Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
četvrtak, 30. rujna 2021.
Ivo Mijo Andrić | Zapisi i priče o ljudima Home Pirgo
Jadranka Göttlicher | Pjesma od 25 riječi
Ima barem dvadeset i pet riječi
Kojima bi me mogao usrećiti
Teško je iskreno reći „Volim te“
Pa reci „Evo, tu sam. Kako je bilo?“
Zašto mi je cyber mrska riječ
Naše su kose starjele zajedno
Ljubav u zveketu kuhinje
Ženimo sina, prelijepi su
Mi zgodni smo starci
Strast nam je zajednička
Znate li?
Rađa se unuk, ne dolazi doma
Leži u staklenoj zipci
Premalo mu tjelešce puno igala
Respirator, sonda, rez, soma
Spustio se zastor budućnosti
Bez pogleda u zvijezde led pokrije dušu i tijelo
Zebnja, tupost od zebnje
Bolna operacija, terapija, kontrole
Čekanje poziva, čekanje nalaza, čekaonice, čekanje
Moje je tijelo predano znanosti
Duša se bori za nas
U tom neljudskom hodu našla sam te
S mladom i zdravom u cyber ljubavi
Ma, jebala te cyber ljubav!
(Hvala pjesniku Marku Tomašu na ohrabrenju za zadnji stih.)
Nikola Šimić Tonin | Smrt u mojoj radnoj sobi
Kad smrt uđe u moju radnu sobu,
i prašina zauzme police i knjige,
na kojima sam odmarao oči,
hoću li od tamo nekuda
pogledati moći,
ukoričena,
sva ta pretvorena u slova,
zrnca moga srca?
Predrag Rubčić | Ništa više
O, ironije li u tome;
Ta krv joj život bješe,
a sad je njome
umorenu umiše.
Kao da vrat ljube,
bizarnog li privida;
Isukane zube
zabijahu bez stida.
Dah - sasvim plitak -
odveć isprekidan,
Neizbježan trenutak
nosi - kao san.
U nevinu snijegu
smrt se budi.
Ogoljena, u tuđem tragu,
hladnim očima žudi.
O, ironije li u tome;
Ta krv joj život bješe,
a sad živi u sjećanju mome
i ništa više.
srijeda, 29. rujna 2021.
Književnost – publicistika 29.9.2021.
Knjiga izabranih putopisa, osma knjiga izabranih djela Tomislava Marijana Bilosnića
Večer pjesničkih velikana
Ogranak Velika Gorica Matica hrvatska
Poziva Vas na 258. MATIČIN ČETVRTAK
30.rujna 2021.god. u 19,30
u Područnu knjižnicu Galženica, Trg Stjepana Radića,
Velika Gorica i na www.matica-gorica.hr
Uz poštivanje epidemioloških mjera na Matičinu četvrtku biti će predstavljen
"S L O V Ô R" , priručni rječnik turopoljskog dijalekta
o kojem će govoriti
STJEPAN RENDULIĆ, autor
ANA PLEHINGER, predsjednica Ogranka, izdavač
ĐURĐA PARAĆ prof. članica Uredništva Matičinih izdanja
Milan Drašković | Poslednji let žar-ptice
U senci spomenika pozdrav starije žene.
Uz udaranje gonga odjek očekivanja,
melem spram ružnih snova, sjaj skrivenih sećanja –
Zaliv usnulih duša, školjka sred morske pene.
Poslednji let Žar-ptice kroz sivilo severa,
pijavice po koži kad podstiču katarzu,
lekovita moć kule, lepota u porazu,
slavuj u svom kavezu – lakrdijaš sred skvera.
Ptica gospodskih krila, brojanice od žada,
srebrni vodoskoci, reka virova puna,
onde zgažena pčela, blato i baruština...
Pejzaž u izmaglici, bliski zvuk vodopada,
dok težiš naći sklad svih unutrašnjih sukoba –
minulog dekora zov, proplamsjaj novog doba.
