javorka Pangerčić
Gore lanterne po bjelovarskim ulicama.
Čekaju da prođemo nas dvoje
s rukom u ruci.

Kao u Baladi iz predgrađa,
u sjaju tih lampi, netko nedostaje.
Nema odjeka naših koraka
po crvenim pločnicima grada.

Ne, nitko nije umro
samo još nismo uskladili živote
da naša omiljena šetnica
postane ulica Ivana Viteza Trnskog.

Ako jednoga dana...
Kada jednoga dana...
Možda jednoga dana,
sumrak bjelovarskih ulica
obgrli, nas dvoje, šetača.

Lanterne će to zapamtiti.

Pramcem u sumrak


Plafonska...
pardon ...
Platonska ljubav


Piše: Jelena Miškić

I tako nam prolaze dani. Ti uzbrdo, ja nizbrdo i obrnuto, mašemo si preko ceste ili iz auta, bontonski klimamo glavama jedno prema drugome iza sunčanih naočala, mimoilazimo postojano, neprohodno gestikuliramo u maniri kraljevskog dvora, nadnaravno.

srijeda, 22. svibnja 2019.

Luka Tomić | Toliko si lijepa


Toliko si lijepa
da zaboravih koliko si dobra
Toliko je lijepa boja oka tvoga
da potamni sjaj srca moga
koji se redovito dogodi
kada ljubav sklopljenih usnama priča o tebi
Toliko si lijepa
da zaboravih da si bolja i ljepša
od ljepote koju svako prosto oko želi

Desk Kreativne Europe sudjeluje u ovogodišnjem izdanju Zagreb Book Festivala


vrijeme: 23.05.2019.
mjesto: Zagreb, MUO

Desk Kreativne Europe sudjeluje u ovogodišnjem izdanju Zagreb Book Festivala, koji se od 20. do 25. svibnja 2019. godine održava u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. U četvrtak, 23. svibnja 2019. g. u terminu od 14:00 do 17:00 h info pult Deska Kreativne Europe dočekat će u MUO-u sve zainteresirane za povlačenje sredstava kroz natječajne pozive potprograma Kultura programa EU Kreativna Europa. 

Opširnije:
http://deskkultura.hr/hr/dogadanja/zagreb-book-festival-2019


Izvor:Culturnet.hr

'Ba(j)ke nisu krive': o važnosti i veselju čitanja bajki


vrijeme: 23.05.2019. - 24.05.2019.
mjesto: Rijeka; Hrvatski kulturni dom na Sušaku, Strossmayerova 1

Predstava za djecu i mlade 'Ba(j)ke nisu krive' novi je projekt programa Riječko kazalište mladih 'Kamov' HNK Ivana pl. Zajca, koja će imati čak dvije premijere odnosno dvije glumačke podjele, u četvrtak i petak, 23. i 24. svibnja, u HKD-u na Sušaku.

Igor Petrić | Halucinacija


Uvučena u vrtlog beskorisnih riječi
pokušavaš preživjeti još jedan dan,
samo jedan dan
i nadaš se boljem od ovoga sada.
Priznajem nije lako.
Oduvijek trudiš se
izbjegavati nepotrebne kontakte
s izmišljenim ljudima.
Pitaš li se ponekad
tko ih je doveo u tvoj mali svijet,
dozvolio im da se umjesto tebe smiju,
umjesto tebe sanjaju, govore?
Tko su oni?

Dragan Uzelac | Henry Miller: Erotski Mesija



    Američki književnik, pisac i boem, kontroverzni, svojeglavi, beskompromisni i anatemisani individualista i buntovnik – Henry Miller, umetnik čiji je svet provokacije, nepristajanja, rušenja tabua i nihilizma bio smešten između ,, Jarčeve obratnice“ Njujorka( gde je rođen 26. decembra 1891. godine) i ,, Rakove obratnice“ Pariza, gde je tokom tridesetih godina 20. veka živeo boemski i napisao svoja najznačajnija književna dela( pre nego što će se u smiraj svog burnog života preseliti u Kaliforniju), jedan je od onih, velikih američkih pisaca( uz Hemingveja, naravno) koji su obeležili čitav jedan vek i čitavu jednu epohu ,, svojevoljnih“ izgnanika – Amerikanaca u Parizu...

Odabrane pjesme za javno izvođenje na 2. pjesničkoj manifestaciji Mojoj majci


"MOJOJ MAJCI", 23.5.2019.s početkom u 18,00 u KC Narodnom sveučilištu Dubrava 51a, 
uz goste u glazbenom dijelu


Margita Lukačić, 6.b, OŠ Vugrovec Kašina, mentorica Dijana Požgaj
Marija Gabud, 8.a, OŠ Vugrovec Kašina, mentorica Dijana Požgaj
Marin Marović, 5.r., OŠ Jordanovac, mentorica Ivana Vukušić – dolazi s majkom
Jakov Gudelj, 5.a, OŠ Nikole Tesle, mentorica Mirjana Miljković - dolazi
Dora Šver, 5.a, OŠ Nikole Tesle, mentorica Mirjana Miljković - dolazi
Andro Niko Leš, 4.a., OŠ Kajzerica, mentorica Jasminka Viher - doći će drugi učenik, na putu je
Jana Krušelj, 4.a, OŠ Bedekovčina, mentorica Jadranka Krušelj – dolazi s mentoricom
Jelena Skozrit, 8.c, OŠ Bedekovčina, mentorica Ivana Kranjčec (poslala 2 pjesme, izvodi Mojoj majci)
Roberta Mohač, 8.c, OŠ Bedekovčina, mentorica Ivana Kranjčec
Karla Videk, 8.c, OŠ Bedekovčina, mentorica Ivana Kranjčec
Emma Filipec, 6.a, OŠ Stjepana Radića, Brestovec Orehovečki, mentorica Ivana Kranjčec
Antonio Posavec, 6.a, OŠ Stjepana Radića, Brestovec Orehovečki, mentorica Ivana Kranjčec (dvije pjesme, izvodi Pjesmu majci)
Vita Viličić, 6.r, OŠ Frana Galović, mentorica Janja Škraba-Stanešić - dolazi
Ana Petrović, 7.r., OŠ Frana Galović, mentorica Janja Škraba-Stanešić - dolazi
Elena Momčilović, 5.a, OŠ Ive Andrića, mentorica Katarina Brković - dolazi
Magdalena Gukov, 5.a, OŠ Ive Andrića, mentorica Katarina Brković - dolazi
Petra Mardešić, 5.a, OŠ Ive Andrića, mentorica Katarina Brković, izvodi 2 pjesme - dolazi
Eva Madjerić, 4.c, OŠ Dragutina Domjanića, mentorica Blanka Anić - dolazi
Dora Bukal, 4.a, OŠ Trnjanska, mentorica Ivančica Tajsl Dragičević
Korina Matošević, 4.a, OŠ Trnjanska, mentorica Ivančica Tajsl Dragičević
Filip Perestegi, 4.a, OŠ Trnjanska, mentorica Ivančica Tajsl Dragičević
Robertino Vereš, 4.a, OŠ Trnjanska, mentorica Ivančica Tajsl Dragičević
Nora Obradov, 4.r., OŠ Borovje, mentorica Željka Zagorac - dolazi
Iva Radošević, 4.r., OŠ Borovje, mentorica Željka Zagorac - dolazi
Dora Gregurić, 5.c, OŠ Granešina

