utorak, 23. listopada 2018.

Snježana Akrap-Sušac | Može li...


Mračno jutro
Probudio me lavež
Ili sam ja probudila lavež
Može li mrak skriti beznađe
U očima
Može li lavež
Zaglušiti jecaj
Može li perilica
Isprati suze s tanjura
Jednog
Može li dan
Otjerati snove
Može li vjetar
Otpuhati misli
Može li more
Plavetnilom beskrajnim
Nemir pretvoriti
U spokoj
I tako mirna
Pjevušim ariju iz Šišmiša:
„Baš je lijepo,
Ha ha ha…“
Činilo se da će
Smijeh trajati
Ali, probudio me
Lavež
Mračno jutro
Može li…

Učini(mo) pisanje ponovno velikim

Bilješke o dosad dragim knjigama (2018.)

Piše: Clara C.

Kasno je, smrtno sam pospana, sutra se rano ustajem i bavim neknjiževnošću (svime onime što nije književnost). Znam, znam, nikoga ne zanimaju izgovori nekog kolumnista. Osim toga, trenutno sam zavaljena u krevet i dobro mi je. Sonji i Vedranu ovaj put neću moći poslati kolumnu u uobičajen zadnji tren, stoga ju pišem „ranije“. Zbog toga, ne mogu se posvetiti temi o kojoj sam prvotno htjela pisati – o osjećaju inferiornosti u pisanju. Prebacila sam se na lakše i veselije teme i potonju odlučila ostaviti za sljedeći put. Prolazim kroz svoje ove godine pročitane na knjige na Goodreadsu. Sviđa mi se to, imati neposrednu i vizualnu reprezentaciju onoga što si čitao. Prolazim kroz njihove naslove, gledam ih, prisjećam ih se. Divne sam stvari čitala u zadnje vrijeme. Ponekad, kao što volim, valja i podijeliti koju vlastitu misao o njima. Čitala sam dakle :

Samuel Gide, Ivan Baran

Netko će se sigurno uvrijediti pa ću izbjegavati reći da je Ivan Baran najbolji mladi književnik u Hrvatskoj. Upravo sam dovršila čitanje njegovog filozofsko-ljubavnog romana, i svidio mi se. Iako ja, ali to sam vjerojatno samo ja, ne vidim dovoljno elemenata za takvo žanrovsko opredjeljenje. Bilo ga je svakako zanimljivo čitati izvan njegova fantasy žanra te je očekivano, dobar i ovome. Ove poveznice koje ću nabaciti duboko su subjektivan doživljaj, ali osjećaj pri čitanju mi se svidio jer sam imala dojam da čitam neki klasik, a atmosferu sam si definirala najbliže onome da je poput čitanja neke knjige Oscara Wildea i Süskindovog Parfema. Jako mi se svidio kraj. Pomislila sam kako mi je ovo jedna od boljih, ako ne i najbolja odjavna špica u književnom djelu… pa, ne znam u koliko vremena.

Kaleidoskop, Ratko Martinović

Ratka smatram izvrsnim novinarom, voditeljem, publicistom i čovjekom. Ali, ne i piscem. To je moje generalno mišljenje. Ipak, ovaj roman uopće nije bio loš, štoviše, morala sam svoje mišljenje baciti u vodu jer se ovdje ipak iskazao zanimljivim i privlačnim izrazom. Premisa radnje je svježa i maštovita i baš u skladu s onime što biste očekivali od njega ako mu pratite rad. Netko je na poleđini knjige pametno opisao pripovijedanje kao staccato i drago mi je da jest, zato što je to nešto s čime se slažem, a to prvotno ne bih znala sama objasniti. Iz nekog me razloga podsjeća na knjigu „Junačke zgode Junker'sa i Vailianta“ koju sam čitala ljetos. Moguće je da ih automatski povezujem jer su izašle kod istog izdavača i relativno su srodna žanra, ali ima nešto u brzoj i živahnoj radnji što me podsjeća.

Božji grijesi, Maja Sačer

Bilo je to u veljači, i sad se osjećam se tako bezveze pri pomisli na to, ali ne sjećam se nijedne konkretne stvari iz ove knjige. To mi se događa s knjigama koje su mi bile dobre katkad, nerijetko, katkad. Ove zove na ponovno čitanje, ali moje me rupe u sjećanju neće odgovoriti od toga da ju ipak rado preporučim za čitanje.

Na plaži Chesil, Ian McEwan

Ian McEwan je moj najdraži pisac i ovo mi je uz Puzova Sicilijanca bilo najdraže ponovno čitanje ove godine. Prošle su godine i godine otkad sam ovaj roman uvrstila u svoju vječnu top listu najdražih. Kao što mi se to događa s romanima koje utisnem u svoje srce, pitala sam hoće li mi nakon mnogo godina ponovni uron u njega opravdati sjećanje koje nosim. I kao što se također događa, ponovno učitavanje uvijek opravda moju privrženost. Ian McEwan je jednostavno majstor i nema rasprave.