Irena Ivetić | Kukuruzi
Kukuruzi mladi
sa svilenom kosom,
nacrtanim očima,
ustima i nosom –
mogu biti lutke,
princeze i vile,
ljepše nego što bi
i Barbike bile.
Bez marke i kune,
strica iz daleka,
u svakoj te njivi
takva lutka čeka.
Potrebne su samo
tvoje ruke dvije
i evo je – već se
nova lutka smije!
Željko Bilankov | Rano ditinjstvo na škoju
Sven Adam Ewin | Manfred Von Richthofen*
utorak, 28. rujna 2021.
Književnost – publicistika 28.9.2021.
Zvonko Kudelić | Meglolomac
kak mladenkin šlajer
se vleče megla
pomalu
da se ne podraplje na gacije i kupinju
kaj tiraju na zapuščeni njiva
gli tam de je ne tak davne kuruza rasla
a cug nič ne pita
nek bez ikakvuga upozorenja
meglu trga (pri premale brzine)
dok šljakere vleče
polegle na rasklimane zice
šljakere zmučene od nočne šihte
Ivan Meroveus | digresija
pod suncem
svatko ima svoju osjetljivu točku
mjesto kamo svjetlost
nikada ne dopire
u tom opasnom intimnom području
ne prima se gost
i nema ležaja za noćenje
a ne umakne se nikad tom naručju
i ne postoji od njeg’ most
tamo je sve od vučjeg – ne
kad si tamo, već dozvao si oluju
i jednostavno prost
sam do sebe si ozvjerenje
i grizeš, grizeš tu svoju provaliju
kao najomiljeniju kost
sve dok ne otpočne lomljenje
a potom si običan putnik u praznom vlaku
u kom ne postoji bitnost
tek samo u jednom smjeru putovanje
ponedjeljak, 27. rujna 2021.
Književnost – publicistika
3. Zbornik aforizama UHAH-a
Objavljen je treći po redu zbornik aforizama članova Udruge hrvatskih aforista i humorista kojeg možete prelistati na službenoj internetskoj stranici UHAH-a, zajedno s ostalim publikacijama i svim brojevima e-magazina "Uh!Aha".
Predstavljanje knjige "Život koji želiš živjeti" autora Jana Bolića
Na terasi ispred Gradske knjižnice "Ivan Goran Kovačić" Karlovac , u srijedu, 29. rujna, u 18 sati, svoju najnoviju knjigu "Život koji želiš živjeti" predstavit će Jan Bolić. Susret se organizira u suradnji s Knjižnicom Marin Držić – Knjižnice grada Zagreba, u okviru Nacionalne kampanje "I ja želim čitati!".
Izvor:Culturnet.hr
Božica Jelušić | Svršen je dan
Premijera predstave "Basne za nas danas" Kazališta Prijatelj
Bez Imen vs. Davorka Črnčec vs. Đoni Štulić | Gospodar samoće – Kupanje bez predumišljaja – Istjerivač samoće
Gospodar samoće
Ona vuče moje niti
Ona čini moje sne
Dok ja listam stare novine
Ona bježi od dosade
Uspjela je da se smiri
Odlazi nekud nasamo
A ja maštam zatvorenih očiju
U mislima je pratim
Ona vuče moje niti
Ona čini moje sne
Dok ja listam stare novine
Ona bježi od dosade
Ona vuče moje niti
Ona je hladna i daleka
Kao gospodar samoće
Igra se osjećajima
Ona zna da je gledam
Odlazi nekud nasamo
a ja maštam zatvorenih očiju
U mislima je pratim
(Đoni Štulić)
Kupanje bez predumišljaja
Možda je najljepši dio dana onaj
kad me donosiš među ogledala.
Niz moja leđa u isti mah tada klize
ledenjaci i topli tropski pijesak.
Moj um upravo tu
carskim rezom rađa odgovore.
Moj jezik postaje stran svakoj riječi
tražeći put do vrhova tvojeg straha.
