subota, 31. kolovoza 2019.

Katarina Zadrija | Korenje


Senjati z cvietjem čele
Po nektar slatki na krili donešene.
Zbuditi se z pesmu mladoga žitka
Kej veter mu njiše lati zelene.

V kapljice rose obraz si vmiti
Po meke trave bosi gaziti
Z svetemi kapi zemljice mati
Trage si posvetiti.

I iti i iti, šum šume vu vuha si upiti.
Na rast se nasloniti,
Tam gore pri vrhu mu
Perunu dobre jutre zazvati.

Babušku v pouoku z rouku pogladiti
I dihati, pljuča z zemlju jednake digati
Do lipe se španceirati,
Vide vu lipe na semu dobrem zafaliti.

Kre križa se prekrižiti,
Prolazniku faljen Bog zazvati
I se to kej jesmo i kej bili smo
Z soubu čez življenje vu sviet nositi.

To naše korenje gde raste tam i ostane
Rasteže se, nosi nas čez življenje.
Kak osebunjek ga čuvamo
Poseči ga nikom nedamo
Koud hojdimo z njim se gizdamo.


Ratko Bjelčić | Hej, probudi se! Napiši mi pjesmu


"Hej, probudi se! Napiši mi pjesmu",
rekla je poput Malog princa kad je zatražio
pilota da mu nacrta ovcu
no, ja nisam pilot
niti među oblacima živim život
odmahnuo sam rukom
i rekao: "Obrati se drugom
nije mi do pjesme
niti do pjevanja
zar ne vidiš da mi je do spavanja
i zijevanja".

Sve je to u glavi

                                   

Autofokusi s rupama

Piše:Martina Sviben

           Čudo je prošlosti moć,/ prate me duhovi k'o gladni vukovi,/  a moje vreme tinja kao ovaj stari trupac bukovi,/ još jutros gurnut u kamin... stihovi najdražeg Pjesnika nizali su se u glavi iako se Marta još nije posve razbudila. Uvijek se pitala kako je moguće da joj se citati iz omiljenih knjiga ili stihovi pravilno redaju, a ona je još u polusnu. S vremenom se navikla na odgađanje buđenja utišavanjem mobilne budilice, namještene na ponavljanje, i otud ti trenuci sudara dvaju svjetova, koji to možda i nisu. Podsvijesti i svijesti. Zapravo su to lijepa buđenja prije cjelovitog povratka u novi dan.  Spašavali su je na neki način od nje same. Samo nakratko. Koliko su pomagali, toliko su i odmagali, ali ona je to uvijek prekasno shvatila, a zatim neumorno ponavljala i ponavljala istu grešku?

petak, 30. kolovoza 2019.

Ljeto na Strossu produžit će program do sredine rujna



vrijeme: 30.08.2019. - 15.09.2019.

mjesto: Zagreb

Ljeto na Strossu, jedna najposjećenijih kulturnih manifestacija u gradu Zagrebu, i ove je godine planirala završiti s programom 2. rujna. Zbog vrlo velikog interesa Zagrepčana i turista organizacija kultnog Strossmartra odlučila je program nastaviti do sredine rujna.

U svom devetnaestom izdanju Strossmartre je ponovno bio mjesto susreta i druženja brojnih stanovnika i gostiju Zagreba koji su ove godine imali priliku svakodnevno razgledati originalni Muzej purgerskih riječi i uživati u ambijentu koji dočarava Zagreb u 30tim godinama prošlog stoljeća. Osim velikog interesa za uređenje i ovogodišnji koncept manifestacije, posjetitelje su svakodnevno privlačili večernji koncerti i lutkarske predstave za djecu.

Do sredine rujna posjetitelji će i dalje moći uživati u ambijentu, razgledati eksponate u Muzeju purgerskih riječi, a od 19:00 sati svakoga dana izvodit će se lutkarske predstave za najmlađe i od 21:00 sat na pozornici će biti svirke na klaviru.

Dragan Uzelac | Klasici filma: Woody Allen



Kad je svet apsurdan, humor seže u nedogled

     New York city je centar njegovog kosmosa. Megapolis, raskrsnica svih mogućih i nemogućih puteva, epicentar svetskih kulturnih dešavanja, sa čuvenim Kipom slobode, Menhetnom, Bronksom, Harlemom, Wall street prodavnicom najskuplje magle na svetu i Petom avenijom, poznatom pre svega po znamenitoj cvijećarnici, sedištu tajnovite TNT grupe, pozorišnom mekom zvanom Broadway, Cotton i ostalim jazz klubovima, žutim taksijima, Central parkom i rekom Hadson, večito energičan i užurban, u furioznom pokretu ka novim izazovima, stecište undergrounda i Fabrike u stilu a la Warhol, urbane gerile, svetskih faca željnih novih dokazivanja i prestiža, dvadesetčetvoročasovne frke, gužve i buke, betona, čelika i stakla, noćnog života i večne inspiracije za sve ekscentrike, snobove, odmetnike i umetnike sa ne baš uobičajenim pogledima na svet, mesto je smrti Johna Lennona i mesto rođenja, egzistencije, ludila, kreacije i neuhvatljivih neuroza kultnog američkog reditelja, scenariste, glumca, džez klarinetiste, stand-up humoriste, pisca i genijalca na ivici ludila - Vudija Alana.

Predstavljanje knjige Melite Rundek | Moj tata plavac



Sven Adam Ewin | Amazonijo, reci mi



Reci mi, Amazonijo,
Ti, koja si sva u plamenu,
Hoće li posljednji lepet krila najljepšeg leptira svijeta,
Kojega upravo guta vatrena kataklizma,
Hoće li izazvati kišu
Nad mojom malom njivom u Šiškovcima,
Na koju šest mjeseci nije pala kap.

Onda, hoće li?

Ako znaš odgovor,
Javi mi milenijskim dimom plemena Manoki.
Pusti ga neka se digne iznad Aconcaguae,
A ako to ne bude dovoljno visoko,
Ja ću se popeti na hrast.

Bude li odgovor pozitivan,
Kunem se da ću izmoliti pedeset Očenaša i pedeset Zdrava Marija,
Za spas duše nepoznatih podmetača požara, čiji će unuci baštiniti
Pustu zemlju T. S. Eliota.

Ti možda ne znaš, draga Amazonijo,
Ja živim od to malo njive,
A tebi će ionako doći svi leptiri svijeta,
Da poljube mrtvi pepeo svojih dalekih srodnika.

Natječaj za najbolju neobjavljenu pjesmu inspiriranu vinom ili vinogradom


Ogranak Matice hrvatske u Požegi i Veleučilište u Požegi  raspisuju Natječaj za najbolju neobjavljenu pjesmu inspiriranu vinom ili vinogradom.

Na natječaj se mogu prijaviti svi državljani Republike Hrvatske koji su suglasni da se njihove pjesme, ako to organizatori odluče, objave u publikaciji bez posebnog honorara. Autori mogu poslati najviše dvije pjesme. Dužina pjesme ne smije prelaziti dvije kartice, odnosno 3600 znakova. Pjesme se šalju običnom poštom na adresu: Ogranak Matice hrvatske u Požegi, pp 207, A. Kanižlića 3, 34 000 POŽEGA

Nagrada Vinum-poeta Večeri poezije i vina bit će dodijeljena na manifestaciji Večer poezije i vina koja će se održati 04.10.2019.  u podrumu Veleučilišta u Požegi, Podgorje b.b.

