četvrtak, 30. travnja 2020.

Davorka Črnčec | Tamo gdje Iznova ima smisla


Ljubim te ovih dana po sjećanju.
Jednorozi znaju put
ja tek mirise slijedim.

Ovo će ludilo jednom proći,
dočekaj me na napuštenom okretištu,
na dobrom početku za Iznova.
A kada prođu ratovi, zime, bolesti i sram
reći ću ti istinu
iznova.
Stani sa mnom uz oluk vrata
kad svijet trese loša karma.
Tamo gdje ostavljasmo tragove
raste već mlada trava.
Na  rosu položena
uvijek nova Iznova.

Ništa drugo ni nema smisla.

Terezija Flegar | Uspomene


Šutite svirači barem ove noći
šutite svirači jer on neće doći.


Ne dirajte svježu u srcu mi ranu
nek' sve šuti noćas nek' svi svirci stanu.


Neka umre pjesma što mi srce dira
nek' i pjevač šuti kad nitko ne svira.


Šute strune sve je tiho poput sjene
samo su u meni glasne uspomene.

Tali Cohen Shabtai | Contrast - Контраст - Kontrast


Contrast

You look
At the crimson lipstick
Setting it against the faded color
Of your life.

She must be courageous
To wear that color
In days of mourning.

"I'm bleeding".
No, you can't
Be that brave.
She smiles.


Контраст
(Contrast)

Гледаш
Ка тамно-црвеном кармину,
Наносећи га на избледелу боју
Твог живота.

Мора да је храбра
Да носи ту боју
У данима жалости.

„Крварим.“
Не, не можеш.
Буди тако храбра.
Она се смеши.


Prijevod s engleskog: Milutin Đuričković, pisac


Kontrast
(Contrast)

Gledaš
Prema grimiznom ružu za usne,
Nanosi se na izblijedjelu boju
Tvog života.

Mora da je hrabra
Nositi tu boju
U dane žalosti.

"Krvarim."
Ne, ne možeš.
Biti tako hrabra.
Ona se smiješi.


Za objavu na hrvatskom priredio: Vedran Smolec, urednik časopisa „Kvaka“

Mirjana Mikulec | Taxist


Ranim jutrom izlazim na ulicu, svježe uređena za godišnji liječnički pregled. Prometna gužva već je počela, a moja bolnica je na drugom kraju grada. Nemam živaca za uobičajenu stisku po tramvajima, pa na brzinu odlučujem za taxi. Rijetko ga koristim, kao pravo dijete sela doživljavam ga kao nepotreban luksuz, ali ovo je posebna prilika, osim toga nisam više mlada i preispitivanje funkcioniranja moga tijela moglo bi mi donijeti neugodna iznenađenja. Iako su me već prije upozorili da ne koristim taksije koji stoje na stajalištu i čekaju mušterije, jer su skuplji, već da naručim neku od jeftinijih varijanti preko aplikacije na mobitelu, nisam se pripremila, a sad je kasno da to proučavam, u stisci sam s vremenom. Obećavam sama sebi da ću vještinu korištenja mobitela za razne usluge svladavati čim ovo prođe, i ako prođe uredno.

Mate Milas | Legenda o psu


Legenda kaže da pas je jedan
Zalutao noću u duboku šumu
Iscrpljen, prljav, gladan i žedan
Lipsao nemoćno po blatnom drumu

I baš kad je polako gubio nadu
Pred sobom ugleda svjetlo neko
Blistavu, žutu, raskošnu zgradu
Dvorca što mu kule sjaje nadaleko

Kad prišao je bliže, pomaknu se vrata
Ko da ga je netko unutra čeko
Rašire se dveri od čistoga zlata
Ustukne na pragu, no ipak stupi prijeko

Ušavši u dvorac, srce mu se sledi
Prepao se, jadan, da nema mu spasa
Iz ogromna hola od srebrne mjedi
Ledenim ga očima gleda čopor pasa

Okrene se naglo, pobjeći bi htio
Al vrata se već zlatna zatvoriše za njim
U blještavu je dvorcu zarobljen bio
Suprotstavit se mora, snagama zadnjim

On iskesi zube i zareži prijeteć
Al horda na isti uzvrati mu način
Lajati počne bijesno se pjeneć
A uzvrati čopor lajanjem još jačim

Na nj bi pojurili, čim krenuo bi k njima
Od oštrog je lajanja ječala soba
No gubio je snagu boreć se sa svima
Stišavao se lavež, skončavala borba

Mrtva nasred sobe našli ga u zoru
Prekasno je bilo da nesretnika spase
U sobi od ogledala u neobičnu dvoru
Do posljednjeg je daha on lajao na se

***
Na kratku anegdotu o psu, prema kojoj sam napisao pjesmu, naišao sam na portalu „bitno.net“, no piše da je autor priče nepoznat (https://www.bitno.net/vjera/duhovne-price/pas-pred-ogledalom/).

srijeda, 29. travnja 2020.

Priznanje Američkog knjižničarskog društva Knjižnici i čitaonici 'Fran Galović' Koprivnica


vrijeme: 29.04.2020.

Knjižnica i čitaonica 'Fran Galović' Koprivnica nastavlja sa skupljanjem međunarodnih priznanja za svoj inovativan rad. Naime, ova knjižnica je jedna od četiri dobitnika Priznanja Američkog knjižničarskog društva za inovativne međunarodne knjižnične projekte za 2020. godinu.

Knjižnica je priznanje dobila za svoj program „Mala škola korištenja pametnih telefona“ koji je već bio nagrađen 2019. godine EIFL Public Library Innovation Programme (EIFL – PLIP) Innovation Award nagradom za inovativne knjižnične programe koji doprinose kvaliteti života u zajednici korištenjem informacijsko-komunikacijske tehnologije u iznosu 1.500 USD (financira Zaklada Bill & Melinda Gates). Koprivnička knjižnica nije prvi put dobila ovo priznanje za svoj inovativan rad, podsjećamo da je i 2014. godine na istom natječaju dobila priznanje za projekt organiziranja lokalne mreže podrške romskoj zajednici.

Biber | Natječaj za kratu priču


Otvoren je četvrti po redu natječaj za kratku priču Biber. Radove mogu slati autorice i autori koji pišu na albanskom, makedonskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom ili srpskom jeziku; afirmirani, kao i oni koji nisu do sada objavljivali.

Tema natječaja

Tema je proširena, kao i prethodni put. Pored priča koje tematiziraju pomirenje u kontekstu nasljeđa ratova i nasilja u zemljama bivše Jugoslavije, u obzir dolaze i priče koje mogu doprinijeti boljem razumijevanju među ljudima, smanjenju mržnje i razgradnji predrasuda, antiratne priče, priče koje se bave suočavanjem s prošlošću, razgradnjom slika o neprijateljima, suosjećanjem sa drugima, hrabre priče koje se usuđuju hodati u "neprijateljskim" cipelama, priče koje pomjeraju granice i otvaraju nam puteve da gradimo izvjesniju, sigurniju i slobodniju budućnost za sve.

Natječaj je otvoren do 1. 12. 2020.

Autori/ce tri najbolje priče bit će nagrađeni novčanim nagradama.

Najmanje dvadeset izabranih radova bit će objavljeno u višejezičnom zborniku.
Žiri čine Tatjana Gromača, Anton Berishaj i Selvedin Avdić.

Natječaj organizira Biber tim uz podršku Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd.

Više informacija o uvjetima natječaja i nagradama možete naći na Biberovoj stranici

Božica Jelušić | Nenaslovljeno; osovljeno


Sve dok me drži Vis creativa,
Znam da sam dobro i da sam živa.
Dok moje varivo krčka u loncu,
Ja nisam ničija lutka na koncu.

Ne želim riječi iz tuđe žlice,
Prazne ko zmijske košuljice.
Žgance i skorup uzimam trajno,
Svoj jezik, čašćenje zavičajno.

Gledati mogu mirno sa strane,
Gdje tuđe prolaze karavane.
Kuštrave šiške, koljena s krastom,
Čuvam u srcu djetinjastom.

Što bih još trebala od života,
Uz pjenu jorgovana iza plota?
Sa svemirskom sam strujom u sroku,
Sve dok još stanujem u tvome oku!

Zoran Ferić dobio nagradu "Grigor Vitez", a Ena Katarina Haler ušla u finale nagrade Tportala!


U izdavačkoj kući V.B.Z. itekako postoji razlog za slavlje, štoviše, dva razloga! Nakon što je jučer Zoran Ferić osvojio nagradu „Grigor Vitez" za najbolji tekst za djecu u 2019. u ilustriranoj knjizi „SAN LJETNE NOĆI", danas je stigla i vijest da je naša mlada autorica Ena Katarina Haler u finalu književne nagrade tportala te se romanom „NADOHVAT" natječe za titulu najboljeg hrvatskog romana!

Zoran Ferić afirmirani je hrvatski pisac bogate biografije i životopisa. Njegova su djela stekla kultni status u domaćoj književnosti, a prijevodom su ušla i na svjetsku književnu scenu. Jednostavno, ubacivanjem njegova imena u internetsku tražilicu shvatit ćemo kako se radi o piscu koji neprekidno potvrđuje svoje „mjesto pod suncem književne scene".

