Kolumne

ponedjeljak, 31. listopada 2016.

Mirsada Madžarević | Put prema dostupnosti




Smiju mi se ljudi kad kažem da sam posudila knjigu-dvije za predsjednika udruge u kojoj radim. Kažu – pa šta će njemu knjige, kako će on to pročitati? Radim u udruzi slijepih, znate. Ergo, predsjednik je slijepa osoba. Čuli ste za audio knjige, zar ne? Jako popularno osobito na engleskom govornom području, SAD na primjer, gdje ljudi provode strašno puno vremena putujući s posla i na posao pa onda ubace neki oblika audio knjige u uši i putuju. Kod nas je situacija ponešto drukčija. Dok audio knjige za širu publiku baš i nisu zaživjele, proizvodnja i distribucija knjige za slijepe prati razvoj tehnologije tako da su danas dostupni gotovo svi popularni naslovi i slijepoj odnosno slabovidnoj populaciji. A glavni i odgovorni krivac za to je Hrvatska knjižnica za slijepe, ustanova koju smo imali priliku prošli tjedan ugostiti u Pakracu i čuti nešto više i o njihovoj instituciji i o njihovom radu, a i o nekim planovima za budućnost.

Mislav Pasini | Moj Urgh je usamljenik kojem je stalo do svijeta u kojem živi


Razgovor pripremila: Sandra Pocrnić Mlakar

Dobro poznat ljubiteljima hororora i fantastike, Mislav Pasini navikao je svoju publiku na iznenađenja. Kao vješt i produktivan pisac rado istražuje granice žanrova i eksperimentira sa fantasyjem, hororom, trashom, a objavljuje u nepredvidivom ritmu. Ovaj put, u kratkom roku nakon prošlogodišnjeg romana "Baba mi je Maur" u Sandorfovoj biblioteci Trash, Pasini je pripremio poslasticu za ljubitelje fantasyja - roman "Urghove kronike", žestoki fantasy nabijen akcijom, plemenitim podvizima i kušnjama za glavne junake.

Robert Janeš | perač staklenih površina


trčim preko travnjaka sna
kroz maglu ostavljam prorez
blještava svjetla načas izrone
sudare se sa mnom
i raspu u bezbrojne kapljice
po staklima naočala
trava je mokra i smrdi na prošlost
zelenilo me vraća do travnja kasna

možda je sivilo razlog što stajem teže
na postajama blještavih jutara
sve je manje preoranih njiva
u grobnom kamenu uklesan dalekovod
volim na usnama osjetiti sol
stati s druge strane sata
vrijeme se odmata obrnutim smjerom
na ogledalu ostaje mutež

tražim more kroz zaprljan prozor tramvaja
valove šarenih vlasi pokrivala za glavu skriše
odjednom
u zibajućem sivilu roza kapu vidim
– k’o bova se njiše
i vrišti:
tu sam!

je l’ to srce se s razumom opet zajebava?

Predrag Babić | Jesenja jutra


Koraka laka
Koračam jutrima
Obroncima moga zavičaja
Onim starim stazama djetinjstva
I listopad je na odlasku
I kao pravi uglađeni gospodin
Klanja se sve do poda
Ostaje još jedna
Ispričana, šuštava priča,
Još jedan ciklus života.

Ana Čaić Blažević | Pierre Lemaitre: Alex


https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/t31.0-8/s960x960/14712862_1097789170303681_6317005617626816176_o.jpg Alex - Originalni naslov: Alex (Verhœven Trilogy #2), Pierre Lemaitre
 
Sve je započelo otmicom žene. Jedini svjedok koji je vidio otmicu može samo reći da je u pitanju mlada žena koja je ubačena u kombi. Ne može reći opis žene niti marku kombija jer je bio   predaleko. Tapčući u mraku, istražitelj Camille Verhæven, osoba koju prati osobna tragedija i koji nije želio prihvatiti slučaj, jedino što zna je to da ima malo vremena da je pronađe. Jer kako    vrijeme prolazi, mogućnost da će je naći živu sve je manja i manja. Nakon što se njen otmičar ubije pred očima policije, te nakon što saznamo gdje je Alex i kakve muke trpi, policija napokon pronalazi mjesto gdje je Alex sakrivena..Ali ona više nije tu. Alex je, na njima neobjašnjiv način, nestala.
Knjiga započinje otmicom djevojke ,žene za koju saznajemo da se zove Alex..Ona nema pojma tko joj je otmičar niti zašto ju je oteo, ali je vrlo jasno da on zna tko je ona. On će je tući, tjerati je da se svuče gola te će je zatvoriti  u drveni kavez koji je premali da joj dopusti da legne ili da se čak ispravi. Onda se postavlja jednostavno pitanje - što je u toj ženi tako značajno da je otmičara prisilila na takvu mjeru da je uhodi, otme i zatvori na tako okrutan način?

Robert Janeš | Stvaratelju Rastvaratelja


rekao si pticu
i ona je poletjela

rekao si ribu
i ona je zaplivala

rekao si mene
i ja sam prohodao

zašto te više ne čujem?

Danijel Župančić


Danijel Župančić rođen je 13. listopada 1978 u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu. U 11-om mjesecu 1998 doživljava prometnu nesreću nakon koje prekida studij fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od tada piše poeziju (uz materinski jezik stvara i na engleskom i španjolskom), slika, prevodi hrvatske pjesnike na engleski. Prevodi i s engleskog na hrvatski.

Do sada je objavio slijedeće knjige:
Manična mučnina (2004),
U kaljuži makljaža (2006)
Haljiljana (2007) za koju je dobio nagradu Ružica Orešković,
Let iznad kukavičjeg gnijezda (2013),   
Proza i druge pjesme (2015), i
Dafne (2015).

Pjesme su mu objavljivane i u časopisima Poezija, Mogućnosti, Riječi, Zvezdani kolodvor, Književno pero.

nedjelja, 30. listopada 2016.

Bože Bilobrk | Pisanje je njegova ljubav


Bože Bilobrk, ođen je 1986.godine i živi u selu Han blizu Sinja.

Od oficijelnog obrazovanja ima Srednju komercijalnu školu, završenu u Sinju. Od malih nogu je zaljubljenik u čitanje, a čitao je sve što bi mu došlo pod ruku.

Rekreativno se bavi boksom u jednom boksačkom klubu u Sinju. Izdržava se kao pomoćni radnik na baušteli.

A pisanje?! Pisanje je njegova ljubav i to će ostati.

Fraktura vas poziva na Interliber! 8. - 13. studenoga 2016.


Kao i svake godine nakladnička kuća Fraktura ljubitelje najbolje literature očekuje na vodećem hrvatskom sajmu knjiga Interliber od 8. do 13. studenoga i poziva sve posjetitelje da na njezinu štandu 9b u paviljonu 5 Zagrebačkog velesajma potraže zanimljiva nova beletristička i publicistička izdanja uglednih domaćih i stranih autora kao i starije naslove po promotivnim cijenama.

Igor Petrić | Lice od Mjeseca


Autor fotografije: Igor Petrić-
kompjuterska instalacija kockicama
Još večeras
navuci zastore,
sagradi zid čvršći od čelika
i ne boj se.
Pobjegni u snove,   
tamo čeka te netko,
netko koga još ne poznaješ.
On odvest će te daleko,
dalje no što možeš i zamisliti,
dalje od samoće suza u očima,
dalje od onih koje zavist je uzela.

