"Slikoknjige: tišina zelenog" Ive Valentić i Sanje Lovrenčić

 

U knjižari-galeriji Kabinet Malih zvona (Savska 28, Cibonin prolaz) otvara se u petak, 3. studenog, u 19:30h izložba „Slikoknjige: tišina zelenog“ članica Umjetničke organizacije Piktogram, likovne umjetnice Ive Valentić i književnice Sanje Lovrenčić.

Slikoknjige su specifičan spoj likovnosti i književnosti kojim se dvije umjetnice bave već nekoliko godina, a najjednostavnije ih je opisati kao umjetničke knjige nestandardnih formata. Nastaju u otvorenom procesu reakcije kista na riječ i riječi na potez kistom. Cilj umjetničkog projekta unutar kojeg je realizirana ova, četvrta serija njihovih zajedničkih slikoknjiga jest istraživanje odnosa ljudi koji žive u gradu i biljaka. Autorice bilježe i razmjenjuju doživljaje povezane s tom tematikom, osvještavaju načine na koje biljni svijet postoji i opstoji u gradu, postavljaju pitanja iz zamišljene perspektive zelenila. Nudeći pogledu otiske krhkosti, raznolikosti, vitalnosti gradskog bilja, stavljaju u fokus nešto što se mnogim stanovnicima grada još uvijek čini sporednim te opominju, pozivaju na igru, potiču na razmišljanje.

Izložba ostaje otvorena do 15. studenog.

Program se realizira uz potporu Grada Zagreba.

Gordana Kurtović | Bez naslova

Treba mi osmijeh

treba mi dodir

i ona pjesma stara.

Treba mi s neba znak

da nestane nemir

jesenje tuge duge,

sunca maleni trak

daruje misli druge.

Pjesma nježna,stara

promijenit će sve

čim zajeca gitara

probuditi davne sne.

Zasjajit će oči

roditi se mladost

i sestra joj radost

u taj san mi doći.

Eda Budić | Hekatomba

Najprvi su još

najbolje pasali:

nisu vidili ča je sve

potle bilo

ni koliki su još

za njima finili.

Ač glejte,

najprvi se je poslalo

oni najdebuleji

ki se sami nisu mogli pomoć

i prez kejsteh se je moglo.

Još su i sami bili krivi

ač nisu po dobe bili pronti

za teško i dežgracije.

Drugi su poznali štabeli ljudi

kijsti su mogli odlučit

kega prešparat kega ne

da se more kako i prvo živet.

Samo,ni bilo dosti .

Morali su poć i srednji

-pak oni jači i jači .

Strah je poče i jad.

Ni se moglo drugo

prešparat onejsteh ki su meritali

(ali su pensali da meritaju).

Najzad su ti tobože najštabeleji

morali najveć platit.

Čuda,čuda već nego ča su pensali

da ćeju platit onijsti

kejsteh su prveh hitili u najhuje.

__________________________________

pasali-prošli

potle-poslije

finili-završili

najdebuleji-najslabiji

po dobe-na vrijeme

pronti-spremni

dežgracije-nesreće

štabeli-odlični,važni

prešparat-poštedjeti

meritali-zaslužili

najhuje-najgore

Ivan Tumbas | Tvoj sin

U ranu zoru kad se probudim,
sitim se tebe oh’ majko mila,
za tobom tužan najviše žudim,
ti si mi uvik najdraža bila.

Al’ sad te majko crnica krije,
jel’ tebe više u životu nije,
mrtva si tilom a živa dušom svojom,
i još bdiješ nad sinom tvojim.

Godina je da si u hladni grob pala,
za tvoju ljubav još te sin znade,
sića se tebe svoje drage majke,
uzdahe bolne tebi često šalje.

Sad gledim snižno bile ruže,
i drugo rosno mirisno cviće,
na tebe majko nepristalno mislim,
nikad te tvoj sin zaboravit neće...

HDKDM | Promocija slikovnice Ozane Ramljak 4.11.2023.

 

Online trening kreativnog pisanja "Epifanija"

Univerzum priče rađa se u velikom prasku izazvanom kada se dobra ideja sretne sa željom i maštom. Tada nastaju vreme i prostor u kome autor kao vrhovni arhitekta stvara svet u kojem će svoje junake otisnuti na neočekivano i izazovno putovanje do samog središta sopstva i suočiti ih sa njihovim (a često i svojim) najdubljim željama i strahovima.

"Epifanija" je namenjena svima koji se profesionalno ili iz hobija bave pisanjem i žele da dodatno razviju i osnaže svoj kreativni potencijal, kao i onima bez iskustva, ali sa snažnom motivacijom da ovladaju veštinom kreativnog pisanja. Trening je zasnovan na kontinuiranom radu polaznika sa mentorom, sa ciljem da se svakom polazniku pomogne da otkrije i aktivira svoje kreativne kapacitete i nauči kako da ih koristi u pisanju.

