Kolumne

utorak, 28. veljače 2023.

Stjepan Crnić | Grozdana


Ivan je lagano skrenuo s ceste na veliko odmorište s benzinskom pumpom i restoranom. Natočio je gorivo, parkirao auto i sjeo za stol u dvorištu restorana. Puhao je lagani povjetarac, baš onako kako je njemu odgovaralo. Bablje ljeto u rujnu. Okrenuo se licem prema suncu, nagnuo glavu unatrag, zažmirio i kao gušter uživao u njegovoj toplini. Potpuno se umirio, gotovo zaspao. Isključio se od svega što se događalo oko njega i ni o čemu nije razmišljao. Bilo je to vrijeme potpuna opuštanja i mira. U stvarnost ga vratila cika djece za susjednim stolom. U prvi je tren iznenađeno pogledao oko sebe kao da se probudio iz sna, pitajući se gdje se nalazi, a onda uzdahne shvativši da sjedi za stolom uz kavu koju još nije ni počeo piti. Rastegne se, srkne kavu i zagleda se u obitelj za susjednim stolom. Dječak i djevojčica jeli su grožđe. Ivan uoči veliki grozd u dječakovoj ruci.

'Grozdana!' prođe mu glavom.

Na licu mu se pojavi veliki smiješak. Sjeti se svojega prvog boravka u Šibeniku.


Ivan je ušao u prazan kupe vagona, stavio torbu sa stvarima u prostor za smještaj prtljage iznad sjedišta, otvorio prozor, naslonio se i promatrao ljude na kolodvoru. Činilo mu se da promatra izgubljenu gomilu koja traži izlaz i neuspješno tumara amo-tamo. Ljudi su hodali na sve strane. Neki su trčali bojeći se da će zakasniti na vlak, dovikivali nekomu nešto, mahali rukama. Drugi su zbunjeno hodali kao da su se izgubili u toj velikoj gužvi koja se stvorila.

„Je l' slobodno?“ upita ženski glas.

Ivan se okrene. Na vratima kupea stajala je djevojka izražajnih zelenih očiju u laganoj ljetnoj haljini. Crna joj je kosa bila podrezana taman do ramena, ravno počešljana, uvijena prema vratu.

„Slobodno, slobodno je! Izvolite!”

Djevojka uđe i unese prtljagu.

„Dopustite da vam pomognem!“ ponudi se Ivan.

Djevojka se nasmiješi i prepusti mu kofer. Kupe se ispuni svježim mirisom jorgovana. Miris podsjeti Ivana na jorgovane koji su rasli u ogradi bakina vrta. Tijelom mu prođe ushit proljeća.

„Ja sam Ivan. Putujem u Šibenik, a vi?“

„I ja putujem u Šibenik. Ime mi je Grozdana.“

Goran Jaružanin | Estivacija


Ako pođemo od ništa.

U bjelini praznih snova,
Na rubu samoga ruba,
Kod izvorišta tišine,
U svili svilene niti..
..Ništavilo odzvanja u eter.

Blijedo svjetlo mjeseca
Svira Mozarta u orbiti smještenoj
Od prapočetka, koja ga vodi
Po nevidljivoj stazi,
U estivaciji.

Poslije odličnog orgazma
Priroda će krenuti
Prema nama.

Gordana Kurtović | Dogodi se...


Uhvati te silnom snagom,
nespremnu i mladu,
kao grom iznenadi, i ništa isto nije.
Snivaš sjaj najdražeg oka, srcem slažeš nadu; 
otvore se vrata raja, čari i magije,
od koralja gradiš scenu drhtaja i strasti.
Plam se razgori,duše dvije nastave cvasti.

             ******

Pritisnu godine, bore, i rutine
razne.
Tek najbolji čuvari ove vatre
osmijeh 
sreće zadrže. Kolike duše traju
prazne,
kao ispijene čaše. Pjesma im je
lijek,
hrabre se utjehom molitve i
uspomenom.
Ne videći dobro, plove lađom
polomljenom.

I tako, vežu ih neki nevidljivi
lanci,
zajedno žive i dišu, ali na distanci.


ponedjeljak, 27. veljače 2023.

