petak, 31. srpnja 2020.

Darija Žilić | Odgode


Već sam pisala o odgodama koje su kao jagode, pagode... Ali to je vječna tema. Odgoditi nešto je kao produžiti agoniju, sitno mučenje bića koje je dobilo i škare i nit, ali se boji označiti početak ili kraj utrke ili provale osjećaja ili bilo čega. Odgoda je obla kao plod okrugle voćke, kao neka lopta koja se samo kotrlja i kotrlja i onda nestaje iz vidokrugu bića koje se opustilo, bacilo pogled na drugu stranu, samo zatomilo reakciju. Odgoditi se mogu susreti, bol, suočenja. I ništa dobro to odgađanje ne donosi, samo prebacuje teret iz jednog u drugi dan, iz jedne u drugu godinu. I valovi se morski prepliću, dok se zaustavljeni pokreti žene primiču muškom tijelu. Odgoda je nemoguća kad su zadatosti sudbine tu. Jer već u filogenezi, u duhu, u snovitom biću, koje se predaje popodnevnom snatrenju, vide se ostaci i posljedice te iste odgode.

Dejan Ivanović | Kuba


(Esmeralda)

Oči jedne Esmeralde
uvek nasmejane, boje čokolade.
A grudi, uzvišeni simboli prkosa,
ispod tesne šarene bluze
od pamuka, zlotvora,
otkrivene do pola,
drske; opčiniše, dakle
podjednako Če Gevaru,
Fidela Kastra i berače kokosa.

Kitana Žižić | Pijavica


Na počinak smo otišle pune strepnje. Nas tri sestre i četvero male djece. Na Škoju u Vlaki blizu crkvice Sv. Klement. Oko crkve tamnozeleni vitki čempresi, privlačivaći gromova, jer duboko korijenje isprazni opasan elektricitet duboko u zemlju. Tako štiti kuće u blizini, ali dok to nisam znala, ježila sam se od svakog nevremena s munjama i gromovima.

Ivan Taridan | Pogled u prolazu



Prilaziš mi skrivajući pogled
Dok kosa ti pada niz ramena.
Pogled skrivaš od mene.
Kad prođeš
Oči tvoje zablistaju.

četvrtak, 30. srpnja 2020.

Sven Adam Ewin | Rastanak s pjesmom


Pjesmo moja, sve sam učinio za te,
Sad si odrasla i ostavit ćeš mene,
Al' ne zaboravi sve naše nježne sate,
Od prve riječi zajedno provedene.

Dok mašeš rukom ne slutiš što te čeka.
Svikla na toplo još ne znaš što je zima.
Sve što ti bude čarobno izdaleka,
Znaj da izbliza i drugu stranu ima.

Mladen Pavković objavio i knjigu o Peri Zlataru


Mladen Pavković objavio je knjigu o legendarnom novinaru, publicisti, književniku, uredniku, putopiscu – Peri Zlataru, koji je nedavno preminuo u 86. godini.

Knjiga je objavljena kao bibliofilsko izdanje, malog formata, u relativno malom broju primjeraka, a nosi naziv – „Razgovori s Perom Zlatarom- Milijunaš bez milijuna“ (240 stranica).Pored velikih razgovora s ovim novinarskim bardom, tu se mogu naći i odlomci iz nekih njegovih knjiga, vrhunskih reportaža i drugo. Osobito je zanimljiva  Zlatarova biografija, koja se sastoji i od nekoliko stotina imena domaćih i svjetskih poznatih i slavnih ličnosti, s kojima se susretao i o kojima je pisao. Na kraju životopisa mogu se naći i zabilješke da je „pet minuta razgovarao s Josipom Brozom Titom i Jovankom Broz“ te „petnaestak sekundi s britanskom kraljicom Elizabetom II.“!

