subota, 20. srpnja 2019.

Božica Jelušić | Prvi kondorov let



Godine što su prošle: navike, predrasude.
Čini ti se da ništa kroz rešetke ne prođe.
Praznina tako tupa, koja ti srce glođe.
A da jednom poletiš, onako, pa što bude?

Letjeti, što to znači? Ruka ti daje hranu.
Kad kiši ti se skloniš u neku rupu u stijeni.
Stijena je umjetna, pa se i pogled okameni.
Kroz mrežu kapi gledaš sliku neodabranu.

Ljudi su blijedi i glasni. Imaju trule zube.
Mirišu kao hrana odstajala predugo.
Igračkom drže te svojom, objesti slugom.
Krilima moćnim se smiju, zbijaju šale grube.

Postoje druge ptice u kavezima sličnim.
Ponekad ti se čini da o letu žvrgolje.
Znači li to da nebo postoji gore i dolje?
Možda te ubiti žele riječima neobičnim?

Odnijeli su te danas na neku goru visoku.
Vrijeme je stalo. Drhtaj i užas od visine.
U smrt si sunuo naglo, u ponor od modrine.
Rodio se u letu, s božanskom iskrom u oku.

20.srpnja 2019.

Flora Green

Fotografija: Kondorov let, Internet

Željko Bajza | Baščinu prijeti


Ove kaj ja Vam pripovedam je pripovest ob premišlavanju živlenja, popevka slave i muke, kronika osebujna, navlastita, znamenita, kaj se škole glubokega navuka dostoji. Pu milošče Božje vu navuk stareh mojeh jesam bogat dosta. Ja se z njimi razmem, z njimi se spominjam. Ja sem njihov vremenik. Iak je ov svet tenja i nestalnost, a verba volans multus, senek jenput zgovorena za navek ostaje reč i se bu ostale zabilježene vu Vesmiru. Vu knjige, na trake, al na slike, ostal bu del prirode, simbol zastanavljen na plohe teru vreme troši. Na granice zmed oka i papera, zkoncentrerane je vse zbivanje. Na teh su stareh papere zapisani gliboki glasi našega ishodišča. Mene se dostoji biti več star, navuk pretkov prijeti. A baščinu prijeti, kak Belostenec tolnači, znači baščinu vuzdržavati, v srce ju zeti, a bogatstve je imeti i imeti vu pameti.

Dragan Gortan | Stari Kaput


Taj je stari kaput koji je Milan M. dobio poštom
od svoje sestre iz Amerike, a koja je otišla tamo
još neke poslijeratne godine da bi pod stare dane
izjedana što krivicom, a što staračkom demencijom
i iz umišljaja da je tu još onakva bijeda od kakve
je bježala, zakasnio četrdeset godina na odredište.
Taj ću stari kaput usporediti s neostvarenom
ljubavlju i nemogućnošću da se ona ostvari u
sadašnjosti jer im sličnost čini određena demodiranost.
Taj je stari kaput Milan M. rasjekao na komade da bi
s njima pokrio pseću kućicu te tako čuvara zaštitio od zime.
S ljubavlju koja zakasni na odredište ne može se ništa.
Od ljubavi neostvarene u jedinom stvarnom vremenu
zauvijek ostaje hladno pri srcu.

Gorana | To što me se dotičeš…


To što me se dotičeš…

To što me se uopće dotičeš
boli  me više od tvoga osmijeha jer
sebi sam odredila mir.
Pročistila sam svoje srce i duh
kao redovnica komoru
okadivši je tamjanom i
svoje tijelo prekrila sam kostrijeti.

petak, 19. srpnja 2019.

Počinje 'Ljeto kod Matoša' na Gornjem Gradu


vrijeme: 19.07.2019. - 01.09.2019.
mjesto: Zagreb; Gornji Grad, Strossmayerovo šetalište

Manifestacija "Ljeto kod Matoša" na zagrebačkom Gornjem Gradu ove će se godine održati od 19. srpnja do 1. rujna na Strossmayerovom šetalištu, uz bogat program koncerata uličnih bendova, nastupa stand-up komičara, gastronomije i zabave pod budnim okom 'Matoša s klupe'.

V.B.Z. i dalje nagrađuje! | Hanif Kureishi: Ništa


Ljeto uz V.B.Z. i časopis Kvaka je uvijek uzbudljivije. Ovaj put, sretan dobitnik ili dobitnica dobit će knjigu Hanifa Kureishija: Ništa.

Natječaj je otvoren do 22.7.2019. u 23,59.

Pitanje glasi: Gdje je rođen Hanif Kureishi?

Natječaj je otvoren samo za RH.
Odgovore možete slati e-mailom na casopis.kvaka@gmail.com ili na Facebook stranici časopisa, kao komentar ispod objave o darivanju knjige.
Sretno!

„Kureishijeva kratka, britka priča
o osveti pakleno je zabavno štivo.“

Times

Znakovito, svoj zadnji, osmi po redu roman, „napeto i zadivljujuće istraživanje ljudske požude, nemoći i prijevare“, proslavljeni britanski pisac Hanif Kureishi (1954.) nazvao je Ništa (Nothing, 2017.).

Zbog već poodmakle dobi, ali i vrlo narušenog zdravlja, protagonist romana Waldo, glasoviti filmski redatelj, prisiljen je provoditi dane zatvoren u svome londonskome stanu, „nepokretan, gotovo kao biljka, u invalidskim kolicima“. Iako fizički onemoćao i sve frustriraniji svojim stanjem, Waldo je i dalje opsjednut seksom, ali i mišlju da mora snimiti svoj završni projekt, nešto što će ga „ispuniti kreativnom nadom“.


Nakon što Waldo posumnja da ga njegova dvadesetak godina mlađa supruga Zee – još uvijek privlačna, „svježa i vitalna“ Indijka – vara s Eddiejem, samozvanim stručnjakom za njegov umjetnički rad koji se nedavno doselio k njima, odlučan je nešto poduzeti kako bi razotkrio preljubnike. Ali prije nego što im servira zasluženu osvetu, Waldo se želi uvjeriti u opravdanost svojih sumnji, pritom ne birajući sredstva.

Napisan s karakterističnim crnim humorom i izraženim osjećajem za detalje, novi Kureishijev roman čitatelje će ponovno podsjetiti na svu veličinu i blistavost njegova spisateljskog talenta.


Biblioteka: Ambrozija
Prevoditelj: Borivoj Radaković
Urednik: Stjepan Ravić
Godina izdanja: 2019.

Poziv na audiciju



Kazalište Tragači
i Teatar na Trešnjevci pripremaju predstavu "Šetači pasa" te raspisuju audiciju za ulogu Djevojke.
Na audiciju se mogu prijaviti zainteresirane glumice u dobi 22-28 godine koje imaju titulu prvostupnice (BA) glume. Audicija će se održati u razdoblju između 26. i 30. kolovoza 2019. godine.

Igor Petrić | Djeca izgubljenog vremena


Neobičan dan polako nestaje,
uranja u ocean mraka
ispunjen ranjenim dušama izgubljene djece
koja opet sanjaju nemirne snove o rastanku.

Iako uplašena
prkosno izvikuju svoja imena.

Darko Foder | Vozel sreće


Niema šmajsera
šteri me moare prestreliti
tak kak serce moare počiti ad jada
če veliš da me niemaš više rada.

Pakaži mi šteri je komen tak terdi
kak je ma ljubav prema tebi čversta.
Niema toaga skušenja štere bi me natirale
da zavet zemem z mega persta.

Ratko Bjelčić | Sjedni, molim te



Sjedni, molim te
to što ti želim reći nije za stajanje
nije za žurenje
niti za odlaganje
To što ti želim reći
a riječi ne pronalazim
plašim se da će mi uteći
ako ti ih ne kažem

Suzana Marić | Medo svira kontrabas



Medi kiša dosadila
Jer je cijeli tjedan lila
U glazbi on traži spas
Pa sad svira kotrabas
Gudalom struže, gudi
Od te buke svak poludi
Ali jedna crna vrana
(za tu glazbu uhodana)
Pokraj mede je kreštat stala
Iako note nije znala
Odjednom je koncert stao
Medo je žice potrgao
Pa sad brunda cijeli dan
Radi kiše nervozan



Siniša Maksimović | Vjetar






Zapljusne te,
mekim krilima po licu.