"Epifanija" je u osnovi zasnovana na idejama mitske strukture Džozefa Kembela i Kristofera Voglera, nadograđenim "Filozofijom kompozicije" Edgara Alana Poa i radovima Umberta Eka, Meri Šeli, Safona i drugih autora. Sastoji se od praktičnog rada na deset kreativnih zadataka, tokom kojeg polaznici uz podršku mentora usvajaju konkretna i primenjiva znanja koja će im koristiti u daljem samostalnom radu, bez obzira kojom se formom pisanja bave. Ciljevi treninga su da se kod polaznika razvije motivacija i samodisciplina, i naročito da se podstiče inovativno razmišljanje radi iznalaženja originalnih rešenja na postavljene zadatke.

Prijave se mogu slati na e-mail adresu ksinergija@gmali.com, sa naznakom „za kurs Epifanija“, do 12. novembra 2023. godine.

Trening kreativnog pisanja "Epifanija" organizuje se u okviru programa Kreativna sinergija i pod vođstvom Milana Jokića, pisca, scenariste i dugogodišnjeg predavača kreativnog pisanja.

Promocija | Srđan Duhović, Ante Gregov, Valerio Orlić: 31.10.2023.

 

Admir Džibrić | Lorena Vojtić: "Tminom okovani"

Sama umjetnost je uvijek priča za sebe. I je li to poezija, proza ili bilo koji oblik pisane riječi uvijek je nešto što stalno kruži oko nas. I baš na takav način ordinira i spisateljica Lorena Vojtić iznoseći sebe na papir, jasno svima da objasni ko je ustvari. I svo to naizgled potisnuto sjećanje, a opet bez gubitka identiteta i vjere u sebi, širi propagandu o žeđi i vječnoj ljubavi, te svima nama crta optimizam za bolje sutra.

Iako sam naziv zbirke aludira na crninu, sve unutra napisano je sušta suprotnost, ne prestaje teći rijeka i miris strasti. I kao što i sam pjesnik zna reći i bez obzira što i mnogi za pisanje poezije isto da je to i krvarenje kroz stihove, ne može se poreći da sama kordinacija olovke i misli, te sudara s papirom ne ponudi uvijek to nešto novo, što i svakog čitaoca povuče u taj njegov svijet. No, pored mnogo dobrih stihova u prvi plan bez obzira na naziv zbirke „ Tminom okovani“ izbija njena poezija o njenoj kćerci „ Djevojčici s krijesnicama u očima“ gdje ozračje lucidne svjetlosti samo potvrđuje koliko je lijep život, to jest njegovu vrijednost i značaj postojanosti na Zemlji. I ovo je samo još jedan dokaz koliko lirika i emocije su dobro utabani put za nešto što se samo može i naći na papiru, a ne može izgovoriti, jer nema dovoljno riječi. Stoga i jeste poezija, a i pisana riječ pravo bogatstvo koje se nudi čovjeku. I sve to nam je i baš spisateljica Lorena Vojtić u ovoj zbirci i ponudila na tacni, te mi ne preostaje no reći;

Prateći njeno pisanje još od samog pojavljivanja pa sve do i njene sedme knjige može se uočiti uvijek njena težnja savršenstvu i njen razvoj na višu stepenicu. Ono što se ne može još poreći je da njena poezija je svjetlo što će dugo sjati na pozornicama i klasika hrvatske ali i balkanske književnosti.

Aleksandar Horvat | Dva života

“Svi imamo dva života... Drugi počinje kad shvatimo da imamo samo jedan.” - Konfučije

Dani drugog života postaju duži,

San se privija k noći, nemiri gasnu,

Iskra nove slobode svemirom kruži,

Dok drugi život grli spoznaju jasnu.

Lako prolaze ljeta uz viziju glasnu,

S brigama tuđim um se posve razdruži,

Čovjek preuzme žića nagradu kasnu,

Dok drugi život prvom utjehu pruži.

“Imamo dva života”, izreka bitna.

Prihvati to, al' ima zamjerka sitna -

Tvoj drugi život traje dokle i prvi.

I zato prvom treba promjena hitna,

Jer tek su djela vrijedna i neupitna -

Besmrtan duh je, tvari raznose crvi.

Božica Jelušić | Fuga galoviciana

https://hr.wikipedia.org/wiki/Fran_Galović

Ničesa naj se ne plaši vu istini stoječi!

Naj bude kostanj na briegu, vu gori makljen.

Med parklastemi ftiči golob bogoboječi,

Gda sviet je crn i musav i s paklinom opakljen.

Na peru samodržec, literatuš i školnik:

On priležnik je Rieči, tanahni rimolovec.

Podrugačiti vrieme hlepi taj tihobolnik,

I biti ljubavnik svietla, ne mračni koboslovec.

Al' nega više kleti,hižice, tvrdne korablje.

Ni lozja ni vrčaka, vu pahu drobnog cvietja.

Poetuš jeden, stojeden: saki mrk i zazabljen

Roje se hudi duhi na rasputju stoletja.

V kostima rastočenje, a vu jeziku tmečnost.

Kak perhav pepel, nad poljem jato vran.