Nagrada se sastoji odpisanog priznanja,statue i novčano iznosa od 2.000 kuna.

Prijavljeni autor ima obvezu doći na dodjelu nagrade i pročitati nagrađenu pjesmu.

Prosudbeno povjerenstvo činit će poznati pjesnici i/ili književni kritičari, a razmatrat će sve pjesme poslane do 15. rujna 2019.



Rafaela Božić | Fotke


Naravno sve te fotke
na kojima smo lijepi i vitki
tek su spomen plitki
na život ispod kože
gdje tumori se množe i umrijeti se može

od samoće...

To trulo voće naših lica
ta igra jezika i dlaka
Isprekidani ritam jamba i oblaka...
Lažna sjećanja i lažna sreća
Do posljednje fotke na osmrtici

i zapaljena svijeća…

četvrtak, 29. kolovoza 2019.

Književna večer u Lazaretima


vrijeme: 30.08.2019. 21 h
mjesto: Dubrovnik; Lazareti

U petak, 30. kolovoza, s početkom u 21 sat, u Art radionici Lazareti predstavit će se tri tri mlada pjesnika: Denis Ćosić, Aljaž Koprivnikar i Antej Jelenić.

Denis Ćosić dobitnik je prestižne nagrade Goran za mlade pjesnike, a Koprivnikar i Jelenić sudionici su projekta književne razmjene Odisejevo utočište na Mljetu.

U sklopu književne večeri gosti će moći slušati poeziju, saznati štošta o poeziji danas, o modernoj poeziji I trendovima, o rezidenciji I pjesničkim organizacijama, a sa sobom ponijeti tiskane primjerke poezije pjesnika sudionika Goranovog proljeća koje je Art radionica Lazareti primila kao donaciju.

Program je dio ciklusa Književnost u Lazaretima a moderatorica je Staša Aras.

Sajam knjiga u Pekingu: Uspješan nastup hrvatskih nakladnika

vrijeme: 29.08.2019.
mjesto: NR Kina; Peking


Hrvatski nakladnici s uspjehom nastupili na sajmu knjiga u Pekingu koji se održao prošli tjedan, a jedan od najvećih kineskih nakladnika objavio je čak četiri hrvatske slikovnice. 
 

Objavljene su slikovnice Božić velikih čuda (Miro Radalj), Selina i mrakovi (Ivana Šojat), Waion i Sveznalice (Kašmir Huseinović), a sve četiri ilustrirala je Andrea Petrlik Huseinović.

Ta autorica već dvije godine surađuje s dva tamošnja dječja časopisa Pupil’s Guide i Children’s Magazine koji izlaze u mjesečnoj nakladi od milijun i dvjesto tisuća primjeraka mjesečno, a u Kini joj je uručena  Zlatna medalja za umjetnički doprinos Hunan Education Press Group.

Božica Jelušić | Nepronalaziva srodnost


Hoću li ikad naći srodnu dušu,
Da sa mnom spasi zadnji klas iz trnja?
Da kušam što je ostalo od zrnja,
I u snu čujem pticu podgrmušu?

Da zagrljaju ne slabi nam stisak,
Sa mnom da bude, kad svi drugi odu.
Za mene da pronađe živu vodu,
I ne treba mu čudotvorni visak?

Inspektor oblaka, svoda geometar:
Kud k meni ide, mentom da miriše.
Da u tri strofe povijest duše piše,
Gdje drugom treba riječi kilometar.

Prolazi vrijeme, život je na kocki:
Sretna bih bila, kad se kotač slomi,
Da taj me Netko u pjesmi udomi,
Kao Ahmatovoj što pisao je Brodski.

29. kolovoza 2019.
Flora Green

Fotografije: Internet /Arhiva

Ivan Sokač | Od rana


Lažna cesto, nevesto. I pseto…
Svi troje smo umorni od rana.
Oči sluge tamnih četinara.
Teških dana, naravi i jarma.

Crvene mi stope poput nara,
pa kad gazim trag za sobom vodim.
Misli moje i svakakve slutnje
da obesim sužnje i uporne.

Lakše bi mi da koračam bilo,
ne bi mi se ni jelo ni snilo.
Pa bi pseto ispred mene išlo,
ko do sada ni treslo ni krilo.

Ivan Domančić | Kroz noć



Uz šapate, otuđila si se od obitelji
Sad tražiš odmor u danu.
Povjetarac ti tuče u vrat
Dok si zagrljena...
...dok si sama među poznanicima.
Note velike u očima
Misliš da je smiješno lagati lažljivcima.
Hraniš se prljavim rukama
I lice ti je prljavo.
Plutaš kroz noć
nad krovovima predgrađa
dok ti za leđima mašu
raspuknuti kao predatori od porculana.
Sjaj erotike turobnog grada
cijedi se s tvoje brade.
Propadaj sa mnom svakog sata
Zaključaj srce i nemoj se zaljubiti
nikada.

'Čafest – 5. festival čakavske besedi' u Crikvenici


vrijeme: 29.08.2019. 20 h
mjesto: Crikvenica

'Čafest – 5. Festival čakavske besedi' održat će se u četvrtak, 29. kolovoza, s početkom u 20 sati, u centru Crikvenice. Glazbeno-scenski program sa zanimljivim izvođačima i autorima, ujedno i vrijednim čuvarima i promotorima raznih čakavskih govora, vodit će Neven Barac i Lucija Kružić.

Otvaranje sezone u Maloj sceni s novim naslovom za najmlađe! | Priča o glasu


U četvrtak, 5. rujna u 19 sati, u kazalištu Mala scena na zagrebačkom Medveščaku 2, održat će se praizvedba predstave Priča o glasu autorica Buge Marije Šimić i Morane Dolenc.

Priča o glasu na kreativan način otkriva najmlađoj publici kako nastaje i funkcionira glas, otkriva kako glas povezuje osobu s drugom osobom, postavlja pitanje možemo li uhvatiti glas i otkriva da nema velike razlike između beba, odraslih osoba i na kraju krajeva, opernih pjevača. Ljudsko je glasanje zapravo pjevanje, a glas najbliži način ljudske komunikacije. Čak i ako ne čujemo zvuk glasa, možemo osjetiti njegove vibracije.