Narcisa Potežica | Oleg Mandić: „Život obilježen Auschwitzom”



O knjizi Olega Mandića i o njemu mnogi su čuli, vidjeli ili čak čitali njegovu knjigu ili gledali o njemu dokumentarni film na televiziji. On je s jedanaest godina bio u zloglasnom Auschwitzu, poznatom kao logoru za istrebljenje, ali je dočekao oslobođenje i među zadnjima, a prema snimljenom materijalu bio čak posljednji čovjek koji je napustio Auschwitz.

Svečano predstavljanje knjige „Život obilježen Auschwitzom” organizirala je FRAKTURA u čijoj je nakladi knjiga izašla 2022. Na tribini 31. siječnja 2023. pod nazivom „Razotkrivanje” u velikoj dvorani Novinarskog doma na Roosveltovom trgu u Zagrebu pred brojnom publikom među kojima je bila i ministrica kulture Republike Hrvatske i predsjednik Židovske općine Zagreb govorio je uvodno u ime nakladnika Sead Serdarević. Poslije toga je dugo govorio sam Oleg Mandić i na kraju Neven Šantić koji je knjigu uredio i kao suradnik prati Olega Mandića zadnjih pet godina na brojne tribine i razgovore u školama i kulturnim centrima po Istri i mnogim gradovima u Italiji.


Oleg Mandić je pripovijedao na predstavljanju svoje knjige  ono što je i u knjizi opisano. Zajedno s majkom i bakom zatočile su ga okupacijske snage u Opatiji 15. svibnja 1944., u mjesecu kada je u njihovom vrtu cvao jorgovan čiji ga miris još uvijek vraća u taj nesretni dan. Njegov otac i djed bili su poznati antifašisti, dr. Ante Mandića, jedan od najvažnijih sudionika NOB-a, pa nije čudo da su članovi njihove obitelji poslije dugog ispitivanja odvedeni najprije u poznati logor Rižanu blizu Trsta, jedini koji je u Italiji imao krematorij a onda su otpremljeni stočnim vagonom u Auschwitz. Tamo je na sreću kao jedanaestogodišnjak ostao u istoj baraci s majkom i bakom. Prisustvovao je strašnim prozivkama kada je svaki peti zatvorenik izdvojen i otpremljen u smrt kao višak.

Predstava za bebe "Noć/Dan" u Teatru na Trešnjevci

 


Teatar na Trešnjevci Centra za kulturu Trešnjevka će 3. ožujka u 11 sati i  4. ožujka 2023. u 11 i 12 sati izvesti predstavu u vlastitoj produkciji pod nazivom "Noć/Dan" namijenjenu bebama od 6 do 18 mjeseci. Predstavu izvodi Frana Marija Vulić Vranković koja ujedno potpisuje i režiju, kostimografiju potpisuje Anamarija Filipović-Srhoj, a za fotografije je zaslužna Ines Novković. Trajanje predstave je 30 minuta, a mali gledatelji sjede na sceni. Predstava će gostovati 22. travnja 2023. u Centru za kulturu KUGA u Velikom Borištofu u Austriji.  


O predstavi:

Noć/Dan prati jedan dan u životu maloga mede Medoslava. On je još mali, ali želi biti veliki. Voli se igrati s vlakićima, kockicama, zvečkama, a najdraže od svega mu je kupanje u kadi i uživanje u mjehurićima. Ima Medoslav i svoju omiljenu igračku, malenoga dinosaurusa. Kroz svakodnevne aktivnosti, od ustajanja do odlaska na spavanje, prikazuju se scene koje su bebama poznate i koje prepoznaju kao bliske te im se time omogućuje da dodatno promatraju i na svoj način proživljavaju svakodnevnicu. 

