utorak, 28. veljače 2017.

Zoran Žmirić | Putovanje desnom hemisferom

Geografski i metafizički pejzaži kao posveta Cortu Malteseu


U izdanju nakladničke kuće Hena com iz Zagreba, ovih je dana iz tiska izašao novi roman riječkog pisca Zorana Žmirića
"Putovanje desnom hemisferom“

Zoran Žmirić od 2002. godine tiho i nenametljivo ostavlja snažan trag na domaćoj književnoj sceni. Na publiku i kritiku najveći je dojam ostavio romanom Blockbuster, za koji je dobio nagradu „Književno pero“ za knjigu godine, Godišnju nagradu Grada Rijeke, te bio u finalu dviju velikih književnih nagrada: VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman i t-portalove književne nagrade za najbolji roman. Roman Putovanje desnom hemisferom također je bio u finalu VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman, a ovih dana ugledao je svjetlo dana u izdanju nakladničke kuće Hena com iz Zagreba.

Autorsko pravo - povijest, kultura, industrija

Besplatni online tečaj | 20. ožujka 2017.




Međunarodna konfederacija društava autora i skladatelja CISAC, čiji je član i HDS ZAMP, u partnerstvu s britanskim FutureLearnom, pokrenula je besplatni online tečaj o copyrightu i autorskom pravu koji će biti dostupan korisnicima širom svijeta. Tzv. Massive Online Open Course (MOOC) nosit će naziv “Exploring Copyright: History, Culture, Industry” i započet će 20. ožujka 2017.

Marija Ajša Peuc | Usudi se


Usudi se baciti odjeven u more pred svima,
Na mjestu gdje brodovi i galebovi kruže,
 Tamo gdje je u luci prometno,
 Mahni rukama kapetanu, u moru se koprcni sretno
Dok promatrači na molu kolutaju očima.

Zdravka Prnić | Kupina


Negdje prije prvih kapi kiše
Dok sa sjevera tek nagovještaj stiže
Dodir tvojih dlanova postaje stvaran.
Vrelina se nutrinom razlijeva
Entropija...
Kako li samo ljudi mogu to nazivati
lepetom krila leptira?

Dubravka Borić | Po kuȏgulima


Po kuȏgulima,
zoruõn,
u petrȏdu,
ȕ goru,
na vapuȏr.

Mario Kovačević | Ptica


Da mi je samo negdje odletjeti,
visoko
do zvijezda se vinuti
da mi je samo još jednom
osmijehom sunca sinuti

Da mi je samo raširit'  krila,
daleko
od ovog kaveza pobjeći
da mi je nebom gorskih vilâ
bujicom glasa poteći

Da mi se s vjetrom zagrliti
ogrnut' se mjesečinom,
zjenicu dûge izljubiti
pjevat' slobodi još jednom:
nemam više što izgubiti

Šolkotović Snežana | Moja ljubav je drugačija




Moja ljubav je drugačija, jednostavna,
nalik je kapljici kiše
ispunjava nežnošću i toplinom
potrabna je ko vazduh koji se diše.

Slavica Gazibara | Glad


dan se rascijepio na dvoje
jučer još blista apetitom
sutra presitosti

klimavost ovog danas
poput klatna vremena
giljotine sna

suše se irisi
umuknule želje

odakle glad crpi snagu

Milica Lesjak | Zima u srcu


Autor fotografije: Filip Lučin


















Ledeni dani,
još ledenije noći,
ledeno je i po koje srce.
Led je životu
desnu nogu ranio,
lijevo krilo polomio,
suncu vlast oteo,
bjelinom snijega ,
danu boje ukrao.

ponedjeljak, 27. veljače 2017.

Ratko Bjelčić daruje čitateljima svoju knjigu "Mrtvi kut"


Od danas krećemo s novom nagradnom igrom. Poznati hrvatski književnik za djecu i mlade, Ratko Bjelčić, čitateljima časopisa daruje svoju nedavno objavljenu knjigu "Mrtvi kut".

Knjiga je pravi mali krimi triler, izvrsna za djecu i mlade, a mogu je, naravno, čitati i odrasli. Radnje romana smještena je u Lekenik, Sisak i okolicu.

