petak, 31. svibnja 2019.

KGZ Knjižnica Božidara Adžije | Večer s Tomislavom Birtićem



Promocija prve zbirke poezije Biljane Kovačević CugAnno 2018


U  nakladi izdavačke kuće Beletra objavljena je prva zbirka poezije Biljane Kovačević pod nazivom

"CugAnno 2018".



Autorica ovim putem poziva sve zainteresirane na predstavljanje svojega pjesničkoga prvijenca koje će se održati u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica 14. lipnja 2019. godine s početkom u 18 sati.

O zbirci će govoriti recenzent Mato Pejić, urednik portala Virovitica.net Goran Gazdek, nakladnica Sandra Pocrnić Mlakar te urednica zbirke Marina Mađarević.

Pjesme će čitati Iva Slavić i Anica Lanščak, dok će se za glazbeni sadržaj pobrinuti Ivan i Zlatko Kovačević.

Put rukopisa dobio ime | Izašla knjiga Želja pod pseudonimom dvije domaće autorice


Izašla je knjiga čiji smo put mogli pratiti preko društvenih mreža. Dvije domaće autorice uvele su nas u svijet stvaranja knjige od trena kada su dobile ideju do trenutka kada je knjiga ugledala svjetlo dana.

Uz malo drugačiju marketinšku priču roman Želja izdan je pod pseudonimom Mana Pass iza kojeg se nalaze dvije, još uvijek nepoznate domaće autorice. One su na Instagram i Facebook profilu Put Rukopisa prenosile sve ono što stoji iza nastanka knjige i naišle na veliku podršku ljubitelja knjiga. Svojim su humorom stvorile iščekivanje kod publike, koja ih podržava od prvog dana.

O čemu se radi?

Roman Želja prikazuje život glavne junakinje, koja se kao i veliki broj mladih ljudi u Hrvatskoj, nosi s problemima zaposlenja i rada na programu stručnog osposobljavanja. Radi se o sasvim običnoj curi u kojoj će se svatko prepoznati, opisane su svakodnevne situacije koje nam se svima događaju, prikazuju nedostatke programa stručnog osposobljavanja ali prikazuju i sve ono lijepo u hrvatskoj kulturi i stvarnim lokacijama. Radnja se događa između Kutine i Osijeka, ali kako same navode, ovo je priča cijele Hrvatske.

Uskoro promocija

Sanijela Matković | Ne napisah niti zarez


DANAS
a kamoli misao
ta tko bi pisao
danas
bez nas išta
jer
bez nas
danas je ništa
...tek oblak glasan pun vode

Milan Frčko | Pitomi drač


Foto: Nikola Wolf


Zrak kaj ga s ponim plučima dišem
hranijo školke, lokvanji, vrbe…
Slike, koje bez penzla rišem
miraz so moje ljubavi prve.

GK 'Žar ptica' približava hrvatsku književnost djeci vojvođanskih Hrvata


vrijeme: 04.06.2019. - 06.06.2019.
mjesto: Srbija; Sonta, Subotica i Monoštor

Zagrebačko Gradsko kazalište 'Žar ptica' gostovat će u lipnju u Vojvodini, te će u Sonti, Subotici i Monoštoru izvesti predstavu 'Dnevnik Pauline P.', s ciljem približavanja žive hrvatske riječi djeci vojvođanskih Hrvata.
 
Kako se ističe u najavi, gostovanje je dio projekta izvođenja predstava temeljenih na književnom predlošku hrvatskih autora koji GK Žar ptica provodi za djecu Hrvata koji žive izvan RH, u Srbiji, Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji, kao i za Hrvate u Bosni i Hercegovini.

Duško Babić | Ezoterija



Ne možeš odrediti
gdje je kraj ljubavi
kad je ona beskrajna
pa ti se udvara takova
da te oslijepi slikama
žene-sunca
žene-suncokreta
žene osjemenjene pjesmom
o djevičanskoj utrobi
erotičnoj i ezoteričnoj
u isti mah do bunila
kad napuštaš tijelo
i stvaraš se posvema nov
na nekom drugom mjestu
u grotlu rastopljenih zvijezda
da ti se tamo
izgubi trag
ljudskoga
gdje i ti sam
Bog si ljubavi
silan.

Nikolina Todorović | Književnost i glazba


Nikolina Todorović je rođena u Sarajevu 18. 07. 1995. godine. Trenutno uživa na master studiju Komparativne književnosti u Sarajevu gdje joj predaju izuzetni poznavaoci poezije, drame, esejistike i teorije književnosti.

Diplomirala 2018. godine na temu Groteska i groteskno u Gogoljevom romanu Mrtve duše i drami Revizor. Završila je srednju Muzičku školu u Sarajevu i time stekla zvanje muzičara općeg smjera. Jedna od njenih vokacija je solo pjevanje i izvođenje raznih muzičkih žanrova. Zadivljena je muzikom Rahmanjinova, Vivaldija, Bramsa i Pučinija. Njihove kompozicije prate svaki njen dan i svako njeno raspoloženje.

Piše od ranog djetinjstva. Prva njena pjesma, koju je napisala sa šest godina, posvećena je njenoj tetki Marini i zove se Put bez povratka. Poezija, dakako, jeste ostala njen primarni izraz.

Osim poezije, tokom studiranja pisala je i objavljivala kratku prozu, eseje, filmsku i književnu kritku. Okušala se i u pisanju dramatizacija.

Andreja Malta | Nakon životnih kiša i oluja uspjela sam uhvatiti sunce


PRIJE DVIJE GODINE

Otprilike prije dvije godine, da, lijevala je jaka kiša, poput one sinoćnje.  Sijevalo je uz pomalo zastrašujuću,  jaku grmljavinu sa svih  strana horizonta.

Unatoč nevremenu izašla sam u starom kućnom mantilu boje devine dlake na balkon zapaliti cigaretu. Tu i tamo bi me u lice pogodile zalutale kišne kapi, nalik suzama koje su mi se već  duže vrijeme svakodnevno nekontrolirano slijevale niz obraze.

Cigareta je odavno izgorjela između prstiju,  a ja sam i dalje stajala već polumokra na svom balkonu izgubljenim pogledom prateći crno nebo. Osjetila sam kako mi se vlaga uvlači ispod mantila koji je još uvijek mirisao na bolnicu.

Nekoliko mjeseci ranije saznala sam da sam ozbiljno bolesna i da ću morati na operaciju i ostala šokirana dijagnozom, koju nikako nisam mogla pojmiti, a kamoli prihvatiti. Nakon svega što sam prošla u ne previše lakom životu, baš kad sam imala puno planova i želja, došla je bolest. Odjednom je moj život stao, izgubivši sve boje. Nestale su one male sitne radosti i sve se  pretvorilo u neprohodno sivilo.

četvrtak, 30. svibnja 2019.

Od Jelačića bana do naših dana - ishodište i povijest hrvatske nacionalne i državne zastave kroz stoljeće i pol


Predavanje dr. sc. Marija Jareba "Od Jelačića bana do naših dana - ishodište i povijest hrvatske nacionalne i državne zastave kroz stoljeće i pol" povodom 171. obljetnice zastave i 160. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića; srijeda, 5. lipnja 2019., 19.00, Dvorana Jure Petričevića, Strossmayerov trg 4 - Ulica Matice hrvatske 2; ulaz slobodan


Božica Jelušić | Buđenje Golema


Mikolas Ales (1852-1913)
Prepelica mokrih krila u teškom brokatu.
Bazga pada, jasmin vene, korune se krune.
Što ostaje u tom polju, panonskome blatu,
Gdje od vlage neprestane i korijenje trune?

Meni treba dobra vijest, trag nade za svijet!
Vani svjetlost tiho gasne; zamućena prizma.
Neprestana kiša, umor . i u žitu snijet
U zraku je munja gnjeva, skora kataklizma.