Cijena ulaznice: 2 eura / 15,10 kn (ulaznica se naplaćuje i za dijete i za odraslu osobu u pratnji)


Sonja Smolec | Romancero



Poželjeh sjediti uz obalu da me more umiruje.
Poželjeh… da odnekud iz daljine do mene dopre zvuk gitare,
i glas, pomalo promukao i sjetan neka pjeva kao da me nema.
Ti, koji sviraš, ostani tamo gdje jesi, samo sviraj, sviraj…

Canção Do Mar

Pustite me da sanjam vlastite snove,
neka uz i niz valove plove
Neka me prati nevidljiva sjena,
a ja, da polako nestajem kao morska pjena
Neka kroz maslinike uspavane
i tek propupale vinograde
dopre pjesma, nepoznati glas,
i dok se u samoći svojoj utapam sama
utjehu tražeći, njišući se na vjetru ko tek iznikli klas
samo molim, molim da nitko ne pjeva o nama…

Neka mirisi pupova magnolija
ostanu zatvoreni u kukuljicama;
neka pričekaju dok odem
i tek onda prospu svoje latice
na vjenčani sag proljeća.
Neka svečani bademi sačuvaju svoju gorčinu;
mogu im dodati i ponešto svoje.
Čekam da jorgovani ponovo procvatu,
da opet budem svoj vlastiti romancero,
da s Mjesecom podijelim još jednu noć.


© Sonja Smolec iz zbirke "Pričam ti..."

Udruga Ritam misli - programi za ožujak

 




Udruga Ritam misli u ožujku, ususret proljeću priprema tri programa koja će svojom raznolikošću i razigranošću obojiti život bojama buđenja. Predstavit će radove mnogih autora iz Hrvatske i inozemstva. Za sve ljubitelje poezije bit će to svakako mjesec poetskog pulsiranja.

6. ožujak 2023. - Put Emocija - u 16:00, Dom za starije i nemoćne, Zavojna 5 Varaždin, održat će se glazbeno poetski program posvećen korisnicima doma. Pokloniti vrijeme i ljepotu riječi starijim osobama je bogatstvo koje daruje suzu u oku i osmijeh na licu.





7. ožujak 2023. – Jezičac literature – u 19:00, kavana Stara vaga, Trg Matije Gupca 61, Varaždin. Udruga Ritam misli predstavit će knjige dvoje posve različitih autora, pjesnikinje Vere Vujović iz Zagreba i pjesnika Slobodana Vučića iz Varaždina, koji će svojom različitošću protkati večer poetskim bravurama. 
25./26. ožukak 2023.Poezijom govorim – Svjetski dan poezije. I ove godine u Varaždinu otvaramo vrata pjesnicima. Sa željom da dan poezije bude dan ljepote izražavanja i ljepote života – kažu organizatori.Program festivala Poezijom govorim trajat će dva dana: - subota - središnji subotnji maraton, od 11:00 u Svečanoj dvorani Županijske palače, Varaždin- subota - sadnja pjesničkog drva i poslijepodnevno čitanje, park na trgu Matije Gupca, Varaždin- subota - večernje druženje, Beretinec- nedjelja- Život u toku, jutro uz Dravu, ispred Arene Varaždin.Vjerujemo da će svatko moći pronaći jedan komadić ljepote na bogatoj trpezi poezije, poručuju organizatori, članovi udruge Ritam misli. 

Ispovijed jedne čitateljice

   

O romanu Nene Lončar "Moje srce je zec"

(ilustracije M. L. Bondo. Krapina: Umjetnička organizacija Kreativna kuća, 2022.)

Piše: Mirjana Mrkela 

Prijateljstvo je važno

— E, a sjećaš li se, — kažem ja Neni i pomalo sam zlobna — kad si ti ono imala slomljeno srce?

Sandra Halt - Ćuže | Kava s razlogom


Znate onaj osjećaj kad Vam je glava na ramenima preteška kao da su je natrpali olovom, i svaka misao - I ona najjednostavnija - zadobije jednu podvučenu tešku notu. Podvučenu crvenim. 

Dok je hodala osunčanom ulicom Matice Hrvatske zamišljajući ući u dućan I kupiti upravo haljinu s lutke iz izloga jer izaziva proljeće i super bi joj stajala, shvati da u odrazu vidi dječju želju koja nema veze sa stvarnošću. 


Onaj masni oblak misli još više oteža iako ga je lakim hodom prema dogovorenoj kavi htjela otresti I reći:”Ma daj nasmiješi se! Nek te ogrije sunce! Iznutra I izvana.”

No nekako nije mogla.

Je li to bilo more papirilogije na poslu, prepirke s ukućanima; važan poziv koji ne dolazi..unutarnji nemir koji je neobjašnjiv I krut I nimalo prikladan tom lijepom danu – nije mogla odrediti.