O, tako miluju neljubljeni.

I sav u življu otpočinjanja predaš se blagoj trci,
dodiru bez pobjednika.

A harmonija te praznog pogleda razvedri umilnoga.
Otvoriš vrata i krikom izgubljene ptice
kružiš svoj let mimo protočnosti.
Raspršiš sjećanja razbijenog ogledala,
s tuđim likom, sve manje svoj.
I predaš se dodiru bez pobjednika.

O, tako miluju neljubljeni.

četvrtak, 18. srpnja 2019.

Diana Rosandić | Komadići svjetlosti


Narodna čitaonica i knjižnica
Novi Vinodolski

Vas poziva na književnu večer i izložbu kolaža

KOMADIĆI SVJETLOSTI

DIANE ROSANDIĆ

ATRIJ SRIĆINE KUĆE I
NARODNA ČITAONICA

18.07.2019. U 20.30


Pramcem u sumrak


Fali nam jedan šaraf

Piše: Jelena Miškić

Fali nam jedan šaraf

Iskreno počinjem vjerovati u jednu davnu obiteljsku priču o kletvi majstora. A priča ide otprilike ovako. U našoj obitelji pored dva zdrava i prava muška nije bilo teorije da se ikada za išta pozove majstor. Što god da se kvarilo, urušavalo, iskakalo, kvasilo, što god da je pregorilo ili otkazivalo poslušnost, rješavao bi ili deda ili Đuka, a ako je bio zahtjevniji posao u pitanju, obojica u suradnji.
"A je to" je snimljen prema mojoj familiji.

Ivan Domančić | Astronaut


U beskraju
među kristalima
plutaju oceani.
Prostitutka bez jezika
sastavlja noć od papira
dok dodiri mora i soli
umiru među borovima.
Potpuno impotentan
proklinjem pokojne
a ne znam ni letjeti.

Andreja Malta | Do beskonačnosti


Jučerašnja kraljica moga dana bila je letargija, pomiješana s iscrpljujućom ljetnom vrućinom. Rečenice koje sam pomno čuvala u glavi zadnjih nekoliko dana, sastavljene samo za tebe, usitnjavale  su se poput mrvica, nisam više imala snage tražiti ih po prostoriji, namješaju, sjedalicama, po stolu i slikama, nije imalo smisla jer bi previše vremena prošlo dok bih ih ponovo skupila,  a nisam imala ni snage izgovoriti ih.  Odustala sam od tih riječi iako su mi važne, znam da će i tebi biti važne.  Prenijet ću ih ujutro na papir - odlučila sam na kraju, da bih time donekle utješila samu sebe i napokon utonula u miran i duboki san.

I tako jutros sjedim i ponovo slažem misli i riječi, sastavljam rečenice koje ti nisam uspijela prenijeti, možda ne samo zbog letargije i vrućine, možda samo zato jer je nekada ipak lakše težinu osjećaja prenijeti na papir koji dosta toga lakše i hrabrije podnosi. A možda i zbog straha da bih izgovarajući riječi sastavljene u rečenice ispala smiješna ili patetična, a to je nešto što zaista ne želim.

Volim te.

Anđelka Korčulanić | Sven Adam Ewin


Sven Adam Ewinu


Dao je sebi ime − Sven Adam Ewin,
pod sto velova gustih dobro se skrio.
Ne muči me tko on jest ni čiji je sin,
muči me gdje li je sve do sada bio.

Sve što napiše poezija je čista,
životne mudrosti dugovječna starca,
a dječačko lice u stihu mu blista,
ljepotom Erosa naše želje rajca.

Riječi su klikeri, njima se igra,
rođeni talent, brušen, visoka sjaja.
Stih mu je skalpel i oštro oko tigra,
veslač poezije snažna zaveslaja.

Pjesnicima po redu odaje počast,
a mnogi se mogu pokloniti njemu,
svome egu ne da kušati slave slast.
Rekoh malo, on zaslužuje poemu.


Anđelka Korčulanić , iz zbirke Prožeta tobom,  HKD Rijeka, svibanj 2019.















srijeda, 17. srpnja 2019.

Igor Petrić | Doživljaj budne svijesti


Dozivaš li ikad sadržaje snova
u sjećanje?
Dozivaš li me
ili sam samo dio tvog sna?

Dok ležiš na postelji od cvijeća,
tvoje ruke drhte, a ti,
lišena voljnog sudjelovanja,
praviš se budna
iako spavaš.
Nesvjesno progovaraš imena
svih ljudi koje poznaješ
ili ćeš tek upoznati na svom putu,
svojoj stazi,
svojoj livadi nepokošena cvijeća
i crvenih makova.

Larisa Janičev - Stojanović | Zaustavite Zemlju




Želim da planet stane.
Da se Zemlja zavrti unatrag
i vrijeme vrati.
Pa da osjetim ponovo
ruke oko struka i
poljubac poput pečata na usnama.
Želim čuti iste zvuke tamburice,
ma, neka su varljivi!
Želim miris zrelog žita,
želim opet pjesmu moćnog Dunava,
zavodljivu poput pjenušavog šampanjca.
Pa da legnemo na pijesak,
svjetlucav od milijun zvijezda iznad nas
koje se smiju još jednim prolaznim ljubavnicima.
Ne marim ništa,
samo da još jednom sanjarimo zajedno.
Neka Zemlja stane i neka se zavrti unatrag!

Dragan Miščević | Impresije vrelog ljeta



Ruku prepunih žuljeva bilježim:
Gradim beton svoje sreće;
Temelj betonski, desettonski,
Betonski nadvoji i serklaže.
Sve gori na ljetnoj žari,
A vapno slatko peče pod jezikom,
Peče kožu i usne.
Grade svuda oko mene
Betonske nadvoje,
Kutove svoje sreće.
Zidam i ja,
A najradije bih legao pod grab ili bukvu
Tisućljetne šume
U duboki hlad i brojio zvijezde
Udišući rosu s lista.

Dragica Križanac | Šifra


U Kastelu, nad morem odvijala se borba na život i smrt. Držali su ga u ovoj kuli već šest dana. Svaku noć su ga ispitivali. Tražili su samo jedno: šifru! Tukli su ga, prijetili, pokušavali podmititi, ucjenjivali...Ništa nije pomagalo. On je samo ponavljao da je i sam zaboravio šifru. Trebao im je živ. Mladi  Davidović je shvatio da će ovdje ostaviti kosti ako ne stupi u akciju. Isto tako bilo mu je jasno da ako im kaže šifru time bi sam sebi potpisao smrtnu kaznu. Bio je sav u modricama, jednim zatvorenim okom, razbijenih zubiju, natučenim rebrima. I ovo je bio samo ‘prvi dio’ ako ne bude surađivao, kako su mu tumačili.

utorak, 16. srpnja 2019.

Davorka Črnčec | Zrelo vrijeme


Ona je večeras
prste u kosu zarobila da prešute stih
o onom ljetu kad su se poželjeli.
Sinoć ga je opet dugo u noć čekala.
Danas  hladnim sjeverom niz spomen putuje.

On ni jutros
ne zna koliko je glasna nepokretnost
u posljednjim zvonima kad namiguju luni,
zadnji taksi kad zašušti ulicom,
a noć je hladna tišina bez budnih.

Dođi, vrijeme je ovih dana zrelo
da je odvedeš južnije.
Napokon.


Maja Šiprak | Okus opore svile


Čitatelju,

pred Tobom se otvaraju dveri jednog ženskog srca.

Širom.

Poziv je to u intiman svijet, topao i mirisan, vlažan od suza i poljubaca.

Kušat ćeš strofe – kocke tamne čokolade
što se polako tope u ustima,
a njihov okus ostaje u sjećanju.

Zauvijek.

                        Aleksandar Olujić

Hrvatski nakladnik Mitopeja objavio knjigu s NFC tehnologijom


vrijeme: 15.07.2019.

Hrvatski nakladnik Mitopeja posegnuo je za tehnologijom komunikacije bliskog polja (NFC) kako bi podignuo iskustvo čitanja na višu razinu, posebnim izdanjem pustolovnog klasika švedskog pisca Fransa G. Bengtssona 'Crveni Orm' s ugrađenim čipom koji čitatelju nudi posebno iskustvo prelaženja granica između svjetova.