Iznimno mi je bilo zadovoljstvo družiti se sa kolegom Zlatarom. Svaki puta, osobito zadnjih godina, kad je navratio u Zagreb našli bi se, popričali i popili kavu kod „Čarlija“ u centru Zagreba. Imao je veliki krug prijatelja i poznanika i uvijek su o njemu govorilo samo lijepo. Bila mi je čast kad mi je predložio da objavim i neku knjigu o njemu, s naslovom kojeg je sam odabrao. Evo, krenuli smo zajedno s ovom „malom“, a na red će doći i „velika“, tim prije što mi je ostavio pregršt materijala…-rekao je Pavković, koji je dosad objavio više od stotinu različitih naslova, a kojem uskoro izlazi iz tiska i fotomonografija o slikarima Slavku i Stjepanu Stolniku.

Željko Bilankov | Ne i ne


Ne želim ovo vrijeme,
ne poznam ulice moje,
usne su tihe, nijeme,
caruju sumorne boje.

Marica Žanetić Malenica | Moru na dlanu


Ono meni je zlatno polje žitno
zelena livada u proljeća cvjetna
more modro biću mom je bitno
dijete mi je, ljubav bezuvjetna.

GISKO književni kvizovi




vrijeme: 31.07.2020.

Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek sezonu kvizova započinje u petak, 31. srpnja 2020., s početkom u 20.00 sati, kada se održava 'Čitaj me, pa gledaj književni kviz' putem mrežne platforme MyQuiz. 

Kviz će biti aktivan na poveznici https://myquiz.org/p/484033. Rezultati svakog kviza do kraja će se godine zbrajati, a osoba s najboljim ukupnim rezultatom osvojit će godišnju individualnu članarinu u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek.

Ako vam vrijeme i mjesto radnje, glavni likovi i pisci nisu nepoznanice, pridružite nam se putem poveznice na Facebook ili mrežnoj stranici Knjižnice, pozivaju iz GISKO-a.

Ukoliko propustite riješiti kviz u 20.00 sati, slijedi repriza u 21.00 sat.
Izvor:Culturnet.hr


Djoko Eric | Sreća - Glück


Sreća

Sve dokle god sreću goniš,
Nisi još zreo da je imaš,
Čak i da sve što voliš primaš.

Sve dok za gubitkom suze roniš,
I ciljeve imaš i ne znaš stati,
Šta je to mir ne možeš znati.

Tek onda kad svaku želju skloniš,
I cilja nemaš nit žudnju poznaješ,
I sreći više ime ne daješ,

Bujica događanja više ne dira
Tvoje srce - i duša ti je puna mira.

Hermann Hesse

Miljenka Koštro | To si ti


To si ti
Glavom i bradom
U ruci ti sjeme
Ali, ptice grabljivice grabe kradom
Ne vjeruju u tvoju sjetvu
Zapravo, sumnjaju u tvoje klasje
Koje se podiže nebu, za žetvu

srijeda, 29. srpnja 2020.

Kitana Žižić | Generacija


Kad sam odrasla dovoljno da se smijem nadati ljubavi, nisam mnogo razmišljala o njoj. Zaljubljive prirode očaravalo me to lebdjenje naraslim krilima. I moja prijateljica je bila sklona zgodnim mladićima, pa ipak smo obje pripadale generaciji, koja je Hvaranima predstavljala vrlo veliku zagonetku.

Svi smo se u razredu voljeli, i cure i dječaci, ali smo prvenstveno bili dobri drugovi. Izvodili smo svakakve manguparije poput sve ostale djece, gajili međusobne simpatije, ponekad na toliko intenzivan način da je slomljena noga na stepeništu škole, bila najmanje što nam se moglo desiti. 

Katarina Zadrija | Stari gredenc


Stari gredenc senja bolše dane.
Vrganje v škrnecljin zamotane.
Lonček meda na gournje stalaže.
Babicu kak milej na njemu slaže.

Damir Beleš | Plaža za pse




Na plaži za pse uvijek ima mjesta za ljude
i za pse
na plaži za pse uvijek nađeš nekog za razgovor
uz čašicu dvije

Mira Jungić | Ne, nije dovoljno


Dug je put traženja u
beskrajnim daljinama,
kroz magle, guste i teške...
Nije lako pronaći ono što tražiš,
ako ne poznaješ put,
a vidljivost je neznatna.
To može trajati... danima...

utorak, 28. srpnja 2020.

