Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

subota, 15. veljače 2025.

Sandra Pocrnić Mlakar predstavlja Zagorkine sljedbenike


U utorak 18. veljače u 18 sati u Knjižnici Bogdana Ogrizovića Sandra Pocrnić Mlakar predstavlja svoju knjigu „Zagorkini sljedbenici“ o razvoju domaćih autora žanrova.  O knjizi govore urednica književnica Božica Brkan i psiholog Sandro Kraljević. Moderira Sanja Tatalović. 

Knjiga ukazuje na nedovoljno iskorištene potencijale domaće žanrovske scene koja ima pisce, ali nema logistiku. Naslov knjige posveta je Mariji Jurić Zagorki, velikoj, a nepriznatoj književnici i novinarki, koja je pisala za publiku, kao i današnji autori žanrova. 

Sandra Pocrnić Mlakar je psihologinja, novinarka i urednica u nakladništvu s iskustvom iz velikih novinskih i nakladničkih sustava. U svojoj nakladničkoj kući bavi se žanrovima domaćih autora te psihološkom edukacijom i prevencijom.  

Knjiga je objavljena uz potpore Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba.


Aleksandra Vujisić | Igrokaz

 

Uvijek na oprezu

nikad opuštena

vjekovi tačaka pri zarezu

uvijek u iščekivanju da budem napuštena

decenije pretvaranja da je sve u redu

onda kad bezobzirni zgaze

decenije stvaranja u neredu

ipak nijesu uspjele dušu da unakaze


Rekli su: 

djevojčicama ne priliči

da galame

one su smjerne, tihe i tanke

kome još treba drama

pravdaj sebi pojavljivanja i izostanke

pusti drugima revolucije

jačim i većim od tebe

ne brini za tuđe grubosti

to te samo preosjetljivost grebe


Rekli su: 

kako je samo zrela

kao što govore za sve koji su porasli na silu

nikada previše zaigrana i vesela

kao da nosi teret na krilu

i zato se sada nikad ne opuštam

ne znam kad će bezobzirni da gaze

i zato ne odrastam

tražim se kroz igrokaze.


Tomislav Stockinger | Umorne oči


         Umorne oči, umorne vjeđe - prošle su dugačak i dalek put;

         Umorne od suza, umorne od grijeha – za uskrsnuće novo već ne žele čut;

         Golgotom šibane, vječno ugibane – postojano sjaje svoju bol;

         Samoćom potkovane, tragikom žigosane – iz duše prosipaju na živu ranu sol;

         Nadama site, radostima gladne – spokojno čekaju nadolazeći kraj;

         Nikad pognute, uvijek uspravne – već su prošle pakao, jel' sad na redu raj?


Željko Perović | Miris toplog hljeba


Nestala su jutarnja buđenja 
Sa naslonjenim dlanima
Na dašcicu odškrinuta prozora,
I pogledi mili na dvorište,
Gdje se vjetar sa travkama igra
Cvijeće povija i lišće sapliće.

Sve je nestalo,
Samo je iscrpno tijelo ostalo,
Vjerno bijeloj kosi i postelji
Da druguje sa mislima,
Iz fioke požutjelim slikama. 

Prestali su dolasci sa posla,
I čekanje razdraganog glasa.
Hitri pokreti neumorna tijela,
Zov daljina i let bez krila,
Sa ulice miris toplog hljeba.

Sve je prestalo,
Samo je iznemoglo tijelo ostalo,
Sa sjećanjem na imena
Kojih više nema,
Uzdah dugačak tek uz pokret ruke.

Utihnuli su udarci čekića 
Uz jeku okovanih dasaka,
Sa tornja odjeci crkvenoga zvona,
Ulična vriska nestašnih derana
I uplašena majčina dozivanja.

Sve je utihnulo,
Samo je blijedo tijelo ostalo
Sa srcem koje počinje da prosi,
Da mijenja godine prošle
Za bolne i besane noći.

Ostala su zamagljena sjećanja,
Na cvrkut razdraganih ptica
Što asfaltu krilate sa krovova i žica
Da pokupe rasute mrvice hljeba,
Uz vesele časti pjevaju za đaba.

Sve je zamagljeno,
Samo je nemoćno tijelo ostalo
Sa strahom na pročelju stola
Da putu u neznano prkosi,
I zajašenoj smrti se naruga! 

Nikolina Kusić | Danas svetogrdni


prozori

sjene

oštar kamen kada se zabode u nogu

natjera na pad i klecaj

neumoljivo podsjeća

na treptaje lažljivih očiju

jednom su ti dodiri bili sveti

danas svetogrdni

samoća koja vlada

za ovim stolom

i za ovim bedrima

priželjkuju čvrst stav

nervozno trzakaju

neumoljivo podsjećaju na odlazak

kakav muškarci vole

kakav žene nikada 

ne 

odspavaju