srijeda, 30. rujna 2020.

19. Festival europske kratke priče: Luka različitosti 4. – 9. listopada 2020. Rijeka * Zagreb

19. Festival europske kratke priče: Luka različitosti otvaramo u riječkom Exportdrvu, nedjelju, 4. listopada u 19 sati pričama o suputnicima s Aleksandrom Hemonom i Semezdinom Mehmedinovićem!
*
U doba kada je piscima teško posjećivati festivale, FEKP je odlučio posjetiti pisce. Od početka pandemije koronavirusa Aleksandar Hemon i Semezdin Mehmedinović svake se nedjelje susreću na video-chatu jedne od internetskih platformi da bi razgovarali o životu prije i poslije, o knjigama i glazbi, o čitanju i pisanju svijeta. Nakon susreta u Sarajevu i Americi, u pjesmama i prozama, u sjećanjima i jezicima... prijatelji i veličanstveni autori sada susretom otvaraju devetnaesto izdanje Festivala europske kratke priče.


Prije nego im se prišuljamo u chat, prozorčić u Hemona&Mehmedinovića otvara drugi par sjajnih pisaca: Luiza Bouharaoua i Neven Ušumović.
Vidimo se? Vidimo!

Dodjela Nagrade BOOKtiga

 vrijeme: 01.10.2020.

mjesto: Poreč

Roman 'Ciganin, ali najljepši' Kristiana Novaka dobitnik je ovogodišnje Nagrade BOOKtiga. Prvoga dana listopada, svečanom dodjelom nagrade za najčitaniju knjigu u knjižnicama Istarske županije, bit će otvorena 13. po redu BOOKtiga, porečki festival pročitanih knjiga.

Dodjela Nagrade Iso Velikanović za 2019. godinu


vrijeme: 01.10.2020. 18 h
mjesto: Zagreb; Hrvatski državni arhiv

Dodjela Nagrade Iso Velikanović za 2019. godinu održat će se u četvrtak, 1. listopada, u 18 sati, u Velikoj čitaonici Hrvatskoga državnog arhiva uz pridržavanje epidemioloških mjera.

Dobitnica nagrade za životno djelo je Mia Pervan, a godišnja nagrada ide Maji Tančik za prijevod s engleskoga romana V. autora Thomasa Pynchona.

Kritika h,d,p,- portal za književnost i kritiku

 vrijeme: 29.09.2020.


Kritika h,d,p, je specijalizirani portal Hrvatskog društva pisaca za književnost, kritiku i srodne kulturno-umjetničke i društvene teme. Pokrenut je u kolovozu ove godine sa željom da se afirmira kritički govor o književnosti i kulturi te pridonese boljoj vidljivosti tema vezanih uz knjigu, spisateljski rad, čitanje i interpretaciju književnosti.

'Jedan grad, jedna obitelj, dva potresa u 140 godina'

 vrijeme: 14.10.2020.

mjesto: Zagreb, Kuća Šenoa

Kuća Šenoa otvara vrata javnosti 14. listopada 2020. s izložbenim postavom "Jedan grad, jedna obitelj, dva potresa u 140 godina".

Posjetitelji će moći vidjeti predmete koji su pripadali Augustu Šenoi i pojedinim članovima njegove obitelji, a koji su nijemi svjedoci potresa 8.11.1880. i 22.3.2020.

U ovogodišnjem potresu nisu oštećeni, a u potresu prije 140 godina neki su malo stradali, ali nisu bačeni niti restaurirani i brižljivo su čuvani u obitelji svih 140 godina.

August Šenoa bio je kroničar potresa 1880., njegova svjedoćenja ispričat ćemo posjetiteljima u šetnji kroz Kuću Šenoa.

Zbog važećih zdravstvenih mjera, broj posjetitelja je ograničen te se moli najava dolaska na kuca@senoa.eu.