Odabrano pet finalista književne nagrade tportala


Žiri književne nagrade tportala, kojim predsjeda književna prevoditeljica Ursula Burger, a čine ga još književna kritičarka Katarina Luketić, urednici i pisci Jadranka Pintarić i Miroslav Mićanović te kazališni redatelj Ivica Buljan, odabrao je pet romana koji ostaju u finalnom izboru za nagradu vrijednu 50 tisuća kuna.

JULIJANA ADAMOVIĆ, Divlje guske (Hena com)
KRISTINA GAVRAN, Gitara od palisandra (Disput)
NIKOLA PETKOVIĆ, Put u Gonars (Profil)
IVANA ŠOJAT, Ezan (Fraktura d.o.o.)
ZORAN ŽMIRIĆ, Pacijent iz sobe 19 (Hena com)

Pet finalista odabrao je žiri, kojim predsjeda književna prevoditeljica Ursula Burger, a čine ga još književna kritičarka Katarina Luketić, urednici i pisci Jadranka Pintarić i Miroslav Mićanović te kazališni redatelj Ivica Buljan.

Za književnu nagradu tportala, koja se ove godine dodjeljuje 12. put, prijavljeno je 49 naslova. U konkurenciju ulaze hrvatski romani izdani u prošloj kalendarskoj godini, a prijavljivali su ih izdavači ili autori.

Nakon suženja izbora na jedanaest naslova, žiri je odlučio da u finalu ostaju romani Julijane Adamović "Divlje guske" (Hena com), Kristine Gavran "Gitara od palisandra" (Disput), Nikole Petkovića "Put u Gonars" (Profil), Ivane Šojat "Ezan" (Fraktura d.o.o.) i Zorana Žmirića "Pacijent iz sobe 19" (Hena com).

Tportalova književna nagrada dodjeljuje se od 2008. godine, a prošle godine najboljim je proglašen roman 'Lisica' Dubravke Ugrešić, a koji je izdala Fraktura.

Godinu prije najboljim romanom proglašen je "Ciganin, ali najljepši" Kristiana Novaka, objavljen u izdanju naklade OceanMore. Novaku je tportalovu književnu nagradu dobio i za roman "Črna mati zemla" (Algoritam, novo izdanje OceanMore).

Prethodnih godina nagradu su dobile autorice Olja Savičević Ivančević za roman "Adio kauboju" (Algoritam, novo izdanje Sandorf) i Sibila Petlevski za "Vrijeme laži" (Fraktura) te autori Dalibor Šimpraga za roman "Anastasia" (Durieux), Tahir Mujičić za roman "Budi Hamlet, pane Hamlete" (AGM), Drago Glamuzina za roman "Tri" (Profil), Zoran Malkoč za roman "Roki Raketa" (Profil), Ivica Đikić za roman "Sanjao sam slonove" (Naklada Ljevak) te Slobodan Šnajder za "Doba mjedi"

Više: tportal.hr

Izvor:Culturnet.hr

Nataša Hrupec | Oblaci su danas...



oblaci su danas rano udarali u zgrade
pa zapinjali za šumu
kad su nam zatvorili prugu, a onda i cestu
otišli smo na kavu u gostionicu

nisam te ništa čula jer vozač je ostavio upaljen kamion
micao si ustima
a iza leđa talasalo se žito nečujno
od podzemnog šumora
izlazila je tek magla kroz panonsku pukotinu
s vidljivim potezima zelene

i meni je bilo svejedno
i zbog raskopane pruge i ceste
i zbog upaljenog motora
i zbog toga što se moramo vratiti
proći vražje oko
pa zaobilazno na glavnu cestu
pa kasniti
svejedno mi je bilo

doduše malo sam poželjela jedan čun
i dva vesla
jer žito se talasalo nečujno
i to je to

Patnje mladog autora

STRAHOVI

Piše: Jelena Hrvoj

Strahovi su sastavan dio naših života. Od rođenja, pa do smrti. Ovdje su. Upozoravaju nas. Uče. Tjeraju da razmišljamo. Kako godine prolaze, neke strahove prerastamo i zamjenjujemo novima. I to je normalno. Prirodno. A strah ima jednu specifičnu manu. Koju? Tu da nas tjera da ga većinom zadržavamo za sebe. Rijetki progovaraju o stvarnim strahovima. O onima koji nas grebu iz dubine duše. Zašto? Čini li nas izlaganje strahova ranjivima? Daje li nam privid manje vrijednosti? Izloženosti? Osobno smatram da je upravo u tom prividu problem. I društvu koje nije naviklo dočekati nečiji osoban strah raširenih ruku punih razumijevanja. Ako malo bolje razmislite, koliko ste puta prešutjeli nešto samo kako ne bi došli na nož osude, ismijavanja, pokazali gola leđa predatoru?

Božica Jelušić | Vrijeme jagoda



Vrijeme jagoda, slada i pomamnih slatkoća;
Srh nadizanja lišća, prstiju koji traže!
Strast kao voda ključa, dok ruka ne onemoća:
Zaustavit je neće žica ni noćne straže.

