četvrtak, 17. listopada 2019.

Jasmina Burek | Prognoza opreznosti













boje proljeća
budi se novi život
povratak ptica

Starim
Pišem pjesme po nekoliko dana
pa ih prepravljam
riječi križam -
kao da razmišljam o tome što mi značiš.
Nema više oblaka u mojim mislima
niti magle u očima
samo vremenska prognoza na papiru koja govori:
„Ne izlazite osim u slučaju nužde”

Starim
Nekad je svijet bio obojan tvojim bojama
a sada je šuma zelena
potok mutnjikavo žut
a oblaci bijeli s primjesom sivog

Starim li ja
ili se to svijet oko mene mijenja?

srijeda, 16. listopada 2019.

Otvaranjem nove gradske knjižnice u Buzetu otvoren je Mjesec hrvatske knjige 2019.


vrijeme: 15.10.2019.
mjesto: Buzet

Prigodnom svečanošću u Gradskoj knjižnici Buzet u utorak je otvorena manifestacija Mjesec hrvatske knjige 2019. te novouređeni prostor te knjižnice.

Kako je tom prigodom istaknuto, svečanost otvorenja nove gradske knjižnice održala se između dvije, za buzetsku knjižnicu, iznimno važne obljetnice. Naime, prošle je godine obilježeno 130. godina osnutka prve Hrvatske čitaonice u Buzetu, a sljedeće godine obilježit će se i 130. godina službenog početka njenog djelovanja.

Natječaj za oblikovanje slikovnica / 'Rođeni za čitanje'


prijava: 15.01.2020.

Ministarstvo kulture RH objavilo je Poziv za dostavu ponude za oblikovanje slikovnica u okviru programa 'Rođeni za čitanje'.


U okviru provedbe Nacionalne strategije poticanja čitanja Ministarstvo kulture u suradnji s Ministarstvom zdravstva planira provedbu programa 'Rođeni za čitanje' na nacionalnoj razini. Programom se predviđa osmišljavanje četiriju slikovnica za svako dijete od rođenja do predškolske dobi.

Knjižnice grada Zagreba | Predstavljanje knjige Marine Koludrović: O medvjedima i njihovim ljudovima


u četvrtak, 17. listopada 2019. u 19 sati

u Galeriji Kupola Gradske knjižnice, 

Starčevićev trg 6, Zagreb

Bit će održano predstavljanje knjige autorice Marine Koludrović uz koju sudjeluju: prof. dr. sc. Diana Zalar (Učiteljski fakultet u Zagrebu), Adrian Pelc (izdavačka kuća "Mala zvona", urednik), Hana Vrca (ilustratorica).

Ratko Bjelčić | Kako mi je drago iz davnine prijatelja sresti



Kako mi je drago iz davnine prijatelja sresti
malo s njim sjesti
Poput slajdova od slika
kreće naša spika
o zbivanjima sjetnim
trenucima sretnim
koja su već odavno iza nas
ovjekovječeni požutjelim slikama
na kojima smo mladi
nasmiješeni, zagrljeni
Oh, kako mi je drago iz davnine prijatelja
sresti
malo s njim sjesti

Dinko Mihovilović i "Krletka od mora" u Rijeci


Josip iz Novog Zagreba krenuo je na put preko svijeta odlučan da pronađe granicu stvarnosti. I doista je nalazi. Josipovo živopisno i opasno putovanje preko Grčke do Indijskog oceana završava ulaskom u onostrano u pratnji neobičnih vodiča, gdje Josipa čeka suočavanje sa šokantnom Istinom.

Murakamijevski roman "Krletka od mora", snažne simbolike i zadivljujuće scenografije, mladi programer iz Zagreba predstavit će u Rijeci u dvorani Filodrammatica 17. listopada s početkom u 18 sati. Moderator je Dario Abram. 


Dinko Mihovilović (Zagreb, 1986.) osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Nakon studija  komunikologije na Hrvatskim studijima (sveučilišni prvostupnik komunikologije), a zatim i studija informacijskih tehnologija (stručni prvostupnik inženjer informacijskih tehnologija), ulazi u IT struku. Isprva je programirao za hrvatske firme, a od 2014. godine radi kao freelance programer.


Ozren Majerić | Izgubljena ljetovanja



Jutarnje sunce me probudilo na nepoznatom mjestu. Nakon doručka koji me dočekao na starinskom, metalnom klimavom stoliću na terasi, mirisna kava je bila ugodan dodatak početku dana i šetnji. Intuicija mi je govorila da se nalazim na otoku. Ali, kojem? U ovo vrijeme ribari bi se vraćali iz ribolova, ali na molu nije bilo nikoga. Nije bilo ni ljudi ni čamaca. More je u lijenoj  bonaci laganim treptajima bojalo prvi red kuća sunčevim odrazima koji su se po kamenim zidovima kretali poput legija leptira. Zbunjen, dodirnuo sam jednu od šalica da se uvjerim da je stvarna i potom ustao s teškim uzdahom zbog boli koju sam osjetio u kuku.

Željko Bilankov | Odlazak u zbjeg


(5 priča pisana pretežno šoltanskim dijalektom)

Sa suzan u očiman, napuštali su svoje selo. Zakrakunali kuću i konobu, obukli ča su mogli više na se, u rukan borše sa svin i svačin, U duši bol i strah ča ih čeka. Prošli su priko dvora, još razrušenog od nedavnog bombardiranja Saveznika, te 1944-te godine, koji su tako tili istirat Švabe. Osvrnuli se još jednom u nikoj posebnoj tišini i tužni krenuli na onu stranu Šolte, prima Visu.

