Kolumne

nedjelja, 17. prosinca 2017.

Održan 25. recital suvremenoga hrvatskog pjesništva “Senje i meteori”


Ivan Gaćina, Ivan Picer, Goran Gatalica
U velikoj koncertnoj dvorani Glazbene škole u Varaždinu održan je 16. prosinca 2017. god. jubilarni 25. recital suvremenoga pjesništva “Senje i meteori”, koji organizira Varaždinsko književno društvo u suorganizaciji s Glazbenom školom.

Prvobitni naziv recitala bio je Varaždin u srcu nosim, a u međuvremenu je osuvremenjen te iz godine u godinu privlači sve više sudionika, a prevladao je i lokalne okvire jer se na nj javljaju pjesnici iz gotovo cijele Hrvatske, ali i susjednih zemalja.

Slavica Gazibara | Vizura


Nikad i Zauvijek
linije su ukočenih slika
isječak trenutka
koji bi da traje

majčino mlijeko još miriše na krv
i svejedno je li nas posteljica iznjedrila ili izbacila
i je li prvi plač krik užasa ili
vapaj za utjehom prošlosti

Dražen Radman | Požuda
















Napadaš li samo slabost,
il' imaš odvažnost i hrabrost
zaobići meko tlo?
Moja besramna požudo.

Andreja Malta | Budna sanjam


Budna sanjam dok si ujutro umivam lice, dok pijem crnu jutarnju kavu onako gorku bez šećera i palim prvu dugu, tanku cigaretu, dok se spremam na posao, dok otključavam auto, sjedam i palim motor, dok vozim po prepunoj prometnici, dok hodam prema uredu, budna sanjam dok palim računalo, odgovaram na pozive, smješkam se strankama, ispunjavam formulare, za vrijeme pauze ispijam drugu kavu, paleći drugu dugu, tanku cigaretu tog još jednog beznadnog dana, nanizanog u ogrlici od školjaka koje smo zajedno skupile u plićaku jednog vrelog ljenijeg dana, dana bez početka i kraja, budna sanjam dok umorna krećem prema domu, kasnije kupujem namirnice u prostranstvima prevelikog hipermarketa s mnoštvom reklama, dok spremam ručak postavljajući još uvijek dva tanjura, iako sam svjesna da ću jesti sama, budna sanjam dok perem suđe, dok ispijam treću crnu kavu i palim treću dugu, tanku cigaretu tog istog dana, dok vješam netom opranu robu, među kojom je i tvoja žuta majica oslikana s mrljama krvi, nikada dovoljno oprana, budna sanjam dok u tek rođenom mraku palim bijelu svijeću kao i svaku večer od kada te više nema, malena moja draga. Budna sanjam dok liježem na počinak i  kada zatvorim oči ispred sebe vidim tvoje malešno tijelo, ispod guma velikog sivog automobila ležećeg u krvi, budna sanjam dok ponovo iz sjećanja  izvlačim  tvoj zadnji uplašeni vapaj: „Boli me, mama!“ Budna sanjam tvoj sprovod koji je bio nalik nijemom, do srži bolnom pretužnom filmu, budna sanjam dok polako zatvaram od plača crvene beživotne oči, budna sanjam san bez snova, ušuškana ispod toplog pokrivača mirisa tvoga, budna sanjam tvoje malene ručice oko moga vrata dok ti dijelim mekane puse pred san.

I tako iz dana u dan, budna sanjam i sanjati ću malena moja, sve do onoga dana dok zauvijek i ja ne zaklopim svoje pretužne, isplakane oči.

Milan Frčko | Pogled

Pjesnici su prekrasni leptiri
čije boje su slične dugi.
Iz njihovih duša dan i noć viri
anđeo što pleše po presvetoj prugi.

Jednom su nježni poput mlade breze
kojoj vjetar ljubi zeleno lišće,
drugi put se tiho u tami gnijezde
i nitko ne zna što ih to pritišće.

Osjeća se blagoslov kada srce pjeva:
o divnim ljudima ljubavi, il smrti.
Tad pjesnik ništa osim stihova nema.

S pravim nadahnućem lagano se prti.
Osjećam da me netko iz neba gleda.
Pogled je to, što mi spavati ne da.

Clara C. | Gledaj me majmune, ja sam pisac


Zahvalan sam što sam pisac. Ide mi lijepo, ide mi dobro. Sočnih, okruglih četrdeset godina, a knjiga vani. Uspješniji sam od svih starijih kolega koji cijeli život glume da su profesionalni pisci. Haha.  Prijevod na engleski ide za nekih dva mjeseca. O pravima za film tek se pregovara, a novine već pišu o potencijalnim glumcima.
 
Zovu me hrvatskom E.L. James. Pišu, „Pohrlite u knjižare po balkansku verziju Pedeset nijansi sive. Knjiga koja je uzdrmala Hrvatsku, 'Sjena uzdaha', samo sto pedeset kuna.„

Lorena Kujek | Ono zbog čega šutim


Voljenje tebe usporedih s kompleksom manje vrijednosti.

Svaki je naoštreni nož suviše tup,
a moj koloplet mladosti doziva lađara i živopisne oblike ireverzibilnih gubljenja daha.

Znaš li kakvu si pomutnju priredio odbjegavši infracrvenim koracima izričite nezainteresiranosti?

