Silvija Šesto | Zagrebačko ljeto iz knjige Zagrebalica

 

zagrebačko ljeto, popodne, sedamdeset i neka. posuđe je već oprano. miris bogatijeg nedjeljnog ručka polako diže bijelu zastavu pred uobičajenim, ustajalim zrakom zrinjevačkih četvrtastih, skrivenih vrtova. stojim u lođi s pogledom na katedralu bez skela. lupam klik-klak. trudim se izazvati što veću buku i skinuti rekord. dostojno braniti boje ulice Braće Kavurića. isti zvukovi dopiru s nekoliko pozicija. jedna od njih sigurno je Vladina, znam ga. mame nam kuhaju ručak u isto vrijeme i sad klikklaka. obuzelo nas isto ludilo kao i tisuće. dvije male kuglice na dvije male špagice sa željeznom karikom na vrhu stvorene su da tjeraju inat rekorda kao ovčarski psi ovce. klik-klak se čuje po cijelom gradu. ni prije ni poslije ništa nije taj nedjeljni intermezzo, kad posustaje nabujala rijeka automobila zelenog vala, između ručka i rane večeri, zvukom oplemenjivalo kao klikklakanje.

s druge strane moje zgrade, visoko na petom katu, boje Gajeve, a iznad gospođe Mirjane Bohanec, koja je svoje nedjeljno upjevavanje obično odradila prije ručka, branio je Vjekec. zrinjevačku stranu nije imao tko braniti, do škole. neslužbeni rekorder, Ivek, bio je s bakom i djedom na moru. ponedjeljak. bole ruke.

Silvija Šesto | kao mala, voljela sam se igrati gumenim lutkicama iz iličke „Jugoplastike”

 

kao mala, voljela sam se igrati gumenim lutkicama iz iličke „Jugoplastike”. izbor igračaka i osobito lutaka nije bio velik, a prvu barbiku samo sam gledala u izlogu Posrednika u Petrinjskoj. nisam baš bila zagrijana za takvu mršavu spodobu u veličanstveno širokoj roza krinolini, ali sam je voljela pogledati jer je iskakala iz uobičajene ponude. a onda sam dobila lutku. iz tuđine. kose boje meda s dodatnim umetkom za rep. bio je to svojevrsni stres jer beba je bila fakat hoh u odnosu prema svemu što sam dotad imala. uz to, govorila je nešto poput „mama” kad bih je prevrnula kao što se prevrće prava beba da podrigne nakon cicanja. pa kako mi je bio jedan od najveselijih trenutaka kad sam je dobila, tako mi je bio jedan od najtužnijih kad se nekaj sfrčkalo u njoj i kad je zanijemila. ni a ni be. svi su je popravljali, nitko je nije popravio. kad sam zaključila da joj nema spasa, upustila sam se slobodnije u njeno modificiranje, ošišala je, skratila joj haljinu, nalakirala nokte, pa čak i izvršila malu korekciju nosa tatinim skalpelom za papir. uglavnom, lutku sam sasvim prilagodila svojim potrebama i željama i zapravo je upravo tada, kad je zapravo postala lutka s greškom, postala moja lutka.

jučer, prođem pored starije gospođe na Črnomercu koja prodaje svakojake stvari za malo eura, pa kad sam ugledala sličnu lutku, nisam ni pitala za cijenu. napomenula mi je da govori „mama”, no kad sam došla doma i vidjela što sam za dva eura bez cjenkanja dobila... ne samo da je govorila mama, ona je govorila „papa”, „pipi”, proizvodila zvukove hrkanja, smijanja, plakanja, uzdisanja... cijeli taj niz odslušala sam sve bojeći se da ne veli nešto politički nekorektno. a onda sam je okrenula i vidjela tajni pretinac. što je unutra? kopkalo me prije negoli sam uzela svoj skalpel za papir.

Silvija Šesto | Zato, sine, jer mi gledamo

Ponedjeljak. Zapruđe. tramvajska stanica na Mostu. 6 i 35 ujutro. dvadesetak ljudi. ženi, koja radi kao službenica u prometnoj, prilazi nepoznati čovjek i uz brdo psovki počinje je šamarati, a potom i lupati nogama, šakama... sve se događa strelovitom brzinom. osamna-estak ljudi lagano se odmiče formirajući publiku.

