Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Zdenka Čavić. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Zdenka Čavić. Prikaži sve postove

petak, 26. lipnja 2026.

Snježana Novotny | Zdenka Čavić: "Aurora i ja"


  Knjiga eseja Aurora i ja Zdenke Čavić pomno je sačinjena od promišljanja o književnosti, filozofiji i kulturi. Riječ je o djelu koje kroz dvadeset eseja otvara temeljna pitanja ljudske egzistencije, kako postati cjelovit čovjek, kako sačuvati smisao u vremenu ubrzanih promjena te gdje pronaći unutarnje svjetlo u trenucima osobnih i društvenih kriza.

Već sam naslov upućuje na simboličku razinu knjige. Aurora, polarna svjetlost, u autoričinoj interpretaciji postaje metafora nade, ljepote, duhovne budnosti i trajne čovjekove težnje prema svjetlu. Aurora je simbol unutarnjeg putovanja, traganja za smislom i mogućnosti preobrazbe.

 Autorica kroz taj motiv povezuje osobno iskustvo s univerzalnim pitanjima ljudske sudbine.

Središnja vrijednost knjige nalazi se u njezinu nastojanju da odgovori na pitanje što znači biti čovjek u punom smislu riječi. Zdenka Čavić upozorava kako suvremeni čovjek, premda okružen obiljem informacija i tehnoloških mogućnosti, često ostaje zakinut za dublje razumijevanje sebe i svijeta. Eseji propituju posljedice otuđenosti, površnosti komunikacije i gubitka vrijednosnih uporišta. Unatoč tome, ne nude pesimističnu sliku stvarnosti. Naprotiv, autorica snažno vjeruje u mogućnost osobnog rasta, moralnog sazrijevanja i izgradnje odgovornijeg društva.

   Autorica zagovara književnost kao poziv koji podrazumijeva predanost, intelektualnu disciplinu, trajno obrazovanje i duboku odgovornost prema jeziku i čitatelju što se gradi postupno i ustrajno kroz svakodnevno čitanje, učenje i pisanje. U vremenu kada je objavljivanje dostupnije nego ikada prije, podsjeća da književna vrijednost proizlazi iz autentičnosti, znanja i sposobnosti da se dotakne univerzalno ljudsko iskustvo.

   Jedna od posebnosti knjige jest uspješno povezivanje filozofske misli i svakodnevnog života. Čavić u svojim esejima vodi dijalog s velikim imenima svjetske misli i književnosti, od Platona, Hegela i Heideggera do Virginije Woolf, Rainera Marie Rilkea, Olge Tokarczuk i Han Kang. Međutim, navedeni autori nisu prisutni tek kao akademske reference, nego vrijedni sugovornici i učitelji u promišljanju pitanja slobode, odgovornosti, ljubavi, gubitka, identiteta i smisla.

Knjiga poprima dodatnu snagu kada se čita u svjetlu autoričina osobnog iskustva. Nastala u razdoblju obilježenom gubitkom supruga, Aurora i ja nosi snažnu autobiografsku i emocionalnu dimenziju. Autorica pretvara osobnu bol u univerzalno iskustvo koje čitatelja potiče na vlastito preispitivanje i traženje unutarnje ravnoteže. Upravo zato knjiga djeluje iskreno, životno i uvjerljivo. Stilski, eseji su pisani jasno i pristupačno, ali istodobno misaono zahtjevno. Autorica uspijeva spojiti refleksivnost i toplinu, erudiciju i ljudsku bliskost. Njezina promišljanja nisu zatvorena u akademski diskurs. Otvorena su svakom čitatelju spremnom na dijalog sa samim sobom.

U vremenu kada se često traže instant rješenja i jednostavne istine, Zdenka Čavić podsjeća da je put prema cjelovitosti proces koji traje cijeloga života. Njezina Aurora simbol je trajne potrage za svjetlom, smislom i ljudskošću. Svojevrsni poziv na unutarnje putovanje prema boljem razumijevanju sebe, drugih i svijeta u kojem živimo prisutno i svjesno tako da sukreiranje ljepšeg svijeta postaje itekako moguće.

