srijeda, 31. listopada 2018.

Dušan Milijić | Tamna mesta u narodnoj baladi Hasanaginica



1.

Objavivši u svojoj knjizi Putovanje u Dalmaciju (Viaggio in Dalmazia, Venecija 1774) pesmu naslovljenu kao Žalostna pjesanca plemenite Asan-Aginice, sa prevodom na italijanski (Canzone dolente della nobile sposa d’Asan Aga), opat Alberto Fortis možda nije ni slutio da će time pokrenuti lavinu istraživanja i interesovanja za narodno stvaralaštvo Južnih Slovena, što će kulminirati u prvoj polovini XIX veka, prvenstveno zahvaljujući Johanu Volfgangu Geteu i braći Vilhelmu i Jakobu Grimu, ali i mnogim drugim evropskim književnicima koji su se prihvatili prevođenja Hasanaginice (kako se docnije ustalio naziv za ovu narodnu baladu) na svoje jezike – spomenimo Voltera Skota, Terezu fon Jakob, Prospera Merimea, Aleksandra Puškina, Adama Mickjeviča.

Poznati laureati | Književna nagrada Goran Bujić, Književnici - novinari


Piše: Nikola Šimić Tonin

Hrvatsko književno društvo, Zadarski ogranak, pokrenulo je projekt dodjele nagrade koja nosi ime Gorana Bujića, novinara, pisca, urednika, koji nas je prerano napustio nakon teške bolesti. Dodjeljuje se i nagrada Donat za književni doprinos te Nagrada za životno djelo.

Više o ovom događaju rekao nam je Nikola Šimić Tonin, predsjednik Hrvatskog književnog društva Ogranak Zadar, koji je uz dnevni list "Zadarski list", organizator dodjele nagrada.

Baština na mreži | Izradi virtualnu izložbu u NSK


U Mjesecu hrvatske knjige 2018. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu organizira natječaj Baština na mreži: izradi virtualnu izložbu u NSK, a u sklopu projekta Kreativna nadgradnja digitalnog sadržaja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu koji podupire Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Na Natječaj se mogu javiti ustanove ili pojedinci, stručnjaci za pojedinu temu, a osobito autori već objavljenih znanstvenih i stručnih radova koji predmet svojega istraživanja žele približiti javnosti u obliku virtualne izložbe. Prilikom prijave na Natječaj potrebno je dostaviti prijedlog teme, opisati način na koji će se u digitalnome mediju predstaviti osoba (autor), jedno ili više djela, tema, događaj ili razdoblje te navesti popis građe koja se planira skenirati. Prednost će imati prijedlozi koji se odnose na oblikovanje virtualnih izložaba korištenjem građe iz zbiraka NSK. Uzimat će se na razmatranje i teme iz povijesti hrvatskih knjižnica i knjižničarstva.

U Natječaju će se dodijeliti nagrade dvama odabranim prijedlozima, i to:

a) novčane nagrade za izradbu virtualne izložbe

Dva odabrana prijedloga nagradit će se novčanom nagradom u iznosu od 2.500,00 kuna.

b) potpora digitalizaciji građe u obliku darovnoga bona za skeniranje građe.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu odabranim će prijedlozima omogućiti digitalizaciju građe iz svojega fonda u vrijednosti do 5.000,00 kuna, tehničku podršku za izradbu izložbe, pomoć u izradbi metapodataka te diskovni prostor za objavu izložbe. U izradbi izložbe moći će se koristiti već digitalizirana građa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Prijave se primaju elektroničkom poštom na adresu digitalna@nsk.hr do 5. studenoga 2018., a rezultati Natječaja bit će objavljeni 12. studenoga 2018. godine. Na Natječaj se ne mogu prijaviti djelatnici NSK.

Svrha je ovoga Natječaja poticanje izradbe virtualnih izložaba korištenjem građe NSK kao sredstva za promidžbu znanstvene i kulturne baštine u digitalnome obliku te otkrivanje mogućnosti njezina kreativnog korištenja.

Pojedinosti o Natječaju potražite na mrežnim stranicama NSK.

Mirjana Kelić Babić | Zadrijemah...



Zadrijemah uz knjigu kraj plamena svijeće,
i usnih tebe da sjediš kraj mene.
U javi nitko mi doći sad neće,
tek snovi nose uspomene...

Snivah na kratko tvoj dodir blagi,
ruku mi taknu lagano, nježno.
O, gdje si sada, moj jedini dragi
Sto sudba rastavi nas neizbježno?!

Utrnu svijeća sama od sebe,
plamen obasja i u tren nesta.
U mraku ja ostah i sjenka tebe,
Kad otvorih oči, moj san mi presta !

Nena Miljanović | Mansarda



Neka mi se ne uzima za plagijat poznate pesnikinje
Ali ja doista više nemam vremena
Ni za duge ni kratke pesme o ljubavi
Sve kraći su mi i potezi perom i dani i dah
Sve ređe
Na brzinu ispišem tek poneki štur stih
Po sećanju na tebe i Monparnas
(Maštali smo da živimo tamo
Ne znam zašto baš tamo
Ali tako je slobodno i dobro zvučalo
Imati sunčanu mansardu i jedno drugo
Bez novca za cigarete i večeru
Voditi ljubav do iznemoglosti
Ludi ljubavnici
Daleko od obzira prema građanskom životu
I s prezirom prema smrtima)
Ali
Za stihom stvoren život sa tobom
Ja nemam više hrabrosti
Na domaku kraja
Ne želim više pesme o tebi
Ni tebe
Drugog nekog da mi je
Još jednom
Voleti
Ljubiti
Umreti

Tu je
Taj neko drugi
Na mansardi bez sunca
Na izmaku pesama i života
Voljena
Ljubim mu oči
Tvoje

utorak, 30. listopada 2018.

Igor Petrić | Konceptualna umjetnost



Zaigraj čovječe.
Baci karte.
Boje su ionako izgubile sjaj,
Brojevi se ne vide danima
i svejedno je
tko gubi,
a tko dobiva.

Sven Adam Ewin | Jesenja kantilena


Autor fotografije:  Ivica Galović

Kip Afrodite kraj starog zdenca.
Bazen. I klupa. I dekadenca.
Chardin u parku. I šarm Watteaua
U znaku kasnog rokokoa.

U zdjeli šipak. Grožđe. I smokve.
Podne… Puše se sunčane lokve.
Ni biskup, prorok, ni burevjesnik,
Na klupi spava kržljav pjesnik.

Topla je jesen. Obilje roga.
Krošnje su pune žutog Van Gogha
On reže škarama lišće suho,
Dolje pada uho po uho.

Zid. I teška željezna vrata.
U bravi meki ključ od zlata.

Nataša Periša | Bila je


Nije trebala biti ljubav,
a bila je...
Ta nježna, svilena,
uvukla se nitima sjajnim
i istkala misli moje.

Nisam je tražila,
ni htjela da me dodirne,
a ona je pronašla put
i uvukla se u srce moje.

Jutra mi snena, rumena
svojom magijom dodiruje,
a nije trebala biti ljubav,
a bila je...

Otvorena vrata zagrebačke glagoljaške riznice



Florian Hajdu | Šest krokija


...

Kad iz tuge olakšanje krene
zbog uspeha
srećan si do neba
u sred sreće
grom srce sevne
da je kod nje
isto takvo stanje!

...

Srce plače
duša ište
telo mozak ljulja
crkva zvoni
bogu
nebo otvorio
zemlji
od bola trese
tebi
dušo moja jedina

...

Prolaze sekunde
sati
dani
godine
laste se sele i vraćaju
lišće sa bagrema tužno opada
nestaje
tô u meni nikad proći neće...

...

Od čega je
kamena
hladne lave
leda sa glečera antartika
izumrlih fosila
sa vrha himalaja
srce tvoje
dušo moja...

...

Voli me tako
da nikad
ne poželim
da me druga
voli

...

Ako se ponovo rodim
rodiću se kao ptica
letačica
naučiću da letim
uzleteti visoko
kod sve moje ljubavi
ostaću samo toliko
da kažem
koliko sam ih strasno voleo
volim...

Da
bezgranično sve oproste
oprostim!

ponedjeljak, 29. listopada 2018.

Nagrada 'Fran Galović' Moniki Herceg za zbirku pjesama 'Početne koordinate'


Monika Herceg dobitnica je Nagrade Fran Galović za zbirku poezije 'Početne koordinate', a proglašenjem dobitnika u nedjelju je završeno 25. izdanje Međunarodnog festivala književnosti 'Galovićeva jesen', održanog od 23. do 28. listopada u Koprivnici.