Ni tada ga ne čujem.
Iz tvoga uha tek mi se kao jeka
tvoje ime vraća. I zvuči kao da volim.
Čisto. Bez predumišljaja.
(Davorka Črnčec, Kvaka, 25. travnja 2021.)
Istjerivač samoće
Žmiri! Vjeruj zjenicama!
Sjenom kreće moćni Val!
Žmiri! Sviće krijesnicama
zrcalnik za noćni bal
da niz tminu žarne vlasi
razgore svoj dar u dan
bijelo more da ih skrasi
gdje im odraz traje slan!
Žmiri! Hlapi već hladnoća!
Žmiri! Miluj ovaj Val!
Žmiri! Sklanja se samoća!
Pogledaj ga! MI je Gral!
Gledaj! Nema gospodara!
Sva je mašta suvišna!
Gledaj! Nema osjećaja
mimo rijeke budnog sna!
Gledaj! MI je žar Bjeline!
Gledaj! Rađa ga taj Val!
Gledaj! MI je trag Cjeline!
Žmiri dalje! Ispij Gral!
__________________________________________________________________________
* Tekst je potekao u mislima s „Gospodarem samoće“ Đonija Štulića (Azra -
„Sunčana strana ulice“; Jugoton, 1981.), no izvorni se ritam prvo imao potrebu
dograditi neumitnošću s albuma „Closer“ Joy Division (Factory, 1980.) prosvijetlivši
se ubrzo u sedamosminski ditiramb ovjenčan makedonskim suncem.
(Bez Imen)
Ispovijed jedne čitateljice
O romanu Slavice Sarkotić "Vrtovi duginih boja"
(Zagreb: Alfa, 2020.)
Piše: Mirjana Mrkela
Gdje su ti vrtovi
Dobila sam knjigu privlačna naslova "Vrtovi duginih boja". Zamišljam ih prije čitanja. Počnem čitati, kad ono neka obična obitelj: Tihomir (9 godina), Anđela (14)i roditelji. Baka i djed žive u istome dvorištu. To je baš zgodno, mislim. Ja nažalost nemam ni dvorište ni djeda i baku. Malo sam ljubomorna pa mi se više ne čita.
Tomislav Domović | Orač i sijačica
Gordana Igrec | Šnajderska posla, ili?
Od tebe
do mene
jedan
tanak
končić.
A škare
već po
strani – čekaju...
Daniela Bobinski | Ja ne bih još jesen
A ja ne bih još jesen
ni maglu, ni rukave duge, ni kesten.
Bih blagog sunca, to da,
sunca bez žestine,
i modrog neba, jesenje tišine...
Al' još mi se mora hoće,
uz pustu obalu,
samo valom dotaknut kamen,
i galebov poziv, taj slobodna leta kliktavi znamen.
Još mi se hoće mekane vode i maestrala zagrljaj mio,
još bi tijelo zaleglo na žalo
nepomično, utonulo u tlo, opruženo, opušteno bilo...
Još bi malo, ma samo malo disala u ritmu tihanog vala,
još bi malo, ma samo malo umjesto išla, u mjestu stala.
K'o bor mirisni uz uvalu blistavu što nagnut nad zrcalnu vodu traje,
još mi se prima, još mi se upija,
a život već traži da se daje.
Kratko je ljeto,
dragocjeni časi mirovanja,
kako ih samo brzo svakodnevica iz sjećanja briše,
raširene stranice duše više ne lista vjetar,
u ruci olovka,
što? kako? gdje? zašto? užurbano od svitanja piše.
A ja ne bi još jesen...
Ma tko bi?..
A'l život je to...
Zlaćani zupčanik koji se okreće bez naše volje,
kazaljke koje svoj krug opisuju uporno...
"Odmarat ćemo u nebu"
kaže ona stara...
Ispijem još srk već ohladnjele kave,
no dobro je sve, ajd, idemo mala!