Božica Jelušić | Odzvanjanje prije sna

Tu gdje te više nema, crkvene ure stoje.

Vodomar moje srce izranja sa dna rijeke.

Čežnje su tako moćne, visoke kao sekvoje.

Sva zvona prepukla su i ne sjećam se jeke.

Pa ipak, mora da je i nas hranila prana,

Bistrina, zor idealan, k'o oko Platonovo.

Vagon se šljake prevrne za jedan gram urana.

A što bismo mi dali za naše grimizno slovo?

Banalne strofe, dani sivi k'o krzno puha.

Krv u ušima šumi, žile podriva rovac.

Kroz tanke usne šišti usidjelica suha;

Sve što poezija bješe, ode za sitan novac.

Celuloid se pali; sluti se loš svršetak.

Nestrpljiv konj u polju, što kopitima topće.

Vrelo provincijsko podne, nedjelja ista k'o petak.

Tu gdje te više nema, treba li mene uopće?

2. srpnja 2022.

Flora Green

Fotografije: Internet /Ivan Nvan

Božica Jelušić | Travanj, arabeska

Na prozoru čipka kiše, svjetloris u perju čvorka.

Ide travanj-uskoglavanj da otvori vrata šumska.

U šupljem se zubu skriva trun badema, bjelost gorka.

Žalost se u tebi širi, ko pustinja Karakumska.

Na vrijeme joj reci: Dosta!. Plesna glazba zavrtloži,

I neka se tiha vatra u tvom zglobu zaigrava.

Tri su mala ježa prošla niz leđa po tvojoj koži.

U obzoru Ljubav maše. Vikni ime: ta je prava!

Fotografija: Ivan Nivan

Božica Jelušić | Iz pokošena vrta

Voljeti prirodu posve je lako.
Ljude ponešto rjeđe i teže.
Kohorte oblaka prolaze zrakom.
Svjetlosne konopce kerubin poveže.

I promjene se sheme za trenutak:
Gromovi, bura, oštar nalet kiše.
Ostavljeni stoji, k'o kartonski lutak,
Na konopcu se mokro rublje njiše.

4. kolovoza 2023.
Fotografije: B. Jelušić /Ivan Nivan

Božica Jelušić | Rustica sacra

Iskaži se , lijepi dane ljetni,

Pod čekićem sunca tek iskovan!

Svoje cvijeće sve u stručak metni,

Tepih prostri, na krosni zasnovan!

Neka njime prođe hitra noga,

Djeteta što ne zna slova lijena!

Nek' se čuje zvuk lovačkog roga,

Gdje je šuma još neposječena!

Daj nam naše lozje, ječam, sijeno,

Ševu što se oglasi s visine,

Krušno tijesto malo obgoreno,

I blaženo nebo pokrajine!

Dravske staze razmotaj široko,

Pa po njima prospi šake žira.

Kut hladovit da pronađe oko,

Gdje Panovu frulu vjetar svira.

Reci svijetu da nas u džep skrije,

Sav naviksan, oktanski i plinski.

Ostat ćemo, tu gdje nas ušije,

Selski ljudi, mirni i starinski.

Fotografija: Arhiva /Ivan Nivan

Božica Jelušić | Insula, insulae

Ne osjećam se dijelom ničega osobitog. Iskreno volim svoju inzularnost. Najveća je povlastica da mogu mirno razmotriti stvari, točno odvagnuti, nepristrano dati svoje pristajanje. Pomirujem se s činjenicom da cijelo desetljeće u literaturi ne vidim nikakvu izuzetnost. Sjećam se ono kad su cijeli mali ešalon polegli u "Šuvarovu inkubatoru", pa neki od njih ni danas ne napišu pismeniju i vispreniju rečenicu, iako uporno rade na svojoj "legendi". Neka ih, evo dolaze novi, smjena je već nastupila: s ulice u antologiju, s promocije u izbor za najveću poetsku nagradu. A od poetičnosti ni "p", a od stila ni larva, kamoli kakav leptir. Tu su negdje, na istom "levelu", jedinstvo po prosječnosti i nedubini.

Božica Jelušić | Mozak na pašu

Ne muči brigama glavu, strah ne uzimaj na se.

Po slovima od strave tuđi um talasa se.

Po kartama i smotku i slikama s ekrana.

Naša je ljubav vidjela i bojih, sunčanih dana.