Daleko od pogleda radoznalih znanaca,
počinjen je atentat na nedužnu tvrđavu rašivenog tkiva.

subota, 16. prosinca 2017.

Marijana Kralj | Nosim sve boje sa sobom

Nosim sve boje sa sobom
I ne znam možeš li ti sve to podnijeti
Kad boje počnu puštati kišom
Možeš li ti sve njihove kapi kao ja ljubiti
O, možeš li tu postelju od snova
Na Zemlju spustiti
O drvo nitima ovjesiti
Kao ljuljačku ljeta
Na kojoj volim ležati
I motriti svijet u bojama neba
Ti ne znaš koliko meni treba
Vremena da zaboravim

Nosim sve svoje boje sa sobom
Po njima ćeš me uvijek u svjetini razlikovati
A kad na usnama zatitra njihov čaroban osmijeh
Ti ćeš se s tugom zapitati
Ima li mene u njima

Natali Šarić | Zavjetrine


Kada se duša u snijeg obuče
i zakomeša usnule sapi,
hoće li itko na svjetlo dana
razasut' riječi kojima vapi
vatrena žena u tijelu straha,
i zatočenik vlastita puta,
ili će samo gdjekoji sanjar
posegnut’ rukom put božjeg skuta...
ne bi li ona podigla opet
vjeđu na kojoj ispliću vene
svjetionika tananu iskru
za zavjetrine zaboravljene
pa tako dati ptici do znanja
da su i njenim krilima tkane
one, što zviježđe odavna spozna,
putanje sreće zavjetovane...

Zdravka Prnić | Va Labine


Ne stojiš na uglu kamene kalete
između sna i ptica šćućurenih pod lipom
Sedam je
Otkucava sa starog zvonika
Posljednja zraka sunca gasi se za crvenilom crjepova
titrajući na nepoznatoj frekvenciji u utihlom bokehu.

Božica Jelušić | Razoružavanje ruže


Foto: Ivan Nivan - Zadnja majčina ruža, 2017.
Ne daj se, ružo naša! Visoko stoj i ustraj,
Dok oko tebe diše svijet potučen do nogu!
Već bijelo proso svuda rasipa ruka žustra,
I zima ovratnik drži u lisičjemu logu.

Ti iz majčine ruke rasteš, visinu hvataš,
Pernate papučice domotužja obuvaš.
Nekome preko Drave šapućeš VISZONTLATAS,
I sve jezike svijeta u svome mirisu čuvaš.

O, ružo, daj da i ja na tom nakovnju zveknem,
Gdje ljubav staklovinu razluči od metala.
Pusti da bol osjetim i da hvalu izreknem,
Što razoružana nisi gordu ljepotu dala.

Već borealna svjetlost zid preplavljuje grapom;
U svečanoj tišini prosinac silazi s trona.
Mala krilata bića idu za svetačkim štapom:
Njihova Kraljica ti si, grimizna primadona.

11. prosinca 2017.

Božica Jelušić | Sestrinstvo, Florilegij


Hrane cvijet iz krvožila,
Izbrojive već na prste.
Bezdomnice mokrih krila:
Pjesnikinje iste vrste.

Nit' kruh peku nit' sol traže,
Tek gore na vatri čulnoj.
Usnu usred mrtve straže
Na granici somnabulnoj.

15. 12, 2017.
Flora Green


Božica Jelušić (Pitomača, 16. prosinca1951.), hrvatska pjesnikinja.

Denis Kožljan | Mačak















mačak, črni kega više ni,
poli ognjišća prede,
z nogon
u lugu preče, ništo išče, ki če ga
kapiti,
zihne dva tri put kako
da stija bi mi reči par besid,
gleda me na milo, sunac moj mali,

Ankica Kale | Svijeća za napušteni brod



















Noćas se spremam zapaliti svijeću
za jedan stari napušteni brod:
i neću s grajom vješat' je o bor
kad bučno se skupi rasijani rod.

Za brod što sad leži pokraj mutne rijeke,
mrtav i go' sa ranom u boku,
s planina hladnih još s porugom ga motre,
i nitko suzu ne vidi mu u oku.

Dnevnik (ne)obične djevojke


Kod kuće je najljepše

Piše: Božana Ćosić

I tako. Nakon mučnog razmišljanja i iznimno teške odluke na kraju mi Hrvoje reče da je odustao  od Irske. Prvo sam burno reagirala. Pa kako i ne bih? Uistinu sam prošla muke s tom njegovom idejom da bi na kraju bilo uzalud. Osim toga uvukla sam roditelje u priču i kada su napokon prihvatili moju odluku sad im moram reći da sam ih bespotrebno sekirala. Naposljetku, i sama sam štošta prolazila i dvojila činim li ispravnu stvar. No ipak je prevagnula ljubav i samo zbog nje sam donijela odluku da ću poći s njim pa makar na kraj svijeta. A onda sam se nakon njegovog objašnjenja smirila. Rekao mi je da je to sve divno i krasno, da je sigurno bolja opcija i da uopće nije upitno da bismo u Irskoj imali bolju budućnost, ali kada je razmislio to mu je zazvučalo čak kukavički.

petak, 15. prosinca 2017.