NFC ili komunikacija bliskog polja u svijetu je, pa i Hrvatskoj, već dug niz godina poznata tehnologija čijom bi primjenom svakodnevica prosječnog korisnika trebala biti znatno olakšana, stoji u najavi.
 
Kao što je slučaj sa svim novinama, i korisnost postojanja i korištenja NFC-a često otvara rasprave i budi kontroverze, no njegova je primjena, i na mjestima gdje je zaživjela, trenutno usmjerena na nešto profanije sfere života; beskontaktno plaćanje namirnica, korištenje beskontaktnih kartica u javnom prijevozu, a mogu se naći i u sve popularnijim fitness narukvicama. Ali u knjigama?
 
"Zašto tiskani primjerak ne bi stajao oplemenjen dodatnim, digitalnim sadržajima? Uoči ljeta 2019., Mitopejini vizionari čitatelje okreću prema budućnosti, vodeći ih na putovanje u slavnu vikinšku prošlost uz 'Crvenog Orma', pustolovni klasik švedskog pisca Fransa G. Bengtssona", ističe se u najavi.
 
Na predlistu crnom kožom presvučene knjige nalazi se sitan čip koji, postavi li se iznad njega mobitel ili kakav drugi uređaj s ugrađenim NFC-om, čitatelja vodi na internetsku stranicu koja zasad nudi biografiju autora, a u budućnosti će obuhvaćati i druge zanimljive sadržaje. Kako se ističe u najavi, riječ je pionirskom poduhvatu ne samo na hrvatskom, nego i na svjetskom tržištu knjiga.
 
"Iskustvo prolaska kroz svjetove i brzog prelaska granica sad je, uz pomoć NFC tehnologije, po prvi put u svijetu podignuto na višu razinu, a za to je zaslužna mala zagrebačka nakladnička kuća Mitopeja", poručuje taj nakladnik.
 
Luksuzno ograničeno izdanje "Crvenog Orma" objavljeno je u 500 primjeraka. Svaka knjiga ima svoj individualnim broj, a jamči ga plastificirana naljepnica na vakumiranom ovitku. Čitatelji mogu narudžbom prilikom kupovine zatražiti i personalizirani broj od 001 do 500.
 
Roman "Crveni Orm" o vikinškom svijetu na prijelazu prvog kršćanskog tisućljeća, jedini je roman švedskog erudita Fransa G. Bengtssona, izvorno objavljen u dva dijela, 1941. i 1945. godine. Prožet stvarnim povijesnim ličnostima i pun ljudski prepoznatljivih likova, kao i stalnog previranja između svijeta starih nordijskih bogova i novih religija u nadiranju s juga, "Crveni Orm" omiljeni je klasik, u Skandinaviji smatran najboljim romanom o Vikinzima.

Izvor:Culturnet.hr

Dodjela nagrade ''Homer''

U srijedu, 17.07. 2019. u 11 sati u svečanoj dvorani zajednice Talijana Rijeka - Circolo, ul. Uljarska br. 1/II  književna nagrada ''Homer'' bit će uručena riječkom književniku Valeriu Orliću koja mu je dodjeljena 30.11. 2018. godine u Bruxellesu.

Nagradu će mu svečano uručiti članica komisije za dodjelu nagrade ''Homer'' dr. Vanja Angelova (Veliko Trnovo/Bugarska), inače i sama dobitnica ove prestižne nagrade 2016. godine.

Dragan Miščević | Sarajevska princeza Ede Jaganjca i Ljubica


Počet ću citatom na kraju knjige: „Mi – to smo mi normalni ljudi svih nacija, a ONI – to su zločinci, opet svih nacija i to je jedina podjela koju prihvatam.“(Edo Jaganjac) i citat jednoga od glavnih protagonista Semira Divovića, quardiplegika: „Ma kako to sad izgledalo nemoguće, rat će proći i ljudi će, valjda, ponovo postati ljudi. Jednom će opet biti nevažno ko je koje nacije i biće važno ko je kakav. Za to smo se borili, je li tako…?

Ponuđena mi je na čitanje knjiga Ede Jaganjca Sarajevska princeza. Nisam ranije čuo za knjigu, a čudio sam se otkud ta knjiga dotičnoj osobi. Malo sam prelistao. O opkoljenom Sarajevu od 1992. do kraja 1995. Očekujem više-manje pamflet o pravednoj borbi jedne od zaraćenih strana. Piše vrsni kirurg. Što će on napisati? Borim se s predrasudama.

Počinjem. Šokiran sam. Edo Jaganjac spašava živote. Ne osuđuje nikoga i svakoga. U njegovoj bolnici se vidi besmisao ubijanja sarajevskih civila, boraca i svih ljudi koji se nađu na nišanu protivničke strane.

Od jutra do mraka je u dvorani za operacije. Nema dijela tijela u koji ljudi i djeca nisu ranjeni. Bolnica postaje tvornička traka u koju stižu ranjenici. Vade im gelere, metke iz rana. Odstranjuju smrskane noge i ruke. Užas i strahota rata na samom izvoru. Četvorica – petorica liječnika, kirurga rade bez predaha. Danonoćno. Bore se s nedostatkom krvi. Izlažu svoje živote da bi nabavili krv. Strahota za strahotom. Bombardiranje ne prestaje. Oni koji pucaju s Ilidže nije bitno koga gađaju. Nije važno tko je. Srbin, Musliman, Hrvat – oni su ubojice koje ubijaju.

Tomislav Domović | Čudna žena


Ona je neobična žena
Poput upornog lososa pliva uzvodno,
omrijestila bi srce u izvoru, u virovima žrtvovala pokoju peraju,
samo da srce pretvori u stotine zvončića, rasap zvuka,
ljubozvučje prosuto u strepnju

Ona je čudna žena
Svaku noć u njoj izraste klasje,
ni prolom, ni žega ne mogu nauditi žitnom urodu
Svako jutro u nju dođu žeteoci, dnevni strahovi i pomaknuti kipovi,
izvade srpove kao ostvarene opomene, požanju klasje,
njen san
Probudi se, duša joj zadrhti kao golo strnište
Udahne i čeka noć

Dragan Gortan | Prodavačica mandarina


na rubu trga
ispred kafića
stoji uz kombi
iz Metkovića
od mraza su
ulice bijele
a njeni obrazi
mandarine zrele
dva velika
zelena oka
istekoše iz
Neretvina toka
u dlanove puše
i tiho pjeva
jutros se trgom
Neretva razlijeva

ponedjeljak, 15. srpnja 2019.

Vlado Jović | Gubitnik


Masivni, okrugli, kuhinjski stol prenamjenjen za tu priliku u kockarski, bio je ispunjen limenkama Laškog piva ( istim onakvim limenkama kao ona koja je par godina ranije nogometnog suca Zorana Petrovića pogodila u glavu na jednoj utakmici u Mostaru, čega se netko od okupljenih prisjetio i to spomenio) i plastičnim čašama do pola napunjenim vodom koje su služile kao pepeljare pune opušaka. Igrači su imali tek toliko prostora da na njega mogu spustiti karte.

Kartao se poker.
Svaki od četiri igrača, bez obzira pratila ga sreća ili ne, igru je proživljavao na svoj način.

Katarina Zadrija | Stara kljiet



Tam gore na briegu Kundetiću
V gurica, zanja vu vuljice si ostala
Sirota stara, z drieva zbita, z biberem pokrita.
Črna od starosti, vu tebe mi srce
Drktale je od radosti.

Tu noutre sem prvi pout slatkoga mošta pila,
A bormeš si prvi pout i vina popila.
A šte zna kak stara si bila?
Krsnoga lista niesi imela.

Ratko Bjelčić | Dojde mi da kunem





















Dojde mi da kunem
poput kočijaša
kad isprazni se flaša
(iako je boca ispravna riječ)
al' ne kunem
ne zato što to ne bih htio
(ili ne bih smio)
već kriv je odgoj
kojim su me odgojili da sve otrpim
poput postojanog kositrenog vojnika

Siniša Maksimović | Grad




Začešljano nebo grada.

Ti ne znaš ime moje zvijezde, a putuješ istim putem.
U padanje.
Ulaziš u kutiju šibica, u svoju svakodnevnicu.
Žena koja ima ime tratinčice, nosi nerođeno dijete.
Tvoji koraci imaju šum čuđenja nad prljavom vodom.

nedjelja, 14. srpnja 2019.