Vladimir Tomaš | Doživljeni bog


vidjeli smo te prerušenog u proroka
tvoj je lik zamijenio svijet
oplodio ga bez porođaja
ti hodaš u nama
nevidljiv od čistoće
uspravljaš čovječanstva grobove
utjelovljuješ sebe
iako ti razapinjemo križeve
iako te prozivamo barabom
izdajnikom nas pravednih
ti i dalje hodaš u nama
nevidljiv od ljudi
izađi iz nas
treba nam padanje prije podizanja


Milan Frčko | Propuh


Odpirajo se i zapirajo vrata.
Firange so se genole. Ne spijo.
Muhe f pavočinju vu smrt gledijo.
Nešče je vu hiži i hrbet mi šlata.

Sven Adam Ewin | Kratka povijest pjesme


prvo i prvo
u laboratorijsku posudu
ulijem tekućinu molarne mase zlata
zatim na srebrnom koncu spuštam u nju riječ

riječ iskrivi površinsku napetost
primi za ruku veznik i apoziciju
i zajedno potonu
do mjesta
gdje se križaju vitruvijeve dijagonale

Darko Foder | Trgovina cipelama


U trgovini s lijeve strane ulice
mog rodnog grada
na sniženju kupljene neponovljivom prilikom,
bež cipele stopile se s mojim koracima.
Krajičkom oka uhvaćen vatren pogled;
nemirom protrne moja nutrina.

GILera je zaKON, zbirka kratkih priča zadarskih srednjoškolaca


GILERA je zakon : zbirka priča zadarskih srednjoškolaca / uredio Mirko Jamnicki Dojmi. - Zadar ... 9-[13]. - Pogovor urednika (Poklonici kratke priče). Nakladnik: Medicinska škola Ante Kuzmanića – Zadar. Za nakladnika Davor Vidaković. Biblioteka Kamo sutra? Zadar, ožujak 2020.

Dobih na poklon knjigu od dragog Prijatelja, prof. dr. sc. Mirka Jamnickog Dojmija s posvetom: Poštovanom Nikoli za radost čitanja, Mirko. Zadar, 29. lipnja 2020. S radošću pomiješanom  znatiželjom upustih se u avanturu čitanja 43 priče, zadarskih srednjoškolca i njihovog profesora: liječnika, spec. Zdravstvene ekologije, primarijusa, školskog savjetnika. Urednika monografije o zadarskom primaljskom učilištu (Zadar, 1996.). Koautor udžbenika Biologija za prve razrede medicinskih i zdravstvenih škola. (Školska knjiga, Zgb., 2014.). Urednik nekoliko zbirki pjesama mladih zadarskih pjesnika, školskog magazina Elija te zbirke kratkih priča Ponoćni tulum u školi (Zadar, 2003.). Objavio zbirku poezije Cepelin nad Zadrom (Biakova, Zgb, 2017.).


Kratke priče, književnu i medicinsku esejistiku, recenzije stručnih medicinskih knjiga te knjiga iz područja beletristike i poezije objavljuje u raznim hrvatskim časopisima i dnevnim listovima.

Kratkim pričama i pjesmama uvršten je u nekoliko zajedničkih zbirki priča i poezije.

Sesvetsko ljeto 2020.


Narodno sveučilište 'Sesvete' najavljuje besplatne radionice za djecu i mlade koje će se održavati tijekom kolovoza i rujna. 

Opširnije:
http://ns-sesvete.hr/centar-za-kulturu/besplatne-radionice-tijekom-skolskih-praznika/

Objavljeno šest novih naslova trećeg kola 'riječke' biblioteke


vrijeme:
 27.07.2020.


Društvo za promicanje književnosti na novim medijima [DPKM] objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige [BEK] (elektronickeknjige.com) treće kolo biblioteke „elektroRI“. 

ponedjeljak, 27. srpnja 2020.

