Galerija Prozori | Otvorenje izložbe - Apolonija Lučić: Putopisi

 

Otvorenje izložbe: petak, 23. 1. u 19 sati 

Izložba ostaje otvorena do 13. 2. 2026. 

U umjetničkoj knjizi Putopisi Apolonije Lučić pomak iz sebe prema van, prema drugome, na tragu onoga što Iris Murdoch naziva „razsebljivanjem”, gotovo intuitivno se ostvaruje kroz strukturu koja započinje razgovorom protagonistkinje s psihoterapeutkinjom, da bi se postupno udaljila od dominantnog introspektivnog registra i otvorila prema vanjskom prostoru. U ovakvoj vizualno-poetskoj konstelaciji subjekt se sada nanovo uspostavlja u odnosu na ono što susreće, uočava i doživljava. Od prikaza bazenskih kompleksa, igrališta, stepeništa pa do vizualnog oblikovanja prirode, sjećanja, stvarnog i zamišljenog i njihovoga prepletanja – koristeći repetitivnost različitih linijskih uzoraka te njihovu vibrantnost i ritmičnost u suodnosu s prigušenim koloritom – autorica stvara slojevitu sliku na granici realnog i imaginarnog. Detalji poput borovih iglica, fragmenata vatrometa ili stiliziranih keramičkih pločica izdvojeni su kao samostalni motivi – ujedno i figurativni i apstraktni ovisno o poziciji koju je čitatelj sklon zauzeti – supostojeći sa začudnim, često i skulpturalnim oblicima na granici snovitog koji reprezentiraju unutarnji subjektivni krajolik. Tako će crtež koji dominira knjigom, izmjenjujući detalje s totalima, kreirati atmosferu koja sugerira prijelaznost, liminalnost prostora kao afektivnih krajolika u kojima se svijet ne promatra izvana, nego se u njega upisuje. Ako slijedimo Merleau-Pontyja, subjekt ne postoji izolirano u svijesti, već je uvijek tijelo u svijetu koje osjeća, kreće se i doživljava prostor kroz neposrednu prisutnost, pri čemu „svat­ko projicira svoj je­din­stve­ni svijet iz te­me­lja svo­je subjektivnosti”. Pa ako se vratimo na naslov rada – putopisi – koji sugerira konkretno iskustvo putovanja, ono će se pokazati ne kao fiksirani konstrukt ili zaokružena pripovijest, već tek kao moguća naznaka prostora i kretanja koji mogu biti svačiji, pa ostaju propusni za različita upisivanja.

Stoga u radu prepoznajem tri registra kao moguće interpretativne okvire. Prvi je onaj čije objašnjenje nudi sama autorica koja rad tumači kao rastvorenu formu u kojoj svako od poglavlja funkcionira samostalno. Ipak, umjesto razdvajanja, sklonija sam zauzeti pogled iz kojeg se rad čita kao fleksibilna narativna struktura u kojoj prvo poglavlje pokreće vizualni i tekstualni slijed iznutra prema van. Drugim riječima, dijaloški okvir u kasnijim poglavljima zamijenjen je refleksivnim tonom pa tekstovi više nalikuju solilokvijima. Također, s obzirom na to da je knjiga ujedno i autoričin diplomski rad, ona u podtekstu ispisuje specifičnu djevojačku perspektivu. No pritom ova pozicija ne ostaje zatvorena u autobiografsko iskustvo, već funkcionira kao polazište za šire generacijski i afektivno prepoznatljive situacije. Njih će imenovati i kroz naslove poglavlja – monotonija, udaljenost, užitak, zaborav, iznenađenje –  ističući različite nijanse, kolebanja i traženja, kao odlike svakog putovanja – i fizičkog i mentalnog.

Uz knjigu, središnji dio galerijskog postava čine originalni crteži izloženi u prozorskim izlozima, čime se dodatno naglašava njihova materijalnost i procesualnost, ali i čini vidljivom razlika između reproduciranog i originalnog. Izmješteni iz linearnog narativa definiranog medijem knjige, otvaraju prostor za drugačije oblike percepcije i povezivanja, u kojima je redoslijed stranica sada zamijenjen kretanjem pogleda i tijela gledatelja kroz prostor izložbe. U dijalogu knjige i klasičnog likovnog postava, originalnog crteža i riso tiska, linearnog slijeda knjige i galerijskog izdvajanja, autorica rastvara umjetničko polje u njegovim materijalnim pojavnostima, ali i nikad istim odnosima. Iz njihove prirode proizlazi spoznatljivost, dio u kojem se možemo prepoznati, kao i jedinstvenost individualnog iskustva. U ovaj međuprostor upisuje se rad, preplećući niti općih dijeljenih doživljaja i autorskog pogleda.

iz predgovora, Petra Dolanjski Harni

* Umjetnička knjiga tiskana je u suradnji s kolektivom Smak Press.