Nena Miljanović | Trenutak























Moj si najduži poetski trenutak
U koji su stala sva moja čekanja
I sedam mojih psećih života
Toliko puta sam umirala zbog tvojih odlazaka
I oživljavala
Zbog tvojih cikličnih povrataka

Božica Jelušić | Croatin povratak u zavičaj



Nikada nitko nije do kraja odgovorio, zbog čega se umjetnici, čak i kad postignu svjetsku slavu, tako uporno žele ostvariti u zavičaju. Možda zbog osjećaja duga prema obitelji, učiteljima, tradiciji. Možda zbog djetinjstva i snova posijanih u njemu, koji nam se u kružnom vremenu uvijek vraćaju. Zbog anđela čuvara na uramljenoj slici iznad kreveta, koji rati dječicu na brvi, zbog mirisa sijena u štaglju gdje smo sakrili kruške "crnice" da omekšaju, zbog jaja ispod kokoši, još toploga, koje smo uvrebali i trkom nosili slastičaru za jednu kuglu božanskog sladoleda. Nisu bitni razlozi, već darovi koje u svakom povratku zavičaju donosimo.Lijepe riječi, lijepe slike, uspomene s fizičkih i duhovnih putovanja, sve to svečanom gestom polažemo na "oltar zavičaja", ćuteći u srcu mir i olakšanje.

Dodjela Nagrade Fric 2016/17



Utorak, 19.12. 2017.

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, s početkom u 12,00 sati.

Žiri je odabrao uži izbor naslova u konkurenciji za najbolju knjigu prozne fikcije za Nagradu Fric 2016/17:

1. Bukovac, Slađana: Stajska bolest
2. Karakaš, Damir: Sjećanje šume
3. Mehmedinović, Semezdin: Me'med, crvena bandana i pahuljica
4. Novak, Kristian: Ciganin, ali najljepši
5. Ovčina, Damir: Kad sam bio hodža
6. Spahić, Ognjen: Calypso

Nagradu Fric za prozu godine organizira tjednik Express, a izdašno sponzorira Barcaffe (75.000 kn bruto). Nagrada osim financijskog dijela sadrži i skulpturu.
Nagradu dobiva jedan/na od šest finalista/kinja.

Ana Dumančić | Pouku i kritiku u mom romanu svatko konstruira sam


Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Naslov romana „Pravi se da si normalna“ postao je fraza koja se rado koristi u prilikama kad nijedan drugi savjet ne pomaže. Na društvenim mrežama taj je naslov okidač za lajkanje, a autorica Ana Dumančić navikava se na pažnju medija, promocije i fotografe. Roman „Pravi se da si normalna“ zabavna je i ironična slika svijeta samoproglašenih duhovnih vođa, prevaranata u bijelim kutama, samodovoljnih alfa mužjaka za koje se otimaju žene koje sve ostalo već imaju, manipulatora koji grabe tuđe vrijeme da bi na kraju prisvojili novac, trijumfirajući nad naivnošću ljudi koje koriste samo da bi sebe istaknuli. Ako vam se takva stvarnost čini odnekud poznatom, to je razlog više da uzmete u ruke roman Ane Dumančić i dobro se nasmijete povezujući niti ove krimi-komedije u kojoj biste mogli prepoznati ljude iz svoje okoline, a možda čak i sebe same.

Ana Dumančić govori osam stranih jezika, vodi dvije tvrtke i živi na dvije adrese – u Zagrebu i u Denizilju u Turskoj. S Anom Dumančić razgovaramo o motivima za pisanje romana „Pravi se da si normalna", inspiraciji za glavne likove, o njezinom osobnom odnosu prema autoritetima te o običajima u Turskoj koje odnedavno opisuje u svojoj kolumni na portalu Cover.

"Pilot s Jadrana" u Knjižnici Bogdan Ogrizović


12. 12. 2017. u prepunoj knjižnici Bogdana Ogrizovića održano je predstavljanje knjige „Pilot s Jadrana“ književnika Ante Gregova, Jurina. „Pilot s Jadrana“. Drugi je to roman Ante Gregova, Jurina, nakon prvijenca, romana „Čovjek koji je razgovarao s krijesnicama“, s kojim dijeli važnu poveznicu: progovara o ljudskim sudbinama. O Velikim malim ljudima. Progovara o škoju. Pa se skoro javlja škoj kao glavni lik u oba romana. Sve počinje od njega, sve je pokrenuto njime, sve se završava i vrača njemu: Škoju! Roman je to sudbine. Roman rijeka. Ponesen rijekom života glavni lik sve čini da se održi na površini vode, da ne bude povučen pod vodu u mulj zločina.

Lukavac i Tuzla | Omiljene destinacije


Htjela sam ponoviti doživljaj od prije četiri godine pa sam zajedno sa suprugom odlučila gotovo u isto vrijeme, krajem srpnja, posjetiti Bosnu,zapravo Lukavac i Tuzlu.

Lukavac jer mi je ostao u prekrasnom sjećanju kad sam bila u posjeti, sad već nažalost, pokojnom, Atifu Kujundžiću, poznatom bosanskohercegovačkom piscu, a Tuzlu kako bi se ponovno srela sa kolegom pjesnikom i prijateljem, Nihadom Mesićem Riverom.


Susret s književnikom Atifom Kujundžićem
Budući naše osobno prometalo nije imalo klime, odlučili smo krenuti pred jutro, dok vrućina nije uzela zamaha. Malo sam se i pribojavala puta zbog mučnine koja je kod mene nezaobilazna, no ovog puta zaista sam imala sreće. Krenuli smo oko četiri sata, uzevši sa sobom navigacioni uređaj, nekoliko sendviča i vode za piće.