Književni tabure | Gost: Denis Vidović



Novska, Ul. Tina Ujevića 2 (DHK, Centar za mlade)
Petak, 31. srpnja 2020., 18 sati

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Magdalene Mrčele "Kako je Flegmarin postao kapetan"

Piše: Mirjana Mrkela



Ljetni planovi 
            

S planiranjem ide ovako: zimi se planira ljetovanje, a ljeti se razmišlja o zimskim praznicima i Božićnim darovima. Dobro, ne rade to baš svi. Ali ako nešto silno želiš, onda mnogo prije Nove godine počneš zamišljati kako bi bilo da ti se želja ostvari. A ako često ne putuješ i uz to ne živiš na moru, velik dio zime provedeš sanjajući morsko ljetovanje. 

Zdenka Čavić | Zvehli pušlek


Na obloku mi stoji
se kaj denes mi fali.
Sreča kaj je nega,
zvehli pušlek cvetja.
Ali tu je i boli
jeden trn prek sega.

Oleg Antonić | K zvrku zvrk



I.

Razluči li čulo samo krupni vez
slika nam je svijeta raskvašeni gvaš.
Nehajno tabanaš, staklom zoveš led,
uznosiš se vjerom htijući da znaš.

Tomislav Domović | Jezici


Dok se iz mene dime pjesme
Ima me:
U zrcalima tvoje kože,
predsobljima bez tapeta i izlaznih vrata
U gutljaju kave koju piješ privodeći svijet u uzdah;
početak dana svršetak je života

„Afrika“ Tomislava Marijana Bilosnića objavljena u Španjolskoj


Zbirka pjesama Tomislava Marijana Bilosnića „Afrika“ ovih je dana objavljena na španjolskom jeziku. „Afriku“  je tiskao isti izdavač Trilce u Salamanci, koji je 2015. godine objavio i Bilosnićeva  „Tigra“, od kada je ovaj autor, kako kaže akademik A. P. Alencart u španjolskoj poznat kao El Tigre. 

Pjesme na španjolski prevela je poznata hrvatska hispanistica dr. sc. Željka Lovrenčić. Knjigu kao urednik potpisuje poznati španjolsko-peruanski pjesnik, sveučilišni profesor, akademik Alfredo Pérez Alencart, koji je zbirku popratio i opširnim uvodnim tekstom.  Uz biografiju autora donosi se i biografija prevoditeljice, kao i njihove fotografije.

U predgovoru zbirci „Africa“
Alfredo Pérez Alencart, između ostalog piše,  piše kako ima onih koji imaju i onih koji nemaju dar pisanja poezije, dok  „Tomislav Marijan Bilosnić pripada među izabrane kojima je Poezija egzistencijalna, životna nužnost, ne tek prolazno ushićenje.  On je pjesnik koji je upitan nad životom – zašto smo tu gdje jesmo. U tom smislu on i može postaviti univerzalna pitanja afričkoga čovjeka kroz stoljeća  - egzodus, izgnanstvo, zaborav nad kolonijalnom amnestijom“.

Tanja Uzelac, Dragan Uzelac | R.W.Fassbinder: Berlin Alexanderplatz


 Kultna TV serija Berlin Aleksanderplac (1980.), remek delo znamenitog nemačkog reditelja Rajnera Vernera Fasbinera, kutnog novotalasnog umetnika jedne kinematografije u usponu šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka( koja je svet filma obogatila imenima jednog Vendersa, Hercoga ili pak Šlendorfa, pre svih) intrigantna i spleenom obojena velegradska drama, bilo je jedno je od prvih i neponovljivih dela sedme umetnosti koje me je svojom neizrecivom magijom, kao dvanaestogodišnjeg dečaka, trajno opčinilo i uvuklo u jedan čarobni svet pokretnih slika oivičen mistikom i tajnom bioskopskih dvorana, mesta gde sam slobodno mogao, lišen  svih stega i krutih pravila jednog nakaradnog sistema i malograđanske sredine da se prepustim sanjarenju na javi i uživam u čarima jedne fascinantne umetnosti koja je svojom halucinantnom igrom svetlosti i tame stvarala u mojoj mašti jedan zaseban univerzum, sklonište i utočište od buke i dosade sivila svakodnevnice i zamornih obaveza unutar sveta odraslih i ozbiljnih ljudi koji se nisu bavili ’’ beskorisnim stvarima“ poput filma ili umetnosti uopšte.

nedjelja, 26. srpnja 2020.