Joža iz kadrovske jedne državne firme misli u sebi:

– a preko vikenda su si bili dobri. ona mu je ziher i kolač spekla, eh, te veze, dobro da se nisam ženil, makar stara mi je, ono...

Kristina, studentica druge godine kroatistike:

– glupača, ne brani se. dakle, ove odurne špičoke nosi da plaši putnike.

Anton, umirovljenik:

– bogme mu se gadno zamerila...

Ljiljana, voditeljica računovodstva u ekonomskoj školi:

– mogli su to sređivati ispod mosta. muka mi je od nasilnih serija prek vikenda, a na sad još i ovo!

Kornelije, konobar u centru:

– u ku.ac da se uvalim ili ne, da se uvalim ili ne, da se uvalim, ku.ac!

Slavica, vozačica tramvaja, koja će se voziti do Držićeve u smjenu:

– baš ju mlati. nadam se da neće ući u moj tramvaj.

Zdenka, trudnica u ranoj fazi, desnom je rukom pridržavala petogodišnjeg Marka, kojeg je vodila pedijatru na kontrolu, kad ju je dijete upitalo:

– mama, zašto striček tuče tetu?

– zato, sine, jer mi gledamo.

Saxanje života uz južnoamerički melos

Piše: Sandra Pocrnić Mlakar 

Saxanje života – tako je Silvija Šesto naslovila svoj pogovor zbirke poezije Zlatka Kovačevića Saxa „Čemu pjesme?“ u kojoj je prepoznala duh aforizma i epigrama. A kako izgleda Saksanje života uživo, demonstrirao je Zlatko Kovačević Sax na predstavljanju svoje druge zbirke poezije „Čemu pjesme?“, kojom je ugostio više umjetnika. Uz samu recenzenticu Silviju Šesto, umjetnički gost u knjizi je ilustrator Ivan Kovačević, koji je završio grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti i bavi se portretiranjem, grafitima i fotografijom. Kao u knjizi, umjetnici su bili gosti i na predstavljanju knjige u Gradskoj knjižnici Virovitica. Glumac Kazališta Virovitica Igor Golub sugestivno je čitao Kovačevićeve pjesme različitog tona i ugođaja, u čijoj je poanti redovito filozofska poruka o čovjeku i njegovu poslanju. Novinar Goran Gazdek bio je u ulozi moderatora i dirigenta za vrijeme izvođenja pjesme „Pasji krik“, koju je autor improvizirano, ali neočekivano uspješno, izveo u interakciji s publikom čiji je zadatak bio ponavljanje refrena „Dajte psu da bude pas“. Najveće umjetničko iznenađenje večeri bio je mladi glazbenik Deni Plavčić koji je na tradicionalnim južnoameričkim duhačkim instrumentima svirao južnoameričke narodne pjesme, među kojima je, naravno, bio i veličanstveni „Kondorov let“, kojim je oduševio Virovitičane. Zbog melosa kakav se rijetko čuje u Virovitici Glumac Igor Golub ostao je u knjižnici duže nego što je planirao, iako je morao stići na probu u kazalište. 

Pjesme Zlatka Kovačevića Saxa su impresije koje prerastaju u duhovite dosjetke, a zatim postaju refleksivne i sagledavaju čovjeka i njegove osjećaje prema najbližima i prema društvu iz nove perspektive: Da bar ne ćutim tvoj karakter/Ispod sjajne maske obećanja/Da ne moram trpjeti/Plastične osmijehe blaženstva. Uz društvenu kritiku koju usmjerava prema neukusu, neumjerenosti i nemoralu, jedna od najsnažnijih poruka koje upućuje Zlatko Kovačević je poruka o slobodi za koju se pojedinac treba izboriti i koju treba znati cijeniti. Poruku o slobodi istaknuo je i zanosni južnoamerički melos. 

