Ivan Taridan | Dopusti mi

Dopusti mi večeras
Da riječima tihim
Nježnim i mirnim
Snom Ti dočaram nas.

Dopusti zvijezdama
Da osvijetle noći tamu
Što okruži te samu
Tu gdje nisam s tobom ja.

Tomislav Marijan Bilosnić | Tango je glazba snova

Plava kiša hvata se za pončo
možda sam zaboravio na crveno

Plava pampa škrguće u brigama
trava opaljena suncem u krvi umire

Crveno crveno nikad nećeš imati
plave su oči od pustoši nabrekle

Odrediti ničim se neću
neću se opredijeliti
osim za tango

U plavo ozidah kuću, crveno
blato ostavih za sobom
U dubokome snu plavo
zóv je u rumen, u rosu što dršće
prolazna

U zadnju rumen kao suncokret
glavu spuštaš u poraz sunca
Plavo tijelo i koraci u krvi
vina večeri i prazne usne
s rasutim kamičcima uspavani
plešemo i sanjamo

Disput predstavlja | Đurđice Čilić: Fafarikul

Autorica i izdavačka kuća Disput

imaju čast pozvati vas na predstavljanje knjige priča

Đurđice Čilić

FAFARIKUL

Predstavljanje će se održati u četvrtak 2. srpnja 2020.

na Ljetnoj pozornici Tuškanac

/Dubravkin put bb, Zagreb/ s početkom u 19 sati

O knjizi će govoriti:

Miljenko Jergović, Korana Serdarević, Đurđica Čilić i

Josip Pandurić, a nekoliko priča iz knjige pročitat će glumac

Danijel Ljuboja

Marica Žanetić Malenica | More i rijeka

More je moj praiskon,
strast što ne zna za oseku,
a ipak iz godina ranih
u sebi nosim jednu rijeku.

More je moje stanište,
valovima me nježno ziba,
šumom svojim uspavljuje,
ja njegova sam plava riba.

More je ljubav na prvi 
pogled, za mene zakon,
ali i rijeci u kojoj proplivah
moj duboki naklon.

Moru se uvijek iznova vraćam
da sve u meni poplima,
al' ponornici jednoj hvala
za brzace što u meni ih ima.

Oleg Antonić | Ti ćeš lako znati kako

Tebi pivan mili cvite znašeg kraja
teškom dođe tvoja ljuta bol
ošine me tako strašno da se smrznem
ja te... pušti... sišću za tvoj stol

Ima dana kate neće ni po razno
ima noći kati pane mrak
sega ima samo nema konobara
otvor pendžer ustajo nam zrak

Božica Jelušić | Pjesmoslike iz navike

(Za sve koji pišu, rišu i za prirodom uzdišu)

Samo pjevaj i ne petljaj,
Neka ključ ti bude detalj!
Uzmi zalet, zgrabi motku,
Pa okini sjajnu fotku!

U podstavi što je, traži!
Detaljima duh prisnaži!
Što se kaže od davnine:
"Detalj, to je ključ cjeline!"

Iz Autorova pera – rukopisna građa Miroslava Krleže u NSK

U četvrtak 2. srpnja u 12 sati, u okviru Festivala Miroslav Krleža, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bit će izloženi Krležini rukopisi i strojopisi te tiskana izdanja pojedinih autorovih djela, sadržajno vezani uz 9. izdanje Festivala. Zainteresirana javnost toga će dana imati priliku zaviriti u Krležinom rukom ispisane retke, koji su svoj trajni dom pronašli u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK.

U prigodi Festivala Miroslav Krleža na svjetlo dana bit će iznesen kraći rukopis autobiografske proze Djetinjstvo u Agramu, pisan 1942. godine; romani Povratak Filipa Latinovicza (1932.) i Na rubu pameti (1938.); strojopis s rukopisnim bilješkama Izlet u Rusiju – Krležine putopisne impresije objavljivane tijekom 1924., 1925. i 1926. u Hrvatu, Književnoj republici i Obzoru te objedinjeni u izdanju 1926. godine; jednočinka Maskerata prvi put objavljena 1913. godine u riječkim Književnim novostima; bezvremenske Balade Petrice Kerempuha, zbirka kajkavskih pjesama prvi put objavljena u Ljubljani 1936. godine; skup rukopisa s bilješkama i razmišljanjima Bilješke Kraljevica-Duga Rijeka 1920-1921.; transkript intervjua Razgovor s Krležom koji je 25. svibnja 1980. s autorom vodio Predrag Matvejević i dr.

Među izloženim djelima naći će se i prvo izdanje romana Tri kavalira gospodjice Melanije (1920. – 1922.), koji su o njegovoj 100. obljetnici, uz dopuštenje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ponovno otisnuli Teatar poezije, Jesenski i Turk i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u biblioteci Festivalski Krleža. U njoj su do sada objavljeni pretisci djela Pan (2017.), Pjesme I., Pjesme II. i Hrvatska rapsodija (2018.), Pjesme III., Lirika i prvi broj časopisa Plamen (2019.).

Na tematskom susretu uz ovu jednodnevnu izložbu sudjelovat će Lada Čale Feldman, Suzana Marjanić, Goran Matović, Irena Galić Bešker te dramski umjetnici Ana Kvrgić, Anica Kovačević i Nikola Baće.