Meni treba oštar nožić, perorez il' žilet,
Riječ što laži i prevare sa prijestolja svrgne!
Ne znam više je li bolje stilo ili silet,
Da do srca nađe prolaz, iz mrtvila trgne?

Koliko još dana treba, da priča završi?
Pokrenu se sile tame, zavrte eoni;
Da um prhne kao sokol i krletku skrši,
A iz blata iznenada da Golem izroni?


____________________________________
Golem ("napola gotov") čovjekolika figura od gline, prema židovskoj predaji stvorena magijskim obredom u 16. st. da bi zaštitila Židove i služila za jednostavne zadatke, bez vlastuite svijesti.

30. 5. 2019.
Flora Green

Nataša Nježić Bublić | U moru žena je otok...


U moru žena je otok, a muškarac nasukani brod. Mogla bi i sasvim sama, ali joj se sviđa da netko promatra njezinu ljepotu i ovisi o njenoj vodi. Ona prima darove koji dolaze u luku sasvim ravnodušno. Potom je nečije plavo okrznuto kormilo duboko usječe u vlastito dno. Tada postaje ona koja teži kontinentu. More koje hoće van iz ljušture vlage. Tako brodolomna spoznaje što je putovanje i koliko je putnik dragocjen. U nekoj uvali šuti stotinama godina, zatim smrska valovima plavo kormilo i porodi stijenu.

Pramcem u sumrak


Hormona do plafona

Piše: Jelena Miškić

"Mama, maminko ❤️ ja bih čipkastu haljinu"

Tri mjeseca poslije ove poruke u vremenskoj prognozi već danima prilagođenoj za Bangkok a ne Vukovar krećemo u potragu za D haljinom u kojoj će potomčica zablistati i tako proslaviti kraj jedne faze školovanja.

Nadamo se još takvim krajevima faza školovanja koja ćemo slaviti ,a od kojih koliko se nadamo toliko i strepimo uz brojna pitanja, ali najviše ono koje nema baš kvalitetnog odgovora, a to je - ma gdje su nam te godine prozujale...

Najjači mi je Đuka kad sjedimo uz Dunav i u zen ozračju vode i spokojnog zelenila on ispali: "Bokte molovo, pa ja sam deda!"

Dakle, mlada dama od 352 modela haljina koje postoje u Vukovaru nije zadovoljna s niti jednim. Parnim datumima neće kratko, neće šljokice fuj fuj, bretelice i volane božemeisačuvaj!, a neparnim datumima neće dugačko, neće roza i zeleno, crveno, plavo, fuj žuto, cvjetno nema teorije, točkice i prugice su bezveze, a na mašnice poludi. Počne trčati u krug.

Kabine za presvlačenja i isprobavanja su nam zadnjih dana stalno mjesto boravka. Osim kondicije i strpljenja koju razvijam kao za ultramaraton, razvijam i klaustrofobiju.

"Kamo ideš!!! Dođi sa mnom da me zakopčaš!"

Jedaj postavke. Sila je sa mnom.

Nema druge.

A onda sam izvalila najveću glupost koju majka može izreći hormonima do plafona:

"Možemo probati web shopping."

Ajme meni.

Kad je udarila slat' fotke, a vidi ovu, a vidi onu, a vidi ovako nešto, a ova mi je mraaak!

Kad čujem onaj zvuk vibera ili messengera očni živac mi trzne. Sanjam neku noć iskrcavanje dostavnog vozila sa haljinama kao iskrcavanje na Normandiju. Nesretan slučaj...

U jednom trenutku sam doista pomislila kako moj Huawei zaštekava obzirom na tehnološka prepucavanja istoka i zapada. Dok mi nije objašnjano - de isprazni galeriju.

Trebalo bi uvesti zakon za majke koje bi mogle ušetati u bilo koju ljekarnu i reći kako im kći kupuje hajinu za maturalnu večeru koji bi sukladno tome jamčio sedativ bez recepta i to za džabalesku.

Na kraju balade smo kupile tog jednoroga od haljine.

U njezinoj lepršavosti postaje djevojka pred brojnim izazovima i onim dobrim i onim lošim. Ja ću uvijek biti tu negdje s prokletstvom babe Melanije kada ju nisam baš slušala, rekla bi mi - imat' ćeš i ti takvu tvrdoglavicu.

Istina.

Ne spaja svemir duše za bezveze. Kći, ljubav beskrajna.

Danica Jelovčić | Pokretači svijeta


Hladno more i obala puna nasukanih, blijedih tijela ispod čistog neba prepunog zvijezda. U njihovom nepreglednom broju tek šačica njih još uvijek daje znakove života, čuju se uzdasi, glas koji pokušava proizići iz dubine grla, toliko slab. Naglo zaključivši rekli bi da je bezvrijedan, ali bas taj isprekidani, tihi glasić je tu da se uzdigne neupitnim trudom koji dolazi iz onog dna gdje se nema više šta izgubiti. Glas jača, energija se stvara, tijela se počinju lagano migoljiti. Možda bi netko rekao da izgledaju jadno ali za mene, izgledaju veličanstveno, ta snaga koja sija iz njih nije usporediva s ničim, niti jedna vrsta vječnog života ne vrijedi kao i sama pobjeda života. Nakon što se godinama penješ ka vrhu i taman kad si negdje blizu cilja nađeš se dolje na dnu, na samom početku, možda si skliznuo, možda te netko gurnuo ne znaš, a sad nije ni bitno. Jedino što znaš je da moraš sve iz početka, a snage nema, motivacija nikad nije ni postojala, a sad pogotovo. To je ta točka kada ljudi odustanu, kada krenu zaobilaznim putem oko planine, linijom manjeg otpora, ali ponekad ipak zablista pokoja duša mudre glave i ponovno krene svoj put uzbrdo jer zna da nije toliko bitno to što te čeka na vrhu, koliko sam put do gore, a to što se penješ po drugi put, neizmjerno daje na vrijednosti samom tvom cilju pa i tvom ljudskom biću, a tek oni što su bili primorani se penjati i padati više puta. Klanjam se, skidam kapu, svi vi ste moja svijetla točka, inspiracija, ohrabrenje, dajte čisti primjer onog u šta vjerujem, jedinog u šta vjerujem. Snaga čovjeka, snaga pojedinca pokreće čitav svijet.

Monika Herceg | Pjesnikinja, ljeti


Fotografija: Monika Herceg

Neizbježnost dana skotrlja se
niz znojna leđa u pjesmu
kao dječja kolica
puna Venerina sumpora i sjete
Možda se nebo otvori jednom
kad nam kihne u večeru
taj pupak predvečerja
pa nahrupe horde
vanzemaljaca koji smrde na pokvarena jaja
I bog,
nečiji vrući rezignirani bog
koji samo zapisuje anegdote
o tome kako krivnju
jer tučemo djecu,
jer tučemo pse,
jer bacamo tek rođene mačiće
guramo na vrh trepavica maskarom

Ugušit ćemo se u otrovnoj staklenci
ako uskoro netko ne smisli kako odrezati dimnjake
Bit će to jednog sparnog ljetnog popodneva
sličnom onom kad sam dobila prve batine
Muhe su jele komade neba glasnije od mlažnjaka

Psi ne, ali djeca sve pamte
Pamte kako gledaš poprijeko,
pamte sve dodirne točke
šibe i tijela
Što dublje,
što dublje
u slojeve odjeće

Ljeti je najteže
jer se nema gdje
osim u golog sebe

________________________________________________

*Pjesma iz nove zbirke koja izlazi početkom lipnja
za obranu od pozimljavanja, drži se proljeće!
Foto: neka proljetna voda uhvaćena u šetnji Maksimirom

Darija Žilić | Vrijeme, ti






Jučer kraj rijeke, najbliže bilo mi je Vrijeme:
Teklo je ispod nas, a ja sam mislila samo o
Tome koliko je Smrt udaljena od tvog Života.
Na šetnici, crta koja dijeli bicikliste od pješaka
Bila je jasan znak. Tamo sam ja na kotačima,
Odmah pored ti, koji šećes, ne dodiruješ nogama,
Stopalima tlo i zemlju. Ti zapravo lebdiš.
Tvoje tijelo nosi zrak i drži ga iznad vode, kao
Da si zmaj od najlona, papira. I letiš...
Rukama i malim prstima držim to uze i sebe
Na tlu, između Zemlje i nebeskog Svijeta.
I čuvam te od rijeke koja dole samo teče i
Teče...