Iskati nam je trage, sukati MISEL NA VIEČNOST

Dok v kmici brenčiju zvoni; Ivan, Fritz ili Fran

Ah, viža baladeskna, panonska to je fuga!

Naplavna, tusta zemlja, v plavem prstenu plina.

Koturamo se nekam, lešči se zviksana pruga,

Pojela bu nas megla, grizodušna dalšina.

Kolesa nevideča smicaju se bez zvuka.

Dalje od varaši gole, drevja zaspalih straž.

Čuti je sohu, tolnača Ivana Nepomuka,

A SENJE KAJ ZA NAMA IDO, VLEČE LAMPAŠ...

Oleg Antonić | Vjetrovitim gorjem

mnogovrsne misli

naplavljuju ljuljem

razdrobljeni greben.

Prenapinje strasti

vrtloženje tlapnje

ojuženoj tundri

 

raskvašenoj zlima

taloženim grožnjom

naloženom težnjom.

Istodobno groblje

neshvaćenog cvijeća

prihranjuje trunjem

 

osojnošću šćapljen

ledenjački tremor

nepobitno mio.

Posadivši mnoštvo

uskličnika plačnoj

klackalici klica

 

zmorac draži buru

dolnik bit će noćnik

dok mre žir gluh za hrid.

* Naslovna je fotografija iz osobne arhive, nastala pred Kočom na Mangrtskem sedlu v Julijskih Alpah.

Zorica Antulov | Kiša

Dok držiš ga pod ruku,
a mila kiša sipi,
dok kišobran vam lomni
sjeverni vjetar nosi
on s ljubavlju te gleda,
u kišu se pretvara
i miluje ti pramen
taj nestašni u kosi.

Dok kišna radost pršti
i ne postoji sjeta,
on s tebe nježno briše
nestašne kapi kiše.

Dok kišni smijeh odzvanja
na sve strane tvog svijeta,
on glupira se s kišo
i pravi se poeta.

O hoće li te itko
na ovom svijetu ikad
zavoljet ko ta kiša
u ovom gradu sada?
U kosu što ti slijeće,
što osmjeh ti miluje,
niz usne ti se slijeva
i pred noge ti pada.

Natječaj za književnu nagradu „Tea Benčić Rimay“

 

Temeljem članka 36. Statuta Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak, KLASA:

012-03/19-01/01, URBROJ: 2176/05-20-02-19-2 od 18. travnja 2019. godine, dana

19. 10. 2023. godine ravnateljica Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak,

Dubravka Šurlan, objavljuje

NATJEČAJ

za književnu nagradu „Tea Benčić Rimay“

1. Natječaj raspisuje Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak

2. Nagrada “Tea Benčić Rimay“ dodjeljuje se u svrhu poticanja književnog stvaralaštva te kao doprinos potpori i vrjednovanju najboljih književnih ostvarenja za pjesmu u prozi

3. Na natječaju mogu sudjelovati svi državljani Republike Hrvatske koji pišu hrvatskim književnim jezikom

4. Na natječaj se šalje rukopis neobjavljene zbirke pjesama u prozi

5. Natječaj je otvoren od 19. listopada do 19. studenoga 2023. godine. Rukopise koji zadovoljavaju uvjete natječaja ocijenit će Prosudbeno povjerenstvo.

6. Natječaj je anoniman, stoga sve rukopise treba poslati u 3 primjerka i na CD-u, označene šifrom

7. Rješenje šifre i podatke o autoru (ime i prezime, adresa, broj telefona, e-mail i kratki životopis) treba priložiti u zasebnoj, zatvorenoj koverti

8. Rukopisi poslani na natječaj se ne vraćaju

9. Nagrada se sastoji od objavljivanja nagrađenog rukopisa i novčanog iznosa od 600,00 €

10. Rezultati natječaja bit će objavljeni 1. prosinca 2023. godine na internetskoj stranici Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak (www.nkc-sisak.hr)

11. Dodjela književne nagrade „Tea Benčić Rimay“ bit će upriličena na svečanosti 8. prosinca 2023. godine

12. Rukopise dostaviti na adresu:

Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak

(Natječaj za književnu nagradu „Tea Benčić Rimay“)

Rimska ulica 27

44000 Sisak

Vege Mucko Bucko u Dječjem vrtiću Viškovo

 

Povodom Mjeseca hrvatske knjige, 27.10.2023. održan je književni susret sa spisateljicom Tatjanom Udović u Dječjem vrtiću Viškovo. U skupini Pačića, Tatjana je predstavila svoju slikovnicu „Vege Mucko Bucko“.

Bajka u stihu, na čakavštini, obradovala je mališane koji su oponašali lik Mucka Bucka koji kuha maneštru. Mucko Bucko ih je poučio zdravom načinu života kroz zdravu prehranu i bavljenje sportom ili rekreacijom.

Slikovnicu „Vege Mucko Bucko“ možete potražiti u knjižarama V.B.Z. I Školska knjiga, te Udruzi za kulturu „Ča?“.

Kristijan Modrušan | Epitaf voljenoj

  

Kad ponoć otkuca

kraj nje ću leći,

pustit gorke suze

nek otiđu za njom.