U to ugleda prijateljicu koja joj uputi pozdrav sa smiješkom iskreno se radujući susretu.

Mario Kovač | Cesta


Jedan i trideset u noći

Kiša me napustila

Ostavila je miris na meni

Poput ljubavnice

Grad je groteskno zrcalo

Lice i naličje

Usnulog staklenog straha


Moje ruke na volanu

Izgledaju nestvarno

I jazz što je dopirao

Iz starog auto-radija

Odavno je zamro

Zajedno sa snovima

Zaboravljenog djetinjstva


Iza i ispred mene 

Samo mokra cesta

Građena bez smisla

Među hladnim zvijezdama

Ne poznajem utočišta

Ja sam daleki treptaj

Nečijeg oka


nedjelja, 26. veljače 2023.

Ljiljana Vuglač | Da se dogodimo mi



Jednom da se dogodimo mi, sanjam. 

Da se rodimo iz strasti 

zabranjene, bestjelesne,

proizašle iz stihova, pogleda 

i žudnje skrivane, gotovo bolne. 

U nekoj dimenziji nepoznatoj, 

za milijun godina,

mi da se dogodimo, sanjam.

Tada abdicirat će razum, zavladati želja

i ti ćeš me voljeti snažno

dok se slatkoća poljubaca prelijeva usnama. 

Da se dogodimo mi, želim

pa da svila klizne niz rame 

kada hraniš me narom, 

a u kaminu zauzdani oganj gori.


I ove noći sanjam nas.

Sanjam pripadanje, zagrljaj i smijeh, 

glasan, iskren. 

Sanjam da si tu kad se budim, kad te trebam.

Da budeš moj kompas, putokaz. Smisao.

Mi da jesmo, želim

pa da ne stojimo negdje na rubu grada, 

sami, 

ničiji,

svatko od nas u svojoj tišini. 



Suzana Ljepava | Muza


Moje ime je Elena
Ne postojim
Možda se i ponovo rodim
Sada
U pjesmi ovoj
S nogama bosim
Nalazim se između svjetova
Na meni haljina
Od svjetlosti, treperava
Tamo sam...
Gdje samo stih poete doseže
I u snovima tvojim
Tamo sam...
Gdje ne znaš dal postojim
Kroz usne tvoje kad ime poteče
Elena, Elena
Odjekuje između vremena
Tad ću na papir bijeli da se naslonim
Lijepo da se smjestim
U stihove da uselim
Bit ću tvoja muza
Rodit ću se u pjesmi ovoj
U ljubavi tvojoj
Između dva kratka trena
Između vremena
Moje ime je Elena.

subota, 25. veljače 2023.

Dodjela nagrada u Natječaju GKK „Kaštelanske štorije 2023.“

 

Svečana dodjela nagrada u devetom po redu Literarno-likovnom natječaju GKK Kaštelanske štorije održat će se u utorak 28. veljače s početkom u 18.30 sati u kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću.

Svi nagrađeni i pohvaljeni likovni radovi bit će izloženi u velikoj dvorani dvorca Vitturi prilikom dodjele nagrada i priznanja, dok će na Dan grada Kaštela likovni radovi biti objavljeni na službenoj mrežnoj i Facebook stranici Gradske knjižnice Kaštela.

Svi nagrađeni i pohvaljeni radovi bit će tiskani u zborniku Kaštelanske štorije.

Osim nagrađenih i pohvaljenih sudionika natječaja Kaštelanske štorije 2023., kojega je GKK i ove godine raspisala na temu Kaštela u povodu Dana grada Kaštela, u završnoj svečanosti sudjelovat će učenici kaštelanskih osnovnih škola i djeca iz Dječjih vrtića Kaštela te Kaštelansko dječje kazalište Škatula.
Pokrovitelji Natječaja su: Grad Kaštela, Turistička zajednica Grada Kaštela, Apartmani Marijeta – Kaštel Sućurac, Naklada Bošković – Split i Nakladnička kuća Neretva – Zagreb.