Promociju knjige Aurora i ja održane u Koprivnici 23.06.2026. godine u Galeriji Mijo Kovačić u Koprivnici

petak, 20. ožujka 2026.

Zdenka Čavić | Vječna ljubav


Gospodare dani tjeskobe. 

Dani su bola

mojoj duši.

Tuga se spustila

u srce moje.

Svaki treptaj oka

te priziva.

Osjećam te dragi,

luč si mi u mraku.

Pusta se žalost,

na me obrušila.

U sjećanju 

tvoj glas, dah.

Dani prolaze, 

ti si sa mnom tu.

U svakom kutku srca,

ti i ja, u snu.

Prolazi vrijeme

al' osjećaji traju.

Nadam se, sutra, 

opet ću s tobom biti.

Anđela me ruke 

k Nebu, 

k tebi vode.

Gdje si, oni znaju.

Za me' si za vječnost,

ljubav u slobodi.

U ljepoti duše tvoje,

pronalazim smisao.

Zauvijek ću te voljeti.

Ni vjetar, ni kiše,

neće ti izbrisati trag.

Ljubav ne poznaje kraj.

U srcu mom, 

zauvijek tvoj 

utisnut je znak.



nedjelja, 1. ožujka 2026.

Objavljena je nova knjiga Zdenke Čavić


Ovih je dana u Knjižnici Nikola Zrinski, Čakovec održano predstavljanje nove knjige eseja poznate autorice Zdenke Čavić Aurora i ja u nakladi Matice hrvatske, ogranak Varaždin i Mini- print-loga iz Varaždina.

Uz zaista izvrsnu recenziju književnika prof. Mate Nedića iz Tolise, o esejima se vrlo dojmljivo izrazio i nakladnik Dejan Težak.

Evo njegovih riječi:

„Aurora i ja" tiho je, duboko i svjetlosno putovanje kroz ljudsku dušu, kroz misao, kroz književnost i kroz ono neuhvatljivo što nas sve povezuje.

Već sam naslov otkriva mnogo. Aurora – sjeverna svjetlost – prirodni je fenomen koji stoljećima zadivljuje čovječanstvo. No u ovoj knjizi Aurora je mnogo više od nebeske pojave. Ona je metafora. Simbol. Putokaz. Autorica piše da je Aurora za nju „svjetlost koja mijenja perspektivu“, i upravo je ta svjetlost nit koja povezuje sve eseje u ovoj knjizi.

Kroz dvadesetak promišljanja, Zdenka Čavić vodi nas kroz teme koje su istodobno osobne i univerzalne: duhovni rast, introspekciju, savjest, identitet, samopouzdanje, književnost, filozofiju, mitologiju i suvremeni svijet koji nas često udaljava od nas samih. Aurora postaje njezin unutarnji kompas, svjetlo koje osvjetljava put prema dubljem razumijevanju života.

Autorica nas podsjeća da je čovjek biće energije, emocija i smisla. Da nosimo u sebi svjetlost koja se, baš poput Aurore, pojavljuje u trenucima kada se najmanje nadamo – u trenucima kada se suočimo s vlastitim strahovima, kada se otvorimo promjeni, kada dopustimo da nas dotakne ljepota, umjetnost ili tišina.

Posebno snažan dio knjige posvećen je književnosti i ulozi književnika. Zdenka Čavić piše o piscu kao o „umjetniku pera“, o nekome tko ne stvara zbog popularnosti, nego zbog unutarnje potrebe da razumije svijet i da ga preobrazi riječima. Ona podsjeća da pravi književnik posjeduje strast, originalnost, empatiju i hrabrost – i da književnost ima moć oblikovati našu svijest, našu etiku i našu osjetljivost.