S druge strane, mlada autorica Haler novo je ime te iste književne scene, ali kritičare je potpuno oduševila svojim stilom i baratanjem zahtjevnim književnim formatom. Posebnu pažnju privlači i činjenica kako je ovaj roman njezino prvo objavljeno djelo napisano prema istinitoj obiteljskoj priči, dok u njezinoj biografiji samozatajno stoji da je riječ o studentici arhitekture koja dolazi iz Osijeka. Vrlo smo ponosni na njezin ulazak u finale važne nagrade čiji žiri čine kroatistica Andrea Milanko, prevoditeljica i pjesnikinja Vanda Mikšić, redateljica Anica Tomić, pisac Robert Perišić te psiholog i kolumnist tportala Boris Jokić. To je dokaz i potvrda da postoje sjajni mladi autori čiji se glasovi moraju prepoznati i čuti i kojima je nužno pružiti prikladnu podršku i prostor za daljnje stvaranje.
Izdavačka kuća V.B.Z. uvijek je otvorena za takve glasove i iznimno nas veseli rad s novim imenima književne scene, koje itekako treba pratiti!
Našem Zoranu čestitamo još jednom od srca, a Eni Katarini držimo palčeve da i ovom nagradom potvrdi ulazak među „velike". Vas, dragi čitatelji, svakako pozivamo da pročitate oba djela i sami se uvjerite u njihovu izvrsnost.

Ivan Taridan | Epitaf u ponoć

Ponoć se bliži
Epitaf još jedan
Razabirem u glavi
Kojim ću ga stihom
U pjesam uklesati.

Ne znam kako zvuči:
Il ko vapaj, il ko jauk
Ćutanjem što viče
A ne čuje ga nitko do ja sam.

Dići se u visine
Razbistriti dubine
Iskra iz tvog oka će reći.

Ja nisam od toga; reći će bježi.
A sjaj iz očiju tih
Nekom ko da bijegu u samoći teži
Al odlazeć u srcu sklada novi stih.

Jagoda Vičević | Ususret

Baštinik svjetla
korijenje ruje
duboko
u crnilo.

Glasovi na oblaku
smiraja
košmare kiša
čekaju.

Cinik u pokušaju?
Prokleto je biti svoj.

Ususret nosiš
riječi varljive:
sve, baš sve
prokleto je.

Jasmina Burek | Bezimena





Oprostite, drugovi moji dragi
što noćima pijan sjedim
preumoran da vam pišem pjesme

Godine su prošle tako
i nije da vas se ne sjetim
no u čaši iskrivljeno sjedi vrijeme
što je bilo još biti neće
niti želim, niti žalim

Ipak…
Vidio bih nas u nekoj novoj djeci
poželio da smo na drugome mjestu
položio bih tada ruke na tuđe grudi
i ljubio neka kriva usta

Sve, samo da ne gledam preda se u jaz

Proklete se rane ne tope
niti prolaznost tu ima kraja
a kad u samrtnom grču
miljama daleko od raja
izdahom posljednjim ispišem ime svoje,
znajte da sam uvijek mislio na nas -
ali riječi, kroz (moja) bezimena usta,
ne dopiru ni do kog, ne dopiru do vas

Sklapam oči, tonem u san
i sve što čujem, sve što naučio sam i znam:
Netrebanje te u hipu pretvara u zaborav

utorak, 28. travnja 2020.

Objavljena knjiga 'Umijeće stvaranja uspomena' stručnjaka za sreću Meika Wikinga


vrijeme: 28.04.2020.

Knjiga 'Umijeće stvaranja uspomena' danskog autora Meika Wikinga, utemeljitelja Instituta za istraživanje sreće u Kopenhagenu čiji su recepti o sreći uvršteni na popis najprodavanijih knjiga lista New York Times, objavljena je na hrvatskom u izdanju Mozaika knjiga.

Meik Wiking jedan je od najpoznatijih modernih autora današnjice koji svojim knjigama širi ljubav, mir i sreću.

Svjetski dan plesa uz Malu scenu online!


https://3.bp.blogspot.com/-C7mX5bt6Z10/WHNJfb7bwrI/AAAAAAAAC48/UxZy3biU2Sgu5Swzx7X5pTgybcbyScOjgCPcB/s320/Program%2BMala%2Bscena%2Bcopy.pngU srijedu, 29. travnja Svjetski je dan plesa, a Mala scena će ga obilježiti s dva događaja. Una Matija Štalcar Furač, suosnivačica umjetničke organizacije Škvadra u suradnji s Malom scenom donosi u 18 sati besplatnu radionicu plesa za najmlađe. Nakon pjevačke i lutkarske radionice, koje su izazvale veliko zanimanje naše publike, na redu je i ples! Budite s nama i uživajte!

U subotu, 2. svibnja u 18 sati, a povodom Svjetskog dana plesa, darujemo svojoj publici od 3 godine naviše slavnu maloscensku predstavu Padobranci (ili o umjetnosti padanja) Ivice Šimića.

Padobranci kombiniraju pokret, ples i mimiku, a rezultat su rada ekipe koju, uz Šimića, čine koreografi Larisa Lipovac i Damir Klemenić (ujedno i prva postava predstave), skladatelj Alen Kraljić, kostimografkinja Hana Letica, dramaturginja Nana Šojlev te producentica Vitomira Lončar.

Društvo hrvatskih književnika raspisuje Natječaj za književnu nagradu „Tin Ujević“


Nagrada „Tin Ujević“ dodjeljuje se za novu zbirku pjesama i sastoji se od diplome i novčanog iznosa.

Nakladnici i autori mogu sudjelovati na natječaju zbirkama koje su objavljene u vremenu od svibnja 2019. do svibnja 2020.

Tri primjerka zbirke valja poslati do 31. svibnja 2020. na adresu:

DRUŠTVO  HRVATSKIH  KNJIŽEVNIKA
Trg bana Jelačića 7 /I, 10000 Zagreb
Za nagradu „Tin Ujević“

Upravni odbor
Društva hrvatskih književnika 

Poznati dobitnici 53. nagrade “Grigor Vitez”- najstarije nagrade za domaću književnost i ilustraciju za djecu




Zoran Ferić, Roman Simić, Nada Mihaljević, Manuel Šumberac, Vendi Vernić, Morea Banićević, Nikolina Manojlović Vračar i Jelena Brezovec ovogodišnji su dobitnici Nagrade „Grigor Vitez“ za dječju književnost i ilustraciju koju 53. godinu za redom organizira i dodjeljuje  Savez društava “Naša djeca” Hrvatske. Uz godišnje nagrade koje se dodjeljuju novim izdanjima iz područja dječje književnosti i ilustracije iz 2019. godine, posthumno se dodjeljuje i posebno priznanje „Srebrna ptica“ ilustratoru Ivanu Vitezu za poseban doprinos Nagradi „Grigor Vitez“.

DOBITNICI NAGRADE „GRIGOR VITEZ“ ZA 2019.
po izboru Stručnog povjerenstva:
  • Književnik Zoran Ferić je osvojio Nagradu „Grigor Vitez“ za najbolji tekst za djecu u 2019. u ilustriranoj knjizi SAN LJETNE NOĆI (V.B.Z)
  • Književnik Roman Simić je osvojio Nagradu „Grigor Vitez“ za najbolji tekst za djecu u 2019. u slikovnici JURA I GOSPOĐICA ZAVISSST (Profil knjiga)
  • Književnica Nada Mihaljević je osvojila Nagradu „Grigor Vitez“ za najbolji književni tekst za mladež u slikovnici PUTOVANJE U MJESTU (Naklada Ljevak)
  • Ilustrator Manuel Šumberac je osvojio Nagradu „Grigor Vitez“ za najbolje ilustracije za djecu mlađe dobi u autorskoj slikovnici POTRAGA (Profil knjiga)
  • Ilustratorica Vendi Vernić je osvojila Nagradu „Grigor Vitez“ za najbolje ilustracije za djecu starije dobi u ilustriranoj knjizi SEDAM MAČAKA (Mala zvona)
DOBITNICI NAGRADE „PTIČICA“ za 2019.  po izboru Dječjeg žirija Nagrade „Grigor Vitez“
  • Književnica Morea Banićević je osvojila nagradu „Ptičica“ u kategoriji za najbolji roman u 2019. za DVOJNIKE U TAMI (Hangar 7)
  • Književnica Nikolina Manojlović Vračar i ilustratorica Jelena Brezovec su osvojile nagradu „Ptičica“ u kategoriji za najbolju slikovnicu u 2019. za OBLAK U ŽUTOM KAPUTU (Evenio)
POHVALA NAGRADE „GRIGOR VITEZ“ za 2019. dodjeljuje se:
  • Morei Banićević za popularizaciju žanra fantastike među mladima u romanu Dvojnici u tami / Zagreb: Hangar 7, 2019.
  • Nakladničkoj kući EVENIO za serijal edukativnih slikovnica: Gospodin Iz i gospođica Po, Gospođica Hoću, Mirko Bjesomirko, Ana i gospodin Strahojed / Tamara Vučković i Tihana Lipovec Fraculj (tekst), Jelena Brezovec (ilustracije)
  • Ivanu Stanišiću za najboljeg debitanta u slikovnici Jedan dan / Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Zagreb, 2019.
  • Aljoši Vukoviću za popularizaciju haikua među mladima u zbirci Haiku iz moje kale / Šibenik: Naklada Panda, 2019.
Odluke o Nagradama „Grigor Vitez“ donijelo je Stručno povjerenstvo u sastavu:
Koraljka Jurčec Kos, predsjednica Povjerenstva, muzejska savjetnica i kustosica Hrvatskog biennala ilustracije; Ana Đokić, dopredsjednica Povjerenstva, književnica;  doc.dr.sc. Marina Gabelica, Tomislav Tomić, ilustrator i izv.prof.dr.sc. Dubravka Zima.
„Ovogodišnja 122 naslova za djecu i mladež koje je prijavilo 45 nakladnika za Nagradu „Grigor Vitez“ 2019. ukazuju na veliku produkciju i  jednako veliku želju za njihovim predstavljanjem u javnosti.  Zanimanje za sudjelovanje na natječaju za  najznačajniju godišnju nagradu za najbolja književna djela za djecu i za ilustracije knjiga za djecu ne jenjava, naprotiv, sve je veće.“ – Iz obrazloženja Stručnog povjerenstva o važnosti Nagrade „Grigor Vitez“.
Odluku o Nagradi „Ptičica“ donosi Dječji žiri pod pod vodstvom Hrvatskog centra za dječju knjigu pri Knjižnicama grada Zagreba, a ovogodišnji žiri je imao 3 člana i dvije članice, djece u dobi 11-14 godina.
Nagrada se dodjeljuje pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, Ministarstva znanosti i obrazovanja te Grada Zagreba. Partneri Nagrade “Grigor Vitez”su Knjižnice grada Zagreba i K.D. Vatroslav Lisinski, a prijatelj je marketinška agencija Degordian.