Milica Lesjak | Braća


    I ovog jutra, na nedjeljnom bogoslužju u gradskoj crkvi, sjedio je u prvom redu, što je izazivalo nezadovoljstvo i glasno gunđanje onih desetak bakica koje su držale da su im ta mjesta rezervirana, iz razloga što su  tu svake nedjelje, a neke i češće. Nije njima crkva bila samo mjesto ispovijedanija vjere i razgovora s Bogom, već i puno više – nedjeljni izlazak iz kuće,  prilika je da se malo urede, porazgovaraju sa susjedama i rođakama, jer je klasičnih posjeta , " ja tebi-ti mani", nažalost, bivalo sve manje. I sada se eto tu, među njima, pojavi ljudina od  skoro dva metra u visinu, a i u širinu nije ga bilo zanemariti i zakloni im dobar dio oltara.

subota, 29. listopada 2016.

Nataša Nježić Bublić | Vrijeme sporo prolazi


Vrijeme sporo prolazi,
 a dešava se sve.
 Sati provedeni s tobom,
 već danima ne skidaš osmijeh s lica
 i on polako prelazi na mene,
 ulazi mi kroz kralješnjicu,
 golica, igra se, skače i kotrlja.
 Utipkaš mi ga prstima preko ramena.
 zoveš na ples usred dnevne sobe,
 pojačavaš glazbu.
 moje tromo tijelo se giba.
 Savitljivija sam nego što mislim.

Robert Janeš | Trojstvom protiv Jednog


Prvo bijaše Misao. I bješe ona posvuda i zanavijek.

***

Sjedim na obali i promatram veslače. Rimen disciplina. Kombinacija pokreta ruku, nogu, čitavog tijela. Zabadanje vesala u površinu vode. Bez pljuska, bez šuma, naizgled bez otpora. U biti, taj otpor koji pruža voda čamcu je otpor koji veslači preko vesla koriste da bi pokrenuli taj isti čamac po toj istoj vodi. Kao da postoji pozitivan i negativan otpor, a rezultat je - naizgled bez otpora. Što li misle veslači unutar tog vremenskog intervala od ulaska vesala u vodu do izlaska istih iz vode?
Postoji i onaj 'zračni' interval, onaj izvan vode. A pitanje je isto.

Siniša Matasović | cipal


opet je jedan novi pjesnik napisao stihove
o ljubavi svog života anđeoskog lica, iskričavih očiju i
osmijeha kao u ribe cipla.
problem je što mi je i ta njegova knjiga dospjela u ruke.
jeboga, daligajebo cipal, to kao da i nije riba,
mora da žensku puno mrzi ili puno voli,
upropastila ga kučka.
ali život je lijep, ustvrdio je netko

ispada da su sve moje ljubavi imale jedino guzice i sise

moraš biti poprilično pederast da bi pisao o
atributima koji krase žensko lice, tako to ja vidim,
ali ni izbliza toliko jasno kao što vidim njih same,
sve te raskošne polutke dok odmiču rivom

za razliku od mene,
on sjedi na klupici naslonjen leđima na dvije letve
koje su zapišali galebovi.
sve su klupice u ovoj državi iste,
bit će da ih je povario Tito u vrijeme dok je kao mladi komunist
šegrtovao u Sisku.
promijenili smo na desetke rječnika, pravopisa,
naziva ulica i trgova, spomenike smo digli u vazduh,
ali ne i Titove klupice.
promaknule su Franji, Ivici, Ivi i Karamarku.
eto živog dokaza da je prepisivao na ispitima,
a sutra će netko i za njega glasovati.
barem bi on trebao biti nekakav špijun uvježban za
opažanje takvih detalja.
ali ne, svima su im promaknule Titove klupice

i tako on sjedi, i sjedi i pored svih tih guzica
ugleda cipla koji se približava obali i
siše govna iz gradske kanalizacije.
srećom pa Dalmatinci jedu blago začinjenu hranu,
inače više nikada ne bih otvorio ni jednu zbirku poezije

Ivo Mijatović | Muke po Andriji, VII. dio



VII


POVRATAK NA SELO

 Bilo je rano ujutro. Posljednji dani kolovoza bivali su primjereniji jeseni nego ljetu. Jutra su odisala niskim temperaturama i rosnom travom. Ustreptalo lišće je žutjelo polagano opadajući. Svi znaci novog godišnjeg doba bili su na pragu, iako je do jeseni bilo još dvadesetak dana.

Vukući kompoziciju pobješnjela lokomotiva zazviždi. Stizala je u Vinkovce. Putnici koji su putovali na Istok, morali su presjesti. Nastane gužva. Kao da nitko nije putovao dalje prema Beogradu, svi su se iskrcavali na ovoj postaji gmižući u grupicama prema već odavno postavljenim kompozicijama za neki drugi smjer.

Dnevnik (ne)obične djevojke


Prokletstvo vozačke dozvole

Piše: Božana Ćosić


Ajme, ajme, ajme... Danas me zaustavila policija. Taman sam krenula naći se s Lanom i Kristinom. I ne, nisam načinila nikakav prekršaj osim što sam zaboravila upaliti svjetla. Ali nimalo se ne osjećam krivom jer to neprestano mijenjanje  vremena, pomicanje sata amo-tamo, što sa sobom donosi i pravilo o upaljenim svjetlima, posve je glupo i mislim da nisam usamljena u mišljenju. No, gospon policajac nije imao razumijevanja iako sam mu lijepo, umiljatim glasom objasnila da nikada nisam napravila nikakav prekršaj. Uistinu sam savjesna vozačica.

Sonja Smolec | Camilla Läckberg: Skriveno dijete


Roman Skriveno dijete definitivno je daleko više od klasičnog krimića kakav bi mogli, možda, očekivati. Mješavina je to klasičnog krimića i događaja iz Drugog svjetskog rata koji su ostavili neizbrisive posljedice na današnje generacije.

Camilla Läckberg spada u mlađu generaciju skandinavskih pisaca koja svojim načinom pisanja čitateljima definitivno donosi književnu svježinu o čemu svjedoče i brojne osvojene nagrade. Camilla  nije od onih koji samo pričaju - ona pokazuje. Mora joj se odati priznanje ne samo kao izvrsnom pisci već i psihoanalitičaru. Bilo da se radi o načinu na koji utječe na čitatelja, bilo da se radi o toma kako "obrađuje" svoje likove.

Što sve može prouzročiti jedno jedino pitanje: Znadete li možda, kakva je ovo medalja?

Camilla je književnica koja vrlo vješto svoju radnju s lakoćom iz sadašnjosti premješta u vrijeme Drugog svjetskog rata. Kako su ljudi u Švedskoj taj rat doživjeli? Je li bilo nekih razlika između njih i ostalih europskih zemalja?

petak, 28. listopada 2016.

Škola lijepog čitanja




Nakon samo nekoliko mjeseci rada u Zagrebu,  i sjajnih rezulatata kojima je naš program zadobio veliko povjerenje djece i roditelja, odlučili smo isto ponuditi i najmlađim velikogoričanima.