Slika i tekst u umjetnosti: multikulturalne perspektive


Okrugli stol

Sudionici: Milena Benini (spisateljica i prevoditeljica), Stephane Michel (pisac, umjetnik i prevoditelj), Tingting Li (dizajnerica, spisateljica i edukator) i Vladimira Becić (spisateljica i umjetnica).

Moderator: Saša Kralj

Tribina će se održati u subotu, 20 Srpnja 2019. u 15,00 h u prostorima Živog Ateljea DK, Ilica 110, Zagreb.

Izložba | Početna nit


Serija akvarela „Nit po nit“ povezuje fragmente priča iz nedavno objavljene knjige Vladimire Becić „Početna nit“, kao sekvence vizualizacija dvoje glavnih junaka knjige Magde i Martina.

Izložba će se održati 18. srpnja 2019. godine u 19,00 h u prostorima Živog Ateljea DK, Ilica 110, Zagreb. Ovim putem pozivamo sve zainteresirane da se pridruže događaju.

Jelena Hrvoj | Vladimira Becić: Početna nit


„Bilo je to jutro kao i svako drugo. Život ovdje. Smrt tamo. A u sredini prazna crta. Magda je voljela prazne crte. I nije bila jedina.“

Niti. Savršeno ispredene u kompleksne priče. Povezane. Slojevite i stvarno-nestvarne. Početna nit jedinstveno je djelo. Duboko i bogato. Iznimno vješto napisano i jedno od onih koje u čitatelju budi znatiželju. Istovremeno priče, koje nam Vladimira Becić donosi kroz Magdu i Martina, ili pak oni kroz nju nama, bude duboku znatiželju i potiču osjećaj neizvjesnosti. Što je stvarno? Što je Magda satkala? A što je pak Martin uhvatio u stvarnosti? Na samom čitatelju je da pronađe odgovor. Svoj odgovor na pomalo zaigran pogled na realnost.

Početna nit je intrigantan roman pisan u pričama. Točnije, sedam priča. Svaka od tih priča inspirirana je stvarnim događajima iz Dugoselske povijesti i okolice. Vladimira Becić upotrijebila je stvarne događaje, ovjekovječene u isječcima starih novina i tako im podarila jedan još vječniji život; život umotan u fikciju koja se proteže kroz stvarnost. Baš kao i niti. A niti iz ove knjige, Magdine niti, spajaju djelo u savršenu harmoniju tragedije, međuljudskih odnosa i ljubavi neopipljive braće koji se nalaze na barijeri između njihova svijeta i zbilje. Vladimira Becić također prikazuje jedan način života iz minulog vremena. Prikazuje društvenu strukturu tog prošlog vremena koja se s lakoćom prenosi u ono nama svima znano. Sadašnje. A ono najbitnije, pokazuje nam odnos brata i sestre, onih koji priče žive, provode i u njima pronalaze sebe.

„Gdje su ljudi, tu su i smrti. Ovakve ili onakve vrste. A gdje su smrti, tu si i priče. Morale su biti. Inače život ne bi imao smisla.“

Najznačajnija karakteristika ovog djela zasigurno je atmosferičnost. Ona vas uvlači u radnju i daje onaj specifičan osjećaj ovisnosti prema pisanom ispred vas. Atmosfera i neforsirana posvećenost detalju, koliko trenutka i aktera, toliko i samih opipljivih predmeta, obgrliti će svakog čitatelja i uljuljati ga u ovaj svijet tkalje i onoga koji teži istini, Magde i Martina.

Čitatelj će zasigurno pronaći čaroliju ovog dubokog djela, ne samo pored izvora i bunara, krzna i sjajnih čestica prašine, priča i bratske ljubavi kakvu nisu upoznali do Početne niti.

Milan Frčko | Drugi svet


Foto: Nikola Wolf



Daj si zgruntaj pajdaš, kak je ribičo
videti drevo koje vodo pije?
Slika je to kaj ti mam dušo zgrije
i misliš si, kak je tekarek ftičo

koji ne prizna nikakove meje?
Z protom vu rokama tvoj je celi svet.
Samo ti razmeš taj zacoprani let
i podravsko sonce kaj ti se smeje.

Tvoj prot se vžije i zraka i vode,
predi nek se spodi maršeta zvine,
al nigdi se ne boš vžil lepše zgode

nek kaj se bodeš tu sred Podravine.
Rekel sem ti se, kaj sem kanil reči
Drugo boš opčutil tu. I to žmirečki.



Dragan Gortan | Sve je on o nama znao



(našem štednjaku)

Iznoseći ga niz stubište
Na pločnik je pred njih pao
Ni tad milost da zaište…
A sve je on o nama znao
Na kamion od dvije tone
Podiže ga vitlom sajla
I tek tad mu se odrone
Sjajne suze od emajla
Svezaše ga čvrsto špagom
Kao teškog kriminalca
I krenuše punom snagom
Na deponij Komunalca

Zerina Kulović


Zerina Kulović rođena je 10. 04. 1996. godine u Sarajevu. Studij Komparativne književnosti i Arheologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu upisala je 2014. godine, a sada je peta, završna, godina. Studij književnosti će uskoro magistrirati na temu Roman i fenomen tragičnog: od realizma do postmodernizma, dok će Arheologiju magistrirati na temu Sepulkralni kult u željeznom dobu na području istočne Bosne.

Svoje književnoumjetničke radove, književnu i filmsku kritiku, te eseje i prikaze objavljivala je u časopisima Život, Behar, u online časopisu KULT, Avlija, na portalima Strane, Bundolo, Poezijaonline, itd. Njena poezija će biti dio narednog Almanaha udruženja Planet poezija, a u okviru aktivnosti ovog udruženja svoju poeziju je čitala na pjesničkoj večeri naslovljenoj  Ptice od papira.

Zerina Kulović | Ljepota


Uz krike narikača koje
umjesto očiju
imaju po dva glogova cvijeta,
iz te djevičje krvi,
rodit će se pijavice,
umorna djeca puna
 ljepljive pohote što se,
kao vosak crnih svijeća
prilijepi uz
nezdravu ljepotu,
kapiju vlastite grobnice.

subota, 13. srpnja 2019.

Larisa Janičev - Stojanović | Postelja od suza




Ja već dugo ležim na postelji od suza.
Tvoja mi blizina ne daje nikakvu snagu.
Daje mi tugu. I u njoj se utapam.
Pitam se, jesam li luda
ili samo tako izgledam,
prerušena u pajaca
koji se smije osmijehom tuđe žene
u ljetno jutro?

Mario Lovreković | Umirem sama


Ustajem kao mrtva kurva iz svoje proklete postelje.
Bacam svijeće na pod i hodam po vrućem vosku kojega i ne osjećam.
Želim uništiti sve što diše pokraj mene i smijem se.
Polugola izlazim van i uživam u ljudima koji me gledaju i zgražaju se.
Uništavam im um, smijem u lice, a oni ne razumiju.
Skidaju ostatak odjeće s mene bolesnim pogledima kojih se srame, a uživaju.
Licemjeri bez duše i hrabrosti priznati što predstavljaju.

Gorana | Po meni padaju šume



Po meni padaju šume,

gaze me krda slonova,
čerupaju  izumrle ptice.

Mrtvaci dozivaju moje ime,
gladni  i siromašni presreću me putem.

Nesretni zapomažu sa svih strana.

Prekrivena prašumom, ustajem
zajedno s tigrovima, listam u paprati,

otječem s rijekama, lomim u ledenjacima,

padam u oceane, hlapim prema oblacima,

i još dalje, napuštam bolan zagrljaj Zemlje

i odlazim prema sjajnim Zvijezdama.


Možda je tamo mir.

Lidija Barić | Dokolica


Ne slušaju me više ni ove ruke,
a ni uši nisu od koristi jer slušaju taj mili zvuk u glasu
i misle da može biti glatka riječ iz grla jednog prolaznika u polju.
Prolaznik je prolazan i smrtan poput mojih pjega
kad ostarim i ne budem više čujuća... a ni gluha.
Nekako se rano budim u vrijeme kad ne moram
i nikamo ne idem pa sve tako mislim, neka, mora jednom proći, ako ništa – sve.
Zanesem se dva, tri puta pa zastanem i prizivam se natrag
do ovih krajeva, ma samo da ne zaspim još tu, što će misliti svijet?
Odahnem i udahnem pa stresem pelud s haljine bez gorčine i žutila,
radoznalo se pridižem, da nije na travki neka vlat moje postelje –
zagledam, ne nalazim ni trunku svoje ženskosti, ni tračak, ni kap.