Besplatne online knjige Kirina, Popovića, Simića


vrijeme: 29.10.2018.
url: https://elektronickeknjige.com

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige (BEK) tri nagrađivana i prevođena naslova hrvatskih prozaika, romane 'Album' Miroslava Kirina i 'Izlaz Zagreb jug' Ede Popovića te zbirku priča 'Nahrani me' Romana Simića. 

Interliber 2018. od 13. do 18. studenoga s više od 300 izlagača


vrijeme: 13.11.2018. - 18.11.2018.
mjesto: Zagreb; Zagrebački velesajam
url: https://www.facebook.com/sajaminterliber.zagreb/

Međunarodni sajam knjiga i učila, popularni zagrebački Interliber, održat će se od 13. do 18. studenoga, a u programu koji za njegovo 41. izdanje u tradicionalnim paviljonima 5 i 6 Zagrebačkog velesajma priprema više od 300 izlagača poseban je naglasak stavljen na rusku književnost, dok je kao novost najavljeno održavanje Sajma svjetskog obrazovanja.

Najveća književna manifestacija u Hrvatskoj, sajam knjiga Interliber već desetljećima služi kao platforma za promociju knjiga, pisaca, čitanja, znanosti i znanja koja okuplja najznačajnije nakladnike i knjižare, a za vrijeme čijeg trajanja "ulicama" Zagrebačkog velesajma svake godine prošeta oko 130 tisuća zaljubljenika u knjigu.

Na 41. Interliberu, tijekom šest sajamskih dana od utorka 13. studenoga do nedjelje 18. studenoga, u paviljonima 5 i 6 okupit će se više od 300 izlagača, s knjigama najrazličitijih žanrova i za sve uzraste, te brojim naslovima svjetski poznatih bestselera i književnih spisateljskih zvijezda.

Lirena Kujek | Žarište posrnuća





Afektivno se prenuvši
iz psihodeličnih snatrenja,
opazih da me šuta
fluorescentna anomija.

I ne popušta.

Kriomice razoružana
autobiografskom mudrošću,
izvrših fenomenološku eutanaziju-
nad epicentrom snuždenih
barijera kolabiranja.

Odrubljena je revizija proniknuća
iz koje kurtoazno šiklja krv
učas zaplovila Letom,
tom prezasićenom rijekom;
napose nagomilanom
smionim polugama opsidijana,
što ostaju bez zraka
pod nemilosrdnim
kutom genocida.

Biljana Kovačević | Rever jeseni


Lastavice nanizane na žici
Kao očice pletiva na iglu
Posljednji pozdrav suncu
Što nestaje za obzorom
 Pokidane strune jedne lutnje
Note vise u zraku kao paučina
Pletivo steže ljeto u struku
Kožni remen koji će se objesiti
U ormaru prezrelih jabuka
Prezreni dani prezasićenih želja
Žege stisnute po košnicama
Posljednji zalogaj meda i pelina
Curi niz ustajale ulice
Ljudi se hvataju za torbe
Provjeravaju imaju li spremljene kišobrane
Čizme za ustreptale vinograde koji
Čeznu za rukama berača
Da ih oslobode tereta
Nabreklih grozdova kao dojki dojilja
Kad utihne let posljednje lastavice
Spremit ćemo vruće dane u malu kiticu
Suhe lavande na reveru

Darko Balaš | Kopriva...



Kraj puta stoji, zaboravljena i sama,
Daleko od prekrasnih, uglednih dama.
Trnje joj prijeti, svi drugi je guše,
Istrpjet će poplave, preživjeti suše.

Čovjek ju obilazi, životinje bježe,
Ne nudi cvjetove privlačne i svježe.
Skrila se u tami, raskošna nije,
Rijetko se raduje, još rijeđe smije.

Kraj nje rijeka radosti ne teče,
Prijatelja nema, nezvanog gosta opeče;
Štiti svoje blago duboko unutra,
Preživjeti želi, trajati i sutra.

No, čarobna je, iako vješto to skriva,
Tko korisiti ju, izliječen biva.
Kraljica zdravlja, bez glamura i ruha,
Prijateljica čovjeku, vrijednija od kruha.

Tulum s(l)ova u partnerskoj suradnji Industrijsko-obrtničke škole Sisak i Srednje škole Glina



Tulum s(l)ova, projekt poticanja čitanja iz užitka na glas, namijenjen je učenicima viših razreda OŠ i nižih razreda SŠ. Čitaju se pretežito knjige suvremenih hrvatskih autora i onih autora čija se djela bave kretanjem kao promocijom zdravog načina života. Novi ciklus svake godine počinje zadnji vikend u listopadu noćnim čitateljskim susretom i traje godinu dana kada se, u sklopu međunarodnog književnog sajma Interliber proglašava pobjednik. Projekt je pokrenut 2009. godine i u njemu svake godine sudjeluje između 20 i 50 škola u Hrvatskoj. Industrijsko-obrtnička škola Sisak redovito sudjeluje u projektu, štoviše, već nekoliko puta bili su i državni prvaci. Organizatori tijekom godine boduju sudjelovanje učenika i njihovih profesora/mentora u različitim aktivnostima što unutar samih škola, što u dijelu izvannastavnih aktivnosti poput čitanja na različitim punktovima prilikom pješačkih i biciklističkih ruta, čitanja na planinarenju, veslanju i na drugim mjestima u široj društvenoj zajednici.
   
Projekt je i ove godine započeo noćnim čitateljskim susretima. U petak, 26. listopada, učenici i njihovi profesori u uključenim školama istovremeno su, u 19 sati,  krenuli u novu avanturu, a dio programa emitiran je internetskom vezom putem Skypea. U prostoru knjižnice, u Industrijsko-obrtničkoj školi Sisak, ovaj put su gostovali i učenici iz Srednje škole Glina, ovogodišnje škole partnera. Dobrodošlicu im je iskazala prof. Jadranka Gabriša Perković, mentorica sisačkih srednjoškolaca, velika entuzijastica i dobri duh Tuluma s(l)ova u Sisku. U prvom dijelu programa održano je tzv. ceremonijalno čitanje naglas uz baterije, koje je ponovljeno još nekoliko puta tijekom večeri. Uslijedilo je već spomenuto povezivanje putem interneta, nakon čega je prikladno putopisno predavanje i prezentaciju održala prof. Marina Kasa. Kratko predavanje o biciklizmu i važnosti kretanja održao je i mladi zaljubljenik u biciklizam Fran Jerkić iz biciklističkog kluba ''Kraljevi Sisak''. Kasnije, u opuštenijem dijelu večeri, učenici su zasvirali gitaru i zapjevali rock balade, a upriličena je i demonstracija plesanja valcera. Tijekom susreta, učenici su se uz asistenciju svojih profesora educirali i okušali i u kreativnoj radionici dekupaž salvetne tehnike.
  
Iznenađenje večeri uslijedilo je potkraj programa, kada su se, kao posebni gosti večeri, sudionicima priključili sisački pjesnici Sanja Domenuš, Ana-Marija Borić, Salih Kulović, voditelj poetske tribine ''Zalogaj poezije'' i Siniša Matasović, voditelj poetske tribine ''Stihovnica Siska''. Program su upotpunili čitanjem nekoliko svojih autorskih pjesama i u kratkim crtama učenicima informativno približili poetsku scenu grada i ovog dijela Hrvatske. Druženje je, uz opće izraze zadovoljstva i dogovore o predstojećim, sličnim susretima, okončano u ponoć. Koja je škola zaslužila pobjedu u prošlogodišnjem ciklusu Tuluma s(l)ova saznat ćemo idući mjesec za vrijeme trajanja Interlibera u Zagrebu.

Belgijski pjesnici u Dvorištu


vrijeme: 30.10.2018.
mjesto: Zagreb; Café u Dvorištu, Žerjavićeva 7

U utorak, 30. listopada, u 19 sati, u Caféu u Dvorištu nastupaju belgijski pjesnici Inge Braeckman i Xavier Roelens. Moderatori tribine su pjesnik i voditelj suradnje s Belgijom Silvestar Vrljić i prevoditeljica Romana Perečinec.

nedjelja, 28. listopada 2018.