U fokusu ovogodišnjeg Festivala Miroslav Krleža bit će Krležin stvarni i imaginarni Zagreb. „Izmjestiti Krležu iz Zagreba nemoguće je kao što je nemoguće Pirandellu oduzeti Siciliju, Kafki Prag, Babelju Odesu, a Dostojevskom Petrograd. Ukusi se mijenjaju, idoli stare, mode su sve hirovitije, a ipak svi mi imamo svoju prijestolnicu bola. Naša je ranjeni Zagreb“ stoji u uvodnom tekstu programske knjižice, koji potpisuje Goran Matović, autor i ravnatelj Festivala Miroslav Krleža.

Podsjetimo, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pohranjena je rukopisna ostavština Miroslava Krleže, koju je, po isteku dvadesetogodišnjeg moratorija koji je zahtijevao sam Krleža, Knjižnici darovao njegov univerzalni nasljednik Krešimir Vranešić.

Rukopisi su otvoreni na 20. obljetnicu Krležine smrti, 29. prosinca 2001. godine, a njihov je sadržaj predstavljen u katalogu Rukopisna ostavština Miroslava Krleže, koji je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu objavila 2003. godine.

Programska knjižica

Pramcem u sumrak

Dobro jutro - nek netko ugasi antenu! - ili - kako je biti knjižničar

Piše: Jelena Miškić 
Jutros mi je dan počeo - vanserijski. Nije da inače tako ne počinje. Obično hvatam svoje cucke po bajeru koji šmugnu kroz prvi slobodni otvoreni prostor dok izvlačim auto iz garaže. Sad sam već naučila da skinem štikle. Štikle i bajer - ne.

Slavko Jendričko | Trg svetog Marka

Svjetonazorski Svjetlost
i Tama u osmijehu crkve

svetoga Marka doživljavaju
neprirodna zbližavanja ljudi

Emilija Dimitrovski | Stranci

Posle svih prodavačica ljubavi

tebi bih se vraćao

onako istrošen,

mamuran,

opojen mirisima skupih parfema

jeftinih žena.

Ali ne i ovog puta.

Poslednji put

čekala si me

dok mi je postelju grejala

druga žena.

Učini(mo) pisanje ponovno velikim

Co-lumna 36

Piše: Clara C.      

Ponekad imam problem s time kad odlučim pisati ni o čemu konkretno, kad je tekst slijed misli nalik dnevničkom zapisu, kad si dam oduška da pišem samo nasumične misli umjesto da ih pletem oko jedne teme; ali ovo je jedna takva prigoda u kojoj mi treba prostor za nepovezano lutanje, tranzicijska kolumna koju dijeli prošlu od sljedeće jer stvari koje upravo moram reći su eto, ove. 

Uspješno sam, kao i svi, preživjela doba lockdown-a.

SAE vs. Dragutin Tadijanović

Fotografija preuzeta sa stranice: http://www.dragutin-tadijanovic.com/

Na današnji dan (2007.), umro je hrvatski pjesnik Dragutin Tadijanović.

Dragutin Tadijanović: LELIJA

Srce je moje skršeno, a tebi je ime Lelija.
I ovog proljeća žubori potok kao i proljetos
Kada si ti bila u Rastušju.

Gdje si, Lelijo, gdje si ?

Vrbe uz potok rastu,
Mekane kore. Proljetos
Sjedosmo ukraj potoka:
Ti i ja… Ustavši

Odrezah granu vrbovu
I sagradih sviralu sitnu,

Ja , Lem.

Kada ti dadoh sviralu,
Potok je žuborio, žuborio:
Ti si u sviralu svirala
Kao vjetar što dolijeće s bregova.
Ja , Lem, nagnuh se.
Kradom, nada te:
U njedrima tvojim
Mirno, mirno ležahu
Dva mala bijela janjeta.

Gdje si, Lelijo, gdje si?

I ovog proljeća žubori potok kao i proljetos
Kada si ti bila u Rastušju.
Srce je moje zgaženo, a tebi je ime Lelija.

***

Sven Adam Ewin: BIO SAM TI NA GROBU

Igor Petrić | Animalia (ljudi paučnjaci)

Čudan je osjećaj
kad vidiš sebe
kako se gledaš u ogledalu
i ne znaš
što bi tom čovjeku rekao.

Kada duže gledaš,
gubiš orijentaciju
Prostor u vremenu, koje još nije počelo,
mijenja se prebrzo.

Ivana Seletković | Melodija

Nedostaje mi onaj za koga pišem

Želim mu napisati običnu ljubavnu pjesmu

Ništa spektakularno

Mnogo odsutnosti 

Bezbroj slika

Ali ne ide 

Tužna sam

Uho ne sluša ono što srce govori

Terezija Flegar | Suze na prodaju (ili prodavačica suza)

Teške su, kao od kamena odvaljene.
U njima su sve želje neprežaljene.
Sva ugasla nadanja one u sebi nose.
Isušene su, kao kapi jutarnje rose.

Izgužvane su kao smežuran jesenski list.
Bezbojne, jer za bojanje nisam imala kist.
Kao da su nastale iz mora one su slane.
Gorke su kao pelin s par kapi žuči dodane.

Nada Vukašinović | Kako spasiti grad

Kako spasiti adrese grada,
mjesta u biografiji,
Kako spasiti potresen i rastresen grad,
uvezan, umotan, šutljiv,
grad, kojemu se vraćam,
kojemu sam blizu i kada sam daleko

Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Antice Juras-Ljubić "Zgode i nezgode Ciplića Njuškalića"

Piše: Mirjana Mrkela

Uvod 1. 