U knjizi se susreću Hegel, Rilke, Virginia Woolf, Deepak Chopra, mitovi Skandinavije, Aristotel, modernisti i suvremeni mislioci. No svi oni nisu tu da bi impresionirali, nego da bi otvorili prostor za dijalog – dijalog između čitatelja i vlastite nutrine.

Ono što ovu knjigu čini posebnom jest njezina iskrenost. Autorica ne piše iz teorijske distance, nego iz iskustva, iz ranjivosti, iz potrage. Ona ne nudi gotove odgovore, nego poziva na razmišljanje. Ne propovijeda, nego dijeli. Ne zatvara, nego otvara.

Aurora i ja knjiga je za sve koji žele razumjeti sebe, svijet i ljepotu koja nas okružuje. Za sve koji vjeruju da je duhovni rast proces, a ne cilj. Za sve koji znaju da se svjetlost uvijek vraća – čak i nakon najduže noći.”

„Dopustite mi i da završim riječima same autorice, koje sažimaju duh ove knjige: „Aurora nas podsjeća da, unatoč tamnim trenucima, uvijek postoji svjetlost koja nas vodi k dubljem razumijevanju sebe i svijeta oko nas.“


srijeda, 31. prosinca 2025.

Zdenka Čavić | Dolazi nam Nova


Da, tu je,

samo što pokucala nije. 

Kad bi barem bila sasvim Nova,

bez primjesa starih tonova, 

bez povišenih tenzija, 

bez ratova posijanih svijetom, 

bez ubojitih dronova,

bez netrpeljivosti posutih 'po kaputu',

bez mržnje u mislima, 

bez per capita jala.

Nek pokuca tiho i smjelo kaže:

'Ja sam drugačija, 

odavno takvu čekate.'

Nova, nek mirno zatvori 

zadnju stranicu kalendara, 

i tešku, iscrpljujuću, ovu.

Nek premreži zemlju

od prvog do zadnjeg dana

ljubavlju čistom

nesebičnog sklada

i vjerom da čovjek ne srlja 

u bezdan bez kraja.

Da, tu je, kucnuo je čas! 

Nova dolazi u miru,

zvjezdanog je sjaja.

Dajmo joj priliku

da promijeni stare kanone, 

da dan za danom

ostvaruje snove 

o čovjeku što poštuje sebe,

o srcu što više ne zebe

od surovosti izopačenog svijeta,

daleko od smrti i stradanja.

Da, Dolazi nam Nova,

širom joj otvorimo vrata,

sretnijeg života i nadanja.

subota, 6. prosinca 2025.

Zdenka Čavić | Čizmica želja


Crvenu čizmicu sklada

punu lijepih želja i nade,

svakom danas na dar.

Djetetu košaru sreće,

starici na izmaku snage

slapove nade.

Čizmicu sjajnu u prozoru 

želim ama baš svakom!

Da Nikola je izdaleka vidi

i udjeli poklon i mar.

Darom da rasprši sumnje,

strpljenje zaogrne šalom, 

oku da se divi sjajnom.

Ako je zaslađen 

s malo čokolade,

bit će užitak djeci, 

poslastica za nepce,

ta mala kockica sreće.

Čizmica crvena da bude 

predvečer u prozoru,

čizmica lijepih želja.

Bar to bi trebalo biti lako,

a dobio bi je baš sva'ko.  



četvrtak, 28. kolovoza 2025.

Zdenka Čavić | Miguel de Cervantes - Suvremeni Don Quijote

 

Tko bi rekao da će poznati španjolski pisac Miguel de Cervantes svojim romanom iz sedamnaestog stoljeća pod nazivom Don Quijote biti aktualan sve do današnjih dana. Vrlo vjerojatno se ni sam Cervantes ne bi tome nadao. Oslikao je svoje vrijeme tako da je Don Quijote, postao i ostao simbol borbe protiv nepravde. Njegova potraga za plemenitim djelima u svijetu koji je izgubio mnoge bitne i temeljne ljudske vrijednosti odražava univerzalne teme koje su i danas prisutne u suvremenom društvu. U romanu se glavni lik, Alonso Quijano preimenovao u viteza Don Quijota i krenuo po svijetu u razno razne avanture s ciljem da obnovi čast i pravdu čovjeku. Putem se suočavao s različitim situacijama koje oslikavaju ljudsku prirodu, društvene norme i moralne dileme koje on prikazuje na pomalo šaljiv, ali i satiričan način. 

