ponedjeljak, 29. studenoga 2021.

Dragan Uzelac | Dramaturgija Semjuela Beketa

 

Avangardno pozorište – čekanje Godoa u teatru apsurda...

    U Parizu je tokom pedesetih godina 20. veka nastao tip drame u kojoj likovi bez ikakve motivacije i nepostojanje zapleta izražavaju konačnu uzaludnost života i apsurdnost sveta. Nekoliko radikalnih pozorišnih stvaraoca, među kojima su najznačajniji Samuel Beckett, Eugene Ionesco, Arthur Adamov i Jean Genet, čine brutalan raskid sa dotadašnjim pozorištem, menjajući njegovu samu suštinu pristupa likovima i samoj radnji. Sve postaje ogoljeno do nivoa apsurda jer ... 

Ivan Meroveus | resume

 



možda
ništa je – kolosalno odlagalište
gdje nitko ne će dolaziti nikada
golema crna provalija svemira
u kojoj netaknute sekunde vrište
gušeći se u tišini koja vlada
neprekinuta

zamisli
jednom ničega ne će biti
ostat će samo kufijski znakovi
na neuništivom kaležu
i imaginacija u kojoj su životi
od struna isprepleteni pramenovi
što čvorove vremenu stežu

zamišljam
jutarnje sunce krvavo se rađa
i krvavi obraz jezi toplinom
ne radi ništa – tako ubija
ipak, ono je moje, to oslobađa
i čini onu tamu odgođenom
– sve dok smo ono i ja

zamišljaš
ta spona pukne
kao što pući se mora
kao što otići moraš
i najednom sve umukne
jer tako se mora
a kako i kada – nikad ne znaš