Bilješke o dosad dragim knjigama (2018.)
Piše: Clara C.
Kasno je, smrtno sam pospana, sutra se rano ustajem i bavim neknjiževnošću (svime onime što nije književnost). Znam, znam, nikoga ne zanimaju izgovori nekog kolumnista. Osim toga, trenutno sam zavaljena u krevet i dobro mi je. Sonji i Vedranu ovaj put neću moći poslati kolumnu u uobičajen zadnji tren, stoga ju pišem „ranije“. Zbog toga, ne mogu se posvetiti temi o kojoj sam prvotno htjela pisati – o osjećaju inferiornosti u pisanju. Prebacila sam se na lakše i veselije teme i potonju odlučila ostaviti za sljedeći put. Prolazim kroz svoje ove godine pročitane na knjige na Goodreadsu. Sviđa mi se to, imati neposrednu i vizualnu reprezentaciju onoga što si čitao. Prolazim kroz njihove naslove, gledam ih, prisjećam ih se. Divne sam stvari čitala u zadnje vrijeme. Ponekad, kao što volim, valja i podijeliti koju vlastitu misao o njima. Čitala sam dakle :
Samuel Gide, Ivan Baran
Netko će se sigurno uvrijediti pa ću izbjegavati reći da je Ivan Baran najbolji mladi književnik u Hrvatskoj. Upravo sam dovršila čitanje njegovog filozofsko-ljubavnog romana, i svidio mi se. Iako ja, ali to sam vjerojatno samo ja, ne vidim dovoljno elemenata za takvo žanrovsko opredjeljenje. Bilo ga je svakako zanimljivo čitati izvan njegova fantasy žanra te je očekivano, dobar i ovome. Ove poveznice koje ću nabaciti duboko su subjektivan doživljaj, ali osjećaj pri čitanju mi se svidio jer sam imala dojam da čitam neki klasik, a atmosferu sam si definirala najbliže onome da je poput čitanja neke knjige Oscara Wildea i Süskindovog Parfema. Jako mi se svidio kraj. Pomislila sam kako mi je ovo jedna od boljih, ako ne i najbolja odjavna špica u književnom djelu… pa, ne znam u koliko vremena.
Kaleidoskop, Ratko Martinović
Ratka smatram izvrsnim novinarom, voditeljem, publicistom i čovjekom. Ali, ne i piscem. To je moje generalno mišljenje. Ipak, ovaj roman uopće nije bio loš, štoviše, morala sam svoje mišljenje baciti u vodu jer se ovdje ipak iskazao zanimljivim i privlačnim izrazom. Premisa radnje je svježa i maštovita i baš u skladu s onime što biste očekivali od njega ako mu pratite rad. Netko je na poleđini knjige pametno opisao pripovijedanje kao staccato i drago mi je da jest, zato što je to nešto s čime se slažem, a to prvotno ne bih znala sama objasniti. Iz nekog me razloga podsjeća na knjigu „Junačke zgode Junker'sa i Vailianta“ koju sam čitala ljetos. Moguće je da ih automatski povezujem jer su izašle kod istog izdavača i relativno su srodna žanra, ali ima nešto u brzoj i živahnoj radnji što me podsjeća.
Božji grijesi, Maja Sačer
Bilo je to u veljači, i sad se osjećam se tako bezveze pri pomisli na to, ali ne sjećam se nijedne konkretne stvari iz ove knjige. To mi se događa s knjigama koje su mi bile dobre katkad, nerijetko, katkad. Ove zove na ponovno čitanje, ali moje me rupe u sjećanju neće odgovoriti od toga da ju ipak rado preporučim za čitanje.
Na plaži Chesil, Ian McEwan
Ian McEwan je moj najdraži pisac i ovo mi je uz Puzova Sicilijanca bilo najdraže ponovno čitanje ove godine. Prošle su godine i godine otkad sam ovaj roman uvrstila u svoju vječnu top listu najdražih. Kao što mi se to događa s romanima koje utisnem u svoje srce, pitala sam hoće li mi nakon mnogo godina ponovni uron u njega opravdati sjećanje koje nosim. I kao što se također događa, ponovno učitavanje uvijek opravda moju privrženost. Ian McEwan je jednostavno majstor i nema rasprave.
Ljubavnik Lady Chatterley, D. H. Lawrence
Preporuku ove knjige nosim kao nasljeđe određene osobe života i eto, pet godina nakon spomenute preporuke, pročitala sam knjigu. Zaljubljena sam u izraz, umješnost autora, atmosferu i temu ove priče.
U potrazi za Ivanom, Sanja Lovrenčić
Nije tajna ni to da sam zaljubljena u lik i djelo Ivane Brlić Mažuranić. Ona mi je žena majka kraljica književnica Hrvatica. Čarolija počne samo kad se pomisli na nju. Vidim bajke, vidim doseg ljudske kreacije, vidim književnu snagu. Kao da udišem obronke Kleka, zagrebačkih ulica, slavonskog sela, hrvatske mitologije… Ovu sam knjigu duže htjela čitati i nije ničime razočarala. Sanja je napisala super stvar. Iako mi je prije čitanja nije bilo po volji, zapravo je jako dobro što je autorica ovdje umjesto publicističkog prigrlila književnoumjetnički diskurs. S obzirom na to da nikad nisam čitala Ivanine dnevnike, ovo je na lijep način približava i omogućuje da je vidi iz više slojeva, nipošto samo depresivnu i nesretnu kao što inače imam dojam kad je riječ o njenom životu.
(nastavit će se u ovom formatu)
