Lea Brezar: Potrebu za ohrabrenjem i entuzijazam brže prepoznaju poduzetnici nego državne institucije

Razgovor vodila Sandra Pocrnić Mlakar

Svijet treba da ga mijenjaju,/ ne samo promatrače./ One koji potiču da voliš,/ Više i jače,/ Koji će prkositi/stalnom stidu, Koji će napisati / Usudi se - na zidu/ Gdje prolazi svjetina /I bleji u šarenilo jada /Svijet treba junake,/ Ovdje i sada.

Tako glasi pjesma „Svijet treba“ Lee Brezar objavljena na plakatu na jednoj od najprometnijih tramvajskih stanica u Zagrebu u okviru projekta Oda poeziji. Četvrtu godinu zaredom u ljetnim mjesecima Lea Brezar objavljuje svoje pjesme na plakatima tramvajskih stajališta. Stihovi na ulicama ne prolaze nezapaženo - prolaznici zastaju pred pjesmama, fotografiraju ih ili samo čitaju. Autorica projekt zaokružuje novom knjigom poezije i video-bilješkom tramvajskih stajališta na kojima su pjesme objavljene te poziva čitatelje da joj šalju svoje fotografije uz pjesme na plakatima. Projekt se nastavlja tijekom cijele godine na predstavljanjima knjiga i zbirki poezije u razgovorima s čitateljima.

Božica Jelušić | Tempi passati, ljeto

Foto: Ivan Nivan

"Tako prolazi tijelo" (S. Manojlović)

Tako prolazi ljeto, tako se klasje puni.
Diže se tusta riba u vrši iz noćne vode.
Vrba na livadi điklja, dug korak mjere rode,
U dvorištima guske, kokoši i kopuni.

Tako je to u hladu ispod golema duda,
Gdje slador pada u travu i raznose ga mravi.
Ukiseli se mlijeko, izgubi prsten u travi,
Kad pogled samo časkom k oblaku odvrluda.

Skoro će doba žetve; plav kotrljan se diže,
Iđirot pušta korijen u zapuštenoj bari.
Čekajuć da je zavole, mlada se žena prevari,
Oluje iz vreline pustom se selu približe.

Platili bismo danak, samo da imamo čime:
Uzeli hranu i ljubav, pregršti suncopraha.
Ali dani se ruše i mi smo kratkoga daha:
Tako prolazi ljeto, tako i tijelo s njime.

19.lipnja 2019.
Flora Green

Ljerka Molvarec Vladović | Samodopadni Mjesec

Hej, kažem
Mjesecu
što blještav i
kuglast
nepomično
i uporno
stoji na
ranojutarnjem nebu.

Katarina Zadrija | Žmeka kmica

Žmeka kmica, črna kmica
Ni zviezdi ni meseca.
Črna kmica još je žmekša
Stisnula ju siva meglica.

Mrzli guvernal, trdi sic
Coprnjak je poute zmešal
Nikak vun z ovi vulic.
Črna kmica, žmeka kmica

Nit za napred ni za nazaj
Dimam bi se rada vrnul
Če bi znal v koji zabloudel si kraj.
Mrzli guvernal, trdi sic

Pedalu gazi zišel buš vun
Z črni ovi vulic.
Trdi žulji, bregi teški i visouki
Žmeka kmica, se ređa je meglica

Gazi, rievlji, dobre riži
Za čas bouš videl i meseca.

Zrinko Šimunić | Žena koja čita

Ti si zaspala za upravljačem
svog kompjutera
držeć' ga u krilu ko otklopljeni atlas
zaokrenut
pod pravim kutem
Male ikone
na plavom zaslonu i tvoje lice
blago
poput
malog Isusa
čekale su slikara iz jednog drugog
čipkastog doba
da se u gustim namazima mirisne palete
zaljubi
u ženu
koja čita ili ... može bit, sanja
ono
što je netom pročitala