Kolumne

srijeda, 21. veljače 2018.

Andreja Malta | Blue


Po sobi plešu slova
u parovima s brojkama,
na tv ekranu
se smiješi Vakula s svojom
vremenskom prognozom.
Blue je i večeras
moja boja
shvatila sam,
kada sam čula
da će jutro biti kišovito.
Probudit ću se mrgudna,
možda ću ostati u krevetu
potpuno nepomična
kao da sam upravo umrla,

Petrinjci odlaze na „Festival migracija, kultura i građanstva“ u Luksemburg


Piše: Mario Lovreković – Lovra

U Luksemburgu se i ove godine održava tradicionalni, 35. po redu „Festival migracija, kultura i građanstva“ u razdoblju od 3. do 4. ožujka 2018. u prostoru Luxexpoa na Kirchbergu.

Hrvatsko društvo Luksemburg će na ovogodišnjem Festivalu predstaviti neke tradicionalne hrvatske proizvode, suvenire, nakit, turističku ponudu naše Domovine, hrvatska pića i hranu.

Na festivalu će također gostovati brojni umjetnici iz Hrvatske koji će predstaviti dio moderne hrvatske kulture, umjetnosti i književnosti.

Gosti festivala su ALF acoustic band, Ivana Švragulja, Dragana Čubrilo, Maja Šiprak te Mario Lovreković koji će izložiti svoje tiskane i likovne radove. Gosti će se Hrvatima u Luksemburgu osim na festivalu predstaviti i na glazbeno – poetskoj večeri koja će se održati u subotu 3. ožujka 2018. od 20 do 01 sati u Bosso Baru.

Bit će to još jedan nezaboravni hrvatski vikend u Luksemburgu u organizaciji vrijednih volontera Hrvatskog društva Luksemburg. Petrinja je oduvijek bila grad kulture, stoga će predstavljanje petrinjskih umjetnika na „Festivalu migracija, kultura i građanstva“ biti još jedan poticaj za daljnje stvaralaštvo.

Sudionici Festivala su već dobro uhodani tim koji je organizirao priličan broj predivnih kulturnih događaja, a ove godine će cijelu manifestaciju popratiti PS portal i to zahvaljujući Hrvatskom društvu Luksemburg te entuzijazmu članova društva koji s ljubavlju i ponosom svoju Domovinu predstavljaju u inozemstvu. https://www.facebook.com/hrvatskodrustvoluksemburg/

Izvor:https://www.ps-portal.eu/

Jelena Stanojčić | Nikad više


Slijedila sam svoj put krčeći životne staze.
Roditeljski dom bio je mjesto mira i spokoja.
Za doći tamo nije mi trebao ni  poziv ni poruka  ni njuh.
Išla sam nošena vjetrom ljubavi.
Čekala me majka, raširenih ruku i puna dobrote.
Njoj sam uvijek  bila dobro došla. 

Nje više nema.

Nema više sunca koje sija kroz guste oblake. 
Nema više obale na kojoj odmaram umorne dane.
Nema više mjesta koje je toplo i meko.
Roditeljski dom je prazan i pust.
U njemu boravi još samo tišina, 
Hladno je kad kročim i usred ljeta.

Nikad više takve opuštenosti i spokoja.
Nigdje,  kao u roditeljskom domu.
Tuga me pritišće i opipljiva je poput suze
Što klizi niz moje lice u šapat pretočena¬:
Nikad više, nikad više...