Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 12. veljače 2025.

Slaven Kopanja | Tamo gdje me niko ne zna


Ostao sam sasvim sam,

Daleko od djetinjstva.

A gdje god da sam putovao,

Obala je svugdje ista.


Ostalo je malo riječi,

Nespretnim se one čine,

Kad ih nemaš kome reći,

Dva koraka od istine.


Tvoje oči, sve što osta,

Da me prate kao sjene.

Idem tamo gdje me ne zna

Niko osim samog mene.



Ruža Zubac-Ištuk | Tiha bjelina


Ustani, dijete moje,

pogledaj!

Vani je sve bijelo.

Bijelo je naše dvorište 

i selo cijelo.

I brijeg je bijel,

i onaj drugi iza njega

postao je velika hrpa snijega.

I šuma je jutros tiha, bijela,

bjelinom spava priroda cijela.


Ustani, dijete, 

svijet te zove,

ne boj se dana, 

iziđi, 

osmijehom sunce probudi,

nebesku bjelinu čine i ljudi.  


Ljiljana Jelaska | Rastanak


Kroz oblak dima
Nazirem ti lice.
S tobom, a sama,
Gledam te netremice.

Želim pamtiti
Svaku boru i poru,
Nemirne ti oči
Što tjeraju me k bolu.

Sutra ćeš otići
S poljupcem ovlaš.
Ništa neću reći,  
Ionako sve znaš.

Kazališta Mala scena | promocija prve knjige Ivice Šimića "Igra u beskonačnost", zbirke članaka o kazalištu za djecu i dramskoj pedagogiji.

 


Ivica Šimić
, osnivač i bivši umjetnički direktor kazališta Mala scena, glumac i redatelj, 18. veljače 2025. godine predstavit će svoju prvu knjigu “Igra u beskonačnost”, zbirku članaka o kazalištu za djecu i dramskoj pedagogiji.

Ivica Šimić, koji je od 2016. godine profesor na sveučilištu Eurasia u Xi’anu, Kina, od 2014. godine piše tekstove o igri, igranju te o utjecaju igre na razvoj djeteta.
Knjigu će promovirat redateljica i profesorica dr. sc. Snježana Banović, a tekstove će čitati dramska umjetnica Anja Šovagović Despot.


Iz recenzije dr. sc. Snježane Banović:

Prije osam godina, ne mogavši nikako riješiti veliki problem krivog usmjeravanja djece u scensku umjetnost tj. u kazalište, Kinezi su pozvali hrvatskog glumca, redatelja i dugogodišnjeg ravnatelja svjetski poznatoga kazališta za djecu „Mala scena“ da im pomogne usustaviti razorni sustav školovanja djece u području kazališne pedagogije, potpuno podivljalog i tržištu prepuštenog kineskog sustava kazališta za djecu u kojem se sve mjeri – novcem i u kojem su oponašanje i kopiranje viđenoga osnovni stvaralački prosede. Jer kao što se djeca u Hrvatskoj generacijama uče pretvaranju umjesto igranju u osvajanju scene a sve to po vjekovnom uzoru „pedagogije“ koju su smislili Englezi, tako se i mali Kinezi kroz krajnje staromodno dramsko obrazovanje uče tom štetnom pretvaranju koje je, kako tvrdi autor ove knjige - posve suprotno od Igre. Rezultat je jednak, kaže autor – nesvijest. I Hrvatske i Kine. I u pravu je.

Pred nama je knjiga koja nam kroz mnogobrojne uvide, u detalje ubjašnjava uzroke i posljedice te povijesne pogreške i koja nam usto nudi i ljekovita rješenja za njihovo popravljanje nakon bujica i njima prouzročene štete. Proizašla iz blogova koje Šimić piše i objavljuje redovito, sve od svog odlaska iz Hrvatske u Kinu, odlaska koji se pretvorio u široku misiju koja traje, sada već punih osam godina, a koja za središnji cilj ima plemenito zagovaranje prava djece na – Igru! 

Izostaje tako, već pokoljenjima, u kazališnom stvaranju (ne samo za djecu) najvažniji sastojak razvoja kazališne estetike, i ne samo nje, a to je Igra. Igra je djetetov posao kaže autor i to je najkraći moto kojim se ispisuje namjera ove nadahnute knjige, na mjestima i potresne, duboko emotivne kakav je i sam pisac.