Vaš zadatak je jednostavan. Samo jedan kratak "klik" na fejsu, isključivo u komentaru natječaja, na zidu časopisa, i knjiga će ići najsretnijem.
https://www.facebook.com/casopis.kvaka/

Natjecati se možete i e-mailom a kao predmet upišite ime knjige "Mrtvi kut".

Pobjednik će biti izabran programom Random.
Natječaj je otvoren od 27.2. zaključno s 5.3.2017. u 20:00, samo za RH.
Sretno!

Zoran Hercigonja | Poezija samotništva zaboravljenog pjesnika Vladislava Kušana


Nevjerojatno je koliko smo negativno konotirali smisao samotništva. Malo nedostaje da samotništvo ne prozovemo patološkim slučajem na odjelu za duševne bolesti. Danas gotovo da ni nema samotništva. Okruženi smo ljudima i farsama, njihovim pričama te ispovijedima banalnosti. Teško da čovjek može imati i trenutak poželjne privatnosti u kojoj bi se posvetio sebi da sredi svoje misli prije svega. Teško je pojmiti samotništvo osuđivano na jedinu interpretaciju prema kojoj se pretvara u zvijer otuđenosti i nastranosti. I često ćemo naići na izjavu: „Nije ti dobro to što si sam...“ ili „Otiđi negdje; nemoj čamiti sam... nije ti to dobro za zdravlje“. Vrlo česte takve sintagme nemaju veze sa zdravom pameti. Pitanje je: kako nastaje današnja poezija u tolikoj buci? Kako može pjesnik izdvojiti bitnu misao ako nema prilike osamiti se barem na trenutak i iz tog vrela melodioznosti zagrabiti pravu riječ? Vrlo često buka, vreva i graja onih do nas nadglasava naše srce. Poezija nastaje u trenucima samoće. A „svetac“ takve poezije, nesumnjivo je Vladislav Kušan. Doduše zaboravljen u vrevi modernih stihova sklepanih na brzinu, ali ipak oštrouman i bez krljušti na jeziku.

Ispovijed jedne čitateljice XI.



O romanu „Jahačica kitova“ Witija Ihimaere

Piše: Mirjana Mrkela

Jednom sam vidjela kita

    Stajala sam na mostu iznad zadarske uvale Jazine, a on je mlatio repom okrećući se u  totalnoj zbunjozi. Nije znao kako se izvući na debelo more i prijetila je opasnost da se ozlijedi ili premori. Ljudi su pokrenuli nekoliko brodica pa je njihovo brundanje usmjerilo golemoga reponju na pravi put, uski prolaz između rive i lukobrana. Zajahati kita, nikome od nas nije padalo na pamet.

Zrinko Šimunić | Suton


Slika koja stiže, stiže, klizi
          sa zapada
malinovac je Sunca u brazdama
          rijeka snova
          krabulja zvijezda
ko omama dječje igre prije zalaza

Nebo je pečatni vosak, obale
          zastiru dvore
          boje uviru
u zanose zamišljena svijeta

Hoću li ovako idući ... idući
          odškrinuti vrata
nekog drugačije ostrašćena grada
          svjetlo drugo
          i okus drugi
          urastanje
u ozračjima neproživljena leta

          Ali svjetlo ovo
uvire u daljine poznate, porozne
          sahnu sokovi
dječjih čarolija, snoviđenja
          ljepljivih slika
Svjetlo ovo stiže, stiže, klizi
          sa zapada

nedjelja, 26. veljače 2017.

Božica Jelušić | Drevje na dežđu


Autor fotografije: Ivan Nivan
Drevje nosi kugle zelene imele,
Planutak od munje skrutnula je kora.
Kišne bi ga kapi obleznuti štele,
Dok kotači dume z nebeskoga dvora.

NIkaj se ne bojim, gda se doma vrnem,
Makar je vse moje prešlo vu vuglenje.
Tu pod drevo stanem, z listjem se ogrnem,
I zabijem prste v zemlju kak žilenje.


