Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Slavica Gazibara. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Slavica Gazibara. Prikaži sve postove

četvrtak, 12. ožujka 2026.

Slavica Gazibara | Fajter


Za vojsku i odlazak na ratište Matija se prijavio zbog svojih sposobnost, na koje je bio ponosan: kucao je na vrata desnima i lijevima, jačima i slabijima. Svi oni su ga testirali. Imao je odlične rezultate. Lijevi su ga pitali ima li problem s prizivom savjesti, desni kojoj vjeri pripada. Odlučio se za jače jer su nudili veću plaću.
Na to se odlučio nakon dugotrajnih i iscrpljujućih treninga, a koji su rezultirali sve češćim pobjedama na gejmerskim natjecanjima. Kada je došao na sam vrh, nadjenuli su mu nadimak Fajter. Zna on da je to opća imenica i što ona znači, ali od gejmera dobiti takav nadimak, to je zaista priznanje.
Rekli su mu da je primljen i neka dođe već sutra, te – iako ne ide direktno na ratište - neka dođe pristojno obučen. Znao je što to znači: oprostio se od svoje duge kose obrijavši glavu, obukao u crnu majicu, široke crne hlače, crne skupe patike i sa crnom reperskom kapom na glavi, šilta okrenutog otraga. Hvala bogu što mu brada još nije počela rasti (tek poneka duga dlaka zasad) jer bi se morao i obrijati.
Pije negoli je krenuo na posao, odigrao je nekoliko igrica, tek toliko da razgiba prste i dođe u formu iako – on je uvijek u formi. Pa od pete godine je za kompjuterom i ako mu nešto ide, onda je to. Za to treba imati dobre reflekse, prste, ali i oko. On ima sve. I dobru mentalnu kondiciju. Jednom je igrao neprekidno dva dana i tri noći. Iscrpljuje to, ali je uspio. I izašao kao pobjednik!
Nisu ratovi ono što je gledao u filmovima. Danas su elegantni, sofisticirani. Nekad su neprijatelji bili u svojim taborima, najhrabriji i najpametniji su bili zapovjednici i predvodili u sukobu. Danas predvodnici igraju golf, idu na primanja, žive civilni život daleko od bojišta.
On voli akcijske filmove. Njemu je najdraža ona scena iz Shootera, ona posljednja kad ih Mark Wahlberg sve poroka i odlazi, zapravo se približava kameri, a iza njega ogromna eksplozija i požar. Maestralno! Koji je to adrenalin! A on mrtav-hladan. No, nije ni on lošiji.
Majka nije bila sretna njegovim izborom zanimanja. Rekao joj je da je motiviran zaradom pa se malo smirila. Može zaraditi dosta, plaćen je prema učinku, a tu je među najboljima. A i on radi na kompjuteru, zaboga, a nije s puškom u blatu!
Najučinkovitiji je bio prije nekoliko dana kada je odradio čak dva posla: precizno je pogodio dva cilja i to mu je jedan od najuspješnijih radnih dana. A neki su u izvještajima u medijima rekli da su ubijena djeca u školi i do temelja srušena bolnica. Pa nego kako nego do temelja! Oni to ne bi smjeli pisati. Što on ima s tim?
On dobije označen cilj i to je to. Ili može pogoditi, ili promašiti. A on pogađa! Dobro je što je novinarima i medijima uvedena cenzura. Stvarno svašta baljezgaju. Pa njega ne zanima ništa osim njegova posla! Tu je isključiv, pedantan i precizan. Radi taj posao jer ga zna raditi. I za to je adekvatno plaćen. Drugo ga ne zanima.
I to je to.

ponedjeljak, 3. lipnja 2024.

Slavica Gazibara | Sara razmišlja o bolesti

Poslije podne smo imali goste. Došli su teta Ana i striček Marko. I njihov sin Tomica. Ja volim kad oni dođu. Onda se moj brat Ivor i ja igramo s Tomicom. On ima pet godina. Jako se veseli kad svi skačemo na trampolinu. Samo mi je žao što je njegova mama bolesna. Ona ne može govoriti. Ni misliti.
Svi smo sjeli na terasu za stol. Mama je donijela zdrave kolače i sok. Pitala je tetu Anu kako joj ide salon.
- Pa ide… - rekla je teta Ana.
- Ma to je tek početak! – odmah je rekao striček Marko. – Ne može već na početku biti neke zarade. Treba pričekati. Još je rano za reći! Budemo vidjeli kroz koji mjesec – rekao je striček Marko.
Onda smo jeli kolače. Bila je tišina.

srijeda, 21. srpnja 2021.