Predstavu je sukreirala i izvodi Buga Marija Šimić, operna pjevačica i glumica koja je uoči praizvedbe predstave izjavila: „Priča o glasu je priča o meni, o vama, o glasu koji ne vidimo i ne možemo ga uhvatiti, a opet, kad ga čujemo, ostaje u nama i s nama. Priča je to o našem fascinantnom tijelu koje iz konkretnog i opipljivog stvara nešto neuhvatljivo i nevidljivo. Premda Priča o glasu ne pripovijeda izravno o opernom pjevanju, vjerujem da će publici pokazati koliko je glasanje fascinantno i važno u našim životima te kako je glas nevjerojatan instrument. Vjerujem da će naša predstava potaknuti nekog u gledalištu da oslobodi svoj glas, iako mu/joj je možda netko rekao da ne zna pjevati ili ga na bilo koji način pokušao ušutkati. Naše je tijelo čudo kojem se uistinu treba diviti, a glas je važan dio nas. I na kraju, nadam se da će Priča o glasu potaknuti nekoga da u budućnosti otvorena srca i otvorenih ušiju zavoli operu te da otkrije da operni pjevači nisu tamo neki ljudi koji vrište, nego komuniciraju. I poklanjaju vam dio sebe. Uživajte u svome glasu i cijenite ga. I, naravno,  dođite na našu Priču o glasu.“

Kazalište Mala scena jedino je kazalište koje sustavno producira predstave za najmlađe, djecu od 18 mjeseci naviše, a Priča o glasu osmi je naslov u ciklusu Priča o…. Ovaj ciklus započeo je 2002. godine Pričom o oblaku (koju, nakon svog tate, Ivice Šimića, danas s uspjehom igra upravo Buga Marija Šimić), a čine ga i Priča o kotaču, Priča o svjetlu, Priča o vodi, Priča o zvuku, Boje duge – priču o bojama te Priča o velikom i malom.

Milan Frčko | Vesla od senja


Foto: Nikola Wolf
FotoVrbino listje leca brehanje svrake.
Vali dreva vu drugi svet pelajo.
Drobne belke kraj čona špancerajo.
Z ljuski im bleščijo sončane zrake.

Z drugog sveta nam se nišče ne glasi.
Čuje ih savest koja neje čista.
Gda duša se minole cajte lista
nekim ljudima dižejo se lasi.

Vu čono veter stiha listje premeče.
Opčute se mir i spokoj.To je meša
koja vrednim Podravcima šepeče

kak i duša more biti betežna
gda čovek potepe svoje poštenje.
Saki od nas ženje ono kaj poseje.

srijeda, 28. kolovoza 2019.

Objava rezultata natječaja Učka mi se 4


Na Natječaj „Učka mi se 4“ javilo se sveukupno 36 autora.
20 autora literarnih radova poslalo je 47 pjesama i 6 kratkih priča.
8 autora u kategoriji fotografije imaju 24 prijavljene fotografije, a 8 autora u kategoriji ilustracije poslali su 19 ilustracija.

Stručno Povjerenstvo u sastavu dr.sc. Anita Rončević, Danila Linić i Diana Rosandić Živković donijelo je slijedeću odluku da se nagrade:

U kategoriji književno-literarnih radova:

1. ŽIVKA KANCIJANIĆ, pjesma “Raj razdiljen na dva”
2. STEVO LESKARAC, pjesma “Odjek”
3. ADNAN FERIZOVIĆ, kratka priča “Konture”

U uži izbor ušli su još i stoga pohvaljeni sljedeći literarni radovi: Marija Nezirović s pričom “Pjevači”, Roberta Ivančić s pjesmom “Orih i grota”” te Nino Bjelac s pjesmom bez naslova.

U kategoriji fotografije:

1. JERKO GUDAC, fotografija “NOĆ”
2. LUCIJAN SINOŽIĆ, fotografija “Podnožje druge strane”
3. KLARA DOLIĆ, za fotografiju „Djetinjstvo”

U uži izbor ušli su radovi i stoga pohvaljeni; Stanislav Juretić  s fotografijom “Učka u srcu” te Nina Brečević s fotografijom “Đir”.

U kategoriji ilustracije:

1.   PAULINA HLANUDA, ilustracija “Zlatni Vojak”
2.   TINA MILAS STAMENIĆ, ilustracija ”Zentangle Učke”
3.   MARINKA MOHORIĆ-BRUMNJAK za sliku “Vela draga”

Čestitamo nagrađenima i pohvaljenima! Povjerenstvo zahvaljuje i ostalim autorima. 


Nagrađene i pohvaljene naknadno ćemo kontaktirati radi dodjele nagrada i priznanja.

Još jedna promocija romana Želja u Zagrebu - ovoga puta u knjižari Hoću knjigu!


Nakon uspješne promocije u Mimari u lipnju ove godine, Nataša i Marina odlučile su održati još jednu promociju romana Želja u Zagrebu u četvrtak 5.9. u 18:00 sati. Ovoga puta radi se o promociji otvorenog tipa i to u prostoru knjižare Hoću knjigu! Interesantan i drugačiji program i ovoga puta neće izostati.

Ratko Bjelčić | Ah...


Ah...
Što da kažem
plače mi se
a suza nemam
mogu jedino verbalizirati tugu
verbalizirati
banalizirati
zanemarivati
ali tuga je tu
vazda me pričeka
da mi pravi društvo
kad ostanem sam

Dragan Gortan | Mrtva ptica


u strahu da će pobjeći
malenu sam sovu
koju mi je nono donio iz šume
jedne večeri zakopao u pijesak

sutradan sam
kao i svi nezreli ljudi
koji iz straha zakopaju svoju ljubav
plakao nad mrtvom pticom

Danijel Špelić | Hrvoje Šaljović: „Valcer protiv Eintrachta“


Glock daje moć, poput nabujalog penisa od trideset centimetara skrivenog u nogavici traperica. Nitko ga ne vidi kada uđeš u neki javni prostor, ali nekom nevidljivom magijom svi prisutni osjećaju vibracije u zraku.”

Sada, za one koji možda nisu upućeni u imena, Glock je pištolj. Dobar, pouzdan, precizan i najvećim dijelom njegovi modeli nemaju sigurnosnu kočnicu. Kada Glock nosite sa sobom jedina stvar koju morate paziti jeste da vam prst bude podalje okidača jer, sranje, nesreće se događaju, od tenora lagano postanete sopran, pogotovo ako vam taj Glock prepolovi onih trideset centimetara. Zato sa oružjem rukuju profesionalci, stručnjaci, nose ga ljudi od povjerenja, kao što su policajci, ili bi barem tako trebalo biti. Kada vam glavni lik izgovori rečenicu kao što je ona gore, ne samo da mu nije mjesto u policiji već mu uopće nije mjesto u kriminalističkom romanu. Osim, možda kao neki stereotipni negativac, koji će možda pucati nakošenom rukom, kao da je gangster koji je zalutao iz lošeg kriminalističkog filma iz 90-ih. Ali, baš nemate sreće, to je jedan od naših glavnih likova. Policijski inspektor koji voli osjetiti Glock u svojim trapericama jer mu je pravi - khm - Glock premali, valjda. Ili možda voli da mu drugi pacijenti iz javnog WC-a škicaju paket, vrag će ga znati, ostaje nerazjašnjeno.

Kada pišete krimić, jednu je stvar dobro imati pod kontrolom, a to su neki omjeri u stvarnosti i fikciji, roman tako bolje funkcionira. Ako niste baš upoznati s nekim procedurama u vezi policijskog posla, nema straha, smijete nešto i izmisliti, to vam je kao u opisu posla (kao piscu, jel'te), ali ne smijete biti lijeni i stavljati na papir baš sve što vam padne na pamet jer - prokleta hrvatska policija ne „fura“ proklete Glock pištolje kao prokleto službeno naoružanje! Koliko je to teško za provjeriti? Ovo nije prvi slučaj da sam takvo što pronašao u nekom domaćem „modernom“ krimiću (uvijek je prokleti Glock u pitanju) i naši pisci ili ne znaju nijedno drugo oružje ili svi toliko vole penise od trideset centimetara da im je taj pištolj nešto kao zamjena za muškost.

utorak, 27. kolovoza 2019.