Javorka Pangerčić | Dolaze mi stari prijatelji


Autor fotografije: Javorka Pangerčić
Dolaze mi stari prijatelji.
Donose mi priče o svojim životima,
lica koja ne pamtim,
navike koje ne prepoznajem,
i mladost, kao sočnu trešnju
u košari punoj plesa i veselja.
Prostrt ćemo stol
u voćnjaku našeg djetinjstva
i nazdraviti sokom prapočetka
prije nego se zaboravimo,
i prepustimo drugima,
sve osjete i ljepote ovog užitka.

Dolaze mi stari prijatelji.
Čeka ih pun stol.
Mene.

Ambasador Udruge Mlada pera Luka Prgić razveselio djecu slikovnicama


Djeca su naše najveće bogatstvo i uvijek je zadovoljstvo usrećiti ih. No kad djeca naprave nešto za djecu, to je onda nezaboravno i nadahnjujuće i za njih same i sve oko njih.

Tako je kao rezultat natječaja Udruge Mlada pera iz Čakovca izdana slikovnica Vitezovi Proljetne livade.


Osijek
Češka škola
Timovi od jednog učenika nižeg i jednog učenika višeg razreda osnovnih škola trebali su napisati nastavak na neku priču koju su dobili od udruge Mlada pera, autora Taradi Gorkića,  ili vlastitu cijelu priču u kojoj se pojavljuju jedan, dva, tri ili sva četiri viteza Proljetne livade: to su dječak Filip, dodo ptica Picek, baiji delfin Benđi i vrtni patuljak Vanček. Kroz svoje avanture oni nastoje djeci približiti prirodu i na šaljiv način neke po prvi puta u njihovom životu susresti s nekim pojmovima kao recimo Down sindrom, haiku poezija, različitost ljudi itd.

Vrlo inspirativno i kreativno ilustrirana slikovnica mladih autora namijenjena je prvenstveno djeci vrtićke dobi i prvašićima pa je red da njima i dođe u ruke.

To je bio zadatak i prvog ambasadora Udruge Mlada pera, mladog Daruvarčanina Luke Prgića koji je sve poznatiji pa time polako postaje i uzor i tom najmlađem uzrastu. Logičan izbor da upravo on u svom rodnom gradu uruči slikovnice . Vesela djeca koja su je dobila, veseli mladi autori čije priče se sada čitaju (i sviđaju!) drugoj djeci.


Slikovnica je financirana sredstvima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Općine Mala Subotica, Općine Štrigova te NP Krka, ali i donacijama građana, jer novac za razvoj kreativnosti djece nikad nije uludo bačen novac. Želite li i vi donirati koju kunu za buduće zbornike i slikovnice možete to napraviti uplatom na žiro-račun Udruge Mlada pera HR3124020061100838696, jer u tijeku su dva natječaja Udruge, nakon kojih će biti izdani zbornici s radovima: 
Češki vrtić
Slikovnica je podijeljena vrtićima, školama, centrima za skrb, udrugama  i knjižnicama u Maloj Subotici, Štrigovi, Daruvaru, Oriovcu, Gornjem Mihaljevcu, Zagrebu, Donjoj Zelini, Ljubešćici, Otoku, Višnjevcu, Lipiku, Našicama, Magadenovcu, Bariloviću, Vrgorcu, Velikoj, Virovitici, Varaždinu, Rakovom Potoku, Pleternici, Slunju, Čepinu, Slatini i naravno Čakovcu, a evo fotografija s podjele slikovnica u vrtićima i školama u Daruvaru što je bio zadatak ambasadora Udruge Mlada pera Luke Prgića.


Hrvatski vrtić

srijeda, 29. svibnja 2019.

Larisa Janičev - Stojanović | Nedosanjana


Sanjala sam noćas
sebe poput tebe
tebe poput mene
nas poput nje…
Sanjala sam noćas
nju poput nas!
Baršunastih prstića i
umiljatog glasa.
Malenu, meku,
nestvarnu…

Dragan Uzelac | Danil Harms: Slučajevi (1937.)



 ,,Bio jedan riđi čovek koji nije imao oči i uši. Nije imao ni kosu, tako da su ga riđim zvali tek uvetno. Govoriti nije mogao jer nije imao ni usta. Nos takođe nije imao. Nije čak imao ni ruke ni noge. Ni trbuh nije imao, ni leđa nije imao, ni kičmu nije imao, ni unutrašnje organe nije imao. Ništa nije imao! Tako da nije jasno o kome govorimo. Bolje je onda da o njemu ne govorimo!“.
    Legendarna zbirka kratkih priča( nešto sasvim, sasvim različito) čudesnog, velom tajne obavijenog ruskog pisca Danila Harmsa, pod nazivom Slučajevi, nastala u veoma nezgodno vreme uspona, učvršćivanja i jačanja jednog od najozloglašenijih diktatora sveta- druga Staljina, u sovjetskoj, boljševičkoj Rusiji, dvadesetih i tridesetih godina 20.-og veka, vremenu njegovih krvoločnih čistki kada se obračunavao sa svima koji se nisu uklapali u njegov ,, savršeni“ model shvatanja sveta, jedinstveno je umetničko delo, unikatna posveta humoru, apsurdu i sagledavanju književnog izraza na veoma originalan, do tada neviđen, nadrealistično- nelogičan način. Bile su to godine previranja između dva svetska rata, prekomponovanja i usavršavanja zla, gluposti i mržnje prema svemu drugačijem od slepo, dogmatski zacrtanog, i uspona dva najozloglašenika krvnika dvadesetog veka- Hitlera i Staljina, dve strane iste destruktivne medalje.

Sanja Mrša | Gospodin



Nije to bija običan mačak. Bija je to lip mačak sa lipin zelenkastosivin prugama po sebi ka mali trigrić. Dica su ga puno volila. Čeka bi isprid vrata dok mu ne otvoriš, diko bi greba po vratima ka bi čuja glas male Mare, svoje gospodarice. 

A bome, lipo se i udomija, u ribarsku kuću. Di ćeš bolje? Svaki dan frišku srdelu za marendu,

Za ručak bi mu njegova Mara dala štogod od ručka ka bi ostalo.

Rodica uz našu kuću je imala mačku. Bilu ka snig. Još joj je vezala traku oko vrata sa malim zvoncem. Baš je figuralo. Zvala se Flo. Prava gospođica, nema šta. Volila je izazivati Čarlija, rastezati se na prozorskog dasci, a prela je ka makina. Milina je bilo slušat. Ne bi ona stavila frišku srdelu u njuškicu. Ona je dobivala spizu iz kesice, kupovnu, na koju bi se Čarli samo stresa.

utorak, 28. svibnja 2019.

Patnje mladog autora


NEPOŠTIVANJE AUTORSKOG PRAVA

Piše: Jelena Hrvoj

Živimo po nekim određenim pravilima i svima nam je znano da djela imaju posljedice. Funkcioniramo. Donekle. Koegzistiramo. Ma koliko neki od nas introvertni bili, moramo priznati da ipak živimo kao dio kolektiva i upravo nas ta određena pravila dijele od anarhije. Ponavljam…koegzistiramo. Zanimljiv je to pojam. Dubok. Ustvari da ako se nad njim malo bolje zamislite.