Sonja Smolec | Ljiljana Jelaska: Cimbuli-cumbuli


Mala vještičica (da baš tako, ovo je dvostruka umanjenica, odnosno pleonazam s namjerom), uvući će se u srca malih čitatelja i onih koji još uvijek ne znaju čitati pa će to za njih učiniti njihovi roditelji, djedovi bake, starija braća i sestre...

Izuzetan dvojac Jelaska – Dukić, napravio je pravo malo čudo-knjigu. Simpatične ilustracije prate radnju knjige koja je sve samo ne uobičajena, dosadna, jednolika.

Što to ima u svijetu vještica? Je li cam ikad palo na pamet da bi se jedna vještica mogla suprotstaviti svom klanu i biti iz njega istjerana? Upravo to se desilo maloj vještičici Dobri... No, hajde da vam napokon objasnim zašto ju tako dvostruko umanjujem. Jednostavno zato jer ona zaista i je mala. Osim toga, zna letjeti. Nemojte se sada samo javiti s onim „Naravno da leti, vjerojatno leti na metli...“ E, pa... – nije tako. Ona poput Zvončice iz Petra Pana leprša uokolo, prema potrebi mijenja mjesto gdje se nalazi, a pritom pomaže i svojim novim prijateljima. Kako? To je barem jasno.

Ana - Marija Posavec | Duša sevdaha


Sjedim na balkonu. Gledam Grad. Toliko mnogo razlike, toliko mnogo sličnosti. Mirišem maglu, odjeljujem se od tijela u lanenoj noćnoj košulji; mislim... nekako možda i znam da me izjela – bolest.

Ne pitam nikoga tko mi dolazi pred postelju što se na ulicama događa.

Kažu, bit će nešto, rata možda, događaju se opet proživljene nedavne stvari. Nije puno dvadeset i nešto godina... Nije puno. Nekima je prošla u tih ''nije puno dvadeset i nešto'' cijela mladost, prošlo im je gotovo sve. I meni je možda prošlo. U lanenoj sam noćnoj košulji, prije napunjene četrdeset i pete. Pripila se bolesna plahta uz tijelo moje, mislim da mi se temperatura povisila. Samo neka je dobrog duhana, volim ga usisati kroz usta, osjetiti ga kako mazi teška pluća iznutra... Onako kako miluje i žena, ponekad... One koje milovati znaju, one koje vole. Eh, i to mi je već prošlo nekako, kroz mladost... U onih ''dvadeset i nešto'' teških nekad, olovnih, pijanih, teških... maskirnih godina.

Sisak, 17. i 18.11.2016. | 4. Nacionalno natjecanje u čitanju naglas za učenike od 3. do 8. razreda





Krunoslav Mrkoci | Bubanj izgubljenog plemena


Autor fotografije: Angela Marie Henriette
The Lovers
Molim te, oprosti mi
Ponekad se činim
tako sebičnim
samome sebi

Jer sam ponekad
tako gladan
i ne mogu se nasititi
tebe
tvoga tijela
tvoje ljepote

Ivana Janković | Zemlja


Prebacih kapiljaču preko glave i krenuh van, otprhnuvši staru godinu sa srca poput snježne pahulje s revera… Ne volim snijeg, baš kao niti emocije koje se, uzburkane igrom uznemirujućih slučajnosti, sada talože na sigurno - tlo koje podnaša i reciklira sve…
Ja sam Zemlja.

Marijana Petrović Mikulić | Vizualizacija


Čovjek može vizualizirati većinu stvari. U odjeći iz second-hand shopa čovjek srednjih godina sjedi na klupi među lišćem dok puše sjeverac lomeći grane. On zabačene glave gleda prema suncu vizualizirajući fini mirišljavi ručak dok udiše mirise fast-fooda.

Crni kratkodlaki četveronožac njuškao je pristojno oko nogu tog srednjovječnog čovjeka. Čovjek nema portfolio koji bi dao velikim firmama, pa čak ni malima. Često vizualizira računalo, a povremeno odlazi u knjižnicu na jeftinije pretraživanje. Dok se rukovao u razgovoru za posao rekli su mu da vjeruje i vizualizira posao jer mu treba.

Poslušao je...vizualizira, ali poput pijavice bijaše odnesen u dugačke redove HZZ-a

Pramcem u sumrak IV.


TIHI DON

Piše: Jelena Miškić

Moj je deda bio veterinar i strastveni lovac. Od kada pamtim za sebe, uz njega je oduvijek vjerno hodala mađarska vižla. Alfa mužjak pripadnik te posebne vrste pasa kojeg je deda prozvao Don. Inače kratkodlake mađarske vižle boje su tamnog pijeska ili tamnozlatne, uravnotežene su, vrlo inteligentne, vjerne i privržene. Vole učiti, imaju dobar njuh i veliku izdržljivost. Don je uistinu bio prekrasan pas. Moja majka svima prepričava kako je upravo on najviše čuvao moju sestru dok je bila mala. Kada se rodila omiljena joj je zabava naravno bila - bezbrižno spavanje u kolicima, dok je Don je vjerno ležao i čuvao dijete podno njih.

četvrtak, 27. listopada 2016.

Nataša Nježić Bublić | Tuga Belgije


Louis Seynaeve, dječak iz Vallea, gradića u Belgiji, odrasta prvi dio života u strogom katoličkom internatu, proustovski čeznući za majkom opterećenom samom sobom. Razvija intenzivan i pomalo opskuran odnos s najboljim prijateljem, svojim vršnjakom, ulazeći u neobične odnose i udruženja s drugim vršnjacima, ali i časnim sestrama koje ga odgajaju. Fasciniran je životom časne koja je izgubila dijete i koju umobolnu drže u izolaciji. Počinje sumnjati i propitivati vjeru u Boga, jedini autoritet koji mu je ponuđen u razlikovanju dobra i zla, svoje roditelje, učitelje, rođake. U svojevrsnoj informativnoj blokadi, neobično velikoj načitanosti koja je obojena cenzurom i dvostrukim kriterijima između naučenog i viđenog, njegovo ponašanje pretvara se u grozničavo traganje za istinom o kojoj ništa ne zna. Izuzetni opisi katoličkog internata, minucioznost u slikanju portreta, širina neznanja i spoznajne moći kojom zahvaća u vlastitu osobnost odlike su ovog klasika belgijske poratne i ratne svakodnevice. Odnosi između djeda, oca, bake, stričeva, ujaka, teta opisani su najslikovitije prizorima iz kućnog života i u svakodnevnim razgovorima u kavanama. Istodobno, dobijamo široku lepezu analize belgijskog društva podijeljenog između francuske i njemačke manjine, Valonaca i Flamanaca, u dokazivanju svoje nadmoći.

Sylvia Plath | Dijete


Tvoje bistro oko je jedna apsolutno divna stvar.
Želim ga ispuniti bojom i patkama,
Novim zoološkim vrtom

Čija imena ti izmišljaš
Proljećna pahuljica, Indijanska lula,
Mala

Stabljika bez neravnine,
Jezerce u koje bi slike
Bile velike i klasične

Ne ovo mučno
Svijanje ruku, ovaj mračan
Strop bez zvijezde

Sylvia Plath | Ja sam okomita


No ja bih radije bila vodoravna.
Ja nisam drvo s korijenom u zemlji
Što siše minerale i majčinsku ljubav
Kako bih svakog ožujka mogla svjetlucati u lišću,
Niti sam ja ljepota vrtne ljehe
Što privlači svoj dio uzvika "Ah", živopisno obojena,
Nesvjesna da će uskoro morati izgubiti latice.
U usporedbi sa mnom, drvo je besmrtno
A vrtna gredica nije visoka, no to više iznenađuje.
I ja želim dug vijek prvoga i izazovnost potonje.

