Zdenko Capan | U spomen Sergeju Jesenjinu / Optužujem

 

U SPOMEN SERGEJU JESENJINU

Između ljudi što pjevaju život
I grabe užitke iz noći i vina,
Ima ih koji padajuć rastu,
Padajuć rastu kao lavina.

Njihova duša gasne i gasne,
Da sto puta jače u pjesmama sine,
A njihov put je čist i bijel
Kao snježni put lavine.

(Dobriša Cesarić)    

OPTUŽUJEM

 

Zgužvan list ispisan u patnji

Kipti krvlju poete svih poeta;

Tuga je zadnje sjećanje u sumnji

Na vrlo mučan kraj disidenta.

Nagađaju da umrijeti si htio,

A volio si magiju bića i žene; 

Pa, ne bi se jasna duha vješao, 

I  pišući, u očaju sjekao vene!

(Zdenko Capan)

 Anagramirana poezija                        

Zdenko Capan | Sakriveni bol - Nezamjetna sreća

 

SAKRIVENI BOL Netko sa svojim bolom ide Ko sa otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi I ne da mu prijeći u suze i riječi. Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne U jednu crtu na kraju usne. Zadršće, zadršće u njoj kadikad, Ali u riječi se ne javi nikad. Duša ga u se povuče i smjesti Na svoje dno: ko more kamen U njega bačen. More ga prima Dnom, da ga nikad ne izbaci plima. (Dobriša Cesarić)

NEZAMJETNA SREĆA Onaj znani "beg" srećom se diči, Dugo se smije, danima kriči. Ovaj drag snivač vazdan se smješka, Svaka besjeda njemu je teška. Kad u vrevu iznenadno kroči, A srce bubnja, iz grudi skoči, Ne primijeti ga nitko od roda; Tek iskrom u oku sreću oda. U glavi mu šumi, treperi cijeli I samo nudi da radost podijeli. Puk vani ni ne mari za njega; On čuje gordu viku vrlog "bega". (Zdenko Capan)

Obje pjesme, uključujući i naslove, napisane su potpuno istim slovima. Anagramirana poezija

Zdenko Capan | Šukerijada - Jetki šef

 

ŠUKERIJADA Kad poskupi benzin, skratit ćemo ceste. Kad iščezne kerozin, imamo paštete. Za dojilje je lahko: bit će ptičjeg mlijeka. Jeftinija bit će jahta neg kolijevka. (Vesna Parun)

JETKI ŠEF Gajbe, kuće zidajte,  harač ćete plaćati.  Čak bjednije skapajte, kad niste bogati.  Mišljah, te mi sine: kako vozite krntije, dok mi limuzine - porez je na šklopocije! (Zdenko Capan)

Obje pjesme, uključujući i naslove, napisane su potpuno istim slovima. Anagramirana poezija

Zdenko Capan | Grički dijalog - Gruntovčani

 

GRIČKI DIJALOG Čuju, gospon, zakaj nečeju Naši ludi bit za bana zdigani, Zakaj naši novci drugom tečeju? — Čkomi, Bara, nismo dost prefrigani! Dragi gospon, naj mi rečeju, Zakaj naši ludi jesu cigani, Zakaj v Peštu našu zemlu vlečeju? — Čkomi, Bara, čkomi, mi smo frigani! A po nebu čudnim slovima Oblacima jesen govori. Teče veče tihim snovima. Prestaše već stari, dobri govori. U susjednoj kući samo viri kapica, Gdje već spava Barica i japica. (A. G. Matoš)

GRUNTOVČANI  - Regica, do kad bumo vsi rintali, A švercer se špinči kakti grof i knez? - Dok nam za plaču buju davali  drek na šibici vmesto penez. -Regica moja, buju ovi zli tati   Za navek naše fraj čerupali?  - Buju! Bormeš smo mi Hrvati   Veči dudeki neg ti, Dudek mili. Zima magično posipa svoj snijeg,  I sjaj bijelog saga opčini nas,   A osjećaj samoće ošinu brijeg. Samo gaj časom počiva noćas.     Na čijoj grani čuči pravica,   Mazno umuju Dudek i Regica. (Zdenko Capan)

Obje pjesme, uključujući i naslove, napisane su potpuno istim slovima. Anagramirana poezija

Zdenko Capan | Istočni vestern - Divlji jugozapad

ISTOČNI VESTERN Pjesma je uvijek pri ruci kao revolver o pojasu, pa kad ti dojadi - samo povuci i tuci, pravo u masu. Pucaj u srca, u čela, u oči, i ne poštedi nikoga živog, a kad sve središ, pažljivo zakoči i kreni polako u krčmu — na pivo. (Vitomir Nikolić)