Božica Jelušić | MIMOLIMOMALOFRAJ (uz harmoniku)


Prvi maj čekati  na Jamaici,
O, kakav bi to bio provod!
Stručnjaci znaju kao i laici,
Da ne treba ti snažniji povod!

Obučeš lanene hlače tanke,
Košulju svilenu s uzorkom voćnim.
Slamnati šešir, očale, japanke,
Papir s kreditom dugoročnim.

I pođeš sretan, k'o mali prasac,
Dok ti u srcu požari gore.
Ne gledaj gdje je tu vatrogasac,
Već gledaj oblake, kristalno more!

I pij koktele, sladoled gutaj,
Uljem se maži, kremama glatkim.
Za loptom šarenom pučinom plutaj,
Užitcima se predajuć slatkim.

Glasovi stižu te voajerski,
Da tvoj se projekt s logikom kosi.
Karanfil crveni, proleterski,
U zapučku da nitko ne nosi!

Al' tvoj se odmor tek tebe tiče.
Ne slušaj što ti um-cenzor cvili:
Svatko premata svoj dio priče:
PRVI MAJ svi su zaboravili!

28. travnja 2020.
Flora Green

Tali Cohen Shabtai | Such a therapist - Какав терапеут - Kakav terapeut


I play games in my mind – behind papers never
Written about the tired person I am –
– She's trying to praise my grief
On papers gone to early retirement
On shelves of book stores
Where the bourgeois are the first clients to borrow
The fairy tale that's posted in Friday's edition of a
Leftist Magazine

– She's trying to decorate me with
A lower analogy of R.I.P. poets
Who produced the best comedies
Of their life
By blank papers and faked orgasms
And ending
As their own hangmen
But She, She must be warned! (It's a static position)

'A woman who gets lost,
Lost
In translation'

Will never be tested twice
Not in this scenario



Какав терапеут
(Such a therapist)

У мојим мислима играм игре – никада иза папира
Написаним о уморној особи у којој сам -

- Покушавала да наградим своју тугу
На папирима који су отишли у превремену пензију
На полицама књижара

Где су буржоази први клијенти који су позајмили
Бајке које су објављене у петак
У магазину Лефтист

- Она покушава да ме украси
Нижа аналогија умрлих песника

Ко је продуцирао најбоље комедије
Њиховог живота
На празним папирима и лажним оргазмима
И на крају
Као њихов властити џелат

Али она, она мора бити упозорена!
(То је статична позиција)

„Жена која се изгуби,
Изгуби
У преводу“

Никада неће бити тестирана два пута
Не у овом сценарију.


Prijevod s engleskog: Milutin Đuričković, pisac


Kakav terapeut
(Kakav terapeut)

U mislima igram igre - iza papira nikad
Pisano o umornoj osobi kakva sam -

- Ona pokušava pohvaliti moju bol
Na papirima koji su otišli u prijevremenu mirovinu
Na policama knjižara

Gdje su buržuji prvi klijenti koji posuđuju
Bajke objavljene u petak
U ljevičarskom časopisu

- Pokušava me ukrasiti
Nižom analogijom preminulih pjesnika

Koji su proizveli najbolje komedije
Svojih života
Praznim papirima i lažnim orgazmima
I završili
Kao vlastiti krvnici.

Ali Ona, Ona mora biti upozorena!
(Ovo je statički položaj)

"Žena koja se gubi,
Gubi se
U prijevodu "

Nikad se neće testirati dvaput
Ne u ovom scenariju.



Za objavu na hrvatskom priredio: Vedran Smolec, urednik časopisa „Kvaka“

Zorica Antulov | Nisam ja zemljo...



Nisam ja zemljo ona koja zna
mekanom rukom tražit ti ljepotu,
život potaknut,
pokrenut tvoj dar,
zahvalit suncu ,
kiši
na životu.
Djetetu grada nisu znane zore i
zlaćane ure poljskih predvečerja.
Sunce što gasne dok kukuruz cvate
samo je slika odnekud što osta ...

Nisam ja zemljo vladarica tvoja,
makar me zoveš i pozivaš: budi!
Ja ne znam tajne ljepote dok cvate
vođene svjetlom zora što ga nudi.

Al' možda baš zato tako ludo volim,
luđački volim polja neorana,
livade divlje
i visoku travu (prirodu moćnu što mi brani hod) .

Možda baš zato plačem kad je kose
i kad pale zemlju za što bolji rod.

Nemam ja zemljo ruke što te vole
i nikad im nećeš uzvratit ljepotom.

Ja te volim srcem kroz podatnu blagost
al' još luđe zemljo
i cijelim životom
volim te kroz divlje cvijeće koje boli,
kroz visoku travu nikad košenu,
kroz zemlju što urod meni dati neće,
kroz pelud života svijetom nošenu ...

Kroz pelud života svijetom nošenu
ja te volim zemljo,
ja te štujem zemljo,
štujem uzvišenu.

Dragan Uzelac | Hermann Hesse: Siddhartha


... Šta je meditacija? Šta je napuštanje svoga tela? Šta je post? Šta je zadržavanje daha? To je beg od svoga ja, kratkotrajno izbavljenje od patnji vlastitog bića, prolazni zanos da se zaborave boli i besmislenost života. To je beg i isti kratkotrajni zaborav koji nalazi i gonič volova, kada u svratištu popije nekoliko šolja pirinčanog vina ili prevrelog kokosovog mleka. Tada on više nije svestan svoga bića, ne oseća bol života već nalazi kratkotrajni zanos. Utonuvši u san nad šoljom pirinčanog vina on nalazi ono isto što Siddhartha i Govinda, kad nakon dugih vežbi umaknu svom telu, kad borave u nebiću. Tako je to, o Govindo...

  Nakon završetka Demijana, usledio je dvoipogodišnji rad Hermana Hesea na novom romanu. Rezultat svega bilo je novo remek-delo svetske književnosti i nosilo je naziv Sidarta .Roman se pojavio 1922. godine... Privlačnost Hesseove književnosti i načina razmišljanja koji je kroz njegova dela protkan, jeste upravo u tome što uvodi čitaoca u mistični pogled sveukupne stvarnosti koja egzistenciji daje puni duhovni smisao. Ta je nepobitna činjenica posebno važna danas kada izgubljeni i priterani uza zid apsurda i ništavila ’’živimo“ u svetu kojem je oduzeta duša. Otuđenom svetu bez ljubavi, iskrene vere, samosvesti, empatije, bilo kakvog dubljeg, duhovnog smisla zatrtog gomilama nepotrebnog materijalističkog smeća i iluzija koje odvlače pažnju od esencije čovekovog ovozemaljskog bitisanja i suštinskih potreba srca, duše koja vapi za nečim mnogo dubljim i trajnijim. Savremena vizija sveta, osim što je osiromašena, je i necelovita. S pravom to uviđa Hermann Hesse. Svetu je potrebno vratiti dušu. Potrebno mu je vratiti Boga. Popularnost Hesseovih dela i nakon više od pola veka od njegove smrti, potvrda je da čovek vapi za smislom života, svog ovozemaljskog puta i moguće besmrtnosti duše. Ali možda čovek današnjice traži smisao na krivom koloseku?