U sjeni sam, ležim i razmišljam o prigodnim pitanjima
važnim i manje važnim, kratkim i dugim i manje kratkim.
Dan je na zalasku, odlazi i sunce, zrake oslabile, nije ni njima više
lako na ovom svijetu što prolazi brzo, nekom sporo, nekom manje brzo.





petak, 12. srpnja 2019.

Zvonko Kudelić | Jesen


najlepše farbe zvadila je jesen
duo još takve zmiešati more
čovek gledi sev zanesen
v črljene-zlatne dole i gore

zrak nekak drugač diši
i nepubrana izabela daje svuoj ton
suhe listje pud nugami ti veli
̋Zima je blizu – priredi se gospun! ̋

poucaju kustanji v ruolu
mošt zadnje dane živi
još male bu vine na stuolu
saki se život duživi

i potek kak da sporeše teče
zvone na cirkve se leneše zvuni
i kuglja se sporeše okreče
ni ptičem se tak ne leti

Suzana Marić | Lijin koncert



Na pozornicu stigla lija
Sve se klanja i uvija
Note je prelistala
Pa je tiho svirat’ stala
Revno prati svaku notu
Jer ne želi si sramotu
Na flauti danas svira
Repom k’o da dirigira
U flautu lija puše
Sve onako, k’o iz duše
Iznad nje se kugla bljeska
Čuje zvižduk usred pljeska
I uzvike: BRAVO,BRAVO
Ali liji nije pravo
Nisu stigli pravi gosti
Pa sad lija gladna posti
Bez koka je koncert proš’o
Čak ni pijevac nije doš’o
Jer bi lija (nije šala)
Pravu gozbu tad’ imala

Silvija Šesto i Tomislav Zlatić | Japajapac


Ovdje možete naručiti slikovnicu:
Klikni me!
Ja sam Marinko.
Ja imam sedam godina i ja idem u prvi razred.
Ja sam najbolji u razredu, iako učiteljica to neće priznati i veli da je najbolji Josip, ali ja sam siguran da sam baš ja najbolji jer ja sam i najveći, ja sam i najviši i ja nikad ne kasnim na nastavu.
Ja volim školu i ja volim jesti. Ja obožavam punjene paprike.
Ja se volim igrati na računalu i ja imam najbolje računalo na svijetu.
Ja volim i nogomet i ja igram najbolje igrice na računalu.
Ja sam zgodan i ja sam zaljubljen, u Ivonu. Ivona nije zaljubljena u mene, ali ja sam siguran da će se zaljubiti jer sam ja i najzgodniji u razredu.
Ja volim izlete. Ja na izlet nosim najbolje sendviče i onda ih ja sve pojedem.
Jesam li vam već rekao da sam ja najveći i najviši u razredu??? No što se to događa?!

Siniša Maksimović | Što sam to učinio od vremena


Ima li još koja godina prije sjećanja,
drugačija od svih ovih?
Gdje sam to tražio izmučenom rukom
slijepu ulicu i dan prazan?

Ako nosiš običnu riječ,
daruj mi oluju.
Daruj mi jednu noć
iz koje bih, se vratio.

U mome glasu šušte obješena sunca.
Krilima godina ubijam česme.

Igor Petrić | Čistač ulica


Reanimacija opet nije uspjela. Napetost je rasla iz sekunde u sekundu. Izgubljen je još jedan život i to je to. Sve što je ekipa napravila, napravila je. Sada truplo treba odvesti do mrtvačnice. Liječnik će proglasiti vrijeme i mjesto smrti i kao što rekoh: To je to! Nema nazad. Izgubljeni život nije moguće vratiti. Naravno, uvijek postoji neka kvaka.

Da… postoji! Lako je to reći. Lako je to sve smisliti, ali…

Sve bi to bilo uredu, da nije njega. Albert je kao i obično uvijek imao nešto za reći. Uvijek je prigovarao i kad stvarno nije bilo potrebe. Uvijek je nešto mrmljao sebi u bradu. Možda zbog godina? Možda zbog karakternih osobina koje su graničile s ludošću, s bjesnilom zavisti. Znate ono, imao je sva obilježja psihotičnog sociopata koji je mrzio sve oko sebe, jer nije znao pravilno izgovoriti slovo RRRR bez mucanja.

četvrtak, 11. srpnja 2019.

Katarina Zadrija | Hiža



V oblouku pavučinje
Po vrčaku kupinje
Kopanja v dračje je zarasla
Naherena hižica ne sieča se
Da zadnji je pout žarulja vu nje gasla

Z drieva zbita
Z ritkem pokrita
Topla i mila
Baš kak i negda je bila

Ratko Bjelčić | Ovo je prva pjesma o tebi


Ovo je prva pjesma o tebi
a znamo se već dugo
punih pola sata
od kada si prelazila cestu
na crvenome
a ja bio na biciklu plavome
koji te samo malo dotaknuo
na pješačkome

Danijela Milosavljević | Saga o pilavu


- Da li znaš da ti kuvaš najbolji pilav? - udišući duboko u sebe paru koja je ispunjavala prostor nad šerpom, Zoran je zauzeo mesto za stolom.

- Da, baš - prokomentarisala je Divna, sležući ramenima.

- Tako je sočan i rastresit. Pilav koji ti spravljaš je mirisan i kada kroz nozdrve osetim aromu cimeta, imam utisak da se cela Turska uselila u naš dom. Onda lagano, sa svakim zalogajem,  prolazim onih petsto godina našeg suživljenja.

- Bože, čoveče, šta si se ti danas raznežio nad tim pilavom. Pilav k’o pilav.

- Znaš, setio sam se vremena kada smo počeli da živimo zajedno, to je bilo prvo jelo koje si nam skuvala. Joj, kako je bio slepljen, ali za mene to je bilo nešto najukusnije što sam jeo. Davio sam se u svakom zalogaju, davio sam se u dubini tvojih očiju, davio sam se u svakom pogledu na tebe. To je bilo najlepše jelo najlepše devojke, koja je to još uvek. Moja divna Divna. Ne čudi me što se pilav našao u knjizi isceljenja čuvenog učenjaka Avicene*. Pročitao sam da ga je koristio kao lek kako bi izlečio ljubavne jade mladog uzbekistanskog princa, i da je od tada pilav glavno jelo na uzbekistanskim svadbama, kao simbol ljubavi.

Mirjana Mikulec | Profil


Odzvonilo je desetak puta. Nitko se ne javlja. Odlučim pozvati zajedničku poznanicu.

Vidim da ne znaš, kaže mi, M. je u bolnici.
A, zato se ne javlja. Slutila sam da nešto nije u redu, sad mi je žao što sam zvala, uznemiravala ju bez veze.
Nema veze, kaže da je dobro.
Znači čujete se?
Da, veli da joj tamo ništa ne fali.
Zvala sam zapravo da ju pitam zašto neprekidno otvara nove profile i šalje nove zahtjeve za prijateljstvom, kad je i onaj stari dobar. Ovi novi samo stvaraju nered.
Pusti joj sad mira od toga. Kad se oporavi i vrati, budemo s njom razgovarale.
Da, žao mi je što je u takvoj situaciji. Već se prije dalo primijetiti da nešto nije u redu, bila je previše uznemirena i euforična, na rubu.

Nisam uspjela ništa podrobno saznati. Na mobitelu primjećujem propušteni poziv i odlučim se ne javiti. Ali M. zove ponovo malo kasnije. Zahvati me grižnja savjesti i javim se.   

Aleksandar Horvat | Oživljavanje


Od kaktusa do pjesničkog vijenca

Oživljavanje koje obično pripisujem proljeću ili buđenju, nametnulo se u zadnja dva sparna dana kao nezaustavljiv slijed lijepih događanja, nekim čudom tako složen i naglašen da bude primijećen. U ovim vrućinama, kad vjerujem da sam skupa s okolinom predodređen nekom polusnu s nedostatkom svježine, ne bih očekivao da se nepokretne energije odjednom uzburkaju. Međutim, obavezna strana života mi je s rokom od tri dana na popis stavila tri pjesme, jedan putopis i kratku proznu crticu. Pet bijelih površina tjednima svijetli sa zaslona. Noću spavaju u računalnoj hibernaciji, podsjećajući me svakim buđenjem na svoju neispisanost. Taj pritisak krajnjih rokova koji su, paradoksalno, prolaskom vremena sve bliži, ima čudne efekte na moju literarnu sjenku. Oživim li ja, oživjet će, provjereno, sve.

srijeda, 10. srpnja 2019.