Nada Vučičić | Ogledalo





Ne
laže

To nisam ja
Netko drugi gleda zaprepašteno

odrekao se sebe u svitanju
porekao postojanje od juče
raskomadao dušu i djelio
da bi se opravdao svidio ili samo umro
ne htijući priznati nemoguće.

Kampanja „I ja želim čitati!“


Hrvatsko knjižničarsko društvo, Knjižnice grada Zagreba i Nacionalna i sveučilišna knjižnica pokrenuli su kampanju pod nazivom „ I ja želim čitati!“

Cilj je ove kampanje informirati i educirati javnost te ju učiniti osjetljivom za problematiku osoba s teškoćama čitanja i disleksijom  te poboljšati međuinstitucionalnu suradnju stručnjaka koji se bave osobama s teškoćama čitanja i disleksijom te osobama koje ne mogu čitati standardni tisak.

Na ovogodišnjem Interliberu predstavit ćemo kampanju u okviru Znanstvenog kvarta. 



Hrvatsko knjižničarsko društvo je organizator Kampanje „I JA ŽELIM ČITATI!“(jesen 2016. - jesen 2017.) kojom se želi upozoriti hrvatska javnost na probleme osoba s teškoćama čitanja i disleksijom.

Procjene su da pet do deset posto populacije u Hrvatskoj ima disleksiju. Ako se na vrijeme ne dijagnosticiraju, teškoće čitanja mogu dovesti do odustajanja od učenja i utjecati negativno na ostale vidove života.

Nažalost, u Hrvatskoj nema sustavnog i organiziranog istraživanja teškoća čitanja i disleksije.

Postojeći Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03) onemogućava produkciju većeg broja knjiga i ostalih publikacija prilagođenih osobama koje imaju navedene teškoće.

Umrežavanjem i poticanjem na akciju različitih dionika u društvu, škola, fakulteta, državnih, lokalnih i civilnih organizacija, nakladnika, te svih zainteresiranih osoba želimo promijeniti ovakvo stanje. Trebamo i vašu pomoć!


DIJELEĆI SVOJA ISKUSTVA I PRIČE, POTIČEMO DRUGE DA DAJU SVOJ DOPRINOS!



Kontakt: Željka Miščin, voditeljica Kampanje
e-pošta: zeljka.miscin@kgz.hr

in Portal

Zagrebačko knjižničarsko društvo 

GK "Ivan Goran Kovačić" Karlovac | 4. županijsko Natjecanje u čitanju naglas



Gradska knjižnica "Ivan Goran Kovačić" organizirat će ove godine 4. županijsko Natjecanje u čitanju naglas u petak, 28. listopada 2016. godine, od 11 do 14 sati, u Ilirskoj dvorani. Natjecanje je namijenjeno učenicima osnovnih škola od 3. do 8. razreda. Na županijsko Natjecanje iz jedne škole/knjižnice mogli su se prijaviti po jedan natjecatelj za svaku kategoriju (jedan natjecatelj za kategoriju od 3. do 5. razreda te jedan za kategoriju od 6. do 8. razreda).

Najuspješniji sa županijskog natjecanja sudjelovat će na nacionalnom natjecanju, koje će se održati 17. i 18. studenog 2016. u Sisku, u organizaciji Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskoga knjižničarskog društva i Narodne knjižnice i čitaonice "Vlado Gotovac" Sisak.

Pobjednike natjecanja očekuju vrijedne nagrade.

Ispovijed jedne čitateljice VII.


O knjizi „Derbi“ Ratka Bjelčića

Piše: Mirjana Mrkela

Ja ne volim nogomet. Ja volim košarku. Ja bih najradije kroz prozor šutnula Ratkovu knjigu o derbiju. Kao što vidite, tri rečenice sam započela svojom najdražom zamjenicom. Ali Ratkova knjiga još nije šutnuta. Prije čitanja bilo bi mi nelagodno šutnuti je zbog Ratka, a poslije čitanja i zbog same knjige. A prije nego o knjizi, malo o Ratku.

To vam je onaj lik koji tvrdi da nije došao nego su ga izvadili. Mene nisu, ja sam dolazila satima. Eto još jedne različitosti među nama! Različitosti čine svijet bogatijim, ali ne znam kamo bi nas dovela neprestana traženja tih različitosti. Svijet, ili makar moj svijet, tako ne djeluje. Ne mogu razumjeti druge ljude ako ne upoznam njihove različitosti. Dakle, taj moj svijet, a ne Ratko, nagovorio me je na čitanje o derbiju. Baš da vidim, kažem sama sebi, čime će me to iznenaditi nogometaši! Ili će možda biti navijači?

Indira Jašarević Čandić | Dubravka


Ona ima svoju vrbu
u nekom parku
nekog grada
ispod neke planine
gdje protiču dvije
rijeke neke
i kuću neku koje
vise nema

Igor Petrić | Nenapisano pismo


Prije nekoliko dana
odlučio sam napisati pismo
samome sebi.
Pismo isprike što se prije nisam javio,
a prošlo je dosta vremena
od zadnjeg razgovora kojeg sam,
s užitkom besmrtne slobode,
vodio satima u tišini izgubljenih snova
okružen slikama koje nikada neću zaboraviti.

Milanka Berković | Godine


https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/14344285_1071658329583432_6832421643254156337_n.jpg?oh=bdcf64dfccf265f3ddd7204b89a40f5b&oe=584572BF

Svako jutro otvara kapiju
sa suzama u očima,
drhtavom rukom...

Pogledom u daljinu
gde sunce tek izlazi,
strpljivo čeka...

Sporim korakom
po prašnjavom putu,
umorno korača...

Godine teške, vidljive
na pustom ognjištu,
usamljen životari...

Roditelj moj

Igor Petrić | Imaju li oči tvoje ruke


Vjeruješ li dovoljno
vjeruješ li uopće
u sve te priče koje,
servirane hladne,
dolaze do tvog stola?

GK Karlovac | Književni susret sa Sonjom Smolec



Sven Adam Ewin | Kad ona ode


u susjedovom vrtu
on i ona

oni su u dobu
kad pomno vode računa
o balansu izgovorenih riječi:
na jednu njegovu
jedna njena
između gredica graška i mrkve i drugog

Maja Cvek | Rujan je znao













Zgusnule su se rujanske kiše,
a naši su se sastanci prorijedili.

srijeda, 26. listopada 2016.

Gradska knjižnica Kaštetla | Ana Mateljan i Rafaela Šalinović najbolje u glasnom čitanju - "Čitajmo naglas 2016."


Ana Mateljan, učenica 5. razreda OŠ Ostrog i Rafaela Šalinović, učenica 6. razreda OŠ kneza Trpimira - pobjednice su završnog natjecanja "Čitajmo naglas, čitajmo zajedno 2016.", koje je u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela održano u utorak, 25. listopada, u Muzejskom prostoru Podvorje u Kaštel Sućurcu.
Učenici odabrani u prednatjecanju u svojim školama su pred Povjerenstvom i brojnom publikom imali priliku predstaviti književno djelo odabrano po vlastitom izboru, te iz istoga pročitati prozni ulomak.