Zlatko Kovačević je sitotiskar, jedan od najcjenjenijih u branši. Završio je Školu za primijenjenu umjetnost i grafički dizajn u Zagrebu i vlasnik je majstorske radionice za sitotisak dizajn i reklame Sax design u Virovitici. Počeo je pisati poeziju 2019. godine potaknut Roklicerovim večerima, pjesničkim susretima u Cugu na željezničkom kolodvoru. Kako je rekao, pjesme piše u jutarnjim satima, između pet i sedam ujutro, kad je grad tih i pust. 

Pasji krik 

Što više gledam životinje

Manje volim ljude

Možda sam u krivu 

Al neka mi to bude 

Dajte psu da bude pas 

Hvalit će vas na sav glas 

Pasji život za čovjeka nije

Al' i ljudski pasu svoje mane krije 

Dajte psu da bude pas

Bit će bolje za sve nas 

Od umjetne hrane stradaju mu kosti

Još će hranu vilicama bosti

U pohlepi čovjek nikad nema mjere

Natjerat' će pseto i da zube pere 

Dajte psu da bude pas 

Pustite ga ovaj čas

Prvo treba psa kastrirat'

Da bi gazda mogo' paradirat'

Misleć' da mu silno godi

Čovjek roba na uzici vodi

Dajte psu da bude pas 

Bit će to za njega spas 

A pas stalno sanja 

o psećoj slobodi

Umjesto da kuje ganja 

Rob je čim se rodi

Dajte psu da bude pas 

Čovjek laje na sav glas

Moja vrata 

Samo tren 

Da vam otvorim vrata

Uđite svi moji prijatelji

Oni drugi

Ostanite s vanjske strane

Tamo je za vas bolje

I protiv svoje volje

Spustit' ću pogled

I spremiti ključ 

Sijaset da 

… da? 

Da da

Daa Daa

Da? 

Daa daa

Dada da da 

Da! Da! 

Daaa

Da…. Da

Da

Zlatko Kovačević Sax: Čemu pjesme?“, SINKO institut 2024. 

 

Silvija Šesto | Svake godine na dan starijih osoba

Oj starosti svima si teška. I smiješna!? Ovo potonje vrlo često. Primjerice, često se zna dogoditi u mom "omiljenom" dnevniku da na kraju istog puste kakav prilog o kakvom starcu koji je, po mišljenju urednika, doživio više neg kaj je normalno, pa se taj prilog pusti, a na kraju uredničić odjavi dnevnik s onim poznatim osmijehom koji govori: kaj nije čeče ovaj prilogić i ovaj starčić? Kao da je biti star smiješno. Ili kad neka uladičarena emisijica prikazuje starce kako se "rekreiraju"?! u staračkom domu, pa plešu, pa cupkaju ili se čak cure od sedam banki oblečeju u mažoretkinje. To je smiješno za popizdit. Tu se već svi zagrcavaju. Onda onaj poznati smijeh kad kakvih dvoje golupčića slavi šezdeset godina braka. Presmiješno. I to kad netko ima u glavi onoliko za što bi nekom uredničiću trebalo sedam do devet takvih života, a usudi se još nešto negdje reći. Na to se gleda ovak: gle ga kak je smešni starček, gle gle, pa on govori, gle gle, ima tu nečeg, joj pa i smisleno je, jezuš kak mu je koža smežurana...Pizdu materinu. Dakle, generalno većini medija u takvom kontekstu starci su smešni. S druge pak strane starcima u Hrvatskoj u većini slučajeva ništa nije smiješno.