Ljetna škola pisanja 2019.


vrijeme: 25.08.2019. - 01.09.2019.
mjesto: Ravna Gora; Dvorac Stara Sušica

CeKaPe, Centar za kreativno pisanje iz Zagreba, organizira Ljetnu školu pisanja 2019. koja će se održati od 25. kolovoza do 1. rujna u Dvorcu Stara Sušica, Ravna Gora.

Do sada je preko 500 polaznika i polaznica završilo ljetnu školu pisanja. Na sedmodnevnim intenzivnim radionicama pisanja, u osami Gorskog kotara i izolaciji dvorca na rubu šume, živi se i piše književnost, uz mentorstvo poznatih pisaca, voditelja radionica te večernje programe, književne tribine i razgovore s poznatim imenima književne i umjetničke scene.

Natječaj za Nagradu Janko Polić Kamov 2019.


prijava: 24.07.2019.



Hrvatsko društvo pisaca ustanovilo je 2014. godine Nagradu Janko Polić Kamov za najbolje književno djelo (proza, poezija, drama) napisano na hrvatskom jeziku. Kriterij odabira prvenstveno je književna izvrsnost, međutim nagrada također promiče inovativnost, bilo u stilsko-jezičnom ili u tematskom smislu. Ovogodišnji natječaj je otvoren do 24. srpnja!
 
Ove godine u izbor za Nagradu Kamov ulaze djela objavljena u periodu od 1.07.2018. do 30.06.2019. godine.

Marica Žanetić Malenica | Nešto bosansko u duši


-    Nešto bih te pitao – reče mi kolega Ivan s kojim na brodu, usidrenom ispred Dubrovnika, uživam u pogledu na suton, laganoj večeri i glazbi. On je sudionik, ja tek izvjestiteljica sa stručnog skupa koji se odvija u Cavtatu.

-    Samo ti pitaj - kažem sa smiješkom, - na meni je hoću li ti odgovoriti.

-    Znam da su tvoji s Korčule, ali ja uporno u tvom govoru bezuspješno nastojim čuti taj tako prepoznatljiv bodulski  naglasak. Ili, splitski, ni njega nema.

-    A što ti čuješ kod mene? I dalje se smješkam, nije on prvi s kojim vodim neku od varijanti ovoga razgovora.

-    Nemoj se ljutiti, teško mi je to objasniti, ali osjećam u tebi nešto bosansko.

Dragica Križanac | Savršen dan


Bilo je to šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Malo radničko bosansko mjestašce imalo je osnovnu školu i pored nje crkvicu. Bila je to mala crkvica izgrađena još davno prije Drugog svjetskog rata, vrlo lijepa. Iz glavne gradske crkve bi dolazio mladi kapelan fra Jozo nedjeljom držati misu, a jedan dan u tjednu je tu poučavao djecu Kristovoj vjeri, poslije školskih časova. Muslimanska djeca su mogla birati ići u mejtef učiti Kuran, a katolička u ovu crkvicu. Najviše je bilo djece koja nisu išla ni na kakav vjeronauk, jer su roditelji bili komunisti i bojali su se Partije. A neki su bili uvjereni ateisti.

Poslije dva sata proučavanja Biblije, Lucija je bila umorna i gladna i željela je što brže kući. Bio je početak ljeta i vrlo sparan i vruć dan. Ali nije mogla odbiti fra Jozu kad je poslije vjeronauka upro prstom u nju i rekao:

‘Ti si najveća, ti ćeš ostati i pomesti crkvu. Nećemo ostavljati nered iza sebe’.

‘Kako Vi kažete velečasni’. Bila je odgojena da se mora imati poštovanja prema starijima a pogotovo se moralo slušati učitelja i svećenika.

Boris Jovanović Kastel | Zavjet bokeškog kapetana, ruža vjetrova i 32 zuba




Na Božić 1716. u Perastu

Nedavno sam okončao predavanja
na Pomorskoj akademiji u Veneciji,
na povratku kući, u Rimu, poklonio se
papi sa mojim pitomcima, kneževima
i boljarima ruskim i, prije nego što me
sahrane u benediktinskoj opatiji,
na ostrvu svetog Đorđa pred nama,
otvoriću ti kapije
Privatne pomorske škole Nautika,
ja, bokeški navigator i kapetan
Marko Martinović, vazda u službi dužda,
i na čistom latinskom, uz neke
slovenske, tebi jasnije, termine
podučiti te teoriji i praksi moreplovstva.
Na ovom pergamentu od magareće kože
nacrtaću ti nautičku kartu sa ružom vjetrova.
Prvi vjetar je tramontana, slovenski ponoćnjak.
Drugi oštri, preklapa kazaljke na tornju.
Treći istočnih aroma – levant
a četvrti potapa sunce – ponente.
Iz njih razvijam još četiri:
greko, garbin, maistro i široki
a iz njih osam još toliko poluvjetrova
dok ne dođem do tridesetdva.
Kada u mesu vjetrova
izgubiš tridesetdva zuba,
pomorskom mapom od magareće kože
previj rane brodu da ti bude noge
jer ova luka muzej biće ruševina
sitnija od pijeska u tvojim cipelama.
Zalivani kapljama iz ruže
mliječni zubi izrašće ponovo na brodu...


Perast, 26. VII 2017.

Milan Frčko | Na podrafskoj brvi


Foto: Nikola Wolf
Znad kuruznog zrna sapo je spuhnol,
zdignjeno zrno čobe so prijele,
ftice vu svržju, na rit bi se sele
da so vidle kaj je bača spuknol.

Al, predi toga, bilo je smeha.
Krap je žnoro vlekel levo, desno…
Neje potrefil scoprano mesto,
gde kletva postane vrelec greha.

Špula je cvilela, a i marše,
kaj se kopitalo, jen čas, v zrako.
„Još bodem španal, če ti tak paše“-

gonđal je bača , več po trdom mrako.
Odjempot je mesec blesnol i na škrgi.
Sakaj se trefi na podrafskoj brvi.



Dejan Đorđević | Oko seoskog krsta...



Oko seoskog krsta
deca su vozila kolo
starci su uvijali duvan
trešnja tek što je procvetala
dolazio je poštar
doneo je tvoju knjigu
malu
šarenu
mirišljavu
bili smo radosni
pisao sam ti o tome

utorak, 9. srpnja 2019.

Umrla pjesnikinja Maja Perfiljeva


vrijeme: 08.07.2019.

Zagrebačka pjesnikinja i profesorica hrvatskog jezika i književnosti Maja Perfiljeva umrla je u 79. godini života, doznaje se u ponedjeljak od obitelji.

Rođena je u Tivtu, u Boki kotorskoj, gdje je provela najranije djetinjstvo, a školovala se i živjela u Zagrebu. U javnosti se afirmirala kao autorica tekstova pop i rock glazbe.

Svom zavičaju posvetila je više pjesama, među kojima je najpoznatija postala pjesma "Bokeljska noć", a napisala je, među ostalim, tekstove za neke od najpoznatijih pjesama sarajevske grupe Indexi - “Da sam ja netko” i “Sanjam”.

Izvor:Culturnet.hr

Obavijest Ministarstva kulture o datumu raspisivanja Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi RH za 2020.


vrijeme: 04.09.2019.

Ministarstvo kulture RH najavljuje raspisivanje Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2020. godinu za 4. rujna 2019., s rokom prijave do 4. listopada.

Kako bi se prijaviteljima omogućila potpuna javna usluga kroz sustav e-prijavnice bez potrebe podnošenja i slanja papirnatih dokumenata te smanjili administracijski troškovi, Ministarstvo kulture u potpunosti je digitaliziralo natječajni postupak. Novim načinom postupak će se pojednostaviti i ubrzat će se procedura prijave na natječaj, obrada i evaluacija e- prijavnica te sam proces donošenja odluka.