Slavica Gazibara | Kemija kao alkemija


Odlučila je danas će generalno očistiti kupaonicu
i krenula u obližnju trgovinu
tražeći ajax između domestosa i wece sanitara
dogodilo se
trenutak dodira dviju epiderma
osupnula se
njome zagospodari neka toplina
i oteža udisaj
ono nešto
tanano
suptilno
zadrhta u njoj nadom
ruka je zastala u pokretu
a usporenim kadrom pogled se penjao
tijelom stasitog mladog muškarca
do divnih crnih očiju u kojima je bilo
ma bilo je u njima nešto
bilo je
kemija je svoje već odrađivala
spajala atome u molekule
kad li je prenu njegov glas
- Ima l' i kod tebe komaraca?
ne
pa to nije moguće
dolaze li ove riječi uistinu iz ovog tijela
i što je značila ova kemija
donja vilica joj se opusti do boli u ušima
i dok je naglo povučena ruka još bila u zraku
čula je
- I smrdljivi' martina ove godine kol'ko oš!
epiderma je postala šmirgl-papir
oči dva gumba
a ajax spas u zadnji čas

ponedjeljak, 19. travnja 2021.

Slavica Gazibara | Tuđice u poeziji

 

U poeziji uporaba internacionalizama i stranih riječi nije dobrodošla. Rastužuju stihovi (a jesu li doista to stihovi) u kojima bodu oči pametne strane riječi koje bismo prije očekivali u tekstu neke od znanosti ili u najboljem slučaju eseju ili novinarstvu, nego u finom tkanju najtananijeg dijela ljudske duše.
Ne samo da takve riječi (kod nekih autora čitave fraze pa njihove misli zahtijevaju prevoditelja) djeluju kao da su „pale s Marsa“, a čitatelj se osjeća kao da ga je netko klepnuo toljagom po glavi ili umjesto da nogom dotiče meku mladu travu, on zagazi u kaljužu. Nerijetko se mora vraćati i po nekoliko puta na isti takozvani stih da shvati o čemu zapravo to stihotvorenje govori.
Pisati nije lako. Riječi imaju težinu i trebamo biti pažljivi pri odabiru. Najlakše je svaki osjećaj koji navre „od prve“ istresti na papir. Ali, je li to i pjesma? Najčešće nije.
Umjetnost ne trpi pogreške. Ili je njezin proizvod, umjetničko djelo pa tako i i pjesma – dio poezije koja je, kao i čitava književnost po definiciji „umjetnost riječi“, višeznačno, osjećajno i intelektualno poticajno djelo načinjeno po pravilima struke ili to nije. Da bi to bilo, izbor riječi je vrlo bitan, jer je to osnovna razina od koje pjesma počinje, ali i temeljna na kojoj ona počiva.
Suvremene teorije i filozofije jezika po kojima on postaje sve manje bitan za međuljudsku komunikaciju jer se svodi na znakove s kojima jedan jezični sustav ulazi u drugi, pojašnjava drugi (metajezik) zapravo proširuju opseg jezičnog znaka te on dobiva i sadržajno više. Za pjesnika je to samo dobitak, ali zato mora pažljivo baratati riječima i smisleno ih stavljati u su-odnos s drugim riječima.
Naravno, u svemu je bitan kontekst, ono što prethodi stihu i što slijedi iza njega, ali ako je to teško povezati čitanjem, ta strofa, ti stihovi nisu ostvarili svoju osnovnu zadaću. Iako jezik ima mnogo funkcija, ona komunikacijska jedina zatvara govorni (jezični) krug, a sve ostale njegove funkcije (funkcija izražavanja, estetička funkcija) izvedene su i čine samo dio komunikacijskog kruga. Zato kontekst mora imati unutarnju logiku, jer ako se čitatelj pita „Odakle sad ovo slijedi?“ i „Zašto ovaj stih?“ – znači da je poremećena osnovna funkcija jezika – sporazumijevanje, a time, naravno, i sve ostale. Istina, različito iščitavanje konteksta i kompletnog teksta (pjesme) govori u prilog metaforičnosti umjetnikova izražavanja, ali ono mora imati svoj unutarnji sklad.
Jezična čistoća (purizam) ima svoja pravila, ali ovdje se ne radi o tome. Vjerujem da se mnogima čini da točnije mogu izraziti svoj osjećaj i misao upotrijebivši neku stranu riječ, no njih ipak treba izbjegavati koliko je god to moguće jer u stihu zvuče nakaradno i narušavaju fonetsko i sintaktičko jedinstvo, pored leksičkog, naravno.
Danas je na djelu stvaranje novog načina komuniciranja, prije svega internetom, a što znači na engleskom jeziku. Kako nema puno kvalitetnih znalaca tog jezika, komunikacija se vrti s dvjestotinjak riječi, često se koriste fraze i kratice, a rečenice su sve kraće. Većinu ovaj moderni način komuniciranja zadovoljava jer je brz, kratak i ne iziskuje ni vremena, ni napora pa nam maturanti u dva školska sata školske zadaćnice ispunjavaju tekstovima od svega tridesetak redaka, a i u njima se nađu neophodne tuđice.
Svi bismo, pogotovo oni koji ne pišu školske zadaće već poeziju, o ovome trebali razmisliti, a o tome kako brinuti o svome jeziku, poučavaju nas već stoljećima Marulić i Zoranić.