... Trebalo mi je dugo vremena i još nisam konačno naučio, o Govindo,ovo: da se ništa ne može naučiti.Čini mi se da zaista ne postoji to što mi nazivamo učenjem. Postoji, prijatelju moj, samo jedno znanje, a ono je svuda,to je u meni,to je u tebi, i u svakom biću. Znanje nema goreg neprijatelja od hteti znati - od učenja…

... Siddhartha je sada slutio zašto se kao brahman, kao pokajnik uzalud borio sa svojim ja. Ometali su ga preterano znanje, isuviše svetih stihova, isuviše žrtvenih obreda, mučenja svoga tela, neobuzdanost u delima i stremljenjima! Bio je prožet ohološću, uvek je bio najmudriji, najrevnosniji, uvek korak ispred ostalih, uvek posvećen i uman, uvek sveštenik i mudrac. Njegovo ja se uvlačilo u to svetaštvo, u tu oholost i mudrost, ono se uvrežilo i raslo, dok je on verovao da će ga umrtviti postom i pokorom. Sada je uvideo, prozreo da je skriveni glas u njemu bio u pravu, da ga nikada nijedan učitelj ne bi mogao izbaviti. Zbog toga je morao ići u svet, da se oda uživanju i moći, čarima žene i novcu, zato je morao postati trgovac, kockar, pijanac i gramzivac, sve dok sveštenik i samana u njemu nisu zamrli...

   Sidarta predstavlja autentičnu indijsku poemu koja kao alternativu savremenom svetu nudi istočnjačke mudrosti, meditativnost i čudesne spoznaje o životu. Mudrost se ne može saopštiti, jedna je od suštinskih životnih istina koju nam Hese saopštava u svojoj čarobnoj sagi o smislu i cilju životnog puta. Mudrost, koju mudrac pokušava saopštiti, zvuči uvek kao ludost, govori nam kroz brojna vlastita iskustva i transformacije glavni lik romana.Tražeći smisao i cilj postojanja, prolazeći pritom kroz mnoštva mogućih i nemogućih metamorfoza, Hese vešto transformiše naizgled neizrecivo u niz rafiniranih misli koje odslikavaju bit čovekovog traganja i krajnjih spoznaja u svetu nestvarnih slika. Hesse se odrekao religije, ali svi njegovi romani vapaj su za smislom, vapaj za Neizrecivim, traganje za utočištem izvan prolaznosti ovozemaljskog sveta. Lišio se Božije objave, ali se upustio u potragu za mistikom svakidašnjice analizom snova, uzvišenošću misli, lepotom umetnosti, duhovnom opijenosti, jer ga sve drugo ostavljalo praznim, uzrokovalo da se oseća poput stepskoga vuka izgubljenog u tuđemu svetu, osamljenog i neshvaćenog...

... Svet nije nesavršen, niti se nalazi na sporom putu k savršenstvu, prijatelju Govindo, ne, on je u svakom trenutku savršen, svi gresi već nose u sebi oproštaj, sva mala deca nose u sebi starce, sva dojenčad smrt, svi umirući večni život. Ne može nijedan čovek videti koliko je onaj drugi prevalio od svog puta, u razbojniku i kockaru živi Buddha, u brahmanu živi razbojnik. U dubokim meditacijama postoji mogućnost da se poništi vreme, da se istovremeno sagleda sav postojeći i budući život, i tu je sve dobro, sve savršeno, sve je brahman. Zato mi se ono što jeste čini dobrim, smrt mi se čini kao život, greh kao svetost, mudrost kao ludost, sve mora tako biti, potrebni su samo moj pristanak, moja voljnost, moja saglasnost, za mene je tako dobro i nikada mi ne može naškoditi. Na svom telu i svojoj duši iskusio sam da mi je greh bio potreban, bili su mi neophodni pohota, težnja za zemaljskim dobrima, bila mi je nužna i seta, a trebalo je da zapadnem u sramotno očajavanje da bih naučio da se ne protivim, da naučim voleti svet i da ga ne uspoređujem sa nekakvim uobraženim svetom svojih želja, sa savršenstvom kakvo sam ja zamislio, već da ga pustim onakvog kakav jest, da ga volim i da mu rado pripadam. To su, o Govindo, neke od misli koje su mi pale na um...

... Reka je težila svom cilju... Sidarta je osluškivao... I kad bi Sidarta pažljivo slušao reku, njenu pesmu sa hiljadu glasova, kad ne bi slušao tugovanku i smeh, kad svoju dušu ne bi vezivao za neki od glasova i ulazio u nju sa svojim ja,već čuo sve, celinu, čuo jedinstvo – onda se velika pesma sa hiljadama glasova sastojala od jedne jedine reči, a ta je glasila Om: savršenstvo... U tom času Sidarta je prestao da se hvata u koštac sa sudbinom i prestao da pati. Na njegovom licu se rascvetala vedrina spoznaje kojoj se više ne suprotstavlja nikakvo htenje, koja prepoznaje savršenstvo i saglašava se s tokom zbivanja, sa strujom života, puna samilosti, saradosti, predana tokovima u pripadnosti jedinstvu…

   Heseov junak Siddhartha se odriče institucionalne religije i uči iz kosmičke objave, philosophia perennis, knjige života, po kojoj je svako Božije stvorenje  objava i objavitelj. O tome govori sledeći odlomak iz ovog veličanstvenog romana, hesseovske knjige života, svih onih puteva i stranputica koje čovek mora da prođe da bi dosegao Boga, dao pun smisao svom postojanju, napokon stigao na cilj kojim se zapravo zatvara pun ovozemaljski put iskušenja, stradanja i konačnog čovekovog prosvetljenja, samospoznaje u iskonskoj veri – MIRU U SRCU, LJUBAVI:

“Imaš li neko svoje učenje? Imaš li neku svoju veru ili neku spoznaju koju slediš, koja ti pomaže da živiš i postupaš onako kako je ispravno?”

“Siddhartha reče: Ti znaš, dragi, da sam još kao mladić, kada smo živeli u šumi kod isposnika, počeo sumnjati u učenje i učitelje i da sam im okrenuo leđa. I ostao sam pri tome. Pa ipak sam otad imao mnoge učitelje. Duže vreme moja učiteljica bila je jedna lepa kurtizana, jedan bogati trgovac bio je moj učitelj i nekoliko kockara. Jednom mi je i neki putujući sledbenik Buddhe bio učitelj; sedio je kraj mene kada sam zaspao u šumi, na pokloničkom putovanju. Od njega sam takođe učio i njemu sam zahvalan, veoma zahvalan. Ali, najviše sam naučio ovde od ove reke i od moga prethodnika, splavara Vashudeve. Bio je jednostavan čovek, taj Vashudeva, nije bio mislilac, ali znao je što je neophodno, baš kao i Gothama, on je bio savršen, bio je svetac…“.

   Pod stažnim uticajem budizma, svojih brojnih putovanja po Aziji i istraživanja indijske i kineske filozofije, udaljujući se sve više od zapadanjačkog sveta otuđenja, religijskih krutih dogmatskih učenja i svetlosti pozornice ispraznog materijalističkog, površnog i u duhu neutemeljenog sveta, Hermann Hesse na svom jedinstvenom duhovnom putu okreće se ka unutra, ka esenciji svog duhovnog bića i stvara svoje unikatno remek delo – roman Siddhartha, sliku svoje duhovne potrage, potrage za prosvetljenjem... sliku o životnom putu svakoga od nas, potrazi za samospoznajom i pokušajima da otkrijemo suštinu svog bića… Jedinstvenu i neponovljivu priču o ČOVEKU.

Nikolina Antić | ***

logorujem u dnu pučine
(a)pozicioniram nezavisnost
i na spomen se imena svoga odazivljem
ast(m)atično posrćem
srcem srćem
unesrećeno mi se
posrećuje
gdje puk-tinja: pustinja
glacijala i buktinja
bog batina i blamaža

ponedjeljak, 27. travnja 2020.

Željko Bilankov | Ja i 'armonika

(trideseta kratka priča pisana pretežno šoltanskim dijalektom)

Brž san ima devet godin, kad je otac, na istinsko čuđenje matere i mene doni doma jedan veli paket, prin bi reka upakirani sanduk i stavi ga posrid kujne. Iako smo ga nestrpjivo ispitivali, samo se podsmihiva i ni nan ti ništa reć, nego je poče odmotavat špag, a poza tega i kidat debelu kartu koja je služila ka omot. Za to smo vrime mater i ja, stajali ka inkantani, a jopet radoznali, ča ćemo ugledat, kad sve bude gotovo. Otac je samo muča, ali ni moga sakrit smišak. Inšoma, meju brdon kartušine i konopa izroni je deboto drveni kufer. Pažljivo ga je otvori, pa izvuka iz njega jednu finu kutiju. Malo potla postalo mi je jasno, zašto je tribalo bit tako dobro spakirano... unutra, na crljenoj čoji, ugodno se smistila prava pravcata, prilipa 'armonika, sa tipkan i botuniman. 