Obavijest u cijelosti pročitajte na:
https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=23325

Izvor:Culturnet.hr

Domagoj Rogulj | Stroj za pranje vremena


Dresden, Neustadt
U klubu Ost-Pol
Sadašnjost se tali
U bratstvo i jedinstvo
Do prvog mamurluka
Ali već u Elbsalonu
Nudi se samo budućnost
Komfor sivih zidova
Koji govore Danke
Koji govore Bitte
Stari gramofoni
I biljke mesnatih listova
Sirovi kolači
Bez glutena i maslaca
Rad oslobođen iz tvornica
Udobno smješten
U retro foteljama
Da što manje
Podsjeća na rad
Industrijska zona
Danas je zona
Kapučina i Facebooka

6. natječaj za književnu nagradu Zvonko


9. srpnja 2019.

HRVATSKO DRUŠTVO KNJIŽEVNIKA ZA DJECU I MLADE/KLUB PRVIH PISACA

S PONOSOM RASPISUJE

6. NATJEČAJ ZA KNJIŽEVNU NAGRADU ZVONKO
­

1. Nagrada se dodjeljuje za najbolji prozni rukopis za djecu i mlade do 70 kartica.

2. Rukopis treba poslati na adresu: info@hdkdm-klubprvihpisaca.hr

3. Tročlani žiri hrvatskih pisaca za djecu i mlade izabrat će najbolji rukopis, a njegov će autor biti obdaren medaljom Zvonko i tiskanjem rukopisa, te će dobiti sto (100) autorskih primjeraka djela.

4. Natječaj se raspisuje šesti put na dan 9. srpnja 2019. Rukopise je moguće
slati do 29. kolovoza 2019.

5. Rezultat natječaja bit će objavljen 29. rujna 2019. na stranicama društva

Darko Foder | Ma hosta


Joaš se zmislim,
pred zimu hudu
v oktuobru, nedelja perva,
proakleti su tati
na mem rušili derva!

Kitana Žižić | Popularniji od Ben Quicka


Život mog dragog tate nije bio lak. Otac mu je umro u ranim tridesetim i ostavio ženu i petero djece, a on je bio najstarije dijete. Na njegova nejaka dječačka leđa naprtio se težak teret i odgovornost. Kako su to bila neka druga vremena, usprkos mladosti i bijedi, s ponosom je brinuo o svima i marljivo radio što god je bio u prilici pronaći. Najsretniji je bio kad je mogao mami donijeti koji šold.
Vjetrovi nemilog Drugog svjetskog rata otpuhali su ga na ratište, još prije punoljetnosti. Uspio je, naime, uz namjernu nepažnju talijanskog stražara, pobjeći iz zatočeništva blizu Bola. Ta bio je još dijete. Srećom se igrom slučaja namjerio na dobrog čovjeka u vojnoj odori, koji se sažalio nad njim. U Bolu su već svi znali da će za primjer drugima biti strijeljan idući dan na malom trgu. Stražar mu je u pogodnom trenutku dao mig za bijeg, koji se nastavio sve do Slavonije.

Nakon rata radio je u Splitu, dok mu ljubav nije okrenula kormilo prema Hvaru. Tu je pronašao novi dom, koji nikada više nije napuštao. Marljiv i okretan, brzo je stekao kultni status „Katice za sve“. Nije bilo kvara, koji on nije znao popraviti. 

Larisa Janičev - Stojanović | Ostat će tu vječno


Zaključat ću ga noćas negdje u dubini moje duše, ostat će tu vječno...Onih godina, onih ranih 90-ih crvenjelo se nebo, a on je to gledao i rekao – Bit će rata! I bilo je...
A bilo je proljeće! Ono kasno proljeće, krvavo...
Sve se trebalo buditi. listati, bujati...
Od tada prošlo je puno vremena.

ponedjeljak, 8. srpnja 2019.

Božica Jelušić | Ja sam totalna self-made osoba. Radim ono što moram, po unutrašnjem određenju, povodim se za svojim najjačim potrebama


Razgovor pripremili Vedran Smolec i Sonja Smolec

Naša sugovornica je Božica Jelušić, članica Društva hrvatskih književnika. Dobitnica Fulbrightove stipendije, na University of Washington, Seattle, ak. god. 1986/87. Božica nije samo književnica, pjesnikinja, zaljubljenica u pisanje, crtanje, prirodu… osoba je koja živi punim plućima i u potpunosti se daje svemu onome što voli.

Njen je rad dugogodišnji, iza nje stoji nastavničko, novinarsko i spisateljsko iskustvo, rad u javnim medijima kao što su radio i televizija. Teško bi bilo nabrojati sve časopise, kako tiskane tako i one elektronske, gdje su sve njeni radovi objavljivani. S jednakom ljubavlju prati izložbe podravskih izvornih slikara i kipara.

No, da ne idemo dalje s nabrajanjem jer mogli bi ovako još mnogo toga reći a da nenamjerno nešto ne spomenemo.

Božice, najprije moramo čestitati na najnovijem priznanju Tin Ujević za zbirku "Kotačev slavopoj", još jednom u nizu koje ste dobili i koje vam je uručeno u Vrgorcu. Recite nam nešto više o toj zbirci.

Božica Jelušić | Akrostih velikom meštru poezije


Zanat je bitan, marljivost i volja!
Alatom starim nove rime brusiš.
Trneš kad jesen opustoši polja;
Igračkom vjetra bivaš, suh se rušiš.

Na misi riječi prebacuješ stolu.
Astralna bića u odlasku spriječiš.
Uhapšen u svome očaju i bolu,
Jedino stihom rane si zaliječiš.

Elegična se struna noću budi.
Vrućinu trpiš, gutljaj mrtvog zraka.
Imenik slažeš krša, loze, ljudi,
Ćerpiči gore: diže se znak Raka.

Atlas praznine lista mrtva ruka.

Ljubuški, 5. srpnja 2019.

Flora Green

V.B.Z. daruje čitatelje | Olja Knežević Katarina, Velika i Mala


Osim što predstavlja dobitnicu književne nagrade za 2019., V.B.Z. daruje knjigu jednom od čitatelja časopisa Kvaka.

Odgovor na pitanje: Gdje i kada je ove godine pobjedniku natječaja svečano uručena nagrada V.B.Z.-a? možete poslati na e-mail časopisa casopis.kvaka@gmail.com ili se možete natjecati na stanicama časopisa na fejsbuku.

Natječaj je otvoren od 8. - 12.7.2019., zaključno u 23,59 sati. i vrijedi samo za RH

Dobitnik ili dobitnica treba e-mailom ili u inboks dostaviti svoju adresu i broj telefona kako bi bili obaviješteni o vremenu dostave knjige.

Sretno!


Olja Knežević: Katarina, Velika i Mala

„Nisam se samo ja raspadala. Izvan mojih mračnih zidova raspadao se svijet“, na jednom mjestu kaže glavna junakinja Katarina, dok od Male postaje Velika. Na ulicama crnogorskoga glavnog grada, koje u jednom trenutku postaju pretijesne pa se produže u beogradske i londonske, Katarina je autentičan glas koji nas u specifičnom autoričinom stilu koji podrazumijeva spoj intimnog i javnog, vodi putem rastavljanja i sastavljanja. Od odrastanja u suton socijalizma, preko naznaka svega onoga što se na tim prostorima potom dogodilo i uranjanja u neku novu ratnu i tranzicijsku svakodnevicu, Katarina je dovoljno krhka i istovremeno snažna da si dopušta posustajanja i padove u najmračnije kutke društvenog podzemlja i najbolnije ljubavne i bračne katastrofe.

Olja Knežević spisateljica je čija proza ne uljuljkava u optimizam niti bježi u pomodni aktivizam; u njezinom romanu skeniraju se obiteljski odnosi i tragedije, ženska prijateljstva, ljubavne izdaje i prevare, odlasci i bjegovi, razni društveni miljei, ali i širi društveni kontekst konfuznih i neuralgičnih događaja koji (pre)usmjeravaju ljudske sudbine. Pomno osmišljeni i karakterizirani likovi i suvereno, dinamično pripovijedanje „Katarinu“ vode putem najboljih romana koji progovaraju o zbilji ovih prostora unatrag nekoliko desetljeća i uspijevaju (p)ostati romanima koje pamtimo po uvjerljivim, snažnim, neprilagođenim likovima punim strasti, kakva je nedvojbeno Katarina.