srijeda, 3. veljače 2021.

Slavica Gazibara | Udvaranje



Bilo je vrlo jednostavno otići: uzmeš jaknu s naslona stolice, torbicu, digneš se, kažeš „Odlazim!“ i - odeš. Jest, jednostavno je. Ali vraga! Ostaješ čamiti na toj metalnoj konstrukciji s jastučićem pod sobom. Pomakneš li se samo milimetar, cvili stolica po pločicama i cijelu te uznemiri, a oni u tvojoj blizini, čak ako te prije i nisu zamijetili, sad će. I tako ostaješ sjediti. I ne govoriš ništa. On baljezga o novom spotu omiljenog benda, gestikulira rukama, kosom i ušima, a ti ne čuješ, samo te povremeno kreveljenje, valjda (o)smijeh, postavi opet u stvarnu situaciju. Svoj integritet braniš tako što prostor između sebe i njega popunjavaš dimom bijelog Marllbora.

nedjelja, 13. prosinca 2020.

Slavica Gazibara | Kava

 

Sjede svatko u svom naslonjaču, okrenuti prozoru. Između njih mali okrugli stol prekriven heklanim stolnjakom. Čitaju. On debelu knjigu tamnoplavih korica koja leži na njegovom lijevom dlanu položenom na lijevo koljeno, a desnim dlanom pritišće stranicu. Ona u objema rukama drži neveliku knjigu i čitajući ju, nesvjesno pomiče ritmom pročitanih riječi, usne. Čitaju već vjerojatno više od sata. Odjednom je digla pogled i susrela se s njegovim. Gledaju se.
- Gdje si? – upita ona.
- Ovdje.

petak, 13. ožujka 2020.

Slavica Gazibara | Nemoj me tražiti dušo



nemoj me tražiti dušo
jer ja sam uvijek s tobom
kad se s proljeća stušte crni oblaci s brda
onaj što dotaknut će zemlju do tvojih nogu
to sam ja
ljetnom omamom kad zamirišu bašče
i sve klupe grada okupiraju mladi ljubavnici
onaj zakašnjeli božur što i ne vidi se dobro
a ti ga osjetiš
to sam ja
a kada jesen požanje sve lišće u parku
i ostane samo jedan skroz mali listić
na niskoj grani prastare platane
ispod koje smo prolazili
to sam ja
i kad zamiriši snijegom a ti šećeš ulicama našeg grada
i gledaš kristalne zvjezdice u sumraku
kako nježno pokrivaju svako jučer
znat ćeš
to sam ja

petak, 3. siječnja 2020.

Emilija Kovač | Slavica Gazibara: Sarine priče i Ivorove mudrolije


SVIJET KAKO GA RAZUMIJU DJECA

Slavica Gazibara kao književnica zainteresiranoj se javnosti dosad predstavila knjigom pjesama Bijeli papir (vlastita naklada, Zagreb, 2015.) te nizom akcija usmjerenih poticanju i populariziranju poezije u svojoj sredini. Svojim drugim, sasvim drugačjim izdanjem, Sarininim pričama i Ivorovim mudrolijama, kratkim i vrlo kratkim pričama za, kao što kaže podnaslovna bilješka, velike i male, pokazala je zrelu upućenost u vještine oblikovanja teksta. Globalno gledano, njena je knjiga kompozicijski strogo kontrolirana te ostvaruje besprijekornu simetriju: već se naslovom sugeriraju dva subjekta, što se na razini segmenata realizira raspoređivanjem materijala u dvije konzistentne cjeline, također građene na principu simetrije: svakom subjektu pridruženo je po dvadeset priča, s tim da svaki dio započinje identifikacijskim tekstom – predstavljanjem perspektive iz koje/zbog koje se priče oblikuju.