 

Šaputati nježno

sve zakašnjele riječi

- al ona čuti neće

 jer sniva čvrstim snom.

 

Nad njenim mirnim tijelom

isplakat ću dušu svoju

 

dok ne padnu rosne kapi,

a nebo promijeni boju.

 

«Zbogom, Jedina moja.

Vidjet ćemo se opet

kad prestanem biti

ovog tijela robom.

 

I nećemo se stidjet

naše ljubavi što plamti.

Jedina, zapamti –

navijek ja ću biti s tobom.»

Ana Dudić | Raspeta na križu zbilje

Raspeta sam na križu

Umorne kamene stijene,

Pramenovi kose drhte na povjetarcu

Lagano poput lišća.

U svojoj utrobi nosim pticu

Što pjeva šapatom

Da se čuje šum  orgulja

Kroz porozne i šuplje stijene.

Šumske orgulje

Svakim trenom zvuče

Novom skladbom ugođenom prirodom.

Razapeta sam a ruke mi obavijene

Oko vlastite mene.

Ptica pjeva u mojoj utrobi šapatom.

Konji kradom prolaze kanjonom zbilje,

Srce mi kuca jačinom njihova topota

I zlatna griva im leluja 

Kao  pramenovi moje kose…

Neću zaplakati nad svojim raspelom,

Ptica pjeva u mojoj utrobi…

Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu Siniše Cmrka "Nulti sat&"

(ilustrirao Niko Barun; Zagreb: Mozaik knjiga, 2013.)

Piše: Mirjana Mrkela 

Moj prijatelj ravnatelj

Ne znam jeste li mislili da su samo pisci moji prijatelji. Oh, ne, ima i drugih zanimanja! Primjerice, moj prijatelj Božo je ravnatelj škole. On je u toj svojoj školi skoro po cijeli dan. Kad se sastanemo, imamo tonu toga za ispričati. A jedne večeri, Božo mi pruži podebelu knjigu i kaže:

— E, ovo moraš pročitati!

— Zar ti imaš vremena za ovako debele knjige?

— Ponekad, ako su ovako zanimljive kao "Nulti sat"! — smješkao se ravnatelj Božo

— Samo poviri što piše o ravnatelju!

Lucijana Živković | Mađarica

                                              

Proljetno je sunce već bilo visoko kada su izašli iz crkve. U tili čas ljudi su se u grupicama udaljavali, raspršili se po uličicama dok je ispred crkve ostalo nekoliko vjernika koji su htjeli porazgovarati sa župnikom.

Mala grupa, bolje rečeno kvartet, udaljavao se južnom ulicom. Mjesto blagdanski prazno, miriše na kolače i praznik. Ulice odjekuju koracima ovo četvero prolaznika koji žure na ručak. Bili su to djed Đuro, gospođa Ruzsa i djedovi unuci Darko i Maja. Dok su odrasli žustro razgovarali, djeca su pažljivo koračala da ne bi stali na klimavu ploču dotrajalog nogostupa. Baka Mila uvijek se hvalila da je upravo djed pravio taj nogostup. Uspjevši izbjeći sumnjive kocke takmičili su se tko će dalje skočiti. Raspričani par ispred njih kao da je zaboravio na djecu. Govor je bio djeci nerazumljiv iako se Maja trudila načuti o čemu se radi.

Inače, po dogovoru s roditeljima, djeca su vikende provodila s bakom i djedom, a to je značilo i pohod misi. „Zašto moramo u crkvu?“ žalio se Darko, „meni je tamo dosadno.“

„Svi idu nedjeljom u crkvu, tako se mora,“ odgovori Maja i sama ljuta zbog ranog ustajanja nedjeljama. Zato je često znala glumiti da spava kad je trebalo poći na misu. Ali baka Mila to nije uvažavala. Otkrila je pokrivač i pola u ljutnji, pola u šali oboje unuka istjerala van na spremanje.

„Što ti je rekla baka prije crkve? Vidio sam vas da šapćete,“ sjeti se Darko. „Šta te briga, to su ženske stvari!“ odbrusi mu Maja. „A baš si jaka ženska,“ naruga se Darko sestri, a ona mu pokaže jezik.

Petra Podhorsky | Edine, vrati se – i anđeoski glas

  

Dok čekamo da nam Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport odobri daljnje izlaženje „Pljeska“, evo što se događalo od moje zadnje kolumne.

Studeni je bio mračan, kao što je i uvijek (barem meni; ništa lijepo osim smrti nema u tom mjesecu, ako ćemo gledati na smrt kao početak, naravno).

Jednog takvog lijepog studenačkog dana, produžene tople jeseni, jedan život se ugasio u vodi. Sve što znam o Edinu je da je volio vodu i ne želim sad kopati po ranama i buditi tužne uspomene, ali mi se urezao vapaj koji je kolao Facebookom: „Edine, vrati se!“

Makar je većina nas znala da mu nema spasa, da se Edin utopio u Dravi punoj virova i opasnoj kao sam vrag u to doba, na tom mjestu i u to vrijeme, dojmio me se taj očajnički poziv da Edin uskrsne, da bude s nama i da opet brani lopte na golu Hrvatske gluhe reprezentacije. No on sada brani nešto drugo, negdje drugdje i nadam se da čuva svoje gluhe voljene.