Dragan Miščević | Slavonijo



Slavonijo mirisna i cvjetna,
Slavonijo proljetna,
U trku k'o divlji pastuh
Dojurih tebi i legoh ti na pupak.
I Krvavim usnama uhvatih grudi
Sisajući tvoje masno mlijeko.

Nikola Šimić Tonin | Jeleni


proljeće pramaljeće
Jelena
srebrno gori nebo

objasnite sada
bijesnu igru jelena
Jelena
ljubav košute u travi do pasa
igru igre u podneva ova luda užarena

pored puta tiha
protječe voda

dodir poljupca

opusti se
Jelena

subota, 25. veljače 2017.

Sandra Pocrnić Mlakar | Bruno Šantek: Dosta!


Heroj iz susjedstva u romanu Dosta! 

Roman „Dosta!“ Brune Šanteka trebale bi čitati žene, baš zbog ženskih likova koji su izuzetno vjerno prikazani – rekla je Sanja Sarnavka na predstavljanju u Megastoru u Bogovićevoj. Roman bi također trebao dobiti novi nastavak, predložila je, jer je glavni lik usamljeni borac protiv nepravde, koji bi i druge mogao potaknuti da i sami pogledaju oko sebe i suprotstave se nasilju.

Predstavljanje romana „Dosta!“ u kojem su grubosti, nasilje i iživljavanja prikazani u krupnom planu, otvorio je raspravu o svakodnevnom nasilju usmjerenom prema ženama, a slučaj je htio da je baš na taj dan ubijena još jedna mlada žena, a sumnja se da je ubojica njezin partner. I Sanja Sarnavka, dugogodišnja aktivistkinja udruge B.a.B.e.,  i Paula Zore, članica Ženske sobe, centra za seksualna prava, koja je na predstavljanju knjige govorila o stvarnom nasilju, smatraju se protiv nasilnika treba boriti državne institucije, a ne pojedinci. No, pojedinačne akcije mogu aktivirati uspavane državne mehanizme zaštite žena i slabijih, budući da je nasilje postalo svakodnevnica. Paula Zore iznijela je podatke o radu Ženske sobe koje godišnje savjetuje 100 žena, koje traže pomoć i zaštitu od svojih partnera, a Ženska soba jamči im anonimnost i stručnu pomoć liječnika, odvjetnika i educiranih savjetnica Centra.   

Slavica Gazibara | Igra


Šetaš mojim umom
igraš se mojom maštom
boliš mojim tijelom
iskušavaš moje strpljenje

S otvorenog dlana časti
sa križišta vjekova
od vremena upitan
čekam da posustaneš

Moralo bi uspjeti
jer mi se već dugo
ne igra

Ankica Kale | Tablete protiv tuge





Ako ovo što sada zapisujem izraste u priču koju će bar netko zapamtiti, moći ću zahvaliti  svojoj urednici koja mi je prilikom jednog od naših razgovora, a nakon što smo dotaknuli ovu temu, i nakon što sam joj ispričala priču koju i vama kanim ispričati, odlučno rekla:

-    Stavi to na papir.

Miroslav Pelikan | A R G O - Varijacije


Sam si pod Argom
Pucketa trulo drvo
Prodire kroz tkivo drva sitni,oštri,žuti pijesak i pada ti na lice
Nespretno podižeš ruke
Pijesak između prstiju klizi nepovratno prema tvojim očima
Potpuno se opuštaš
Pijesak je pomalo vlažan
Sjenka trulog trupa dovoljna je za tijelo
Svjetlost te djelomice pokriva
Sklapaš oči i sanjaš početak,početak svih početaka
Prvi val moćnog broda
Prvi pogled pedesetorice

Tatjana Debeljački | Esej o ljubavi


Kao da sam pozvana da učinim nešto veliko i trajno.

Kao da sam s tvojom ljubavlju spremna da savladam sebe samu, svoju nemoć, svoj strah i svoju nepokretnost.

Da ti kažem da senke koje me progone ove večeri imaju tvoje lice, i one koje su žive, i one koje su mrtve, i one koje su mi nanosile bol, i one koje su mi donosile radost.

Senke nekih mojih života prepoznajem, a željna sam ih kao što sam željna tvoje ljubavi, dodira, postojanja.