Tekst je najvećim dijelom oblikovan dijaloški, funkcionira kao prijepis usmene komunikacije. Dijalogiziraju se dvije svijesti različitih generacija (baka – učiteljica – djeca), iskustva, spoznaje, interesi, od kojih su obje suverene i sigurne u svojoj poziciji, no različite u tome što jedna taktizira (baka), a druga ne poznaje kulturološke barijere (dijete) budući da je taktiziranje vještina koju još nije uključilo u život. Zbog njihovih iskustvenih razlika, ali i ravnopravnosti tako postavljenih glasova, dolazi nerijetko do zanimljivih nesporazuma. U pričama nema pozicije koja arbitrira: odrasli u komunikacijskoj situaciji ne dominira nego se povlači u momentima koji su prezahtjevni za eksplikaciju primjerenu problemu i dionicima te dopušta da dječji diskurs do apsurda zaiskri u svojoj punoj slobodi i zaigranosti. U tom smislu, lik bake uglavnom funkcionira kao moderator u situaciji, kao diskretna prisutnost  koja je podloga i poticaj sugovornikovoj raspršenosti.

utorak, 10. prosinca 2019.

Slavica Gazibara | Reci mi


ti koji si znao razgovarati s pticama
koji si me naučio raspoznavati
kada vjetar plače a kada se smije
koji to oblaci ostvaruju snove
i kakvo je mjesto na kojem spava sunce
reci mi

kamo odlaze ti misli
dok kiša rominja nad našim gradom
i čija to ruka pruža oslonac za hladnih večeri
dok bezglasno plaču okna naše sobe
a sumrak neumitno potiskuje dan
i odlučne misli zamjenjuje sjetom

i dok se pogled mazi
u polutami ispod trepavica sa sjećanjima
pitam se
hoću li znati disati bez mirisa tvoje duše
a svoju otvoriti žutom grmu drena
za proljetne zore na obronku
na kojem smo se nekad smijali

utorak, 26. studenoga 2019.

Slavica Gazibara | Pulover


Idem u treći razred gimnazije. Početak je studenog, ali je još toplo i kaput čeka u ormaru. Četvrtak je prije podne. U kuhinji je ugodno. Otac je, po običaju, još sinoć iz bačve na balkonu pretočio lož-ulje u petlitarni kanistar i jutros napunio peć. Kad sam iz hladne kupaonice ušla u kuhinju koja miriše na kavu, već je bilo toplo.

Sjedim za stolom i učim biologiju. Prošlo je podne. Na radiju kao i svakog dana emisija Po vašem izboru, Milioner - pjeva Zvonko Špišić  Popodne pišemo test. Kod profesora Milera nema zabušavanja. On gradivo predaje od riječi do riječi kako piše u udžbeniku, a tako treba i odgovoriti na testu. Kod njega nema labavo.

srijeda, 13. studenoga 2019.

Slavica Gazibara | Ćuk


jesenje ranjivo
iz ukočenih kulisa tise
pravilnim ritmom glasa se ćuk

tamo dalje
neke mutne rijeke uvenulih obala
umorno valjaju opasne vode

šušteći parkom
ubrza prema kući i pomisli
zašto jesen miriše strahom

nedjelja, 10. studenoga 2019.

Slavica Gazibara | Ludus



























uvijek je bio tih i miran
i svima na usluzi

o njemu su govorili da je čudan
ukazivali mu na greške
učili ga kako treba
ispravljali

svaki pokušaj suprotstavljanja
kažnjavali su omalovažavanjem
i podsmijehom iza njegovih leđa

srijeda, 6. studenoga 2019.

Slavica Gazibara | Linex Forte


Loš dan, pomislila je, nije vrijeme za plac, mogla bi poštedjeti sebe susreta od kojih je zaboli želudac. Ali vraga!

-    O bok, kaj i ti danas na plac? Užasno vreme, ne?

-    Da.

-    Depresivno. Ovo proljeće nikak da dođe napokon! Kak si inače?

