utorak, 10. travnja 2018.

Anđelka Korčulanić | Stavljam sve na kartu poezije



Ja stavljam sve na kartu poezije.
Tu kruha nema, moja majka kaže.
Ni od nas kruha već dugo nema,
ne sreću se oči, usne se ne traže.
Ti i ne znaš da uzgajam mirodije
u lijehama onog vremena otprije,
da ljubav još je mojim pjesmama tema
i tamo sada u bijedi živi,
ne znaš da nije nestalo rose s tijela
prelijevanjem zore u potok bez ušća
u dan beskonačni, sivi.
Ja ne znam koji vjetar u polju bez međa
u tuđe ruke klip kukuruza kruni
ni s kojeg cvijeta od tvog daha
u dubinu noći prah se truni.
Za sve što je bilo sami smo krivi,
mi smo leđa okrenuli sreći,
stog nikog ne kuni,
možda ti vrijeme što ide
dobitak donose veći.

Ja stavljam sve na kartu poezije.
Nema tu kruha, kaže mi majka,
a drugi vele, nikad se ne zna,
ja pišem, ulog čuvam od amnezije.

Anđelka Korčulanić, Split, Hrvatska


Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest Mrch 21 2018

Ožji izbor pesen Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.

Nema komentara :

Objavi komentar