Niko od nas ni moga sakrit iznenađenje, prin bi reka oduševjenje, pa čak ni tata, koji je zna ča je u paketu. Prolazili smo rukan priko nje, gladili je i gotovo tepali ka malemu ditetu. Dug je bi put ovega instrumenta sve do Splita i „Naprijedove“ butige na dnu Pjace, u kojoj je otac radi puste godine. Mnoga pisma, borše oliti paketi za Šoltu, znalo se, ostavjali su se kod Marina u knjižari, pa bi niki došli po njih, oli bi ih, nakon obavjene provište ili odlaska likaru, vazeli prin odlaska na škoj. Zato je i ovi drveni sanduk doni ocu, baš u butigu, jedan naš Grohoćanin, koji je ravno iz Chicaga doša u posjet svome rodnemu kraju. Naime, 'armoniku je poni na molbu očevog barbe Mikule, koji je nonde živi od rane mladosti kad je poput puno našega svita, trbuhon za kruvon poša u daleki svit i to parobrodon za Jameriku. 

Natječaj za dodjelu književne nagrade "Albatros 2020."



Ispovijed jedne čitateljice


O romanu "Roman o novčiću" Kemala Mahmutefendića

Piše: Mirjana Mrkela

http://oscavnik.com/wp-content/uploads/2015/12/documents.tips_kemal-mahmutefendic-roman-o-novcicupdf.pdf

Novčići
   
Ima naslova koji nam otkrivaju vrlo malo. Primjerice: "Jelenko". Ako niste gledali ovu televizijsku seriju, teško ćete pogoditi da je to to, a još teže o kome se radi. Ipak nas sve raznježi kad to pročitamo. Naslov "Smeće" učinit će da se mrštimo, a "Pošla koka u dućan" da se osmjehnemo. Razmislite privlače li vas i zašto naslovi: "Crna ribica", "Duh iz močvare", "Moj djedica je trešnja", "Kako je Flegmarin postao kapetan".
   
Iz naslova "Roman o novčiću" saznajemo mnogo. Roman je (ne brinite se, nije dug!), a govori o nečemu sitnome i po veličini i po vrijednosti. To nešto je svakodnevno, u svačijem životu, slobodno možemo reći — već tisućama godina. Mora biti da mu se nešto događalo, jer inače o njemu ne bi bio napisan cijeli roman.
   
Novac, keš, lova, pare i kako ga sve ne zovemo, izaziva različita raspoloženja. Novcu ne treba robovati, novac ne valja razbacivati. Kad je nepošteno zarađen kažemo da je prljav. Dok ovo pišem, često se govori o stvarnoj nečistoći novca. I otprije su nas učili da pazimo na higijenu. Grdili smo one koji istom, neopranom rukom uzastopno dodiruju i novac i kruh.
   
Jer: tko zna gdje je sve bio, tko ga je imao, u kojim okolnostima!

Mašta
   
Policajci ponekad zabilježe novčanice pa otkriju u čijim rukama (ili torbama) su bile. Porijeklo krivotvorenih novčanica ili novca iz iskopina također se istražuje. No to se ne događa uvijek, niti sa svim novcem.
   
Kad bi samo jedan novčić progovorio, mogao bi nam svašta napričati. U mašti, u romanu i to je moguće. Dakle, evo romana o ""putu susreta i napuštanja, nade i zaborava, sjećanja jednog običnog, ali ne sasvim ni običnog novčića"!
   
Piscu mašte nije manjkalo. Opisao je cijeli život nekog novčića, od nastanka do nestanka. Ili ako vam je draže reći: od rođenja do smrti. "Tako ponekad, kada idem iz ruke u ruku, primijetim kako me novi vlasnik posmatra sa sumnjom i nepovjerenjem u moju upotrebljivost. Elem, stari se, i troši, i umara, kao što je slučaj sa svime pod ovom nebeskom kapom."
   
Jednom novčić iz romana kaže: "moja životna priča, samo tako, mogla se desiti bilo gdje i bilo kad na svijetu". No čitajući shvaćamo da se sve to moglo događati u vrijeme kad je i šegrt Hlapić doživio svoje čudnovate zgode. Doživljaji ovoga novčića jednako su čudnovati. Nisu čudesni, nema ničeg čarobnog, ali priča je zanimljiva od početka do kraja. Primjerice, kako je novčiću bilo u društvu riba, što je za njega kupio jedan skromni dječak…

Gdje i tko je pisac
   
Ni pisac nije bilo gdje. Njemu je, podsjetimo se, ime Kemal Mahmutefendić. Rodio se u Sarajevu (godine 1942. — dakle poodavno), a živi u Zenici. Oba ova grada su u Bosni i Hercegovini. Zato je i jezik kojim nam novčić govori ponešto drugačiji od onoga kojim vam ja ovo pišem.
   
Gore ste već opazili riječ "elem". Ona ne postoji u hrvatskome jeziku, ali približno bi značila dakle. Riječ "kliker" znači špekula, a "voz" je vlak. Dalje ćete se i sami snaći.

Poruke
   
Novčić nam poručuje mnogo toga. Primjerice, da je lijepo ne zaboraviti drage ljude i ugodne trenutke.
  
Ja ću još dodati: čuvajte novac, perite ruke i naravno — čitajte!
Kako biste došli do "Romana o novčiću" nije potrebno ići u knjižnicu. Dovoljno je otići na poveznicu koju vam ponavljam.

http://oscavnik.com/wp-content/uploads/2015/12/documents.tips_kemal-mahmutefendic-roman-o-novcicupdf.pdf

Ivona Filipović | Nema te

Jesen je…lagani povjetarac dize prašinu s ceste po kojoj hodam. Sunce već polagano iza velikih
brda nestaje.
Pokraj mene zagrljeni šetaju oni. Neki nepoznati dečko, nepoznata neka djevojka. Smiju se.
Smiju se kao i mi nekada. Lagano ga je lupila po njegovom snažnom ramenu, uz glasan smijeh
pobjegla nekoliko metara od njega. Izaziva ga, njegovu ljubav na testiranje stavlja. Bježi još i
dalje od njega. Smijehom ga zove: „dođi“ i on dolazi, hvata ju,snažno ju stišće u svoj zagrljaj,
nježno u čelo ju ljubi, stišće ju uz sebe kao da govori više mi nikada pobjeći nećeš. Ona se i dalje
glasno smije. I njegov lijepi osmijeh izmamila je. Zaljubljeni su. Zaljubljeni jedno u drugo.

Tina Rimbaldo | Smrt ljubavi


Ljetno sunce nestaje u zalasku svojih samoća,
jesen se iznova rađa
studene,
kisele,
liju kiše
moje…
tvoje…
srce više ne diše,
naše dvije mrtve duše
u gorku crnu zemlju padoše,
zauvijek…
i nikada se više ne probudiše…

nedjelja, 26. travnja 2020.

Marica Žanetić Malenica | Kradljivica

Skrit ću se u hortenzije
međ' njihove raskošne glave
posudit' od njih kaplju ljepote
i pet minuta slave.

Skrit ću se u grmove ruža
drskošću kradljivice
nanijet' rumenilo na usne
s nježne ružine latice.

Skrit ću se u poljsko cvijeće
travke nek' miluju mi lice
iz zemlje ću plodnost crpsti
potiho, kradomice.

(iz zbirke „Žena svojih godina“)

Pramcem u sumrak


Bože me sačuvaj...

Piše: Jelena Miškić

Ljudi moji, meni je žao što ja nisam prije dvajst i kusur dana kupila poštenu teku s debelim koricama, onako pravo po starinski s debelim i čvrstim uvezom, kvalitetnim papirom i tintiblajku za knjižničarski otpis. A reći ću vam kakva je to tintiblajka za knjižničarski otpis. Ona koju ničim ne možeš izbrisati. Ona koju kad i ako zapališ papir, frca tinta i postoji realna mogućnost da te opizdi u oko za kaznu.

Ajme...pa polako sve u tekicu.

Dražen Rubić | Dok spavaš





Volim te...
Gledati dok spavaš...

Iako to ne traje baš dugo
Prebrzo preskočim taj prag od jave
Odlutati tamo gdje ništa nije ludo,
Gdje se bez maski uzima i daje...

Mirna si, bez briga, mirna i lijepa
Ma reci mi na to što god želiš...
Al' Duša i Srce čine svakog čovjeka
A o tebi ovisi po čemu ljude dijeliš...

Vjerujem da livadama trčiš bosa
Vjerujem da manje godina imaš
Da moči te kiša i more i rosa...
I da li si mokar ako samo snivaš??

Sve svoje brige ostavljaš ovdje
U našoj kući koja nam je Dom
Umorna i mirna, po noći il' popodne
I obraza čista pa snuješ takvim snom...

Preslabi su i zvuci i svjetlost i sve
Da te prenu iz tvojih putovanja;
Međ' note i boje, zvijezde i planine
I svega što se nježno i podatno sanja...

Ili se dimenzijama nekim novim igraš;
Instiktom delfina, krilima orla...
U atome prodireš, iz kojih izbivaš
Ili pak nadgledaš sve odozgora...

Volim te...
Gledati dok spavaš...

Jasna Popović Poje | Njegovih osam bora


Ljubim ti čelo, usne, obraze i vrat
pa opet čelo….
Voda brzo ispire, a ja sve brže ljubim.
Ne želim u ovoj pjesmi ništa drugo
osim tvog čela.
Koliko samo cjelivam
njegovih osam bora!
Ali  - volim i tvoje papuče.
Mogla bih svijet
uzduž i poprijeko
pošlapati u njima.
Otkad tebe znam,
imam vozne redove
u malom prstu.
Odlaske i dolaske.
Srce je moj prometnik.
Minus dvadeset, a u nama ista strast.
Zima za zimom – trčećim korakom s kolodvora u zagrljaj
poljupcem preko šala.
Već pola sata
između kolosjeka kilometrima
makovi uzduž pruge…
U ogledalu s crvenim rubom
tražim tragove zbog kojih još jedna kava i čaša vode
nisu popijeni.