Izvor: Culturnet.hr

Vladimir Tomaš | bezmoran


skok u protok kobi izlijeva mi sol po tjemenu meni je plivati vodama dok noć izgara u zvijezdama jednačenje mojih kostiju po zakonima tišine šiva kamenje cijevi ljušture tuđeg boga premda ulje ulijevam u platno ispod kojeg sam nevidljiv sebi a onda more mora biti djevičanstvo ako sam ja živ u njemu jer se jutro ujutro ne pretvara u noć iako iz noći postaje ostaje roniti bezdišno samo kako bi se prevarila daljina ima još veznika koji ne vezuju apsolutno ništa 


Matija Brcković | Dida moj


Djede, nisam te zaboravio. Čuvam to malo zajedničkih trenutka što neumoljivo blijede. Pazim ih kao rijedak znamen, kao dijete omiljenu igračku. Sklopim oči i zamišljam kako prikovan uz tvoje ostarjele noge promatram nepoznati svijet, krotim oblake prstima i vodim sporove s pticama i zvijezdama. Zatim sav zajapuren i nestrpljiv znatiželjno zabijam glavu u tvoje duboke džepove ne bi li pronašao neku mističnu stvarčicu ili čokoladu koju si mi ionako namijenio.

Dean Poss Plazonić | Daleka od drugih


Došla si iznenada
Tiha, nenametljiva, povučena.
Stajala si sa strane,
Daleka od drugih,
Od vreve prolaznika
Što za rukav vuku.
Bez želja, molbi i suvišnih pitanja
Čekala si, nudeći primirje,
Predah rastrganoj duši
Zarobljenoj između sna i jave,
Rasutoj u maglovitom bezličju
Svakog novog svitanja
Ne pitajući ništa
Da bi dala sve.

Davorka Črnčec | Nemoj se izgubiti, mala


Nemoj u misli uplitati zime.
Tamo gdje kovrče odmaraju,
naježena od želje, počinje čarolija,
uha nagnutog desnom ramenu.
Mekše od mahovine, tu rastu
riječi koje nedostaju. I nar.

Ne pomiči kamenje, mala.
Puhnuti treba s usana čini.
Dočekati tišinu nemirnih kovrči.
Tamo iza suhozida, desno,
naježene misli, raščupane, 
jedva već dočekuju zrelost.

utorak, 29. rujna 2020.

Dani europske baštine: Predavanje o starome KAJ-u, najava ilustrirane slikovnice, oslikavanje ludbreškog mosta

U sklopu Dana europske baštine 2020 u Ludbregu će se održati radionica Jezična baština u slici i priči: volimo KAJ koja je zamišljena kao hommage kajkavskome književnom jeziku kojim se pisalo i na kojem se objavljivalo čak 300 godina, a danas je gotovo zaboravljen.

Namijenjena djeci viših razreda osnovne škole i srednjoškolcima, kao i svim zainteresiranim posjetiteljima, radionica će se održati u petak, 9. listopada 2020. godine u atriju dvorca Batthyany u kajkavskome gradiću Ludbregu s početkom u 11 sati.

Program sadrži predavanje o starome KAJ-u i najavu ilustrirane slikovnice koja govori o njegovoj slavnoj prošlosti, posjet Kajkavskome poetskom gartlicu, te oslikavanje ludbreškog mosta grafitima kajkavske tematike (Grgo Petrov i ludbreški grafiteri).

Organizatori programa su Srednja Europa d.o.o., Grad Ludbreg i Ludbreška udruga mladih, a autori i voditelji radionice su doc. dr. sc. Bojana Schubert, kroatistica iz Zavoda za lingvistička istraživanja, HAZU, Zagreb i Grgo Petrov, ilustrator iz Rissat&disegnat, Zagreb.

Autor ilustracija je Grgo Petrov.

Ivan Taridan | Vjetar u kosi


Dok tiho k'o kapi kiše 

Kose tvoje padaju niz ramena,

Krošnja jablana se njiše

Polako, sneno, nježno

Nošena vjetrom sa Sljemena.


Padaju tiho niti

Kose tvoje,

Želeći skriti

Lice koje Večernjim sjajem,

Sja cijelim  krajem.


No sjaj će ipak 

Sjati skriven.

Al' kosi njenoj dat će ton.

Ton će srcem zasjat

Polako, sneno, nježno,

Dok tiho k'o kapi kiše

San joj pokloni

Vjetrom poslan cjelov moj.

Nada Vukašinović | Čitateljica i pisac


Uguram se na prvo slobodno mjesto i izgubim među koricama knjige iz koje viri označivač. Provirujem i ja iza korica, pogledam uokolo, a pored mene Matvejević. Sjedi sam, miran i tih u najudaljenijem kutu knjižnice. Daleko je od bljeskalica, mikrofona, novinara. Sav se uvukao u fotelju kao da ne želi nikome smetati. Nasmiješim mu se, ne mogu se pretvarati da ga ne znam, ali ne pomičem se da ga ne ometam u praćenju razgovora s gostom.