I kada je žele učiniti Malom i kada se trudi postati Velikom, ulovljena u mrežu koja prijeti njezinom duhu i tijelu, u kojoj se za dominaciju bore moć i novac, razne političke opcije, nasljeđa i zavičaji, Katarina je uvjerljiva i složena, kao život sam, kao i ovaj roman.

Kolovrat riječi 2019





Ove je godine po treći put u pitoresknom zagorsko gradiću Ivancu održan pjesnički susret pjesnika sjeverozapadne Hrvatske pod nazivom „Kolovrat riječi“.  Na susretu su sudjelovale pjesnikinje vrbovečke udruge „Osebunjek“ : Marija Petrek, Božica Sljepčević, Tatjana Kobija, Nada Starčević Lopac i Katarina Zadrija.

Susret je jedinstven po tome što se održava na više lokacija. Zborno mjesto je“ Muzej planinarstva“ gdje je pozdravni govor organizatora i čitanje pjesama.  Susret ne nastavlja dalje na povijesnim lokacijama i znamenitostima grada Ivanaca. Zahvaljujemo organizatorima na čelu s pjesnicima Darkom Foderom, Ljiljanom Vuglač i ostalima na uspješnoj organizaciji

„Ponosna sam jer sam uspjela okupiti darovite pjesnike amatere koji vole svoj grad, žele raditi i dostojno ga predstavljaju širom regije, pa i lijepe naše.“ Riječi su predsjednice udruge „Osebunjek“ Katarina Zadrija.


Literarna nagrada 'Fondazione Piccoli' kod moliških Hrvata


Milan Frčko | Slika koja pleni

Foto: Nikola Wolf



Otpustil sem brenzo, marše žnoro vleče.
Kaj se mene tiče, more i v zrako.
Regetanje čujem. Fletno bom v mrako,
al kresnice bodo vužgale sveče.

Vušče Drave je ve dika nebeska
po koji se krap kopiče i tanca.
Špula ftečno slifče, žnora ju glanca
a prot para zrak i z leva i z desna.

Of prefrigani krap ide ravno k meni.
Jel bodem žnoro na vreme namotal?
Slika je to kaj dušo i srce pleni.

No, je. I komarov sem se nagotal.
Odjempot čkomina. Pluskanje peraje
znak je da Bog zeme, al nam i daje.


Sveje to u glavi


Dr. Robert Torre  - DROGE - dugo putovanje kroz noć

Četvrti dio prikaza knjige

KOKAIN

Piše: Martina Sviben


Stigli smo i do kokaina, jedne od najčešće korištenih droga, bez obzira na cijenu. Kokain je znatno skuplji od ranije navedenih droga, ali ipak jeftiniji od heroina. Ne može si ga priuštiti baš svatko, ali među selebritijima veoma je popularan.

Miljenka Koštro | Didova stina


Ostavijo je did
unucima i praunucima…
I kuću i vrta i stinu
Da ji čuvamo i pazimo.
Klesa je tvrdu stinu i kuću ziđa
Zvizdan je peka, ali, did nije čeka
I vrta je suvozidom obiša
Suvu i škrtu crljenicu
Motikon godinan kopa
Znojijo se priget zemlji
Težačke ruke trpile su žuljeve
Žalile se na muku i umor nisu

Zvonko Kudelić | Zagurski labudi (valjda žouti)


na trave su ležale
z kljuni se česale
na souncu su se grele
za zutra niesu znale

joj vi bedaste, touste, nespretne race
vi zagurski labudi – valjda žouti
kakve ste to kraljevske face
kad na tenieru završiju si vaši pouti

i koj vam znači koj jete travu
i koj vam znači koj sounce vas zrači
ionak nete nigdar doživele slavu
oglodane vam kosti buju drobili kutači

nedjelja, 7. srpnja 2019.

Mr. sc. Narcisa Potežica | Krležin rođendan 7.7.




Na današnji dan, 7. srpnja rođen je Miroslav Krleža, pa je njemu u čast, kako bi se i ove godine podsjetili po mnogima na najvećeg hrvatskog književnika organiziran 8. festival Miroslav Krleža koji je održan od 28. lipnja do 7. srpnja 2019. Ovaj Festival posvećen Krleži ostvaren je pod vodstvom Gorana Matovića, koji je i autor ove sjajne kulturne manifestacije i ravnatelj jedinstvenog Festivala koji svake godine, pa i ovaj osmi put predstavlja djelo velikog Krleže.

Monika Herceg | Otac


otac goni ovce prema šumi
i podiže krov na kući rukama toliko jakim da preusmjerava rijeke
izguruje planete iz njihovih elipsa
kada ga zamolimo
sprema drva za zimu, razgovara s motorima
sve u istom danu
i odlučuje opet biti dobar otac dok se još sjeća
što je zagrljaj
pred kraj dana naraste mu sjena i zubi
nekad ga ne prepoznam
ništa nije bezbojnije od smrti ali otac se ne boji
svaki dan pada pokošen bez krvi preda mnom
u mokru zemlju

znam mu prkosno reći da ja nikad neću pušiti
ali pušim sjebana i negdje između
ionako više nije nego jest
posađen u smrti

Izvor: Strane, portal za književnost  i kulturu

Ankica Kale | Smokva iz glavice



Iz kamena izronila,
o kamen se podbočila,
kamenom se zaklonila,
uz kamen se sva privila;

strukom kamen obujmila,
kamenu se sva podala;
propupala, nabubrila,
pa se, trudna raspasala;

u Glavici sred kamena,
bluza joj se rastvorila,
pô bi sela podojila
moja smokva iz Glavice.

Ratko Bjelčić | Ja imam psihičkih problema


Ja imam psihičkih problema
ja ih imam dok tebe nema
ja sam gladan tebe
ja sam žedan tvoje sjene
Uzmi me i vodi me
Budi moja tableta
budi centar moga svijeta
budi tu
Uzmi me i vodi me
Ti si moj recept
s tobom dobivam respekt
ti si moje kapi za oči
kap po kap
kap po kap
budi tu
Uzmi me i vodi me

Mjesec hrvatske knjige 2019.



Mjesec hrvatske knjige manifestacija je kojom se tijekom mjesec dana, od 15. listopada do 15. studenoga, nastoji na državnoj, ali i na lokalnim razinama govoriti o knjizi, promicati čitanje te na različitim programima okupljati sve one koje knjiga istinski zanima. Ovogodišnja je manifestacija posvećena glazbi, a moto je U ritmu čitanja! Pokrovitelj manifestacije je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, a organizator Knjižnice grada Zagreba.

Domaćini svečanog otvaranja Mjeseca hrvatske knjige 2019., koje će se održati 15. listopada, bit će Narodna knjižnica i čitaonica Buzet.


Nacionalni kviz za poticanje čitanja nosi naziv Ritam odrastanja, a čitat će se knjige:
  • Tihi-Stepanić, Jasminka. Ljeto na jezeru Čiču. Zagreb: Naklada Ljevak, 2018.
  • Guljašević Kuman, Ivana. Drugačija. Zagreb: Igubuka, 2018.
  • Golub, Vlasta. Eva, mala žena. Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2018.
 

  Unos programa za Mjesec hrvatske knjige 2019.

Prikupljanje programa započinje 2. srpnja i završava 4. rujna 2019. i ove je godine isključivo putem mrežnog obrasca. Svaka knjižnica treba se registrirati - prilikom registracije popunjavaju se opći podaci o knjižnici, a po završetku registracije na e-adresu stižu podaci za prijavu.

Nakon unosa konačne verzije pojedinog programa, isti je potrebno „zaključati“ kako bi se mogao uređivati prije isteka roka 4. rujna. Po završetku unosa obrazac nije potrebno slati elektroničkom poštom.



Rezultati natječaja za vizualno rješenje Mjeseca hrvatske knjige 2019.

Od 7. svibnja do 7. lipnja 2019. godine na Natječaj za vizualni identitet Mjeseca hrvatske knjige pristiglo je 35 prijedloga od 28 autora.

Povjerenstvo, imenovano od strane Programskog i organizacijskog odbora Mjeseca hrvatske knjige 2019., odabralo je tri najbolja grafička rješenja pristigla na spomenuti natječaj.

Prvonagrađeno
 je rješenje Branke Vasiljević i Ide Sinovčić
. Drugu nagradu Povjerenstvo je dodijelilo rješenju dizajnerskog studija Kuna Zlatica, a treću rješenju Ane Salopek.