Dok smo se vozili Istarskim ipsilonom, malo sam kunjila, jer moj širi zavičaj, iako mi je jako drag, imala sam prilike puno puta vidjeti,a nakon Tunela Učke, već je bila drugačija priča. S moje desne strane prostirao se Kvarnerski zaljev pa iako nije bio tako blizu, osjećala sam miris mora i razbudila se potpuno. Ubrzo je moderna cesta odnosno autoput Rijeka-Zagreb, pružao ugodnu vožnju,ali sam zbog rumenila zore i izlaska sunca, ipak stavila moje prepoznatljive, crne naočale.

Prekrasni pejzaži, onako sasvim intimno, davali su mi neku inspiraciju, jednostavno sam osjetila promjenu mojih misli. Nije nam se žurilo pa smo vozili, rekla bih s određenom dozom komocije, a onda rekoh suprugu:"Molim te, ne zaboravi Ravnu Goru, moram pojesti međimursku gibanicu…hm, obožavam je!"I zaista je ovo poznato odmaralište poslužilo nam za kratku stanku i osvježenje, a onda smo nastavili put dalje.

Autoputom je naš crveni Citroen vozio u prosjeku stotinudvadeset na sat i vožnja je zaista bila ugodna i zanimljiva. Ispred nas se pružala beskonačna ravnica jer smo se približavali Slavoniji, biseru istoka Lijepe Naše. Okretala sam glavu i s lijeve i desne strane, očima ubirala polja suncokreta i pšenice, kukuruza u kojima su ostavljeni strojevi za branje. Ta ovo je i vrijeme berbe. A onda su sunčeve zrake počele već poprilično upirati u vjetrobransko staklo. Sat je pokazivao točno osam. Evo i upozorenja da se približavamo Orašju, graničnom prijelazu, stoga smo pripremili osobne na uvid. Nije bilo gužve jer u ovo vrijeme, obično svi bježe i putuju na more, no, ja sam uvijek svoja i originalna te je moja odabrana destinacija kopno i to ne bilo koje.

Sven Adam Ewin | Plot


taj tvoj vrt
govore mi
što ga ne bi ogradio pleterom od vrbovog pruća
s lijepim ljeskovim vratima u sredini?

ja razmislim i kažem
imate pravo

Robert Tomšić | Jesen


Nisu sve jeseni iste
Svaka nova meni je teža
Sve sivije i turobnije su magle,
hladnije su kiše
Hodam istim gradskim parkom
I brojim i molim i molim i hodam
Koliko dragih ljudi, od jeseni prošle
sa mnom nije više...
   

Luka Tomić | Više smo od pokreta

Kad te zagrlim
kad me zagrliš
nije stvar u zagrljaju
Naše ruke, ili su vrijeme koje se ljušti
ili prostor koji se nijemo guši

Kad te zagrlim
kad me zagrliš
učinim se prisutnim u vapaju tvoje duše
da se oslobodi okova prolaznog tijela
i moja duša sanja pad tog crnog vela
Negdje se čeka smisao koji smo mi zajedno

Mario Kovačević | vrli novi svijet


vrli novi svijet me zove
spavaj stiješnjen u gomili
ne znam vjerovati u snove
čak i kad bi se ostvarili

Nada Vukašinović | Otok


Mladen je zavukao ruke dublje u džepove zelene jakne, koja je bila za broj manja i opasno prijetila da bi mogla popucati na skrivenim mjestima ispod pazuha.

Desnu ruku mu grije zelena staklena bočica gorkog pelinkovca.

- Za svaki slučaj! - mrmlja kroz stisnute usnice i povlači slobodnom rukom kapu dublje na oči..

četvrtak, 14. prosinca 2017.

Jelena Hrvoj | Promocija tri knjige psiholoških trilera


Fotografija: Vladimira Becić

Jelena Hrvoj
Fotografija: Vledimira Becić
U knjižnici Bogdana Ogrizovića, Zagreb, pred publikom, ljubiteljima psiholoških trilera i prijateljima, održana je promocija tri knjige autorice Jelene Hrvoj: Štorka, Durgina kuća i Štorka Manifest.

Svojim romanima unijela je svježinu na hrvatsku književnu scenu na kojoj nedostaju kvalitetni autori tog vrlo zahtjevnog žanra. Čitatelji, koji vole taj žanr, do sada su morali posezati za knjigama stranih autora. Sada imamo i mi svog Stivena Kinga ili Jo Nesboa u liku autorice koja se "usudila" čitateljima ponuditi štivo za koje je rečeno da je suviše okrutno, ne misleći pritom da istovremeno od stranih autora i nakladnika otkupljuju prava upravo za tu vrstu literature.

Ne našavši nakladnika zainteresiranog za objavu tog žanra knjige domaće, do tada nepoznate autorice, sve tri knjige Jelena je objavila u vlastitoj nakladi i sve tri su polučile izuzetan uspjeh. Ova mlada, poduzetna i izuzetno talentirana autorica dokazala je da je bila u pravu o čemu govori i to da su knjige Štorka i Durgina kuća doživjele i drugo izdanje. Poželimo joj da tako bude i s knjigom Štorka Manifest.