Učim o veličinama, biografijama i skromnosti. Nitko se iz prvih redova ne okreće k njemu, niti jedan pogled nije zalutao u zadnji red. 

Širi se miris tople kave koju će kasnije dijeliti.

'Književni kompas Sisačko-moslavačke županije' | 30. rujna 2020.

DHK, Ogranak Sisačko-moslavačke županije


'Književni kompas Sisačko-moslavačke županije'

Glina, Knjižnica i čitaonica Glina, S. i A. Radića 10

Srijeda, 30. rujna 2020. u 19 sati



Sljedeće izdanje 'Književnog kompasa Sisačko-moslavačke županije' u organizaciji Društva hrvatskih književnika, Ogranak SMŽ, održat će se u Glini, u srijedu 30. rujna 2020. godine, u Knjižnici i čitaonici Glina, s početkom u 19 sati. 


Nastupit će članovi Ogranka DHK SMŽ, Božica Brkan, uvažena književnica iz Zagreba i domaći perspektivni autori iz Gline, Petrinje i Siska.


Glazbeni dio programa upriličit će pjesnik i kantautor Milko Kiš.


Okupljanje će se održati uz pridržavanje potrebnih epidemioloških mjera.


Siniša Matasović,

predsjednik Ogranka DHK SMŽ


Tri nova prozna naslova u projektu Besplatne elektroničke knjige

 vrijeme: 28.09.2020.


Društvo za promicanje književnosti na novim medijima objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige, koji i dalje bilježi porast čitanja i preuzimanja e-knjiga, tri nagrađivana prozna naslova koje potpisuju suvremene hrvatske spisateljice.

Okrugli stol i predstavljanje knjige prijevoda u Mađarskom kulturnom institutu

 vrijeme: 30.09.2020. 18 h

mjesto: Zagreb

U povodu Međunarodnog dana prevođenja, održat će se okrugli stol 'Hungarološka radionica književnog prevođenja: spona prostora i vremena' i predstavljanje knjige prijevoda 'Rijeka i okolica u mađarskim putopisima XIX. stoljeća' u srijedu, 30. rujna, u 18 sati, u Mađarskom kulturnom institutu. Događaj će se odvijati na hrvatskom jeziku.
 
O radionici i njezinu najnovijem ostvarenju razgovarat će priređivači knjige, voditeljica radionice doc. dr. sc. Franciska Ćurković-Major i prof. dr. sc. Csaba Gy. Kiss, izdavač prof. dr. sc. Damir Agičić i student Dávid Karácsonyi, a moderirat će Lea Kovács.

ponedjeljak, 28. rujna 2020.

Lorena Vojtić | "Tabu" tema


Zašto je hod po rubu tako opasan? Možda zato što se svaki put oprostiš s tadašnjom strukturom postojanja, odlučivši zagrliti sjenu Hada. Uostalom, tko nam jamči da tamo ne lutaju izgubljeni pisci, još od pamtivijeka? Žalosno utvrđujem da zajednica nema dovoljno razumijevanja za "književne duše"- pa su iste često puta deklarirane kao nestabilne i opasne po okolinu; isključivo zbog razloga što imaju hrabrosti javno progovoriti i ne ustuknuti pred razumom. Teško je biti rastrgan između dva aspekta, vizije kojoj težimo i hladnoće suvremenih mogućnosti. Što uopće znači pojam "old soul"? Odnosi li se isključivo na drugačiju građevnu tvar- božjeg daha utkanog u naše kosti? Koja je svrha poslanja, misije obnavljanja istinskih vrijednosti, u okruženju koje zanemaruje nastojanja temeljitih promjena? Puštajući korijenje na neplodnom tlu egoizma i osjećaja više vrijednosti- začepljujete pore pojedinaca koji žele postati vrijedni, dovoljno kvalitetni da bi ih netko zavolio...


Proglašenje nagrađenih autora natječaja za kratku priču Muzeja anđela i proslava Dana anđela čuvara u Muzeju anđela



U subotu, 3. listopada, s početkom u 11 sati u Muzeju anđela održat će se proglašenje pobjednika 8. Natječaja za kratku priču Muzeja anđela, te će se time obilježiti i Dan anđela Čuvara. 

Dosadašnji pobjednici Natječaja uvijek su naišli na odobravanje publike pri čitanju svojih radova, a isto tako, potaknuli su niz pozitivnih emocija, stoga organizator, Muzej anđela, poziva da i ove godine u Muzej anđela i postanete dio ovog zanimljivog događaja.