--------------------------------

Apolonija Lučić (1995.) izražava se kroz medij crteža, ilustracije, stripa i umjetničke knjige. U svom radu često polazi od osobnih razmišljanja i stvarnosti koje kombinira s fikcijom te na taj način kreira različite figurativne ili apstraktne vizualne priče. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu završila je 2018. godine preddiplomski studij slikarstva, a 2022. diplomski studij grafike.

web:  www.behance.net/apolonija_l

--------------------------------

Program podržava Ministarstvo kulture i medija RH i Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.

Galerija Prozori - Knjižnica S. S. Kranjčevića

Zapoljska 1, Zagreb

Radno vrijeme: ponedjeljak - petak / 8 - 20 h / subota / 8 - 14 h /

Tel: 38512318596

e-mail: galerija.prozori@kgz.hr

http: www.kgz.hr 

CeKaTe | Tura kultura u Hotelu Laguna: skrivena povijest jednog kvartovskog simbola

 

Program Tura kultura, u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka i njegova projekta Mapiranje Trešnjevke, u petak 23. siječnja 2026. s početkom u 18 sati vodi građane u Hotel Laguna, jedan od rijetkih hotela Trešnjevke i važan dio kvartovskog života već više od pedeset godina. Okupljanje sudionika predviđeno je na recepciji hotela, na adresi Kranjčevićeva 29.

Ovo, 18. izdanje Ture kulture posvećeno je manje poznatim pričama lokalnih institucija i njihovoj ulozi u svakodnevici kvarta. Hotel Laguna, otvoren 1973. godine, tijekom desetljeća je prolazio kroz niz vrlo različitih i značajnih faza, od preuređenja za potrebe Univerzijade, preko razdoblja u kojem je služio kao smještaj izbjeglicama tijekom Domovinskog rata, pa sve do današnjih naznaka ponovnog dolaska u fokus gradskih zbivanja uoči dovršetka stadiona u Kranjčevićevoj ulici.

Kroz obilazak hotelskih prostora i razgovore sa zaposlenicima, posjetitelji će imati priliku upoznati povijest i sadašnjost Hotela Laguna iz perspektive onih koji je svakodnevno žive. Poseban naglasak stavlja se i na sudjelovanje publike, organizatori pozivaju građane da tijekom posjeta podijele i vlastite uspomene, priče i iskustva vezana uz Lagunu.

Sudjelovanje u programu je besplatno, a Tura kultura i ovim izdanjem nastavlja istraživati i bilježiti slojevitu urbanu povijest kvarta, otvarajući vrata poznatih mjesta i otkrivajući njihove često neispričane priče.

Ljiljana Slunjski | Moj najbolji Božić

Monodrama

Glas: (Agataaaa, doručak)

Agata: Evo mee….. Pa ljudi moji dragi, praznici su gotovi, ja uopće nisam sigurna da su i postojali……kao da je jučer učiteljica rekla da je kraj nastave i dolaze blagdani.

Baš sam se radovala Božiću, no skoro se sve pretvorilo u katastrofu ……. Ma sad ću vam na brzinu ispričati kako je to izgledalo….. Znači, ovako je bilo……sad kao ja idem kući iz škole….

(veselo poskakuje i hoda pozornicom)

Jupiiiiiiiii… zadnji dan nastave u prvom polugodištu!!!!!! Dosta mi je škole, učiteljice, slova, učenja… svega…

Božić dolazi…… samo što nije! Odlučila sam uživati u blagdanu zajedno s bratom, mamom i tatom. Utrčala sam u kuću, bacila torbu u kut, počela skakati od sreće… kad onooo…
U dnevnoj sobi, na kauču, ugledala sam smrknuto lice tatine tete Agate. Da, Agate, nemojte se čuditi! Po njoj sam i dobila ime. 