Zalogaj poezije predstavlja antologiju | ''Hrvatski pjesnički huligani''


Kijev, promocija 2018., zajednička fotografija Huligana s hrvatskom veleposlanicom

Na Zalogaju poezije u nedjelju 2. lipnja, s početkom u 20 sati, u Siscia Jazz Clubu, održat će se predstavljanje antologije ''Hrvatski pjesnički huligani'' u organizaciji Sisačke udruge za promicanje alternativne i urbane kulture.

Riječ je o dvojezičnoj (ukrajinsko-hrvatskoj) knjizi objavljenoj na 384 stranice u Ukrajini kod tamošnjeg nakladnika Ljuta sprava. Knjiga je nominirana u finalni izbor za najbolju poetsku knjigu Ukrajine u 2018. godini uz svega još 7 poetskih naslova.

Predstavit će ju nakladnik Andrij Gončaruk, urednik Jurij Lisenko i zastupljeni autori: Zvonimir Grozdić, Žarko Jovanovski, Siniša Matasović i Daria Lisenko. Pjesme peostalih dvojice zastupljenih pjesnika, Sime Mraovića i Roberta Roklicera, govorit će Jovo Mraović i Jurij Lisenko.

U nastavku večeri imat ćemo posebnu čast čuti pjesme još dvoje ukrajinskih suvremenih autora u njihovoj vlastitoj interpretaciji: Ivana Semesjuka i Eugenije Čuprine. Oni su također svoje odabrane pjesme preveli na hrvatski jezik, tako da ćemo i njih slušati u dvojezičnoj varijanti.

Voditelj Zalogaja poezije je Salih Kulović.



Nagrada 'Fra Martin Nedić' za roman 'Skica u ledu'


vrijeme: 27.05.2019.

Josip Mlakić dobitnik je književne nagrade 'Fra Martin Nedić' za 2019. godinu, za roman 'Skica u ledu'.

Nagradu, koja se sastoji od plakete i novčanog iznosa, od 2010. dodjeljuje Zaklada Terra Tolis iz Tolise, a ustanovljena je kako bi se očuvalo sjećanje na život i djelovanje prvoga ilirca iz Bosne fra Martina Nedića (1810.–1895.).
Ove godine na natječaj je stiglo 40 djela iz BiH i Hrvatske. Uz prvu nagradu, koja je pripala Josipu Mlakiću, drugu nagradu dobio je pjesnik Joso Živković za zbirku poezije Tragom pokorenih želja, dok treću dijele Ljubica Ribić za pjesničku zbirku Beskonačno i Milan Novak za zbirku Dubina straha.    
      
Nagrade će, uz obrazloženje prosudbenog povjerenstva, biti dodijeljene 30. svibnja u okviru trinaeste manifestacije Dani Tolise, koja će se održati od 29. svibnja do 2. lipnja 2019.  
           
Dobitnici nagrade prethodnih godina bili su Mirjana Buljan, Nevenka Nedić, Drago Čondrić, Julijana Matanović, Tomislav Marijan Bilosnić, Igor Divković, Radica Leko, Mato Nedić i Anto Zirdum.      

Izvor:Culturnet.hr

Autorica vs. autorica: Monika Fagerholm vs. Jelena Zlatar Gamberožić


vrijeme: 29.05.2019. 20 h
mjesto: Zagreb; Booksa, Martićeva 14d

Hena com najavljuje književnu tribinu Autorica vs. autorica u srijedu, 29. svibnja, u 20 sati, u Booksi (Martićeva 14d). Na sedmoj u nizu tribina u okviru projekta 'Europa iznutra i izvana' suočit će se finska književnica Monika Fagerholm, autorica romana 'Amerikanka' (u prijevodu Sare Profete) i hrvatska književnica Jelena Zlatar Gamberožić.

Dvije će autorice progovoriti o književnosti, položaju pisca u Hrvatskoj i Finskoj te o tome kako pisati o obiteljskim tragedijama, odrastanju i ostalim motivima koje se provlače kroz njihove opuse.
 
Sudjeluju:
Monika Fagerholm
Jelena Zlatar Gamberožić
 
Razgovor će se konsekutivno prevoditi sa švedskog.

Izvor: Culturnet.hr

Knjižnice Grada Zagreba od 31. svibnja uvode novu uslugu posudbe 'e-knjige'


vrijeme:
31.05.2019.
mjesto: Zagreb

Knjižnice Grada Zagreba uvest će od 31. svibnja za sve članove starije od 15 godina novu uslugu posudbe knjiga 'e-knjige', a riječ je o pilot projektu koji provode prve u Hrvatskoj, najavila je u petak na konferenciji za novinare ravnateljica Knjižnica Višnja Cej.

Istaknula je da se aplikacija za posudbu "e-knjige" pod nazivom Zaki Book vrlo jednostavno koristi, a instalira se na mobitel, laptop, tablet ili računalo uz pomoć članskog broja iskaznice i PIN-a koji se može dobiti u svakoj njihovoj knjižnici.

Rekla je kako su u suradnji s nakladnicima počeli s 400 naslova, ali uskoro se nada i većem broju i poboljšanju usluge te da ona bude dostupna i djeci. Rok posudbe "e-knjige" je tri tjedna, a zasad nije moguće produžiti niti rezervirati naslov.

Jasmina Burek | Najveća ljepota života i svijeta oko nas jest - nekonvencionalnost



Kako nekom objasniti kolika je neka bol, toplina, kakva je plava boja nekih plavosivozelenih očiju ili zvuk nečijeg glasa? Kakav je osjećaj ugode? Ljubavi? Mržnje? Ja osjećam okus tuge. Vidim joj boju i napetost njene površine. Znači li to da drugi nisu nikada tužni jer njima tuga nema okus? Vraga.

Ništa nije konačno. Nit takvo kakvo jest. Objasnimo kokoši treću dimenziju. Ili nama petu. Kako vidimo sebe? Druge vidimo na temelju pretpostavki onoga što ne poznajemo. Krpamo rupe među poznavanjem. Pa se razočaramo. Ili očaramo.

I sjećanja su laž. Mozak popunjava krhotine i zaborav te lijepi neke izmišljene ideje, samo da ta sjećanja održi.

Luka Tomić | U predvečerje, u par trenutaka do uvenulih boja


U predvečerje
Osluškujem ljepotu tišine
Za par trenutaka uvenulih boja
Osluškuje pomno jedino onaj tko u grudima nosi težinu
drugog srca svoga
jer zna, vrlo dobro zna
da je ljubav mirna strana bola
sve do rastanka kada se javlja kao najjača bol
ikada zadana čovjekovim suzama

Slavica Gazibara | Dijagnoza


nešto mi se čudno događa
nije dobro
kaže doktorica
godine
kaže prijateljica
cigarete
kaže kći
geni
kaže baba
urok
kaže gatara
totalni zajeb
kaže susjed cuger
jest
odgovaram mu

Igor Petrić | Mahnitost


Sve kao i obično
počinje zrcalnim odrazom
u polumračnom prostoru
kojeg okružuje skrivena voda
koja kroz zidove teče
i prodire pod pritiskom
kad pusti je netko
do uskog otvora
koji zove,
izgovara, njegovo ime.
Čuješ li vibracije?

Milan Frčko | Cvjetni motiv žene




Ona može plesati preko svih ograda.
Taj cvijet cvate i u tvom srcu, iako je toliko puta bio slomljen.
Njezin dodir liječi bolesne, ostavljene , djecu, roditelje...
Umjesto trna ima zrno.
Ona pripada samo sebi.
Ona je osmijeh, utjeha kosi,
zelena boja, naranča u pjesmi

ponedjeljak, 27. svibnja 2019.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu "Tonček i Točkica" Ericha Kästnera

Piše: Mirjana Mrkela 

U stara vremena
   
Doba kada sam ja, koja sam sada stara, bila mlada, vi koji ste sada mladi slobodno možete zvati starim vremenima. Ja tada nisam bila samo mlada, nego i mala, djetinjasta i naivna ili makar naivnija od današnje mene.