Okrutna ovo je klima i svi su ozbiljni smrtno.

Mrvicu utjehe daje tek naše blago vrtno.

I vidiš, kako je dobro gojiti vosak ušni:

Mi ostadosmo divlji, stari i neposlušni.

Vrućina ubila je na smrči zadnjega cvrčka.

Presahnuo je humor, u plićaku se brčka.

Bježimo jedno k drugom, spašavajmo se maštom:

Dat ću ti ljetnoga vina i hranit ću te paštom.

Evo hlad ispod rebara, evo od dlanova sjena.

Moj očni kapak pod kojim svilu čipka Selena.

Dajem ti svoju ljubav, čistu i inokosnu.

A sada mozak na pašu, u djetelinu rosnu.

19. srpnja 2022.

Flora Green

Fotografije: Arhiva/ Ivan Nivan

Božica Jelušić | Odzvanjanje prije sna

Tu gdje te više nema, crkvene ure stoje.

Vodomar moje srce izranja sa dna rijeke.

Čežnje su tako moćne, visoke kao sekvoje.

Sva zvona prepukla su i ne sjećam se jeke.

Pa ipak, mora da je i nas hranila prana,

Bistrina, zor idealan, k'o oko Platonovo.

Vagon se šljake prevrne za jedan gram urana.

A što bismo mi dali za naše grimizno slovo?

Banalne strofe, dani sivi k'o krzno puha.

Krv u ušima šumi, žile podriva rovac.

Kroz tanke usne šišti usidjelica suha;

Sve što poezija bješe, ode za sitan novac.

Celuloid se pali; sluti se loš svršetak.

Nestrpljiv konj u polju, što kopitima topće.

Vrelo provincijsko podne, nedjelja ista k'o petak.

Tu gdje te više nema, treba li mene uopće?

2. srpnja 2022.

Flora Green

Fotografije: Internet /Ivan Nvan

Božica Jelušić | Od hrena i od cikle

Od samih krepkih riječi, od hrena i od cikle,

Napisat ću ti rime, koje pod jastuk stavljaš.

Ovu Knjigu vrlina koju sa mnom ponavljaš,

Slovkati će za nama biljke pod snijegom nikle.

Pogled će biti bistar i krv će ostati vruća.

Neće nas zbuniti grane, kad ledom oledene;

Zimicu složit ću sjajnu, ti mislit ćeš na mene,

Pušeći potajice i vjetrom čisteći pluća.

Mi znamo što je tajna dobroga imuniteta:

Koliko grama sreće, kapljica entuzijazma,

Dostaje da dan prođe bez nemira i spazma,

I treba, da se oko nas rasipa cvjetna paleta!

Potom, sve bit će lakše: s juga doletjet će ždral.

U tankoj vesti k tebi stisnut ću se ko trska.

Gledajuć kako ti sunce zlatom zjene isprska,

Reći ću: "Nikada nismo čitali Les Fleurs du mal!"!

Fotografija; Ivan Nivan

Božica Jelušić | Ostati ili otići

Ostati ili otići putem nasutim pijeskom,
U času kad za brijegom sunčani viganj gasne.
Još hlapi iza tebe miris mušmule kasne.
Dok na propuhu vrata ne zatvore se s treskom.

OSTATI, to je teško. Uzeti tuđinski jaram.
Plesati po vulkanu, kriviti krv za prijestup.
Slušajuć kako ti vele oni što nose krijestu,
Čega se kloniti treba i što je zauvijek h a r a m.

OTIĆI lakim se čini. Odnijeti žar sa sobom,
Dok ježevi u klupku dišu u središte crno.
Bit ćeš ko drugi ljudi: u mahunarki zrno.
Doći će bolji dani, rastati te s tjeskobom.

Sad sve se čini jasnim, kao kad kreda piše:
Svi tvrdi argumenti, razlozi neosporni.
No, što će srce reći, naš sudac besprijekorni,
Ako prilike druge ne bude nikada više?

6. rujna 2021.
Flora Green
Fotografija; Ivan Nivan, Sutoni https://web.facebook.com/bozica.jelusic

Božica Jelušić | Ima li išta

Ima li išta od ljeta, što se na obzoru zbiva?

Samo najave mraka i predznaci oluja?

A s makovima što je, gdje ima njihova ruja,

I modroputa šljiva gdje se pod lišćem skriva?

