Kolumne

nedjelja, 19. studenoga 2017.

Zdravka Prnić | Opsjene morskog vuka



Hodala je bosa na vrhovima prstiju
i zakleo bih se da sam otiske tih stopala
već vidio negdje
Mjesec se šuljao u punom krugu
još uvijek bljedunjav
čekajući tminu

Nataša Hrupec | Nisi imao kud



kaže mi moj već veliki sin jučer:
znam biti jako romantičan
a ja se sjetim onih godina kad je plakao zbog svega
pa i zato jer je sunce zašlo
ili:
imam puno dana kada ni o čemu drugome ne razmišljam
osim o glazbi, ili o njoj mislim ili čitam
ili sviram
i
još doda:
znaš, nema glazbe bez duhovnosti
i zato nisam više
onakav ateist kakav sam bio u djetinjstvu

Nada Vukašinović | Kako sam došla u tvoj grad


Povećavaju se plave pukotine iznad nas. Nebo se rasvjetljava i polako ulazimo u stanicu Vinkovci. Vlak kasni u dolasku. Pruga se popravlja i dio puta nas voze autobusima, a onda opet u vlak. Zapamtila sam san kako silazim s vlaka baš na ovom kolodvoru. Prepoznajem dijelove, osvijetljenu čekaonicu, bijele klupe, nekoliko ljudi pred blagajnom, široki izlazi na perone.

Vraća mi se iz sna osjećaj izgubljenosti u nepoznatom prostoru. Kolodvor je ogroman, osvijetljen blještavim svjetlima. S lijeve i desne strane stepenice vode do perona, a sa svakog perona brojni kolosijeci.

Blještavilo guta boje, proždire stvari, kao da sam upala u more mlijeka, u bijeli mrak. Svjetlost se pretvara u buku koja dolazi s kolosijeka. Okrećem se. Gdje koji putnik žuri prema peronu. Nitko poznat.