Danas, dan prije nego li krenemo tamo gdje će većina tih staraca po logici prirode, prije nas, moram staviti na ovo mjesto jedno tužno (a ne smiješno) zapažanje. Naime, vozite li se Ilicom u popodnevnim satima često ćete sresti umorne STARE tete (STARICE) kako se voze do svojih domova često bezuspješno pretendirajući na zetovu sjedalicu. Približite li im se osjetit ćete miris radnog, svježeg znoja (razlikuje se od onog uzrokovanog nehigijenskim navikama), znoja koji jednostavno nisu uspjele sanirati od posla do kuće, znoja spremešanog s mirisima domestosa, vima, arfa i sličnih kemijskih tekućih pomagala za čišćenje. Jer to su stare tete koje su odavno u "zasluženoj" mirovini, no moraju potegnuti iz Ilice do prvih "elitnih" brda na produženo čišćenje kako bi uzmogle preživjeti mjesec. I to nije smiješno, ali je istinito. I događa se svaki dan. Evo sam danas stajala iznad jedne koju je tijekom vožnje nazvala "gazdarica" kako bi joj promijenila termin čišćenja. Iz razgovora koji je vodila umorna teta, mi koji smo stajali bliže, saznali smo puno više no što bi to teta željela, no bila je doslovno "crknuta". Kako i ne bi kad se već davno pozdravila sa šezdesetom. A to znam jer sam slučajno išla u istu školu s njom. Ja kao učenica. Ona je pak tamo radila kao profesorica. Čega? Zar je bitno? Ili možda smiješno?...

Silvija Šesto | Ima ljudi...

ima ljudi koji ne misle samo na sebe.
u divnim procjepima misle na druge.
lako, poput perca ponesena vjetrom prolaze ispod duge.
tamo ih čeka vrč pun zlata,
pun zrcalnih kamenčića.

Sretno srce poziva na promociju naslova objavljenih u 2019.

Miona, daj šuti! | Promocija knjige i izložba

10. siječnja 2020. –  u 18 sati (petak), u knjižnicu Bogdana Ogrizovića dolazi

MIONA!!!

Promociju organiziraju: Naklada Semafora i Ana Šesto (600)
Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića
Preradovićeva 5, 10000 Zagreb, Croatia

Naklada Semafora ponosno predstavlja novi ukoričeni bombončić, uz IZLOŽBU fotografija i ilustracija MIONE, Ane Šesto i Borisa Kuglera.

Slikovnicu MIONA, DAJ ŠUTI!, koja je ove godine U izboru NSK proglašena jednom od najljepše oblikovanih knjiga, realizirali su: ANA ŠESTO (fotka), BORIS KUGER (ilustracija), SILVIJA ŠESTO (tekst).

Bez obzira na naslovnu šutnju, na promociji će nekoliko riječi progovoriti Silvija Šesto, autorica teksta, Ana Šesto, autorica fotki, i Boris Kugler, autor ilustracija, a iz slikovnice će čitati „Vera među knjigama“, knjižničarka Davorka Semenić Premec i autorica.

Uz slikovnicu MIONA, DAJ ŠUTI! promovirat ćemo i kalendar, te tradicionalnu slikovničarsku pratnju u obliku straničnika, blokića, a nećemo zaboraviti ni nagradnu igru!

Naravno, na kraju ove mionapriče nastupa zakuska i mogućnost grabeža autorskih primjeraka slikovnice MIONA, DAJ ŠUTI! za nevjerojatno malo novčića uz potpis autorica i autora.

10. siječnja, od 18 sati, knjižnica i čitaonica „Bogdan Ogrizović“ Cvjetni plac.

Dobro došli!!!

Silvija Šesto i Tomislav Zlatić | Japajapac

Ovdje možete naručiti slikovnicu:
Klikni me!

Ja sam Marinko.

Ja imam sedam godina i ja idem u prvi razred.

Ja sam najbolji u razredu, iako učiteljica to neće priznati i veli da je najbolji Josip, ali ja sam siguran da sam baš ja najbolji jer ja sam i najveći, ja sam i najviši i ja nikad ne kasnim na nastavu.

Ja volim školu i ja volim jesti. Ja obožavam punjene paprike.

Ja se volim igrati na računalu i ja imam najbolje računalo na svijetu.

Ja volim i nogomet i ja igram najbolje igrice na računalu.

Ja sam zgodan i ja sam zaljubljen, u Ivonu. Ivona nije zaljubljena u mene, ali ja sam siguran da će se zaljubiti jer sam ja i najzgodniji u razredu.

Ja volim izlete. Ja na izlet nosim najbolje sendviče i onda ih ja sve pojedem.

Jesam li vam već rekao da sam ja najveći i najviši u razredu??? No što se to događa?!