Uz nagrađene priče pročitat će se i priče pozvanih autora: Darija Žilić, Ivana Rogar, Miroslav Kirin.

Prosudbenom povjerenstvu nije bilo lako odabrati najbolje, jer je na natječaj pristiglo mnogo kvalitetnih i zanimljivih priča. 

Uvjeti natječaja bili su:

Senka Bradarić | Glazba očajnika


Ah,  da mi je uroniti
u tvoje disanje,
čuti zvuk zlatne dvorske trube,
opet bi duša poput orla
letjela visoko
dok struna srca svira
titrala bi ko  krila leptira.

Budi tiho srce moje
on te noćas čuti neće,
svemir je prepun krikova i jauka
noćas se sluša glazba očajnika.




 

Dragan Uzelac | Blues history: Fleetwood mac (1967.-1970.) (Drugi dio)


Nothing but the blues

    Svega šest meseci kasnije, 23. avgusta 1968. godine, usledio je njihov drugi album - Mr wonderful neka vrsta omaža jednom od njihovih legendarnih uzora, Elmoreu Jamesu (pre svega duhom, stilom, atmosferom albuma i naravno numerama, pre svega obradama Jamesovih Dust my broom & Coming home). Mr wonderful je predstavljao jedan od ključnih albuma blues-rock istorije – duh šezdesetih dobio je još jedno od svojih prelepih lica, tako produhovljenih, setnih, zanosnih, gotovo neizrecivih u svojoj lepršavoj blue poetičnosti i inventivnosti...

Pramcem u sumrak


Ne vjerujem u snove

Piše: Jelena Miškić 

Uhvatio me popodnevni drijemež. Malo sam se ohladila, bijah na etno sajmu nedovoljno utopljena. Vrijeme se u Vukovaru naglo promijenilo. I tako, svježi dunavski zrak, poslije kod Đuke na perklet od soma, za mene dovoljno da se popodne - prilegne. Više ne otvaramo kuću uzduž i poprijeko, vuče iz podruma. Svaki centimetar tih zidova priča nekakvu priču. Dedu pamtim kako je uvijek puno radio, dobro jeo i popodne na otomanu, kako bi rekao, malo odmorio stare kosti. Na tom starom otomanu bila je Vuteksova deka, jer svi smo imali takve deke. Lagana, a opet topla, sa svilenom etiketom - Vuteks, Vukovar.

Kroz ključanicu | Sanja Srdić Jungić

Sanja Srdić Jungić


Razgovor pripremila i vodila: Jelena Hrvoj

Sanja Srdić Jungić rođena je 1988. u Zagrebu. Magistrirala je Komunikologiju na Hrvatskim studijima, smjerovi Odnosi s javnošću te Mediji. Pisanjem se bavi odmalena; od literarne grupe u osnovnoj školi pa sve do novinarske grupe i Lidrana u srednjoj školi, kao i raznih novinarskih honorarnih poslova tijekom i nakon fakulteta. Nakon sakupljanja iskustva u odnosima s javnošću i organizaciji evenata 2017. preuzela je poziciju voditeljice marketinga u knjižarskom lancu Hoću knjigu, na kojoj radi i danas. 2019. objavila je roman prvijenac Zvijezde među nama koji je privukao pažnju medija zbog radnje povezane s megapopularnom serijom Igra prijestolja u kojoj je Sanja u dva navrata statirala. Krajem godine planira objaviti drugi roman dramsko-ljubavne tematike. Trenutno živi u Zagrebu sa suprugom Sašom, maltezericom Toyom te mačkom Cecilijem.  

Pozdrav, Sanja. Čast mi je ugostiti te u našoj pričaonici „Kroz ključanicu“. Koliko vidim, tvoj put karijere odavno je bio isplaniran. Kako to da si se opredijelila upravo za marketing i odnose s javnošću?  

Oleg Antonić vs. Mate Milas | Život drugih / Nijeme poruke / Toplina / Ispod zvijezda – Spokoj oko mene / U zapećak snova / Do smislenog plova / Kroz valove lijene






Mate Milas: ŽIVOT DRUGIH

Nemoj biti ljuta, takvih puno ima,
Pipcima praznine tuđe mane traže,
Pa u tami, krišom, rašire to svima, 
Ne znajuć da samo niskost svoju snaže.