Mala scena ponovno gostuje u Kini!


Nakon uspješnog gostovanja s predstavom «Iglica» u svibnju ove godine, od 5. do 16. rujna 2019.  kazalište Mala scena ponovo će posjetiti najmnogoljudniju zemlju na svijetu!

Predstava «Priča o VELIKOM i malom» predstavit će autohtono hrvatsko stvaralaštvo za najmlađe na međunarodnom festivalu kazališta za djecu u Wuhanu te na «The 6th Silk Road Festival» u Xi'anu. Sve četiri izvedbe igrat će se na engleskom jeziku uz simultano prevođenje na kineski. Na festivalu u Xi'anu igrat će i «Pale sam na svijetu», predstava Male scene koju još od rujna 1986. godine izvodi Ivica Šimić. Kineska će publika ovu našu slavnu predstavu pratiti na kineskom i engleskom jeziku.

Osobito smo ponosni što će u sklopu ovogodišnjeg «Silk Road Festivala» biti praizveden komad za djecu i mlade «Bio jednom jedan Kaos», autorska predstava Ivice Šimića koju režira u Zhongbeiyuan kazalištu. 

International Children's Drama Week u Xi'anu, glavnom gradu provincije Shaanxi u središnjoj Kini, predstavit će tri kineska i pet inozemnih kazališta iz Nizozemske, Estonije, Tunisa i Hrvatske sa sveukupno 31 izvedbom. Uz predstave će se održati i radionice te seminari. International Children's Drama Week dio je festivala «The 6th Silk Road International», a također je i dio inicijative 16+1 u kojoj sudjeluje 16 zemalja jugoistočne Europe te Kina.

Mala scena jedino je kazalište u Hrvatskoj koje sustavno producira predstave za najmlađu publiku, djecu od 18 mjeseci naviše, a «Priča o VELIKOM i malom» sedmi je naslov iz ciklusa «Priča o..». Ovu priču o veličinama, oblicima i brojevima, koja je praizvedena u rujnu 2017. godine, napisala je nagrađivana autorica i stalna suradnica Male scene Kristina Gavran, a autorski tim predstave čine redateljica i izvođačica Svetlana Patafta, scenografkinja Tonka Maleković, skladatelj Lazar Novkov, oblikovatelj svjetla Domagoj Klasić, producentice Tena Bosek, Mia Tomić i Jelena Vignjević. Predstava je nastala u koprodukciji dvaju neovisnih zagrebačkih kazališta, Male scene i Teatra Puna kuća.

Kao i izvedbe «Iglice» u četiri kineska grada u svibnju ove godine, i ova su gostovanja dio manifestacije «Hrvatsko-kineska godina kulture i turizma». Putne troškove financira Ministarstvo kulture Republike Hrvatske bez čije se financijske pomoći Mala scena ne bi mogla predstaviti u Kini.


Rezultat međunarodnog ljetnog natječaja za kratku priču do 1000 riječi u organizaciji časopisa za književnost Kvaka


Na Međunarodni ljetni natječaj za kratku priču do 1000 riječi prijavilo se šezdeset i devet autora.

Od pristiglih, četiri priče nisu bile napisane prema pravilima natječaja te iste nisu bile ni ocjenjene.

Prosudbeni odbor, Jelena Hrvoj, Marica Žanetić-Malenica i Gordana Malančuk, objavljuje rezultat natječaja:

Od šezdeset i pet priča, tri su ušle u najuži izbor za nagradu. Od mogućih 30 bodova, priča Bilo jednom na Bilu, osvojila je dvadeset i devet bodova te je njen autor, Ivana Lulić, osvojila sedmodnevni smještaj u apartmanu na otoku Braču u mjestu Mirca (između Supetra i Sutivana) u razdoblju od 15. 9. do 30.9.2019.

Odluka prosudbene komisije je konačna.

Priča Bilo jednom na Bilu, bit će objavljena na stranci časopisa Kvaka  te potom i u tiskanom izdanju.

Sve ostale priče koje su osvojile najmanje dvadeset bodova, bit će objavljene na stranci časopisa Kvaka,.


Čestitamo pobjednici i želimo joj ugodan boravak u mjestu Mirca.

Vezana objava:

7. Večer kaštelanski’ glendi i batudi - večer kaštelanske čakavice


Sedmu Večer kaštelanski’ glendi i batudi Gradska knjižnica Kaštela i ove godine organizira u sklopu Kaštelanskog kulturnog ljeta u četvrtak 29. kolovoza u 20.30 sati u Gospojskoj štradi u Kaštel Sućurcu.

U prvom dijelu večeri djeca iz Dramske skupine GKK pod voditeljstvom Marijane Jerkunica izvest će igrokaze “Još u našoj svići jema uja" autorice Renate Dobrić (igraju: Anton Jerkunica i Nevena Kovač) i “Svađa” (igraju: Anja Katalinić, Marijeta Batina i Roko Jerkunica) na tekst bračkog pjesnika Stjepana Pulišelića.

U drugom dijelu večeri kaštelanske glende i batude iz najstariji’ vrimen’ kazivat će Ivica Žegarac – Žuti, dok će kao gosti nastupiti: Danica Bartulović, Željka Blažević, Joško Dadić, Nađan Dumanić, Marijan Grbavac, Dinko Sule i Mladen Vuković. 

U glazbeno-plesnom dijelu programa nastupit će: Lana Rubelj i KUD “Putalj”, dok će stihove kaštelanskog pjesnika Ive Cvitića o 100. obljetnici rođenja kazivati Roko Kraljević.

Scenaristica i redateljica 7. Večeri kaštelanski' glendi i batudi je Renata Dobrić, dok scenografiju potpisuje Anamarija Kelava.

Dođite i prisjetite se kako se u Kaštilima živilo u stara vrimena, uz trud i znoj, radost i tugu, smij i suze, uz glende i batude...


Radujemo se Vašem dolasku!

Ispovijed jedne čitateljice



O romanu "Drugačija" Ivane Guljašević Kuman

Piše: Mirjana Mrkela

Gdje 

Jednom davno i ja sam išla u srednju školu. Zapravo nisam jednom nego tri puta. Hoću reći: u tri škole. Bile su gimnazije kojih ima na sve strane. Mijenjala sam škole jer smo se selili. Prvi put na drugi kraj istoga grada pa slijedeće godine u drugi grad. 

Često se ovakve stvari događaju protiv učenikove volje. Odrasli odlučuju, dogovaraju se, čak se i svađaju. Dijete ide kao prtljaga, sviđalo mu se ili ne. (Naravno, stvari moraš pakirati i nositi, od toga te ne oslobode.) Primjedbe kao "ovdje mi je dobro" ili "ovdje imam najbolje prijatelje", ne uzimaju se u obzir. Sa mnom je bilo drugačije: željela sam selidbu u drugi grad. Bio je to, kako se kaže, grad mojih snova. (O tim snovima pripovijedat ću vam drugom zgodom) 

Božica Jelušić | Zov zadnjeg tetrijeba*


Gdje ste, o gdje ste? Crn tetrijeb ja sam:
Gallus od vrste što izumire.
U gustoj šumi krikom se glasam,
Budeći kraguje, lovce, satire.