Predstavljanje dviju knjiga Ivane Šojat





Višestruko nagrađivana književnica i prevoditeljica Ivana Šojat objavila krajem ljeta proznu knjigu "Emet i druge priče", a upravo joj izlazi i nova zbirka poezije "Ljudi ne znaju šutjeti".

Obje knjige predstavit ćemo u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori u četvrtak 3. studenog u 19 sati.

Robert Janeš | Jesmo li mi ogledala jedni drugima?


Triptih o dvojstvu

slika prva:


Žena stoji pred ogromnim vratima od metaliziranog stakla. Zagledana brižno u svoj odraz prenosi težinu tijela na prste nogu u cipelama s visokim potpeticama i pokušava izdužiti tijelo izvlačeći kralježnicu uvis. Na licu joj izraz zabrinutosti i nezadovoljstva:

Ivana Janković


Ivana Janković alias grofica Janković je rođena u Zagrebu 14. 09. 1976. godine, gdje živi i radi. Veterinarske je i pravne struke i aktivno se bavi oboma. Osim što radi kao urednica pravnog portala u jednoj savjetodavno-izdavačkoj kući, vlasnica je i svoje firme za pet-sitting, odnosno za čuvanje kućnih ljubimaca pod nazivom “Zagrebački duhek” te osnivačica i predsjednica Hrvatskog društva za istraživanje i zaštitu divljih životinja (Croatian Wildlife Research and Conservation Society).

U zadnje se vrijeme sve profesionalnije bavi i raznim vidovima umjetnosti od čega je svakako primarna ona literalna, dok pored nje radi i na nekim dramsko-plesnim te glazbenim projektima.

utorak, 25. listopada 2016.

Slađana Lazić Poljašević | Oda bolu




Onom ko se moli bojažljivom danu
Molitvom pokornom u stalnom strahu
Onom ko sedi naspam tuge
Ozebo od svetinje i teške ljudske ruke

Knjižnica “Bogdan Ogrizović" - Predstavljanje romana | Mihaela Gašpar: O čajnicima i ženama


Pozivamo vas na predstavljanje novog romana Mihaele Gašpar O ČAJNICIMA I ŽENAMA.

Predstavljanje će biti u Knjižnici “Bogdan Ogrizović” /Zagreb, Preradovićeva 5/ u srijedu 26. listopada 2016. u 18 sati.

Uz autoricu Mihaelu Gašpar Đukić knjigu će predstaviti Jagna Pogačnik, Karolina Lisak Vidović i Josip Pandurić.


Poveznica na poziv: Facebook


Vesna Parun | Za sve su kriva djetinjstva naša


Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.

Vesna Parun | Lice u sjeni


Zaboravih mu ime, ali znam da milo bješe pticama,
i da ljubav bješe osmjehom pamte moje oči.

I sada idu ljudi pristaništem; ja ne okrećem lice,
zadubena u šapat zaostalih oluja.

Nije li galeb zaboravio mrtva druga, zašto tužiš?
Hrid je svoju zaboravio galeb, ne zna ni jug ni sjever.

Još nisam zastrla prozor, još nije utišalo more.
Ne kori me, šumo, krošnjama; ne plaši me vodo dubinom!

_______________________________________________

Vesna Parun (Zlarin, 10. travnja 1922. − Stubičke Toplice, 25. listopada 2010.), hrvatska pjesnikinja i prevoditeljica.

Siniša Matasović | Kafa u pet


Sofija Živković
KAFA U PET,
(apokrifna geografija)

 Testiranje budnosti

Čitajući poeziju Sofije Živković ne možemo se oteti dojmu da smo u ruke uzeli djelo nadahnute, inspirativne autorice otvorene prema životu i širokom radijusu njegovih sastavnih aspekata. Čitatelj će već nakon prvog, letimičnog prelistavanja knjige, sve ako i nije upoznat s detaljima iz autoričine biografije, ustanoviti da se radi o obrazovanoj i načitanoj osobi mlađe generacije pomalo nemirnog, znatiželjnog, a u određenim situacijama čak i provokativno nastrojenog duha neoptrećenog teškim temama koje ga okružuju (dnevno-politička previranja). Upravo ta stanovita provokativnost, neopterećenost suvišnim i zaigranost daju ovoj zbirci njezin specifičan šarm. Indicije nabrojanoga lako je naslutiti u samom podnaslovu zbirke 'apokrifna geografija'. Kao da nam autorica njime želi poručiti: ''Očekujte neočekivano i zadržite potpunu budnost dok čitate moje stihove, inače ću vas, figurativno rečeno, preveslati. U krajnjoj liniji, čitajte dvaput, tako vam je sigurnije.'' Također, Sofijina poezija nesumnjivo pripada recentnoj, suvremenoj književnoj sceni. Osvrnemo li se pritom nakratko i na aktualne poetske tokove u Hrvatskoj, doći ćemo do vrlo jasnog zaključka kako je ovaj vid poezije i kod nas redovito prepoznat i nagrađivan, primjerice na natječajima kao što su Nagrada Goran za mlade pjesnike ili u sklopu natječaja Na vrh jezika.

Sofija Živković


Autor fotografije: Jelena Balać
Sofija Živković (1985), diplomirala je na Grupi za srpski jezik i književnost sa opštom lingvistikom na Filološkom fakultetu u Beogradu, prethodno završivši klasično odeljenje (starogrčki i latinski) Filološke gimnazije. Školovala se u Kragujevcu, Vojvodini i Beogradu, mešavina sredina na koju je posebno ponosna.

Prvu knjigu poezije ’’Sobe (jezičke vežbe)’’ objavila 2005, u Matici srpskoj, ediciji Prva knjiga, pod pseudonimom Danica Dobrovsky i ušla u najuži izbor za Brankovu nagradu. Druga knjiga poezije ’’Kafa u pet (apokrifna geografija)’’ izašla je kod beogradskog izdavača Balkanski književni glasnik,  a tokom dvomesečnog boravka u Beču, dovršila je i svoju treću knjigu, pod nazivom ’’Leser Uri je čekao (lirska biografija)’’, čiji delovi su izašli u književnoj periodici (Književni magazin, Kvartal, Književnost uživo). Knjiga zapisa – lirskih refleksije na istoriju Beograda, pod nazivom ’’Dopisnice iz starog kraja’’, izaći će do kraja 2016. Njen nacrt za roman bio među finalistima na konkursu NIN-ove stipendije 2015, a naziv romana je ’’Blizu Bajlonove pijace’’; četiri poglavlja iz romana objavljena su u novosadskim Poljima i pančevačkim Sveskama.

ponedjeljak, 24. listopada 2016.

Večer poezije Darka Balaša | Caffe bar Jäger, Osijek




Čarolija poezije uz stihove pjesnika Darka Balaša!

Caffe bar Jäger, u suradnji s pjesnikom Darkom Balašem, u četvrtak, 03. studenog 2016. godine s početkom u 20:00 sati organizira prvu „Večer poezije Darka Balaša“. Cilj je pružiti nektar pjesničke umjetnosti svima onima koji su za njim ožednjeli.