DIVLJI JUGOZAPAD U pustoj varošici suoče desperadose država dviju; a ovi pak u čašice toče i s pijancima u panici piju. A ako se vični i uživo sretnu, pacere srokom operu jako i smrknuti prvi potegnu — veliko Karlovačko — mlako. (Zdenko Capan)

Anagramirana poezija

Zdenko Capan | Ljudsko srce - Čovjek

LJUDSKO SRCE Ljudskom srcu uvijek nešto treba, Zadovoljno nikad posve nije: Čim željenog cilja se dovreba, Opet iz njeg sto mu želja klije. Zašto tako, prezirući hljeba Svakidanjeg, u prsima grije Vrućom željom okrutnog jastreba Koj' ga uvijek gladnim kljunom bije? Međ kolijevkom traje i međ rakom Našem žiću odveć kratko doba, Zato srce u nazočju groba Uvijek dršće željom svejednakom, Misleć uvijek: zemlja ima slasti Koja neće s njime u grob pasti! (Petar Preradović)

ČOVJEK  Čovjek si ljubavnu sreću traži, Nastoji kušati najdublje snove;  Kad ga zasite žuđene draži,  Dalje struje žmarci žudnje nove.  Gol šeće rajem, a svoj nemir krije;   Kriomice, prkoseći svom Bogu,   Gricka voće zlom klopkom zmije; Zbog ljigave drolje dobi nogu.   Dolje se kaje. Od zipke do svijeće,   Malo boljega vremena ima.   Kašlje, bulji, zadnju pomast prima. Krkljajući, svojom mukom otkrit će:  Tko i tlom sumnja, smrtnik ostane, Uz jecaj, bljeđeg šutke sahrane. (Zdenko Capan)

Anagramirana poezija

Zdenko Capan | Opomena - Vodopad misli

OPOMENA Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajo od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde! (A. B. Šimić)                         Anagramirana poezija

VODOPAD  MISLI Mezimče muze,  ne  jezdi gizdav   nad tlom!  S visine se brže pada,  pa odozgo učas  krvav zvizneš o tlo!  Rađe sad siđi,  pa bezazlen, dječji hodaj pješice po tlu!  Kada djeci ne ostaje  zapis poezije, jednom mrtav,  badava gnjiješ u tlu! (Zdenko Capan)

Zdenko Capan | Lijepa smrt - Peh

LIJEPA SMRT Stao dah, Šaren kor Bulji, plah - Kao tor. Grč i strah Trese zbor, Jadan ah - Matador! Matador Gleda nju, Slatki stvor Ko u snu: Krv i bik, Grozan krik. (A. G. Matoš)  Anagramirana poezija

PEH Onoj oltar Ljetos hir; Sanja čar, Gozbu, pir,   Gdje kroz star Maksimir  Hoda bodar Kavalir. Kavalir Trkne tud,  No, satir - Skot hud: Gust mrak, Te našla brak. (Zdenko Capan)

Zdenko Capan | Odlazak - Homo volans

ODLAZAK U slutnji, u čežnji daljine, daljine; u srcu, u dahu planine, planine. Malena mjesta srca moga, spomenak Brača, Imotskoga. I blijesak slavna šestopera, i miris (miris) kalopera. Tamo, tamo da putujem, tamo, tamo da tugujem; da čujem one stare basne, da mlijeko plave bajke sasnem; da više ne znam sebe sama, ni dima bola u maglama. (Dobriša Cesarić) Anagramirana poezija

HOMO VOLANS Riječ u modrini visina, visina; glazba u galami dubina, dubina.  Poljima let leleka barda, nošena taktom laka akorda, grcajem zebnja pecka gašen, male lomače želja plamen. Samo, samo kad ludujem, samo, samo kad samujem, ja stalno iste pjesme čitam, pa te iste pjesme sanjam; tad umire Arsen u Tinu, pa se Tin budi u Arsenu. (Zdenko Capan)

Zdenko Capan | Poludjela ptica - Slovi cijelim svijetom

POLUDJELA PTICA Kakvi to glasi čuju se u mraku, Nad noćnim poljem, visoko u zraku? Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica: Jedna u letu poludjela ptica. Nadlijeće sebe i oblake trome, S vjetrom se igra i pjeva o tome. Svu svoju vjeru u krilima noseći, Kuda to leti, što bi htjela doseći? Nije li vrijeme da gnijezdo vije? Kad bude hladno, da se u njem grije. Ko li te posla pjevati u tminu? Sleti u nižu, u bolju sudbinu. Ne mari za to poludjela ptica. Pjeva o vjetru, što je svu golica. A kad je umor jednom bude shrvo, Neće za odmor nać nijedno drvo. (Dobriša Cesarić)