Sve one, što su ostavili kosti
U ovom spletu najgušćih vriježa.
Tu raj je mojoj nagluhosti,
i moja smrtna neravnoteža.

Jer kad svoj ljubavni zov zapjevam,
Ja oči sklapam, vidim noć bijelu;
Iz vrela srca doziv izlijevam,
U astralnome lebdeći tijelu.

Ne čujem ništa; čuti ne želim.
Pod perjem ženke tražim smiraj.
Anđele šume s loknama bijelim,
Ne budi tetrijeba, strast mu ne diraj!

Gdje ste, o gdje ste? Još bih u grču
Ljubavnu bol da nekome zadam.
Kroz tunel vrtložim, zobljem srču:
Pogođen ognjem u oganj padam.

27. kolovoza 2019.

-----------------------------------------------------
U završnici ljubavnog pjeva, kad nastupa zvuk "brušenja", tetrijeb diže glavu, te ne vidi i ne čuje. Moguće je prići mu na malu razdaljinu, što lovci koriste da se dočepaju plijena.Ta rijetka ptica, koja vuče podrijetlo još od ledenog doba, danas izumire.

Djoko Erić | Kad je vrijeme za pjesmu


Kasno je doba a ja u nesnu
Razloga ne znam al' imam tremu
Sve što mi treba imam za pjesmu
Samo još moram da nađem temu

Iščekivanje prinovu sluti
Vrijeme zrelo spremno da rodi
Još sakriveno u magli šuti
U dahu već je san o slobodi

Iza mog čela skriven je svijet
Pa zakoračim u gustu šumu
U kojoj raste rijetki cvijet
Tražeći lutam po svome umu

Tu spotaknem se o rimu neku
Iščupam je - riječi poteku

ponedjeljak, 26. kolovoza 2019.

Nikola Vukoje | Balada o tužnoj kuji


Jutros,
malo pre zore,
tamo gde se
snovi roje,
jedna kuja žuta
okotila je troje.

I kao da joj srce
postalo je veće,
mahala je repom,
cvileći od sreće.

Zavijala tiho,
sluteći da
čeka je bajka,
najponosnija bila je,
jer postala je majka.

Danijel Špelić | Peter Benchley: „Ralje“


Definicija lijenosti - kada na Internetu nema dobre fotografije, pa moram ustati, otići do police s knjigama, skinuti dotičnu i sam je fotografirati kako bi imao dobru sliku da ljudi imaju pojma o čemu pišem. To vam samo slikovito ilustrira koliko sam ustvari lijen, ali i to koliko je ova knjiga rijetka. Nastavak je još rjeđi, pa već kad sam slikao ovu, odmah sam napravio i još jednu druge naslovnice, ali to je već priču za neku drugu priliku, samo sam bezočno iskoristio priliku da se pohvalim kako na policama imam neke stvarno rijetke naslove za koje možda nikada niste čuli. Kolekcionar sam, što da kažem, svi imamo svoje mane. I, tako, ljeto je u tijeku, ljudi uživaju na plažama, zgodne djevojke su posvuda oko nas, sredovječni muškarci s pivskim škembama također i često ih se zamijeni za nasukane kitove, nesnošljiva dječja vriska para zrak i ugostitelji vam naplaćuju trideset kuna za kavu koja kao da je izašla iz sudopera. Ah, uživancija. Sve što nedostaje na toj slici ste vi i dobra knjiga. Čita vam se nešto ljetno (jer se zimske knjige čitaju po zimi, to svi znaju) i lagano, nešto dobro i opasno, možda nešto s dovoljno uzbuđenja da zaboravite kako ste zbog ljetovanja ušli u toliko duboki minus da vas ne bi pronašao ni Kapetan Nemo sa svojim Nautilusom.

Božica Črljenec Slijepčević | Da sme si same povedati šteli




















Vsi so već znali da bome se zeli
Moj jedini golubek dragi i beli
Morti bi i vnuke već denes imeli
Da sme si same povedati šteli

Tu nouč si do moje hiže došel
Same si male zafučkal i mam prešel
Douge sem vučila i nijesem znala
Jake sem kesne i trde zaspala

Mislil si da sem ja svetle vužgala
Da nis zišla vustruc i kušleca ti dala
A to je moja stara babica tebe čula
I črez obluka se same naluknula

Otišel si i nijesi se vrnul ntgdar više
Zate mi žalost i sad po srčeku riše
Denes si već dedek i ja babica
Sijede su nam lasi i zborana lica

Rekel si da sam tvojega živlenja cvijetje
A ja da si srčeku mojemu protuletje
I nigdar se više nigde nijesme sreli
A da sme si same povedati šteli….


nedjelja, 25. kolovoza 2019.

Dragan Uzelac | Biseri engleskog humora



    Ako se za nešto sa sigurnošću može reći da je tipično englesko (ne misleći pritom pre svega na fudbal ili recimo dramu) – to je HUMOR. Engleski jezik izuzetno je bogat i svestran, potencijal za beskrajne igre reči i dosetki je nezamislivo velik, a ironija i sarkazam prosto izviru iz vrckavih rečenica... On je neodoljivo i nemilosrdno satiričan, apsurdan, nadrealan, parodičan i sarkastičan.
    Koristeći farsičan pogled na svet koji ništa ne uzima za ozbiljno( čak ni ozbiljne stvari) i farsu kao oblik komedije koji nas dovodi do suza upotrebom elemenata apsurdnosti( prelazeći brutalno preko granica smisla i zdravog razuma), potom elemente nadrealnog ludila( koje takođe potire sve naše zdravorazumsko saznanje i uobičajeni, smisleni pogled na svet), burleskno-lakrdijaško prikazivanje velikih stvari i događaja, i povrh svega satiru( kao duhovito i podrugljivo kritikovanje društva i pojedinca), taj čudesni, crnohumorni oblik otpora nakaradnim sistemima i režimima, ljudskoj gluposti i taštini, taj jetki, urnebesno otkačeni i naizgled besmisleni, suptilno sarkastični i neodoljivo nerazumljivi – engleski humor, to čudo sasvim neobičnog ludila, svojim bisernim sjajem osvetljava svu grotesknost, preambicioznost i uzaludnost ovog našeg kosmičkog kutka postojanja, smeštenog između nespoznatljive beskonačnosti prostora i naše konačnosti u vremenu...

Održan program Ritam poezije na Špancirfestu


U organizaciji Udruge RITAM MISLI, 23.8.2019. u atriju Franjevačkog samostana održana je večer pod nazivom RITAM POEZIJE NA ŠPANCIRFESTU.

Atrijem Franjevačkog samostana odzvanjali su zvuci glazbe i poezije na različitim jezicima, emocija je bila jedinstvena, toplina ozračja i osmijeh dobrodošlice u Grad u kojem spavaju anđeli osjetili su svi prisutni. Udruga RITAM MISLI već četvrtu godinu organizira večer čarobnih zvukova i različitih jezika. Paleta obojena toplinom boja malih svemira umjetnika.