Moji, dida Tonko, baka Tonka, teta Ivica i Ćirila, mater Marija i njiov mali brat Ivo, ostavili su svoje ognjišće, a ponili sa sebon lipa sićanja na vrime kad su živili boje. Dida je prin rata bi pridradnik kod inžinjera u Nečujmu, baka je šila na legendarnoj Singerici, na gornjen podu kuće, i to samo kako, a bome naučila je toj pravoj umitnosti, svoje dvi ćeri, tetu Ivicu i moju majku.

Sandra Dretar | Ljubavi


Ljubavi
Da
Ja volim kad uđes u mene
Volim kad svučeš razliku između idealizma i senzibiliteta
Kad oplodiš materiju koja jesam

Milan Drašković | Na oblaku


Decentni konzumenti Meseca
Njegove tamne strane
Iskoračeni u dekor Onirije
Oslobođeni frustracije
One obojene praznine
U nekom svom pohodu
Ka vrhu što se ne nazire
Lebde na tom oblaku
Koji lagano tone

Eva Manci | Zabluda


Tonula sam u san. Polagano, minutu po minutu, sve sam više gubila vezu s ovom očajnom stvarnošću, utapajući se u moru ništavila. Više nisam osjetila  hladan vjetar kojemu je gradski smog svako malo zaustavljao dah. Niti kišu koja je do malo prije umivala cijeli grad.

Jedino što sam osjetila bio je hladan znoj koji me bez imalo milosti neprestano gušio. 

Iz mora ništavila izvukao me zvuk sirene, povrativši me u onu besmislenu stvarnost.

Sporim, polumrtvim pokretima sklanjala sam lišće sa sebe pokušavajući se odvojiti od hladnog tla. Nikoga nije bilo da mi priskoči u pomoć. Tu i tamo ulicom bi prošao pokoji čovjek ili neka napuštena životinja. 

Žalosno. 

Smognuvši zadnji atom snage, odgurnula sam tlo hladnim rukama te napokon stala na noge. Korak po korak, hodala sam ulicom. Gdje god bih se osvrnula začula bih vapaj tišine. 

Kao da je i njemu dojadio ovaj pusti grad. 

Nakon pola sata stigla sam do obližnjeg restorana te počela zavirivati u svaku kantu za smeće, nadajući se da ću pronaći nešto ostataka hrane. Obradovala sam se kada sam ugledala polu pojedenu pljeskavicu te nedotaknutu šnitu kruha. 

S malom dozom veselja zaputila sam se u svoju ulicu. 

Koraci su postajali sve teži, a tišina sve jača. 

Ubijao me taj bolni vrisak tišine. No na moju sreću, njegov koncert  prekinuo je isprekidan, tugom ispunjen lavež. Osjetila sam sličnost te sam se uputila u smjeru tog iznenadnog zvuka. Bila sam sad već jako blizu, kada sam shvatila da zvuk dopire iz obližnjeg parka. Mučnina u mom želucu postajala je jača, ali sam odlučila pronaći izvor laveža.  

Taj se čudni lavež polako gasio. Ubrzo sam stigla u park, sjela na klupu te pažljivo osluškivala. Ništa. Lavež je posve utihnuo. Pomalo ožalošćena, iz plave vrećice koju sam nosila putem izvadila sam onu polu pojedenu pljeskavicu i šnitu kruha. Malo je reći da sam uživala u fantastičnom okusu pljeskavice. Polako sam jela, uživajući u svakom grizu kada me nešto povuklo za nogavicu. Sagnula sam se te pogledala ispod klupe. Tamo je ležalo štene. 

Pomogla sam tom malom, bez pomoćnom stvorenju da se popne na klupu. 

Otrgnula sam komad pljeskavice i malo kruha te gurnula pred njega. Pomalo uplašen, uzeo je ponuđeno te skočio s klupe. Kada je napokon pronašao prikladno mjesto za gozbu u parku, zadovoljno je sjeo i počeo jesti. 

Ulična je rasvjeta, svojim blijedo žutim svjetlom krasila njegovu tamnu pojavu. To malo, crno stvorenje pohlepno je jelo svoj dio, dok sam ga ja, ne taknuvši večeru u čudu promatrala.

Njegov me mio pogled podsjećao na ljepše dane i bolje sutra. To me stvorenje uspjelo odvesti puno dalje od stvarnosti u kojoj jesam, a nismo se ni upoznali kako treba. Ubrzo sam i ja dovršila večeru te krenula kući, ako se pusta ulica na kojoj spavam može nazvati domom. Po posljednji sam put pogledala to malo, crno stvorenje, te sa sjajem u očima i pritiskom u grudima okrenula leđa sreći, misleći da će mu biti bolje bez mene. 

Vratila sam se u onu surovu,  besmislenu i nemilosrdnu stvarnost.



Učenica: Eva Manci
Razred: 7. b

Škola: Osnovna škola  „Matija Gubec“ Čeminac
Mentorica: Ana-Marija Posavec
Adresa škole: Kolodvorska 48, 31325 Čeminac, Hrvatska

Povodom Svjetskog dana životinja 2019