Ivan Luketić | Anesidora


Boli svaka riječ
i misao
o tebi.
Zaboravljam ti
lice
i zanos.
Zaboravljam i
ostajem
u nekom
drugom sebi.
Sretnijem.

subota, 25. travnja 2020.

Hrvatsko književno društvo | „Poetski prozor u svijet“


„Poetski prozor u svijet“ već se uveliko udomaćio u književnom svijetu. Nakon prvog susreta kada se okupilo 30 pjesnika iz 10 zemalja svijeta, „Prozor“ se svakim sljedećim susretom otvarao sve više i više u ovo vrijeme pandemije i karantene. Umjetnici su uvijek bili pokretači novih ideja, tako je i idejni začetnik, počasni predsjednik Hrvatskog književnog društva Valerio Orlić stvorio mogućnost i ovakvim književno-umjetničkim susretima i druženjima. Pohvalno je da je Orlić kao sudionik velikih međunarodnih susreta svojim  organizacijskim iskustvom, prijateljstvima i poznanstvima povezao umjetnike iz 17 država svijeta.

Eđidija Baldini | Šempliči momenti




Šempliči momenti
tih hi je najveć.
Ne kao oni lipi kad se zajubiš,
oli oni grdi
kad se razboliš.

Šempliči momenti
ča su duša živih.
Kad pod čarišnju sidiš
ki se komoč zeleni,
a ronde po nebu lete
i za tu lipotu hvališ sve svete.
Šempliči momenti
kad s amikom kafe piješ.
Anke bez da zamiriš
petegolec je vajka tote,
a ža ti bude pole,
ma taj vicio trd je kaj
grote.



Sonja Kovačević | Neobeležen put

Postoji Čovek i Put
on kojim se hoda i onaj koji hoda
poklizavi
izrovani
krivudavi
krivonogi čovek hoda
trči
kleca
zastajkuje
na kraju čovek završi svoj put
a put iz početka.
Pa čiji je to put?

Denis Kožljan | Kolaž bez puzzli


Gotovo cijeli ovaj pasji život pokušavam složiti jednu cjelinu koja stajati će na naslovnici mog profila. Žudih za mirisima cvijeća koje se nikad ne osipa, maštam o visoravnima čiji su tek vrhovi pokriveni plaštem mekog snježnog pokrivača dok u podnožju prostire se livada smilja i bosilja....tražim komadiće, prstima prebirem po puzzlama koje su mi na raspolaganju jer želim ostati dosljedna sebi i završiti priču sa sretnim završetkom.

Patnje mladog autora


Savjeti koji će zagarantirati bestseler

Piše: Jelena Hrvoj

Duže vrijeme stagniram s pisanjem kolumna, ali današnji razgovor s mojom dragom prijateljicom Anom me potaknuo da se opet uhvatim tipkovnice. A što li me to potaknulo da sad sjedim ovdje i tipkam? Ustvari njezina volja za pisanjem zbog koje sam neizmjerno ponosna na nju. No ima tu još nešto. Negdje usred našeg razgovora o tome kako treba ili ne treba pisati, kako steći navike i pohvatati konce u tom moru riječi, shvatila sam da je ovo more internetsko prenatrpano klišejiziranim „mudrim“ savjetima za one koji tek počinju pisati.

Normalizacija rada u arhivima, knjižnicama, muzejima i galerijama


vrijeme:
27.04.2020.

Zaključkom Vlade Republike Hrvatske o mjerama za pokretanje gospodarskih i drugih djelatnosti i aktivnosti u uvjetima proglašene epidemije bolesti COVID-19, usvojenom na sjednici održanoj 23. travnja 2020., predviđa se ponovno otvaranje za javnost arhiva, knjižnica, muzeja i galerija počevši od 27. travnja 2020.  

U tom će smislu, slijedeći upute Nacionalnog stožera Civilne zaštite, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i županijskih stožera za sprječavanje širenja zaraze, ustanove prilagoditi poslovanje novim uvjetima kako bi se omogućio ulazak korisnika/posjetitelja te ovisno o karakteristikama prostora namijenjenih javnosti napraviti određene prilagodbe. Početak rada s korisnicima/posjetiteljima odvijat će se uz pridržavanje svih protuepidemioloških mjera i strogih mjera socijalnog distanciranja.

Više na www.min-kulture.hr!

Izvor:Culturneth

Igor Petrić | Dani prolaze



Utorak!
Sasvim običan dan taj utorak.
Znam, ponavljam se, ali kažu
utorak je dan za ponavljanje.
Ako ne znaš, eto upravo si saznao
što mislim o njemu.
Danas ću napraviti nešto
što već dugo nisam ili sam eto zaboravio,
ostavio namjerno, neodgovorno.
Pripremit ću se unaprijed za
sutra, jer sutra je novi dan.

Srijeda!
Nevjerojatan zaključak, nakon utorka, srijeda.
Što ću u srijedu? Ništa!
Znam da dolazi

petak, 24. travnja 2020.

Čitatelji na mjestu radnje oduševljeni opisima svog susjedstva i zavičaja




Piše: Sandra Pocrnić Mlakar
Kornelija broj oblake iznad Kvarnera, a savršeni ustroj temelji se na radovima Ruđera Boškovića. Kad nije putovala po svijetu, tajkunova kći stanovala je u velikom stanu u centru Zagreba. Krletka od mora u Indijskom oceanu privukla je Josipa iz Novog Zagreba, Alina je zagrljaje u koje pripada otkrivala u Opatiji… Akcija „Beletra daruje čitatelje na mjestu radnje“ održana u Noći knjige, bila je prilika da čitatelji promotre gradove i ulice u kojima se svakodnevno kreću iz drugog ugla, očima pisaca, te prilika za upoznavanje tema i razloga za pisanje naših pisaca i poruka koje nam žele priopćiti. Odlomci iz knjiga koje su darivane objavljivani u protekla četiri dana potaknuli su čitatelje na otkrivanje nedavno objavljenih romana i zbirki poezije naših autora na koje dosad nisu obraćali pozornost. Prema komentarima, za mnoge su domaći autori bili pravo otkriće, dok je poezija „Kolekcionara ljubavi“ i Jana Bolića izazivala uzdahe oduševljenja.

Čitatelji koji su sudjelovali u akciji nisu se svi javljali baš s mjesta radnje navedene u knjizi, pa, primjerice, knjiga o Slavoniji putuje u Istru, a knjiga o Koprivnici u Osijek, ali svi su podrijetlom ili na neki drugi način vezani uz kraj koji je opisan u knjizi koju su zaželjeli pročitati.

U četiri kruga darovane su tri knjige s mjestom radnje u Rijeci, Kvarneru i Opatiji (Stjepo Martinović „Kornelija broji oblake“, Vlasta Janton Zagrljaj u koji pripadam i zbirka poezije Jana Bolića Trenutci), tri knjige s mjestom radnje u Zagrebu (Dragana Radusinović Tafra „Tajkunova kći“, Dinko Mihovilović „Krletka od mora“ i zbirka poezije Davora Krivskog „Kolekcionar ljubavi“), dvije knjige o Slavoniji i Podravini („Drugi peron, četvrti kolosijek“ Mirele Španjol Marković i „Starenje za početnike“ Branke Erdelji Štivić), ljubić o zaleđu Splita (Kate Mitchell „Izdana od svih“) i krimić s mjestom radnje u Dubrovniku (Zoran Lisjak „Savršeni ustroj“).

U svakom krugu izabrana su i po dva dobitnika utješnih paketa u kojima su knjige iznenađenja.
Nakon prvog darivanja u karanteni koje je započelo u ožujku te aktualnog darivanja u Noći knjige, Beletra najavljuje novo darivanje sredinom svibnja.

Miljenka Koštro | U tvojim očima

U tvojim očima
Zanijemile sjene
Predale se, izdaše te
U tvojim očima
Kroz dlanove i prste
Iscurila nada
Utihnuli mirisi života
Želje izgubile sjeme
Za novu sjetvu
Jezici se izravnali
Nijemi
Prsti osmrtnicu pišu
Umorni od nezačinjena života
U tvojim očima
Spokoja pokrivač
Ovio ti tijelo
Život u smiraj puže
A duša ostavljena u klasju
Zagledana u visinu
Suputnike bira
Hvata  nit bršljana

Jasmina Bosančić | Kosovka djevojka


Iz dana u dan opsjedali su je prosci. Dolazili su iz najrazličitijih dijelova Carstva. Iako nitko nije znao kako zapravo izgleda, svi su žudjeli za tajanstvenom nevjestom.

Ona je bila zaštićena u svojoj visokoj bijeloj kuli. Kontakte s vanjskim svijetom održavala je preko monahinjâ iz manastira. Družila se s velikim ovalnim ogledalom bijeloga obruba koje je stajalo pokraj prozora, a nasuprot njezinoj postelji. Ona je već odavno otplakala i zaručnikovu, i djeverovu, i kumovljevu smrt. Navikla se na činjenicu da već dosta dugo nije ničija, nego samo svoja. I to joj je godilo.