Prvi dan Špancira, u Varaždin su došetali pjesnici, glumci i glazbenici iz Litve, Belgije, Slovenije i Hrvatske te poklonili šetačima stihove prepune emocija. Da je poezija inspiracija za mnoge glazbenike jasno su dočarali glazbenici, Manč Kovačič (Slovenija), Lav Novosel (Hrvatska) i nezaobilazan varaždinski mješoviti zbor KAPELA PAULINA WARASDIN pod dirigentskom palicom, maestra Zdenka Kušćera svojim su izvedbama obogatili program. A zasigurno je glazba inspirirala mnoge pjesnike i potakla njihova pera za stvaranjem novih stihova. Varaždin su posjetili pjesnici, sudionici ptujskog festivala DNEVI POEZIJE IN VINA, Ramune Brundzaite (Litva) i Maarten Inghels ( Belgija), a njima su se pridružili u stihovanju, glumac Zvonko Novosel (Hrv) te pjesnici Marjan Pungartnik (Slo), Miroslav Tičar (Slo), Željko Perović (Slo/BiH)), Zlatko Kraljić (Slo/Hrv), Ernest Fišer (Hrv), Ružica Juras (Hrv) Majda Fradelić (Hrv), Melita Makovec (Hrv), Slađana Benkus (Hrv), Hana Kunić (Hrv), Nenad Slukić (Hrv), Karlo Žimbrek (Hrv) i Milan Novak (Hrv/Slo).

Program su ležerno vodile Edita Kutnjak Zlatar i Ljubica Ribić, a svojim objektivom trenutke je zabilježio Ivan Grahovec. Sve to ne bi bilo moguće da nam vrata svog doma nisu i ove godine otvorili franjevci te čaroliju učinili većom. Bez pomoći gvardijana Ivana Miklenića bilo bi svakako teže ostvariti još jedan san. Korak po korak i u Varaždinu poezija utire svoje stope, ostavlja riječi zapisane negdje u zidovima starih zdanja. Udruga Ritam misli pokazala je da je poeziji svakako mjesto na Španciru. Mnogobrojna publika je svjedok trajanja jedne lijepe priče.

RITAM MISLI




Veronika Belec | Oltremarino


Claude Monet - The_Beach at_Sainte-Adresse


Neki dan
poželjela sam udahnuti nebo
jer čini se da je došlo s obale mora
u Sainte - Adresse
Oltremarino, moj Oltremarino
najskuplja boja rekli bi
talijanski slikari prije kojih par stoljeća
Još pamtim susrete s njom
dođe i ode
a nikad je ne iskoristim do kraja
dolazi mi sa sentimentom
ne mogu joj odoljeti
prikrada se mom oku
zasuši se na paleti
i tada bih je u revoltu rastrgala i proždrla
samo oblaci bi ostali
da se prisjećati ne moram
al' ta boja je fina
čak mijenja pigment pa se stopi
 kraj njegove zjenice
i ja kako god se priča okrene
vidim Oltremarino
tu je
moj Oltremarino
potom izdahnem čestice u kojima se nalazi
i nema ga po ne znam već koji put

Katarina Zadrija | Jutre doma



Z gostoviečkoga brega sounce shaja.
Sried sinokuše trava se zazibala.
Svete, mierne jutre, nedelja je.
Nište se na službu ne žuri.

A šte i bi? Zginuli nekam su ljudi.
Ni rožak ne kukuriče,
Ni blage v štale ne muče.
Cucek više nije cucek,
Kak miš se po hiže smuče.

Se je mrtve, nie to ona svetiešnjoga jutra čkomina.
Pak se neke v trave ziblje i poskoči.
Maček još jedini tomu
Zakuzmanomu betežljivomu mieru doskoči.
Ruček si je vlovil, sad mieren bou v san uplovil.

Kak za douge bougi bou Maček pitom, hižni?
Dok družina zgine, miše polovi.
A ounda bou kak i njegof brat divlji
Po bregi sam hojdil.

Ni vika dece, ni tačke do mljekare ne cvile.
Zginule se je, za bolšim življenjem v stranjske daljine.
Meda i mljieka smo šteli,
A dobili smo kartu za v svijet bijeli.

subota, 24. kolovoza 2019.

Ratko Bjelčić | Jučer



Jučer
:
Postojala je ulica
na kojoj su se susretala lica
malo se zastalo
popričalo
Danas:
Imamo Facebook
informacija protok
tko je što jeo
s kim je tko sjeo
Udaljili smo se
postajući si bliži

Dragan Gortan | Pokrivajući onog koga nema


nakon što se ljudi razdvoje
neko im vrijeme
ostaje navika
hodanja u dvoje
tako se za kišnih dana
(pokrivajući onog koga nema)
ispod velikog kišobrana
iz šetnje vraćaju mokrih ramena

Mladen Pavković | Zdenka Čavić prepoznala ljepotu gradova


Pjesnikinja Zdenka Čavić objavila je zanimljivu knjigu poezije  s naslovom „Dotaknuti srcem“, ili kako ju je ona još nazvala „Lirika o gradovima i prijateljstvu“. Riječ je o knjizi u kojoj stihovima priča najljepše priče o gradovima, koji su joj ostali u duši. Tako je među ostalim zabilježila 16 hrvatskih i oko tridesetak europskih gradova, među kojima su Dubrovnik, Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Budimpešta Ljubljana, Sarajevo, Venecija, Milano, Mostar i drugi. Obilazeći sve te sredine,  nije zaboravila navratiti i u Međugorje, koje, kako kaže,  nije mjesto već naprotiv – „velegrad“.

„U dalekom, škrtom kršu /Međugorje je raširilo svoje ruke./ Čeka nas Kraljica Mira./ Oko Marijine crkve/niče i stasa novi grad/ i sve nas poziva k sebi./Da rastemo s njim/Da nas oplemeni, ljubavlju preplavi dušu./ 

Zdenka je, što se osjeti i u njezinim drugim knjigama, prava sanjalica, nježna pjesnička duša, emotivac, i optimist, i borac i još mnogo toga.

petak, 23. kolovoza 2019.

Ivan Domančić | Konkvistadori


Svi smo blagoslovljeni pojedinim darovima
ali samo kratkoročno.
Obrisi organa stenju umirući
Kukavičje gnijezdo u centru za lucidnost
Kavezi puni poluživih luđak.
Godišnja doba ne postoje.
Suicid u hladnom tanjuru juhe
Belzebubovo pokajanje nad površinom
Manifestacija netrpeljive ličnosti
Čupamo kosu jer braće više nemamo.
Ponekad ni imena ne možemo memorirati
otimačima koji jedini imaju antitijela.
Potpisujemo svi prazne stranice,
licemjerna obećanja i bolje sutra.
Utrpat će nas sve na isti odjel
te samo pustiti plin.

