Jutarnje sunce me probudilo na nepoznatom mjestu. Nakon doručka koji me dočekao na starinskom, metalnom klimavom stoliću na terasi, mirisna kava je bila ugodan dodatak početku dana i šetnji. Intuicija mi je govorila da se nalazim na otoku. Ali kojem? U ovo vrijeme ribari bi se vraćali iz ribolova, ali na molu nije bilo nikoga. Nije bilo ni ljudi ni čamaca... Ni njega.
Sjela sam u sjenu velikog bora blizu obale, na drvenu klupicu s koje se ljuštila zelena boja. Pogled mi se gubio u beskrajnom plavetnilu mora i neba, a povremeno bi ga zamaglile suze koje su mi nekontrolirano navirale na oči. Rekao mi je da će se vratiti i znam da će se vratiti. Svaki put se vratio. Samo trebam čekati. Nedostaje mi. Toliko jako da ovu emocionalnu bol osjećam na fizičkoj razini. Kao da mi reže srce i dušu.
- Gospođo Marija – uzviknuo je neki mladić u bijeloj kuti i sjeo kraj mene na klupu. - Opet čekate svog supruga, gospodina Roka?
- Da – odgovorila sam – rekao je da ide u ribu, ali se još nije vratio. Prošlo je već par dana.
- Prošlo je već par godina, gospođo Marija. Vaš suprug je davno preminuo, neće se on vratiti.
Suze su mi krenule niz obraze. Tko je ovaj mladić i kako on može s tolikom lakoćom tvrditi da je moj Roko više nije živ?
- Nemojte plakati, molim Vas – nastavio je – znam da Vi to zaboravite pa svaki dan iznova proživljavate taj šok. Ali evo, Vaš je sin maloprije zvao i pitao za Vas. Rekao je da će sljedeći mjesec možda imati vremena da Vas dođe posjetiti. Nisu li to dobre vijesti?
Još uvijek zbunjena, kimnula sam glavom u znak potvrde. Kad bi barem moj sin bio tu. Bilo bi mi lakše podnijeti ovu samoću koja me razara iznutra dok nema Roka.
- Dođite, gospođo Marija, vrijeme je za Vašu jutarnju terapiju.
***
Jutarnje sunce me probudilo na nepoznatom mjestu. Polako sam se ustala iz kreveta i osvrnula se. Stvari u sobi bile su moje, ali nisam prepoznavala taj prostor. Skinula sam bijelu spavaćicu i obukla haljinu na cvjetni uzorak koju sam pronašla u ormaru sa škripavim vratima. Znam da najviše voli kad nosim takve šarene haljine. Počešljala sam se, umila i izašla iz sobe. Dugi tamni hodnik kojeg je nedovoljno osvjeljavao veliki prozor na jednom kraju vodio je na drugom kraju do stepenica. Spustila sam se u prizemlje i zastala na ulazu u veliku prostoriju s mnogo stolova. Jedna žena prekrivala ih je bijelim stolnjacima.
- Dobro jutro, gospođo Marija! Uđite! – pozvala me kada je osjetila moj pogled na sebi. – Opet ste se prvi ustali. Budite bez brige, ja sam Vam već pripremila doručak na Vašem najdražem mjestu na terasi.
Otpratila me do terase i uputila prema jedinom stolu na kojem je osim vaze s crvenkastim cvijećem bilo i hrane.
- Oprostite, gospođo, znate li možda gdje je moj sin? – upitala sam je.
- Gospođo Marija – uzdahnula je – već sam Vam objasnila da Vaš sin ne živi ovdje. Ali sigurno će Vas uskoro doći posjetiti.
Okrenula se i otišla. Nastavila je prekrivati stolove bijelim stolnjacima.
Nakon doručka koji me dočekao na starinskom, metalnom klimavom stoliću na terasi, mirisna kava je bila ugodan dodatak početku dana i šetnji. Hodala sam po zabetoniranoj šetnjici koja je pratila obrise obale. Miris mora i borova, valovi koji su neumorno zapljuskivali obalu, zrake sunca koje sam osjećala na svom licu – sve me podsjećalo na malo primorsko mjesto gdje sam odrasla, upoznala svog supruga i vodila našeg sina za ruku dok je još bio mali. Sve je bilo tu, toliko poznato, a opet toliko strano u ovom okruženju. Intuicija mi je govorila da se nalazim na otoku. Ali kojem? U ovo vrijeme ribari bi se vraćali iz ribolova, ali na molu nije bilo nikoga. Nije bilo ni ljudi ni čamaca... Ni njega.
Sjela sam u sjenu velikog bora blizu obale, na drvenu klupicu s koje se ljuštila zelena boja. Pogled mi se gubio u beskrajnom plavetnilu mora i neba, a povremeno bi ga zamaglile suze koje su mi nekontrolirano navirale na oči. Možda se danas vrati moj Roko.
Vezane objave:
Bodovni popis naslova priča koje su osvojile najmanje 20 bodova | Međunarodni ljetni natječaj za kratku priču do 1000 riječi
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.