Fotografija: Vladimira Becić
Jelena Hrvoj je rođena 17. travnja 1987. godine u Zaboku. Odrasla je u malom, idiličnom mjestu Poznanovcu u Hrvatskom Zagorju, gdje i danas živi i radi. Od najranijeg djetinjstva pokazuje sklonost umjetnosti, aktivno se bavi pisanjem, crtanjem, te svira bass gitaru i klavir. 2005. godine završava srednju školu, Strukovno i umjetničko učilište Zabok, smjer grafičkog dizajna.

U prosincu 2014. godine objavljuje prvi roman, psihološki triler „Štorka“, koji je bio popraćen pozitivnim kritikama čitatelja i struke. Piše kolumnu za časopis „Kvaka“, gdje svojim razmišljanjima i opažanjima pokušava podići razinu svijesti o problemima mladih, neafirmiranih autora, ilustrira zbirku pjesama te priprema nekoliko samostalnih izložba slika.

Tribina 'Narodne knjižnice, kultura i društvo'


Na tribini Narodne knjižnice, kultura i društvo, iz ciklusa Paralelnih svjetova, koja će se održati u utorak, 19. prosinca u 19:30 sati, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, sudionici će razgovarati o tome kako razvijati kulturu posuđivanja i čitanja knjiga. 

Natječaj za dodjelu književne nagrade Milivoj Cvetnić



Društvo prijatelja knjige „Milivoj Cvetnić“ Hrvatska Kostajnica, objavljuje natječaj za dodjelu književne nagrade Milivoj Cvetnić. Rok za predaju rukopisa je 15. siječnja 2018.  

Davorka Črnčec | Naša klupica


Danas je vjetar čudan
donio miris poljubaca patinastih
na klupicu u parku
i pitam se
je li dom tamo gdje
pod jezikom zemlju osjetim
kušajući prve jagode s proljeća,
gdje me trn kupine krišom ubrane
u djetinjstvo vraća
ili klupa u parku nekog malog grada
kojoj si obećao nadjenuti ime
nakon dugog poljupca
zakriljenog toplim zagrljajem
da ga još dugo
u kutu usana kao osmjeh nosim.

Vjetar je danas na tren začuđen stao.

Iz zbirke Boja meda

Promocija romana Jelene Hrvoj

ŠTORKA I ŠTORKA MANIFEST

Slađana Benkus | Tirada o šalici čaja

















Kad bi htjela
ispričao bih ti priču o šalici čaja.
Pomno pripremljenoj
u savršeno vrijeme
i u najljepšoj šalici boje jorgovana.

Milan Frčko | Čarolija

Raširi krila i vjetru se predaj.
Vrijeme je da udahneš svjež i čist zrak.
Sred zrelog žita izljubi crveni mak
a osunčano nebo u oči gledaj.

Ravnica će ti pokloniti boje
kakve imaju samo paun i duga.
Ptice su ukras podravskog kruga
 i sa pjesmama čaroliju kroje.

Vrba se linjaku smije i noć i dan.
Smuđ je brži od vjetra kad osjeti glad.
Rodi  je krilo suncobran i sad

kad sunčane zrake prizivaju san.
Ispružio sam noge na obali Drave.
U ustima imam vlat zelene trave.

Dušan Milijić | Seobe, sport, Sumatra

(Pančevački dani profesora Crnjanskog)

Nije neobično da jedan afirmisani pisac drži časove u srednjoj školi, ali da talentovani pesnik predaje đacima gimnastiku – a pritom se to ne dešava u antičko niti u prosvetiteljsko doba, nego u XX veku – onda je to pravi kuriozitet!

Godina je 1921, a za Miloša Crnjanskog se već može reći da je pesnik Lirike Itake, da je pisac Dnevnika o Čarnojeviću, da je svojim stihovima načinio ceo jedan pravac nazvan sumatraizam, da je oženio Vidu Ružić, te da je – profesor gimnastike u Pančevačkoj gimnaziji. Za početak jedne književne karijere, to možda i nije tako loše, ako se zna kakvim su sve raznoraznim poslovima bili prinuđeni da se bave čak i oni pisci koji će docnije steći svetsku slavu.

Julijana Plenča | Praznično blještavilo


praznično blještavilo grada,
glamur i sjaj,
svjetlost pleše
svoj večernji bal,

srijeda, 13. prosinca 2017.

Naklada Disput predstavlja | "Spori odron" Mihaele Gašpar


Zadovoljstvo nam je pozvati vas na predstavljanje novog romana Mihaele Gašpar

SPORI ODRON

u Knjižnici “Bogdan Ogrizović”, Zagreb, Preradovićeva 5,
u četvrtak 14. prosinca 2017. u 18 sati.


Uz autoricu knjigu će predstaviti:

Jasna Kovačević,
Krešimir Bagić
i Josip Pandurić,
a dijelove romana pročitat će Vesna Tominac Matačić.

Veselimo se vašem dolasku!