Jadni su koji knjige listaju, spise slažu.
Ukleti što se k vrhu od piramide veru.
Ubogi svi što zlatne šipke pod ključem važu.
Sretni jagode beru, samo jagode beru!

21. svibnja 2019.

Flora Green

utorak, 21. svibnja 2019.

Natječaj za književnu Nagradu Fric

 
prijava: 01.09.2019.

Nagrada Fric dodjeljuje se godišnje za knjigu fikcijske proze napisanu na hrvatskom, bosansko-hercegovačkom, srpskom ili crnogorskom jeziku, premijerno objavljenu u Hrvatskoj u razdoblju 1.7.2018.-30.6.2019. godine (izborna godina). Rok za prijavu knjiga je 1. rujna 2019.!

U konkurenciju ulaze svi romani, zbirke pripovijedaka ili novela, svi neprevedeni premijerno objavljeni naslovi u izbornom razdoblju koji su dobili UDK signaturu XXX-3.

U konkurenciju ne ulaze ponovljena izdanja ili ona kojih je većinski dio već objavljen.

Knjige za Nagradu Fric mogu kandidirati izdavači, autori/ce ili žiri, slanjem sedam primjeraka na adresu:

Za Nagradu Fric (Igor Vikić)
24 sata d.o.o.
Oreškovićeva 6H/1
10010 Zagreb

Zadnji rok za slanje knjiga u konkurenciju je 1. 9. 2019., a pravovremenost slanja se ustanovljava po datumu na poštanskom pečatu.

Žiri u sastavu: Biljana Romić (predsjednica), Igor Vikić, Lana Barić, Jagna Pogačnik, Dubravko Lepušić i Hrvoje Klasić i odabrat će 13 knjiga u uži izbor i njihove naslove objaviti do Interlibera (početak studenog). Šest naslova užeg izbora bit će proglašeno nakon Interlibera, a prije 15. 12. 2019. godine.

Dobitnik/ca Nagrade Fric, koja uključuje i financijski dio, svotu od 75.000 kuna (bruto), bit će proglašen/a i Nagrada dodijeljena tijekom prosinca 2018. ili siječnja 2019. godine.
Nagrada može biti podijeljena između više dobitnika/ca.

Nagradu Fric organizira tjednik Express, a glavni pokrovitelj je Barcaffe.

Podsjećamo, dobitnik Nagrade Fric za godinu 2016/17 bio je Damir Karakaš za roman „Sjećanje šume“, a za sezonu 2017/18 Jurica Pavičić za roman „Crvena voda“.
  
Izvor:Culturnet.hr

Vladimir Tomaš | Metalni heroj


otac je trudan
već dvadeset godina
ja nisam izašao iz njegove utrobe
ali sam u sebi obložio
svaku njegovu ranu
zazidao krv
prožvakao ružne dane
rane
smrti
bezdane

Božica Jelušić | Pjeskova noćna pjesma


U pustinji je moj dom od pijeska,
I radujem se svakoj dini.
Svako se zrno ko srebro ljeska,
Na mekoj, plavoj mjesečini.

Kukci i trave, leptiri i pčele,
Spavaju u njoj kao u zipki.
Miriše zečjak na karamele,
Jelenak putuje kroz kanal sipki.

Od mlade kore savijam frulu,
Pustinju kitim vijencem hmelja.
Koraci dječji na njenom rubu
Stope su mojih prijatelja.

Dok noćni vjetar šuška u vrijesku,
Ručice male kremenje krešu.
Vjerujte meni, dječaku Pjesku:
na ovom mjestu anđeli plešu!

B. J.

(iz slikovnice o Pjesku)
Narisala i lik podarila Gordana Špoljar Andrašić

Marica Žanetić Malenica | Zemlja uvezene povijesti



Zrinko Šimunić | Improvizacija


Andrijani Kos Lajtman

Baš nešto smišljam
Nagrada Goran
za najbolju knjigu poezije kreće
od Mehanike peluda
Sven bi rekao:
pa to ti je isto kao i Brownovo gibanje
skroz kaotično
Pa da, ali ako se po glavi češkaš
mr Brown upadne u Obrt za pranje perja
tamo se izokrene, pada na leđa
pa se uhvati za bršljan, raskošan i vitičast
baš kao u Doba bršljana
a koji je, uzgred budi rečeno
obrastao oko stare, barokne Palače
posljednjih kartografa
Ali Andrijana sve to sa smiješkom
iz daljine gleda
kroz izoštreni Teleidoskop pun opasnih zvijeri
iscrtanih na starim zemljovidima
Vidi ona pulene na brodovima
vidi sirene u morskim dubinama
I gospodina Browna
kako se penje i za nogu hvata
Prstecovog anđela

Daniela Bobinski | U suton





Da se uzdić nad krovove i ulice,
pa zarinut u modrinu lice,
ko ptice.

Spustit se onda nad vrhove drveća
pa zaleći na granje
u sanje.

Čupavi oblak podvući pod glavu,
pa na njega naslonit vrat,
k'o da je stariji brat.

Tu ležeći dočekat noć,
pa se nabrat po nebu zvijezda,
i spuštat ih u snove pozaspalih, ko u gnijezda.

S jutra poći kući,
pa poljubit usnule kose,
i plave oči što ljubav nose,

i znati:
lako je i milo tako nebom lutati,
sve dok čovjek ima kome da se vrati

I dok slušaš ljubljene kako mirno dišu,
osjećati milost u duši, na licu
k'o kišu.

                       

ponedjeljak, 20. svibnja 2019.

Božica Jelušić | Uskoro





Uskoro sve će biti kao izglačano peglom,
Uškrobljeno i bijelo, ko ovratnik prelata
Ona poznata kuća, prozor s glinenom teglom,
Grančica divlje ruže, što se oluka hvata.

Koljeno svinut ću lako, kao pred dvadest ljeta,
Dok stubištem se penjem do one drage sobe.
Lakiran orahov ormar, priškrinuta roleta;
Mrke korice knjige. Naš Crnjanski: Seobe.