Knjiga je namjenjena mlađim i najmlađim čitateljima. Prvi put se pojavila prije mnogo godina i ako niste blizu velike knjižnice možete je čitati na poveznici: 

https://archive.org/stream/zgode_i_nezgode_ciplica_njuskalica-antica_juras_ljubic/zgode_i_nezgode_ciplica_njuskalica-antica_juras_ljubic_djvu.txt

Slobodan Šnajder dobitnik Nagrade 'Višnja Machiedo' za 2019.

vrijeme: 26.06.2020.

Književna nagrada 'Višnja Machiedo' Hrvatskoga P.E.N. centra za 2019., koja se dodjeljuje za najbolje književno-esejističko djelo nastalo na hrvatskom jeziku i u hrvatskoj produkciji, dodijeljena je u petak u Zagrebu Slobodanu Šnajderu za knjigu "Umrijeti u Hrvatskoj".

Najavljen jesenski FEKP | "Moj je grad večeras dobio luku"

Zagreb, 26. lipnja 2020.

Jednodnevnim programom pod nazivom Moj je grad večeras dobio luku sinoć je, u ljetnom vrtu zagrebačkog Vintage Industrial bara, najavljeno 19. izdanje Festivala europske kratke priče, jednotjedna književna fešta koja će službeno započeti u Rijeci, 4. listopada. U prepunom prostoru ljetnoga vrta program je započeo razgovorom domaćih autora Đurđice Čilić i Andrije Škare, da bi atmosferu usijalo čitanje kratkih-kratkih priča, svojevrsni zaštitni znak FEKP-a, koje je ovaj put na pozornici okupilo neke od naših najcjenjenijih kratkopričaša: Ivicu Prtenjaču, Antuna Zlatka Stolicu, Moniku Herceg, Ivana Jozića i Senka Karuzu.

Tomislav Marijan Bilosnić | Dok Astor Piazzolla svira

U noći ovoj bez mjeseca
harmonika se rastegla do jauka
Život se poput košulje para
ni otpjevati tugu više ne mogu

Prijateljica moja rascvala melankolija
još jedan korak prolazni
i zagrljaj ranjeno smrtan

Budi tako strasna i strpljiva
nedokučiva a jednostavna
budi vatra vjetar budi staklo studeno
lomna i ustreptala poput sutona

Gorko je sunce nad nama
jecaj anđela u jeci dana
duša je magla plamena
Bez sna me ostavljaš
i tišina me pronalazi

Kovitlac udova i tijela šum
naše se glave odvajaju
Tko će ih spriječiti da nas ubiju

Nada Vukašinović | Cvelferija

Krenuli su oni jedne rujanske nedjelje iz Zagreba, uzbuđeni i veseli, kao da idu na kratki izlet s kojega će se vratiti kad pojedu sve sendviče i popiju sokove. Cijelim putem ih je pratilo sunce i razigrano bacalo duge sjene i šaralo prstima po prozorima vlaka. U nepreglednom nizu izmjenjivala su se sela s poljima i šumama, male i velike željezničke postaje, ukočeni prometnici s crvenom kapom i nestajali nakon kratkog treptaja oka.

 
Stigli su u toplu večer na vinkovački željeznički kolodvor u vrijeme otvaranja Vinkovačkih jeseni. Na velikom voznom redu pronašli su ime sela u koje su se zaputili, sat polaska, peron i kolosijek s kojega kreće šinobus.

Trebalo je pričekati još sat vremena i oni su krenuli ulicom koja ih je vukla prema pjesmi koja je poput srebra zvonila. Zaustavili su se ispred pozornice, ugurali među nepoznate ljude ispod ulične lampe, kao u pjesmi koju su slušali.

Mate Milas | Želja

Ako hoćeš, kupit ću ti
dvor od sunca, čardak rudi.
Ako želiš, zvijezdu sjajnu
donijet će ti s neba ljudi.

Niti želim zvijezdu sjajnu,
niti dvor, nit čardak rudi,
šapnut ću ti svoju tajnu:

„Samo pokraj mene budi.“

Jelena Šafarić | Čudni su putevi ljubavi

Čudni su putevi ljubavi,
nikad ne znaš kamo te mogu odvesti,
gdje ćeš zalutati
i tamo ostati

Ne možeš disati bez njega,
u njegovim su rukama
obrazi rumeni,
oči ljepše od zalaska Sunca

Tvoja je snaga i radost,
iznutra se ponosiš, treperiš,
a izvana sjajiš,
lijepo ti stoji kad si zaljubljena

6 finalista V.B.Z. nagrade u utrci za 100.000 kuna!

Za V.B.Z. književnu nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2020., koja se sastoji od objavljivanja pobjedničkog romana i novčanog iznosa od 100.000 kuna, do 10. veljače 2020., do kada je bio otvoren natječaj, zaprimljena su 82 rukopisa pod šifrom. U drugom krugu selekcije članovi V.B.Z.-ova žirija Zoran Ferić (predsjednik), Jagna Pogačnik, Mile Stojić, Drago Glamuzina i Vanja Kulaš među 12 finalista odabrali su šest romana koji se svojom kvalitetom i originalnošću izdvajaju od ostalih. To su:

9. festival Miroslav Krleža

Pozivamo vas na 9. festival Miroslav Krleža koji se otvara u četvrtak 2.7.2020. u 21h programom Sjećanja Krležinih suvremenika /Rade Šerbedžija / Moj obračun s njima.

Zbog sigurnosnih razloga ove je godine program Festivala premješten s Gvozda 23 u atrij Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Frankopanska 26.

Božica Jelušić | Zlatni ljiljan

(Za rođendan Ahmatove)

Samo je jedan ljiljan zlatan:
Klonovi svi su okolo njega.
U polju stoji multikaratan,
Slušajuć kako svijet mori žega.