Božica Jelušić | Vesninim vrelim tragom


Prevrćući stare bilježnice kojima slijedi bacanje, nailazim na hitre i vrlo kratke bilješke iz nekog susreta (ili razgovora, ili možda iščitavanja, jer izvor nije naveden) s VESNOM PARUN, posljednjom pjesnikinjom naših prostora, koja je svoju umjetnost i poziv svjedočila vlastitim životom. Pisala sam o njoj nekoliko puta, govorila u povodu obljetnica, posvetila joj nekoliko pjesama, što je uglavnom ostalo nezamijećeno. Nije mi to presudno, već proživljavam način na koji su se naša druženja kroz vrijeme upisivala u mene i koliko su traga ostavljale njene misli. Tekst koji slijedi je ulomak pogače, otkinut u jednoj kratkoj zgodi, koje se ne sjećam, ali vidim da je strane upisano i nešto rukom Sunčane Škrinjarić, što će reći da se spontano "sestrinstvo" ostvarilo tom zgodom. Vrijedi mi da trag ostane zabilježen.

Zadatak pjesnika na ovom svijetu je SVJEDOČENJE. Ono mora biti istinito, beskompromisno i neustrašivo. Posljedice nisu važne, već način, kako smo o svome vremenu uistinu izrekli i svjedočili u nekom času. U intimi pak, koja je naš jedini pravi "sadržaj" od kojega pjesme žive, treba ISPOVJEDNA SMJELOST, koja često nedostaje. Stoga i postoji toliko običnih, istovjetnih, nevažnih pjesama. Iskrena emocija, poniranje u vlastitu bol, to jedino vrijedi. Sve drugo je sentimentalizam, oblatna, ukrašavanje i balansiranje oko općih mjesta, beskrvna poezija koja vodi u kič. Tek ako imamo hrabrosti RAZBITI ZID IZMEĐU ČOVJEKA I ISTINE, mi smo na pragu izvršenja svoga spisateljskoga zadatka i sudbine.

Darija Žilić | Posvećenost


Posvećeno je jutro i čitav dan
Meni, mom biću, razvoju, duhu.
U dugim ljetnim danima je poj
Rijetkih ptica, kao lijeska lak.

Damir Beleš | Ostala si ista



Srest ćemo se jednom
Izaći ću iz vlaka na stanici nekog grada
Ti ćeš me čekati
kao uvijek do sada
Nosit ću ploče pod rukom
a ti ćeš biti u svom omiljenom dugačkom crvenom kaputu

Ivan Taridan | Njen miris


Daleko od mene
Ljubice cvatu.
Skrivene u travi il` zatonu.
Vapeć' k suncu streme.

Željko Bajza | Obična pjesma


Neki mi govore, ne svi, da napišem pjesmu o običnim stvarima
svaki bi čovjek o svom životu trebao napisati pjesmu.
Da, točno je, imam svoju četkicu za brijanje
imam svoju britvicu
imam svoju džezvu i plin sam upalio na štednjaku da skuham kavu
imam svoju fontebasso fine porcelain šalicu za kavu
narezao sam nekoliko šnita parizera i sira
i spremam se na doručak
pjevušim uz radio,
s vremena na vrijeme imam i dušu.
Šuma je bezgrešna
ispričavam se što sam posjekao drvo da bih napravio stolac
uljuljkan odmaram.
Pomirio sam se sa dječjim strahovima i zanosima 
znači da sam sigurno star.
Ovo možda nije divot pjesma, ali ipak sam imao radost pisanja
bio sam stvaralac.

subota, 25. srpnja 2020.

Murakon 2020 | z. Međunarodni estival suvremene poezije



Mira Jungić | Oluja


Što to suzbijam u duši,
a znam od tog nema sreće?
Razum silnu strast mi guši.
Vratiti se nikad neće.