Krunoslav Mrkoci | Od umjetnosti se možda ne živi, ali za umjetnost se živi


Razmišljanja o ljubavi, životu, sudbini, smrti i umjetnosti

1. Ljubav, Smrt, Preživljavanje

Ljubav prema samome sebi temelj je svake ljubavi. I Isus je rekao: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe." Obično se tu zamjećuje tek prvi dio rečenice: Ljubi bližnjega svoga ... ali se zanemaruje drugi dio rečenice u kojem je zapravo sadržana mjera za ljubav prema bližnjemu. Čovjek doista treba voljeti sebe i željeti sreću i dobro sebi. Ali treba također znati i biti svjestan da će umrijeti, i da ne zna kada će se to točno zbiti. Svi ćemo na zemlji umrijeti. Smrt je naša sudbina. Ovo prije, je tek malo praćkanje prije smrti i ispunjavanje zadatka što su nam ga Višnji i Sudbina dali. Volja je Božja, a tijelo je potrošno. Da je Smrt tako loša stvar, ne bi Bog (ili Svemir - za ateiste) dao da umremo. Dakle, čovjek ne treba uz ništa previše prianjati, pa niti uz sebe i uz svoj život.
Sve je prolazno. Prihvati svoje sada jer za sutra ne znaš hoće li doći.

Dnevnik (ne)obične djevojke


U (!) poznavanje

Piše: Božana Ćosić
 

Prije nekoliko dana došao mi je tata iz Njemačke i kao i uvijek donio mi poklon. Ovoga puta je donio mobitel koji me uistinu jako obradovao. Iako radim, moram priznati da si ipak ne mogu priuštiti sve što poželim i da itekako moram gledati na cijene, tako da, takav si vjerojatno nikada ne bih kupila. Ali brzo je euforija oko mobitela splasnula, naime, kako je već bilo krajnje vrijeme da Hrvoja upoznam s roditeljima, ovo je bila odlična prilika pa je mama organizirala večeru. I sve je slutilo na lijepu i ugodnu večeru, gotovo sve.

petak, 24. veljače 2017.

Igor Petrić | ti - ja


generacija je zaspala
semafor ne radi
koja ušteda
aplikacija se srušila
Jednak Broj Godina
udarac ispod pojasa
grad je budan
samo se pretvara da spava

Božica Jelušić | Pobratimstvo po kiši


Autor fotografije: Ivan Nivan

Odjednom se na nebu pokaže poderotina.
i sipi kiša kao sačma iz mokre vreće.
A slike putovanja, poput zlatnih krhotina,
kaleidoskop čežnje u mislima okreće.

Đorđe Maksimović | Zavještanje bijele duše


Na putu do kuće, Slavišu su često kada se vraćao iz škole pratile seoski psi. Na ramenu je nosio malu pletenu torbu koju mu je sestra zašila u kojoj je držao parče slanine, malo soli i veknu hljeba. Ispod ovčjeg kožuha u skrivenoj pregradi nosio je očev vojnički nož. Usput bi sjekao slaninu na sitne komadiće i bacao je psima.

Obišavši nekoliko seoskih ambara zašao je u visoko rastinje. Veče je bilo prohladno, a nebo iznad njega prošarano zvjezdama. Činilo mu se da u nozdrvama osjeti miris pečenog krompira i pasulja. Prečica kojom je išao zarasla u travu, oznojila ga je dok je pjevušenjem prekraćivao vrijeme.

Primjetio je da ga pas kojeg je uvijek morao tjerati iz dvorišta više ne prati. Zastao je na trenutak i oslušnuo.

Tišina.

Nastavio je svojim poslom, očekujući malog kuždravog mješanca na kraju zarasle prečice.

Od ranog djetinjstva, Slaviša je volio hodati prirodom.

Davorka Črnčec | Stud


Miris snjegova
pčele i cvijeće sakrio
do novih proljeća.
Da ugrije srce
čežnje puno
tijelo titraj traži
kao onaj djevojačke usne
kada ljubi
prvi put.
Glad prazninu popunila
stihom.

Jure Kaštelan | Volio bih da me voliš


Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću bit zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.