Tad je bio Božić i sjećam se da sam bila na polnoćki. To znam po tome jer mi je to bila zadnja misa te godine na izmaku. Prekrasan Božić, s obitelji, koja se povećala za čak dva člana. Dobili smo nećakovu ženu, a i beba im je bila na putu. Savršeno, romantično vjenčanje na moru i nova nada za ljubav, mladi i njihov žar! Lijepo.

14. festival "Zagreb, grad poezije"

Jurjevska ulica i njezini slavni stanari i šetači

U subotu 28. listopada od 12 sati Teatar poezije prema zamisli Gorana Matovića organizira 14. festival Zagreb, grad poezije u znaku Jurjevske ulice i njezinih slavnih stanara i šetača.

Festival se otvara u 12h u stalnom postavu Muzeja grada Zagreba, Opatička 20 i nastavlja šetnjom Jurjevskom ulicom i obilaskom adresa na kojima su stanovali i koje su pohodili A. G. Matoš, Ivo Andrić, A. B. Šimić, Anka Krizmanić, Branko Miljković i Arsen Dedić.

Dijaloge s neumrlim velikanima uspostavljaju: Monika Herceg, Goran Grgić, Sonja Manojlović, Boris Svrtan, Ana Maras Harmander, Nikša Marinović, Filip Vidović, Stanko Kovačić, Frano Dulibić i Goran Matović.

Festival je zamišljen kao postajna drama. Iz stalnog postava Muzeja grada Zagreba umjetnice, umjetnici i publika kroz šetnju Jurjevskom na adresama velikana izvode kratke programe snažnog intenziteta.

Na adresi Jurjevska 10 stanovao je A. G. Matoš. U kratkom programu Zagreb ni selo ni velegrad sjećamo se Matoša. Jurjevska 5 adresa je Ivana Mažuranića i Ivane Brlić-Mažuranić. Dolazimo pred kuću na adresi Jurjevska 25 u kojoj je živjela mlada glazbenica Evgenija Gojmerac, koju je redovito za svojih zagrebačkih dana posjećivao Ivo Andrić. Njihova korespondencija i fragmenti iz Andrićeva Ex Ponta temelj su priče o ovoj zagonetnoj vezi. Na broju 31a u Studenskom domu stanovao je Arsen Dedić. Na toj adresi umjetnici će prirediti kratku posvetu Arsenu. Slikarica Anka Krizmanić stanovala je na adresi Jurjevska 37. Antun Branko Šimić bio je prvo suradnički, a zatim ljubavno vezan za ovu neobičnu ženu. Branko Miljković je iz gostionice Pod starim krovovima preko Jurjevske krenuo prema Ksaveru u smrt. Živio je samo 27 godina kao i veliki A. B. Šimić. Program Festivala zatvaramo posvetom Branku Miljkoviću uz izvedbu nekoliko njegovih antologijskih pjesama.


Radujemo se ponovnom susretu s vama
Vaš Teatar poezije

Ankica Kale | Ante Portas

Kad sam prišla onom hûku,
nad liticom kad sam stala,
u maglenom onom trenu,
koprena je strašna pala.

I dršćući sva u luku,
zagledana u to vrelo,
u to grotlo što je zvalo
pjenilo se, urlikalo;

s mora divljeg, uskipjelog,
ja oćutjeh da me zove
mednim glasom, mameći me
u dubinu, u okove.

Tada spazih zlatna vrata,
vrata tajni u toj tami,
vrata tajni vječnog bitka;
more pjesmom me omami.

Trebalo je tako malo,
tako malo da bih znala
kada su se, vrata hučeć
nad liticom otvarala.

Još i sada ćutim muku
na koljena kad sam pala;
uzmičući onom huku,
strašni usud sam saznala.

I zvala sam oca, brata,
molila ih mudre riječi
gdje se skriti, gdje pobjeći
dal' postoje druga vrata.

Još i sada pitam, drhteć,
jer to grotlo još me čeka,
još se nadam - ima lijeka,
lutam, tražim u osami.

I pitam se, onog dana
hoću l' njemu prić' bez jada
i utrtom stazom proći
gdje su pošli svi do sada?!

Jedno znadem, nakon mene
ovu tajnu htjednu l' znati,
u teškoj će opet zebnji
istu muku proklinjati.

Lorena Vojtić | Odgođeno skončanje

Gotički prizvuk 

gorkog razočaranja -

trgnuo me iz

astralnih projekcija.

Što sam to

upravo doživjela?

Nastupila je smrt,

ali Bog je pomaknuo

sat unazad,

kako bih stigla

preokrenuti sudbu.

Baš kao zmija

kad presvlači kožu,

pomalo neslavno,

ali i dalje sasvim

vjerodostojno -

dobila sam važnu,

drugu priliku.