Po njemu djeca najbolje uče kad se igraju, kad su uključeni u učenje, kad ih se tiče, kad je ono kontekstualizirano na suvisao način koji im  daju osjećaj pripadanja. Kreativnost nije jedina pogodnost koju djeca dobivaju u igri ona je glavno sredstvo kojim djeca razvijaju ključne interese i kompetencije, uče kako donositi odluke, rješavati probleme, kontrolirati se i slijediti pravila, kako regulirati osjećaje. U igri djeca stvaraju prijatelje i nauče slagati se s drugima kao jednakima. Uza sve to, igra unapređuje mentalno i fizičko zdravlje. Na kraju, ali ne i manje važno, u igri djeca imaju priliku činiti ono što žele, a ne samo ono što moraju. U igri se djeca raduju i zabavljaju, ostvaruju se i sretna su.

Iako je naš svijet prepun krilatica i zastavica o pravima djece među kojima su i prava na sigurno i zdravo djetinstvo, ali i na umjetničke doživljaje, njihov je život prepun strahova kojima nema puno lijeka, no mi i dalje, ohrabreni i obogaćeni autorovim emocijama i primjerima vjerujemo u smisao umjetničke ljekovitosti. 


Promocija knjige održat će se u kazalištu Mala scena 18. veljače 2025. godine u 18 sati, a svoj dolazak možete potvrditi do 17. veljače na ured@mala-scena.hr.



CeKaTe | Izložba fotografija "Snijeg je dovoljan samom sebi" Vladimire Spindler

 

Otvorenje izložbe 
"Snijeg je dovoljan samom sebi" Vladimire Spindler održat će se u utorak, 18. veljače 2025. u 19 sati u galeriji Modulor, Park Stara Trešnjevka 1, Zagreb. Izložba će biti otvorena do 7. ožujka 2025. i moći će se razgledati radnim danima od 10 do 20 sati. Ulaz na izložbu je besplatan.

Vladimira Spindler svojim objektivom bilježi grad pod snijegom, koristeći ovaj prirodni fenomen kao ključni element svoje umjetničke vizije. Snježni nanosi, pokrivene ograde i bijeli drvoredi postaju mistična mjesta tišine i povlačenja. Fotografije prizivaju osjećaj nostalgije i trenutke kada snijeg prekriva gradsku vrevu, donoseći mir i intimnost.

Kako ističe kustosica Branka Hlevnjak, "kao da se s fotografija čuje tišina koju donosi snijeg kada se spusti na grad i odjednom priguši svu prometnu buku. Fotografije su to pune nostalgije kakvu izaziva snijeg kao motiv; žudnje za toplim domom, za vatrom koja pucketa u kaminu, dok vani pod snijegom škripe čizme koje ga gaze."

Vladimira Spindler profesionalno se bavi fotografijom od 1998. godine, a posljednjih 20 godina ima status umjetnice kao članica Hrvatskog društva samostalnih umjetnika. Radila je za brojne časopise poput Glorije, Ellea, Cosmopolitana i Playboya, a šest godina bila je službena fotografkinja dramskog kazališta Gavella. Također je surađivala s drugim kazališnim institucijama, kao što su Zagrebačko kazalište mladih, Hrvatsko narodno kazalište i Teatar Žar Ptica. Uz kazališnu fotografiju, radila je i na glazbenim CD omotima te na filmskim setovima, uključujući projekte "Dnevnik velikog Perice" i "A bili smo vam dobri". Od 2023. godine članica je Društva hrvatskih filmskih redatelja. Redateljica je pet dokumentarnih filmova.

Izložba "Snijeg je dovoljan samom sebi" donosi seriju fotografija koje osvajaju atmosferom, prizivajući tišinu, refleksiju i ljepotu zimskih pejzaža u urbanom okruženju.

Jasna Popović Poje | Kolači s prstohvatom ljubavi


Kakvu je orahnjaču

pravila moja baka!

Topila se u ustima.

Mekana. Sočna. Mirisna.

S kilogramima iskustva i mašte.


Kakve je medenjake

pravila moja baka!

Topili su se u ustima.

Slatki. Ukusni. Zdravi.

S dekagramima pažnje i dobrote.


Kakve je kolače

pravila moja baka!

Topili su se u ustima.

Kolače od prhkog tijesta,

kolače od dizanog tijesta,

kolače od tankog tijesta,

sitne, suhe, slane, slatke...