Silvija Šesto | Plaža i pepeo

Ljudi puše na plaži. Bura i jugo raznose pepeo. Ljuta je. Pita se zašto je uopće prestala. Preispituje po tisućiti puta razloge.

S druge pak strane teško priznaje kako je i ona nekad bila sasvim slična svim ovim pušačima. Je li se ikada zapitala smeta li pepeo ostalima? Nezgodno je to na plaži. Stvarno nezgodno. Čini se da je svaki treći ili treća pušač. I oni s djecom i oni sami. Najveći je gušt zapaliti poslije kupanja. Zapaliti i više se ne vraćati.

Puno ljudi puši na plaži. Prije to nije primjećivala. Otkad je prestala pušiti, stalno zapaža ljude sa čikom u ustima. U trudnoći je bilo obrnuto. Prije nego li je prvi puta zatrudnjela, zapažala je samo trudnice. Kao neko predskazanje. Najava.

Silvija Šesto | Visoko, na nebeskom lusteru...

visoko, na nebeskom lusteru
zakvačeni za nježne proljetne oblake
kroz zavjesu kiše
naći ćemo se, prepoznati
u akvarelu bez glasa reći sve
o čemu smo šutjeli.

Silvija Šesto | Sasvim mala predstava

(Zbiva se u čekaonici ordinacije opće medicine. Gospodin srednjih godina sjedi na bijeloj, drvenoj klupici u prepunoj čitaonici. U trenutku kad počinje svoj monolog ostali „zaleđeno“ čekaju)

Gospodin: Ble, ble, ble…Niste primijetili kak naši ljudi stalno bleje, mislim, možda bleje ljudi i vani al ja vani nisam nikad bil…Recimo, pogledajte u tramvaju…Svi bleje…Ko telci. Oni koji sjede bleje van, oni koji stoje bleje u one koji sjede. Nitko ne čita. Dobro sad, istina je, u većini slučajeva u našem javnom gradskom prijevozu ne samo da se ne može čitati, ne možeš ni prdnuti, ali. Tu i tamo se dogodi da neko prevrće dnevne novine. Rijetko, prerijetko…Obično svi izgledaju umorni. Od jutra. Prolaze im stanice. Još tu i tamo koji starkelja okrene vrat kad se na vidiku pojavi kakva dobra koka, ali u totalu svi bleje. U banci, svi bleje. Stoje u tim redovima i kao prigovaraju, al redovi im super dođu za blejanje. Na pošti, u dućanu pred kasom, ble, ble, ble…

Predstavljanje knjige Silvije Šesto u Bookari

Pozivamo vas na predstavljanje knjige "Uhvati mi plavog medu", autorice Silvije Šesto koje će se održati u knjižari Bookara u Maksimirskoj 39, Zagreb u subotu, 23. travnja 2019. u 11 sati.

Uz autoricu, knjigu će predstaviti ilustratorica Vanda Čižmek i Saša Krnic u ime izdavača Ibis grafike.

Ponesite sa sobom svog najdražeg plišanog medu i Bookara vam daruje 10% popusta na ukupnu kupnju. Ako zaboravite igračku, ne brinite! Popust od 10% možete ostvariti ako budete maštoviti i originalni i nacrtate svog medu na radionici u sklopu predstavljanja.

Slikovnica "Uhvati mi plavog medu" nježna je obiteljska priča o odrastanju koja prikazuje kako najmlađi ponekad doživljavaju gubitak onog što im je važno. Na djeci razumljiv način, autorica je u malo riječi prikazala srž međuljudskih odnosa i kako nas emocije iz djetinjstva tijekom odrastanja afirmiraju kao ličnosti.

Slikovnica "Uhvati mi plavog medu", poznate spisateljice Silvije Šesto, ostvarila je zapažen uspjeh na natječaju za "Hrvatsku lijepu knjigu" u 2018. Slikovnica koju je ilustrirala Vanda Čižmek, izabrana je društvo najljepše oblikovanih knjiga koje će predstavljati Hrvatsku na međunarodnom natječaju "Best Book Design from all over the World"  i na izložbi "Book Art International".