O ponekim jezama,

ipak ne mogu pisati...

Zašto me 

onda godinama 

prate mučna -

retorička pitanja?

Što ovaj 

lucidan svijet, 

zapravo, nedvojbeno,

očekuje od mene?

Je li to svojevrsna

magija riječi?

I koga sam 

uistinu ražalostila -

druge ili sebe,

ma, jesam li ikoga?

- sedma knjiga -

Miljenka Koštro | Ritam dana

U naletu vremena

Netko ozgar nadgleda ovo prizemlje, dolje

Ako mi se omakne nešto van okvira

I otjera tišinu ovoga dana

Ostaje misao ogoljena kao lipina krošnja

Kada okusi snagu sjevernih vjetova

Sjećam se zime i namrštenih oblaka

Koji su sipali mekane bijele pahuljice

A one su stvarale bijelu čaroliju dana

Pored bjeline sve druge dekoracije padaju u vodu

Hodajući osluhnem ritam ovog dana

Pazim da ne uplašim ptice dok se jate

I nadlijeću iznad krovova

Sluteći promjenu vremena

Svaki dan pokuca na vrata nudeći nešto novo

Negdje krik novorođenčeta

Negdje drugdje gdje vihor rata nadjača sve druge zvukove

Jauk majke za prerano preminulim djetetom

Mjeren koracima i težinom bremena život prolazi

Lakše je ako imaš koga zagrliti

I reći mu: Volim te

A on ti vrati zagrljajem uz riječi: Volim i ja tebe

Jutro nas raspe po školama, gradskim uredima

Po cestama, planinama, po gradilištima, voćnjacima…

Kako koga, da udahnemo ritam dana

Bez obzira na okolnosti

Mario Kovač | Račun

Izliječen sam romantik zamagljena vida
Kanibal gladan, nag barbar bez stida
Paklom se šepurim, s užetom oko vrata
Kuća je moja načinjena od blata

Jednom bijah čovjek, tako priča veli
Još dok se vrag i ja ne bijasmo sreli
U sumrak svijeta pit ćemo skupa
Bez milosti je sudba, ironija je skupa

Obijat ću pragove svih Božjih vrata
Svaka riječ moja bit će od zlata
Kad spoznam da istina ko´pelin peče
Svoju dušu prodah za uvelo cvijeće

Kad Svevišnji na koncu kračun spusti
Kad naplati račun i zadnju izusti
Bez krila i glave pune sijedih vlasi
Hodat ću bez ikog da dušu mi spasi

17. PSSST! Festival nijemog filma

17. PSSST! Festival nijemog filma će se održati od 2. do 4. studenog 2023. u Centru za kulturu Trešnjevka, a projekcije filmova će se prikazivati dnevno u 17, 19 i 21 sat. I ove godine PSSST! pristupa nijemom filmu iz dvije perspektive. S jedne strane vraćamo se daleko u prošlost i publici prikazujemo blaga nastala u nijemom razdoblju filmske umjetnosti prve polovice 20. stoljeća. Inspirirani činjenicom da se festival održava samo nekoliko dana nakon Noći vještica, pripremili smo vam program nijemofilmskih klasika posvećenih magijskom, vještičjem i ostalom što koketira s nadnaravnim. Dva filma bave se progonima vještica. Prvi od njih, najskuplji skandinavski nijemi film Vještice (1922) fantastična je priča, dok je Dreyerov klasik i redovni član top-lista najboljih filmova svih vremena Stradanje Ivane Orleanske (1928) faktografska priča o montiranom suđenju francuskoj heroini Ivani Orleanskoj. Vještica je jedna od zvijezda bajke o Snjeguljici, a prikazat ćemo njenu američku ekranizaciju iz 1916. koja je navodno inspirirala Disneya za njegov dugometražni animirani debi. Da se ne bi bavili samo vješticama, pobrinut će se Carl Theodor Dreyer sa svojim klasikom Vampiri (1932). O magijskom nećemo samo na platnu, već i uživo, za što će se na otvaranju festivala pobrinuti Gornjogradske coprnice, koje građanima Zagreba i turistima otkrivaju mističnu stranu Zagreba kroz vođene ture. Dan nakon toga stručnjak za magijsko dr. sc.Tomislav Pletenac održat će predavanje. 

Naš tradicionalni hrvatski program ove godine posvećen je nijemim filmovima koje su strani snimatelji snimali u Hrvatskoj, a među njima prvi put ćemo vidjeti i najranije snimke Pule, Šibenika, Zadra, Rijeke i Zagorja! O ovim filmovima nakon projekcije govorit će istraživači hrvatske nijemofilmske baštine, snimatelj Enes Midžić i filmski arhivist Vjeran Pavlinić.

S druge strane, nijemom filmu prilazimo iz suvremene i eksperimentalne perspektive. Za vas smo odabrali osamnaest recentnih filmova natjecateljskog programa kojima će originalni zvuk zamijeniti pratnja naših glazbenika. Najbolji film programa, dobitnika nagrade Veliki Brcko, odabrat će žiri u sastavu: filmska kritičarka Vanja Kulaš, filmski kritičar Dragan Jurak, filmska kritičarka i kustosica Ejla Kovačević i filmska kritičarka i kustosica Dina Pokrajac. Svoj najbolji film odabrat će i publika. 