Kakve je kolače baka pravila!

Sa šalicom radosti i sreće.


                                                                                                        


utorak, 11. veljače 2025.

I ove godine, 8. veljače, udruga Ritam misli organizirala je kratki program posvećen prvenstveno poeziji i književnom stvaralaštvu Franca Prešerna

 
''Na kavu s umjetnikom'' / ''Na kavu s Prešernom'' je program kojim, već petu godinu, udruga Ritam misli obilježava ''Slovenski dan kulture'' / ''Prešernov dan''. 

I ove godine, 8. veljače, udruga Ritam misli organizirala je kratki program posvećen prvenstveno poeziji i književnom stvaralaštvu Franca Prešerna. O njegovom radu govorili su pjesnik, urednik, prevoditelj i kulturni djelatnik Marjan Pungartnik iz Maribora, te profesor, pjesnik, književni povjesničar, hrvatski slovenist Zvonko Kovač iz Zagreba. U svom kratkom izlaganju predstavili su djelo Franca Prešerna, njegovu ulogu i značaj na ovim prostorima.

Obilježavanju Slovenskog dana kulture / Prešernovog dana nazočili su i uzvanici: ispred Veleposlanstva Republike Slovenije ministar savjetnik i zamjenik veleposlanika Republike Slovenije u Zagrebu, mag. Miha Fatur. Te ispred Grada Varaždina Voditeljica Odsjeka za kulturu Lucija Dugandžić.

U prvom dijelu programa koji se, kao i svake godine, održava na ulici koja nosi ime nekog slovenskog književnika, ove godine ponovno na ulici Franca Prešerna  govorila se poezija koja je utrla duboke tragove i temelje u Slovenskoj književnosti, a njena snaga je svakako utjecala i na hrvatsku književnost. Uz Prešernove stihove osluhnuli smo i stihove suvremenih pjesnika iz Samobora, Čakovca i Varaždinske županije.

Organizatori su istaknuli da čitanje stihova pjesničkih bardova prošlosti doprinosi međunarodnoj povezanosti i rušenju granica, a književnost smatraju medijem kojim autori ispisuju povijest i usmjeravaju društvo.


VRBA; France Prešern

O Vrbo! sretno, drago selo moje
gdje kuća moga oca stoji stara;
za naukom da žeđ me iz tvog čara
odvukla nije, podla zmija to je.

Spoznao ne bih da se sve to što je
sanjalo srce, sad u otrov stvara;
da me u samog sebe vjera vara,
igračka ne bih bio sudbe svoje!

Radinu ruku, srce vijerno tada
za miraz, što ga nema milijunarka,
izbrana djeva dala bi mi mlada;

plovila bi mirno moja barka;
od vatre dom i pšenicu od grada
čuv'o bi susjed moj – zvon svetog Marka.

(prijevod Luko Paljetak)


Nakon kratkog programa održanog na ulici, druženje s malim domjenkom je kao i svake godine nastavljeno u kavani Stara vaga gdje su se pridružili i članovi mješovitog zbora Kapela Paulina Warasdin s maestrom Zdenko Kuščer.  

Fotografije su autorsko djelo Viktorije Zlatar


20 naslova splitske Matice hrvatske u 2024. godini

 

Ogranak Matice hrvatske u Splitu u protekle tri godine godina nastavlja granati svoju nakladničku djelatnost pa je nova uprava sa Snježanom Šetkom i proteklu godinu zaključila s rekordnim brojem objavljenih naslova. Dok je tijekom 2023. tiskano 15 naslova i godišnjak Hrvatska obzorja, u 2024. je objavljeno čak 20 knjiga i 8. broj godišnjeg časopisa Hrvatska obzorja (najobimniji do sada). Među tih 20 naslova sedam je zbirki poezije, osam knjiga proze, dvije zbirke dramskih tekstova, jedan zbornik književnih radova i dva dokumentarna i publicistička naslova. Troje autora može se pohvaliti sa po dva ili čak tri objavljena naslova.

Umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, pjesnik i guslar Mate Buljubašić već dugo priređuje tri godišnja skupa domoljubnog pjesništva pa je tako priredio još tri zbornika rodoljubne poezije u kojima je zastupljeno po tridesetak autora. Riječ je o 10. zborniku MEMENTO POETICA VUKOVAR ŠKABRNJA (za Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje), 11. zborniku BOJNI BLAŽENIKA NA NEBESIMA (za travanjski rođendan Četvrte gardijske brigade HV-a) i 15. zborniku RASPLAMSAJ OLUJE U PJESMI I SRCU (za kolovošku večer u Jesenicama – Zeljevićima, općina Dugi Rat).