________________________________________

Jure Kaštelan (Zakučac kraj Omiša, 18. prosinca 1919. - Zagreb, 24. veljače 1990.), hrvatski pjesnik i književnik.

Prva ženska predstava u sto godina kazališnog života u Vinkovcima


Trudnice do suza nasmijale Vinkovčane

Vinkovci, 24. veljače 2017. -  Obilježavanje 100 godina organiziranog kazališnog života u Vinkovcima počelo je premijerom predstave „Tri treća tromjesečja“ u režiji Frane Marije Vranković po tekstu Nine Horvat. Gradsko kazalište „Joza Ivakić“ Vinkovci ove godine obilježava i 85 godina od smrti dramskog pisca Joze Ivakića, pa je praizvedba domaće komedije s mladom autorskom ekipom upravo poticaj za razvoj domaće dramske riječi.

Predrag Babić | Hrana za golubove


Hranila si me poput golubova
Mrvicama sitne ljubavi
Nije to dušo bilo dovoljno
Da zaustavi tu plimu u meni
To more što bjesni, jauče i pjeni.

„Muka malog vuka“ Renata Baretića u režiji Morane Dolenc premijerno u Maloj sceni!




Prva premijera Male scene u 2017. godini praizvedba je predstave „Muka malog vuka“ za djecu od 3 do 10 godina u režiji nagrađivane redateljice Morane Dolenc. Nastala prema istoimenoj slikovnici za djecu i odrasle Renata Baretića u suradnji s dizajnerom i ilustratorom Davorom Šunkom, naša će se najnovija produkcija održati u četvrtak, 2. ožujka u 18 sati, u Maloj sceni na Medveščaku 2.

Renato Baretić napisao je više od tisuću autorskih tekstova, a njegov je roman „Osmi povjerenik“ najnagrađivanija knjiga hrvatske proze ikada. Premda hrvatskoj javnosti poznat kao pisac za odrasle, u Maloj sceni prvi će se put pojaviti kao autor za djecu. Davor Šunk, suautor slikovnice, poznati je hrvatski dizajner, također dobitnik mnogih nagrada.

Jozefina Dautbegović | Preokret


Širom otvaram prozor
i pokušavam u sobu uvesti proljeće
koje se prilično opire
Zima je predugo trajala
soba je sasvim sumorna
na zelenoj tržnici kupujem
glavicu salate i gorke listove
pravilno raspoređujem
na dane u tjednu
Sredinu koju neki zovu srce
stavljam u vazu
kako opet ne bismo morali gledati
jedno u drugo

Jozefina Dautbegović | Dijalog koji je ustvari monolog


Nisam Ti baš dobro
žalim se Bogu
Kako te samo nije sram što bih tek ja trebao reći
(mislim da bi mi tako nekako odgovorio)
S ovoliko godina na plećima a još uvijek 24 radna sata
ni smjena ni sindikata ni zaslužene mirovine
A što mi je plaća
tvoje molitve i tebi sličnih koje jedva smrsite
i to samo kad je gusto

Pramcem u sumrak XII.


KAZALIŠTE

Piše: Jelena Miškić

Uspjela sam se odvojiti od back upova, team viwera, instalacija i poziva na relaciji stručnih poslova  preko fiksne i mobilne telefonije i - otišla u vukovarsko kazalište. U svečanosti mira duše predstavu koju sam pogledala izvedena je od strane jedne amaterske skupine. Dobrih sat vremena relaksacije. Komedija.

četvrtak, 23. veljače 2017.

John Keats | Šturak i cvrčak



Lirika svijeta nikad mrtva nije:
Kad ptice se od sunca što ih žeže
Skriju u sjenu krošnji, glas tad seže
Do živica, kroz strnište se vije;
To šturak pjeva – on jedini smije
Slaviti raskoš ljeta – on je svježe
Radosti vir; kad zamori se liježe
Na počinak, pod vlas se blago svije.
Lirika svijeta nikad ne staje:
U pustu hladnu večer, kada zima
Tišinu tka, iz ognjišta se javi
Poj cvrčka, dugo u tolini traje
I misli onaj što tone u snima
Da šturak pjeva u zelenoj travi

John Keats | La belle dame sans merci


Što te muči o moj pažu,
Da tu samac tražiš spas?
Šaš tek šušti, al' svih ptica
Zanijemio glas.