Kitana Žižić | Jedna jaketa, tri brata, jedna slika

Ponijela sam je sa sobom iz Australije. Teškog okvira, debelog stakla, bila je preteška kao sam vrag. Zbog ograničenja težine predane prtljage aviokompanija, morala sam na aerodromu iskrcati dosta sadržaja plavog Samsonite kofera. Nije mi bilo žao, jer je sve to bilo zbog dragocjene uspomene.

Materijalizirana uspomena koja je svjedočila nekim drugim, teškim vremenima, samo je promijenila vlasnika. Dobrovoljno, s puno ljubavi i nesebičnom željom da se sjećanje ne zagubi.

Poklonila mi je tatina sestra, tetka koja je ranih pedesetih otputovala u daleku Australiju. Mlada i lijepa uzalud je tražila posao u rodnom mjestu. Krenula je stopama brojnih naših iseljenika i sa sobom je ponijela sjećanje na braću, obitelj, prijatelje, dom i domovinu.

Miljenka Koštro | Lipanj i lipa

Svibanj svoje istresao čari
Lipanj rukama mahne
Običaj stari ne kvari
Da prethodnik odahne
U mome dvorištu lipa cvijeta
Njezin miris pčelama godi
Godina joj je tek peta
Nebo vedro, veseli se slobodi
Dok se lipa cvijetom kiti
Lipanj će joj prijatelj biti
Bumbari i pčele cvijetu se vesele
I u ovu pjesmu žarko žele
Uskočiše, hop, hopa-hop
A ja ne htjedoh reći im - stop

Marica Žanetić Malenica | Vrijeme

Oduzet će mi jednom dah
taj drznik što metrom svojim
živote naše mjeri;
svima na kraju dužan ostaje,
ni s kim i nikada
u dobroj nije vjeri.

S jednima igra se skrivača,
nakratko im progleda kroz prste,
drugima maćeha zla
od malena jest,
kao da svi nismo
od iste, prolazne vrste.

Curi polagano i moj život
sa zrncima u pješčanom satu,
vrijeme mi bešćutno lomi krila
kao da nikad nisam
pod ovim modrim svodom
duginih boja snove snila.

Ali dok prst svoj prijeteći
ne uperi jednom u mene,
pogledom ću smjelim udisat' ljepotu,
prkosit' mu do posljednjeg daha –
ja, strastvena ljubavnica životu.

Slavko Jendričko | Meta ubojicama

Čovjek sam kojeg svakako treba ubiti
zelenom muzikom potočnih žaba

prije nego podlegnem zujanju muha zunzara
iz prosjakove masne kutije za glazbalo dvojeći

da li da u nju ubacim sitnu kovanicu
ili mu ukradem jedinu krupnu novčanicu

takvi neodlučni nikada ne završavaju
na vješalima nikoga cinkanjem ne otpremaju

ni na jedno od toliko svetih stratišta
to je svakome dovoljan alibi da me upuca.

Jelena Hrvoj | Maša Kolanović: „Poštovani kukci i druge jezive priče“

„Poštovani kukci i druge jezive priče“ Maše Kolanović ovogodišnji je pobjednik nagrade Europske unije za književnost. Bez imalo suzdržavanja mogu reći – s punim pravom. Iako je ovo prvo djelo hrvatske književnice s kojim se susrećem, ne mogu osporiti da se kvaliteta njezina stvaralaštva odavno spominje u krugovima čitatelja i kolega književnika podjednako. 

„Poštovani kukci i ostale jezive priče“ briljantno ispisano prozno djelo u kratkim pričama kroz koje promatramo ogoljenu svakodnevicu običnih smrtnika u besmrtnom obliku. Nekoliko se motiva proteže i naizgled spaja nespojive tekstove. Smrtnost, prolaznost vremena i svijeta, ljudskost u svim svojim najgorim i najranjivijim oblicima. I kukci. Upravo nam to Maša Kolanović pokazuje u „Poštovanim kukcima“, tu ljudskost i neljudskost s kojom se tako lako poistovjetiti. I nikako se ne smije zanemariti činjenica da je ova zbirka svojevrsna posveta „Preobražaju“ Franza Kafke.

Naša svakodnevica i tek fragmenti trenutaka uhvaćeni iza metafore krhkih kukaca glavni su lajt-motiv ovog djela. Maša Kolanović vješto se bavi modernom problematikom, od gubitka tradicije u korist profita, preko robovlasničkog odnosa između čovjeka, mobitela i posrednika, preko odrastanja bez majke, izbjeglica, kapitalizma, nacionalizma, poštovanih kukaca… Mašin um donosi nam jezive metamorfoze običnog, premorenog čovjeka.

Sandra Bogdan | Duhovi bez kože

Reci mi
kako živiš
u ova tmurna zimska jutra,
stoji li iza tvojih leđa
stranac u crnom kaputu,
osjećaš li na vratu
hladni dodir nevidljivih ruku?
Bude li te noćne ptice
i pritišću grudi,
godine bačenog vremena,
svatovi u crnoj odjeći koji tuguju
poput braka koji ne obećava
i vodi te u propast.
Vrijeme je plaćanja dugova.
Čovjek, životinja, biljka, mrtvac,
bijele zmije prolit će krv sanjača,
potonut će snovi u bunar pun krvi,
neutješno i beznadno
poput loših odluka,
poput reanimacije mrtvog srca.


Autor fotografiije: Sandra del Sorea

Ivana Seletković | Ti nisi znao...