Zbornik pjesama, proze i drame TILI SMO TE OBUVATIT okupio je radove šestero nagrađenih autora na 2. Festivalu zavičajne književnosti Splitsko-dalmatinske županije, u okviru kojega su tiskane i samostalne pjesničke zbirke PO TRAGU BELA SPALATINE Anđelke Korčulanić te čakavska PETAK, MUKA I KRIŽ Nikše Krpetića, urešena korizmenim slikama Josipa Botterija Dinija.

Liječnik Darko Alfirević javio se prvom zbirkom intimističke poezije naslovljenom SNOVI O ZRCALU I KIŠOBRANIMA, sklonu avangardnom slogu, uz recenzije Darka Cvijetića i Darije Žilić. Također prvijencem LUTANJA I TRAGANJA predstavlja se mladi profesor Toni Ćapeta, nadahnutg klasičnim metrom i velikanima hrvatskog pjesništva pjesme, autor pogovora je Josip Lasić.

Liječnica anesteziologinja i sudionica Domovinskog rata Zdenka Čorkalo objavila je rekordna tri naslova, kratka romana koji donose ozračje suvremenog života u malim dalmatinskim mjestima. CVJETKO je roman o Domovinskom ratu i profesorici hrvatskog koju triput ne primaju na posao u gimnaziji, OTOK donosi priču o mladiću „vlaju“ iz Dalmatinske zagore koji se zapošljava na otoku, a DOM promišlja vječno aktualnu temo o staračkom domu i međugeneracijskom jazu između roditelja i djece. 

Nagrađivana pjesnikinja Anđelka Korčulanić objavila je i prvi roman POŽAROVI I PRICE SELICE, autobiografsko i fikcijsko štivo o života Hrvata u proteklih stotinu godina, ratovima i previranjima, dijaspori i povratku u zavičaj na nadom u oživljavanje opustošene Dalmatinske zagore.

Davor Gusić iz Graba ispisao je odlični napeti triler U SLUŽBI PRAVIH IGRAČA o hrvatskom poslijeratnom podzemlju i reketarskim obračunima mafijaških skupina, a u zbirci MIRIS ZLATA BEZ TAMJANA sabrao je devet radio drama koje su objavljivane u dramskom programu Hrvatskog radija.

Zagrebački profesor emeritus Nikola Kujundžić u svojoj dugoj zbirci PRIČE IZ DUBINE ispisuje dvadeset novih pripovijetki o životu u malim krškim zaobalnim selima, ali i u velegradu, uz obilje duhovitih dijaloga i humorističkih prizora, a njegove priče, neke iz Drugoga svjetskog rata i poraća, preporučuju i recenzenti Petar Gudelj, Mate Maras, Dijana Vlatković i Mladen Vuković. 

Utemeljitelj splitskoga turističkog storytellinga Vedran Matošić u knjizi DALMATINSKA TRILOGIJA kroz poučne dramske tekstove i libreto okuplja sveto splitsko i dalmatinsko trojstvo, svetog Jeronima, svetog Duju i Marulića (još neizvedeni mjuzikl MARUL). 

Roman BAŠTINA je deseta knjiga spisateljice Ivančice Tomić Petričević koja obrađuje sudbinu jedne splitske obitelji koja s dubokim frižima proživljava dva rata, recenzentica je Divna Šušić.

Umirovljeni hrvatski branitelj i prozaist Petar Merčep objavio je drugo dopunjeno izdanje zbirke PRPUŠALIJE, s više od stotinu kratkih duhovitih priča, ugoda i anegdota iz svoga šestanovačkog zavičaja.

U suizdanju s ogrankom Matice hrvatske u Vitezu (BiH), Velimir Bugarin priredio je dokumentarnu monografiju BOLNICA S PEČATOM - Franjevačka bolnica „Dr. fra Mato Nikolić“ Nova Bila, svjedočanstvo o vremenu, hrabrosti, vjeri i ljudskosti, utkanoj u temelje opstanka Hrvata Lašvanske doline tijekom Domovinskog rata.