Zrinko Šimunić | Skica


Jedino sam kao dijete u snu
sanjao da ne sanjam...
u snu
Bio sam tamo
bio sam tijelo
bačeno
u vjetar
Sam
na svijetu
Dječak
koji koraca po granitnim kockama
nekog nepoznatog grada
Penjem se uzbrdo
u nekoj Dugoj ulici
Al danas ... moj duh
lebdi
nad vodama sna
i u snu
sanja
kako se mora probuditi
u tijelu
koje sanja
a ne sanja
da sanja

Književni petak | Književnost s otoka


Pozivamo vas na tribinu Književnog petka koja će se održati u petak, 31. svibnja, koja ovaj puta počinje u 19 sati u Gradskoj knjižnici, Galerija Kupola, 3. kat, Starčevićev trg 6

Književnost s otoka

Davorka Črnčec | Perpetuum Mobile


U svetkovine pretvorismo susrete
za blagdana poganskih pomireni
da smo jedino vrijedno,
drska istina,
osovina za osobni perpetuum
kojeg mjere u pjesmu bilježim,
skicu naših blagdana.
Pokrenut će ga blizina,
umijeće nedodira pod kojim tijelo titra,
želja da ostarimo zajedno
i ono nekazano
Volim te.

Slađana Benkus | Lutka



Kada si otišao nisi okrenuo ključić na mojim leđima
da nastavim besciljno tumarati danima
u kojima nema mojega gospodara.
Bacio si me u kutiju zaborava
gdje skupljam prašinu u svojoj kosi
i gdje mi srce hrđa ne osjećajući –
ne sjećajući se.
Ne živeći.

Kao dio polomljenog sata
koji je prestao kucati već davno
u kutiji trunem pod prašinom zaborava.
Jer ti si otišao
i zaboravio okrenuti ključić na mojim leđima
da nastavim tumarati novim danima,
i možda me otkrije neka nova ruka
koja moj ključić želi okrenuti ponovo.
Za mene.
Sa mnom.

Kašmir Huseinović | Na znanje piscima i nakladnicima


Poštovane kolege,

Grupacija nakladnika hrvatske dječje knjige HGK ZNK poziva
vas na sastanak

u četvrtak, 30.5 u 12.00 sati, Dvorana A, Rooseveltov trg 2

povodom kršenja autorskih i srodnih prava na mrežnim stranicama knjigasvima.com koja s motom "Mislimo da je pravo na obrazovanje iznad autorskog prava i prava izdavača na zaradu." nudi besplatan download i čitanje skeniranih sadržaja bez autorskih prava.

Sastanku će biti prisutna gospođa Sanja Vučković iz ZANE.

Pozdrav svima,
Kašmir Huseinović

Florian Hajdu | Noć u Beogradu


Zvezda pada
ispod drveta kruške
cveta
cvat miriše na mlečni put

Impresivan nastup Zalogaja poezije u Sarajevu



Piše: Siniša Matasović

Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture gostovala je u subotu 25. svibnja u Sarajevu sa svojom prepoznatljivom tribinom Zalogaj poezije. Nastup je u suorganizaciji sa sarajevskim Udruženjem umjetnika ''Planet Poezija'' održan u kultnoj umjetničkoj galeriji ''Collegium Artisticum“, u KSC Skenderija.

5. Međunarodni književni susreti Petar Kanavelić i Korčula



Hrvatsko književno društvo uz voditeljski tandem hrvatskih pjesnika Srđana Duhovića i Valeria Orlića uspješno su (24-26.5. 2019.) predstavili europske i hrvatske znanstvenike i književnike, i tako obilježili 5. godišnjicu održavanja manifestacije Petar Kanavelić i Korčula.

Kroz ovu petogodišnu međunarodnu znanstveno-književnu  manifestaciju predstavilo se lik i djelo Petra Kanavelića kroz tridesetak znanstvenih radova. Ove godine sudjelovali su  znanstvenici i književnici iz Hrvatske i susjednih država: Slavka Klikovac, Boris Jovanović Kastel, mr. Smiljka Vukićević, Dragan Mučibabić, mr. Mirjana Stojanovska, dr. Franko Oreb, Čedna Radinović Lukić, mr. Igor Krajčev, Sašo Milenkovski, Sandra Neshova Krajčev, Anđelka Korčulanić, Damir Trogrlić Was, Aljoša Milat.

Manifestacija je održana pod pokroviteljstvom ministarstva kulture RH i Grada Korčule.

Kao i svake godine nagrađeni su najbolji znanstveni radovi domaćih i stranih autora. Za 2019. godinu međunarodnu nagradu Petar Kanavelić dobio je makedonski književnik Igor Krajčev, dok je Aljoši Milatu dodijeljena nagrada za domaćeg autora. Ove godine organizator je odlučio da svakih 5 godina dodijeli prestižnu nagradu za promicanje hrvatske kulture i lika i djela Petra Kanavelića u svijetu. Ovu prestižnu nagradu " Korkyra melaina" dodijeljena je bugarskoj književnici dr. Vanji Angelovoj.

Hrvatsko književno društvo zahvaljuje se svim sudionicima, pokroviteljima i sponzorima ove značajne manifestacije.

Sve je to u glavi


"Život je lijepa stvar, ali ja više volim čitanje."
(Julijana Matanović u zlatarskoj knjižnici)

"Moj idealni partner je književni tekst"

Inatljiva Bosanka. Tradicionalna Slavonka. Nesigurna Zagrepčanka. Tvrdoglava ovnica. Žena s greškom u biografiji (Julka koja je kasnije postala Julijana). Pomalo mističarka koja vjeruje u životne predodređenosti (tu je povukla paralelu s Andrićem kojeg je teta kao trogodišnjeg dječaka odvela u Višegrad a ćuprija je ostala u majušnoj i kasnije nobelovskoj glavi prva vizualna uspomena).

nedjelja, 26. svibnja 2019.

Dnevni boravak, Rijeka | Promocija digitalne pjesničke zbirke „Tragovi u snijegu: sjeme za budućnost“


Autor fotografije: Matej Čelar

U subotu 1. lipnja u 20 sati u Dnevnom boravku u Rijeci održat će se  promocija digitalne pjesničke zbirke „Tragovi u snijegu: sjeme za budućnost“. Ona je nastala, u organizaciji Art Laba i ZMAG-a, na trodnevnom pjesničko-ekološkom rezidencijskom programu u Vukomeriću.
U zbirci su zastupljeni pjesnici Ivan Čeperković, Marta Džaja, Maja Klarić, Goran Krapić, Marijana Mrvoš, Vedrana Pavlak i Patrik Sečen. Nekoliko dana uoči njezina predstavljanja, od 28. svibnja, gosti Dnevnoga boravka moći će razgledati izložbu fotografija Mateja Čelara, koji je pratio rezidencijski program.
„Tragovi u snijegu“ dostupni su na službenoj internetskoj stranici Art Laba (https://art-lab.hr/wp-content/uploads/2019/03/Tragovi-u-snijegu-Sjeme-za-buducnost.pdf), a atmosfera iz rezidencije opisana na portalu kurziv.net (http://kurziv.net/evo-kako-je-bilo-na-art-labovoj-pjesnickoj-eko-rezidenciji-puni-izvjestaj-iz-predivnih-suma-vukomerica/).

Sanijela Matković | Naviknuta da si tu


Navikneš me na svoju prisutnost,
pa najedanput odeš.
Ne pitajući se jesi li odgodio
izlazak sunca.
I hoće li zaljubljene rode na krovu,
ostati bez srca.

Sovjeta Grubešić | Jedan berlinski dan s Alejandrom P.


"I cannot speak with my voice,
so I speak with my voices. "
Alejandra P.