V. B. Z. predstavlja | Jasna Grubješić: Svi smo mi azilanti


o pasjim sudbinama i pripitomljavanju ljudi

»Odavno nisam sreo ovakvu knjigu, ovako kvalitetan otisak ljudskog srca na papiru.«

Borivoje Adašević , pisac

»Kao i svaki dobar roman, ovo je roman o poimanju života, a vrijednosti do kojih je autorici stalo nisu osobito cijenjene u svijetu koji nas okružuje: njezine su vrijednosti solidarnost, altruizam, prijateljstvo, hrabrost i otvorenost, a ne stvari kojima se danas mjeri bogatstvo. Stoga je dobro da ovaj roman čitaju djeca, i samo zato ovo je dječji roman. Po svemu drugome namijenjen je odraslim čitateljima, između ostalog i zato da bi drukčije odgajali svoju djecu.«

Ivica Đikić, novinar i pisac

           
»Svatko tko je ikada volio zna da ljubav nema jedno ime, da smo rođeni da volimo: svog partnera, roditelje, djecu, prijatelje, sva živa bića, bila ona ljudska ili ne-ljudska, imala kožu, dlaku ili perje. Zato svaka knjiga koja potiče suživot, toleranciju, poštovanje i ljubav prema svim živim bićima, poput ove, i više je nego potrebna u vremenu u kojem živimo. Pročitajte, poklonite, proširite poruku i volite.«

Aleksandra Hampamer,
aktivistica za prava životinja i spisateljica

Teatar poezije predstavlja | Nataša Hrupec: Baršunasta truba



Jedna je talentirana žena jednom dobila nagradu za svoju zbirku priča koja je uključivala i objavljivanje te iste zbirke. Nakon što je izdavaču rekla da joj se ne sviđa naslovnica koja joj je ponuđena, nagrada joj je oduzeta. I tako su se skupili jedan astrofizičar, jedan zubar, jedna biokemičarka, jedna književnica, jedna akademska slikarica i dizajnerica i dvoje dramskih umjetnika i odlučili joj u tajnosti izdati knjigu. Ta knjiga zove se "Baršunasta truba". Ta žena je Nataša Hrupec. A ti ljudi su njeni prijatelji...

Promocija knjige "Baršunasta truba" Nataše Hrupec u izdanju Teatra poezije održat će se u petak, 15. prosinca u 18 sati u Galeriji Crafters Lav, Opatička 2

Na promociji će govoriti Tonko Maroević, Goran Matović i Irena Šekez Sestrić (Teatar poezije), Diana Sokolić (grafičko oblikovanje naslovnice i oprema), Suzana Matić, Goran Lovrenčić, Marijana Lovrenčić, Dario Hrupec i autorica, a za glazbenu dionicu zadužen je gitarist Zdravko Dovedan Han, majstor francuske šansone

Knjiga će se po cijeni od 100 kn od idućeg tjedna moći kupiti u antikvarijatima Jesenski & Turk, a na promociji po popularnoj cijeni od 70 kn.

Veselimo vam se!

Lovro Katana | Šutnje bolesnika


Šute nalik titanima
osuđenim na vječne muke
i u svojoj šutnji motre kraj prozora
mijene godišnjih doba,
skelet ptica podno nogu breza,
cijuk tramvaja s licima ljudi iza okna.

Dragana Novaković | Pričaj mi




(A.G.)

Pričaj dugo u noć
riječi koje želim čut'.
Prstima prođi mi kroz kosu
i pričaj mi dugo
sve dok od mene njoj
ne budeš morao poć'.

Boris Topličanec | Dolazak noći



xxx

Dolazak noći,
tamni mjesec budi.
Stojim… stojim posve sam.
Izgubljenom čežnjom,
pridržavam zidine grada,
zjenicom palim fenjer.

Patnje mladog autora XLIV.


NEPISMENOST

Piše: Jelena Hrvoj

Prije točno tri godine kada sam objavila prvi roman, na Facebook-u je postojalo tek nekoliko stranica i grupa koje su se bavile književnošću. Danas se ta brojka drastično promijenila i to mogu s lakoćom nazvati nečim pozitivnim. No, i u svoj toj pozitivi svakim se danom pronalazi sve više negativnog.

Odmaknemo li se malo od samih grupa i stranica koje sam spominjala, lako ćemo vidjeti da je opća pismenost jako slaba. Nisam sigurna radi li se o tome da ljudi ne shvaćaju društvene mreže kao nešto ozbiljno ili je pak pismenost uistinu spala na niske grane. Ne mogu biti licemjer i govoriti da je moja upotreba apsolutno besprijekornog pravopisa uvijek na snazi kada su u pitanju društvene mreže, no taj dio svodim isključivo na komunikaciju s prijateljima. Ako je riječ o nekom „službenom“ dopisivanju, nastojim dva puta provjeriti kako i što sam napisala. Ipak, pravopis je oličenje kulture i znanja.

Denis Kožljan | Kuga današnjeg vremena


Eto, s lakoćom ću napisati esej odnosno raspravu o jednoj relativno novoj pojavi u društvu, no pojavi koja je sve češća u uvjetima surovog kapitalizma, htjeli mi to priznati ili ne. Mobbing je naime, specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, a kojim jedna osoba ili skupina njih, sustavno, psihički - moralno zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Zlostavljana osoba je bespomoćna i u nemogućnosti da se brani.

Mobbing dolazi od eng. riječi - work. abuse, zlostavljanje na radnom mjestu.

utorak, 12. prosinca 2017.

Ninoslavu Kuncu nagrada za životno djelo 'Andrija Maurović'



Ninoslav Kunc ovogodišnji je dobitnik nagrade „Andrija Maurović“ za životno djelo na području hrvatskog stripa, koju dodjeljuje udruga „Art 9“ iz Zagreba.