-    Dobro, ide nekako.

-    Pa kaj ti ne radiš više? Utorak je, kak si sad tu?

-    Danas imam slobodan dan.

subota, 2. studenoga 2019.

Slavica Gazibara | Pred blagdan


Banka 1
Dobar dan, ne mogu s bankomata podići svoje novce. Molim vas, hoćete pogledati u čemu je problem? Izvolite karticu.
Trenutak molim. Gospođo, vaš račun je blokiran.
Molim?! Kako blokiran?
FINA vas je blokirala. Ne mogu vam pomoći.
Zašto me blokirala? Zbog kojeg računa? Što je neplaćeno?
Mi to ne znamo i ne možemo vam pomoći. Otiđite u Finu, oni će odgovoriti na sve vaše upite.
Hvala!

Slavica Gazibara | Stari ormari


u sjećanju tražim dane
kad vrijeme je teklo riječima i dodirima
mirisima i pogledima koji vide
sunce u vodi pred cipelama nakon kiše
zanesen pogled kroz prozor kad tiho smiješi se novi dan

petak, 11. listopada 2019.

Slavica Gazibara | Soba


Primjećivao je on promjene na sebi, u svom izgledu. Pa kako ne bi primijetio! Nekako se sav utanjio, smršavio. Sav se skrčio. Kao kad džemper od najfinije vune operete u perilici na najduljem programu. Pa ga izvučete, a on kao za dijete! Ma što za dijete, za lutku! Eto tako i on. A kako je on postajao sitniji i manji, tako je soba rasla. I širila se. Kad bi zbog neke bube htio pogledati u plafon, on bi samo malo nakrivio glavu i pogledao gore. A sada s istom tom kretnjom tek bi vidio sredinu zida, a plafona nikako. Morao bi se nagnuti skroz otraga, a možda bi se i prevrnuo, tko zna. Zato više i ne traži bube po plafonu. 

nedjelja, 6. listopada 2019.

Slavica Gazibara | Fantazmagorija

























vrijeme je ogoljenih guzica
i sve su tajne izložene javno
nema više normalnog i nenormalnog
jer su riječi zamijenile značenje

ljubav je konzumacija
s otkritog pladnja stola svih otvorenih otvora
svi su apetiti dopušteni
a otkrivena perverzija
preporučljiva kao norma

ponedjeljak, 30. rujna 2019.

Slavica Gazibara | Sjećanje


naša su maženja danas skrivena u zakopčanoj bluzi
zaboravljenoj u suterenskoj sobici
i izrone tek ponekad u snu

tad budi me kucanje na prozoru
u ritmu moga bila
i znam da ranim vlakom došao si

nosiš omanji kofer
u drugoj ruci boca mlijeka
ukradena pred vratima dućana

ogrnuta tobom
ne usudim se disati
dugo grijem tvoje hladne prste

naša svetkovina
kuhane rakije s medom
tako dobro ide uz gorku kavu i prvu cigaretu

smješkamo se
i šutimo
i samo se gledamo

ponedjeljak, 23. rujna 2019.

Slavica Gazibara | Poezija okrenuta sebi


(na tragu jedne polemike)

ima li poezija kakvu funkciju
koja je zadaća pjesme
što je pjesma

križaljka riječi koja otvara put
okidač za sliku već stvorenu
otkrivanje nas nama

iz trnja izvlači nježnost
ljepotom potire čelik
sjećanjem zaustavlja okidač
vulkan zla pokriva samilošću

gdje je izvor prosedea
na kojoj misaonoj razini nastaje
od boga li je tako sveobuhvatna
kojom metodom
pjesnik poništava sebe uzdižući se iznad sebe

ponekad zavede ritam
umilno nudi zaborav
no to je bajalica bez sna

pjesma
oaza utjehe
lijek za bol
domovina je bez granica
genom tisućljeća u zlatnom medaljonu
otrežnjenje ludila i pupoljak mogućeg

četvrtak, 19. rujna 2019.

Slavica Gazibara | Blok



- Kako da ju nađem na ovoj adresi? I kako kućna adresa može glasiti Blok 33? Što je ovo? Sve zgrade iste, sve bezlično. Tko će je ovdje uopće naći? Pa gdje se ja to nalazim?

- Pred Blokom 33. Jeste li za cigaretu? Izvolite.

- Hvala. I tko tu stanuje?

- Pa ljudi!

- Koji ljudi? Kako se zovu?

- Blokovci.