Matej Delaš | Zvjezdana zemlja



kada se, onako u bijelom prosincu
pod uličnim svjetiljkama
i starim čempresima,
za jarmom skrije sunce
naših vinograda,
a zvijezde razasute
po starim njemačkim kućama,
visokim stupovima
i mojim trošnim stazama
kao kola naših djedova
zaškripe pod nogama,
ja pogledam, u tišini,
daljinu naših putova, zimu
dodirujem u voćnjacima
*
a slavonske se bake
skrivaju od svojih zima
i iza bijelih firanga

pogledom prate ceste
koje odvoze naše prijatelje
u daleke svjetove,
zapisuju korake nekih davnih ljudi
koji svijetle pod zelenim čempresima
prekrivenim bijelim zvijezdama
dok uz prozore i pokore
pale nebeske svijeće za sinove
imena zapisanih na spomeniku
za vječno sjećanje
*
a samo ako ceste zamijeniš
putovima starim
tamo kod kanala,
kod bajera
ili ulice bosanske,
samo ako zašutiš kao oranica
posuta bijelim zvijezdama,
poslušaj, u magli, smijeh djece
iz trošnih, zaboravljenih asfalta,

iz saonica, s velikog kanala
*
udahni zelenu prošlost
ravnih zimskih njiva
i okreni se cestama,
stazama, stanicama
koje ispraćaju našu mladost,
zamisli jabuku, jesensku,
u zagorskim rukama,
dotakni svoje brajde
i bit će ti jasno
kao miran zimski dan
*
da si svoje zvijezde
u snijegu
prosuo rodnim njivama,
da si svoje sunce
u žitu
darovao žutim poljima,
da si svoje putove i staze




u smijehu
prostro novoj djeci
*
da si svojim nebom
natkrio stare kuće, oranice,
čemprese i svijeće,
posvetio vinograde
i zagrlio ulice
slavonske
*
pa zažmiri, zamisli
daleke brege
prije sna, zaspi
kao rodna zemlja
i sanjaj
*
zagorsko nebo
slavonske zemlje.



Narcisa Potežica,mr.sc | Ljudmila Ulicka: "Jakovljeve ljestve"


Obiteljka priča u povijesnim nevremenima   

Kao u svim djelima Ljudmile Ulicke tako i u opsežnom romanu "Jakoljeve ljestve", Fraktura, Zagreb 2019. u središtu je tragična životna sudbina, ovaj put obiteljska saga nekoliko generacija opisana u doba velikih povijesnih zbivanja tijekom dvadesetog stoljeća gotovo do današnjih dana. Spisateljica Ljudmila Ulicka poznata je našim čitateljima i prije toga po romanu "Daniel Stein, prevoditelj", koji je po mnogima najznačajniji ruski roman našeg doba. Tu je prema stvarnom događaju opisan životni put poljskog Židova Daniela Steina koji u Drugom svjetskom ratu kao prevoditelj u Gestapu spašava svoje sunarodnjake. Kasnije se i sam pridruži borbi protiv fašizma a da bi izbjegao smaknuće sklanja se u samostan kod opatica. Prelazi na katoličanstvo i odlazi u Izrael gdje obnavlja drevnu Jakovljevu crkvu na brdu Carmel, no kao čovjeka punog humanosti i proturječnosti do kraja njegova života ne prihvaćaju ga ni katolici ni Židovi.

Taj roman pozitivno ocijenjen kod publike i kritike tiskan je također u nakladi Frakture godine 2013., a tada na poziv izdavača u Zagreb dolazi sama spisateljica sudjelujući u razgovoru na popularnoj tribini "Razotkrivanje". 

Oliver Mišić | Završeni fakultet


Fakultet si završila,
Sad diplomu tvoje bijele ruke drže,
Nekome ćeš učiteljica biti,
Poučavati i upućivati na put!
Rekla si svima "hvala" koji su
podršku u godine ove tebi dali,
Ja nisam bio među njima,
Prosto mi nisi dala ući u taj broj.

petak, 24. srpnja 2020.

Javni poziv za dodjelu potpora za poticanje književnoga stvaralaštva u 2020. godini


KULTURNO INFORMATIVNI CENTAR, Preradovićeva 5, Zagreb
OBJAVLJUJE dana 22. srpnja 2020. godine

Javni poziv za dodjelu potpora za poticanje književnoga stvaralaštva u 2020. godini

Objavljene nadopunjene preporuke za održavanje profesionalnih umjetničkih izvedbi, kulturnih programa i manifestacija


vrijeme:
 23.07.2020.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je novu, nadopunjenu, verziju Preporuka za sprječavanje zaraze COVID-19 tijekom održavanja profesionalnih umjetničkih izvedbi, kulturnih programa i manifestacija (22/07/2020.). 