Prosce je redom odbijala. Nudili su joj dukate, svilu i safire. Zvali je u Istambul u najslavnije hareme. Hvalili se ratničkim i ljubavničkim umijećem. Noćili su pod njenim prozorom očekujući da joj u zoru vide lice.

A onda je jednog dana prosce iznenadila vijest da je lijepa Kosovka djevojka skratila svoju crnu kosu i sahranila je u polje božurâ,a zatim zauvijek otputovala u Beč.

Nada Vukašinović | Dobri ishodi

Uvečer prebaci zeleni šal preko ramena
i pregledaj svoju kućicu,
obiđi sobu po sobu,
namjesti krevete,
raširi modro platno,
pribodi zvijezde i mjesec,
i razvuci biserne mreže,
od kuta do kuta
Skuhaj čaj od mente,
s malo limuna i žličicom cimeta,
a onda nasloni svoje svijetlo lice
na mekane jastuke,
i odvoji se od svega,
sanjaj otvorene glavice tulipana,
dva pera goluba pred vratima
i vjeruj u dobre ishode

Sandorf | Sven Adam Ewin: Poslije tebe samo noć


Nakladnička kuća Sandorf uskoro objavljuje knjigu Svena Adama Ewina

Poslije tebe samo noć
(u pretplati do 10.5.)

Broj stranica: 76
Format:12 X 17 CM
Uvez: meki

svako jutro očistim
svoj dio mreže
koja nas veže
nitima
ti isto
i bude čisto


intima



“Rođen sam. Odcvjetao. Odrastao. Nadrastao. Prorastao.
I, kao ponekad voćka ujesen, ponovo cvjetam. Pred zimu.
Živim u svojim pjesmama. Isključivo od ljubavi čitatelja.
Dovoljno?
Dovoljno.”
-Sven Adam Ewin



Maštovito, svježe, donekle poznato i nepoznato. Humorom najsličniji Slamnigu. Forma i sadržaj slamnigovske provenijencije. Tko kaže da je postmoderna paradigma iscrpljena?
-Iz predgovora Tina Lemca

Izvor: Sandorf

Sven Adam Ewin | Noć knjige




večeras je Noć knjige
večeras će biti svatko sa svakim
i bit će netko s nekim
i bit će svi sa svima
i bit će poneko s tobom

noćas knjigo iskoristi prigodu
gdje god možeš uvali se u ruke
u njedra
u krilo
pod pazuho
u zadnji džep hlača
ne ustručavaj se
budi drska
flertuj
zavedi
laži
opčinjavaj
oduzmi nevinost
prodaj dušu đavolu
ubij ljepotom
sagori strašću
sudi
sludi
ljubi
ubij
kažnjavaj
prorokuj
uvaljuj se rekoh
jer i tebi će se uvaljivati
po tebi će orgijati u tebe će se uklanjati
tobom će mjeriti dimenzije praznine
ali i mudrost svijeta i boga od pamtivijeka

ovo je tvoja noć
svuci se
otvori se
raširi
podaj se pjano
svi će biti napaljeni na tebe
a kad svi svrše i sve se svrši
kad zadovoljiš sve lažne znatiželjnike
ti i ja ćemo se povući u andaluziju
u malu haciendu de la capitana
nedaleko utrere na svega 9 kilometara

unajmit ćemo zrikavce s prvim violinama
oko nas će plesati noćni leptiri s paunovim očima
pticama će otpadati jedan po jedan kljun od visokih arija
a u zoru ćemo gledati kako silazi jutarnji mraz na starog segoviju
dok bude preludirao po gitari uoči bolnog sjećanja na alhambru
samo izdrži knjigo
molim te izdrži
izdrži tu jednu valpurgijsku noć

ne tražim puno kao što vidiš ti moja tajna ljubavnice
moja ponoćna pepeljugo
moja esmeraldo
hajde poljubi svoga dobrog quasimoda
prije nego te vratim u podrum pod ključ od titana

ne boj se dušo
jednom tjedno donosit ću ti toplu juhu i boršč
i znaj u tanjuru će biti skrivena teška grafemska droga
jedino tako preživjet ćeš još jednu lunarnu godinu srama

Mate Milas | Ptica





Osluškivao je vođa jata
Hoće l' graktaj kćeri čuti
Jedan sitan glas od zlata
Nepogrješno što ga ćuti

Mrzila je zakon sveti
Odmetnica uvijek bila
Svojim nebom ona leti
Otkad širi mlada krila

Leti jato kao jedno
Svatko prati drevni znak
Smjenjuju se ptice složno
Da se lakše reže zrak

U dubini mrzle noći
Jedna ptica jeca sama
Sad bi htjela jatu poći
Al' ju guta hladna tama

Očevo se srce prenu
Ko da neki dalek guk
U malènu krhku trenu
Taknuo je noćni muk

Smijenio ga brat iz jata
Sjurio se svom silinom
Vodio ga nagon vječni
Poput munje, noćnom tminom

Zasjale se oči njene
Kad je čula graktaj znan
Uz očevo će krilo milo
Dočekati novi dan

Hrvatsko književno društvo | 4. Poetski prozor u svijet'



„Poetski prozor u svijet“ već se uveliko udomaćio u književnom svijetu. Nakon prvog susreta kada se okupilo 30 pjesnika iz 10 zemalja svijeta, „Prozor“ se svakim slijedećim susretom otvarao sve više i više u ovo vrijeme pandemije i karantene. Umjetnici su uvijek bili pokretači novih ideja, tako je i idejni začetnik, počasni predsjednik Hrvatskog književnog društva Valerio Orlić stvorio mogućnost i ovakvim književno-umjetničkim susretima i druženjima. Pohvalno je da je Orlić kao sudionik velikih međunarodnih susreta svojim  organizacijskim iskustvom, prijateljstvima i poznanstvima povezao umjetnike iz 17 država svijeta. Na „Poetskom prozoru u svijet“ može se čuti različitost i bogatstvo jezika i kultura.  Organizatorov je moto, kako kultura ne poznaje granice - ona je univerzalna, što pokazuje i ovaj „Poetski prozor u svijet“.

25.04.2020. u 18 sati održat će se ''4. Poetski prozor u svijet'' . Program će voditi moderatorica Iva Santini iz Hrvatske i Gorgi Kalajdziev iz Makedonije, uz tehničkog urednika Ivana Španjića.

Na 4. međunarodnom glazbeno - poetskom susretu umjetnika '“Poetski prozor u svijet“, sudjelovat će 70 autora/ica iz 17 zemalja svijeta; Njemačke, Švicarske, Ukrajine, Poljske, Rusije, Italije, Velike Britanije, USA, Kanade, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Albanije i Hrvatske.

Tali Cohen Shabtai | Salonnière - Газдарица - Madam


Salonnière

I live with a vieille dame
Among her Prozac and cigarettes
She welcomed me by a first introduction
With Anne Sexton's book in 1967

She gave me a contract to stay neurotic in her
House
And behave like a
Petite Muette beside her bedroom

At that time she looked like a hostess in a house of ill
Repute,
Walking like a salonnière in her salon littéraire (never with visitors)
With that appearance of maison-close, then
She invited men to clean her old furniture
From new dust

I met her first seven years ago,
The time it took for her foundation
To blend un parfume
To her taste
Less than the time it took me to find
The favored delicacy for my
Lady cat

I barely could read her language, but –
We were aware to the provocation of
Douleur-pain.

She would not be surprised by any disgrace
I would bring into my life
Neither by any sensation I would choose to have
In my colors le matin.

She warned me from being a
Poète maudit  – a cursed poet.

I watched her, I knew.
It all started with a clothes cupboard


Газдарица  

(Salonnière)

Живим са старом дамом
Међу њеним Прозаком и цигаретама
Поздравила ме је првим уводом
Са књигом Ане Сектон из 1967.

Дала ми је уговор да останем неуротична у њеној
Кући
И понашам се као
Мала Моет поред њене спаваће собе

Тада је изгледала као домаћица у кући болесних
Цењена,
Ходајући као газдарица у њеној књижари (никада са посетиоцима)
Онда, са појавом куће поред,
Позвала је људе да очисте њен стари намештај
Од нове прашине

Упознала сам је пре седам година,
Време које је требало за њено оснивање
И да спојимо парфем
По њеном укусу
Било је мање од времена које ми је требало да нађем
Омиљену посластицу за моју
Мачку

Једва сам могла да читам њен језик, али
Били смо свесни те провокације
Која боли.

Она не би била изненађена никаквом срамотом
Коју бих увео у свој живот
Ни са каквим сензацијама које бих изабрала
У мојим јутарњим бојама.

Упозорила ме је да не постанем
Проклети песник.

Гледала сам је, знала сам.
Све је почело са гардеробером.


Prijevod s engleskog: Milutin Đuričković, pisac


Madam
(Salonnière)

Živim sa starom damom
S njezinim Prozakom i cigaretama
Pozdravila me prvim uvodom
U knjigu Anne Sexton iz 1967.