Što je s tim mislima istim i nepomičnom sviješću,

Što s idejama tuđim, kad se pod kvočkama legu?

Hoće li lijeni i tašti ući u drugarsku spregu,

Da nam lomače pale, kao katran na triješću?

U svakoj knjizi netko nekoga pameti uči,

Ali ljubavnoj boli baš nigdje nema lijeka.

Za svakim uglom neka te bolest vreba i čeka,

U svakoj petoj ljusci po truli oraščić čuči.

U oblacima ovce i zvijeri krvožedne:

Mravinja mali sprovod prema nebeskom Dvoru.

U ariš zabodem nokte, ko lice grebem mu koru:

Ima li išta nakon te smrti nepravedne?

9. lipnja 2021.

Flora Green

Fotografija: Ivan Nivan: Siručice i jedan mak

Božica Jelušić | Zaboravljanje, dugotrag

Svatko zaboravi svakog. To je pitanje trena.

Umorom se ogrne, brigom, nekim simptomom.

Doima se ko šuma skrhana snjegolomom.

Sjećanju ne ostavi ni vrata pritvorena.

Svatko očisti mrlju na duši kaustičnom sodom.

Odanost biva mlaka, daleka dijaspora,

Dok na obali kotrlja kamen do ruba mora,

I maše svilenim rupcem za starim parobrodom.

U njemu je praznina, muk crnog bojnog polja.

Ali o nužnosti zbori, bedeme debele diže.

Govori da ga loša karma u ljubavi stiže,

Dok mu obrve mrače umor i mrzovolja.

Neka se zlobna vrana s grane oraha ruga:

Govori da su duši potopljene sve lađe.

No, onaj što knjige čita, ubrzo odgovor nađe:

Zaborav, to je proces; jednako kao tuga.

Flora Green

Fotografija: Ivan Nivan

Božica Jelušić | Dan sreće? I to da postoji?

Jesi li sretna kišo, što joj pod bluzom šuškaš,

Dok ognjeci u travi pod tabanima planu?

U mlakama kraj puta dok valjuške valjuškaš,

A cijeli vrt pretvoriš u nebesku staklanu?

Vjetre, jesi li sretan što poluosmijeh kradeš,

Njegovu mladom licu, kad spazi listove gole?

Ti, koji tuge starih žena na molu znadeš,

Od mirisa rezede s večeri što se razbole.

Vodo, što bi ti rekla, općenito o sreći?

Ima li još u takve dane netaknute vjere?

Što li o tome zbori svaki drugi il' treći,

Koji dođe da zavoj pritegne i opere?

A što je s tobom, moja jabuko iz njedara,

Što se pod ledom krutiš, na sunčevini pržiš?

Jesi li sretna zemljo, kolijevko crna i stara,

Što srca još zelena u svome prahu držiš?

Fotografija: Ivan Nivan

Božica Jelušić | Zbunjena

Zbunjena posve. Mraz je pohara.
Zima pročešljava sijedo si tjeme.
Što bješe Ruži, da pup otvara,
Na krivu mjestu u lažno vrijeme?


Foto: Ivan Nivan

Božica Jelušić | Razlozi

 

Razlozi gdje su sada? Da se ustane rano,
Da se loto uplati, da se pročita Nazor?
Kad sve je vani vlažno, polje je poharano,
I prema cijelom svijetu osjećaš otklon i zazor.

 

Kad skisala se juha što si je želio jesti,
Kad sve je banalno skroz, i naša ljubav je stara.
Uskoro jesen će ruke u čahuru upresti,
Šaptati da smo leptiri, a znat ćeš kako nas vara.

 

Gusjenica sam samo, grbicu svoju vučem,
Između stolova, s kojih escajg na klinker pada.
I nema više šanse da se pod svjetlom svučem,
Dok s kože pozlata ljeta u krpama otpada.

A ti si možda pauk što svoje mreže opreda,

Možda na leđima imaš neku vještičju šaru.
Povlačiš sjenu otraga, ne goriš više sprijeda,
Mrmljaš... na izreku misliš o caru i duvaru.

Razloga, razloga daj mi! Zadrži si sve riječi

Čuvaj pod jezikom pelin i desetljeće cijelo.
Zabaci ruksak na rame i idi; što te priječi?
Znaš kako Sonja bi rekla: "TAKO PROLAZI TIJELO":

A što se razloga tiče, zauzmi umilnu pozu:
Kreni poeziju pisat', ja ću zagristi prozu.