Što te muči o moj pažu?
Toneš sav u nujne sne?
Vjeveričin silos pun je,
A jesen već mre.

Tvoje čelo bijel je ljiljan,
Boli kap k'o biser čist
Blista, obraz blijedi vene
Kao ružin list.

Gospu ja u polju sretoh:
Kao vila lijepa sva,
Kose duge, noške lake,
Oko joj se sja.

Dejan Đorđević | Bili ste u pravu





I kad bi me raspeli na krst
Razumeo bih
Vasu muku, vase stradanje, vasu prazninu.
Sada lepo nestanite
A ja cu vam oprostiti.

Robert Janeš | Zvukovi u snijegu


Glasovi

Fijuk vjetra, snježne pahulje u zraku, u mraku.

Grčevitim pokretima pokreće se tijelo u hladno jutro sa željom da se ne ohladi od tople postelje.

Sivi prosinac odnio je naglo kao što je i donio kratki ushit blagdana kada su svi bili razdragani,  sretni i umorni. Ljudi su se bezrazložno smijali, naporna muzika treštala je sa svih strana, na ulici, u dućanima, kafićima, knjižarama, toaletima...

Sanela Hamzić | Uspavaj me


Probudi me kap jutarnje rose
Na obraze zasta...
Pa pade na rasute kose.

Probudi me tišina
I ničija ruka na meni
Da opet sretnu me uspavaš...
Ti ka meni kreni.

Probudi me zov
Što samo u mojoj glavi osta
Uspavaj me...
Ovakvih buđenja mi dosta.

Daniela Bobinski | Djeca leta





Koliko si puta izgubio bitku?
Onu čestu,
u kojoj poziciju svakog borca znaš.
Koliko si puta imao na vidiku,
postrojbe svoje i njihove,
na istom mjestu baš?

srijeda, 22. veljače 2017.

Marina Bogdanović | Sa tobom u sebi


Sa tobom u sebi prepuštam se vetru
kao da su ruke svud po meni pale,
uz galop košave sustignu me lako
pa tonu po meni kao da su prave.

A kad priđe blizu nestvarno je živo
tvoje snoviđenje satkano od gladi,
grčevima čežnje povija u crno,
onjuši me jezom i na sto postavi.

Evo posluženja od krvi je slatko,
otvori mi usta da zaliješ nebom,
u očima mojim ogledaj se silni
što zamišljen oblak šakom si razneo.

Tu na mojoj koži tvoje remek delo,
otrovanu, golu, zanosom me boli
i ko mnogi drugi sad sam pokošena
u ljudsko i jadno što u telu gori!

Edicije Božićević nagrađuju!


Nakladnička kuće "Edicije Božićević" i časopis za književnost "Kvaka", daruju vam dvije knjige u jednom paketu. To su:

Jean Echenoz: 14 i Mori Ponsowy: Obilje







Natjecat se možete od 22.2. - 26.2.2017. u 23:59

Pravila: U komentaru odgovorite odakle su rodom autori Mori Ponsowy i Jean Echenoz.

Pobjednik dobiva obje knjige i bit će izabran programom Random.

Natječaj je otvoren samo za RH.

Sretno!

Svoje odgovore možete slati e-mailom ili ih ostaviti na facebook stranici časopisa.

Ako odgovarate e-mailom, kao predmet navedite Natječaj EB.

https://www.facebook.com/casopis.kvaka/

http://www.casopiskvaka.com.hr/2016/12/sonja-smolec-mori-ponsowy-obilje.html

http://www.casopiskvaka.com.hr/2017/01/sonja-smolec-jean-echenoz-14.html

U AMK Megastoreu promocija romana Brune Šanteka – DOSTA!


U knjižari AMK Megastore
Zagreb, Bogovićeva 7, u četvrtak 23. veljače s početkom u 19 sati, održat će se promocija romana

Brune Šanteka - 
"Dosta!"

Na predstavljanju će uz autora sudjelovati urednica Sandra Pocrnić Mlakar i Paula Zore iz Centra za seksualna prava, koja će izvijestiti o statistici i stanju na terenu.