Nakladnička kuća Studio TiM, Rijeka i časopis Kvaka daruju



Nakladnička kuća Studio TiM, Rijeka i časopis Kvaka, daruju dvije slikopriče Cimbuli-cumbuli autorice Ljiljane Jelaske (u izdanju Studija TiM, Rijeka, 2016.)

Namijenjene su čitateljima nižih razreda osnovne škole, a bave se temom ekologije i održivog razvitka.

U komentaru natječaja navedite jednu knjigu autorice Ljiljane Jelaske! (osim gore navedene)

Natječaj je otvoren od 24. – 28.10.2016 u 23,59 samo za područje RH

Natjecati se možete tako da svoj komentar ostavite u natječaju na stranicama časopisa na Facebooku

Sretni dobitnik bit će objavljen 29.10.2016.

Patnje mladog autora XXVI.


TKO KOGA, KOME ŠTO

Piše: Jelena Hrvoj

Prašina koja se podigla oko ovogodišnjeg sajma knjiga u Frankfurtu sporo se sliježe. Ono što mene interesira je zašto se uopće podigla? Da,da…“Sedmorica veličanstvenih“ mladih pisaca spakiralo je kufere, njihova su lica i imena javno izložena, prezentirani su kao jake snage nadolazeće kulturne scene. O njima se pričalo danima i noćima, a zašto? Ok, možda neki od njih i nisu bili poznati čitateljskoj sceni. Sada dakako jesu. Dobili su svoj malen komad medijskog neba i otputovali. Fino će se podružiti, vidjeti sajam i nadam se - izvući neku korist od cijelog putovanja.

Gradska knjižnica Kaštela | Književna tribina s Krešimirom Mišakom


https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14724368_1105643429518255_6047228485807897263_n.jpg?oh=973c6a38ef27a8142e568fcb9c37fd73&oe=58910B3FU sklopu “Mjeseca hrvatske knjige 2016”,
Gradska knjižnica Kaštela organizira književnu tribinu s Krešimirom Mišakom

Književna tribina i predstavljanje najnovije knjige Krešimira Mišaka “Duhovni ratnik i…” održat će se u petak, 28. listopada u 18.30 sati u Muzejskom prostoru Podvorje u Kaštel Sućurcu, nakon čega će druženje s Mišakom i grupom Hakuna Matata biti nastavljeno u 21.00 u Caffe baru The Best u Kaštel Sućurcu.

Krešimir Mišak – novinar, književnik i rock-glazbenik, najpoznatiji je široj javnosti kao urednik i voditelj kultne HRT-ove emisije “Na rubu znanosti”, a pored toga je i nagrađivani pisac znanstvene fantastike, te autor brojnih knjiga koje se stalno nalaze pri vrhu top ljestvica, a čija tematika zadire u područje teorija zavjera, misterioznosti, znanstveno (ne)objašnjivih pojava i sl.

Inače, zagrebačka rock skupina Hakuna Matata ovom prilikom po drugi put gostuje u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a njihove pjesme (većinu tekstova potpisuje Krešimir Mišak) mogu se opisati kao srdačne, simpatične, vesele i neopterećene skladbe, koje će vas “na prvi stih i prvi akord” osvojiti, razveseliti, opustiti i odmoriti, ali i vratiti u ne tako davna vremena “Novog vala”.

Dođite i provedite zanimljivu književno-glazbenu večer s Krešimirom Mišakom u Kaštelima.

Izvor: Renata Dobrić

Bože Bilobrk | Nova frizura


Išao sam, čini mi se u treći razred Osnovne škole, kada sam počeo slušati irsku pop grupu The Kelly family. Toliko su me bili oduševili da sam i ja poželio imati dugu kosu, a o mojim maštanjima, da postajem član njihove grupe da i ne govorim. Bio sam uvjeren da bih i ja super izgledao sa dugom kosom. Već sam je bio viđao na nekim dečkima iz okoline kojima je dobro stajala. Na moju veliku žalost, imao sam jako oštru kosu, i što sam je više puštao, sve je više nalikovala onoj u Alberta Einsteina. Vidjevši me razočarana, majka me pokušala utješiti: „Pa, barem je jednostavna za šišanje.“ A, i kad odrasteš, nećeš oćelaviti kao otac.

GK Kaštela i OŠ Gornja Poljica – Srijane | Natjecanje u glasnom čitanju 2016.


Natjecanje "Čitajmo naglas, čitajmo zajedno 2016.", koje se već četvrtu godinu u sklopu Mjeseca hrvatske knjige održava u suradnji Gradske knjižnice Kaštela i svih kaštelanskih osnovnih škola, održat će se u utorak, 25. listopada u 18.30 sati, u Muzejskom prostoru Podvorje u Kaštel Sućurcu. Ove godine se Gradskoj knjižnici Kaštela i kaštelanskim osnovnim školama priključila i Osnovna škola Gornja Poljica – Srijane.

U glazbenom dijelu programa sudjelovat će Lana Rubelj, a program će voditi Roko Kraljević.

Gradska knjižnica Kaštela uključila se i ove godine u “4. Nacionalno natjecanje u čitanju naglas”, koje su pokrenule Komisija za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskog knjižničarskog društva i Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak. Cilj ove akcije je poticanje čitanja, razvoj čitalačkih navika, popularizacija knjige te poticanje pozitivnog natjecateljskog duha.

Na završnom natjecanju pred Povjerenstvom će nastupiti 12 odabranih učenika, od kojih će dvoje najboljih otputovati na završno natjecanje u Sisak, 17. i 18. studenog, gdje će predstavljati Splitsko-dalmatinsku županiju.

Izvor:  Renata Dobrić

Vanessa Šujević | Pogled kroz ogledalo


https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14671070_1105574486191816_3819828028798452391_n.jpg?oh=3f90264920a93d183d613f1b44597e8e&oe=58933830

Mišlju zarobljena
Maglom uokvirena
Tiho šapućem
Ne tebi
Ne njemu
Šapućem sebi
Hajde ustani
Pogledaj kroz ogledalo
Vidiš li tu dubinu osjećaja
Vidiš li taj sjaj osmijeha
Hajde ustani

Vlasta Janton | Dok razmišljam o tebi


https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14650581_1105571286192136_5864547545481776002_n.jpg?oh=f1c9d11dca9e99bcdaa569027d320478&oe=588C90EC


Dok razmišljam o tebi,
obuzima me nježnost,
smiješim se blago, dodirujem si kosu
onako kako si ti to znao,
pramen blago maknuti sa lica.

Ana – Marija Posavec | Ivana Šojat: Emet i druge priče


Puno smrti, zrnce konfuzije i poljubac ilovače
Ivana Šojat, Emet i druge priče, Fraktura, Zagreb, 2016.

   Ivana je Šojat sasvim sigurno spisateljica koja beskompromisno zadnjih nekoliko godina trese hrvatsku književnu scenu. Rodom, hodom i duhom Osječanka, britkoga izraza i jake rečenične konstrukcije, autorica širokog spektra interesa i tema u suradnji s Frakturom (također u punom usponu), objavljuje, nakon romana škakljive tematike o Domovinskom ratu, svoje novo djelo - zbirku proza objedinjenu naslovom „Emet i druge priče“.
    Naizgled neočekivano darkersko te odveć mračnim tonovima obojeno prozno štivo u zbirci se dijeli na šest priča od kojih je „Emet“ prva i najduža, s razlogom. Slijede ju priče „Talog“, „Tunel“, „Hrabrost“, „Demoni“ te „Oči“. Naslovi priča upućuju na tematsku srž zbirke koja se rastače kroz problematiku smrti, odnosa prema umrlima, pitanjem gdje su oni koji od nas odlaze, je li ih moguće vidjeti te kako s njima, prihvatimo li da na sebi nosimo pečat njihovih odluka i grijeha iz prošlosti – nastaviti živjeti.

nedjelja, 23. listopada 2016.