Ne trebaš se, dijete, obazirati na to,
I za takve uvijek imaj osmijeh drag.
Pa na praznu podlost, nastoj ko u inat
Blistave vedrine ostaviti trag.

Jelena Hrvoj | Lana Bastašić: „Uhvati zeca“


„Uhvati zeca“ roman je prvijenac mlade književnice Lane Bastašić i jedan je od prošlogodišnjih dobitnika nagrade Europske unije za književnost.

Bastašić, kao zastupnica Bosne i Hercegovine, opravdala je ovu nagradu u punom smislu te riječi.
 

Nisam bila sigurna što očekivati kad sam u ruke dobila ovaj roman. Možda tek još jednu knjigu koja sadrži sva pravila forme dobro napisanog romana. Istina, dobila sam i to, ali i mnogo više. 

Radnja romana „Uhvati zeca“ neopisivo me metaforom podsjeća na glavicu luka. Neobična je to metafora, znam, ali neosporivo prikladna. Započinjete čitanje onom ljuskom u kojoj vas Bastašić upoznaje s tek dvije protagonistice. Ogoljene prema čitatelju i naizgled ulaštene. No kako radnja odmiče, tako skidate sloj po sloj ljutine koja vam guli dušu onako paralelno kako vi gulite svijet koji je prostrt na vašem dlanu, ispisan na stranicama papira. 

Upoznajemo Lejlu ili Lelu, ovisno po potrebi i situaciji, te njezinu prijateljicu Saru koja ovdje služi kao svemoguća spisateljica. Upoznajemo ih najprije kroz ono što su postale kao formirane žene, svaka na svojem kraju Europe. Sara, ona koja je pokušala odmaknuti svoj život u neku bolju inačicu u srcu Dublina jednoga dana, nakon dugih dvanaest godina, ponovno u život prima (ili joj se sama nameće kao netko tko nikada nije otišao) svoju prijateljicu Lejlu koja je ostala u Bosni. I gotovo kao začarana, Sara skače na Lejlin prohtjev, ili zahtjev, da zajedno otputuju do Beča. I to sve zbog jednog crnokosog dječaka koji je ostavio zjapeću rupu u njihovim životima. 

nedjelja, 27. rujna 2020.

Pozivnica na projekciju dokumentarnog filma i svečanu dodjelu priznanja za najbolju knjigu iz domovinskog rata za 2020.


U četvrtak, 1. listopada 2020. u dvorani Hrvatske kulturne zaklade- Hrvatskog slova u Zagrebu, Hrvatske bratske zajednice 4, u 19 sati, bit će svečana dodjela priznanja za najbolju knjigu na temu Domovinskog rata za 2020. godinu, na književno-publicističkom natječaju kojeg je organizirala Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

Priznanje – Velika zlatna plaketa-Bili smo prvi kad je trebalo-  bit će uručena Josipu Paladi za knjigu „Tko je palio moje knjige“ i Michaelu Palaichu za knjigu „Za Hrvatsku moje bake“. 

Naime, ove godine Prosudbeni sud odlučio je da prvu nagradu za navedene naslove podijele ova dva autora.

Priznanje će uručiti Mladen Pavković, predsjednik UHBDR91.

Poslije ovog svečanog čina bit će prikazan dokumentarni film Michaela Palaicha, američkog Hrvata treće generacije, – „Bleiburška tragedija“, o čemu će pored autora govoriti i Nada Prkačin i Ante Beljo.

Ulaz je slobodan.

Darko Foder | Kolovrat riječi

Dragi naši!

 

Ovogodišnje izdanje Kolovrata riječi realizirano je u digitalnom obliku. Objavili smo otvoren poziv, a za sudjelovanje je trebalo poslati video snimku svoje autorske pjesme koju su autori trebali sami interpretirati. Snimka je trebala biti snimljena na otvorenom prostoru (u vrtu, cvjetnjaku, šumi, parku, na livadi dvorištu ili sličnoj lokaciji).

 

Sa zadovoljstvom javljam da nam se odazvalo 36 autora. Na standardu je pristiglo 16 pjesama, na kajkavskom jeziku 18 pjesama, a od dvoje slovenskih autora jedan je poslao pjesmu na slovenskom, a drugi na standardnom hrvatskom.

 

Javili su nam se sljedeći autori:

Sven Adam Ewin | Oproštaj




Čujem li ja to prodoran pisak trublje?
(Kao da netko na smotru vojsku zove?)
Trenutak potom, na moju žicu za rublje,
Padoše male laste. Stare i nove.