Ljubavnik Lady Chatterley, D. H. Lawrence

Preporuku ove knjige nosim kao nasljeđe određene osobe života i eto, pet godina nakon spomenute preporuke, pročitala sam knjigu. Zaljubljena sam u izraz, umješnost autora, atmosferu i temu ove priče.

U potrazi za Ivanom, Sanja Lovrenčić

Nije tajna ni to da sam zaljubljena u lik i djelo Ivane Brlić Mažuranić. Ona mi je žena majka kraljica književnica Hrvatica. Čarolija počne samo kad se pomisli na nju. Vidim bajke, vidim doseg ljudske kreacije, vidim književnu snagu. Kao da udišem obronke Kleka, zagrebačkih ulica, slavonskog sela, hrvatske mitologije… Ovu sam knjigu duže htjela čitati i nije ničime razočarala. Sanja je napisala super stvar. Iako mi je prije čitanja nije bilo po volji, zapravo je jako dobro što je autorica ovdje umjesto publicističkog prigrlila književnoumjetnički diskurs. S obzirom na to da nikad nisam čitala Ivanine dnevnike, ovo je na lijep način približava i omogućuje da je vidi iz više slojeva, nipošto samo depresivnu i nesretnu kao što inače imam dojam kad je riječ o njenom životu.

(nastavit će se u ovom formatu)

NSK Zagreb | Predstavljanje umjetničke knjige iz biblioteke pro amicis Maje S. Franković i Luke Paljetka


Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu sa zadovoljstvom vas poziva u četvrtak 25. listopada 2018. u 12 sati na predstavljanje umjetničke knjige iz biblioteke pro amicis autora Maje S. Franković i Luke Paljetka koje će se održati u velikom predvorju Knjižnice.
U biblioteci se nalazi osam umjetničkih knjiga istog naslova Iz knjižnice gospođe Sei Shõnagon : kineske pjesme. Grafike je u dubokom tisku otisnula renomirana grafičarka Maja S. Franković, a stihove je napisao pjesnik Luko Paljetak.
Umjetničke knjige spoj su originalnog grafičkog otiska i pjesme otisnute na jednom listu presavijenom više puta poput harmonike. Tvrde korice ručno su izrađene od autorice i čuvaju isprepleteni svijet likovnosti i stihova. Specifičnost ovih umjetničkih knjiga je u njihovom oblikovanju. Mogu se promatrati na više načina ovisno kako i koliko se razvuče grafički list.
Umjetničke knjige izašle su u nakladi Edition Biškupić iz Zagreba i  F&F Art Editions iz Rijeke.
Ediciju će u četvrtak predstaviti Tonko Maroević i Tamara Ilić-Olujić, a sudjeluju i Božo Biškupić, Luko Paljetak i Maja S. Franković.
Radujemo se Vašem dolasku.

Damir Lukačević | Božanska posla


Život se zače, kao slučajno,
u Petrijevoj posudi
kozmičkog formata
u praiskonskoj nejestivoj juhi,
možda u vrućem izvoru
punom gustog blata.

Il' možda to bješe petoga dana?
U samo jednom danu
i to već u petom?
Možda su tada dani bili duži
i sada ih se Stvaratelj
prisjeća sa sjetom.

Jedan je dan trajao eonima,
a jutarnja kava vječnost.
Al' nešto tu strši;
Kad reče: Nek bude svjetlost (pa bi bum!)
te odijeli dan i noć,
prvi dan se svrši.

No svjetla stvori tek četvrtog dana.
Kako prije Sunca bude
jutro, podne, veče?
I kako bez Sunca već trećeg dana
proklijaše stabla, trava
i (valjda) cvijeće?

Ali vidi mene u što se pačam,
u božanske posle što su
iznad malih ljudi.
Ako tako piše, zašto mali ja
o nečem takvom mudruje,
razmišlja i sudi?

Biljana Kovačević | Popis


Oh, koliko dugo sam  čekala da ti pročitam ime
Na popisu nađenih i izgubljenih stvari
Tvoj kovčeg tako pun iznenađenja
podsjetnika na daleka putovanja ljude i zemlje
Mlade djevojke tamo sa kraja svijeta
od kojih se muti pamet kad ih pogledaš samo jednom
fotografije svetih mjesta kojima si hodočastio
Pitam se jesi li ikada izustio moje ime
onako tiho pred nekim hramom
Jesi li pitao monahe koji put vodi do mene
ili je sve završilo na dnu čaše žestokog pića
od kojeg se odmah zavrti pamet
pa više nije ni važno s kim si
Dok mlada tijela gejši izvode svoj ples
da li ti je ikad sijevnulo pred licem moje lice
Moje tijelo koje se izvija u potrazi tebe
Ruke koje se pružaju u prazan prostor neba
Ne bi li ga smilovalo da skrati tu daljinu
Da te prizove jednim udarcem groma
Munjom što sijeva iz očiju onoga tko je ostavljen
Da poginje glavu prema majci zemlji u vječitoj molitvi
Bez riječi