Kolumne

četvrtak, 17. kolovoza 2017.

Nena Miljanović | Virtuelna (ne)ljubav


misli mi trudnice
poradjaju pesme bremenite tobom
začete od glasa kojim me plodiš
ljubav na daljinu dok sa tobom vodim
rečima skarednim
ko dodiri vrući padaju razbludne
i dah nam sve brži
svemir eksplodira
praskom gde počinje ili kraj je svemu ...

... začinjem nas strašnim bestelesnim činom
između dva uma i dve fantazije
oplođena maštom
porađam poeme
jalove i jadne
u toj tužnoj priči od prosutih reči
jedinog mogućeg
što smo jedno drugom od ljubavi dali
ko semena bez klice
puna mi te duša
i prazno te telo
u bolnim pesmama
pišem nas u ljubav
iako to nismo
ili jesmo
ne znam
više ništa ne znam
sem da ću umreti
ako bar tih reči
ne bude međ' nama

srijeda, 16. kolovoza 2017.

Daria Lisenko | Društveno najviša klasa


Ista ulica, kuće i klupe,
Lica su isto dosadna ista,
Već satima ovdje sunčam si dupe,
Nikako da mi sreća zablista.

Bilo bi lijepo da mi sad priđe,
Zvijezda neka s kovčegom love,
Il Svetih Duh da sada tu siđe,
I konačno ostvari sve moje snove.

Al pola još sata prođu bez veze,
Ljudi prolaze tu pokraj mene,
I stalno neš žvaču ili se keze,
A niko da glavu na me okrene...

Pa šta je svima u ovome gradu?!
Gdje nestala jesu sva radost i čuda?
S cerekom guše se u ljetnome smradu,
Svatko od njih – gradska je luda...

Al ja nisam takav, ko svi oko mene,
Siva, dosadna, biološka masa,
Što samo zna da odbacuje sjene...
Beskućnik – društveno najviša klasa!

Miroslav Pelikan | Razgovor


Hej pomorče kvrgavih ruku i suha tijela, zašto ne zaploviš već jednom?
Moji su mornari mrtvi, kentauri su pronašli svoja udaljena brda i svete pećine gdje će podizati čudne potomke

Što je s brodom sjedokosa kruno?
Brod se pridružio tihom dnu usplamtjela mora, davno prije mnogih naraštaja

A ti, što je s tobom?
Ja samo zurim u more s očima što ne vide, tek moje tijelo osjeća trpljenje i govori mi sve slabije, još dišeš

Hej pomorče ranjenih ruku, pridruži se prvoj posadi koja te je voljna prihvatiti?
Ne, sam im kažem ako pitaju, nosim kob, nosim nesreću, odbijem ih na vrijeme kako me ne bi bacili s broda nasred mora

Zbogom ili do sutra pomorče kvrgavih ruku
Do jutra samo