Dušan Milijić | Džumbus dubrovačke poezije


TURCIZMI U SPEVU STIJEPA ĐURĐEVIĆA

Staroj dubrovačkoj književnosti, kako renesansnoj tako i baroknoj, ne nedostaju stihovi koji bi i danas izazvali obilje smeha, a u nekim slučajevima i čuđenje, tim pre što su dobro zabrazdili u polje skarednosti, a ne samo komike i ironije.
Petrarkistička lirika, potekla iz renesansne Italije, našla je jakog odjeka među pesnicima renesanse u Dubrovačkoj republici, no docnije je postala predmet neverovatne parodije novih generacija pesnika, stasalih u vreme kada sa Zapada na Jadran prodire jedan potpuno drugačiji i renesansi sasvim suprotan umetnički pokret – barok.
Uopšte, međutim, nije čudno što je petrarkistička poezija bila inspiracija baroknim pesnicima za stvaranje komičnih, često i pogrdnih spevova, jer i pojedini stihovi renesansnih pesnika sami su za sebe bili dovoljno smešni da bi dali povoda ismevanju i izrugivanju, a ponekad ih je apsurdnim činilo upravo to što nisu bili plod stvarnih osećanja, nego čisto oponašanje stranih uzora, takoreći poziranje, gluma, forsiranje lažnih i izmišljenih ljubavnih jada.

Snježana Akrap-Sušac | “B” strana


Zeznuto je uvijek biti “B” strana. Dosadi čovjeku vječito “bekanje”. Sve najbolje nalazi se na “A” strani.

Ako djetinjstvo i mladost nazovem “0” stranom, mogu reći da na “A” nisam ni privirila. Cijeli je moj život otisnut na “B” strani. Kad provjeravam da nisam pogriješila, donesem s tavana stari gramofon, stavim svoju ploču na “A” stranu i- ništa. Okrenem na “B” I nađem se sklupčana na kauču s bilježnicom u ruci. Ona, bilježnica, odbija primiti sve moje životne poraze, a  neka kakofonija odjekuje s “B” strane. Čak me I maltezerica  Maša ignorira. Vjerojatno je i ona poznata izreka: “Vjeran kao pas”na “A” strani. Recite mi. Ne mogu to provjeriti. Samo kakofonija.

Pramcem u sumrak


Sve tužne nedjelje

Piše: Jelena Miškić

Kaže...skuhaj mi dobru kavu da rasvijetlim dan. Dok stavljam vodu u džezvu, zapnem za nekakve neredom složene lonce u donjem ormariću kuhinje koji mi se prospu podno nogu. Zveket suđa koje odzvanja podno mojih nogu još jače posivi njezine zjenice, kaže...psssstttt, tiho, probudit ćeš sve duhove koji spavaju. Kaže...nisam nešto spavala, nikad ovdje ne spavam dobro. Šutim.

Voda kipi. U skakutave mjehuriće polako, skoro nevoljko stavljam šećer, kao da i mene boli to što nije spavala. Srebrni omot kave koju volimo i njezin miris popunjava praznine među nama.

Uskoro ćemo obje, kada se zbrojimo, imati cijelo stoljeće na leđima. Naša obiteljska kuća odavno više nije kakva je bila. Niti naše dvorište. Susjedstvo ne poznajemo.

Kaže ...ono si o čemu šutiš.

Presiječe me popola.

Kaže...pričaj mi ono kad smo s dedom išle u Futog na sladoled. Pričaj mi o kribaju u Mikluševcima. O onda kada su psi mogli preko na Adu na kupanje. I kako nam je majka bila lijepa.

Koliko traje jedno sjećanje, dok ne ispijemo kavu pomislim. Ili dok ne završimo naše rute šetnjom od Adice preko grada do starog katoličkog groblja.

Kaže..de onu kad su kera zapisali da mora u vojsku, ta je dobra.

Kava se u džezvi slegla pa polako točim crnu, vruću naviku njoj, a onda sebi. Pitam se kada smo od djece postale olupine. I koliko iznutra ovakva nedjelja traje.

Otpije gutljaj, pa ipak razvuče osmjeh. Utjeha u mililitru tople tekućine.

Vani vjetrom stari orah svlači svoje ruho promatrajuć dvije djevojčice koje uz kikot trče oko stola. Prilazi im žena opominjući jer dolazi vruća juha. Nedjeljni je ručak. Kuća je puna gostiju.

List oraha glasno udari o okno.

To je samo sjećanje. Nepovratno otpalo među sva ostala kao i većina dana koje smo protratili uzdajući se.
Ne postoji kava za bolje danas, ako su danas sve tužne nedjelje.

Božica Jelušić | Jena dvorska, mišomorska

Autor fotografije: Božica Jelušić

(Poetušima od hrđavog pera)

Po tavanu tancali su miši
Oškrgljali vse su i potrli;
To su jeni zločesti kvariši,
Kaj bi bokcu i pete poždrli.

Ti smrdljivci i repata svojta
Porinu se gdi im mesta nema.
Stara čoha i gizdava rojta,
Za fruštuk je poslastica njema.

V mertučje se saki den zavlače,
V cula, vreče, čebrice i čupe.
Hižno leno i muku razvlače,
Zadnje zrno pšenice pokupe.

Tu gdi ljudi skupljaju i skrbe,
I dečica gdi se v zipki plaču,
Pustahije najdeš golotrbe:
Od veselja po pojati skaču.

Ni jim dosta od zemaljske hrane,
Ni od ruha narendanog v kištre.
Uspomene grizu nam zebrane:
Naše knjige, pisma, stare lištre.

A život se v hiži dalje vrti:
Svati v kolu z potplatimi tuču!
Obloki su svetli i otprti,
Sokačice prkače rasuču!

Svet domači veseli se v slogi:
Stara hiža kajkavska nas štiti.
Trami, grede, prsnice i rogi,
Na vratima zelen venčec zviti!

Kak da čovek od mišov se spasi,
I opčuva takvo blago svoje?
Najbolše je, da lučicu vgasi,
I pozabi da miši postoje!

Što je pisac htio reći


O PROMJENAMA

Piše: Vlatka Planina

Dugo nisam pisala kolumnu. U posljednjoj sam vam se ispričala, objasnila kako trebam vremena za sebe i neke privatne stvari i, za razliku od tisuću puta prije toga, ovog sam puta to vrijeme i iskoristila. Da, znam da bi se kolumna trebala redovito pisati i znam i da književna kolumna po defaultu ne bi trebala biti vezana uz privatan život autora, no ako me pratite ili ste nešto moje čitali znate da sve što pišem pišem iz srca: bilo romane, poeziju, postove na svojoj fejs stranici ili, u ovome slučaju, kolumnu. Beskompromisno vjerujem u kvalitetu nad kvantitetom i odbijam pisati pro forma. Ne da ne bih znala, bih, svatko tko se dovoljno dugo i ozbiljno bavi pisanjem nauči sklepati solidan članak neovisno o tematici, no ja pisanje smatram produžetkom svog duha, srca, duše, kako god već to nazivali, i pisanje ispunjavanja kvote radi smatram samoizdajom. Stoga ste, eto, ovu kolumnu nešto duže čekali.

Nego, da ne duljim - danas želim pisati o promjeni.

Kad se radi o promjeni, postoje dvije vrste ljudi: oni koju promjenu smatraju uzbudljivom i adrenalinskim fiksom i one koji je preziru.

Ja spadam u ovu potonju grupu.

Imam najdražu maskaru, najdraži komad nakita, najdražu marku smrznutih lazanja, najdražeg frizera, najdražeg ebay sellera, najdraže slušalice i najdraži mix pjesama od 42 minute što je taman dovoljno za prosječnu vožnju tramvajem. Nisam rigidni rob navika, nemam napade panike niti išta slično ukoliko se moram prebaciti na plan b, c ili d, no činjenica je ću se odlučiti za "the road less traveled" samo ako je glavna cesta prekopana ili je na njoj netko s kim mi se zbilja ne da razgovarati.

A ipak, posljednjih godina neprestano mi se događaju promjene, što manje, što životno važne, i koliko god im se opirala i ljutila se - na okolnosti, na druge, na sebe, na Svemir, one ne posustaju. Mogla bih, i htjela sam, doista jesam, povjerovati u sve one Pinterest/Instagram/millennials inspirativne poruke kako je promjena uvijek dobra. No nije. I svatko zdravog razuma toga je svjestan. Stvari kao što su neuspjeh, financijski slom, bolest, čak i gadno slomljeno srce - nema tog internet citata koji će me uvjeriti da bih trebala blagosloviti takvo što. Ni priča o samorastu ne drži uvijek vodu. Da, takve stvari nas mijenjaju, no ne nužno na bolje, ili barem ne ono opće uvriježeno bolje. Možda ćemo iz neke situacije i izaći mudriji, ali izaći ćemo i kritičniji, nepovjerljiviji, preplašeniji, sa novosazidanim zidovima oko srca i intime, i to onim odraslim zidovima pred kojima zidovi koje smo gradili kao djeca izgledaju kao kule od blata. Kad ti netko slomi srce ili izda tvoje povjerenje s petnaest, možeš računati kako će sve kad-tad zacijeliti, ali kad te netko slomi s trideset i pet... tad su neki sasvim drugi parametri u igri.