Više pojedinosti o knjizi pogledajte ovdje: http://bit.ly/2CQK66c

Silvija Šesto | Lijepo je imati dom

marijan i ivek se igraju u pješčaniku.
marijanova i ivekova mama sjede na klupi i pričaju.
marijan je napravil kulu od pijeska.
ivek ju je zrušil.
marijan se počel plakati i otišel je mami tužiti iveka.
mama mu je obrisala suze i šmrklje i poslala ga natrag u pješčanik.
za to vrijeme ivek se još i popišal po zrušenoj kuli.
marijan je opet napravil kulu.
ivek ju je opet zrušil.
marijan se opet počel plakati i opet je otišel mami tužiti iveka.
mama mu je opet obrisala suze i šmrklje i rekla da nije lijepo biti tužibaba.
marijan je opet sagradil kulu.
ivek mu ju je opet zrušil.
onda je pal mrak i svi su otišli doma.

Kreativne radionice Jelenovac

Jeste se nekad, ponekad ili uvijek pitali ili sanjali kako bi pohađali kreativne radionice pisanja, a glavni razlog protiv odluke da to realizirate uvijek je bio – novac?

Dokaz da postoje radionice gdje vas neće pitati ništa osim da imate 55+ godina (jedna, dvije manje, neće vam biti oprošteno!) su Kreativne radionice Jelenovac.

Mjesto je to gdje možete mnogo naučiti no prije svega se zabaviti sa slovima. Uz to, oni koji će nas sve svojim slovima najviše zabaviti dobivaju i prigodne slovne darove

Dakle, svaki utorak od 17 i 30 u Ilici 181. Sve gratis uz darove, zabava uz pisanje.

Više detalja o ostalim aktivnostima možete pronaći na ovoj poveznici:

https://www.facebook.com/groups/kazalisniprojektjelenovac

Voditelj radionica: Silvija Šesto, književnica



Nositelj projekta: Međunarodni centar za umjetnost iz Zagreba.

Razdoblje održavanja radionica: od 1.10. 2018. do siječnja 2020..

Lokacije na kojima se projekt održava su Ilica 181 (literarna i dramska radionica), te Slovenska 21 (likovna radionica).

Financiranje: Projekt je sufinancirala Evropska unija iz Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Evropskog socijalnog fonda. Ukupna vrijednost projekta je 303.000 kuna. Sadržaj ove objave isključiva je odgovornost Međunarodnog centra za umjetnost.

Kreativne radionice Jelenovac namijenjene su građanima starijim od 55 godina. Vode ih priznati hrvatski umjetnici i javne osobe: Goran Grgić, Andrea Bassi, Mirela Brekalo, Romana Petrušić, Silvija Šesto, Vera Vujović i Lela Končar. Cilj projekta je suradnjom sve tri umjetničke radionice producirati kratku predstavu koja će se igrati u studenom i prosincu 2019. te u siječnju 2020. Svi zainteresirani, ako su stariji od 55 godina, pozivaju se u prijateljski kreativni prostor u kojem se neobavezno družimo u opuštenoj atmosferi, razvijamo nove vještine i potencijale, i stvaramo.

Više informacija o projektu zainteresirani mogu naći na web stranici www.mcu.hr ili na Facebook stranici 'Kreativne radionice – Kazališni projekt Jelenovac'. Telefonski broj preko kojega se mogu prijaviti je 099 343 7340 ili naša mail adresa jelenovac54plus@mcu.hr.

Kreativne radionice

KAZALIŠNI PROJEKT JELENOVAC

Već imate 54+? Budite kreativni u Jelenovcu.
Družite se, stvarajte i razvijte svoje potencijale.