Vedrana Đurđević | To je (bila) ljubav


Još jedna noć.
Divna. Besana.
Ovog puta čuvam je od uspavanih.
Jer, otkud im pravo da spavaju mirno?
Da budni ne sanjaju!?
Ti si tu, uvijek, rekla bih.
>Međ javom i međ snom.<
A ipak, moram te tražiti u dubinama ove noći.
Da te nikada ne izgubim.

Mate Milas | Tamo na početku



Tamo na početku, u grču prvog plača
Tamo gdje su dasi od poroka čisti
Tamo gdje je duša od grješnosti jača
Tamo smo pred Bogom malešni i isti
 
I da strgnu, barem, ove negve grijeha
Mile bijele ruke nevine slobode
Da probudi me vrisak djetinjega smijeha
Da prene me čistoća bistre krsne vode

Pa da usnem noćas u skrušenome miru
Da savjest mi bludna sate ne tiješti
Da ponese me čednost, u blaženome viru
Onog svetog jutra što još u meni bliješti

Ivan Grahovec | Po smrti (neću više pisati pjesme osim ove što sam je sada napisao)...


Zahvaljujem smrti što uze kosu u ruke,
znate, onaj kostur s crnim ogrtačem,
što u tišini svima nama skraćuje muke,
što siječe kosom kao pravim mačem.

Zahvaljujem što odvaja dušu od tijela,
koju ostavlja da bude negdje ništetna,
jer ne može više da čini nikakva djela,
niti živjeti do vijeka bez ljubavi sretna.

Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Krešimira Butkovića "Bornin vremeplov"

Piše: Mirjana Mrkela   

Kako napraviti vremeplov 

Borna, ime u naslovu ovoga romana, ime je jednoga dječaka. Kažu da se tako zvao neki znameniti knez, bogataš i vojni zapovjednik. Ovo je običan klinac, ima mamu, sestru i prijateljicu Niku. Neka Nika u nekim pričama je krilata i nosi vijesti o pobjedi. Ova o kojoj piše Krešimir Butković obična je djevojčica. Također, u ovome romanu ne piše ništa o ratovima, ali pobjede su posve moguće. 

subota, 26. rujna 2020.

Božica Jelušić | Divlji anđeo ili pohvala strasti


Fotografija: Harry B.P. Jaeger

Spremila sam njezinu fotografiju u mapu "Bogovi, heroji, uzvišenici", bez imalo oklijevanja. Ona tu odavno spada, nije potrebno da me smrt podsjeti na tu činjenicu. Greco je svoju legendu živjela otvorenih očiju, hodajući svijetom, trošeći se do zadnjega atoma i živeći onako, kako žive svi divlji anđeli: slobodno, nesputano, strasno i prekorubno, bez ikakve primisli o grijehu, padu i kazni. Nije li život, sam po sebi, kazna ako ga živiš prema pravilima drugih i protiv svojih najdubljih poriva i nagnuća? Nije li kisanje, dotrajavanje i urušavanje u kutku koji su ti dodijelili, zapravo iskušavanje Limba, ali bez vjere u uznesenje u obećano nebo?

Greco je sve to predusrela, kad se kao malodobnica izbavila iz nacističkog logora, odlučivši da preživi. Prigrlila ju je skromna učiteljica francuskog, u prvoj rundi, a potom neskromna, raskalašena i pohotna ulica, klubovi, opskurne "špelunke", gdje cvate noćni život, šišti hašiš i rađaju se najsmionije ideje o tome, kako je čovjek ukrao bogovima vatru, pa će to ponovo učiniti, kadgod mu se prohtije. Geniji s rupom na čarapi i isto takvom, nevidljivom, u mozgu, iza oznojenih i naboranih čela, nisu odoljeli njenom šarmu. Pisali su joj stihove, nudili svoje usluge, nadali se njenoj kratkotrajnoj milosti, koju bi ponekad davala, razumije se, ne bojeći se tjelesnosti, erotike, ludih ognjeva, koji će je sažgati do kostiju. Imala je divnu naviku nikada i nikome ne objašnjavati sebe i svoje postupke. Možda je to učinila u pjesmama, u ponekoj filmskoj roli: znat će oni koji umiju očitavati skrivene znakove.

Ivana Seletković | Sa smrtima drugih umire dio nas


Neofit ulazi u novu dimenziju. 