Ispričavam se svima koje sam izdeprimirala u ovome trenutku i, molim vas, imajte još malo strpljenja, nisam završila.

Nego, kao što rekoh, promjene i životne turbulencije najčešće nisu ono što nam life coachevi pokušavaju prodati. No ono što zasigurno jesu jest neminovne. I pomirili se mi s tim ili ne, život će nam se nastaviti mijenjati i svijet će se nastaviti mijenjati. Ništa u svemiru, ni sam svemir, ne miruje. Jedini potpuni mir postoji na -273 stupnjeva celzijusa, apsolutnoj nuli, gdje prestaje vibriranje subatomskih čestica. No i to postoji samo u teoriji jer ništa niti u prirodi, niti u svemiru, niti u laboratoriju nikad nije uspjelo doseći apsolutnu nulu. Od trenutka kada je svemir nastao pa sve do sadašnjeg trenutka kad ispisujem ove redove sve se neprekidno i nezaustavljivo mijenja.

I otkuda, otkuda onda taj apsurdan logički zaključak da bismo se mi ljudi trebali pomiriti s onim što nam život donosi? Kako bismo jedino mi u čitavom svemiru mogli mirovati?

Ja sam prva koja to odbija, i znam još mnogo takvih ljudi. A neke od njih znate i vi: divite se njihovim djelima, gutate njihove knjige, slušate njihove pjesme na repeatu dok vam se ne urežu u pamćenje, kupujete njihove slike (ili postere replika njihovih slika jer originali vrijede milijune). To su ljudi koji, kad život ima mišljenje, sav svoj bunt, bijes, ogorčenost, tugu, slomljenost usmjere i pretoče u nešto više od njih samih. Jer, oni ne mogu promijeniti svoj život, svoje slomljeno srce ili svoj strah, ali mogu ih prepoznati, imenovati, staviti ih na papir, platno, tipke klavira. Okej, kažu (kažem), ne mogu pomoći sebi, ali mogu pomoći svijetu, a pomažući svijetu ipak pomažem i sebi. Jer isto kao što se svi mi možemo poistovjetiti s umjetničkim djelima jer imamo osjećaj da nas "razumiju" i da nismo sami, tako i umjetnici, ako njihovo djelo odrezonira u svijetu, znaju da nisu sami i da ih netko razumije.

Vjerujem, premda skidam kapu majci prirodi, da je odnos umjetnika i publike jedna od najljepših i najplodonosnijih simbioza. I, osobno se, u jednakoj mjeri i pisac i knjiški moljac, doista ne mogu odlučiti koja mi se uloga više sviđa.

Eto, jesam li vam rekla da se trebate tek malo strpiti? Sve što vam je vaša knjigopiskinja u ovoj kolumni htjela reći jest pozvati vas na bunt protiv mirenja sa životnim neprilikama. Kad ne možete promijeniti svijet, pogledajte u sebe i okrenite se stvaranju. Pretočite emocije u nešto konstruktivno, bilo to novo remek djelo, bolognese umak ili renovacija i skidanje starih pločica u kupaoni čekićem (pozdrav vašim susjedima).

Pokrenite se (doslovno i metaforički), budite kreativni, stvarajte, prkosite svemu što vas želi baciti (ili uljuljati) u letargiju i bespomoćnost.
Samo, molim vas, "do not go gentle into that good night"*.

*To je Dylan Thomas napisao, ne ja. Ja tek trebam naučiti tako pisati :)

I za kraj, do iduće kolumne i uz nadu u barem jednu novonastalu sliku/pjesmu/priču inspiriranu ovom kolumnom, drži vam fige i pozdravlja vas vaša najdraža buntov..., pardon, knjigopiskinja.

Blanka Will | Nešto


Nisam znao gdje se nalazim. Tumarao sam hodnicima mimoilazeći se s ljudima u ulaštenim crnim odijelima koji su nekamo hitali. Lica su im umorna i zabrinuta. Nisam im htio pogledati u oči. Strahovao sam da će mi se naseliti u glavu, što nisam želio. Prsti su im ljepljivi, manžete na košulji zamrljane nečim smeđim, također ljepljivim. Zamicali su uglovima za koje nisam znao kamo vode, ni što je na kraju. Do mjesta gdje sam se nalazio dopirala je žmirkava svjetlost. Nasumično sam otvorio jedna vrata. Vodila su na balkon ukrašen girlandama i cvijećem.

Tamo su stajali ljudi u ulaštenim crnim odijelima. Bacali su međ' gomilu ušećerene bademe i svilene bombone, lica u sleđenom osmijehu. Na uglu usana skupljalo im se nešto što sam identificirao kao mjehuriće gnoja.

Gomila je klicala razdragano.

Izdaleka se čulo kako udara bubanj.

subota, 27. listopada 2018.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Nene Lončar "Sve o Evi" 

Piše: Mirjana Mrkela 


Izlet u Krapinu   

Bila sam u Krapini. Vidjela sam Dedeka Kajbumščaka, kuću Ljudevita Gaja, središte grada, park, patke, rijeku. A onda sam svratila k Neni. Mirisala je pita, ali nisam mogla pogoditi koja.

    — S višnjama, — otkrila mi je Nena — po starom receptu.

    I tako smo počele razgovor o starinama (o piti nismo, samo smo navalile čim se prohladila). U blizini Nenine kuće nalazi se Samostanska ulica, a u njoj, pogodili ste: samostan! Star je skoro 400 godina. Odmah sam to zamislila: paučina, škriputavi podovi, neobične i čvrsto zaključane brave.

    — Da, — nasmijala se moja domaćica — ali ja znam gdje stoje ključevi.

    — Svi ključevi? — zinula sam i višnja mi je ispala iz pite koju sam baš htjela zagristi.

    Nena mi je onda opisala neke od ključeva, muzej i knjižnicu. Radila je ondje neko vrijeme pa se još svega dobro sjećala. Zapravo će, odlučila je, taj samostan biti najvažnije mjesto događanja u njenom slijedećem romanu.

Još jedna Eva

    Prošlo je dovoljno vremena da prestanem misliti na ono što sam čula o krapinskom samostanu. I kao što se neka zagubljena stvar pojavi kad je više ne tražim, tako mi se pojavio i taj samostan. Naime, Nena mi je javila da ću svašta o njemu pronaći u njenoj najnovijoj knjizi "Sve o Evi". Gledajući u poruku, napravila sam kiselo lice koje, srećom, moja prijateljica iz Krapine nije mogla vidjeti. Eva, što će joj Eva? Samostan, Adam i Eva, zagrizli jabuku, bla-bla-bla... To će biti dosadnije od Snjeguljice i jabuke u njezinom grlu, pomislila sam. Osim toga, dovoljno sam stara da znam za film istoga naslova, u kojem je glumila Marilyn Monroe. Zgodna je ona, zanimljiva, ne proturječim. Samo što se meni više ne razmišlja ni o Marilyn, ni o mladoj glumici koja bezosjećajno pobjeđuje stariju kolegicu (a u filmu se radi o tome).

    Nena mi je na to odgovorila da vidi kako nisam u toku s filmskom proizvodnjom, jer je mnogo kasnije snimljena još jedna verzija toga filma. Slobodno sam mogla zamisliti Nenin smijeh, isti kao onda kad mi je otkrila da zna gdje su samostanski ključevi.

    A kad mi je uručila primjerak svoga romana, opet mi se nasmijala. Bilo je to zato što sam, videći koliko je knjiga debela, ljutito rekla:

    — I ti misliš da ću ja ovo pročitati? Sve ovo o toj tvojoj Evi?

Pročitala sam

    Nenina, Krapinska Eva nema veze ni s jednom koju sam otprije poznavala. Nema veze ni s brodovima, iako se preziva Brodar. Osim ako se ne bi, u prenesenom smislu reklo: ona brodi kroz bure i oluje. Ima 13 godina i neka iskustva: "Sada sam opet osjetila tu već poznatu nelagodu kako mi kao gusjenica gmiže uz nogu.", "osjećala sam onu već poznatu tešku usamljenost", ili: "pod sestrinim sam se pogledom osjećala prilično ljigavo."