Popis nagrađenih i pohvaljenih radova je na poveznici: 

https://www.gkk.hr/vijesti/kastelanske-storije-2023-rezultati-natjecaja/


Božica Jelušić | Duša pored mora



Dušo djetinjasta. Ludo. Znaš li da vrijeme ide?
Hvataš se teških stvari i s jakima u koštac.
Pa tiho cviliš u kutu kad padneš kao proštac,
Modrice listom pokrivaš, da se na svjetlu ne vide.
Nagutala se vjetra, dimova, morske soli.
Rastepla se po travi, pržini, sitnom šljunku.
Naslušala se priča poučnih o Palunku,
Načekala u mraku, da te Duh osokoli.
I sad, k'o naboran ribar, pecaš okrajke snova.
Prigovaraju mnogo načinu kako se boriš.
I nije dobro, vele, to što se svima otvoriš,
A kako si tek sjala, nekada, sretna i nova!
Što znači "ispravan biti" i koliko to vrijedi?
Mjerkaš groblje uz more: lavandu, tamarise.
Ostarjeti je lako, teško je predati se.
Stoga djetinjasta budi, premda te vrijeme ne štedi.

Flora Green
Ilustracija: Internet

Željko Bajza | More




Stabla kamenje val i planine
Val u mirnu obalu udara mnogo se valova u meni giba
Iz prostranstva mora pogled upućujem
Beskrajnost mora zbuni me i ganu
Okani se pjene gledaj u zjenicu oceana
Mi smo poput barki što se morem njišu
Ja sam čuo pjev kamena
Poput školjke biser skrivam u prsima razapet kao krilo galeba
Hladne školjke pisane bijele dragulje srebrnog sjaja čuvaju
Ja sam onaj što biser traži u moru tvoga bivstva
Bistrim podmorskim odbljescima sunce se odsjajima ljeskalo
Preplavio nas val noćašnjih doživljaja
Obzori su bili čisti sjećajući se na lađe koje se ljeskaju na tamnoj vodi
Valovi se uspeše do vrhunca noć je tamna a vali divlji
Što ima u zaludnom udaranju valova
Rastresena i raspojasana nirvana
Sve je imalo značenje, važnost ritam Sklop boja i doživljaja
Modrina vode je postajala zagasitija
No pitajmo gdje je Fontana sreće


Darija Žilić | Prijateljicama


Onima koje u stanovima sjede kao kanarinci bez pjesme, i vuku teško tijelo po krevetima,
I peku kruh i budne su noću dok čuvaju polumrtve, kao ptice na straži, čuvarice mraka,
Onima koje u vrtovima divljih svinja traže majku koja se više ničega ne sjeća,
Onima koje na brijegu izvan grada, smišljaju nacrte krovova budućih kuća, i onima koje pišu godinama, same, u stanu morskog psa
Koji je izronio davno i pretvorio se u ljušturu, preparirani mozak aleatorike, u smijeh preljubnika, onima koje u dućanima pakiraju grožđe, kivi, i daju kruh umornim starcima i režu sendviče djeci koja su bez obroka u školi, onima koje skupljaju mačke u koritima rijeka , i čuvaju pse koji se nikog ne plaše, i onima koje se trude stvarati pjesme o nasilju, svijetu egoizma, onima koje puštaju tijelo da se obnavlja nakon operacija, kroz pjesmu i onima koje su otvorile poluslijepe oči. Onima koje lutaju svijetom, i onima koje stoje kao krtice na mjestu, prijateljicama koje ne znam, i o kojima pišem, prevodim toponime, srcolike oblutke u riječi, u gorja Libanona. Svima njima, i onima koje bacaju cigarete i onima koje čikaju danima, onima koje se seksaju i onima koje ne, onima bez pedigrea, i onima sa Šalate, onima sa sela i onima iz predgrađa, onima iz velikih jabuka, želim praznik jutra i mira, prije svih čestitanja.

petak, 24. veljače 2023.

Književna nagrada Ante Zemljar

 

Hrvatsko književno društvo i Makedonsko kulturno društvo „Ilinden” pozivaju Vas 

u subotu, 25.veljače 2023. u 18:30 sati
u MKD Ilinden - Rijeka, Matačićeva 5, 

u tjednu kada se obilježava Dan materinskog jezika, da se zajedno zahvalimo, velikom promotoru hrvatskog, talijanskog i makedonskog jezika

našem sugrađaninu, GIACOMU SCOTTIU!