U kasne noćne sate, Saša pomogne pijanoj djevojci rizičnog ponašanja i spusti je s vlaka na željezničkoj stanici u Dugom Selu. U kasno doba noći nema kamo s promrzlom djevojkom, te je povede kući, nahrani i smjesti na spavanje. Djevojka je maloljetna, u bijegu od kuće, a možda i trudna. Pomoći ili odustati? Saša procjenjuje da treba pružiti ruku podrške djevojci koja ni ne zna što je prijateljstvo. Od toga dana, žrtve nasilja koje je dotad sam promatrao na svojim putovanjima vlakom između Zagreba i Dugog Sela, postaju Sašine štićenice. Saša odlučuje mešto promijeniti i umiješati se u njihove živote.

Miroslav Pelikan | Saznanje


Sve su to samo igre klepsidre, onemoćao stižem na tvoje niske obale i grabim te u pritajenim mislima, kao razulareni osvajač ne mareći za vremena  koja su prohujala kroz moja jedra a kentauri se smiju i podstiču me, što čekaš, napokon je kucnuo trenutak

Zastajem i strepim, razdire me ljubav majke jer moja je  bila uvijek iza moga jedra

Mogu li ja tebi svjetlooka oteti pravo na ljubav ?

Imam li pravo na nečovječnost?

Imaš, urliču kentauri s hridi, zbog toga smo i plovili s tobom, zbog tvojih smo nada dijelili svu nemoć s tobom, idi i stani ispred nje, zagledaj se u njezine svijetle oči i reci joj, brod je spreman i danas, iako je već star i umoran

Đuro Arnold | S Griča


Izranja sunce gorskog iza kruga
U nedjeljnoga jutra svetom muku:
Otajstvu nalik, što ga božji sluga
U veljem hramu dobrom kaže puku.
Ravnicom savskom zlatne plinu zrake
I dižu se nad kuće - sanja pune...
Sav grad se čini poput velje rake,
Nad kojom sijevak slavne dršće krune.
A ja na drevnom nijemo stojim Griču
I tomim tešku s uspomena sjetu -
A usne mi se u molitvi miču:
Za mučeničkog doma grudu svetu.

_______________________________________________________

Đuro Arnold (Ivanec kraj Varaždina, 14. ožujka (?) 1853. – Zagreb, 22. veljače 1941.), hrvatski filozof, pedagog i pjesnik

Đuro Arnold | Domovina


Zimska nojca već se šulja dolom,
Sitne svijeće po svem pali selu;
Sniježak prši, - svakom stablu golom
Rad bi natko košuljicu bijelu.

Na kraj sela stoji kuća stara,
Kano raka čini ti se grobna;
Al da vidiš, kako pogled vara,
Ded zaviri na okanca drobna.
Nasred stola svijeća dogorijeva,
Do nje zdjela, pladnji, suđe ino;
Majka kćerci, gle uz zipku pjeva:
"Lijepa naša domovino"...

Ifeta Hrnjić | Poželim ponekad



Naša jutra...
Lica, još nam snena,
zagrljena toplinom tišine,
mirisom, tek skuhane kafe,
kotrljaju misli polako,
dok ih vjetrovita kazaljka
nosi u novi dan.

Mladen Ćosić Točak | Ne toči se u punu čašu


Ako prije rođenja čovjek nije
A nema ga nakon smrti
I tek je, i ima ga
Na kratkoj i uskoj cesti
Utabanoj od njegovih stopa
Po k’o od magle sivilu
Između ta mu dva
Nebivstvovanja crti

Što je on onda drugo
Do akrobat smjeli
Balansirajući po užetu
(Bez da zna gdje mu je kraj)
Raspetom ponad
Oku mu nevidljivog bezdana
Život svoj cijeli

Zdravka Prnić | Na kraju pruge


Vlakovi dolaze
Vlakovi odlaze
Samo su po pruzi
Makovi crveni izrasli

U nježnim pramenovima jutra
U kasnim sjenama sutona

Čekam da na površinu mora
Kojeg odavno više nema
Isplivaju emocije

I da skretničar zažviždi...