Srk lozovače, kava, miris duhana s juga.
Sat uporan ko djetlić, što u mom umu tiktaka.
Naravno, sve je prošlo, i svakako sam druga,
Koja se ne sjeća više čak niti ožiljka.

Sada se lakše diše na pola kvadratnog metra.
Svaki je grijeh isperiv i na grame izmjerljiv.
I naše bore nose tragove soli i vjetra;
Uskoro, doći će vrijeme za razgovor povjerljiv.

Valja mi samo prijeći rijeku i polje travno;
Naći riječ pomirenja, mali plosnati Xanax.
Uskoro, ja ću te naći gdje te ostavih davno,
I gdje su dusi tišine zaboravili na nas.

20. svibnja 2019.
Flora Green

Slavica Gazibara | Alergija


ne podnosim
laž u bilo kojoj inačici
a krivnja viri
iz očiju ušiju nervoznih prstiju pokreta
pogleda skrenutog udesno

ne podnosim
šuplje rečenice
njihovo prisustvo
provocira
sve moje alergije

ne podnosim
lošu poeziju
od čakre otupljuju još više
pa pomislim
kako je tužno samoubojstvo stihom

Danica Jelovčić | Samo smireno



Pretvaram li se u sve što mrzim ili stojim na mjestu i samo ostajem ono što mrzim? Ono od čega silno želim pobjeći, ali zašto sam onda umorna od trčanja kada se očito ne mičem s mjesta. Zavaravam li samu sebe da se nešto mijenja? Kao laž koja ako se dovoljno dugo ponavlja postaje istina. Zašto ti djelujem tako pribrano i smireno? Jer ako počnem samo glavu gubiti u svojim mislima, gdje sam bila, kamo bi htjela, tko sam i što želim biti, do sutra, prije zore, bi bila točno nitko i ništa, već hladno tijelo ispod zemlje.

Tomislav Domović | Čamotinja



Dođe i ona. Nepozvana a uporna. Zastoj neba iznad naših voćnjaka. Piri kao povremeni dašak nad ljubavničkom arenom; koračić zastao na sredini trapeza, spoticanje što izaziva muk u okašnjelom poljupcu. Tišinom obavija sve sobe i nerazgovore u kojima jesmo. Između naših tišina se zbija, postaje tampon zona u koju nerado ulazimo. Nećkaš se. Ni ja nikamo ne žurim. Imao sam te dosta u proteklim danima, u posvećenim sekundama. Sad svatko svoju obalu grli. Tako prolazi taj dan i nespremno dočekana noć.

Noć je uvijek iznenađenje. Ogrebotine gmižu plahtama. U snu uzdahneš. U snu čujem tvoj san, tvoju golu ljubav. Nezadovoljnu i razjedenu tišinom. Moja ljubav u sličnom je stanju, poljuljani nogostup u nedavno opranoj ulici. Znam, ti nećeš, a ni tvoja ljubav neće prekoračiti uvrijeđenost. Moja ljubav i ja skrivamo se iza ponosa.

Ali, sjetim se, moja ljubav je muška ljubav pa je odvažno protresem i ona, željna ljubavi, napravi prvi korak. S tvojih očiju mrak gmiže u bijeg i na oknima zalelujaju bijele vrpce. Tvoja i moja ljubav pruže si ruke, zagrle se, zaborave protekli dan. Zaborave vječnost u posveti trenu. Izgledaju kao pomireni mladenci. Iskrižana tijela u jednom dahu.

Udruga Mlada pera | Koja je dobitna kombinacija?


Uz literarni natječaj Različitim jezicima na istome putu koji je u tijeku Udruga Mlada pera pokrenula je još jedan karakterističan literarni natječaj, natječaj u kojem se natječu dijete i roditelj. Svoj literarni uradak o bilo kojoj temi moraju poslati maloljetno dijete u trenutku slanja rada i roditelj, no svi će svoj literarni uradak morati započeti istom rečenicom: Bio bi to još jedan sasvim običan dan, da nije…(rečenicu nastavlja autor/ica). Traži se koja kombinacija će biti najkreativnija: kći-majka, kći-otac, sin-majka ili sin-otac?
Uobičajeno je da se organizira i potiče zajedničko igranje djeteta i roditelja. Udruga Mlada pera želi ih izazvati na zajedničko literarno kreativno stvaranje. Dok se kod djeteta razvija literarna kreativnost, roditelj se potiče na aktivnost blogiranja. Uz neprocjenjivo zajedničko provedeno vrijeme natječaj ima za cilj, osim poticanja mašte i kreativnosti te razvijanja literarnih vještina i poticanje na istraživanje i čak pozitivnu međusobnu kritiku. Povezivanje djece i roditelja korisno je objema skupinama. Roditelji prenose svoja znanja te potiču i usmjeravaju djecu te ih time uče kako biti mentor, kako se brinuti za mlađe od sebe i kako uspješno izvesti projekt do kraja, a djeca dobivaju znanje od starije skupine. Zato je ovaj projekt bitan. Osim same kreativnosti od djece se očekuje i inovativnost, odnosno razmišljanje na nov način za koji dosad nisu imali priliku. A kada se gleda u širem smislu cijela zajednica, dolazi se do toga da se djecu priprema na ravnopravno sudjelovanje u zajednici i uči timskom radu u različitim skupinama.
PRAVILA NATJEČAJA ZA PROJEKT “KOJA JE DOBITNA KOMBINACIJA?”


F12: Free Art Display vol.2 | Karlovac

F12 platforma nezavisna je Karlovačka platforma za promociju i razmjenu umjetnosti s ciljem širenja ideje o Community artu i dovođenju kreativnih praksi u javne prostore.

U sklopu projekta „F12: Free art display vol.2“, F12 platforma donosi nove aktivnosti u obliku besplatnih izložbenih postava u Karlovcu, Valpovu, Splitu i Puli.

Prvi izložbeni postav održati će se u petak, 31.05.2019. u parku pored Male Scene HD!