Ti nisi znao da zaljubljena žena 

Skuplja predmete, sitnice, koje voljeni muškarac dotakne,

Kao neki iz romana Muzej nevinosti 

Što sakupljaše opuške voljene.

Ti nisi znao da svako tvoje dodatno žensko prijateljstvo

Stvara nelagodu i strepnju

Kao u romanu Prijatelj, gdje zapravo povezanost dvoje ljudi

Bijaše veća nego što je jedan od njih spreman priznati.

Ti nisi znao da svaka usamljenost neosamljenosti

Počiva na introspekciji

Kao u romanu Moj Mihael.

Ti nisi znao...

Da te volim i kako...

Željko Bilankov | Večeri jedne

Nikad je u životu
vidio nisam,
niti sam ikad čuo
za njeno ime,
ništa doista o njoj
nisam znao,
nije mi bio poznat
ni njezin glas.

Sven Adam Ewin | Put do bakine trešnje

Didi i baki idemo često.
Najprije idemo malo ravno,
Pa onda desno, pa opet desno,
Zatim dolazi križanje glavno.

Od semafora idemo pravo,
Pa lijevo, pa desno,
Pa desno, pa lijevo,
Onda uzbrdo,
Krivudavo,
Pa opet desno,
I zadnje - lijevo.

Na kraju desni žmigavac… stop!
Pa iz auta
Napolje,
Hop!

I dok se mama hvata za glavu,
Jer nije kupila baki kavu,
Ja gledam, bakine trešnje zore!

Ravno pod trešnju
I pravo
Gore!

Raspisan natječaj za književnu nagradu 'Zvane Črnja'

prijava: 10.09.2020. url: http://www.dhk.hr Društvo hrvatskih književnika i Istarski ogranak DHK raspisuju natječaj za književnu nagradu 'Zvane Črnja', koji je otvoren do 10. rujna 2020.! Nagrada „Zvane Črnja“ dodjeljuje se za najbolju hrvatsku knjigu eseja, a sastoji se od plakete i novčanog iznosa. Nakladnici ili pojedinci mogu sudjelovati na natječaju knjigama objavljenima u vremenu od 1. rujna 2019. do 1. rujna 2020. Tri (3) primjerka knjige do 10. rujna 2020. valja poslati na adresu: Istarski ogranak DHK Sv. Ivana 1 52100 Pula – za nagradu „Zvane Črnja“ – Svečana dodjela nagrade bit će na 18. Pulskim danima eseja u listopadu 2020. Izvor:Culturnet.hr

Terezija Flegar | Bara i fejsbuk prijatel

Vnuk je Bari napraviv FB prufil.
Zahtjev ji je poslov njekvi Teofil.
Lijepu je udjelu un bormeš  mev
Zgledov je vujem kak pravi uficjer.
Bara gledi malu jeguv prufil
V Ameriki je bormeš v ratu biv.

Ivan Grahovec | Ti si žena

Ti si ruža, ti si žena,
ti si jača od kamena.
Tvoje oči su safiri,
tvoje srce ljubav širi.

Misli ti u nebo lete,
duša ti je puna sjete.
na nebu si točka sjajna,
tvoja ljubav je beskrajna.

Ti si zvijezda svjetla s neba,
utjeha moja kad mi treba.
Topla suza u mom oku,
u mom srcu si duboko.

Zorica Antulov | Vrata

Šarene perle
još uvijek se nižu
na hodniku
kraj starog sata
i ista, poznata
odzvanja pjesma
i smijeh
iza drvenih vrata.
Iste još ruže
rastu pred njima,
pred hramom dalekih snova,
isti se oblak još smiješi nad njima
uz istu zvonjavu zvona
(što taji taj stari je sat).

Ivan Klarić | U ateljeu Emanuela Vidovića

Nakon tko zna kojeg po redu posjeta ateljeu Emanuela Vidovića, pitao me moj prijatelj Ante Stošić, shvaćam li koliko je tama važna. Ne znam baš, odgovorio sam lakonski, možda čak i mangupski, valjda, svjestan koliko još moram učiti o tami. Dok sam na izlazu zbrajao sitne novčanice za autobusnu kartu, pomislio sam; Nije ovo nimalo siguran svijet. I kamo god krenem, koji god put prigrlim za svoj, čekat će me isti nehomologizirani zrak, isti nepouzdani  mir, iste urušene katakombe, isti bezdani, i u svemu tome, moja duša ne može biti ništa nego kocka bačena niz apstraktnu padinu svemira. Koliko je potrebno uzaludnih razgovora u tramvajima, dnevnim sobama i poreznim uredima, da bi se shvatilo da nakon razgovora s tamom nemamo o čemu razgovarati s ljudima. To je jedan tihi glas koji dolazi s otoka i monokromatskih gradova, gdje je moguće upoznati nekog davnog sebe koji zna što se krije u zaboravu kojeg donosi bura. O tamo, tamo, kome pripadaš? Što smo naučili od tebe? Kad postanem pravi učenik mira i kad netko drugi umjesto mene izađe iz ovog ateljea, moći ću konačno uskliknuti: - O Bože, usprkos tolikoj tami na njegovim slikama, koliko svjetlosti svakoga dana dolazi iz Emanuelovog groba.

Književni kompas Sisačko-moslavačke županije

Društvo hrvatskih književnika, Ogranak Sisačko-moslavačke županije nastavlja ovaj tjedan sa svojom tribinom ''Književni kompas Sisačko-moslavačke županije''. Nakon uvodnih okupljanja održanih u siječnju i veljači te nepredviđene stanke uzrokovane virusom COVID-19, sljedeća tribina održat će se u Novskoj, Ul. Tina Ujevića 2 (DHK, Centar za mlade), u četvrtak 25. lipnja u 18 sati.