Siniša Matasović | pašteta


otvorio sam frižider i
unutra nije bilo paštete.
ćaća, zašto nisi kupio paštetu?,
upitao sam.
a zašto bi kupio?,
upitao je i on.
zašto ne bi?,
začudio sam se.
zato što su ti 34,
a nemaš ženu, djecu,
nijedan dan radnoga staža i
vječito nešto ždereš.
a mliječni namaz?,
nisam se predavao.
ne, ne ni mliječni namaz,
odbio je.
no dobro, vrijedilo je pokušati,
rekao sam i načeo pekmez.
u životu postoje dani kada je
zdravije jesti slatko

subota, 22. listopada 2016.

Darija Klaričić-Veg | Naš mali Pariz


https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14650193_1104205799662018_6017138645408994324_n.jpg?oh=b61a9bef244e66529baf3a4502202c96&oe=5896C17FPredstavljanje dječjeg romana "Naš Mali Pariz"

održat će se na Interliberu 8. studenog u 11 i 30. (autorica Darija Klaričić-Veg, nakladnik Školska knjiga, Zg, listopad 2016.)

Radni naslov romana bio je Livađani.

Više o romanu možete pročitati ovdje



https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14724643_1104205792995352_8341419927365024803_n.jpg?oh=117f4002edb7c5ac62d985b26cdd9356&oe=589E54B2



Sanja Damjan dobitnica je nagrade za najbolju knjigu na kajkavskom jeziku!



https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14702490_1104208446328420_5137721871606797109_n.jpg?oh=afde9d8fb16d210ad63aacbf2f6b29b3&oe=589FCEFC
Jučer je u studijskoj čitaonici Gradske knjižnice i čitaonice 'Metel Ožegović' održana svečana dodjela književne nagrade Katarina Patačić. Ta nagrada dodjeljuje se autoru najbolje knjige napisane na kajkavskom jeziku, uz uvjet da je objavljena u prethodnoj godini.


Nagradu je ovog puta dobila Sanja Damjan iz Koprivnice za zbirku poezije Podfutrani mjesec. Riječima Ernesta Fišera, varaždinskog književnika i jednog od članova stručnog ocjenjivačkog povjerenstva, uz Ivanku Kunić i Ružicu Marušić-Vasilić, koji su odabrali Sanjino djelo kao najbolje, riječ je 'o djelu neprijeporne estetske vrijednosti'.

Više...



Izvor: Varazdinski.hr

Slavica Gazibara | Sarine priče: Hrabrost


         Danas nam je učiteljica čitala priču. O maloj maci. Bila je ispred kuće. Izgubila se. Na nju je lajao pas. Onda je došao dječak Ivan. On je poznao macu. Dignuo ju je i otjerao psa. Onda je pozvonio na vrata. Izašla je teta. I dao joj je njezinu macu.

            Puno ti hvala – rekla je teta. – Ti si jako hrabar dječak.

         Onda mu je teta donijela veliki kolač. S čokoladom. Ja najviše volim kolače s čokoladom. Onda smo svi razgovarali o hrabrosti.

-         Djeco,zašto je Ivan hrabar – pitala je učiteljica.

-         Zato jer se nije bojao psa – rekao je Matija.

-         A što je hrabrost – opet je pitala učiteljica.

-         To je kad ne plačemo kod zubara– rekla je Jana.

-         Hrabrost je kad se ne bojiš – rekla je Mia.

-         Moj stariji brat je hrabar! On me uvijek brani – rekao je Fran.

-         I ja sam hrabar – rekao je Luka – Ne plačem kad me boli. – A moj tata nikad ne plače! On je najhrabriji na svijetu!

-         Po čemu to zaključuješ – pitala je učiteljica.

-         Kad sam ja bio mali, puno sam plakao. Kad padnem s tobogana. Ili se udarim u nešto – pričao nam je Luka.

-         Onda mi je tata rekao da moram biti hrabar. Da ne smijem plakati. Jer dečki ne plaču. I kad sam opet pao, tata me samo pogledao. I nisam plakao. Ni kad sam kod doktora dobio pikicu. Sad više ne plačem. A tata nije nikad plakao. Baš nikad. Zato je on najhrabriji na svijetu – rekao je Luka.

         Svi smo šutjeli. I Roko. Mislim da mu je bilo žao što je Lukin tata najhrabriji, a ne njegov. Meni nije. Kad moj mali brat Ivor padne i boli ga, naš tata ga digne i zagrli. Tako da ga ni ne vidimo iz zagrljaja. I kaže mu da to bude prošlo. I prođe. Onda se opet idemo igrati. A čini mi se da i Ivor više voli tatin zagrljaj. Nego da svi kažu da je on najhrabriji na svijetu. Možda čak i Roko misli tako.

Glorija Jagoda Magdalena | Težnja za postojanjem


U težnji za istinskim postojanjem u nekom zagrljaju
redovito promašujem. Dajući tijelo, ostajem svjesna
granica koje su nepremostive. Čak i kad mi se čini da me
potpuno ima samo u onome što sam rekla ili napisala,
kad to pokušam podijeliti s nekim, ili budem neshvaćena
od nedovoljno pismenih ili se dogodi da mi previše pismeni
obezvrijede nastojanje govoreći da bi riječi (moje riječi,
u kojima me ima više nego i u čemu) netko jednako lako
mogao lažirati, a onda me bude sram što sam mislila
da na takav način nekamo dopirem i spoznajem kako su
u pravu oni koji tvrde da su i riječi potpuno bezvrijedne
u tom pokušaju da se trajno približimo drugima. Dobre
su možda za zabavu onima koji su zakinuti za uživanje
u praktičnim nastojanjima. Mislim kako bih konačno
i njih trebala prestati shvaćati tako ozbiljno. Kad bi samo
ljepota bez ikakve vjere i meni bila dovoljna za život.

GKK raspisuje 1. natječaj za tekst zavičajne slikovnice


Gradska knjižnica Kaštela najavljuje Festival zavičajne slikovnice, u sklopu kojega raspisuje
1. natječaj za tekst zavičajne slikovnice.

https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14702506_1103797133036218_6446683350407932567_n.jpg?oh=58e3625015d7c1d39cd6024ea4048ce4&oe=58A0B0D5


Svi zainteresirani autori s područja Splitsko-dalmatinske županije cjeloviti tekst na temu ZAVIČAJA (od 4 do 6 kartica teksta u Wordu, veličina slova Times New Roman 12, dvostruki prored), zajedno s kratkim životopisom, mogu poslati u vremenu od 12. listopada do 15. studenoga 2016.g. isključivo na adresu: gkkslikovnica@gmail.com, nakon čega će Povjerenstvo odabrati najbolji tekst.