Hrvatsko književno društvo, ima čast prvi put dodijeliti književnu nagradu
"Ante Zemljar" književniku Giacomu Scottiu, 
povodom 101. godišnjice rođenja pjesnika Ante Zemljara.

MKD Ilinden, uručiti će Giacomu Scottiu Zlatnu plaketu za poseban doprinos i promociju makedonskog jezika i literature koju dodjeljuje Udruga za literaturu i kulturu „Bran 2010” iz Struge.

Glazbenu notu ovoj večeri dodati će MKD Ilinden i KUD Fratellanza – Rijeka / (Societa' artistico-culturale Frantellanza Fiume).

Program će voditi Ivona Dunoski Mitev, Valerio Orlić i Mihael Arčon.

Radujemo se vašem dolasku!

Nina Vukadin | Akvarel ljubavi


Zvjezdana noć,
zlatne niti nebeskim svodom raspršene,
u našu sobu ulaze.
Vjetar nam šapuće,
tišinu srca lako prepoznaje.
Na krevetu zvijezde padaju,
kao med se lijepe na naša srca
Naša soba je nebeska simfonija.
I mi preskačemo baršunaste oblake , zvijezda i planete .
Sve to nestaje iza nas.
Svemir dirgira! Valcer ljubavi .
Dok naše trepavice razigrano plešu dodirom .

Aleksandar Horvat | Dokolica #2: Življenje


Pun je života šešir čarobnjaka,
Svanuća nose uvijek nova čuda,
Nisu to hirovi zanesenjaka,
Čarobna već su i buđenja luda.

Ne znam o življenju što trebam znati,
Poštujem bitak jer poklonjen mi je,
Da živim - to život želi mi dati,
On sve je, pa ipak - ponešto nije.

Nije lagan, da proleti danima,
Ni teret teški, da leđa ga nose,
Nije tup signal među ekranima,
Ni oblak kojeg vjetrovi odnose.

Život tek tren je u vječnom vremenu,
Ko slijepi putnik skriven u sjemenu.

Davorka Črnčec | Dan praznih krletki


Gdje gasne svjetlo moga mraka

tamo jedino jesmo
mi što nikada nećemo biti.
Tu nam svemir uvijek načini gnijezdo
od onoga što ostave cigani
kad na bijeli mjesec
vežu prazne krletke kao opomenu.

Ponekad želje ne dočekaju dan.

On pak ponekad u prolazu zastane
i s njim oni ljubavnici nekazani.
Ne dišu. Ne pišu.
Postoje
kad se ugase zadnja svjetla
mraka
kud samo mjesec i hvatači snova prolaze.



četvrtak, 23. veljače 2023.

Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva, Mjesec hrvatskoga jezika

 
Povodom Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva, koji je ujedno i dan prve hrvatske tiskane knjige Misala po zakonu rimskoga dvora čije je tiskanje završeno 22. veljače 1483., i Mjeseca hrvatskoga jezika, Odjel za hrvatsko glagoljaštvo Matice hrvatske poziva Vas/vas na upoznavanje hrvatske glagoljaške baštine kao temeljne odrednice hrvatskog identiteta kroz:

Predavanje akademika Stjepana Damjanovića povodom 540. obljetnice prve tiskane knjige na hrvatskom jeziku Misala po zakonu rimskoga dvora iz 1483.

Listanje originalnog primjerka Misala po zakonu rimskoga dvora koji se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu:

https://glagoljica.hr/?pr=iiif.v.a&id=13837&tify={%22pages%22:[6],%22view%22:%22info%22}

Opće informacije o hrvatskoj glagoljici i glagoljaštvu:

Jadranka Göttlicher | Sreća


Petrovo uho na plaži
Dar za Lukasa
Kiša ipak neće pasti
Čini se
Oni rijetki i udaljeni plivači
Nikad mi nisu bili bliži
Šaljemo si osmijehe
Braća smo!

Božica Jelušić | Selenino prstenje od srebra



Prstenje od srebra, neka tajna veza,
Otkopano blago, što nebu pripada.
Dok na zemlji kruži loša hipoteza
Da vječita ljubav u legende spada.

