Dragan Uzelac | Charles Bukowski – poezija agonije i užasa

 

"Hod kroz vatru života"

    Iz izmaglice brutalnih alkoholnih isparenja i socijalnog dna materijalne bede, na ivici incidentnog putovanja na kraj noći bulevarima Los Anđelesa, izranja dobro poznato lice američkog underground pisca Charlesa Bukowskog, lice kultnog stvaraoca, čiji duboki ožiljci na licu i duši svedoče o jednom, ’’najtežem od svih vremena“ i čiji šeretski osmeh, uz praskavi zvuk otvaranja još jedne u nizu limenki piva, govori o neverovatnoj, silnoj životnoj energiji i unutrašnjoj ravnoteži čoveka ’’koji je previše znao“. 

’’Po mom mišljenju, glavni problem je u tome što postoji jako velika razlika između književnosti i života, jer oni koji stvaraju književnost ne pišu o  životu, a oni koji žive život isključeni su iz literature. Naravno, tokom vekova pojavili su se jako važni pisci – Dostojevski, Luj-Ferdinand Selin, rani Hemingvej, rani Kami, Turgenjev i njegove kratke priče, a tu je i Knut Hamsun, ’’Glad“ i sve ostalo što je napisao, Gorki, taj lutalica pre Revolucije, nekolicina drugih, ali najveći deo svega ostalog bilo je obično sranje“.

   Stari dobri Buk, alias Henry Chinasky, postao je ikona druge polovine dvadesetog veka unutar sveta istinskih buntovnika, odmetnika i pisaca koji nisu pristajali ni na kakve unapred utvrđene šablone i tupa pravila i koji su svoje burne i beskompromisne živote velegradskih marginalaca američkog društva u potpunosti pretočili u jedinstvenu prozu i poeziju ’’ulica strave i agonije“.

V.B.Z. pokreće natječaj kratke priče za mlade do 18 godina s temom: Sve je lako kad si mlad?

ladost je uzbudljiva, lijepa i zabavna, no katkad zna biti teška i ćudljiva. To je prijelomno životno razdoblje. Nalazite se na razmeđu djetinjstva i odrasle dobi. Zajedno s drugima, a opet sami. Roditelji stoje sa strane i ne shvaćaju ništa ma koliko se trudili. Norveška spisateljica i glumica Linn Skåber razgovarala je s mladima o životu, prištićima, osjećajima, miru, čežnji… Prikupljene materijale iskoristila je za pisanje malih tekstova o velikim temama – iz perspektive mladih.

Inspirirani tom odličnom knjigom autorice Linn Skåber i ilustratorice Lise Aisato „Mladima“, koju smo upravo objavili u biblioteci Na margini pod pokroviteljstvom programa Kreativna Europa Europske unije, odlučili smo pokrenuti literarni natječaj za mlade do 18 godina – Sve je lako kad si mlad?

Željko Bajza | Hodočašće na Mariju Bistricu

Naša kuća je trošna kao da stoji na graničnoj točki vremena s koje će se strovaliti u sebe i postati prašina. U njoj su se nagomilala stoljeća koja će jednom u imploziji iscuriti u provaliju ostavljajući na zemlji crnu rupu. Od naboja neizmjernog vremena koje nosi u sebi svaka stvar se oglašava: ormari i vitrine škripe, starinska gusana peć tiho pucketa kao da je u njoj upaljen vječni plamen, svečano zveči svo posuđe (porculansko, emajlirano, teflonsko, aluminijsko), vrata tiho škripe (iako su zatvorena), pjeva jedan veseo glas iz ostave. S prvim znacima dolazećeg ljeta sve postaje prošlost izblijedjelo je rumenilo ljeta, na vjetru leprša uveli list ništa ne osta od snova, godine prolaze u nadanjima da će čovjek upoznati sreću, pod stasitim kestenima blagog sumraka trče djeca. Vjetar pleše oko kuće pjevajući glasnije pa tiše i prošla je kratka ljetna noć ljubav i mladost i čim rumen najavi zoru sve se gubi i nestaje, dim je išao iz dimnjaka, pas je lajao u noći, a klijale su pod borovima neke oči i zavidjele mi. To je dakle moja zemlja u san uljuškana, zec pretrčava put, pas u hladu drijema, mirise vlažnog polja donose mi vjetri, lokomotiva odašilje noćni pisak, dvije crne ptice grakčući odlijeću.

Marica Žanetić Malenica | Sine kćeri moje

kada je došlo vrijeme majčinstva 

rodila sam dvije kćeri, priroda kao da je slutila 

ženska djeca da su mi po mjeri

muškog djeteta bojala sam se

uvjeravala sebe da ne bih znala s njim, a možda bismo

da sam ga imala, sin i ja bili baš odličan tim

otkad si se rodio ti, očiju boje vedra neba 

što ti ih je djed preko majke dao, pitam se zašto 

sinom sličnim tebi život me na dvoboj nije izazvao 

pa svaki put kad te vidim sjetu oćutim

ne krivim sudbinu, tek vjerujem

dobra bih majka bila i svomu nikad rođenom sinu   

iskupio mi se život tobom, bakino zlato, pa se 

igramo po svoju, nadjačavamo ptičji poj

smijemo se, plivamo, bajke ti čitam 

sine kćeri moje, sine moj   

Knjiga posvećena 100. rođendanu Vesne Parun (1922. – 2010.)

onografija Sanje Knežević „Golubica iz crnoga maslinika“ o književnom djelu Vesne Parun posvećenima 100. godišnjici rođenja i 10. obljetnici smrti najveće hrvatske pjesnikinje.

GOLUBICA IZ CRNOGA MASLINIKA

U izdanju Hrvatske sveučilišne naklade iz Zagreba i Sveučilišta u Zadru u prvim danima 2022. godine iz tiska je izašla monografija izv. prof. dr. sc. Sanje Knežević „Golubica iz crnoga maslinika“. Riječ je o studijama o književnom djelu Vesne Parun posvećenima 100. godišnjici rođenja i 10. obljetnici smrti najveće hrvatske pjesnikinje.

Knjiga „Golubica iz crnoga maslinika“ podijeljena je u dvije veće cjeline – „U crnom masliniku poezije“ i „Golubica je svila gnijezdo“. Kroz tematske cikluse obrađuje se pjesnički opus Parunove nastao tijekom sedam desetljeća njezina plodna rada. Vesna Parun pisala je u gotovo svim književnim žanrovima, neumorno književnosti posvećujući cijeli život. Sanja Knežević iz različitih filozofskih, književno-teorijskih ali i tematsko-motivskih aspekata istražuje opus Vesne Parun (specifičnosti mediteranskoga teksta: metaforika, simbolizacija prostora, platonizam, sonetno i satiričko pjesništvo, interpretacija motiva ptica, autobiografski zapisi). Stvaralaštvo Vesne Parun nedvojbeno je obilježilo cjelokupan razvitak modernog i suvremenog hrvatskoga pjesništva. Svojim osebujnim životom, ali prije svega iznimnim književnim ostvarenjima opus ove pjesnikinje otvara se novim književno-teorijskim analizama kao što istodobno nudi otvoreniji i slobodniji pogled na književnu povijest 20. stoljeća.

Gordana Igrec | Staklenka džema

Poput džema

iz poluzatvorene

staklenke...

naša ljubav

polako

neprimjetno

hlapi...