 

30. listopada 2020.

Flora Green

Ilustracija: Ivan Nivan: Na jeziku bilja 

Božica Jelušić | Pitaš gdje su moje kruške, ne brini se ti za njih*

Sve kruške u rakiju jaku odlaze, hrpimice.
One slatke i reske, ispjegane i glatke.
U travi svijetle ko male, treptave žaruljice,
Već uzaludno zrele i uzaludno slatke.

Božica Jelušić | Pjesmoslike iz navike

(Za sve koji pišu, rišu i za prirodom uzdišu)

Samo pjevaj i ne petljaj,
Neka ključ ti bude detalj!
Uzmi zalet, zgrabi motku,
Pa okini sjajnu fotku!

U podstavi što je, traži!
Detaljima duh prisnaži!
Što se kaže od davnine:
"Detalj, to je ključ cjeline!"

Božica Jelušić | Rustica sacra

Iskaži se, lijepi dane ljetni,
Pod čekićem sunca tek iskovan!
Svoje cvijeće sve u stručak metni,
Tepih prostri, na krosni zasnovan!

Neka njime prođe hitra noga,
Djeteta što ne zna slova lijena!
Nek' se čuje zvuk lovačkog roga,
Gdje je šuma još neposječena!

Daj nam naše lozje, ječam, sijeno,
Ševu što se oglasi s visine,
Krušno tijesto malo obgoreno,
I blaženo nebo pokrajine!

Dravske staze razmotaj široko,
Pa po njima prospi šake žira.
Kut hladovit da pronađe oko,
Gdje Panovu frulu vjetar svira.

Reci svijetu da nas u džep skrije,
Sav naviksan, oktanski i plinski.
Ostat ćemo, tu gdje nas ušije,
Selski ljudi, mirni i starinski.


Flora Green

Fotografija: Arhiva /Ivan Nivan

Božica Jelušić | Makovi, divlja ljepota

Ivan Nivan iznenadio me lijepom serijom fotki divljih makova, koji su ovih dana preplavili njive, puteve, jaruge, kanale , potoke i rubove poplavnih livada. Potaklo me to na razmišljanje kako najveća ljepota mora u sebi imati dodir divljine, i nekako, spiritualno gledajući, mora biti uzaludna, bez svrhe pokazivanja, natjecanja, ultimativnog divljenja. Mak nije otmjeni turčinak, i nezamislivo je da cvate iza ograde, na uređenoj gredici. Mora stajati negdje izvan urbsa, izvan gužve, asfalta, histerije, da bi mogao dati boju tim krajolicima, kakve smo posljednji put vidjeli na platnima impresionista i bakinim dragocjenim goblenima.

Božica Jelušić | Pravo na utopiju

Kako bi umjetnost valjala, da je umjetnog manje,
I da med svoga srca ulijemo u teglu.
Bez buke vašarišta, tek tiho postojanje;
Za nabore u duši da ne trebamo peglu.

Kako bi istina sjala, da je ne dohvate mračni,
Koji po trgovištu prodaju grobljansku plijesan:
Obmane, laži, sljeparije, svoj nauk raskoračni,
A jezik kao čavli na križu, zao i prijesan.

Kako bi zdravlje dijelili na kutlače i žlice,
Da umjesto oktana ozon nad poljem treperi.
Oblaci da su pamuk u kome prolijeću ptice,
Kad se zaustave vrtnje, spirale, propeleri.

Nektar bi točili gusti u tri zemaljske runde,
Čovječnost slaveći čistu, najskromnijim alatom.
Samo da tusti i moćni stanu na tri sekunde,
Da shvate kako Ljubav ne mogu kupiti zlatom.

10. svibnja 2020.
Flora Green

Fotografija: Ivan Nivan, Košanica u Kozarevcu

Božica Jelušić | Shel Silvestein: Ne mijenjaj se zbog mene

Ako si zamazan, ne ide u kvar.
Ako si mušičav, tvoja je stvar.
Ako si gojazan, to je ta shema.
Ako si mršavko, nije mi tema.
Ako bi šefovao, to me baš briga.
Ako si zlobnjikav, meni se friga.
Ako si grubijan, neka ti bude.
Ako si osoran, i to je za ljude.
Ma kakav da si, ostani tako.
Ne sviđaš mi se ionako.


Prepjev: B. Jelušić
Fotografija: Ivan Nivan