Kroz glavne je likove perfidno ismijavao vlastite suvremenike, a istovremeno vrlo slikovito prikazao kritiku društva svoga vremena. Uz Alonsa je putovao njegov vjerni pratitelj, sluga Sancho Panza, koji u romanu predstavlja glas razuma. On je bio korektiv u Alonsovim pothvatima i pri tom je na svoj način tumačio njegove misli, riječi i djela. Sancho Panza je u stvari ključni lik koji doprinosi humoru i dubini radnje, a njegova interakcija s Don Quijotom na dirljiv način istražuje granice prijateljstva, realnosti i iluzije. Njihovo putovanje i njihove dogodovštine, kroz zanimljivu su priču postale trajna inspiracija mnogih generacije čitatelja da preispitaju vlastite snove i životne borbe. Koncept suvremenog Don Quijotea manifestira se i danas u svijetu kroz prizmu društvenih, političkih i kulturnih promjena na koje svatko od nas ima svoj pogled i viđenje, ali istovremeno vodi i vlastitu borbu s apsurdima i vjetrenjačama. 

Idealizam i borba protiv nepravde

U današnjem svijetu, mnogi pojedinci i pokreti preuzimaju ulogu suvremenih Don Quijotea. Ovi 'vitezovi'  uporno se bore protiv nepravde, korupcije i društvenih nejednakosti, često se suočavajući s neskrivenim otporom i skeptičnim pogledima okoline. Primjeri uključuju aktiviste za ljudska prava, ekološke borce i socijalne reformatore koji se ne libe suprotstaviti moćnicima u ime pravde i istine. Njihova borba, iako često izgleda uzaludno i besmisleno, ipak inspirira ljude i potiče promjene u društvu.

Današnji se Don Quijote suočava  s ironijom etabliranog društva. Dok se bori za svoja uvjerenja, često se susreće i s cinizmom i apatijom. Mnogi ljudi su izgubili vjeru u promjene i smatraju da su borbe poput njegovih besmislene. Ova situacija uvijek stvara napetost, jer se pojedinci bore za ono što smatraju ispravnim, unatoč tome što im se čini da svijet ide u suprotnom smjeru. No oni ipak ostaju kod svojih uvjerenja i od njih ne odustaju.

S razvojem tehnologije, koncept Don Quijotea dobiva nove dimenzije. Internet i društvene mreže omogućavaju pojedincima da planetarno šire svoje poruke i mobiliziraju tako podršku za svoje ciljeve. To danas može biti bloger, influencer ili aktivist koji koristi digitalne platforme kako bi ukazao na nepravde i potaknuo promjene. Ova nova forma borbe često se suočava s izazovima, poput dezinformacija i cenzure, ali i dalje predstavlja važan alat za borbu protiv društvenih problema.

Ironija suvremenog društva

četvrtak, 14. kolovoza 2025.

Zdenka Čavić | Rob Riemen - Platon naših dana

 

Riječ je naravno o Robu Riemenu istaknutom nizozemskom filozofu i esejisti. Njegovo stvaralaštvo obuhvaća širok spektar tema, uključujući filozofiju, kulturu, umjetnost i društvene znanosti. Riemenovo pisanje karakterizira duboka promišljenost, kritički pristup i snažna etička dimenzija, a njegovi radovi često istražuju složene odnose između pojedinca i društva, ističući važnost humanističkih vrijednosti u suvremenom svijetu. Osnivač je Instituta za humanističke studije u Nizozemskoj. Snažno se protivi marginalizaciji pojedinca.