Svaki izložbeni postav sastoji se od 50 autorskih radova doniranih sa strane 34 autora sa područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Slovenije:

Nikola Grabovac, Koraljko Greben, Nataša Kupljenik, Rudolf Ravbar, Sabina Vidanec, Slavenka Baković, Daša Gajić, Marko Hrčka, Alija Kamber, Lucija Krašić, Marina Ćorić, Lucija Mitar – Šišmiš, Marinksy, Luka Pavković, Ivan Dragišić – Puls, Anna Maria Previšić, Korina Hunjak, Sanja Kolenko, Leonard Lesić, Kristina Penava, Nirvana Žiško, Marina Jurčić, Marko Jović, Goran Pavić Sefedin Halilović – Sefo, Tally Rayne Adams, Miroslav Vincelj, Damjan Brozić, Grebo Grey, Valentina Stanić, Eva Basta, Jasmina Jakopanec, Danilo Vuković, Ante Kuštre i Alenka Mance.

Svi radovi unutar postava namijenjeni su publici i slučajnim prolaznicima na udomljavanje!

Projekt “F12: Free Art Display vol. 2” sprovodi se kroz platformu Clubture u partnerstvu s KA-MATRIX - Karlovac, KLFM - Split, Savez udruga Rojc - Pula i Udruga mladih za poticanje kreativnog izražavanja “Revolucija” - Valpovo uz potporu Ministarstva kulture RH, Grada Zagreba (gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport), Zaklade “Kultura Nova” i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva / kroz projekt Centri znanja.


Sanijela Matković | Upit





















Bez pitanja, nastanio si se na svjetioniku moga sna.
Izbrisavši prošlost
jednim stiskom ruke.
Urezavši u moju, linije svog života.
I dok neumorno bespućima skitaš se,
Ja pitam se;
je li mi trebalo…
Ovo proljeće obojeno paletom jeseni.
Uvertira nedorečenosti
u predsoblju suze…
ovo MI BEZ NAS.

nedjelja, 19. svibnja 2019.

Božica Jelušić | O jednostavnosti, usput


Fotografija:Andreja Dugina
Krenem pisati nešto u stihovima, jednostavno, za dječju dob, o Đurđevačkim pijescima /peskima. To bi trebao biti neki pamtljivi, privlačni "ključ" za moju slikovnicu PJESKO, PJEŠČANI DJEČAK. Onako, jednostavno, ritmično, a djeca da usput upamte, po mnemotehnici, u stihovima, o flori i fauni, o vjetru i pijesku. I ne lezi, vraže! PRIRODA PODRAVINE dr. Radovana Kranjčeva nije mi pri ruci, pa tražim po internetu, po tim silnim radnjama, mapama, nešto o toj temi, ali to je beskonačno naporan trud. Sve nešto znanstveno, pa tabelarno, pa uspavljujuće, ne drži mi koncentraciju ni 10 cijelih minuta. I naravno, sve klonirano, jedno slično na drugo, resavska škola, beskonačno prepisivanje. A i potvrđuje moje negativno mišljenje o tome kako "sve piše na internetu". Možeš misliti! Apage!

U redu, to je znanstvena praksa i metodologija, no muči me jedno pitanje: Kako to, da su zaista veliki umovi, poput Einstaina, Tesle, Carvera i drugih, sve znali ispričati jednostavno, slikovito, KRATKO, pamtljivo, ne užasavajući slušatelja i ne frustrirajući ga da ima "nedostatan kapacitet", da shvati te umudrene znanstvene činjenice i paradigme? Moramo li nužno biti DOSADNI , zakučasti, smotani poput sajle, kad ljudima tumačimo prirodu, koja je posve jednostavna, originalna, uzbudljiva i poticajna oku, umu i duhu? Onaj pravi može si dopustiti da u svim područjima bude jednostavan, da bi ga kako je rečeno "čak i onaj koji je sletio s druge planete na prvu mogao razumjeti".Mislim da je upravo u jednostavnosti "linija razlike" između stvarno pametnih i onih koji se samo "prave" pametnima. Iskreno, da ja kao "neutralni korisnik" čitam te materijale, teško da bih došla in situ, pogledati o čemu se tu radi.

Zagreb Book Festival



Organiziraju: Zagreb Book Festival i MUO - Muzej za umjetnost i obrt / Museum of Arts and Crafts

Gradska knjižnica Marka Marulića, Split predstavlja poetsku zbirku | Anđelka Korčulanić: Prožeta tobom



Poetska zbirka „Prožeta tobom“ splitske pjesnikinje

Anđelke Korčulanić
bit će predstavljena u Splitu

U Gradskoj knjižnici Marka Marulića

22. svibnja
s početkom u 18:30 sati

Nakladnik: Hrvatsko književno društvo (HKD) Rijeka, urednik Valerio Orlić
Promotori: Darija Žilić i Valerio Orlić
Stihove kazuju: Nada Kovačević, Damir Trogrlić–Was i Valerio Orlić
Glazbena pratnja: gitarist Damir Mimica
Moderatorica: Marica Žanetić Malenica.

Anđelka Korčulanić članica je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog književnog društva Rijeka i ULKU „Vlaho Bukovac“ Split. Piše poeziju za odrasle i djecu te kratke priče, a nedavno je napisala i svoj prvi roman. Do sada je izdala četiri zbirke pjesama: „Stih u boji mora“ (Naklada Bošković, Split, 2012.), „Stope u pijesku vremena“ (HKD Rijeka, 2014.), „Na vihoru ljubavi“ (HKD Rijeka, 2015.) te „Bit će ti žao“ (HKD Rijeka, 2017.). Zastupljena je u više od stotinu zbornika u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji. Pjesme su joj prevedene na slovenski, makedonski, bugarski i rumunjski jezik. Uvrštena je u antologiju „More mora“ (2014.) i bugarsku antologiju „Balkanski glasovi“ (2016.) Sudionica je brojnih poetskih događanja i festivala te dobitnica mnogih nagrada i pohvala. Pjesme redovito objavljuje na portalu Hrvatski glas Berlin, a odnedavno i u web časopisu za književnost „Kvaka“.

Pramcem u sumrak


Trnje iz Melanijine bašte

Piše: Jelena Miškić

Otvaram jezičac umjetne ograde koji me još sekundu dijeli od metafore života. Melanijina bašta u nedjeljno popodne pred kišu. Nema daška zraka koji bi mirisom bagrema niz ulicu donio umirujući detalj i prelijepio sjećanja.