Sven Adam Ewin | Moj svahili















pričam s tobom draga na domaćem svahiliju
usne su moje otečene od ljubavi
kad ti umreš kad ja umrem
ptice će reći: no evo
konačno je došlo vrijeme da mi preuzmemo dionicu

Pavol Janik | Ogledala posle smrkavanja


MIRRORS AFTER NIGHTFALL


Somewhere it’s lit up
as if a misty memory
lights up in me
about the origin of the cosmos.

Narcisa Potežica | Filmski festival – 9.tjedan izraelskog filma u Zagrebu s prvim filmom "Slastičar iz Berlina"




I ove godine od 28.11.do 12. 12. održao se deveti po redu filmski festival izraelskog filma koji je zagrebačkoj publici predstavio ovogodišnju filmsku produkciju u Izraelu. Ujedno se time zaljučuje bogati kulturni program godine jedne specifične zemlje čijih stotinjak  filmova snimljenih svake godine svojom kvalitetom, raznolikošću tema i tolerantnim pristupom u prikazivanju mnogih kontraverznih tema i situacija pobuđuju interes na međunarodnim festivalima, Na ovaj Festival rado dolaze mnogobrojni ljubitelji filma u Zagrebu te svi oni koji su na bilo koji vezani uz Izrael. Izraelski filmovi posljednjih desetak godina postali su poznati širom svijeta, osvajaju poštovanje publike i dobre kritike, a sve češće prikazuju se na mnogim svjetskim festivalima.

Blanka Will | Ruža


Ružo, o čisto protuslovlje, slast
ničiji biti san među toliko
vjeđa.
(R. M. Rilke)

Nikada nije imala osjećaj da pripada jednom mjestu, jednom gradu, jednoj okolini, jednom jeziku, sve se to tijekom godina mijenjalo, preklapalo, kovitlalo, barušilo, a ona je kriomice zavidjela onima uraslima u tlo razgranatim i čvrsto isprepletenim korijenjem što ih nikakav, ma kako snažan vjetar ne može iščupati, možda samo zaljuljati tako da vlastiti korijen na trenutak vide iz drugačije perspektive.

Njezino korijenje je zbog čestih, više uspjelih no neuspjelih presađivanja postalo kratko, dovoljno da se primi u zemlju u koju ga se posadi pa da ruža progovori novim jezikom, čuje nove pjesme, nauči drugačije snove, one što ih sanjaju ljudi u raznim predjelima svijeta bojama i zvukovima sukladnim okolini u kojoj žive, da zamiriši drugačijim mirisima, na drugačije načine otvara latice, smjelije katkad, ponekad i ne, tako da se znalo dogoditi da pokoji zakašnjeli pupoljak sprži prvi mraz, a da se nije uspio ni otvoriti.

Kristina Jug | U utrobi grada


Mrak pritišće punom snagom
na Aveniju Lucio Costa,
istovremeno spadaju lokoti s vrata
i izlaze u mrak oni
koji danju ne postoje
ili su netko drugi.

ponedjeljak, 11. prosinca 2017.

Marijana Kralj | Ne znam zašto izgovaraš nikada


Ne znam zašto  izgovaraš nikada
jer ograđena ograda nema kraja
kao ni treptaji zvijezde kad umire
već na livadi s cvjetovima izrasta
i ja ću te vidjeti ponovno
kao Sunce nebo kad se rađa

Zašto govoriš nikada
dok u fontani  Mjesec se u žuto prelijeva
i tvoje šetnje su tihe
kao šuma u jesen ja s tobom se šećem
sve do jezera gdje se voda umiva
kao ljubav

Na tvojem vratu ugriz je jabuke
u tvojoj kosi vjetar me nosi
zašto govoriš nikada
kad znam da ću te ponovno vidjeti
u bolnom čvoru
malog djelića neba
u uzavrelom viru krvi
što iz ruže crveno kipi
ja ne znam zašto govoriš mi
nikada
jer ono za nas ne postoji.

Dodijeljene nagrade 'Libar za vajk' i 'Dr. Ivo Borovečki' na 23. Sa(n)jam knjige u Istri


vrijeme: 10.12.2017.
mjesto: Pula

Prva knjiga po izboru sajamske publike ovogodišnjeg 23. Sa(n)jam knjige u Istri je knjiga "Čudno je mojoj glavi" Orhana Pamuka nakladnika Vuković & Runjić kome je pripala nagrada "Libar za vajk", a pulska doktorica Mirjana Žmak osvojila je čitateljsku nagrada "Dr. Ivo Borovečki", koja se dodjeljuje najčitatelju sajma, za kojega se zna da voli čitati i da je cjeloživotno vezan uz knjigu.   

Nagrade su dodijeljene u nedjelju u pulskom Domu hrvatskih branitelja, posljednjeg dana 23. Sa(n)jam knjige u Istri.

Večer posvećena Peri Budaku


vrijeme: 13.12.2017.
mjesto: Velika dvorana Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4, Zagreb

Večer posvećena Peri Budaku (100 godina svestranoga umjetnika, književnika, kazališnoga čovjeka i urednika) održat će se u Matici hrvatskoj u Zagrebu u srijedu, 13. prosinca 2017. u 18 sati. 

Sudjeluju: Vinko Brešić, Aida Bukvić, Željko Duvnjak, Mira Muhoberac, Dubravka Ostojić, Vojko Perić, Robert Raponja.