Stvaralaštvo mu se temelji na filozofskim osnovama i duboko je ukorijenjeno u u filozofskim tradicijama, posebno u humanizmu i protivi se postmodernističkim tendencijama koje, prema njegovom mišljenju, dovode do relativizacije vrijednosti  i gubitka smisla. U svojim esejima, Riemen naglašava važnost povratka humanističkim idealima, koji uključuju poštovanje prema ljudskoj osobnosti, kreativnosti i intelektualnoj slobodi. Njegova filozofska promišljanja često se oslanjaju na misli velikih filozofa Platona, Nietzschea i Heideggera, ali ih on reinterpretira u kontekstu suvremenih izazova u kojima se nalazi društvo. Kreativnost i intelektualna sloboda neophodni su i za zdrav odnos prema pisanoj riječi pa je tako jedan od ključnih aspekata Riemenovog stvaralaštva njegov odnos prema književnosti.

Umjetnost mijenja društvo

On smatra da umjetnost ima moć transformirati društvo i pojedinca, te da je ona neophodna za očuvanje ljudske duhovnosti. U svojim radovima, analizira različite umjetničke forme, od književnosti do vizualnih umjetnosti, i istražuje kako one odražavaju i oblikuju ljudsko iskustvo. Njegova analiza umjetnosti često uključuje kritiku komercijalizacije i banalizacije kulture, te poziv na vraćanje autentičnosti i dubine u umjetničkom stvaralaštvu. Poznat je također po svojoj društvenoj kritici. Bavi se pitanjima identiteta, politike i etike, te analizira kako suvremeni društveni fenomeni utječu na pojedinca. Njegovi eseji često su prožeti osjećajem hitnosti, pozivajući čitatelje da preispitaju svoje stavove i djelovanja u svijetu koji se suočava s brojnim krizama, uključujući klimatske promjene, političke sukobe i društvenu nepravdu. Naglašava važnost aktivnog građanstva i odgovornosti pojedinca prema zajednici.

O djelima Roba Riemena

ponedjeljak, 30. lipnja 2025.

Zdenka Čavić | Emilija Kovač: Vučica plahog srca

 


Predstavljanje poetske zbirke K
ao huia kao voda kao stablo autorice Emilije Kovač održano je u utorak, 24. lipnja 2025. u 18 sati u Gradskoj knjižnici i čitaonici "Metel Ožegović" u Varaždinu. 

Knjigu su predstavili dr. sc. Zvonko Kovač, Ivan Pranjić, prof. i autorica, a stihove je vrlo nadahnuto interpretirala Densi Radovan. Knjiga je po riječima  Z. Kovača namijenjena poetskim sladokuscima. 


Književnica Emilija Kovač je žena pritajenih strasti, s vulkanom u sebi koji eruptira čežnjom i ljubavlju. Njeni vidici putuju oblacima. Čas su kumulusi puni olujnih kapi kiše što šiba po prolaznosti vremena, čas su paperjasti citrusi koji milozvučno dozivaju zemaljska stvorenja. Nema kod nje ni žablje, ni ptičje perspektive, prerasla je okvire zemaljskog umovanja.”Sve je odvojeno, gore i dolje, ja i drugi. More i nebo, plavo i plavo, crno i crno. Sivo ... zapravo - sinje. Noć i dan.”

Riječi i stihovi joj nisu posloženi u poslušne rečenice već strastveno gutaju papir stvarajući oblutke za medaljon uspomena. Ona je otok u oceanu svijesti, svoja i daleka, a ipak s lakoćom prisno ulazi u naše misli, otvara svojim djelima nevidljivim ključem naša srca i u dušu kapa kapi mudrosti. Njene posloženice i presloženice druguju s Belom Hamvašem  pod Baobabom, drvom mudraca i smišljaju način da dokuče vječnost u stvarnosti i stvarnost u vječnosti. Piše neopisivo i teško i lako, ali za laika ne i pitko. U njoj čuči  filozof izgubljenog vremena spreman nam to vrijeme donijeti u složenicama, sljubljenicama, istoznačnicama, metaforama prošlih putovanja i dosezima duha, u Pandorinoj kutiji koju samo ona zna i može otvoriti riječima vile i amazonke istovremeno. 