    Međutim, kroz Evinu i druge priče o njoj, doznat ćemo za mnoge novosti. Eva je smislila tajno pismo, "svoje vlastito pismo". Tata se propio, mamu sve više boli glava, Bruna (Evina starija sestra) razmišlja o odlasku od kuće. Trčeći za psom, Eva će se naći u krapinskom samostanu. Kao što već znate, svačega ondje ima pa i skrivenih kutaka. Osim prvog odlaska s dečkom u kino, samostan će biti poprište najuzbudljivijih novosti. U njemu će Eva steći nova poznanstva, istraživat će neobične knjige i jednu zaista neobičnu bilježnicu.

Još nešto za kraj

    Znajte još da ovaj roman nije dug kao što izgleda! Debljina knjige povelika je zbog veličine slova i debljine papira. Strane riječi, nadam se, neće vam biti problem. Uostalom, ovo je prigoda da se raspitate za njihova značenja.  „Sve o Evi“ guta se brzo kao dobra pita. Užasna mi je pomisao na ono što je Eva jednom pročitala: „Ženska glava nije stvorena za čitanje i pisanje! Takve ih budalaštine samo kvare!“ Srećom, ni meni ni Evi to nitko neće reći. Ja sam suglasna s onim što ona kaže o čitanju:

    "S posebnim knjigama uvijek mi se događa ista stvar; istovremeno ih želim pročitati što prije i što sporije. Što prije - zato što sam nestrpljiva kad su u pitanju posebne knjige, a što sporije - zato što ne želim da to što je tako posebno prebrzo završi."

Biljana Kovačević | Evo je!




Evo je! Stigla na vrata!
I nježno pokuca tako
Da joj otvorim svoje dvore
I pustim da uđe lako

Stare mi smo vam druge
I znamo se već mnoga ljeta
To što godišnja doba lete
Nama to ništa ne smeta

Ana Lukina | Dah prolaznosti





















Plamičak svijeće
sjećanja grije.
Studeni vjetar
po duši brije.
Prolaznost neumoljiva
nad mramorom diše.
Drhtavi plam zatire,
čempresu grane njiše.



Nataša Nježić Bublić | Tehnika nule


Ne treba mi ništa,
jer ja sam u ničemu
ništa.
Ni bolji, ni gori,
ni gore, ni dole.
Ni pad, ni rast.
Ja za ničim ne žudim,
i ničemu se ne nadam,
ja ništa podrazumijevam,
i ništa jesam.
Jer nisam se još rodio.
I u ništa umirem.
Ništa me čeka,
ništa me davno ostavilo.
Ja sam ništunac.
I nula ponosna.
Ni jedan, ni pet, ni tri
meni ne treba.
I ništa me ne sprečava da sažmem sve brojke
u uskličnik kojim završavam tehniku nule.

Sven Adam Ewin | In flagranti


chopinu ja bih zvuke krao
lopov u ovu kasnu uru
i tebi kradom ja bih dao
tu barkarolu u fis duru

o ukrao bih tintoretta
pa da ga čuva pleme lavlje
pa da ga čuva pola svijeta
i stavio ti pod uzglavlje

ja ukrao bih zvijezdu s neba
i carski dvorac sav od žada
ja ukrao bih ako treba
sedam lopova iz bagdada

samo kada bih mogo znati
da ćemo biti in flagranti

Lorena Kujek | Implikacija propasti




Moji se unutrašnji organi
neobazrivo rasprsnuše
poput atmosferskih čestica,
kao da nimalo ne mare
za instinkt preživljavanja.

Dijelovi mrzle stihozbirke
porađaše interpunkciju,
sve dok se nisu golgotski
protegnuli diljem prostora
polupraznih stranica.

Stisnuh se na margini
nenavedenog boravišta,
otisnuta na nepristignutu pučinu-
uz dvije stigme kajanja.

petak, 26. listopada 2018.

Izdavačka kuća v|b|z i Vinyl Bar pozivaju na predstavljanje novog romana | Josip Vujčić: "Biste bez lica"


Utorak, 30. listopada 2018. godine, u 19 sati
Vinyl Bar
Bogovićeva 3, Zagreb

Majstor ceremonije je Borna Sor, o romanu i fake newsu govore Kruno Lokotar i Josip Vujčić, iz romana čita Vanda Winter, a iz romana pjeva Nera Stipičević u pratnji pijanistice Kosjenke Turkulin.


Radujemo se Vašem dolasku.

Ana Lukina | Kipec


Siječam se, bila sam keba, ne več tak mala.
Zake se baka skrivečki plače, pitati nis vupala.
Jenput sam ju našla da gledi pužutelu sliku.
Gladila ju, kušnula, pak puspravila v molitveniku.
Bila je to stara slika, mladuga vojnika.
Vremena minuluga, zarobljenika.
Unda mi puvijedala; rat je zlo, tu ni pravice.
Ustavlja siruočiče gladne i žalusne duvice.
Tvuoj dedek, muoj muž dragi zginul je v ratu.
Negde daleke ostal, zamrmljan v tuđem blatu.
Puoziv je došel, ni praf znal kam i zake muora iti.
Da bar ni prešel, da sam ga mogla kam skriti!
Ublijekel se, na vrati duge, duge je stal.
Dečicu i mene k sebe je stiskal i kušuval.
Još teri cajtek da bi si vkral.
Da se vrnul nigdar ne, kagda je znal.
Žalust i buol vu vanjkuš prazne postelje sam skrila.
Na njeguve meste nigdar nikuga nis pustila.
Ne znam mu groba, ostal mi same blijedi kipec mali.
Molitva i nada da se Gore opet bume stali.






Preminuo akademik profesor emeritus Ivan Golub


U KB "Sestre milosrdnice" u Zagrebu u 89. godini života i 62. godini svećeništva preminuo je profesor emeritus Ivan Golub, svećenik i teolog, znanstvenik i književnik, povjesničar kulture, vrhunski hrvatski intelektualac.

Ivan Golub, svećenik, sveučilišni profesor
emeritus,teolog, povjesničar kulture, pjesnik rodio se na prvi dan ljeta, 21.lipnja 1930. u Kalinovcu u Podravini kao petnaesto i najmlađe dijete Luke i Bare Golub. Osnovnu školu polazi u rodnome mjestu, Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu gdje 1950. godine maturira. Od1950. do 1952. studira filozofiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, potom teologiju do 1958. gdje postiže licencijat odnosno magisterij iz teologije, s prekidom zbog odsluženja vojnog roka u Beogradu i Zemunu 1952.-54. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1957. u zagrebačkoj katedrali polaganjem ruku nadbiskupa zagrebačkoga Franje Šepera. Od 1957. je privremeni upravitelj župe Posavski Bregi i Dubravčak Lijevi, a od 1958. do 1960. je kapelan u Krapini. Pomaže u župi sv. Jeronima u Zagrebu 1960-1961. Tu čekajući osamnaest mjeseci da mu se izda putovnica za studij u Rimu započinje rad na doktorskoj disertaciji o JurjuKrižaniću.

Od 1961. do 1964. kao pitomac Hrvatskog
a papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu studira na Papinskom sveučilištu Gregorijani gdje 1963. doktorira disertacijom o ekleziologiji Jurja Križanića „De mente ecclesiologicaGeorgii Križanić i na Papinskom biblijskom institutu gdje 1964. postiže akademski stupanj licencijata odnosno magistra biblijskih znanosti.

Više: http://ika.hkm.hr/novosti/preminuo-profesor-emeritus-ivan-golub

Predavanje o kulturnim politikama dr. sc. Nansi Ivanišević u kaštelu Vitturi


„Kulturne politike - 60 godina francuskog iskustva s naglaskom na komuniciranju u kontekstu decentralizacije“, naslov je predavanja dr. sc. Nansi Ivanišević, koje će biti održano u utorak 30. listopada u 11.30 u kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću u sklopu „Dana francuskog jezika i kulture“ u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela i Prokulture Split.

Svrha predavanja, za koje će uvodno slovo reći dr. sc. Tihomir Rajčić, povjesničar i novinar, jest pridonijeti sagledavanju strateški vrlo važnog  francuskog iskustva i time pridonijeti učinkovitijem međusobnom komuniciranju brojnih dionika sustava kulturnih i drugih javnih politika u očuvanju identiteta, njegovoj afirmaciji i uključenosti u svekoliki razvoj od lokalne do EU razine.

Darko Balaš | Ja biram...




Malo je Davida danas,
Da na Golijata kamen bace.
Bože, misliš li na nas?
Dok nam se smiju u face.

Čudni ljudi neki - il' zvijeri,
U zločinu složna braća.
Dok si psujemo: Ne seri!
Svatko od nas danak im plaća.