Oštro me mjerila pogledom, a ja sam se pretvorila u kip. Prvo me nazvala divljakušom, a onda izjavila kako je odlučila s nama provesti Božić jer ne želi biti sama.

Jooojjjjjjj!! Pa zaštooooo?? Sve je propalo. Svi moji planovi pali su u vodu. Znala sam da ćemo brat i ja za stolom morati sjediti kao kipovi, nema glasne igre ni dugoga gledanja televizije. Teta Agata je jako osjetljiva i tata će nam zbog nje sve zabraniti.

E, neće tako ići!! Odlučila sam po tom pitanju nešto poduzeti. I to brzo! 

Brat i ja bili smo sami kod kuće s tetom Agatom jer su mama i tata još radili. Plan smo smislili u pet minuta. Izašli smo iz naše sobe i počeli se češkati po cijelom tijelu. Teta Agata nas je zabrinuto gledala…. 

Ona je inače sva opsjednuta bolestima….mama mi je rekla da se to zove….kako se ono to zove….hipo…..hipo…..ma ne mogu se sjetiti, uglavnom hipo nešto….

I da, moj dosjetljivi brat joj je ispričao da se u školi pojavila čudna bolest. Zarazna je, naravno. Nekakav se svrbež javlja među djecom i brzo se prenosi.

Teta Agata je raširila svoje oči, uplašeno nas promatrala neko vrijeme, a onda odjednom izjavila kako ipak hitno mora otputovati sestri u Slavoniju. Kao…sestra ju je zvala baš dok smo mi malo prije bili u sobi…..možeš mislit…..

Otišla je vrlo brzo. Ni naše roditelje nije pričekala. Brat i ja smo se valjali po krevetu od smijeha.

Plan je uspio! Bio je ovo poseban Božić, Božić koji smo proveli sami, mi kao obitelj……bilo je presuper….

Ali gotovo je…… idem doručkovati pa u školu….. navijajte za mene ovo drugo polugodište. Bok svima!! I veeeelika pusa od mene, Agata.

Nataša Hrupec | Ususret puknutoj vjeđi

Hodam, ali idem ususret samo svojoj puknutoj vjeđi.

Rasjedna krila uzimaju zamah za novo doba. Ono prilazi nama.

Kartografi šilje olovke, zemlja svoje vrijeme stvara pomakom. Mi nemamo svoje vrijeme.

Dosad smo jedrili misleći da ćemo stići do dalekih pristaništa na drugu polutku. Nećemo stići, ali oko je duboko. I novo vrijeme već se pipa rukom. Portugalski trgovci izlaze, prhka kora puca dalje, Odisejevi mornari idu za njima, meko je skroz do trojanskih rana. Nećemo stići dalje od rasjeda na svojoj puknutoj vjeđi. Falsificirana sjećanja su odigrala svoje. Predstave su gotove, teatar je u stečaju. Kilometri zaborava čekaju na dužini promjera. Vjeđa se otvorila. Oku je daleko dno, svjetloljube alge počinju rasti, ovijaju ruke, noge, vrat do bolne sjete. Dobra vam noć prijatelji ječi iz '78. Imena smo zaboravili. Duboki tonovi su tu negdje zaostali. Toliko duboki da nisu stali u vrijeme pa su ušli u relativno gibanje.

Lada Franić | Poetski monolog: Gen-žen 100% i Doc Holiday

 

Biram 

Ženskost

Gen-žen 100%.

Neću krhkost!

Puštam

Ne

Zadržavam.

Ne

Održavam

Ne 

Podilazim

Ne 

Dolazim

U podrume

Moralnoga

Smeća

Uzimam

Samo

Nužno

Samo

Dobro

Iskreno

Sjebano

To je još

Uvijek

Bolje

Od 

Žustrih

Pranja

Mozgova

Na

Idiličnim

Izletima

U prirodu

Gdje zuje

Plaćane

Pčele

I gdje 

Krhko

Znanje

Prelazi

U sr

anje

...

Kažem

Od

jeeee

biiiii!

Ništa ne 

dugujem

Ni

Sebi

Ni 

Njima

Ni 

Tebi

Zgazim

Zadanu

Riječ

K'o

Prava 

Lučka

Kučka

I

Odem

U suton

K'o

Doc 

Holiday 

Koji

Je 

Došao 

Tiho

i

Ušao 

U legendu

Samo zato

Što nije

Sreo 

Mene

I zato što

Je jahao

Samo

Konje