SLOVI  CIJELIM  SVIJETOM Po pustu svijetu u smogu, dimu, Komu promijeniste tlo i klimu,  I  svu tu bijedu mjerite zlatom, Očajno pile klepeće za jatom. Sada, kad su došli do kraja rute, I vidje predjele svoje planete, Gladno, nije više htjelo da luta, I  jedva još hoda od dugog puta. U vruću bunilu suncu se vine;  Tiho lebdeći u miru vedrine Osjeća,  jutro doživjeti neće; Tek bolno kriknu i pade u smeće. Nemoj da nestane velika droplja I barjaci klonu na pola koplja! Cvjetna livadica, njena oaza, Bogatstvo je sumornih krajobraza. (Zdenko Capan)

Anagramirana poezija

Zdenko Capan | Želje - Strasti

ŽELJE   Sve se želje naglo u dušu povuku Kada vide hladnu, neumitnu zbilju; Povrate se natrag, ne stigavši cilju, I žive u muku. Samo kadšto koja u oku se javi, Kao lijepa žena, što na tiho okno Jedne tamne noći u noć pogleda. (Dobriša Cesarić)

STRASTI Strasti kuljaju iz huka dubine, Ondje potisnute klokoću, gmižu; Jadne, opet se ovakve dižu, Pa val požude nikada ne umine. Vlašću neodoljiva nagona, Ogoljene, ukotvljeno u nama žive, A ušuškaše gluhe emocije. (Zdenko Capan)

Anagramirana poezija

Zdenko Capan | Noć tajanstva - Dani pijanstva

NOĆ TAJANSTVA Ja ćutim da sam nečim taknut. Ko dahom. Ali ne znam čime. Da l' za mnom, draga, pružaš ruke, Ili si rekla moje ime? U meni sada sve je tiho. Ja čekam znak tvoj da se javi. Ja čekam budno, čekam žudno; Ja bdim u jednoj višoj javi. Marina, to je noć tajanstva; Čeznuća putuju po tmini, I ovaj osmijeh na mom licu Primit ćeš negdje u daljini. (Dobriša Cesarić)

DANI PIJANSTVA Već danima dižem se nujan, A jutrom, lud zbog neke zime, Ko ćaknut, jasno čujem zvuke, Lak taktić najdivnije rime. Tada žmirim, čaman se smirim, Al' čudna je muzika ona; Taj hit onda ječi u srcu. Moćna je ta magija tona. Poeto, tvoja riječ opaja, U pjesmi ovoj moćno diše. Sjetu namamih mlačnoj duši, Kad mlad ljubavi nemah više (Zdenko Capan)

Anagramirana poezija

Zdenko Capan | Jedne noći - Suton

JEDNE NOĆI Te noći pisah sjedeć posve mirno, Da ne bih majci u susjednoj sobi Škripanjem stolca u san dirno. A kad mi koja ustrebala knjiga, Sasvim sam tiho išao po sagu. U svakoj kretnji bila mi je briga Da staričicu ne probudim dragu. I noć je tekla spokojna i nijema. A tad se sjetih da je više nema (DobrišaCesarić)

SUTON Bakrenasti traci jasno oboje trijem, I sunce već kopni, gubeći danji sjaj, I dok se gasi, s njim tonem u drijem. I dok spavamo i sunce i ja, Na vjetriću leprša njena kosa sijeda, Pa bdi i očima posve blago me gleda, I smiješak joj na ustima sija. I suton  šibne  hladnoće dah; Pade mrak, a huk rodi strah (Zdenko Capan)

Anagramirana poezija

Zdenko Capan | Na novu plovidbu - Noćna nevera

NA NOVU PLOVIDBU Vedri se nebo. Sunce se rađa. Plovi iz luke jedna lađa; Jedna što dugo stajaše u doku, Sva izbijena, s ranama na boku. More, ko mati, vuče je na krilo. Ljulja je, šapće: Ništa nije bilo. (Dobriša Cesarić)

NOĆNA NEVERA  Nevera se valja.  Nimbus bređa.  Suza buja oblacima ispod vjeđa. Oluja jeknu, kap izniče u šoku, I tad se teška otrgne oku. Šibne led, još divlje urla, vija.  Onda luna opet dolinom sija (Zdenko Capan)

Zdenko Capan | Bašćanska ploča - Signum temporis

Az, v ime Otca i Sina i Svetago Duha. Az opat Držiha pisah se o ledine, juže da Zvanimir kralj hrvatskij v dni svoje v Svetuju Luciju – i svedomi: župan Desimira Krbave, Mratin v Lice, Pribineža posal Vinodole, Jakov v otoce. Da iže to poreče, klni j Bog i dvanadeste apostola i četiri evanjelisti i svetaja Lucija, amen. Da iže sde živet, moli za nje Boga.
Az opat Dobrovit zdah crekav siju i svojeju bratiju s devetiju v dni kneza Kosmata obladajućago vsu Krajinu. I beše v ti dni Mikula v Otočci s svetuju Luciju v jedino.