Ma gdje je taj Artur?
I vitezovi okruglog stola.
Sve je lažno i "natur"!
Dok nas deru do gola.

Zavist i zloba kraljuju svuda,
Zaboravili smo biti ljudi.
Hoćemo li ikad pokazati muda?
Il' ćemo se i dalje praviti ludi?

Zar je tako teško voljeti druge?
Pružiti ruku, pružiti rame.
Srce mi se slama od tuge,
Dok nas Bože, ostavljaš same!

I nek me kude i pljuju,
Ništa ljudsko ne traje dovijek'.
Ja biram stazu težu i dulju,
Primiti šamar i ostati čovjek!

Florian Hajdu | Klečim


Nateraću Boga
da
promeni ime
molitvama mojim
žudnim novim
pustinjskim
i da uzme tvoje
ceo svet vidi
Bogovi ostali
svi...
sveci na nebu
koliko si lepa
strasna
dobra
požudna
sveta nebeska
koliko znaš zauvekno
srce dušu
da
voliš...

četvrtak, 25. listopada 2018.

Promocija časopisa 15 dana


vrijeme: 30.10.2018.
mjesto: Knjižnica POU Zagreb, Ul. grada Vukovara 68

Promocija ilustriranog časopisa za umjetnost i kulturu 15 DANA, tematski posvećenog fotografu Milomiru Kovačeviću Strašnom, održat će se 30. listopada u Knjižnici POU Zagreb, s početkom u 17 sati.

Za broj pišu: Giga Gračan, Davor Konjikušić, Kruno Lokotar, Goran Čolakhodžić, Dragan Đorđević, Josip Vujčić, Marjan Čakarević, dok je dossier priredila i prevela Višnja Vukašinović. Čitajte također i Sebastiana A. Kukavicu.

Promociju će moderirati urednik Tomislav Brlek, a sugovornici su: Jasmina Bavoljak, Kruno Lokotar i Davor Konjikušić.

https://www.facebook.com/15dana/
https://www.facebook.com/events/271595806825271/

Izvor:Culturnet.hr

Dani Augusta Šenoe 2018.


vrijeme: 14.11.2018. - 13.12.2018.
mjesto: Zagreb; Kuća Šenoa, Ulica Ive Mallina 27
url: https://kuca.senoa.eu/

Ovogodišnje izdanje manifestacije Dani Augusta Šenoe, povodom 180. obljetnice rođenja Augusta Šenoe, održat će se od 14. studenog do 13. prosinca 2018. 

Program:

Biljana Kovačević | Kompozicija



Stajala je dugo na peronu
Kao da je čekala
Hoćemo li se predomisliti
Pa krenuti s njom
Otvarati nove obzore
A mi gotovo pozaspali
Od pjesme, vina i dima
Kao što to inače rade
Beskućnici pjesnici
Propali poete
Bludničari
Boemi
U maloj krčmi kraj pruge
Dok ispijaju zadnju rundu
I podignu ruku na pozdrav
Prije no što klone



Denis Kožljan | Prez straha aš i on je čovik


Bila je to zadnja nedilja Došašča kad je velečasni na kraju maše obavistija svoje župljane da bi u šetimani ka gre, triba finiti z blagoslovon hiž ča bi reč da i on želi Ditičovo rojenje dočekati u miru i radosti. Čule su to i žene jenega sela u barbaskoj kontradi kadi se napro klelo i beštimalo, pak i u nedilje i za svece delalo u kanpanji. Ne svi, ma jedan lipi parat seljani i za to hi nanke malo ni bilo sran, a steši kad hi je ulovila sila ter preša, kad je ki umra ili je tribalo mašu naručiti za pokojne, zajno su tekli plovanu.

Donke to misto z ništo više ud kvarnar numeri, ča bi reči famej, prontivalo se kako i svi krstijanski svit za veliki dan, Božić i vrime pokle do novega lita. Jušto kako da je dicu poskusija, snig je pokle velikega mraza i zime, riva z pahuljami velikin kako i „kokoše“. Zameja je napro svako prdljašče, kortu, strihu i čestu. Dokle su muži z lopatami snažili sprid pragi ud hiž, konob i lišjer, žene su si dale kuraja, luštrale stakla, vitrine, misile hlibe i pekle slatko, pak se je i tisto dizalo i delali se fuži, ubijale su se i šprljale kokoše za brodo. To je ud vajk bila nika stara navada, u selu kako i u gradu. Steši i tote su one bogatije fameje kako ča su Karlini, Plahutovi, Žgonbini u vrime prije i pokle božičnih fešt, imali praščine. Su se ubijali i po dva, tri gudiča, delale kobasice, talila mast pak dela ni mankalo. Dica su se najviše štimala i vragala ter ni škole ni bilo, a svakoj duši je nikako bilo milo na srcu doklen je gledala boške i vale pokrivene bilinon, snig škripa pod nogami. Fintar bliža fameja ka je te dane rivala poli svojih je nikako bila napro đeloža na tu lipotu, aš i u Puli je zasnižilo ma se je zajno topija poradi mora. Teta Roža je pekla pandešpanje i cukerančiće za cilo selo, pak je svako toliko, micala koltrine i hitla oko vanka, štupeči se na tu lipotu. Bila je ona zlatna ženica, tiha, prava, svakemu je učinila pjacer, a u dišpete i to drugo ni se dala pačati ča se ni moglo kaživati za te druge.

Milan Frčko | Šuma


Šuma je mjesto kuda ćesto svratim.
Miris šumskih jagoda jako volim.
Svaku stazu svoga djetinjstva pamtim.
Pišući sonet, Bog zna kuda plovim.

Pjev štiglića slušam tek kad kos šuti.
Simfonija je to pakla i raja.
I otkucaje svoga srca mogu čuti
kad se pjev ptica s mojom dušom spaja.

Ne znam što je ljepše: proljeće, ljeto,
zima, il jesen, kada lišće šumi.
Podravina izgleda nekako sveto

kad se šuma na Rečkom polju budi.
Na trenutak sam ispod starog hrasta stao
i lišču šapnuo: “Danas sam vrganje brao”.

srijeda, 24. listopada 2018.

Free Art Display: Karlovac, Glazbeni paviljon





F12: „Free art display“ – DUGA RESA – 29.06.2018.

F12 platforma nezavisna je Karlovačka platforma za promociju i razmjenu umjetnosti s ciljem širenja ideje o Community artu i dovođenju kreativnih praksi u javne prostore.

U sklopu projekta „F12: Free art display“, F12 donosi nove aktivnosti u obliku besplatnih izložbenih postava u Dugoj Resi, Lovincu, Karlovcu i Zagrebu.
01.07.2018. | Duga Resa, Amfiteatar
(https://www.facebook.com/events/166211714239822/)

10.07.2018. | Lovinac, nasuprot Doma kulture
(https://www.facebook.com/events/1065298253652649/)

13.07.2018. | Karlovac, Dvorište zajednice (MUZA)
(https://www.facebook.com/events/2124213757857919/)

10.10.2018. | Zagreb, AKC Medika
(https://www.facebook.com/events/173684666845420/)

* Zadnji i završni izložbeni postav u sklopu projekta "F12: Free Art Display" održan je danas; 24.10.2018. u prostoru Glazbenog paviljona u Karlovcu s početkom u 10:00h čime je i službeno završena prva turneja F12: Free Art Display.
Donatori koji su pomogli realizirati postave svojim autorskim djelima dolaze iz Hrvatske, Srbije, Slovenije i Bosne i Hercegovine;

Nikolina Žabčić, RUPEONE, Daša Gajić, Roberto Vodanović Čopor, Alen Klimenta, Koraljko Greben, Dalibor Kušenić, Lana Skindread, Katharina Sertić, Jasenka Hoffman, Jasmina Jakopanec, Tanja Blašković, Zoran Šajatović, Anita Kos, Nikola Grabovac, Antonija Poljan, Lucija Krašić, Anna Maria Previšić, Luka Tomić, Mračnjaštvo, Ana Salopek, Nataša Kupljenik, Sindy Čolić, Aurora Mihatov, Damjan Brozić, Nastja Kljaić, Tally Rayne Adams, Grebo Gray, Josipa Novaković, Marija Zmaya Gray, Mario Šimić, Sanja Siročić, Petra Brnardić, Valentina Stanić, Alenka Mance i Marina Đira.

Svi radovi unutar postava namjenjeni su za udomljavanje publici i slučajnim prolaznicima.