Mislim na te ruke, boginjine prste,
Što srebrni nakit umijećem pozlate.
Pa kad gladne koze sav lovor obrste,
Krug skovan od srebra još zablista za te.

Možda drugi vole da zlato prevlada,
Ali ja u srebru naslućujem rudnik.
Ono jamči mjesto gdje Selena* vlada,
I zaljubljen patnik nije uzaludnik.

Kad jesen koprenom zaumlje prekrije,
Ja sam divlja guska i na straži vojnik.
Još postojim samo dok nada mnom bdije,
Tvoje lice bijelo k'o Mjesečev dvojnik.

----------------------------------------
Selena-grčka boginja, personifikacija Mjeseca

23. 2. 2023.
Flora Green
Ilustracija: Internet

Stjepan Crnić | Kazalište

 

KAZALIŠTE


Uz pomoć kćerke Tajane, Davorka je odabrala svečanu garderobu za izlazak, nabacila svježu šminku i mogla je krenuti.

„To je to. Kako izgleda?“

„Super! Još samo elegantna mala torbica.“

Odabrale su torbicu koja najviše pristaje ovakvu izlasku i Davorka je uskoro sjedila u tramvaju. Bila je uzbuđena kao nekad kad je sa školom prvi put išla u kazalište, i to baš u Komediju. Sada je vrijeme da se prisjeti tih mladalačkih dana i usput posjeti katedralu. Za sve je nekako imala vremena, ali za obilazak starog grada i Kaptola nikako, pa čak ni za vrijeme adventa. Prijateljica Ivanka nagovorila ju je da prije predstave odu na molitvu u katedralu. Naći će se ispod sata na Trgu bana Jelačića. 

Taj je izlazak za nju bio pravo osvježenje. Predstava Mamma mia  jednostavno se morala vidjeti. Pjesme grupe Abba, pjevat će se uživo u Komediji. To se ne  smije propustiti! Te su pjesme  obilježile njezinu mladost, a prisjećanje na mladost uvijek budi posebne osjećaje i uzbuđenje. Zažmirila je. Glavom su joj prolazili zvuci melodija koje su godinama bile svjetski hit, a i danas se rado slušaju. Zaboravila je na stvarnost. Lebdjela je nekim ružičastim svijetom nošena valovima glazbenih hitova. Tijelom su joj  prolazili žmarci kao onih dana kad je zaljubljena hodala gradskim ulicama ne primjećujući nikoga, osim mladića u kojeg se zaljubila. Vraćale su joj se slike sretnih trenutaka zaljubljenosti, slike vremena kad je mislila da ni nebo nije daleko i da ga jednostavno može dohvatiti. Onda se sjetila nastupa svoje kćerke na priredbi u školi. Pjevala je pjesmu Mamma mia. Na licu joj se pojavi osmijeh velik k'o suncokret u cvatu, a iz oka joj potekne suza radosnica.  

Tramvaj je kloparao uobičajenim tempom, zaustavljao se i kretao, a onda stao na zadnjoj stanici, na Črnomercu. Putnici su izašli, a Davorka je ostala sjediti tiho pjevajući i lagano se njišući u ritmu pjesme. U stvarnost ju je vratila grupa srednjoškolaca koja je bučno ušla u tramvaj. Maštanje je u trenu nestalo. Trgnula se, a potom pretrnula od šoka shvativši da se odvezla do zadnje stanice. Srce joj brže zakuca, a znoj ju oblije od glave do pete. Prođe je zima po cijelom tijelu, kao da se našla pod hladnim tušem nakon izlaska iz toplog mora.

 'Zakasnit ću na predstavu!'  prostruji joj glavom.  Brzo izvadi mobitel i pogleda koliko je sati. Ivanka ju sigurno već čeka na trgu. 

Nakon desetak minuta smireno se vozila taksijem. Nazvala je Ivanku i ispričala joj događaj s tramvajem.

„Baš ti je bilo zabavno. Dobro je da si se razbudila. Zamisli da te tramvaj vratio natrag u Novi Zagreb.“

„Pa da! Vidiš, toga se nisam ni sjetila. To bi baš bilo šokantno“, složi se Davorka kroz smijeh i doda: „Dobro onda, vidimo se kod kazališta, a ti usput baci koju kunu u Manduševac, za sreću.“

Istrčala je iz taksija desetak minuta prije početka predstave. Ivanka je bila tu. 