Svi filmovi imat će pratnju vrsnih glazbenika koji već godinama sudjeluju na našem festivalu, pijanista Vitomira Ivanjeka, Šimuna Matišića, Ivana Kapeca, Hrvoja Gallera i dua Kaplowitzi.

Dobro došli na 17. PSSST! festival nijemog filma! 

Ulaz je na sve projekcije besplatan!

Program je realiziran uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo grada Zagreba i Hrvatskog audiovizualnog centra, a u partnerstvu s Hrvatskom kinotekom, odjelom Hrvatskog državnog arhiva i Jugoslavenskom kinotekom.

 

PROGRAM:

Važna polemika u Društvu hrvatskih književnika

 

U sklopu tribine DHK „Bez cenzure“ u četvrtak, 26. listopada u 18 sati u prostorijama DHK održat će se polemička tribina „Može li umjetna inteligencija ugroziti ljudsko pismo?“

Sudjeluju: Jadranka Pintarić, Ivica Matičević i Dino Milinović, a moli se i publika da se uključi u ovu važnu raspravu.

Voditeljica i urednica: Lada Žigo Španić

Željko Perović | Za ovako upečatljive redove potrebno je veliko i prekaljeno srce

 

Kratak uvod za knjigu

Savršeno ne postoji!

Svako napisano slovo nije magnet da čitaocu um privuče, ali jesu riječi koje kao bistra izvor voda žeđ pogledom liječi! Beskrajno sam zahvalan porodičnim genima za naslijeđenu ljubav prema poeziji.

Želja mi je da se knjiga razlikuje od dosad napisanih. Poeziju sam obogatio svojim izrekama i kratkim pričama, koji će biti svakoj pjesmi oslonc i podrška.

Događanja sam vjerodostojno predstavio i naglasio vremena u kojima su stihovi nastajali!

Biografija

Ivan Tumbas | Izvor Bune

Svaka tica svome mistu leti,
makar s’ tugom napušteni jadi,
svome rodnom kraju želim poći,
makar malčak šnjime provest noći.

Proujale godine,
gazde se izminjale,
al’ osta izvor isti,
ko’ što su kazli naši pređi,
na vrvu osta kula Stjepana,
crkve stare nema,
a zidina kome smeta.

Nemarim obašo sam,
prapostojnu naši stari,
napio se vode,
sa izvora Bune čiste.

Bistra vodo al’ si brza,
jakost tvoju Bunjevac čuva,
otrli su sve korene naše,
nedam izbrisat riči zapisane.

Divane mi dođoši novi,
da su to samo moji snovi,
jel’ Bunjevac ne bi tamo.

Kazo sam dicama mojim,
što se nesmi zaboravit tako,
svoj rodni pra kraj dičnih Bunjevaca,
izvor i kamen naših praotaca...

Vendi Vernić - dobitnica Plekete BIB-a 2024.

Hrvatski centar za dječju knjigu ponosno objavljuje velik uspjeh hrvatske umjetnice na 29. Bijenalu ilustracije u Bratislavi 2023. - Vendi Vernić osvojila je Plaketu BIB-a za ilustracije iz knjige Luda kuća na Međunarodnoj natječajnoj izložbi ilustracija knjiga za djecu i mlade na koju su pristigle 2072 ilustracije iz 355 knjiga od 275 ilustratora iz 36 zemalja iz cijeloga svijeta.  Izložba je otvorena 4. listopada i traje do 3. prosinca 2023. godine te predstavlja najbolje kreacije u svijetu dječje ilustracije u posljednje dvije godine.

Hrvatski centar za dječju knjigu kao hrvatska sekcija IBBY-ja od 1997. godine organizira nastup hrvatskih ilustratora na BIB-u i prema statutu BIB-a odgovara za odabir umjetnika koji će predstavljati Hrvatsku. Od tada, pa do danas samo su troje hrvatskih umjetnika osvojili nagradu na BIB-u, najvećem i najstarijem bijenalu ilustracija na svijetu: Svjetlan Junaković, Andrea Petrlik Huseinović i sada Vendi Vernić.

Hrvatski umjetnici koji su se svojim radovima predstavili na međunarodnoj izložbi ilustracija u Bratislavi 2023. odlukom stručnom povjerenstva: Klasja Habjan, Ana Kadoić, Agata Lučić, Lucija Mrzljak, Hana Tintor, Vendi Vernić, Manuela Vladić Maštruko i Dominik Vuković.

Na Međunarodnom simpoziju ilustracije koji se održao u okviru BIB-a 2023. s temom Fairy Tale Books (National Identity of Illustration and its Communication in the International Context), Vendi Vernić je održala predavanje Telling a Story, Creating a World: Influence of Ivana Brlić-Mažuranić's Fairy Tales on Croatian Illustration predstavljajući Ivanu Brlić Mažuranić, ilustratore njenih knjiga te svoje ilustracije priče Menažerija Ivane Brlić Mažuranić u knjizi La casa de fieras, nastale kao rezultat IX. International Award for Illustration Bologna Children's Book Fair - Fundación SM 2018. godine.  