Hodala sam bulevarom Unter den Linden prema Pariser platzu između prekrasnih palača i kitnjastih poprsja careva i vojskovođa, s namjerom doći do Hotela Adlon nasuprot Brandenburških  vrata. Dugačak je to bio put za nekoga tko je 30 sati putovao s radnicima u Oranienburg na rijeci Havel, i bio oduševljen Berlinom, sve dok nije saznao da su u tom mjestu  bile prve logorske barake iz Drugog svjetskog rata. Bus me odvezao na Alexander platz, a dalje... Rekli su mi da odem metroom preko Merkische kvarta, čije desetokatnice obrubljuju pšenična polja, mnogo je bliže, ali ja nisam htjela propustiti ni minut berlinskog dana i noći.

Monika Herceg | Lov



Trebali smo čekati da se u maternici preobrazi svjetlost u masu,
okrutnost u rođenje nakon kojeg počinje pošumljavanje Bornea
Često uroniš lice u tugujuće panjeve
i znam da me pitaš
Ima li zbilja smisla danas
na ovom mjestu
tjerati nekoga da opet preživi svijet

Javorka Pangerčić | Laku noć


Autor fotografije: Javorka Pangerčić

Ušuškuješ se u san
nježno zboreći
anđeoske riječi.

Svjesno postaje nesvjesno
a slatkoća tvoga glasa
oblikuje poruku
spuštenu s nebeskih visina.

U tom posvećenom času
ukidaju se granice poimanja
i tvoja duša
poput sjemenke maslačka
eterom leluja
ususret anđelima.
           

subota, 25. svibnja 2019.

Sven Adam Ewin | Odlaziš


čime sam te odjednom naljutio
da odlaziš od mene
trčeći bosa preko livade

kamo ćeš tako ranjiva
u tu ljutu ostrugu i glog?

dok trčiš
bedrima svijaš vlati trave
neke ti se uvlače među noge
neke si slomila u koljencima

prizor je zapravo mek
i tjera na plač

za tvojim stopama odmah niče sikavica
čičak
i bodljikavi zečji trn

Božica Jelušić | Kako mi je danas bilo?




Kao da me ptica uzela pod krilo!
Kao da se vino u staklen vrč lilo!
Kao da je stablo krošnjom zašumilo!
Kao da se slovo u živi cvijet skrilo!
Kao da je bilo sve što nije bilo.

Što je danas suza otkrila za mene?
Plahe ljude, djecu i njihove sjene.
Stare tajne srca, u pjesmi skrivene.
Korake i riječi, svjetom rastepene.
U pepelu tuge duše raspršene.

Gdje su moje oči danas slike pile?
U salonu modrom, pod naborom svile.
Pod krošnjom, gdje ptice gnjezdašce su skrile.
Kraj jezera gdje su rode vodu pile.
Na zemlji gdje hrašće pustilo je žile.

Gdje sam danas bila srce bez težine?
U velikom srcu stare Vojvodine!

F. G.

Slavica Sarkotić | Moja baka rakitovečka



Moja baka rakitovečka bila je siromašna. Nije mi mogla kupovati skupe poklone.

Kad bi nam dolazila u posjet prepoznala bih je još dok je bila u dvorištu jer je imala cipele s tvrdim đonom pa su joj koraci odjekivali po betonu.

Donosila bi u rukama uvijek stručak poljskog cvijeća koje je nabrala putem.

I danas kad se zagledam u žute žabljake i plave različke i ono ružičasto cvijeće kojem ne znam ime, sjetim se moje bake rakitovečke.

I krhkog a žilavog poljskog cvijeća koje je dolazilo s njom.

Cvijeća po kojem su mirisale naše nedjelje.

Vladimir Tomaš | Milost





bože
ja se danas sušim
u raspetosti
rastavljanju
moje su molitve mrtve
iako iz tvojih rana
isijava
ispada svetost
vjerujem u sve što je mrtvo
prisutno
moje

Larisa Janičev - Stojanović | Odlazak




Sužanj života bio sam,
što se grčevito borio
za mrvu tvoje milosti.
Snove očajnika raspršila si,
odnijela ih sa sobom,
pretvorila si ih u komadiće nesreće.

Mario Lovreković | Nakaza


Jedan sam od onih koje priroda nije nagradila ugodnim licem, onaj sam kojega je počastila prilično osebujnim, ogavno nakaradnim. Ne znam zašto je to učinila, zašto mi je dio lica spustila niže od ostatka, zašto mi je kut usana podignula tako da vječno slinim, ne znam zašto se poigrala mojom vanjštinom, a ujedno dopustila da mi um bude itekako jasan i svjestan sebe. Ne samo sebe, već i tuđih pogleda iz kojih sam oduvijek mogao pročitati samo jednoliko prokleto gađenje. Ljudi bi znali okrenuti glavu od mene kada bih jeo, ili prolazio pored njih, ili ako bih samo stajao i šutio i puštao slinu kroz deformiranu usnu. Nisu me mogli gledati, razumijem to. Opet, brutalno su mi uništili dušu. I ne znajući da jesu. Da ne govorim kako posao nikada nisam dobio, bez obzira što sam školovanje završio kao jedan od najboljih u klasi, omiljen među učenicima, razumije se.

Gdje god bi se pojavio nikada nisam upoznao dobrodošlicu. I tako iz dana u dan, iz kruga u krug, sve do danas, sve do vječnosti.

Marina Mađarević | Biljana Kovačević: CugAnno 2018


Ljepota pisane riječi sastoji se od nostalgije koja u sebi uspijeva sačuvati sjetno sjećanje na nešto što je nepovratno prošlo, a što je fragilnim pokretom, privatnom čarolijom svojstvenom svakom pojedincu ponaosob, dotaknulo srca i nastanilo se u njima dok je razuma i kucajućeg srca. Ponekad i duže. Kako je davno zapisao književnik Vladan Desnica, „nostalgija za mjestima tek je opsjena: svaka je nostalgija nostalgija za jednim nestalim vremenom i za jednim nestalim „ja“ u njemu.“ Ponajveći su nostalgičari, čudesna braća (i sestre!) među svim čudesnim bićima umjetnosti koja dišu emociju, a ne samo zrak, oni koji ultimativno, jednostavno i instinktivno osjećaju nostalgiju kao što uho upija fado ili sevdah – pjesnici i pjesnikinje. Ganutljivu nostalgiju, ali i apsolutni odjek samozatajne pjesničke duše koja pred čitatelje izlazi iskreno i nepatvoreno jer ukalupljenost i prijetvornost vrijeđaju spisateljski duh, pokazala je i virovitička pjesnikinja i prozaistica Biljana Kovačević u svojemu pjesničkom prvorođencu, zbirki poezije CugAnno 2018.

S obzirom na to da je poezija nalik uzgoju cvijeća, a pjesnici nalik pažljivim vrtlarima, nastanak ove ukoričene poezije valja opisati upravo botaničkom terminologijom.

petak, 24. svibnja 2019.

Naklada Bošković predstavlja knjigu Renate Dobrić I dok je srca, bit će i Kroacije!



Naklada Bošković u utorak 28. svibnja u 20 sati u Nadbiskupskom kaštelu (Muzej Grada Kaštela) u Kaštel Sućurcu organizira predstavljanje knjige Renate Dobrić I dok je srca, bit će i Kroacije!.

Knjigu će predstaviti Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika, Zoran Bošković, direktor Naklade Bošković i autorica.

U dramskom dijelu programa sudjelovat će: Pere Eranović, glumac HNK-a Split, Marijan Grbavac, voditelj i glumac Dramske udruge Proložac, Mira Marinović Batić i Ivica Žegarac Žuti, dok će cijeli program pjesmom upotpuniti muška klapa Podvorje. Voditeljica programa je Marijana Vulas.

Radujemo se Vašem dolasku!