Mračna strana se čini itekako privlačnom. 

Ne postoji odgovor na svako pitanje 

Ali, mudrijaš će već nešto smisliti, 

Neki novi kazališni komad besmislenog smisla. 

Ipak, zakazao je planirani dolazak. 

Nekoliko godišnjih doba neće pomoći. 

Sa smrtima drugih umire dio nas. 

Možeš li danas voljeti za jučer i sutra, 

Za iskupljenje? 

Da li je to bljedilo ništavnosti? 

Prolaznost je ponekad tako duhovito ironična. 

Plaši li to? 

Desakralizirano tijelo osjeća nedostajanje. 

Jer, sa smrtima drugih umire dio nas. 

Zato su opraštanja toliko mučna.


Ivana Seletković | Pokucati allegrom ?


O, svijete istinosne mašte! 

Svijete ljepote! 

Kako pokucati- možda tamo nekim allegrom? 

Kao ući- preko barijera očajanja? 

Kako boraviti- biti nespreman? 

Rekao je: Poniranje u ljepotu je dvoboj 

u kojem umjetnik, prije nego što pobijeđen padne, 

u stravi viče. 

Ah, da, patiti se, plakati, 

Gušiti se uživajući. 

I tada spoznati: kako su lagali oni koji govoraše o ljubavi. 

Ona se mijenja s bojama očiju. 

Može li poezija nastati bez ljepote? 

Može. 

Biti snažna 

Užegla misao o pređašnjoj turobnosti. 

O, koliko laži je u stihovima koji se brane 

Tereteći trenutak. 

I ništa nije isto, 

Mada se čini da su i drugi pisali o tebi. 

O, kako je teško voljeti! 

Tužno i lijepo! 

A kako je lako živjeti u šutnji 

Dok tjeraš stihove da viču: ti si taj! 

Ecce Cor Meum!


Sven Adam Ewin c. Vanessa Pseudolutea | Kaplja boje





S kapljom crvene boje na vrhu kista,
Pođem oslikat krilo maloga žúće
(Dok je mirno sjedio na vrhu lista):
- Nek bude, - rekoh, - lijep ko danje paunče!

Kada mu kaplja boje pade na krilo,
Odleti moje malo slikarsko platno!
No, ne daleko. A zašto? Što se zbilo?
Preteška kaplja boje na krilu zlatnom!

Htio je sletjet na lati crvenom maku,
Al' je letio čudno… Kao u transu!
Sve amo-tamo… Pa onda u cik-caku.
Uglavnom s jednim krilom u disbalansu.

Na kraju sleti na dršku mojem kistu:
- Na drugo krilo kapni mi kaplju istu! [1]

(Kontam da mi je tajiti tom sofistu

Najprije da bih krabulju nazad čistu...


Potraj, ljepoto, u oku promatrača!

Estetska nek' sam frajeru eskapada.

Smijem li plakat za bojom ogrtača

jajašca moja dok žude mrvu hlada?


Srećom su rjeđi ovakvi fantazeri

Od onih bijesnih mrežicom što nas traže,

Čiodom sunu, skrase u bombonijeri;

Zjen da im raste kraj naše mrtve straže.


Vanessa Io, prabaka naša draga,

Zato je mudro polegla blijedih beba;

Da bismo, skromni, izmakli oku vraga...

Hoće li kapnut? Još jedan let mi treba!) [2]



__________________________________________


* Prilog „Bijelom platnu“ (Kvaka; 31. kolovoza 2020.).


[1] Sven Adam Ewin

[2] Vanessa Pseudolutea




Jagoda Vičević | Tak lepo

Tak lepo  gacje 

i bezgi dišiju,

noč je mločna, globoka,

grileki išče ne spiju.

 

Z neba nam frajlice 

namiguvleju.

Zvezdice nočne 

na ples se sprovlajo.

 

Poslala bi ti rada

kupicu slatkih časov,

grilekovu vižu  

dela bi ti vu flašu.

 

Dok ju spiješ, dišala bu ti

reč, misel, domovina.

 

Tak je lepo, tak joko lepo:

jo s tobom se štimam,

jo rada te imam.

                 _________________________________________________________

 

gacja-bagrem; grilek-cvrčak; frajlica-djevojka,gospođica; kupica-čaša; viža-melodija; domovina- rodna kuća s okućnicom; štimati se-ponositi se, voljeti; rada te imam-volim te.