Robert Janeš | Veliki Svjetovi u malim tišinama



Nekim se prirodnim postupkom, objašnjenim u fizikalnim zakonima, voda koju ne vidim u zraku, pojavi na toj zelenoj travi. Kao kapi. Kao sjajni biseri. Kao mala kuglasta ogledala koja odražavaju svijet oko sebe. Kao mali svjetovi, što živeći svoje živote, raspravljaju o bezgraničnosti Svemira oko njih.

Krunoslav Mrkoci | Našem najslavnijem brku



Staroga Zagreba najpoznatiji brk,
svirač čela, majstor soneta,
realistično pesimističan, ponekad
sjetan, nikada do kraja mrk;
visoko stablo našega moderniteta,
u sumraku
habsburškoga svijeta.

Josip Horvat Macado | Razlog za pokoru



Večeras ću pustiti suzu
na tvoje lice
i spustiti usne na tvoje usne.
Samo večeras zapalit ću svijeće
i probuditi stare zvonike,
da poput konjice ognja proždru mrak
kroz vrijeme i vremena,
u trenutku kada proživljavam smrt.

Žedan radosti u tom kaosu smrtne samoće,
zapalit ću noćas
svoju vatru po zidovima sobe
na kojima će gola tijela razigrana
utonut u sol.

utorak, 21. veljače 2017.

Predstavljanje knjige "Vrabac" Mirjane Mrkele


Foto: Adam Vidas
U srijedu, 22. veljače u 12,00 sati u Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice održat će se predstavljanje zbirke priča “Vrabac“ autorice Mirjane Mrkele.

Sudjelovat će: autorica Mirjana Mrkela, polaznici Kazališne udruge Igrajmo se, njihova voditeljica Lucija Bajlo, fotografkinja Iva Perinčić, i knjižničari Znanstvene knjižnice Zadar.

Većina priča objavljena je od 1998. do kraja 2012. godine u časopisima: Zvrk, Radost, Smib i Prvi izbor. Zato su neke od tih priča (Čovjek s kišobranom, Helena prije i poslije, Putnici idr) bile, ili su još uvijek, u čitankama i udžbenicima hrvatskog jezika.

Natali Šarić | Milost



Dade mi Zemlja da budem Drvo,
da čuvam sjeme i pamtim riječi.
Pod korom kvasim stoljetne snove
koje ću samo šutnjom izreći.

Na nove klice s milinom gledam,
što misle da je nebo nadohvat.
Korak od milje, a znanje krto.
Na njih se tiho smješka i Sokrat.

Ne reći nikom, za svagda znati,
svjedočit' sreći, ljubavi, plaču,
na drvu čuči vječiti teret
jer, Bog mu grlo sveza u draču.

Na vrelo ulje i zadnju vatru,
kad vrijeme dođe da pružim kosti,
ja ću i tada šutjet', a znati -
svi smo mi Njemu u milosti.

Josip Prudeus | Zaboravite me























zaboravite me
raspjevane ptice u predvečerja
kao da nikada nisam sanjao
dva mala cvijeta
uronjena u plavo
u vaš
daleki let
utapam
svoj
umorni povratak

zaboravite

Slavica Gazibara | Zimski suton


Ponekad
kad zgusnu se želje i
duša bi opet da leti
pomislim
Dodiruje li ovaj zimskog sutona
predvečernji nemir
i tvoju dušu
Miluje li sjeta i tvoja napukla mjesta
kroz koja izviruje nezaborav
Mrak se bliži  
potpiruje sjećanja
obrisi postaju sjene
sjene zidovi
a ja još uvijek
kao staklenu perlu
grijem te u svome dlanu
kao tamjana miris
slijedim te mislima

Jer
ničeg se nisam bojala
dok ti bio si
na mojoj strani
i nije više važno
postojiš li još
za mene
kad rođena sam da
samo tebe volim


Šolkotović Snežana | Svaka je žena zagonetka




Svaka je žena zagonetka
Koja svojim stavom kroz vreme prkosi,
Njena je ćud kao nepredvidiva reka,
Talasa, uzburka život, a onda
Vetrom sećanja nosi...