HDKDM - Važno | Natječaj "Piširiši"


Na natječaj "Piširiši" ove godine je stigao rekordan broj prijava. molim da uvažite način rada žirija. Prijave otvaramo tek kad žiri počne raditi, te nismo u mogućnosti javljati svima je li im prijava stigla. Usput, to nitko od organizatora natječaja ne čini, pa nam nemojte nejavljanje uzimati kao znak nepristojnosti već procedure. 


Hvala i sretno!

Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade

Silvija Šesto | Visoko, na nebeskom lusteru...



visoko, na nebeskom lusteru
zakvačeni za nježne proljetne oblake
kroz zavjesu kiše
naći ćemo se, prepoznati
u akvarelu bez glasa reći sve
o čemu smo šutjeli.

Kitana Žižić | Možda bi se bila...


Rano je poslijepodne sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Zrak treperi od sparine, a lagana odjeća lijepi se za tijela. Svejedno neopisivo uživam u prvom posjetu Novom Sadu, koji se nažalost pokazao i kao posljednji. Moja domaćica i vodič je starija od dviju sestara, koje sam upoznala u Hvaru desetak godina ranije. Mlađa se zvala Mira a starijoj sam zaboravila ime. Ipak je to davno bilo. Mogu je zvati bilo kako, možda Senka ili jednostavno Ona. Mislim da je tako najbolje, jer ne želim toj divnoj ženi, koju sam imala čast poznavati, izmišljati ime koje joj ne pripada.

Prvi susret se zbio na Hvarskoj pjaci ispred Katedrale Svetog Stjepana, zaštitnika Hvara. Rezervirale su sobu za majku i njih dvije kod tete moje mame. Teta Domina stanovala je tik do nas u palači Paladini. Ni ona ni mi nismo bili vlasnici, već stanari. Teta je živjela u samo jednoj, malo većoj sobi. Namještajem i zastorom odijelila je spavaonicu od kuhinje. Sanitarni čvor je koristila zajedno s obitelji na suprotnom dijelu hodnika od našeg stana.

Željko Bajza | Vratiti ugled idealima


Tragedija se ničega ne boji.
Ruše se postojeće granice.
Koga briga za poruke,
gradimo svoje realne utopije,
bude se propali i ostvareni snovi,
traje samo tihi rat sa svijetom.
Slobodan čovjek ne doživljava ništa slave dostojno,
a samim sobom naslućuje istinu.
Osjećaj je to samoće, zebnje, tjeskobe i straha.
Bude se suvremeni kreativni potencijali,
razvoj kulturnog i kreativnog sektora
i nedefinirana kompleksnost senzibiliteta.
Čeka nas kreativna Europa.
Treba obnoviti iznevjerene vrijednosti,
vratiti ugled  idealima.

Florian Hajdu | Bože spreči...


Bože spreči, ako možeš, molim te, da se ovo drvo smokve, njen dar meni, primi u moje dvorište. U njemu je srce njeno šesnejst hemisfera i bezbroj crnih rupa veliko duboko široko u kojem sam ja jedini bio dugo ljubav voleo kao andaluzijski bik rikao raj prizivao doživljavao i u njemu cunamično do besvesti i osvesti uživao opetujući u telu njenom ona večna velelepna grandiozna ponovna rađanja u gudurama beztežinskog prostora  dolinama kokeinskih crvenomakovskih polja vrhovima vulkanskih lava popokatepetla dubinskim tunelima sveukupne ljudske središnjice postojanja, virovima valjksto sluznih mišića i  vrhunskog odživljaja životnog ringišpila večite svete  ljubavi u zemaljskom raju, duša njena topla nežna bezgranična podskućena svedajuća samo mene primajuća, ljubav prava prva i jedina sveta zauvekna silom giljotinirana, do poslednje kapi, koja se skorila, unadana u ječećim bolnim grčevima izdahnula. Bože speči, ako možeš, preklinjem te poput pape Justicijana sedamdeset drugog kada je u Sikstinskoj kapeli ispod freske rađanja molio, suzu zadnju i dušu ispustio, da se ovo drvo smokve, njen dar meni, primi u moje dvorište. Na njemu su ruke njene uvek čvrsto zagrljajne večno sebi zovujuće sve od sebe davajuće darujuće, prsti njeni sveznajući meki, topli, baršunasti, uzbuđenja, pomoć, život, radost, sreću, izazivajuća, oči njene kestenjaste mile, blage, bistre, pametne, lepe kao Kraljevski leptir na zenitom sunčanom zraku na cvetu oplođenog kukureka raširenih krila. Bože spreči, ako možeš, kumim te poslednjim atomima nemoćne, bezvoljne, bezživotne, nehoteće, neželeće, snage razapet na virtualnom krstu napuštene ljubavi, da se ovo drvo smokve, njen dar meni u vrhuncima raja, primi u moje dvorište. U njemu je telo njeno svebogovsko, anđeovsko, venere joj nisu ravne, Botičeli nju sad uškoljkuje na nekoj  najsvetlijoj zvezdi, Gola Maja bi sad stidna od njene forme i lepote pobegla sa slike, Goja bi zanemeo od divljenja, htenja, i zauvekno prestao da slika, jer takvu čarobnu žudeće magijsku lepotu niko ne može više nikada da izmisli, stvori, u umetnostima oformi, planetarno daruje, ni posle svih bogova koji će možda nekada i doći novu ženu stvoriti. Ako bože ne spečiš, drvo smokve će rasti,  a ja ću tada pred, pod, njim sve svoje živote, oči, telo moje, dušu, udove, srce moje, sve organe male i velike za njom izplakati...izsušiti.

Učini(mo) pisanje ponovno velikim


Što ne bi trebalo pokušavati kod kuće (o slaboj pročitanosti)

Piše: Clara C.

Negdje krajem studenog prošle godine stvorio se zametak razvodnjavanja moje čitalačke navike. U to sam vrijeme osjetila prvi zamor od slova i papira. Postajala sam umorna od same pomisli da je negdje u mojoj sobi knjiga koju trebam čitati, ona neka koja očekuje da sjedim i koncentrirano pratim narativ. Oslobađajući taj zamor van, pustila sam da prođu dani i dani bez da išta literarno pročitam.

To je pratilo zrno teško objašnjivog znatiželjnog uzbuđenja – fantomskog buntovništva. Hajde da i ja vidim kako je biti od onih koji ne čitaju jer im knjige uopće nisu važan faktor u životu. Kako je biti onaj čiju rutinu knjiga ni ne okrzne – ili zapravo, biti onaj koji ne njeguje posebnu posvećenost određenom hobiju kakav god da bio. Bilo je nešto ludo u otpuštaju daske i nečitanju. Nadasve pankersko. No sve je to bilo sekundarno, naime, meni se stvarno nije dalo.

četvrtak, 23. svibnja 2019.

Majda Fradelić | Ususet


Oči
s vidrama noći
na cesti A1
putuju slike
rastvorenih krajolika
beskraj
bez jedinice mjere
raskovano i iznova skovano
u topionici života
putuju riječi
u imenicama i glagolima
putuje uzvik
prelama se, spaja, kotrlja
putuje glazba –
upravo sada, sve dotiče
pa rasteš, umnažaš se
 udišeš miris ozona
osjećaš dodir vjetra
okus punine svijeta
i nebo sa svojim mijenama putuje
zrcali se u šarenici
odmara u sjenci trepavice
pa lije, lije
negdje unutra
vibrira duga
jezik te pije
i pulsira, pulsira

Željko Bajza | Prave vrijednosti


Prave vrijednosti - Što je alternativa? Alternativa je da čovjek postane važan, da riječ dobije božansko značenje. Najveća je palača ljudska glava. Vječnost nikad nije gotova ona samo mijenja lice. Moramo prepoznati sami sebe u neponovljivim okolnostima povijesti. Moramo znati učiti iz svoje prošlosti. Treba znati pokrenuti mogućnosti. Svaki ugled nosi povećanu odgovornost. Mi bdijemo nad srećom velike većine, a sloboda je veća od mogućnosti da budemo u tijeku. Puška je istrijebila bizona, a atomska bomba može istrijebiti čovjeka. Ali opreka materijalizma i idealizma spasonosno je vrednovanje kulture protiv globalizacije. Međutim “Vrijedi li podnositi sve muke i zla svijeta” pita se Hamlet, Schopenhauer mu odgovara “ Svijet je loš i pasje zao i nizak, slijepa volja je ta koja prožima cjeli svijet.” U nebo vapijuća je potraga za pravim vrijednostima. Kako se lišiti inertnosti, ravnodušnosti.

