Svaki dan
trudiš se početi iz početka
ne bi li iznenadila slučajne prolaznike
koje ne poznaješ, ne viđaš često,
iako čine ti se poznati i sve ih je više.
Svaki dan ponovno ustaješ,
ponovno umireš
i rađaš se drugačija,
jednostavno nova,
iako ti je sve poznato
i ponavlja se, onako obično,
začarano kao kad krug kvadrat postaje
i pretvara se da sve je u redu,
najbolje.
Želiš više, želiš promjene,
makar i u boji,
crne, bijele
ili one plave, crvene i prozirne.
Bitno je na sve dodati i nešto žute,
zelene i prstohvat srebrnkasto-sive
iz narančaste limene kantice akrilne boje
za uređenje unutrašnje stolarije
i ostalih drvenih površina
na kojima nijemo stoje metalne figurice ratnika
s kojima se već dugo nitko ne igra,
ne ratuje.
Ponekad želje su ostvarive
bez obzira na kavu, cenzurirane novine,
dvije tri kapljice rose na obrazu
i sve one male riječi koje još uvijek sanjaš
iako znaš da postoje.
Svijet je ovaj čudno mjesto,
drugačiji a opet isti.
Dani prolaze
bez obzira na kišne ili one nježne pahuljaste oblake,
sunce u magli i vjetar što ju razgrće.
Meni je svejedno,
iako želim da i tebi
svaki dan kao današnji postane.
Ne odustaj, potrudi se!
Iščupaj utrobu zvijeri,
sve stranice na kojima ništa ne piše.
Važno je biti, napraviti bilo što,
makar i ono malo
samo neka je drugačije.