Tu par metara niže napravila sam svoje prve korake. Nije da pamtim, tako su mi rekli.

Nedjeljom popodne pila se kava koju smo mljeli preko ceste u Veleprometovom dućanu i kući nosili u papirnatoj škanicli, pažljivo i sa štovanjem. Nedjeljom je baba znala ispeći žuti biskvit koji bi namazala pekmezom i zamotala u mokru krpu. Kada bi ga rezala kao da je nizala bezbroj šarenih puževih kućica na kristalu za posluživanje koje sam nestrpljivo čekala nakon pustih prijekora oko ručka. Hipnotički sam gledala kako za kraj lagano posipa štaub šećer na svaki odrezani komad za kraj svečanosti.

Kada bi zadovoljno spustila ruke niz štirkanu kecelju, to je bio znak da mogu lagano krenuti za njom niz dugi hodnik prema dnevnom boravku i stolu za kojim se okupila cijela obitelj.

Nema ovdje više ničeg.

Osim još poneko Melanijino trnje kojeg kad berem golim rukama, osjetim ubode duboko ispod prsnog koša.

To duša boli.

Književno-glazbena večer s književnikom Josipom Petrlićem Pjerom


Gradska knjižnica Kaštela u ponedjeljak 20. svibnja u 19.30 sati u Gradskoj knjižnici Kaštela u Kaštel Sućurcu organizira Književno-glazbenu večer s književnikom Josipom Petrlićem Pjerom - književnikom, kantautorom, dramskim piscem i redateljem, scenografom, radijskim voditeljem, novinarom.

Književni susret s ovim križevačkim svestranim umjetnikom, čije su književne večeri pune dinamike i interakcije jer su spoj književnosti, glazbe i kazališta, GKK organizira u sklopu Kaštelanskog kreativnog proljeća i u sklopu događanja “Kaštelanski književni tjedan”. Uz Josipa Petrlića Pjera, koji će predstaviti svoj rad, u glazbenom dijelu programa nastupit će Boris Krivec, dok će večer voditi Renata Dobrić.

Osim književne večeri za odrasle, Pjer će u Kaštelima održati i sedam književnih susreta s djecom kaštelanskih dječjih vrtića i osnovnih škola. Književni susreti s Pjerom su edukativni i puni dinamike, upotpunjeni dramskim i glazbenim elementima, tim da su u prvom planu djeca, a ne sam autor.

O autoru

Denis Kožljan | Pet dana Istanbula


Suprug i ja. Nije medeni mjesec ali nakon skoro četiri desetljeća zajedno, odlučili smo posjetiti Istanbul, odnosno jedan od najvećih ili najveći grad Turske. Zašto Istanbul? Nakon što ga je prije desetak godina posjetila moja kćer, gledajući fotografije i prateći turske serije, posjet tom uzbudljivom, multikultularnom gradu, prepunom znamenitosti, turističkih atrakcija, ljepota, jednostavno zove k sebi.

Išli smo preko jedne turističke agencije za prilično povoljnu cijenu, a u koju je ulazilo puno toga za vidjeti i doživjeti. Do Zagreba smo putovali autobusom iz Pule, a budući je putovanje bilo organizirano te je s nama bilo još putnika, u zračnoj smo luci imali kratak sastanak oko nekih potrebnih detalja, a let je bio u 9 i 30 s linijom TK1054-Turkish Airlines, da bismo u Istanbul sletjeli oko 12 i 30 po lokalnom vremenu. Meni je to bio prvi put da se vozim u avionu i moram priznati da me bilo poprilično strah, no, prevladala je ona ljepša strana i misli što ću sve moći vidjeti i kušati u ovih pet dana. Istanbul je prepoznatljiv po dosta kiše i vjetra, a naš izlet je bio u proljeće.

Istanbul na hrvatskom se još naziva ili nazivao Carigrad, Stambol ili Stambul, grad smješten na Bosporskom tjesnacu, nekadašnja je prijestolnica triju velikih carstava - rimskog (330.-395.), bizantskog (395.-1453.) i otomanskog (1453.-1923.). Nakon osnivanja moderne Republike Turske, Ankara je proglašena njezinim glavnim gradom. Ipak, Istanbul je najveći grad u Turskoj, te je njeno kulturno i gospodarsko središte. Istanbul je izabran za Europski glavni grad kulture za 2010. godinu, zajedno s Pečuhom u Mađarskoj i Essenom u Njemačkoj.

Na velikoj visini nije mi padalo na pamet duboko razmišljati o samom letu te sam poluzatvorenih očiju listala razglednicu koju sam mogla gledati samo na tv ekranu: predivna plavozelena boja Bospora, galebovi, mačke, arhitektura, najpoznatiji hramovi Aja Sofiju i Plavu džamija. U to sam vrijeme pratila na kanalu Fox i predivnu sapunicu Žena (Kadum) i uvjerila se kako u Turskoj odnosno u Istanbulu postoji jaz i razlika između modernih i bogatih, ali i siromašnih gradskih četvrti u kojima žive ljudi u sukobu sa zakonom, siromasi i gdje je očita bijeda. Avion nije kasnio, te smo nakon obavljanja carinskih i graničnih formalnosti bili transferirani do našeg predivnog skromnog Apartmana Sultanahmet u jednoj povijesnoj četvrti. Ostali smo zadivljeni uređenjem prostorija, sve u tradicionalnom štihu, tamno crvene boje.