Planinu čupa iz nepostojanja, vučici daje vremena da pokaže očnjake, izrasta iz johe u svojoj šumi, pušta lisicu da se prišulja izumrloj ptici koja već odavno nije raširila krila, traži svog zmaja i svog gnoma. U visokim krošnjama drveća gradi svoju krhku opstojnost. Ona je u svemu i sve je u njoj još živo i žedno. Žilavo traži prisutnost u svome trajanju i trajanju svijeta da se vine k nebu, da se prišulja nemoći i zagrize je. Ona je djevojčica što nestaje u vremenu, „koja je iscrtala žiletom čipku na koži i redovito obnavlja uzorak”. Sklupčana poput mačke dok drijema, polako prede, spremna na skok u nova djela s rubnog vremena ovozemlja, „kao huia kao voda kao stablo”


ponedjeljak, 7. travnja 2025.

Zdenka Čavić | Muke po sizifu


Jedva se nekak' dočepal vlasti,

i zeznal kak' je to velka slast. 

Povduš i poprek je sȇ meknol, 

kaj bi siguren bil da neje blizu on

šteri bi mu moglel zmeknoti tron. 

Z jenem jokem nigdar ne spi, škrguče z zobmi

tak jako kaj bi si mogel sâm zbiti gebis.

Je, tak' ve to zgledi, prevaril je i samoga vraga

kaj bi na vlasti bil.

Zmislil se kak je on zapraf Sončev krog.

Na Izhodu se zbudi, na Zahodu spi,

legenda tak veli.

Lepše to zgledi ak' jemput copi z vlasti

kaj mu tak dobro stoji.

Je, al' vrag nigdar ne spi.

Rojenega brata je meknol kaj mu nebi

kakve spačke delaj, a to mu ve neje treba.

Još nižejše od pekla je stal, 

tijam vu Tartar, al' vrag ga je k sebi zel.

Njega je zbajzal takaj i vun se nekak medtem

z tega Tartara znad pekla spentral.

I Hermesa je prevaral ti Sizif denešnji

pak od ve na dale nebu spal,

furt bu politiku tiral,

jerbo ak' ga Hermes ve vlovi

bu jempot za navek v Tartaru skončal.

Neje mu još došlo do pameti

kak je za vlast i dušu prodal. ___________________________________


zeznati-saznati

povduš- uzduž

poprek-popreko

jenpot- jednom

zmeknoti- izmaknuti

meknoti-maknuti

zeznati-saznati

copiti- pasti

spentrati se -popeti se

spačke- neprilike

medtem- u međuvremenu

furt- stalno

jerbo-jer

skončati-svršiti


 



ponedjeljak, 31. ožujka 2025.

Zdenka Čavić | Kmica na čeki


Severec, kozoderec, 

skunkačov strah, 

vreba bezmerni.

V šume sakovačkih misli

kmica stoji na čeki.

Čeka kak' bi zgrabila

čoveka pri lesi,

pak nagovarja žive slike 

nek' skoče prek plota,

na drugu stran, brez straha.

Kmica je zela maha,

pak se znad' plota zavrača,

čeka na čeki strah 

da te zmrzne kak sigu.

Severec zimu obrača na beg,

beži kozoderec,

zdolec mu za petaj 

kaže figu.

Gdo čeka, dočeka.


______________________________


severec-vjetar sjeverac

kozoderec-vjetar koji sve ruši

skunkač-vrsta zmije

bezmerni-neizmjeran

čeka- sačekuša

zavračati-spoticati 

siga- smrznuti led