Tribina se uz potporu Ministarstva kulture RH odvija u gradovima diljem županije u sklopu programa za razvoj i poticanje publike. Osnovna svrha projekta je upoznati zainteresiranu publiku sa suvremenim književnim kretanjima kroz nastupe etabliranih književnika, integracija i čvršće povezivanje književnih scena različitih gradova u kompaktniju cjelinu, upoznavanje i suradnja aktivnih spisatelja iz svih dijelova županije te privlačenje što većeg broja mladih književnome stvaralaštvu i pisanoj riječi.

Okupljanje će se održati uz pridržavanje svih propisanih mjera nadležnih službi civilne zaštite.

Siniša Matasović,

predsjednik Ogranka

Sve je to u glavi

Aleksandra Kardum, Soba moje sestre 

Piše:Martina Sviben

Roman u tri dijela, bogat likovima i njihovim situacijama, koje autorica uspješno  vodi do kraja u kojem se ništa ne raspliće jer se nema ni što. Roman sa, zapravo, malo riječi u kojem je dočarana, dovoljno da dotakne svakog čovjeka koji se ne osjeća dobro, atmosfera i slika situacije određenog lika To je postignuto vrsno posloženim dijalozima i stilski dotjeranim opisivanjem i pripovijedanjem, u čemu je autorica doslovno našla pravu mjeru. 

Ivan Taridan | Skrivena toplina

Polaganim korakom
Evo dolaziš.
Lice ti sja poput mjesečine
Ozbiljna izraza.
Glasom strogim
Simfoniju zboriš.
Pogledom me nježno koriš.

Pramcem u sumrak

Neobičan dan

Piše: Jelena Miškić   

Pospremila sam stan kao da mi dolaziš u goste po prvi put na popodnevnu kavu i šnitu neuspjele torte. Doista sam pospremila ladice i uredno posložila ormare. U hodniku mi ne vise torbice i kojekakve vestice i jaknice. Cipele sam uredno posložila na vrhu ormara, svaku u svoju kutiju. Sebe sam pospremila u kutiju. Sve je uredno. Obrisala sam prašinu s polica, konačno posložila knjige, zamisli, kao da radim u knjižnici, po abecedi. Sebi nisam dodijelila slovo.

Oleg Antonić vs. Mate Milas | Život drugih / Nijeme poruke / Toplina – Spokoj oko mene / U zapećak snova / Do smislenog plova

Mate Milas: ŽIVOT DRUGIH

Nemoj biti ljuta, takvih puno ima,
Pipcima praznine tuđe mane traže,
Pa u tami, krišom, rašire to svima,
Ne znajuć da samo niskost svoju snaže.

Ne trebaš se, dijete, obazirati na to,
I za takve uvijek imaj osmijeh drag.
Pa na praznu podlost, nastoj ko u inat
Blistave vedrine ostaviti trag.

Oleg Antonić: SPOKOJ OKO MENE

Uspjela sam što si meni svjetovao,

ustrajala kad je zloća rasla bijesna,

iznijela prazninu sebi dok je tijesna;

zahvalna za spokoj koji si mi dao!

Ponijela me slika svijeta što se smije,

lakoću sam tvoju podijelila drugom;

plativši samoćom, ponirući krugom;

što ću sada, mili, jadnija no prije?

Igor Petrić | Proći će i ovaj dan

Ljudi kažu
moraš
dotaknuti dno,
baciti kamen u najdublji ponor
prije nego se riješiš svih svojih demona.

Svašta kažu
u zadnje vrijeme, ma govore stalno,
ali… kao da ih ne čujem.

Imam li snage vjerovati?
Ne znam.

Ivan Katić | Slučaj pacijenta I.K.

Svaki put sredim misli, započnem jasno pa se izgubim. Najbolje da zapisujem pomalo, jedino moram zapamtiti gdje ostavim papir i da pišem poslije žutih tableta, one me ne uspavljuju. Ovo je za mog Damira, krasan, samo ne dolazi. Kad je poginula moja Mare, imao je 16 godina, najgore godine. Ja po terenu, komercijalist, on sam, nema ga tko pogledati osim susjede Mire, ma bila mu je i otac i majka. Držala ga kao svojih četvero, najstariji, ništa mu nije falilo. A onda smo se Mira i ja dohvatili, spanđali, luda kuća, letjelo je perje. Otkrio nas Mirin muž Stipe, on koji je digao ruke od nje i dolazio kući kad je htio, po čistu robu i da je natuče, da ćuti i goji djecu, a on da se kurva i podvodi druge žene, kockar, pun para. Ovo dosad je baš kako je bilo.

Rozin kutak

Danza de los Diablos

Piše: Ela Ernoić

Ja vam mogu pri punoj svijesti potvrditi da me se vrlo lako može zbuniti lukavim izjavama, pitanjima namamiti na tanki led, a onda reagiram vrlo burno tak da sam ja svojemu advokatu jedini klijent.

Zato se izmičem politiki gdi god se morem, ali ona me nekak uvijek najde, čak i v  međupjesničkim odnosima pa ostanem kak Petrica Kerempuh, ni kriva, ni dužna, pod galgami.