Nakon kratkog odmora i ispijanja prve kave, u poslijepodnevnim satima slijedio je odlazak s voditeljem putovanja javnim prijevozom prema centru grada. Šetnja po Trgu Taksim te Istikal ulicom, pješačkom zonom s mnoštvom kafića, restorana i trgovina. Sve je bilo načićkano ugostiteljskim objektima u kojima su se mogle konzumirati turske delicije slatke ili slane, po izboru. Na Trgu Taksim kao u pčelinjaku, čim se malo spustio mrak, zablještila su svjetla. No, ono što sam odmah primijetila jeste činjesnica kako je na ulicama i trgovima više muškaraca nego žena što je još jedan od znakova tradicionalne prošlosti. Slatko smo noćili umorni pomalo, a slijedećeg dana uslijedio je odlazak na cjelodnevni razgled Istanbula autobusom u pratnji lokalnog vodiča i voditelja putovanja. Razgledavanje Plave džamije, monumentalnog zdanja i posljednje velike kraljevske džamije, koju je sa šest minareta izgradio Mehmet Aga da bi nadmašio poznatu Aja Sofiju, posjet Hipodromu i posjet Aja Sofiji, toliko spominjanoj i najpoznatijoj građevini Istanbula sagrađenoj u doba cara Justinijana koja je prvotno bila najveća crkva u Bizantskom carstvu, a naknadno pretvorena u džamiju te je danas jedno od najvećih graditeljskih dostignuća, zatim posjet Topkapi palači – bivšoj Sultanovoj palači. Fasciniralo me sve to kao i supruga. No, za ulazak u džamiju ipak su bile potrebne mjere u smislu da smo dobili posebni veo ili pokrivač kojeg smo prebacili preko odjeće. Svuda samo tišina dok su oči upijale svu raskoš i ljepotu ovih povijesnih monumenata. Prelijepo i neopisivo uzbuđujuće i postavljanje pitanja kako i u kojem vremenu je čovjek mogao takvo što izgraditi-bizantski stil, bogat kupolama i prozračnom unutrašnjošću. Poslijepodne je slijedio odlazak na Grand Bazaar (Kapali Čaršiju), najveću tržnicu u Turskoj, poznatu po zlatu, tkanini, keramici, slasticama i suvenirima. Na tržnici se moglo vidjeti svega i svašta, čuti različiti jezici svijeta, cjenkanja ali i osmjesi turskih prodavača koji očito obavljaju svoj posao sa stilom. Inače u samom gradu, postoje i mnoga romantična mjesta za odmor, ispijanje kahve ili čaja, uz konzumaciju baklave ili lokuma.

Srijeda je bio dan predviđen za odlazak s voditeljem putovanja javnim prijevozom do džamije Sulejmana Veličanstvenog, remek djela najpoznatijeg osmanskog graditelja Mimara Sinana. Ostatak dana je slobodan za obilazak i razgled Istanbula. Izabrali smo fakultativni izlet koji smo uplatili na prodajnom mjestu prilikom rezervacije putovanja; poludnevno krstarenje Bosporom, morskim tjesnacem koji razdvaja Europu i Aziju. Tijekom plovidbe mogli smo uživati  u pogledu na carske palače, tvrđave, romantična mjestašca Bosporskog prolaza i brojne lokacije na kojima su snimane poznate turske serije. Nakon izleta Bosporom, posjetili smo originalni egipatski bazar koji još zovu i bazar začina. Neopisivo, neodoljivo, rapsodija boja i mirisa, mnoštvo kupaca, za svakoga ponešto i ne mnogo skupo. Tako nešto ne može se zaista vidjeti u Hrvatskoj, možda i zato jer je Azija poznata po različitim začinima, zdravim i kao dodatak svim vrstama jela.

Četvrtog dana nakon doručka, preporučujen nam je odlazak na fakultativni izlet na azijsku stranu Istanbula. Odlazak autobusom preko svjetski poznatog mosta koji povezuje Europu i Aziju. Panoramska vožnja i pauza za slikanje te povratak na europsku stranu Istanbula i posjet veličanstvene Dolmabahče palače. Zatim slijedi odlazak do mjesta Eyup gdje se uspinjačom vozimo do vidikovca Piere Loti. Pauza za kavu i uživanje u prekrasnom pogledu na Istanbul te povratak. Iako je svaki dan proveden u našoj destinaciji bio zaista fascinantan i ispunjen razgledavanjem vrijednosti kulturnih i povijesnih, meni osobno najviše  se dojmio upravo odlazak uspinjačom odakle je pucao očaravajući pogled na panoramu grada. Pa, čovjek bi zauvijek ostao tu i promatrao, inspiracije kao u priči. A onda zadnji dan našeg putovanja bio je zapečačen  za shopping, šetnju gradom i odlazak u poznatu tursku kupelj - hamam kako bismo opustili tijelo i dušu. Dozvolili smo si i taj luksuz i osjećali se kao da smo se vratili toliko stotina godina u prošlost. I skoro zaboravih! Tijekom vožnji ili pješice, mogli smo hodati ili iz autobusa vidjeti predivno uređene parkove, rascvjetale japanske trešnje ali i kolaž boja u vijencima tulipana koji su prenijeli na me neopisivi mir i čistoću. Poslijepodne smo letom oko 18 sati vratili se u Hrvatsku, bogatiji za mnoštvo lijepih prizora, sadržaja, upoznavanja mentaliteta ljudi. Vrijedno novca i vremena i sugurna sam da mi mogućnosti dopuste, otišla bih opet, možda u neki drugi grad, ali opet u Tursku. Zanimljiva i drugačija zemlja.

Pregled fotografija

Zorica Antulov | Molitva nad grobom Slave Raškaj


Zemlja zemlji, cvijetu cvijet!

Nek ljepota nad njom bdije,
šumske vile nad njom poje,
serafini čuvaju je…
Dušu koja tu počiva
(krhka, tužna, profinjena,
izigrana, nježna, smjela)
pod otmjenim nebom Ozlja.
Plemenitu, tajnovitu, cvjetnu,
sjajnu i prozračnu:
zaštitnicu snenog svijeta,
tihu dušu akvarela.

Javorka Pangerčić | Podragala sam konja


Fotografija: Javorka Pangerčić
Danas sam napravila nešto
što nisam nikada u životu:
- podragala sam konja.

I pomislila: Čega li sam se bojala?

Ja, gradsko dijete
odraslo u strahu od životinja.
Strahu od ugriza.
Strahu od udarca.
Strahu od kopita.

Ni na kraj pameti
nije mi bilo
da se približim konju.

Sada na pragu šestdesetih
dotaknula sam joj njušku.
Pomilovala nježnu kožu.
Pružila prste da ih onjuši.

I rodi se prijateljstvo.

Pružala je glavu prema meni
ta smeđa kobila s ždrijebetom.
Tražila je da je dragam,
gledala me krupnim očima,
strizala ušima
i zvala me, zvala.