Silvija Šesto | Nedjelja, kao nekad...

nedjelja
kao nekad razlika 20:16 u pingaču
misliš vodiš četiri poena, gotovo je
dovoljno da lupiš jedan zicer i pobjeda
i lupiš
i fulaš
a onda krene
20:17
lagano te preplavi struja sumnje
stepe te
istovremeno, protivnicu preplavi struja nade
pa riskiraš još jedno agresivno zapucavanje
bubneš i neće
odleti ravno sucu u ćelavu glavu

Nagrada Mato Lovrak, za najbolji dječji roman pripala je Sonji Smolec, za roman „Marama s bubamarama“

U Velikom Grđevcu je 7. lipnja 2018. na 31. Lovrakovim danima dodijeljena nagrada za najbolji dječji roman.Ove godine tu nagradu dobila je Sonja Smolec za roman za djecu i mlade „Marama s bubamarama".

Roman „Marama s bubamarama" je tiskan 2017. godine u nakladi nakladničke kuće Semafora.

Roman prati jednu običnu-neobičnu obitelj iz Zagreba koja biva prisiljena preseliti iz jednog dijela Zagreba (stare Trešnjevke, s kućom i vrtom) u stan u Novi Zagreb. Naravno, to preseljenje je bez obzira na to što je „samo“ preseljenje iz jednog dijela Zagreba u onaj drugi, ipak za troje djece (gimnazijalac Borna od 15 godina, dječak Damir od 7 godina i mala djevojčica Katarina od 6 godina), velika promjena puna novih izazova s kojima se mora nositi kako obitelj, tako i sama djeca…

…

Sonja Smolec (rođena 1953. u Puli, Hrvatska) je hrvatska je književnica i pjesnikinja. Od 1956. do 1985. je živjela u Zagrebu, a trenutno živi u Velikoj Gorici.

Moramo spomenuti da su ove godine dvije autorice čija su djela izašla u nakladi Semafora, dobile prestižne književne nagrade. Melita Rundek je za svoj roman"Letači srebrnih krila" dobila nagradu  "Anto Gardaš" a nakon nje i Sonja Smolec nagradu "Mato Lovrak".

Vezane objave:

📖Milan Zagorac | Sonja Smolec: Marama s bubamarama

Silvija Šesto | Kapučino, makjato, duga crna i čaj

sjedim u Westportu.
pijuckam kavu, lunjam fejsom.
s moje desne strane 4 djevojke.
kapučino, makjato, duga crna i čaj.
makjato se udaje u subotu, zaključujem.
preglasne su, izazivaju pozornost,
istresaju detalje kao bager šoder.
dogovaraju kojoj će makjato dobaciti buket.
tehnički planiraju do zadnje lati.
očito je prva na redu duga crna.
duga. čekam kišu.

Silvija Šesto | na dan poezije, ipak:

nekako se saznalo
tu kod mene, u dućanu
da piskaram.
ne znam tko je prvi počeo, rekao, širio
no kad uđem
znam da znaju
promjena je očita
u tretmanu.
kad mi zamataju mortadelu, dimljenu šunku, kulen ili sir,
ne štede na papiru.

HDKDM predstavlja | Stižu nam dva Šešira od snova autorice Snježane Babić Višnjić

Drage ljubiteljice i dragi ljubitelji vrijedne književnosti za djecu!

Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade predstavlja ŠEŠIR OD SNOVA Snježane Babić Višnjić. I to ne samo jedan „šešir“ nego istodobno dva (2), te će se predstaviti u proljetnu subotu i ŠEŠIR OD SNOVA 2!!!

S radošću vas pozivamo 17. ožujka 2018. u 11 sati (subota!!!), u  knjižnicu i čitaonicu „Bogdan Ogrizović“ na Cvjetnom placu, Preradovićeva 5.

O knjizi će govoriti kolegica urednica i nakladnica Silvija Šesto, ilustrator Niko Barun i književnik Hrvoje Kovačević. Izabrane dijelove interpretirat će dramska umjetnica Mia Krajcar, a kao šećer na kraju dat ćemo riječ i autorici Snježani Babić Višnjić.

Uz tradicionalnu nagradnu igru, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade omogućit će prisutnima hvatanje oba „šešira“ po izuzetno povoljnim uvjetima.

Tortu nećemo ni najavljivati, u posljednje vrijeme dolazi i bez najave!

Dobro došli 17.ožujka 2018. (subota) od 11 sati u knjižnici i čitaonicu „Bogdan Ogrizović“, Cvjetni!!!