Zajednica je prepuna fraza. Komodifikacija viri iz interneta. Iza velikih riječi ne stoje uvijek velike ideje. Povratak na staro ne mora značiti da je to doba nemoderno da nije postojao novum i napredak da nisu živjeli misleći ljudi. Dijalog je to o smislu umjetnosti, osobnim dilemama, traganja za smislom života. Treba usporediti narav povjesničara i kritičara i povezati ju s filozofijom, estetikom i sociologijom. A to je, dragi moji, visokoindividualna sfera ljudskog djelovanja. Biti mislilac u umjetnosti posljednji je izazov ljudskog intelekta. Sjećati se znači preživjeti, pronaći vitalnost u sebi naći mjeru između prošlosti i promijenjene sadašnjosti, a to je vjera u vitalnost vlastitog naroda. Možda i je povijest puna lažne mitologije, ali u Ludwig van Beethovenovoj „Appasionati“ uhvaćena je i idila i melankolija,  ili pak samo povijesna stvarnost koju su kao takvu doživjeli i ostali suvremnici. Umiri se čovječe ti si trokut, govori mi moja savjest.- Preko tebe ide magareći most kao i preko mene. -Ali kamo, kamo? - U Rim, kamo i svi putevi vode.

Starenje za početnike, roman o bezvremenskim osjećajima


Branka Erdelji -Štivić





 Piše: Sandra Pocrnić Mlakar

- Gospođo, a zašto Vi svog svog nogometaša nikako ne želite u svom svijetu? Ha?
- Zato što je moj svijet u stvarnosti, a ona nam nije naklonjena. U stvarnosti nema onog što mi jesmo, snovi i čarolija.

Bio je to dijalog iz romana Branke Erdelji-Štivić "Starenje za početnike" kojim su Marija Sekelez i Andrej Dojkic osvojili gromoglasan pljesak na promociji knjige „Starenje za početnike“ u knjižari hoću knjigu Megastore. Andrej Dojkić pojavio se kao iznenađenje večeri u dirljivoj sceni između 63-godišnje Ite i 48-godišnjeg Tome, likova iz romana koji su autorici, kako je rekla, pomogli da odgovori na pitanja koja nije znala ni postaviti. Promocija romana pred brojnim prijateljima, novinarima i članovima obitelji bila je svečano predstavljanje autorice i spisateljice Branke Erdelji-Štivić koja je do umirovljenja svojim pacijentima u Koprivnici i suradnicima u Zagrebu bila poznata kao dr. Erdelji-Štivić.

Lovro Krsnik | Hod za čitanje


Stoti Dan #idaljecitam u 10 gradova Hrvatske + Hod za čitanje

Hrvatsko čitateljsko društvo podržava inicijativu #idaljecitam


#idalječitam
projekt kojeg je pokrenuo Lovro Krsnik, mladi kazališni redatelj iz Zagreba koji svaki dan po 60 minuta dnevno na Markovom trgu ispred Vlade Republike Hrvatske čita i na taj način ukazuje na važnost čitanja, kao i na činjenicu da su vrijedna književna djela maknuta s popisa obavezne literature. Riječ je o djelima u kojima su protagonisti mahom djeca.

Kako odgovorne institucije RH nisu obratile pozornost na ovu građansku inicijativu niti se u međuvremenu zakonski izjasnile koji je finalni popis obaveznih lektira za osnovne i srednje škole biti će organizirano paralelno čitanje od simboličkih 100 minuta u preko deset hrvatskih gradova.

Subota 25. 5. 2019. je stoti dan čitanja na glas, s građanima, lektirnih naslova dovedenih u pitanje novom kurikularnom reformom.

U subotu unisono će se čitati deseta knjiga projekta Salingerov “Lovac u žitu”. Pozivaju se svi građani Hrvatske da sa svojim primjerkom knjige “Lovca u žitu” dođu u subotu od 12 do 13:40 sati na ponuđenu lokaciju u najbližem im gradu ili pomognu u organizaciji da se čitanje održi i u njihovom, te da zajedno ukažemo na važnost čitanja.

Čitanje u svim gradovima biti će objedinjeno zagrebačkim performativnim HODOM ZA VAŽNOST ČITANJA koji u 13 sati kreće s Markovog trga i u 13:40 sati završava na Europskom trgu ispred Kuće Europe (Predstavništvo EU Komisije i Ureda za informiranje EU Parlamenta). U hodu će sudjelovati i 10 glumaca koji će pripremiti i interpretirati dijelove iz deset knjiga koje su se u proteklih sto dana čitale na Markovom trgu u Zagrebu.

Završetak paralelnog čitanja u svih deset gradova bit će obilježen unisonim čitanjem Deklaracije o pravu europskih građana na pismenost.

Tim performativnim činom će se, obzirom da odgovorne institucije u Republici Hrvatskoj nisu zainteresirane, simbolički uputiti apel onima u Europskoj Uniji.

Popis gradova s lokacijom za čitanje i imenom osobe koja vas tamo očekuje:
1. RIJEKA: Ispred Gradske vijećnice, Greta
2. PULA: Forum, Danijela
3. ČAKOVEC: Ispred Centra za kulturu, Alen
4. PAZIN: Gradski trg-ispod sata, Iva
5. OSIJEK: Trg ispred zgrade Županije, Zdenka
6. BJELOVAR: Korzo ispred Zagrebačke banke, Snježana
7. VUKOVAR: Ispred Gradske uprave-kod sata, Biljana
8. POŽEGA: Park kod Orljave-kip Nikole Tesle, Danijela
9. ZADAR: Ispred gradske uprave na Narodnom trgu, Lara
10. KRK: Pored crkvice Sv. Dunata, Petar
11. …..neki vaš grad?

Ako niste u mogućnosti doći, podijelite event, dijelite fotografije s čitanja ili podržite na svaki mogući način inicijativu #idaljecitam.

Ako ste umjetnik, glazbenik, izvođač ili entuzijast bilo koje vrste koji svojim talentom želi obogatiti čitanje u svome gradu, kontaktirajte nas i pridružite se #idaljecitam.

Čitanja će se moći pratiti u live formatu preko društvenih mreža sudionika čitanja
ali i organizatora inicijative.

Službeni istagram profil inicijative #idaljecitam: https://www.instagram.com/idaljecitam
ili FB profil pod imenom Lovro Krsnik
Kontakt organizatora: +385915630679, budnost@gmail.com
Kontakt HČD-a: +38598832222, hcd@hcd.hr

Od 15. veljače 2019. pročitano je:

1. Mali Princ
2. Ježeva kućica
3. Pipi Duga Čarapa
4. Mi djeca s kolodvora Zoo
5. Alisa u Zemlji Čudesa
6. Anna Frank
7. Sadako hoće živjeti
8. Pustolovine Huckleberryja Finna
9. Grga Čvarka
10. Lovac u žitu

Hrvatsko čitateljsko društvo u potpunosti podržava ovu inicijativu i pridružuje se organizaciji završnog dana.
Snježana Berak, mag.bibl.
Predsjednica Hrvatskoga čitateljskog društva

Izvor: Hrvatsko čitateljsko društvo