A ja? Sretna, opuštena, otvorena.

subota, 18. svibnja 2019.

Mario Lovreković | Na poklopcu lijesa


Tragovi su ostali,
nakon tebe.

Vrijeme sam zarobio,
čitajući tvoje znakove,
tvoje poruke
i naposljetku ostadoh slijep.

Što si mi to htjela reći?

Darija Žilić | Pamučna ruka


Otvaram vrata za nove mogućnosti,
Iz vode dolaze mi komadići pepela,
Lebde u zraku kao usamljene ptice
Prije konačnog pada i na kraju dana
Koji čuva sjećanje na djecu i ljude
Koji su nekad bili tako daleko.
Otvaram vrata i netko već cvrkuće,
Izgubili su se oblici poznatih bića
I čekaju me dobri muškarci da me
Vode dugim hodnicima sve do
Kraja tunela, do ulice koja se
Otvara kao staklena vrata i na
Njoj je pamuk mek kao tvoja ruka
Koju zamišljam dok nikog nema.

Nenad Rogulj | Okraj



Odriši san grope
iskida konope
mola sam i sidro
spustija sam jidro

Hiti sam mašketu
bacija jaketu
laška se od kraja
niz kurenat beskraja

Ostale su cime
odnile me plime
nigdi više ljudi
samo more svugdi

petak, 17. svibnja 2019.

Natječaj za dodjelu književne nagrade ''Ksaver Šandor Gjalski''


Kulturna manifestacija
DANI KSAVERA ŠANDORA GJALSKOG – Zabok
i
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

raspisuju

NATJEČAJ
za dodjelu književne nagrade
''KSAVER ŠANDOR GJALSKI'' za 2019. godinu

Za nagradu se natječu književna djela objavljena od
1. rujna 2018. do 1. rujna 2019.,
a dostavljaju se u pet (5) primjeraka Prosudbenom povjerenstvu pri
DRUŠTVU HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA,
  • za nagradu ''K.Š.Gjalski''
Trg bana Jelačića 7/I, 10000 Zagreb
do 1. rujna 2019. godine.

Književnim djelom koje se natječe za nagradu smatra se: roman, zbirka pripovijedaka, priča, novela ili putopisa.

Obrazloženje

Radi poticanja književnog stvaralaštva u Republici Hrvatskoj, a u
čast hrvatskom književniku Ksaveru Šandoru Gjalskom, 1979.
godine ustanovljena je nagrada za prozno književno djelo.

Nagrada se dodjeljuje svake godine za najbolje objavljeno prozno
književno djelo autora iz Republike Hrvatske.

Nagrada će biti dodijeljena u Zaboku 26. listopada 2019.

 

Raspisan natječaj za književnu nagradu 'Ksaver Šandor Gjalski'


prijava: 01.09.2019.
mjesto: Zagreb

Kulturna manifestacija Dani Ksavera Šandora Gjalskoga - Zabok i Društvo hrvatskih književnika (DHK) raspisuju natječaj za dodjelu književne nagrade 'Ksaver Šandor Gjalski' za 2019. godinu, objavilo je Društvo hrvatskih književnika.
 
Za nagradu se natječu književna djela objavljena od 1. rujna 2018. do 1. rujna 2019., a dostavljaju se u pet (5) primjeraka Prosudbenom povjerenstvu pri Društvu hrvatskih književnika, za nagradu ''K.Š.Gjalski'', Trg bana Jelačića 7/I, 10000 Zagreb, do 1. rujna 2019. godine.
 
Književnim djelom koje se natječe za nagradu smatra se: roman, zbirka pripovijedaka, priča, novela ili putopisa.
 
Obrazloženje
 
Radi poticanja književnog stvaralaštva u Republici Hrvatskoj, a u čast hrvatskom književniku Ksaveru Šandoru Gjalskom, 1979. godine ustanovljena je nagrada za prozno književno djelo.
 
Nagrada se dodjeljuje svake godine za najbolje objavljeno prozno književno djelo autora iz Republike Hrvatske.
 
Nagrada će biti dodijeljena u Zaboku 26. listopada 2019.

Izvor:Culturnet.hr

Miro Gavran osvojio je nagradu "Zvonimir Golob" za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu


Autor fotografije: Berislava Picek.
Miro Gavran osvojio je nagradu "Zvonimir Golob" za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu koju dodjeljuje Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata '91. Nagrada mu je pripala za pjesmu "Kada se na nebu susretnemo" koju je napisao i posvetio svojoj ženi Mladeni za njezin ovogodišnji rođendan 23. veljače.

Izvor: Facebook

Miro Gavran rođen je u Gornjoj Trnavi 1961. godine. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Radio je kao dramaturg i kazališni ravnatelj Teatra &TD. Debitirao je 1983. godine s dramom Kreontova Antigona u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu u kojoj je na umjetnički snažan način progovorio o političkoj manipulaciji. Tri godine potom dramom Noć bogova tematizira odnos umjetnika i vlasti u totalitarnom sistemu. Potom piše ciklus drama u kojima najvažnijom temom postaju muško-ženski odnosi. Kreirao je velik broj kompleksnih ženskih likova. Njegove junakinje su istodobno i snažne i emocionalne. Do sada je napisao četrdeset kazališnih tekstova: Kad umire glumac, Sve o ženama, Sve o muškarcima, LJubavi Georgea Washingtona, Čehov je Tolstoju rekao zbogom, Kako ubiti predsjednika, Shakespeare i Elizabeta, Zaboravi Hollywood, Zabranjeno smijanje, Tajna Grete Garbo, Paralelni svjetovi, Nora danas, Hotel Babilon, Najluđa predstava na svijetu, Muž moje žene, Pacijent doktora Freuda, Parovi, Lutka, Sladoled, Pivo...

Više: Miro Gavran Wikipedija

Dobitnica V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman Olja Raičević Knežević


vrijeme: 15.05.2019.

Dobitnica V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman je Olja Raičević Knežević, za rukopis 'Katarina, velika i mala', objavljeno je u srijedu na 12. riječkom sajmu knjiga i festivalu autora Vrisak u Rijeci.

Riječ je o novčanoj nagradi od 100.000 kuna.