Transkripcija teksta Bašćanske ploče na latinici (HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI)

http://info.hazu.hr/hr/o-akademiji/osnutak_akademije/bascanska/

ANAGRAM TRANSKRIPCIJE TEKSTA BAŠĆANSKE PLOČE

SIGNUM TEMPORIS

Sa otoka zlatna, iz svijetle povijesti davne,
na kamenoj ploči dobismo bitno pismo;
glagoljicu iz vječne države nacije slavne,
da ukažemo svijetu: tu postojani mi smo.

U trinaest redaka u darovnici kažu
da njegovo veličanstvo daruje njivu;
a vele li podlaci da ovi stari vas lažu,
jed Jahve će doživjeti za objedu krivu.

Duždevi i carevi, a i hajduci isto su htjeli:
zauvijek obrisati taj sukus starih slova;
tvrd je za kukavice živ vapnenac bijeli,
bedem baštine i poezije darovitih bardova.


Anagramirana poezija

Zdenko Capan | Notturno - Umorni

NOTTURNO Noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote; i moje misli san ozari, umrijet ću noćas od ljepote. Duša je strasna u dubini, ona je zublja u dnu noći; plačimo, plačimo u tišini, umrimo, umrimo u samoći. (Tin Ujević)

UMORNI Jutrom se budimo ispod stola, jutrom se ljuljamo poslije vina; i pijemo čaše rasola, nejasno ćutimo Tina. Loše sreće, on usreći muze, dan opisa idući u tmini; očaj, očaj me obuze, moćna, moćna žeđ u nutrini. (Zdenko Capan)

Anagramirana poezija

Zdenko Capan | Tiho, o tiho govori mi jesen - Gaj kao oaza

TIHO, O TIHO GOVORI MI JESEN Tiho, o tiho govori mi jesen: Šuštanjem lišća i šapatom kiše. Al zima srcu govori još tiše. I kada sniježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama. (Dobriša Cesarić)	GAJ KAO OAZA Glasno, o glasno se ori proljeće:   I pjevom ševa i stihijom života.  Duša mi pati i tu tinja ista sjeta.  I ja naherih  šešir i šetah šumicom  I misao šutke ošinuh maštom. (Zdenko Capan)

Anagramirana poezija

Zdenko Capan | Igračka vjetrova - Za tvoj posve nevin put

IGRAČKA VJETROVA Pati bez suze, živi bez psovke, i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke ublažit neće gorki san. Podaj se pjanom vjetru života, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak neka te mota u ludi polet vihor lud. Leti ko lišće što vir ga vije, za let si, dušo, stvorena; za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena. (Tin Ujević)	ZA TVOJ POSVE NEVIN PUT Tvoje vatre što pekući žare,  tužne kolone ne griju. Za  tvoje teške boli ne mare dok ti bićem kipte, vriju.  Nabujala rijeka te plavi, ti ne znaš plivati u toj; zapetlja zdvojne misli u glavi, te izbaci i odraz tvoj. Iz klokota vodene stihije diži ruke da se spasiš; u lakom čunu kog nose struje, kao boem da se skrasiš. (Zdenko Capan)

Anagramirana poezija

Zdenko Capan | 1909. - 1990.

1909. Na vješalima. Suha kao prut. Na uzničkome zidu. Zidu srama. Pod njome crna zločinačka jama, Ubijstva mjesto, tamno kao blud. Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut, Jer takvo lice ima moja mama, A slične oči neka krasna dama: Na lijepo mjesto zaveo me put! I mjesto nje u kobnu rupu skočih I krvavim si njenim znojem smočih Moj drski obraz kao suzama. Jer Hrvatsku mi moju objesiše, Ko lopova, dok njeno ime briše, Za volju ne znam kome, žbir u uzama! (A. G. Matoš)

1990. Zanjihala se kula od karata. Kapute mijenjaju partijci “vaši”, Udbaši, uhode sad su “naši”. U zraku je zlokobni vonj rata. -Ustani bane- himna je nova, Smjelo se izvije barjak pravi. Pjesme ječe, kako se slavi Majsko zasjedanje sabora ova! Razvoj nam koče hajdučkom izdajom, Podmetnutom balvan-revolucijom. Jako čemerni činimo neumnost: Zemlju moždenu mrskim komunizmom, Dokrajčismo gorkim kapitalizmom. Tu zbunjeni čekasmo humanost. (Zdenko Capan)

Anagramirana poezija