Dala mi je ugovor da ostanem neurotična u njezinom
Domu
I ponašam se kao
Petite Muette pokraj svoje spavaće sobe

U to je vrijeme izgledala kao domaćica kuće na zlom
glasu,
Hodajući kao gazdarica u svojoj biblioteci (nikad s posjetiteljima)
S tim izgledom bordela, onda
je pozvala ljude da čiste njezin stari namještaj
Od nove prašine

Upoznala sam je prije sedam godina,
Vrijeme koje je trebalo njenoj osnovi
Da stvori parfem
Po njenom ukusu
Manje nego vrijeme koje mi je trebalo da nađem
Omiljenu poslasticu moje
Mačke

Jedva sam mogla čitati njen jezik, ali
Bile smo svjesne provokacije
Douleur-boli.

Ne bi je iznenadila nikakva sramota
Koje bih uvela u svoj život
Niti osjećaj koji bih odabrala imati
U mojim bojama jutra.

Upozorila me da ne budem
Poète maudit  – prokleti pjesnik.

Gledala sam je, znala sam.
Sve je počelo s komodom za odjeću.


Za objavu na hrvatskom priredio: Vedran Smolec, urednik časopisa „Kvaka“

Tali Cohen Shabtai


Tali Cohen Shabtai, is a poet, she was born in Jerusalem, Israel. She began writing poetry at the age of six, she had been an excellent student of literature. She began her writings by publishing her impressions in the school’s newspaper. First of all she published her poetry in a prestigious literary magazine of Israel ‘Moznayim’ when she was fifteen years old.
Tali has written three poetry books: Purple Diluted in a Black’s Thick, (bilingual 2007), Protest (bilingual 2012) and Nine Years Away From You (2018).

Tali’s poems expresses spiritual and physical exile. She is studying her exile and freedom paradox, her cosmopolitan vision is very obvious in her writings. She lived some years in Oslo Norway and in the U.S.A. She is very prominent as a poet with a special lyric, "she doesn’t give herself easily, but subject to her own rules".

Tali studied at the "David Yellin College of Education" for a bachelor's degree. She is a member of the Hebrew Writers Association and the Israeli Writers Association in the state of Israel.

In 2014, Cohen Shabtai also participated in a Norwegian documentary about poets' lives called "The Last Bohemian"- "Den Siste Bohemien", and screened in the cinema in Scandinavia. By 2020, her fourth book of poetry will be published which will also be published in Norway. Her literary works have been translated into many languages as well.

***

Tali Cohen Shabtai, pjesnikinja je rođena u Jeruzalemu u Izraelu

Tali je počela pisati poeziju kad je imala šest godina, bila je izvrsna studentica književnosti.
Svoje radove počela je objavljivati u školskim novinama.
S 15 godina svoju poeziju je najprije objavila u "Moznayim", uglednom časopisu za književnosti u Izraelu.

Tali je napisala tri knjige poezije:
"Ljubičasta razrijeđena u gustoću crnog" dvojezično 2007
„Protest“ dvojezično 2012
„Devet godina bez tebe“ 2018,
Dvije su njezine knjige dvojezične, a treća knjiga „Devet godina bez tebe“ trebala bi biti objavljena u inozemnoj nakladi.

Talijine pjesme izražavaju duhovno i fizičko progonstvo.
Cohen proučava svoj paradoks egzila i slobode,
Njezina kozmopolitska vizija vrlo je očita u njenom pisanju
Cohen Shabtai živjela je godinama u Oslu u Norveškoj i SAD-u

Vrlo je istaknuta kao pjesnikinja s posebnom lirikom "ne odaje se lako, nego podliježe vlastitim pravilima".

Tali je studirala na „David Yellin College of Education“ za prvostupnicu.
Članica je Udruženja pisaca hebrejskog jezika i Udruženja Izraelskih pisaca.

Cohen Shabtai je 2014. godine sudjelovala i u norveškom dokumentarcu o životima pjesnika pod nazivom "Posljednji boem" - "Den Siste Bohemien", koji se prikazivao u kinima u Skandinaviji.

Do 2020. godine bit će objavljena njena četvrta knjiga poezije koja će također biti objavljena na norveškom jeziku. Njeni radovi prevedeni su i na mnogo drugih jezika.




Prijevod s engleskog: Sonja Smolec

četvrtak, 23. travnja 2020.

Čitanost u Hrvatskoj narasla 7 posto, najčitanija i dalje beletristika


vrijeme: 23.04.2020.

Čitanost u Hrvatskoj u proteklih je godinu dana narasla za sedam posto, s prošlogodišnjih 42 na 49 posto, češće od ostalih čitaju žene i visokoobrazovani i to najviše beletristiku, rezultati su istraživanja o čitanosti i kupovini knjiga objavljeni u četvrtak u povodu Noći knjige 2020.

Davorka Črnčec | ptice se već vraćaju u uho


dok nas nema
našu sobu griju sunce i nemiri
u našem dvorištu rastu trava i prilike
na ogradu naslanjamo bicikle i želju
u kućici za ptice u našem dvorištu
uvijek ima sjemenki

nestrpljivost nikada ne ogladni

Virtualni program za djecu CeKaTe Teatra


CeKaTe Teatar nastavlja s virtualnim programom za djecu putem Facebook stranice Centra za kulturu Trešnjevka sve do 22. svibnja s radionicama srijedom u 18 sati te animiranom pričom za djecu petkom, također u 18 sati. Program je krenuo u nedjelju, 15. ožujka 2020. s igrokazom Kokoš kod frizera Nade Zidar-Bogadi.

Program vodi redateljica Frana Marija Vulić Vranković, voditeljica kazališne djelatnosti Centra za kulturu Trešnjevka.  Uz video radionicu na web stranici Centra za kulturu Trešnjevka dostupne su i pisane upute za izradu pojedine lutke ili teatrina. Sve što se izrađuje na radionicama moguće je izraditi kod kuće od otpadaka, a za većinu predmeta potrebni su komad kartona, papir, olovka, bojice ili flomasteri, škare te ljepilo ili selotejp. Kroz radionice djeca zagrebati bogati svijet lutkica od papira (zijevalica, na štapu, naprstaka, animiranih od gore i od dolje, kazalište sjena).

Do kraja programa slijede radionice izrade kravice s federom od papira, žabice s prstima kao krakovima, jednostavnog teatrina za lutkice na štapu animirane od gore, izrada jednostavne makete te 3D ljetne čestitke. Nastavlja se ciklus Ezopovih basni s Janje i vuk, Dvije žabe i Lav i miš, a tu je i prigodna priča za Praznik rada Kravičin posao.

Svi koji prate radionice mogu sudjelovati u online izložbi radova. Radovi se primaju do 1. lipnja 2020. godine na mail cktresnjevka@gmail.com te se objavljuju svakog utorka na web stranici Centra za kulturu Trešnjevka.



Raspored:

    24.04. (petak) u 18.00 Radionica: Izrada kravice s federom od papira
    29.04. (srijeda) u 18.00 Radionica: Izrada žabica s prstima kao krakovima
    01.05. (petak)u 18 sati Priča  za Dan rada “Kravičin posao”
    06.05. (srijeda) u 18 sati Radionica: Izrada jednostavnoga kazališta za lutkice na štapu animirane od gore
    08.05. (petak) u 18 sati Priča: Ezop “Janje i vuk”
    13.05. (srijeda) u 18 sati Radionica: Izrada jednostavne kazališne makete
    15.05. (petak) u 18 sati Priča: Ezop “Dvije žabe”
    20.05. (srijeda) u 18 sati Radionica: Izrada jednostavne 3D čestitke
    22.05. (petak) u 18 sati Priča: Ezop “Miš i lav”

Terezija Flegar | Srcokrpa

Ovom svijetu treba jedan
čovjek iskren, jako vrijedan,
koji će veličinu ljubavi vagati
i ljubav pravedno u srca slagati.

Treba nam krojač jedan
Čovjek  pošten i vrijedan
Koji će slomljena srca krpati
U njih ljubav ispuštenu utrpati.

Ljudima treba srcokrpa
Da poderana srca on pokrpa
On će u srca na sve rupe
StavitI ljubavi pune zakrpe.

Treba nam jedan istjerivač bola,
da se ljubav ne rađa  na pola
Da u oba srca ljubav on metne
kad se dvoje zaljubljenih sretne.

Zdravka Prnić | Tearkota i maslina

Udahni. Zora će uskoro rasuti trag maline.
Sačuvaj plamen nade, za kraj.
Prijeđi prstima po utišanoj terakoti epidermisa.
Plovi uz unutarnji obrub Jadrana.
Slušaj kako unutarnji slap otkucava.
Noćni indigo uvijek prekratko traje.
Raspliće kose nemirnoj vogi što leluja.
Zatomi taj rubin s usana.
Priguši još jedan drhtaj.
Sačuvaj u prvoj suzi kap smole što lijeno klizi niz koru borova.
Kad Venera konačno usne
Sklupčaj na dnu kralježnice svu skrivenu nježnost
Otetu od umornih udova.
Pusti podivljale valove niz otoke i uvale tijela.
Nek njime plovi usamljena batana bez kompasa.
Pogledaj. Pod prozorom povila se trudna maslina.