Rezultati natječaja za tekst zavičajne slikovnice bit će objavljeni krajem studenoga 2016. g.
na službenoj stranici GKK www.gkk.hr, nakon čega će biti raspisan natječaj za ilustracije.

Nakon odabira teksta i ilustracija (do 25. siječnja 2017.g.), zavičajna slikovnica bit će tiskana do početka Festivala zavičajne slikovnice (svibanj 2017.g.) u 400 primjeraka.

Autori teksta i ilustracija bit će nagrađeni s 50 primjeraka tiskane slikovnice.

Više informacija na: 091 483 1370 i 095 300 0031

www.facebook.com/gradskaknjiznica.kastela/

www.gkk.hr/

Dnevnik (ne)obične djevojke


Salon ljepote

Piše: Božana Ćosić

Da vidimo...

Kada kažem da vidimo to nužno ne znači da sam u društvu, samo sebe persiram. Ponekad moram, kad nitko drugi neće.  :)

Željko Medić Žac | U dosluhu sa suncem probude me ptice


***

U dosluhu sa suncem probude me ptice
Savezništvo tajno od svetla
I zvuka

I san je svaki
Smrt prošla i velika
U slavu života buđenje je himna

Ja sam otvoreni kapak spuštenoga neba
I na kažiprstu ispružene ruke
Meki živac

Ja sam dah donesen iz postojbine vetra

A za malu iskru ukradene vatre
Slavljenik sam noći
I celodnevni
Krivac

Siniša Matasović | Haiku na Sinišin način


https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14708342_1102784806470784_3313049367468341207_n.jpg?oh=de320b5312314b6a89d7ca22b7e7c378&oe=58AADD15

Lagani vjetrić
Na osunčanoj hridi
Miluje truplo


Pustila je vjetar
I Severinu i onda
Smo prekinuli

Ivo Mijatović | Muke po Andriji, VI. dio



VI

ODLUKA


            Ljeto se lagano primicalo a s njim i kraj školske godine koja se odužila zbog lošeg grijanja zimi. Za nedaću profesorice Hanžek skoro se i zaboravilo. Svi su suosjećali. Slagali su se kako je njena reakcija opravdana. Nažalost od njih nije mogla dobiti ništa više osim sažaljenja.
Andrija je provodio veći dio dana u školi a ostatak u stanu, učeći. Kraj lipnja Mayera je skoro doveo do sloma. Novca mu je nedostajalo a plaća je bila sve manja, kao i stomačina. Jedino se Drago malo udebljao, valjda od redovite ishrane koja nije bila raznolika ali sita. On ih je snabdijevao svu trojicu,  a primao je  i Andrija svaka dva mjeseca paket od svojih sa sela. Brzo bi nestajao. Često se Mayer znao poslužiti dobrim dijelom paketa za svoje osobne interese. Niti to više nije prolazilo.
Jednom zgodom im je nasjekao, kako će otići u Izrael; toliko novca još imam…za put i neku kućicu, govorio je.

petak, 21. listopada 2016.

Knjižnica Dubec | Susret s književnicom Vlatkom Planinom


Mjesec hrvatske knjige 09.11.2016. | srijeda
Knjižnica Dubec
Početak događanja: 18:00

https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14650220_314698655567005_8919526048887786805_n.jpg?oh=cab4b4b0254a55bafe852eb8d993f327&oe=589C89F2Druženje s Vlatkom Planinom započet ćemo bajkovito, a  znamo da nas bajke mogu odvesti na mnoga neočekivana mjesta. Kroz razgovor s Vlatkom predstavit ćemo trilogiju koja sadrži romane Jegulja, Kralj i bajka i Povratak vještice, no razgovarat ćemo i o poeziji koju autorica piše na hrvatskom i na engleskom jeziku.

Vlatka Planina rođena je 1984. godine u Zagrebu. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao profesor engleskog. Objavila je dvije zbirke poezije na hrvatskom jeziku  A nekad si mi kupovao lizalice i Nemoj se plašiti ovoga neba,  kao i zbirku poezije na engleskom A Booklet of Poems for the Ace of Hearts. Piše i romane za mlade Jegulja, Kralj i bajka i Povratak vještice.


Redovito surađuje s književnim časopisima ”nema” i ”Kvaka”, za koji piše i tjednu kolumnu. Pjesme i priče objavljivane su joj na web portalima ”Kritična masa”, ”Svijet kulture”, ”Pisci i književnost” i ”Fiction Playground”, te u HAZ-ovom Zborniku studentske poezije.

Nagrada "Janko Polić Kamov" 2016. | Objava polufinalista


http://www.hrvatskodrustvopisaca.hr/upload_data/site_photos/156392094141203591838478916_kamov.gifNa dan piščeva rođenja,17. studenog 2016. godine, Hrvatsko društvo pisaca dodijelit ćenagradu "Janko Polić Kamov" za najbolju knjigu godine.

Ove je godine na natječaj pristigao 91 naslov, objavljen od 1. 7. 2015. do 30. 6. 2016. godine. Stručni žiri u sastavu: Nikola Petković, Jadranka Pintarić i Boris Postnikov,odlučio se za sljedeće polufinaliste:

Luka Bekavac Policijski sat (Fraktura, 2015)
Zoran Ferić Na osami blizu mora (V.B.Z, 2015)
Drago Glamuzina Everest (Fraktura, 2016)
Tatjana Gromača Bolest svijeta (Sandorf, 2016)
Aleksandar Hut Kono Padajući izbornik (Fraktura, 2015)
Marko Pogačar Slijepa karta (Fraktura, 2016)
Ivana Rogar Tumačenje snova (Durieux, 2016)
Olja Savičević Ivančević Pjevač u noći (Sandorf, 2016)
Slobodan Šnajder Doba mjedi (TIM press, 2015)
Jasna Jasna Žmak Moja ti (Profil, 2015)

Ana Čaić Blažević | Lori Nelson Spielman: Sve što sam željela


https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14720446_1097733506975914_7429933071783545808_n.jpg?oh=ac24c86140336ba9451dc6c71046218e&oe=58A7E004Originalni naziv : The Life List, Lori Nelson Spielman
Prevoditelj: Divina Marion
(FOKUS KOMUNIKACIJE)

Brett Bohlinger ima sve što treba. Uspješna je direktorica u majčinoj kozmetičkoj tvrtki, ima stan u potkrovlju u prestižnom dijelu grada  i ambicioznog dečka na kojem bi joj mnoge djevojke zavidjele. Na prvi pogled, Brett ima savršeni život.

Kad joj se majka odjednom razboli i umre, Brett se suočava sa gubitkom jedinog roditelja koji ju je istinski volio, osobe koji bi je uvijek savjetovala i na koju se mogla osloniti, koja joj je uvijek mogla izgladiti sve životne poteškoće, odgovoriti na svako pitanje i popraviti bilo koji problem.  Odlučna u namjeri da će majci ostati kćer kakva je oduvijek bila, Brett od sebe zahtjeva da bude savršena sestra i šogorica te savršena majčina zamjena, no, sama nema povjerenja u svoju sposobnost za uspjeh. Ubrzo nakon čitanja majčine oporuke Brett doživljava još jedan šok. Umjesto nasljedstva i  položaja u majčinoj tvrtki, majka joj uvjetuje dobivanje nasljedstva samo ako ispuni popis životnih ciljeva koji je napisala još  kao četrnaestogodišnjakinja.