Preporuke su dostupne putem poveznice:
https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/03/Preporuke_kulturni-programi_i_izvedbe_23_07.pdf

*
Preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za održavanje manifestacija u kulturi

Izvor:Culturnet.hr

Vladimir Tomaš | Mnoštvo


ptice pune dima i nevidljivosti
spuštaju se na leđa aheronta
nema lađara koji prenose živote
ovdje životi opijaju lađare
tješe ih senzacijama
bezglavim suncem i naglim sinkopama
dok tiho uplovljavaju u sebe
nage i hladne
dok se previjaju u svojim bestežinama
uvjereni da će pogledima progutati boga
i kristom otrovati svoj sram
pa pustim putevima
tražimo zvijezde tvojih bivanja

Željko Bilankov | Ti lipi cvit


Ti bi kazat lipon cvitu
da je ukras ovon svitu.
Dok je gledan isprid sebe,
ja zapravo vidin tebe.

Sven Adam Ewin | SAEove psihoze



Ovo je stvarno grozno! Da čovjek sludi.
(Koliko pratim, to se događa rijetko.)
Netko, umjesto mene, jutrom se budi.
Iz ogledala – gleda me drugi Netko.

Natali Šarić | Tko sam?



Zagrmi nebo iza sveg glasa u tebi prije i tebe sama,
a ti se pitaš u zadnji smiraj otkud bjelina, otkuda tama.
Kao da nisi ustao krotak da baš na ovoj treperiš cesti
pa se za ono čega i nema držiš u nadi da će prevesti
i tvoju dušu, i tvoju nadu što se koprca sred polja cvata.
Naivan, tešeš granu u strijelu crtajuć' kružje na ona vrata
odakle čuješ vatrena krda koja u tebi bude gluhoću.
I znaš li, sitan, jesi li 'jesam' ili si sazdan da budeš 'hoću'?

Nada Vukašinović | Male stvari

  
Ulazi par, visoki gospodin u crnom odijelu s leptir mašnom i ona, atraktivna plavuša dugih nogu na visokim potpeticama, glasna i sklona nekontroliranim izljevima emocija.
  
Otvara joj vrata, ona se glasno smije, namješta kosu, igra se njegovanim rukama dodirujući plavi, svileni šal.
Dok pomiče njezin stolac i pruža joj svoju ruku, on se paranoično okreće oko sebe, tražeći zaklon od tuđih pogleda. Pronalazi utičnicu i namješta mobitel na punjenje, a onda vadi iz torbe knjigu, koja još miriše na boju i pokazuje joj naslovnicu.

četvrtak, 23. srpnja 2020.

Darija Žilić | Protvan




U protvanu bobice aronije,
Ubrane jučer, od muškarca i žene.
Dijete ih vidi kao pripremu za
Kolač, onaj sa šlagom i voćem.

Marica Žanetić Malenica | Sirena


Šapnula mi je noćas u snu muza
da mogu bit' koralj il' plankton što plovi
bodljikavi ježinac il' opaka meduza
hobotnica što pipcima plijen vješto lovi.

Božica Jelušić | Drveće volim


Drveće volim više nego ljude,
Neka mi oproste vrli humanisti.
Stabla u meni drevne snage bude,
U svakom od njih spava Corpus Christi.

Moj prijatelju, kao čelik jekni,
Pod korijen roni, traži zlatnu rudu.
U šumu uđi, pred panjeve klekni,
Da posvjedočiš tom mističnom čudu.

Lišćem nas ljeto ovija ko plahtom.
Na zemlji leže beskrajna bogatstva.
Još zadnji pozdrav zelenilu zlatnom:
Jesmo li i mi dio toga bratstva?

Mate Milas | Lirska pjesma


Htio bih da pjesma ova, blaga, meka
Nekom bude tihi žar dok duša zebe
Htio bih da riječju nježnom, iz daleka
Budem načas, poput sjene, blizu tebe.