Pramcem u sumrak


Sirena

Piše:Jelena Miškić

Brakorazvodnom parnicom smo dobili plavu rusku mačku. Osim usmene obavijesti, vjerovali ili ne, stigla je napismena čitaba u kojoj se sukobljene stranke dogovoreno slažu, a ističu da su se dogovorno dogovorili oko svega, kako mačku ostavljaju Đuki koji će se odgovorno brinuti o životinji kako se brine i o svojim psima, s ljubavlju i pažnjom, te da ne poznaju nikoga tko bi s istim žarom obavljao dodijeljenu dužnost sem njega. Laskavo. Strankama je odluka mirne duše i olakšane savjesti donešena na vukovarskom općinskom sudu i osim pismohrane i razvedenicima, dostavlja se ljubitelju životinja, Đuki.

Sjedimo u sjenici na dvorištu u sumrak kolovoškog dana, prekasno je za kavu, prerano za bilo što jesti, papir između nas.

Majka zabrinuto vrti glavom.. Kaže, svijet je totalno otišao u vinkl. Đuka mlati oko sebe mlatalicom za muhe pa zaključi raspravu - otvorit ćemo bocu vina i nazdraviti novom četveronožnom članu obitelji. Po kratkom postupku i nek je sa srećom.
U taj tren mačka skoči na naš bedem, kao da je znala i udari mjaukati kao sumanuta.

"Evo, evo..." - skoči dobrodušni starac i baci joj na među ostatak mesa pečenog pileta od ručka. Dva pseća bandita znatiželjno načule uši i korak po korak domile i zauzmu stav zbunjenih dlakavaca ne vjerujuć da hranimo mačku.

"Dere se da, čujete ju i vas dvojicu... Kao sirena!“ - zadovoljno zaključi Đuka obzirom kako je mačka sve pojela, pogladi ju po baršunastoj glavici.

Nisu nam niti rekli niti napisali kako joj je ime.

To je sasvim nevažno u procedurama kada se život dijeli, ispisivanjima papira s obrazloženjima, paragrafima, parafima, kome noć, a kome dan.

Kreštalica je naša i zvat ćemo ju Sirena.

Doista zavija kao jedna. Možda jednom prestane, jednom kad ispod zelenih očiju utihne neko buduće vukovarsko predvečerje svjesno da se dom zove drugim imenom.

Rafaela Božić | Ispravna



Ona ništa ne baca.
Ona reciklira sve.
Prijatelje u znance,
Stare krpe u eko tepihe.

Ona ništa ne baca.
Sve je uredno posloženo
U posudicama od jogurta,
Umjetnička djela od čepova,
Prikladni rekviziti za sve od svega.

Iza nje nema traga.
I Boga reciklira u Vraga.

Ona ništa ne baca.
Od korova pravi salatu.
Od salate kremu za lice
Od lica prozor za ptice.

I rekla bih da je smiješna,
I rekla bih da sve radi uzalud,
Da jadan joj je trud,
Da reciklira riječi u šutnju
I život u slutnju,

Ali…

Sve je dobilo smisao
Kada je iz kavenog taloga
Reciklirala stihove Baloga…

Oleg Antonić | Hej, čilaši


Hej, međaši, gdje ste se to djeli?
Bit će, ruho pašnjaci vam spleli.
Mjerom sape sva je pusta jedno,
zazor crta među kroza sijeno.
Uho slijedi topot, svijet se širi;
oko spazi obor, um se smiri.

Hej, čilaši, u što smo se dali?
Kas nam šepav, tek što nismo stali.
Svak' bi svoje sunce da ga grije,
djed nas tarpan gleda pa se smije.
Lako njemu gdje je zor bez riječi,
kopitom kad nema što da zgnječi.

Hej, čilaši, zar do zadnjeg daha?
Štale sudbe od istog su praha.
Zar zapasat vlastitu si tlapnju,
svatko svoju da popase patnju?
Pastuh da u bližnjem gleda kljuse,
da se ždrijebe zateleba u se?

Hej, pajdaši, valja meni s vama.
Bijedna mi je usamljenom slama.
Gdje je ridjan? Dajte da ga trijebim!
Da mu sivi pramen zalud rijedim.
Kad već sve je crno ili bijelo,
cijelog stada dok se čeka sijelo.

__________________________________

Ovaj je tekst nastao s glazbom u mislima. Sviralo je „Hej, salaši (na sjeveru Bačke)“ skladatelja Zvonimira Zvonka Bogdana.

četvrtak, 22. kolovoza 2019.

Denis Kožljan | Znak nebeski


Kao onda, kao one davne ljetne nedjelje kad majka me u trbuščiću ljuljuškala i tepala, očekujući dolazak one prave boli, stiska i jecaja. Zoro moja i večeri nepodnošljivih vrućina, slila si se ovog časa, iz mrtvih spasila osušenu travu, izmoreno blago u štalama naših sela. Baš danas! Je li to nekakav karizmatički trokut ili tek prirodna pojava koja vraća se i raspršuje žegu. U ustima mi slatki bombon, volim lickati one raznobojne komfete sa vrha torte, daje mi tostrahovitu moć i snagu, ponovno vraća me u kolovrat dječačkih snova. I nije mi dovoljna samo pjesma u stih pretočena, imam potrebu još pročavrljati sama sa sobom. Opušta me to, ma šta tko mislio, nisam više žena u rasponu snage i čvrstih koraka.

Pridržavam se za ružinu stapku, to mi je u krvi, gledam moj dar, vrijedniji od svakog drugog. oprezno stavljam ga u vazu hladne vode, okrečući cvijet u položaj da bude najviše opažan. Jako mi je važno da imamo zajedničku komunikaciju, da se kužimo nas dvije jer ostali su tek sporedni akteri.

Šepuri se podne i poslije, temporal je sve bliži, nebo promjenilo ogrtač, bit će i glazbe vasione u obliku svjetlećih strelica. Ma, Bože, jesi li i Ti, umiješao svoje prste u ovaj kazališni spektakl u znaku broja trinaest.

Božica Črljenec Slijepčević | Još jemput me doprati



Još jemput me doprati
do vrat moje hiže
Onak kak negdar
gda deca smo bili
Još jemput me doprati
i kušleca mi daj
Srameči, dragi kušlec
kak da nam je prvi
I črešnje pri susedu fkradni
i nameći  mi pone žepe
Poglej me još jemput onak
kak da me nigdar pustil nebuš
Još jemput me doprati
pa se vrni kam zdavna si prešel
Samo stiha zapri  lesu
nek si mislim da još navek si tu


Objavljena knjiga Mile Bogovića 'Glagoljica - Bitna odrednica hrvatskog identiteta'


"Glagoljica - Bitna odrednica hrvatskog identiteta", knjiga je umirovljenoga gospićko-senjskog biskupa mons. Mile Bogovića u kojoj se bavi pitanjima postanka glagoljice, a objavio ju je zagrebački nakladnik Alfa. 

Ana-Marija Posavec | Principi


Princip je igre
nedovršena rupičasta opna
razapeta pred slijepim očima –
Miris drobljenja znakova ostavlja trag.
Na bijelom.
I dovodi pod upit smisao otisnutoga.

Principi su retorični i recipročni;
obrnuto proporcionalni i žuti
kao tisak
što zamrzava i kristalizira Laž.

Princip je igra živaca – igra riječi – igra Zla;
žvakača guma sjećanja i zaborava,
prostor dobitka i gubitka prostornosti
na oštrom rubu.