„Hajdemo unutra! Ljudi već ulaze.“

„Hajde, hajde!“

Davorka otvori torbicu. Trnci joj prođoše tijelom, a noge kao da i ne osjeća. Počne se znojiti.

„Ma vidi ti mene! Ulaznice su mi ostale u drugoj torbici. Zaboravila sam ih premjestiti.“

Trenutak su se gledale ne znajući što bi, a onda se Davorka dosjeti. Obraz joj se razvedri, a oči zasjaše kao puni mjesec na ljetnome nebu.

„Znaš što? Nazvat ću lijepo Tajanu i zamoliti je da taksijem doveze ulaznice. Malo ćemo kasnije ući, ali nema veze.“

„Dobro, nazovi! Valjda će htjeti doći.“

„Kako ne bi došla? Odmah ju zovem.“

Tajana se isprva iznenadila, potom joj je bilo smiješno, no na kraju je pozvala taksi i za dvadesetak minuta stigla je pred kazalište. 

„Mamma mia, evo tvojih ulaznica“, reče Tajana smijući se.

„Samo se ti smij. Nama baš i nije tako smiješno. Hvala ti puno!“

Požurile su u kazalište. Djevojci na ulazu objasnile su situaciju, dale joj ulaznice i brzo krenule za njom. Ušle su u dvoranu. Sva sjedala bila su popunjena. Djevojka je otišla do gledatelja koji su sjedili na njihovim sjedalima i nakon provjere ulaznica vratila se natrag.

„Gospođo, nažalost, vi imate ulaznice za sutrašnju predstavu. Danas je petnaesti, a vaše su ulaznice za predstavu šesnaestog. Morat ćete doći sutra.“ 

„Za sutra?!“ zaprepasti se Davorka i upita: „ Pa, zar nema neko slobodno mjesto da ostanemo danas?“

„Žao mi je. Ne mogu vas pustiti s ovim ulaznicama, a koliko vidim, nema ni slobodnoga mjesta. Za tu je predstavu veliki interes i ulaznice su se jako brzo rasprodale. Dođite sutra!“

Razočarane, izašle su iz kazališta.

„Ma je l' ti vidiš sad ovo? Ja se sva preznojila, a ulaznice su za sutra. I da znaš, ja sam kriva! Čim je djevojka rekla da su ulaznice za sutra, sjetila sam se da mi je blagajnica rekla kako nema više praznih mjesta za petnaesti pa sam uzela za šesnaesti. I vidi me sad. To sam totalno smetnula s uma i cijelo vrijeme mislila da su ulaznice za petnaesti. Baš sam se razočarala. Čovječe, postala sam senilna. Bogme mi se sada uopće ne ide na tu predstavu.“ 

„A što se brineš? Tako je, kako je. Hajdemo kući pa sutra ponovno!“ predloži Ivanka.

„Sad mi se ni kući ne ide! Hajdemo nekamo na piće!“

„Ja bih sladoled. Hajdemo kod Vinceka!“

„Može! Na kolače! Baš mi je pao šećer od svega ovoga.“ 

„Ali prvo idemo u katedralu.“

__________________________________________________________________


Objavljeno u Zbirci kratkih priča s natječaja za najbolju neobjavljenu kratku priču Hrvatskog kulturno umjetničko prosvjetnog društva „Stanislav Preprek“ Novi Sad „Preprekova jesen 2018."


Gordana Kurtović | Sonet o ratu


U svijetu gdje stalna je mijena
pišem i brišem srca otkucaje.
Posvuda tama.Sunce skrila sjena.
Govori oružje. Rat traje, traje...

Nestaju kuće. Ruše se svjetovi
milijuna nesretnih izbjeglica.
Kakvom to liku trebaju ratovi?
Zašto,i čemu? Zbog starih granica?

Žao mi je mladosti. S obje strane.
Umjesto ljubavi, rat strašni vode.
Bogove mole novi dan da svane.

Dok tako hladnim bespućima brode,
gubeći život i najbolje dane,
vođe ih vode, žedne preko vode.