Za više informacija, pratite naše društvene mreže:
Facebook: www.facebook.com/f12platforma/
Instagram: www.instagram.com/f12platforma/

Projekt „F12: Free art display“ sprovodi se kroz platformu Clubture u partnerstvu s KA-MATRIX (Karlovac), UKE (Lovinac) i Attack! (Zagreb) uz potporu Ministarstva kulture RH, Grada Zagreba (gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport), Zaklade „Kultura Nova“ i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva / kroz projekt Centri znanja.

Također, pozivamo publiku da putem Facebook stranice i maila platformaf12@gmail.com pošalje fotografije udomljenih radova kao feedback, odnosno povratnu informaciju!

Za više informacija, pratite naše društvene mreže:

Facebook:
www.facebook.com/f12platforma/

Instagram:
www.instagram.com/f12platforma/
Projekt „F12: Free art display“ sprovodi se kroz platformu Clubture u partnerstvu s KA-MATRIX (Karlovac), UKE (Lovinac) i Attack! (Zagreb) uz potporu Ministarstva kulture RH, Grada Zagreba (gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport), Zaklade „Kultura Nova“ i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva / kroz projekt Centri znanja.

Natječaj Božo Hlastec



U skladu s trajnim usmjerenjem prema njegovanju, zaštiti i promociji kajkavskog jezika, Gradska knjižnica i čitaonica "Mladen Kerstner" Ludbreg raspisuje natječaj za 2. recital kajkavske poezije "Božo Hlastec".

Propozicije natječaja:

1. Svaki autor može poslati najviše tri do sada neobjavljene pjesme pisane isključivo na kajkavskom jeziku (u obzir dolaze svi idiomi).

2. Sve prijavljene pjesme se dostavljaju poštom u tri (3) primjerka u računalnom prijepisu, a svaki ih autor označuje/potpisuje svojom (istom) šifrom.

3. U veću omotnicu stavljaju se primjerci pjesama te zatvorena/zalijepljena manja omotnica na kojoj izvana piše samo vaša šifra, a u njoj je papir s podacima o autoru:

- šifra (lozinka, zaporka, kôd)
- naslovi pjesama
- ime i prezime autora
- adresa
- broj telefona i e-mail adresa na koju vam se možemo javiti

Ime i prezime autora ne smije biti napisano niti izvana vidljivo ni na jednoj omotnici. Šaljite tako da je vaše ime i prezime vidljivo tek kad se otvori manja omotnica.

Napomena: Provjerite u pošti, ukoliko šaljete preporučeno, trebate li na poleđini pisati svoju adresu. U nekim poštanskim uredima je pravilo da adresa pošiljatelja nije potrebna ako je kod adrese primatelja naznaka "Za natječaj" Ako to nije slučaj, ne šaljite preporučenu pošiljku, nego običnu.


4. Radovi se šalju do 20. prosinca 2018. na adresu:

Gradska knjižnica i čitaonica  „Mladen Kerstner“
Za natječaj "Božo Hlastec"
Trg Svetog Trojstva 19
42230 Ludbreg

Za ocjenu prosudbenog povjerenstva će biti prihvaćene sve pjesme koje udovoljavaju navedenim uvjetima, ako su poslane najkasnije do 20. prosinca 2018. godine (datum na poštanskom pečatu).
Članovi prosudbenog povjerenstva radove ocjenjuju samostalno. Odluka prosudbenog povjerenstva je konačna. Nagrađujemo najbolju pjesmu. Radove ne vraćamo.

Svi sudionici natječaja bit će pozvani na proglašenje rezultata uz autorsko čitanje odabranih radova koje će se održati na 2. recitalu kajkavske poezije "Božo Hlastec" u subotu, 26. siječnja 2019. u Ludbregu , u vrijeme održavanja manifestacije Dani Bože Hlasteca,  19. - 26. siječnja 2019. godine.

Igor Petrić | Prošlost u slikama, slike na ljudima



Podjeli posljednju misao
sa mnom i skini prašinu s usana.
Obriši suze s obraza i ako možeš
smiri se. Diši polako.
Diši!

To je samo slika i ništa više.
Evo! Pogledaj koliko ih je već nacrtano.
Recimo ova, nacrtana je davno,
rukama nepoznatog umjetnika,
grubim kistom na pergamentu.
Vidiš li uopće razliku…?

Zdenko Capan | Basna - Lovac



BASNA

Sva se perad sakupila na prelo:
Susjed lisac trijebi naciju!
Zaključiše poslati mu smjelo
— Kao uvijek — deputaciju.

Zastupnici ostaviše selo,
Sastaviše delegaciju,
Državniku stigoše na sijelo,
Predaše mu deklaraciju.

Majstor — kao uvijek — družinu
Zakolje i spremi užinu
Sve bez zbora i bez dogovora,

Dok je sabor konstatirao,
Da se komšija blamirao
Kršeć jasni smiso ugovora.

(A. G. Matoš)


LOVAC 

Lovac na dan tri bivola ubi, 
Pa se uslikao s mrtvim bikom, 
Jer ego sliku svoju ljubi, 
Diči se samo svojim likom. 

Na dan još ožeže tri gazele, 
Pa do ispaše koza svrati, 
Zec gilja i pita se: "Kuku, lele, 
Kada će strava stati?" 

Šumske zvijeri još je 
Preparirao za dekoraciju, 
Pa zdušno banuše u raciju.

Spasiše se sob, los, kos, jež i guje,  
Jer sad u Remetincu sjedi jadan,
Tri obroka u sosu kusa na dan.

(Zdenko Capan)



Anagramirana poezija

Zorica Antulov | Uspomena


U osvit dana
jedno je dijete
zastalo samo
na rodnom pragu,
gledalo sunce
i rodnu njivu
i staricu nad njome nagnutu,
dragu.
U sumrak svjetla
davno je dijete
zastalo samo
na tuđem pragu…

Tek uspomena
niz srce prođe…
I ispusti suzu

silnu i blagu.

utorak, 23. listopada 2018.

Snježana Akrap-Sušac | Može li...


Mračno jutro
Probudio me lavež
Ili sam ja probudila lavež
Može li mrak skriti beznađe
U očima
Može li lavež
Zaglušiti jecaj
Može li perilica
Isprati suze s tanjura
Jednog
Može li dan
Otjerati snove
Može li vjetar
Otpuhati misli
Može li more
Plavetnilom beskrajnim
Nemir pretvoriti
U spokoj
I tako mirna
Pjevušim ariju iz Šišmiša:
„Baš je lijepo,
Ha ha ha…“
Činilo se da će
Smijeh trajati
Ali, probudio me
Lavež
Mračno jutro
Može li…

Učini(mo) pisanje ponovno velikim

Bilješke o dosad dragim knjigama (2018.)

Piše: Clara C.

Kasno je, smrtno sam pospana, sutra se rano ustajem i bavim neknjiževnošću (svime onime što nije književnost). Znam, znam, nikoga ne zanimaju izgovori nekog kolumnista. Osim toga, trenutno sam zavaljena u krevet i dobro mi je. Sonji i Vedranu ovaj put neću moći poslati kolumnu u uobičajen zadnji tren, stoga ju pišem „ranije“. Zbog toga, ne mogu se posvetiti temi o kojoj sam prvotno htjela pisati – o osjećaju inferiornosti u pisanju. Prebacila sam se na lakše i veselije teme i potonju odlučila ostaviti za sljedeći put. Prolazim kroz svoje ove godine pročitane na knjige na Goodreadsu. Sviđa mi se to, imati neposrednu i vizualnu reprezentaciju onoga što si čitao. Prolazim kroz njihove naslove, gledam ih, prisjećam ih se. Divne sam stvari čitala u zadnje vrijeme. Ponekad, kao što volim, valja i podijeliti koju vlastitu misao o njima. Čitala sam dakle :

Samuel Gide, Ivan Baran

Netko će se sigurno uvrijediti pa ću izbjegavati reći da je Ivan Baran najbolji mladi književnik u Hrvatskoj. Upravo sam dovršila čitanje njegovog filozofsko-ljubavnog romana, i svidio mi se. Iako ja, ali to sam vjerojatno samo ja, ne vidim dovoljno elemenata za takvo žanrovsko opredjeljenje. Bilo ga je svakako zanimljivo čitati izvan njegova fantasy žanra te je očekivano, dobar i ovome. Ove poveznice koje ću nabaciti duboko su subjektivan doživljaj, ali osjećaj pri čitanju mi se svidio jer sam imala dojam da čitam neki klasik, a atmosferu sam si definirala najbliže onome da je poput čitanja neke knjige Oscara Wildea i Süskindovog Parfema. Jako mi se svidio kraj. Pomislila sam kako mi je ovo jedna od boljih, ako ne i najbolja odjavna špica u književnom djelu… pa, ne znam u koliko vremena.