Trostruka kamera ima opažati,
iscrtati konturu i pljunuti na stvarnu boju;
izobličiti je po zadanom unaprijed principu.

Rupičaste opne,
        nedovršene,
            razapete
                presječene;

Igra je principa sloj imenom black&white.

Djoko Erić | Jeste li vidjeli moja ja?


Otkad znam za se ja ga žudim
U kavezu vlastitog uma
Kavez i zvijer, i lovac ludi
Trojstvo u jednom, moja šuma

Učini mi se da ga slutim
Dok ranim jutrom budan ležim
Očiju sklopljenih ga ćutim
Otvorim oči on mi bježi

Ja ga tražim u jednom liku
A bezbroj lica mi polete
Slomljenog špigla imam sliku
Što zrcali se kroz fasete

Pa počnem skupljat krhotine
Onda ih u mozaik slažem
Maska klauna na me zine
Što sebi samog sebe laže

Umorne oči mira ištu
Progledam tek kad sklopim vjeđe
Pa pođem prema ishodištu
A bol mi crta moje međe


srijeda, 21. kolovoza 2019.

Milan Frčko | Na Cilinom brego


Bil sem vreden. Debele črešnje sem kral.
Najslajše črešnje škvorc mi je pozobal.
Ni njemu neje nišče lojtru podal.
Ve ga škicam i gonđam: „Da ga je dal…“

Črešnja se raščerepila f podolju
i z farbama vabi lakomne joči.
Predi nek vu sadju štiglič kljun zmoči
on levo, desno prha kak žižek v loju.

Kukovača je vu bezgu na obedo:
prašna krila piliparima štuca.
Vrganji rastejo na Cilinom brego

i neje čudo kaj mi se furt koca.
I kamilice bom v logožar spravil
kaj v zimi bodem hunjavico fkanil.

Kitana Žižić | I tako već danima


I tako već danima. Čitati ili pisati? Pisati ili čitati?

Pojma nemate koliko je teško knjigoljupcu ostaviti se čitanja. Čitam otkad sam naučila čitati. U Hvaru je knjižnica bila na terasi s koje se ulazilo u Pučko kazalište. Svakodnevno sam prelazila tih stotinjak metara, uspinjala se žustro skalama i posuđivala novu knjigu. Usput bih bacila zadivljeni pogled na Hvarsku tvrđavu Forticu, koja se kočoperi na brdu visine od oko 104 metra nad morem, sjeverno nad Pjacom. Često smo se odazivale njenom pozivu na nezaboravne šetnje i lutanja labirintom mračnih prolaza, gdje su nekada mnogi pučani, a i plebejci,  upoznali samice i mučenja. Ali bilo je i spasonosnih pohoda u njeno okrilje, kad je opasnost od najezde neprijatelja, prijetila s mora.

Po povratku bih čitala do kasno u noć. Dok me umor ne bi svladao, knjigu nisam ispuštala. Ali nisam bila sama. Na prozoru kuće preko puta svjetlo je bilo uvijek upaljeno. U stanu je živio sam  stari odvjetnik, valjda u mirovini tada, koji kao da od stola nije ustajao, niti se od knjiga i/ili neke druge pisane dokumentacije rastajao.

Zdenka Čavić | Noć Odluke


Polako je dolazio k sebi. Pred očima su mu sijevale munje a svaki pokret stvarao nesnosnu bol koja se širila čitavim tijelom. Kako je popuštala anestezija, tako je bio svjesniji sterilne sobe u kojoj se nalazio po mirisu alkohola i medikamenata, a i po položaju na uskom bolničkom krevetu.

„Doktore, dolazi k svijesti, čuo je ženski glas negdje u pozadini. “ Pred njim su stajale samo sjene. Siva koprena zastirala mu je vid a oči zapravo još nije ni mogao do kraja otvoriti. Svjetlost mu je jako smetala. Potom su mu eksplodirale zmijolike munje pred očima i ponovo je potonuo u mrak.

utorak, 20. kolovoza 2019.

Gavranovih devet premijera u devet država u dva mjeseca


vrijeme: 23.08.2019.
url: https://www.teatar-gavran.hr/

Devet kazališnih predstava hrvatskoga književnika i dramatičara Mire Gavrana u dva mjeseca bit će premijerno izvedeno u devet zemalja, a prva je na rasporedu premijera drame 'Sladoled' što će se održati 23. kolovoza u njemačkom Kazalištu Nordhausen u Nordhausenu, a redateljica drame je Anja Eisner. 

Nakon njemačke, slijede premijere u Rusiji, Ukrajini, Nigeriji, Hrvatskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Turskoj i Češkoj, izvijestio je portal Cro-kultura.

Dragan Gortan | Kad umre starica koja nikoga nema


Kad umre starica koja nikoga nema
(osim starog mačka i šarene krave)
Njezina smrt ne postaje tema
Takve se starice još žive zaborave
Kad umre starica koja nikoga nema
(u prohladno jutro dok zora sviće)
Ni grobaru neće stvarati problema
Njezin se grob može kopati i pliće
Kad umre starica koja nikoga nema
(osim starog mačka i šarene krave)
Ne čuje se poštar ispod žutoga šljema
Jer kome da ljudi za sućut brzojave
(da napišu ''s tugom''... pa svoja imena)
Tek gladan mačak zacvili ispod trijema
U štali Šarka plače nabreklih vimena

Ratko Bjelčić | Jutros sam ustao na nogu lijevu


Jutros sam ustao na nogu lijevu
popio kavu bijelu
pogledao kroz prozor
i vidio nju
Eh, da sam bio dobre volje
otvorio bih prozor
pozdravio ju, praveći se da je slučajno vidim
i potrudio se pitati: "Kako je?"
No kao što rekoh, ustao sam na nogu lijevu
i propustio zgodu cijelu

Branka Erdelji-Štivić: | Starenje za početnike, odlomak, Beletra, Zagreb, 2019.,


Našli smo ugodan stol u kutu, s prozorima na obje strane. Sjedila sam tako da sam imala pogled na osvijetljenu skijašku stazu na kojoj je bilo nekoliko noćnih skijaša te na snježne obronke oko nas. Kroz drugi prozor dolazila su nam svjetla ulice i već zatvorenih dućana, ukrašenih, šarenih izloga s brdašcima snijega preostaloga nakon čišćenja pločnika te zvonikom crkve u blizini. Bajkovito, bez pretjerivanja.

Netko je naručio Bardolino, Sonjino omiljeno crno vino iz okolice jezera Garda. Osjećala sam se dobro i mirno, ali nije me privlačio alkohol. Stoga sam na početku samo malo liznula, a poslije sam se uglavnom igrala čašom držeći je za nožicu. Ne znam koliko je vremena prošlo i koliko je Sonja popila, ali bilo je jasno da joj je malo previše.

„Evo jednog kviz-pitanja: što je bolje? Ovaaj, mislim, što bolje, ovaaj, funkcionira”, stala je i otpila dugi gutljaj. „Kaj sam ‘tela reći? Što bolje funkcionira, mlada ženska i stariji frajer ili stariji frajer i mlada ženska?” ispalila je. 

„Kak’ misliš, kviz-pitanje? Postoje li neka pravila u tom kvizu?” postavio se Miljenko.