Tomislav Marijan Bilosnić | Tango Piazolla

Gdje ćemo konje naći, gdje ćemo piti
usnuti u tuzi svijeta
Kada ćemo nizinu u kojoj zmije sikću
i duhove zvijezda u krvi zore ostaviti

Slavko Jendričko | Vječna straža

Poslije svakog rata
bez suvišnih
vojnih obilježja
ponavljam radosno
pješačenja putem
svih stratišta
na svakom uzgojim ružu
koja će biti vječita
prkosna djevojčica.

Željko Bajza | Nosim svoj zlatni porub

Vuzvišen z iskonem,
sličen sem mu pu boje.
Plavetnile je navek vu gliblinah,
a nebe je bile ljubičaste.

Spremen na dežđ,
pu cestah hodim,
čakajuči da potečeju potočeki,
svedočeči nazočnost.

Nosim svoj zlatni porub,
oštreh  farbah ze snenemi kisti.
Plavam prema inštinktu,
putujem vu nezvesnost.

Marica Žanetić Malenica | Dijete u meni

Puštam ga k'o što sam davno prije
bezbrižno nek' se igra
i naivnim očima na svijet gleda
u potrošenu tijelu vrteć' se k'o čigra.

Čarolije iza ogledala nek' traži,
al', molim, da bude ovdje
kad ostanem bez daha,
na obalu dobrote nek' me iskrca
oslobodi posljednjega straha.

Djeteta tog što prebiva u meni
sitni koraci u stopu me prate
od proljetne rapsodije godina mladih
do otužnih zvukova jesenje sonate.

Božica Jelušić | Trag jutra, tranzitorij

Trebalo bi dati sve u vjetar:
Lutke, cvijeće, olovke, papire.
Sve kapute, marame, šešire,
Sve što skupi bankar i mešetar.

Valjalo bi odreći se viška,
Da se na put odlučiš od prve.
Da ostanu na terasi mrve
I na stolu lubenice kriška.

Božica Jelušić | U slavu paradoksa

Ovo su biblijske kiše, ovo su potopi moćni;
Kist koji dugu riše, a ponor danonoćni.
Ovo je biti-ne biti, odustati u trenu;
Vrata zabraviti čvrsto, ući u karantenu.

Ovo je kušati proso, misleć o kavijaru,
Znajući koliko vrijede kožice na pazaru.
Vrijeme, šugavo pseto, što se uz plotove smuca,
Dok čekaš vasionca da ti na vrata pokuca.

Brankica Bošnjak | Dan kada sam otišla za Šerbedžijom

Kad smo se rastali tata i mama i ja
život je počeo nizati godišnja doba. Tata se opet sastao
s nekim, mama je ostala sama, a ja sam djevojčica koja je
povjerovala kako se nježnost iskazuje jedino životinjama i djeci
koju ti rodi druga žena.
Brat je došao taman
kada su zvijezde propadale u noć (i on se rastao s nama na deseti
rođendan i tako sve do vojske), a onda se digao rat i svatko je bio na strani svojih,
a zemlja je padala
u mrtve ruke, kamen se pretvarao
u nišane, majušne
trešnjine grane bile su zbrka osjećanja i nepostojećeg vremena, onog za koje misliš
da nikada neće proći

Mate Milas | Privid

Ma nisam ja čvrst, to ti se čini
Prsnem ko staklo u tisuću komada
Al' krijem to vješto i skupljam u tišini
Krhotine oštre svakog svog pada

I zadržim nemir od svjetla daleko
U zapećak taman tiho ga zbijem
U oku kad javi se sjetno i meko
Odmah u osmijeh sitan ga skrijem

Željko Bilankov | Labudica

Na rječici bistroj, kada suton gasne,
labudicu vidjeh, te večeri krasne.
Pa poželjeh načas dodirnut je malo,
da umirim moje srce radoznalo.

Polako i tiho spustim se do vode,
al' odjednom ona put izvora ode.
Požurih na mostić ispod kojeg nesta,
u tajanstvu noći s ovoga mjesta.

Nesretan i tužan, što je nema više,
zaželih s neba da zaplaču kiše.
Dok odlazim stazom, a slapovi huče,
hoću li je naći, mene misli muče.

Bila je to ljubav, baš na pogled prvi,
od boli se sada moje srce mrvi.
Ma, odustat neću, znam, ona se skrila,
jer se boji da joj ne odrežem krila!

Darija Žilić | Spavaj

Spavaj. Po danu spavaju čuvari
Tvornica, sestre iz bijelih bolnica,
umorni pisci, bolesna djeca u kolijevci.
Danju se odvija život po travi, ceste su
Pune automobila, samo sobe iza vrata
Od tvrdog javora, čuvaju intimu, sve ono
Što može razbiti vjetar, lahor najlakši.

VBZ predstavlja prvu zbirku poezije Mirele Priselac Remi "Masarykova"

„Pjesnički prvijenac Mirele Priselac spaja već nam poznati Remin autorski potpis i prepoznatljiv flow; urbani imaginarij vrućine gradskog asfalta po kojem suvereno kroči snažna, emancipirana žena, s mnogo ranjivijim, ispovjednim glasom dosad nam nepoznate lirske protagonistice, koju pratimo kroz melankolijom, egzistencijalnim nemirom i intimnim, emocionalno nabijenim situacijama popločenu svakodnevicu. Njezin stih mahom je kratak i izravan, slika živa i ritmična, a stav i angažman nedvosmisleni.

Čitatelju ne preostaje drugo nego da se, s rukama u džepovima i slušalicama u ušima, pridruži ovoj (ne)svakidašnjoj šetnji“, napisao je urednik knjige Marko Pogačar.

Promocija knjige biti će u utorak 30. lipnja u Botaničar baru u 19 sati.