Kaleidoskop, Ratko Martinović

Ratka smatram izvrsnim novinarom, voditeljem, publicistom i čovjekom. Ali, ne i piscem. To je moje generalno mišljenje. Ipak, ovaj roman uopće nije bio loš, štoviše, morala sam svoje mišljenje baciti u vodu jer se ovdje ipak iskazao zanimljivim i privlačnim izrazom. Premisa radnje je svježa i maštovita i baš u skladu s onime što biste očekivali od njega ako mu pratite rad. Netko je na poleđini knjige pametno opisao pripovijedanje kao staccato i drago mi je da jest, zato što je to nešto s čime se slažem, a to prvotno ne bih znala sama objasniti. Iz nekog me razloga podsjeća na knjigu „Junačke zgode Junker'sa i Vailianta“ koju sam čitala ljetos. Moguće je da ih automatski povezujem jer su izašle kod istog izdavača i relativno su srodna žanra, ali ima nešto u brzoj i živahnoj radnji što me podsjeća.

Božji grijesi, Maja Sačer

Bilo je to u veljači, i sad se osjećam se tako bezveze pri pomisli na to, ali ne sjećam se nijedne konkretne stvari iz ove knjige. To mi se događa s knjigama koje su mi bile dobre katkad, nerijetko, katkad. Ove zove na ponovno čitanje, ali moje me rupe u sjećanju neće odgovoriti od toga da ju ipak rado preporučim za čitanje.

Na plaži Chesil, Ian McEwan

Ian McEwan je moj najdraži pisac i ovo mi je uz Puzova Sicilijanca bilo najdraže ponovno čitanje ove godine. Prošle su godine i godine otkad sam ovaj roman uvrstila u svoju vječnu top listu najdražih. Kao što mi se to događa s romanima koje utisnem u svoje srce, pitala sam hoće li mi nakon mnogo godina ponovni uron u njega opravdati sjećanje koje nosim. I kao što se također događa, ponovno učitavanje uvijek opravda moju privrženost. Ian McEwan je jednostavno majstor i nema rasprave.

Ljubavnik Lady Chatterley, D. H. Lawrence

Preporuku ove knjige nosim kao nasljeđe određene osobe života i eto, pet godina nakon spomenute preporuke, pročitala sam knjigu. Zaljubljena sam u izraz, umješnost autora, atmosferu i temu ove priče.

U potrazi za Ivanom, Sanja Lovrenčić

Nije tajna ni to da sam zaljubljena u lik i djelo Ivane Brlić Mažuranić. Ona mi je žena majka kraljica književnica Hrvatica. Čarolija počne samo kad se pomisli na nju. Vidim bajke, vidim doseg ljudske kreacije, vidim književnu snagu. Kao da udišem obronke Kleka, zagrebačkih ulica, slavonskog sela, hrvatske mitologije… Ovu sam knjigu duže htjela čitati i nije ničime razočarala. Sanja je napisala super stvar. Iako mi je prije čitanja nije bilo po volji, zapravo je jako dobro što je autorica ovdje umjesto publicističkog prigrlila književnoumjetnički diskurs. S obzirom na to da nikad nisam čitala Ivanine dnevnike, ovo je na lijep način približava i omogućuje da je vidi iz više slojeva, nipošto samo depresivnu i nesretnu kao što inače imam dojam kad je riječ o njenom životu.

(nastavit će se u ovom formatu)

NSK Zagreb | Predstavljanje umjetničke knjige iz biblioteke pro amicis Maje S. Franković i Luke Paljetka


Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu sa zadovoljstvom vas poziva u četvrtak 25. listopada 2018. u 12 sati na predstavljanje umjetničke knjige iz biblioteke pro amicis autora Maje S. Franković i Luke Paljetka koje će se održati u velikom predvorju Knjižnice.
U biblioteci se nalazi osam umjetničkih knjiga istog naslova Iz knjižnice gospođe Sei Shõnagon : kineske pjesme. Grafike je u dubokom tisku otisnula renomirana grafičarka Maja S. Franković, a stihove je napisao pjesnik Luko Paljetak.
Umjetničke knjige spoj su originalnog grafičkog otiska i pjesme otisnute na jednom listu presavijenom više puta poput harmonike. Tvrde korice ručno su izrađene od autorice i čuvaju isprepleteni svijet likovnosti i stihova. Specifičnost ovih umjetničkih knjiga je u njihovom oblikovanju. Mogu se promatrati na više načina ovisno kako i koliko se razvuče grafički list.
Umjetničke knjige izašle su u nakladi Edition Biškupić iz Zagreba i  F&F Art Editions iz Rijeke.
Ediciju će u četvrtak predstaviti Tonko Maroević i Tamara Ilić-Olujić, a sudjeluju i Božo Biškupić, Luko Paljetak i Maja S. Franković.
Radujemo se Vašem dolasku.

Damir Lukačević | Božanska posla


Život se zače, kao slučajno,
u Petrijevoj posudi
kozmičkog formata
u praiskonskoj nejestivoj juhi,
možda u vrućem izvoru
punom gustog blata.

Il' možda to bješe petoga dana?
U samo jednom danu
i to već u petom?
Možda su tada dani bili duži
i sada ih se Stvaratelj
prisjeća sa sjetom.

Jedan je dan trajao eonima,
a jutarnja kava vječnost.
Al' nešto tu strši;
Kad reče: Nek bude svjetlost (pa bi bum!)
te odijeli dan i noć,
prvi dan se svrši.

No svjetla stvori tek četvrtog dana.
Kako prije Sunca bude
jutro, podne, veče?
I kako bez Sunca već trećeg dana
proklijaše stabla, trava
i (valjda) cvijeće?

Ali vidi mene u što se pačam,
u božanske posle što su
iznad malih ljudi.
Ako tako piše, zašto mali ja
o nečem takvom mudruje,
razmišlja i sudi?

Biljana Kovačević | Popis


Oh, koliko dugo sam  čekala da ti pročitam ime
Na popisu nađenih i izgubljenih stvari
Tvoj kovčeg tako pun iznenađenja
podsjetnika na daleka putovanja ljude i zemlje
Mlade djevojke tamo sa kraja svijeta
od kojih se muti pamet kad ih pogledaš samo jednom
fotografije svetih mjesta kojima si hodočastio
Pitam se jesi li ikada izustio moje ime
onako tiho pred nekim hramom
Jesi li pitao monahe koji put vodi do mene
ili je sve završilo na dnu čaše žestokog pića
od kojeg se odmah zavrti pamet
pa više nije ni važno s kim si
Dok mlada tijela gejši izvode svoj ples
da li ti je ikad sijevnulo pred licem moje lice
Moje tijelo koje se izvija u potrazi tebe
Ruke koje se pružaju u prazan prostor neba
Ne bi li ga smilovalo da skrati tu daljinu
Da te prizove jednim udarcem groma
Munjom što sijeva iz očiju onoga tko je ostavljen
Da poginje glavu prema majci zemlji u vječitoj molitvi
Bez riječi

ponedjeljak, 22. listopada 2018.

Snježana Akrap-Sušac | Uglavnom prepisano


On više nikada doći
Neće
Neće
..će
Odjekivalo je u mojoj glavi.
Čekala sam ga dugo.
I onda kada druge nitko
Čekao više nije.
Nisam slušala kad su govorili
Kako je vrijeme da zaboravim
I da me nade lažu.
Prepisala sam gotovo cijelu
Pjesmu „Čekaj me“!
Postala zbog njega plagijatorica,
Recitatorica,
Čekatorica!
Sažaljenje me prati i danas.
Često čujem iza leđa:
Čekala, neće, uzaludno…
Ali, tko čekati zna
Taj će shvatiti
Kako preživjeh…
Uostalom, sve piše u
Citiranoj pjesmi!

Zdenko Capan | Djevojčica - Jesen u raju




DJEVOJČICA

Više ti ne vidim, dijete,
u osmijehu jabuku crvenu.
Tuge ti pogledu prijete,
pjesmu ti otimlju grlenu.

Na mrki glas dječaka
stado se moje prenulo.
Ko mjesečeva zraka
poljem je srce krenulo.

(Vesna Parun)


JESEN U RAJU

Bog vedroj odjene čipku
i gajena cvjeta kleru.
Te klete sjete je svuku,
čestitu mrljahu vjeru.

Postadoše mi pupoljci
slatki plodovi rumeni,
a gladni jagme se momci,
dok čemer zrije u meni. 

(Zdenko Capan)





Anagramirana poezija