82-godišnji geograf i publicist Mate Matas napisao je još jednu vrijednu monografiju o rodnoj mu kraju SPLITSKA ZAGORA - Riječi, običaji i poznatije osobe, u kojoj je obradio rječnik i toponime naselja u općinama Klis, Lećevica i Muć, patronime, matronime, oronime i hidronime, zatim gradine i lokalitete te poznatije Zagorance zaslužne za njezin razvoj i promicanje u svijetu.


Mladen Vuković 


S kodom bluesa i balade


KNJIGA, ŠTUKA, TELE

(mom lijepom muškarcu s imendanom na Dan očeva

...tati)

Josip Šarec (7. 1. 1933. - 19. 12. 1997.)


Piše: Martina Sviben 



Od trenutka poimanja sebe 

kroz prva smijanja, plakanja, 

pjevanja, igre i bebe 

(ajoj ona velika ćelava),

kroz odrastanje i školovanje,

kroz životne borbe i 

trenutke najčišće sreće,

IMALA sam i SJEĆAM se 

TEBE...

U prastarim fotografijama

dalekog djetinjstva,

nema magle,

sjećanja su jasna,

nema sjena,

nestala je i poneka nezrela mijena...

ispod tvog smirenog lica, 

slike pokazuju koljena

na kojima uvijek

sjedi tvoja malena

Ti si moj sendvič, čvarak,

kakao, moj prvi kelj,

po slavonski rađena kobasica,

moje si prvo slovo,

flomaster, bojica, crtanka i bilježnica...

sve su smiješne princeze 

prošle tvoje provjere,

gotovo svaki papir mog djetinjstva

našao se u tvojim rukama

Divila sam se tim rukama,

preciznima, smirenima,

lijepo oblikovanima,

uvijek zaposlenima

Ti si ona bijela ploča

sa šarenim "čavlićima"

uz koju sam upoznala 

slova i buduće igre riječima,

moj si prvi "Čovječe, ne ljuti se"

i onaj na kojeg sam se zbog matematike plačući derala 

ne shvaćajući brojnike i nazivnike

(dosta si ih popušio dok sam tvrdoglavo tvrdila

iznad tablice s primjerima iz udžbenika

da samo te i te brojke imaju ulogu 

brojnika i nazivnika... baš samo te, s drugima mi ne možeš objašnjavati...)

Ti si oni raščišćeni i shvaćeni

meridijani i paralele,

možda ne ide zajedno, 

nismo ga imali,

ali točno znam kako

si mi objašnjavao što je tele

...da, tele...

Moj si prvi poni

i pravi bicikl,

moj prvi tvoj Tomos,

onaj si crni u šahu,

praznovjerno sam htjela biti bijela,

ti si ona štuka koju sam morala čuvati

pa smo ju ponosno donijeli s bajera

Slušao si ponavljanje recitacija,

naučio me s godinama da nije bitna regija,

a ni nacija,

raščistio si glupe probleme

sa susjedima dečkima,

meni djetetu "baš za pet",

slagao da, iako umirovljen,

još imaš pištolj

i djevojčice smiju igrati nogomet

Ono si prekrasno dvorište

i kuća s vojnički precizno 

posloženim gredicama,

sve su bile u cvijeću

iako smo već živjeli i nesreću

Onaj si stari kauč

na kojem smo čitali Globuse,

gledali filmove,

MESAME, Eurovizije i raspad Jugoslavije,

bila sam tinejdžerka, velika,

noge su se prebacile 

u ležećem položaju 

na, naravno, tvoja koljena 

O osjećajima nismo govorili, 

znao si kad sam patila,

ne znam što si mislio o dečkima,

al' savjet je bio

(samo jednom) jasno dan

- mora biti dobar i pametan

Kroz mene,

ne razmaženu, već osjetljivu,

prolazila su razna stvarna i umišljena bića,

ali bezuslovno si prihvatio

Balaševića,

puštao me sa Silvijom 

biciklom ispred banke,

nakon jedne "Nove"

odrezao "drži se ti Branke"

Moj oduvijek nemir 

(s tvojim naslijeđenim nosom, čelom i crtama lica)

nikad nisu umirili tvoja strpljivost i mir,

tu se i nisi trudio

na vrijeme si prihvatio i dobro prosudio,

ali i sam ojađen, često nesretan,

u tom čudnom odrastanju, 

od Zlatara do Županje,

dao si mi KNJIGE i od sebe najbolje sve,

moj Kapetanu Prve Klase