Knjiga se može kupiti u svim VBZ knjižarama i u svim ostalim boljim knjižarama te na web shopu www.vbz.hr.

Masarykova, zbirka pjesama

Mirela Priselac REMI

Tko bi pomislio da se toliko toga može doživjeti na potezu od Trga maršala Tita do početka Tesline! Čak ni u mitskim vremenima Novog vala, a kamoli danas. Remi je hrabro zakoračila u taj prostor, probuđenih čula, osjećaja i misli. Ova je zbirka pjesama iskrenje u trenjima između unutarnjih i vanjskih skučenosti, opsesivnosti, banalnosti, uskogrudnosti i – doživljaja čudesnosti postojanja. Masarykova se preporučuje djevojkama i ženama koje su „sanjale da su sretne“ i trebaju podršku da se „bore za san“. I njihovim muškim suborcima.

Darko Rundek

Mirela Priselac REMI

Zbirka „Masarykova“ moja je prva pjesnička zbirka. Satkana je od pjesama koje sam pisala tijekom godine i pol. Njome želim sebi pružiti priliku da ispoljim drugu nijansu svog stvaralaštva, u kojoj riječi nemaju muzičku podlogu nego se čitaju u tišini.

Pisala sam ih u samoći, u kombiju, u kafićima, u gradovima koje sam posjetila. Dok pišem, i sama otkrivam neko novo i nepoznato „ja“, govorim jezikom koji je autohtono moj, ali istovremeno se i nadam da ću ovim novim glasom dozvati čitatelje da se u njemu prepoznaju.

Zbirka se zove „Masarykova“ jer mi taj toponimijski pojam predstavlja sigurnu zonu i zonu ugode. To je ulica koja je uvijek u itineraru mojih lutanja. Otkako je dobila ime, svaka ju je vlast htjela promjeniti, ali ona se održala. Taj izdržljivi duh prepoznajem kao svoj. Masarykova postoji u Zagrebu i Beogradu, gradovima u kojima trenutno boravim i radim. Pjesme su podijeljene u 5 odvojaka, zamišljenih kao mjesta „predaha“ tijekom zamišljene šetnje Masarykovom.

Remi

O autorici: Mirela Priselac Remi je muzičarka, tekstopisac i skladateljica u bendu Elemental. Profesorica je engleskog i španjolskog jezika i književnosti te prevoditeljica. Aktivistica je u udrugama za prava muzičara i borkinja za prava žena, manjina i svih koji se osjećaju drukčijima.

FEKP No 19 (Zagreb i Rijeka, 4. - 9. 10. 2020.)

Lipanj koji nam je devetnaest godina bio tako dobar, FEKP je u 2020. prisiljen zamijeniti listopadom, odužujući mu se ipak lijepom najavom – zagrebačkim jednodnevnm lipanjskim programom pod nazivom Moj je grad večeras dobio luku koji će se održati u četvrtak, 25.6. od 19 sati u ljetnom vrtu Vintage Industrial bara.

***

PROGRAM

Tin Lemac | Sven Adam Ewin: „Poslije tebe samo noć“

Dočekali smo novu zbirku Svena Adama Ewina. Pjesnik koji svojim pseudonimom zanima mnoge čitatelje i kritičare. Od davnih pojava na internetu do četiriju ukoričenih zbirki (u izdanju Matice hrvatske, V.B.Z.-a, Kvake). Pjesnički je put tek počeo...

Sjećam se prvih pjesama ovog autora i njegove pojave na Facebooku. Već je tada plijenio pažnju svojim humorom i erudicijom. Prve su pjesme prštale kao vodoskoci slovnih modrina. Pojava ukoričene zbirke “Zmijski car” s pogovorom uglednog hrvatskog književnog znanstvenika Josipa Užarevića dala je naznačiti autora koji obećava. Nakon toga, “Poeme” i “175 soneta”. Tradicionalna forma u modernom ruhu. Svladane su borbe u prvim ringovima.

Mnogi su me pitali znam li tko je Sven Adam Ewin?

Rekao sam da ne znam. Sjećam se jednog letimičnog razgovora u prostorijama Društva hrvatskih književnika upravo o toj temi. I velikih pohvala na poetiku, estetiku i stil Ewinova pjesništva.

Dejan Ivanović | Zbogom moja gitaro

Gledao sam te i slušao
još kao dečak,
dugo se plašeći da ti priđem...
Dok sam uzalud čekajući
rasipao svoj talenat,
zamišljajući kako mi prsti maze
tvoje meko oblo telo
i nežni rumeni vrat,
slušali su te izdaleka mnogi,
znajući - a ne želeći da priznaju - 
kako zbog mene krišom plačeš...
jer nam od našeg prvog susreta
ne dadoše, braniše da se viđamo; 
a sada je, izgleda, konačno došlo vreme
kad moram stvarno da ti kažem zbogom
...moja stara gitaro...

Mira Jungić | Oprosti mi

Mislila sam
da nikad neću poželjeti drugog.
Mislila sam da ne želim sreću
više s drugim dijeliti.
Mislila sam da ću tu ostati
i začahuriti se poput leptirove bube
jer znam da one, nepomične,
ne mogu da se ljube.

Amelie Ambruš | Brzi Šafri

Moja je pjesma kao san
Ako niste znali djeco
Ja sam cvijet šafran
Ili bolje Šafri
U ovoj priči zvan!

Kada je vani sunčan dan
Najljepše mi je
Na narančastom skateu
Juriti razigran.

A kada zorom sunce
Ujutro probudi dan
Preko zelenih brda
Na vrhu planine
Ja ga dočekam.