Robert Janeš | Objekt je to izraženiji što su mu sjene dublje



Prelazio sam cestu držeći ruku Dječaka
Gradili smo zaštitnu kupolu oko nas
slažući riječi
otpočetka i unatrag
pjevajući

srijeda, 22. srpnja 2020.

Književni natječaj za nagradu ''Korzo slova''



Rok prijave: 31. kolovoz 2020.
 Društvo hrvatskih književnika, Ogranak Sisačko-moslavačke županije
raspisuje
JAVNI NATJEČAJ
za književnu nagradu ''Korzo slova'',
za najbolju neobjavljenu knjigu Sisačko-moslavačke županije

Propozicije natječaja:

Tajne priče Zmajčeka Pozojčeka mirišu na tiskarsku boju


Nakon niza peripetija slikovnica Tajne priče Zmajčeka Pozojčeka  ugledala je svjetlo dana! Zahvaljujući brojnim donacijama građana i tvrtki te uz sufinanciranje sredstvima Grada Čakovca, Općina Nedelišće, Gornji Mihaljevec i Mala Subotica djeca nisu ostala razočarana jer trudili su se maksimalno istražiti povijest svog mjesta, kraja, običaja, legendi...ubaciti u priču Zmajčeka Pozojčeka i sve to literarno ukomponirati u poučnu priču! U udruzi Mlada pera odlučili su nikako ne razočarati djecu i usprkos svim nevoljama koje je sa sobom donijela korona kriza miris boje svježe tiskane slikovnice širi se Čakovcem, Međimurjem, Nardom, Krapinom, Pulom, Zagrebom, Bjelovarom, Velikim Pogancem, Zadrom, Osijekom... ma cijelom Hrvatskom!
Nosilo se danas na poštu u dvije runde omotnice sa slikovnicama za sve mlade autore osnovnoškolce koji su našli svoje mjesto u slikovnici. Neke su podijeljene jučer doslovce na putu iz tiskare, neke će biti podijeljene sutra uz kavu. Mladi pisci, slikovnice su na putu prema vama, bilo bi nam drago ako se netko i fotka sa slikovnicom pa nam pošalje fotku za objavu na stranici Udruge!

Sandra Bogdan | Aritmija srca


Možeš li umirati malo tiše?
Ili reci nešto u obranu svog bola
ili šuti.
Govorenje o smislu
čin je pobune,
istina izaziva aritmiju stvarnosti
nevidljivi dijalozi remete ritam srca.
Noć je previše tiha
za tvoje obračune s košmarima,
hladne su ulice pod okom neona
i sve su duži sati nesanice.
Noć je dovoljno duboka
da proguta svaku izgubljenu nadu,
i drugi umiru u tjeskobi čekanja,
neki, svaki sat
neki samo jutrom u grubosti ogledala jutarnjeg odraza.

Zdenka Čavić | Žuta cedula


Po obloku se pavuk spušča,
stanari večnosti išču si pota.
Tenjka pavučina posud se mota,
diši po netešini,
sobe su prazne.

Katarina Zadrija | Gunj ima svietle niti


Gda si malu njenu rouku v svoju del
Veljika je bila, dve bi takve prijel.
Kušnul si ju, kak prout na vode drktala.
Občutek pravi radosti prvi put čutila.

Mate Milas & Oleg Antonić & Sonja Smolec & Sven Adam Ewin & Natali Šarić & Franciska Poppins & Božica Jelušić & Mira Jungić & Aleksandar Horvat | Bijelo platno













Dan se jutrom pruža kao platno bijelo,
Prošlost, crni tat, već trenutke ote,
Želio bih na njem, dok još bude cijelo,
Nacrtat bar jednu šaru dobrote.                           [1]

Slušam li se pomno u toj skromnoj želji?
Bi li to bjelini bilo nedostatno?
Što će na to reći drugi risatelji?
Bit će, mnogu špahtlu zove ovo platno.             
[2]

Razmišljam o boji, da započnem pravom.
Prstima il' kistom? Tek trenutak dvojim.
Narančastu volim al’ ću počet s plavom
i krenut od vrha da nebo obojim.             
[3]