Također, na ovogodišnjoj radionici za mlade autore BIB UNESCO Workshop Albin Brunovský sudjelovala je hrvatska ilustratorica Maja Biondić.

Gradska knjižnica Kaštela organizira 8. Županijsko natjecanje u čitanju naglas

 

Osmo županijsko "Natjecanje u čitanju naglas" koje organizira Gradska knjižnica Kaštela održat će se u srijedu 25. listopada u 19 sati u Nadbiskupskom kaštelu u Kaštel Sućurcu na adresi Gospojska štrada 1.

“Nacionalno natjecanje u čitanju naglas” pokrenule su Komisija za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskog knjižničarskog društva i Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak. Cilj ove akcije je poticanje čitanja, razvoj čitalačkih navika, popularizacija knjige te poticanje pozitivnog natjecateljskog duha.

Na završnom županijskom natjecanju pred Povjerenstvom će nastupiti po dvoje najboljih učenika (od 3. do 5. razreda i od 6. do 8. razreda) iz svih osnovnih škola iz Splitsko-dalmatinske županije koje su se prijavile na natjecanje. 

Pobjednici županijskog natjecanja predstavljat će Splitsko-dalmatinsku županiju na 8. državnom Natjecanju u čitanju naglas koje će se održati u Sisku 9. i 10. studenog 2023. godine.

Gradska knjižnica Kaštela

Više informacija na 021 226 001.

Kazalište Mala scena | Za bajke nema zime - Premijera

 

Zima, a osobito Advent u Kazalištu Mala scena svake godine osobit su doživljaj i za male i za velike. I, iako priča Kazališta traje već duže od tri dekade, i dalje - uspijevaju iznenaditi svoju mnogobrojnu publiku. Pa će tako i ovaj četvrtak na svečanoj premijeri predstaviti Za bajke nema zime - novu predstavu za djecu stariju od 5 godina u kojoj uvode koncept kazališta sjena.

“U našoj novoj predstavi - propitujemo i slavimo tradiciju bajki. U današnjem društvu bajke se često “proziva” kao nedovoljno woke, nedovoljno kritične, često zastrašujuće. Ali mi ćemo tu premisu, kao i uvijek dosada, s našom djecom, propitati.” - ističe Buga Marija Šimić, umjetnička direktorica Male scene. Naime, “Za bajke nema zime” doista tematizira bajku kao osnovu djetinjstva, ali na poseban način.

Što bi se dogodilo kada bi Snjeguljica ostavila patuljke? A što kada Pepeljuga ne bi otišla na svoj bal? Može li tužan kraj Djevojčice sa šibicama postati sretniji? “Za bajke nema zime” - poziva na maštanje. Ne umanjujući važnost tradicionalne bajke, Mala scena poziva na mogućnost da u bajkama, kao i kazalištu, svatko vidi i za sebe uzme ono što mu treba.

“Ovaj put to radimo kroz magiju kazališta sjena. Riječ je o konceptu koji doista nije čest na našim prostorima, ali je - predivan. Potiče maštanje, kroz suptilnost i čaroliju igre svjetla i tame ostavlja prostor da svaki gledatelj i kroz maštu i interakciju aktivno sudjeluje u stvaranju predstave. Reći ću vam samo da smo u kazalište donijeli stotine metara bijelih tkanina, šljokica i lampica. Čeka vas vizualna bajka u 360 stupnjeva!”. 

Nova predstava, autora Drage Britvića i redateljice Tončice Knez, nova je razina kazališne ponude za djecu koja ih poziva da osjete sve emocije - i radost i tugu i odlazak i promjenu. Ne skriva mogućnost da osjete nešto što nije samo - smijeh. I u tome u suštini nadomješćuje svo ono vrijeme kada se umjetnost za djecu prikazivala kao - isključivo sretna. A i današnja psihologija se slaže - djeca moraju naučiti osjećati. 

Uz Elmu Tomić i Bugu Mariju Šimić, u predstavi će zabljesnuti i Nada Rocco koja je, u prošlogodišnjoj adventskoj priči Male scene, podjednako oduševila i djecu i njihove odrasle.

Glazbu potpisuje Davor Rocco, scenografiju i kostime Lorna Kalazić, za izradu scenografije zaslužna je Ana-Marija Pavić (QuiltAna), dok je kostime izradila Tonkica Kosor. Vizualni identitet izradila je Eva Radiković. Produkciju potpisuje Buga Marija Šimić uz asistenticu Elmu Tomić. 

Za bajke nema zime bit će epicentar zbivanja Adventa u Maloj sceni ove godine, uz već tradicionalne posjete Djeda Mraza, a svečana premijera nove predstave održat će se ovog četvrtka, 26. listopada u 18 sati. Karte za premijeru dostupne su ovdje.