Prva taktilna slikovnica u tehnici 3D tiskanja izdana u Rijeci


vrijeme: 08.12.2017.
mjesto: Rijeka

Prva taktilna slikovnica u tehnici trodimenzionalnog tiskanja "Palica sv. Nikole", nastala po priči Ivane Brlić Mažuranić, namijenjena djeci oštećena vida, čije je izdavanje pokrenula riječka Osnovna škola Pećine, predstavljena je u petak u riječkoj Gradskoj vijećnici.

Davorka Črnčec | Pronađi put



Zima se već uvukla u ulicu u kojoj te očekujem,
a tebe još nema.
Strahujem da ti snjegovi ne zametnu pute.
Neka ti putokaz bude
sjaj u mojim očima.

Po njemu si me uvijek lako pronalazio.

Iz zbirke Boja meda


Ante Gregov Jurin | Nisam htio preskakivati život


Ulomke iz knjige čitala je dramska umjetnica Milena Dundov
Razgovor pripremio i vodio Nikola Šimić Tonin

Povod razgovoru s Antom Gregovim, Jurinim, je novi roman: Pilot s Jadrana, koji je potvrdio uspješnost, uspješnice (Čovjek koji je razgovarao s krijesnicama), jednako tako i nagrađen Romanom godine. Svi koji se bavimo pisanjem znamo kako je teško potvrditi se drugim uratkom na uspjeh prvog. Pobornik sam toga da književnik ne treba tumačiti i objašnjavati svoje djelo, tu su drugi, čitaoci prije sveg. Veseli li Vas neupitna potvrda kod čitalačke publike Vašega romana?

Matilda Mance | Grgurove priče


Predgovor: Dragica Vitez-Fišer

Nakon četiri uzbudljiva romana kriminalističkoga žanra i dva romana o umirovljenom policijskom psu Zeusu, kratkih priča i haiku poezije, varaždinska književnica Matilda Mance objavljuje i svoju prvu ilustriranu knjigu priča za djecu pod nazivom „Grgurove priče“. Za to je "kriv" njezin prvi unuk Grgur, kojemu uživa pričati priče, baš kao što to rade sve bake i djedovi na svijetu.

Zbirka je to od jedanaest kratkih priča, koje na jednostavan i zanimljiv način govore o različitostima među ljudima, o prijateljstvu, ljubavi u obitelji, odnosu ljudi prema životinjama, o dobru i zlu, skromnosti, vilenjacima i strahu i kako ga pobijediti. Sve teme autorica opisuje kroz život životinja i ptica, ili kroz pustolovine dječaka, a teme su ilustrirane primjerenim slikama Ljerke Varga, što doprinosi zajedničkom čitanju sa djecom.

Svečana dodjela književne nagrade "Tea Benčić Rimay"


U petak je, (8.12.201. op.ur.) u večernjim satima, u Odjelu za odrasle održana svečana dodjela Književne nagrade „Tea Benčić Rimay“ za najbolju neobjavljenu zbirku pjesama u prozi.

Izborom Prosudbenog povjerenstva u sastavu Božica Vuić, Branko Maleš i Dražen Katunarić odabrana najuspješnja zbirka Nataše Hrupec

„Sve je rečeno“

Promocija će zbirke nagrađene autorice biti u travnju 2018. godine, u Noći knjige.

Marica Žanetić Malenica | Da je noćas bilo


Da je noćas bilo,
k'o što nije,da se tijelo moje
oko tvoga svije.

Da  je noćas bilo,
k'o što nije,
da me strasno grle 
tvoje ruke dvije.

Da je noćas bilo
k'o što nije
da je barem na tren bilo
kao u noćima prije!

Rezultati natječaja | Međunarodni dan riječi


Prosudbeni odbor u sastavu Natali Šarić, Ana-Marija Posavec i Sonja Smolec, nezavisnim ocjenjivanjem priča ocjenama od 1 do 5 došli su do slijedećeg rezultata:

Ivor Madžar | Moje dvije reinkarnacije   15 od mogućih 15 bodova
Robert Janeš | Peregrino  14 od mogućih 15 bodova
Đurđica Stuhlreiter | Žena iz vlaka  12 od mogućih 15 bodova


Čestitamo pobjednicima. Njihove priče bit će objavljene u tiskanom izdanju, a autori nagrađeni besplatnim primjerkom časopisa za književnost "Kvaka",br. 2.

Vezane objave: 
23. studeni | Međunarodni dan riječi

Ivica Ušljebrka | Nesanica


noćas bih mogao napisati stihove
olovne, sive, teške k'o ova sparna noć
noćas bih mogao pisati o brigama što
pritišću torzo k'o betonski blok
i tjeraju san od očiju
o ljubavi što dušu na pola razvaljuje
neuzvraćena i daleka

nedjelja, 10. prosinca 2017.

Pramcem u sumrak XXXII.


OKLAGIJA

Piše: Jelena Miški

Žali mi se otac na vrijeme. Kaže... mator sam, ne mogu više. Nedjelja je. U svom srcu kao da odbrojavam te zajedničke trenutke. Imamo veliku drvenu kutiju koju je još davno izradio s jednakim pregradama. To je naša kutija za čaj.

Tijekom godine moj otac i ja, najčešće dok šećemo pse Vukovarom, skupljamo kojekakvo bilje. Bazgu, lipu, koprivu, maslačak, kamilicu, kesten...