Kolumne

nedjelja, 30. lipnja 2019.

Irena Matijević | Molaj me smiron (a more i hod svragon)


Pust me ča
nisan već ona,
ne znan ni ja,
reč ti koja.
Jesan ona koja voli,
il' ona koja Boga moli,
da te ne voli,
da te zaboravi,
da te na miru ostavi.

Zdenka Čavić | Zamagljen okvir





U taj tvoj okvir za sliku
cijela ne stanem,
ni za vrline ni za mane.
Strši mi pramen kose,
bježe mi misli i suspregnuti osmijeh.
Okvir u kome sam za tebe cijela
je zamagljen.
Vire mi oči koje drugačije gledaju.
U tvoj vidokrug ne dolaze
ni lastavice u letu,
ni divljenje cvijetu.
Taj okvir i slika nisu moji.
Kad se sve zbroji
ti zadrži okvir.
Ja odlazim,
da mogu biti što jesam
i bez okvira.

Denis Kožljan | Kadina života





ni od zlata,
ni od srebra ni,
regalana mi je
pred čuda lit,
pak neka se šnjon
snajden kako znan i umin,
nosin je oko vrata,
kad teško mi bude,
prehitin priko hrbata,
a najsričnija san kad
za noči pospanjive šnjon
počakulan,

Sve je to u glavi


Dijelim s vama najdraže citate iz knjiga, pročitanih u zadnjih 7-8 godina


Piše: Martina Sviben

Oduvijek sam bila skolna ulomcima, citatima kao životnim smjernicama, neke i uistinu živim poput onih iz Mešina romana "Derviš i smrt". Nadam se i da će se netko zainteresirati za neku knjigu koju nije čitao.

"Čovjek naginje tome da utone u vlastitu potresenost pa katkad zaboravi da su njezini koncentrični krugovi dodirnuli i druge živote."  (Renate Dorrestein, Kameno srce)

Florian Hajdu | Dan drugi


Stigao sam
dva automobila levo rupa pored nepoznato drvo hlad
gledam u tvom pravcu mislima

soba je tiha siva svumato oblačno
sanjao sam dva prljava čučavca
gatara gleda praznu teglu od čaja
ispio sam moram još da ostavi trag budućnosti

subota, 29. lipnja 2019.

Mario Lovreković | Stopala pored lomače


Sablasti oderanih zečeva
uništavaju simbole uskrsnuća;
okrvavljene šapice
šareni su privjesci
dijamantnih ključeva
lažnih proroka
koji blaguju
ustajali gulaš
nevinog bijelog mesa.

Andrea Žigić Dolenec | S omekšivačem, molim


S omekšivačem je sve nekako ljepše,
mirisnije, prozračnije i, svakako, mekše.
Tko je taj koji poznaje mjeru,
i postupak,
i posljedice?
Tko je uopće taj koji može  sa sigurnošću reći
koliko čega je potrebno
i koliko kapi dostaje danas,
i hoće li nam ostati za sutra?

Monika Herceg | Kćer


Trebalo je čekati da kćer u maternici preobrazi materiju u jesen,
okrutnost u lovostaj nakon kojeg započinje pošumljavanje Bornea.

Druge žene rekle su da žena pušta korijen samo
kad se u nju usidri sjemenka.

Majka je rekla da majka ne mora nikad dozrijeti
ako se učahuri
u djevojčici.
Rekla mi je
tijelo se ionako razlomi,
dobro je nešto jednako porozno uzgojiti unutra.

petak, 28. lipnja 2019.

Frakturin tjedan 'Knjiga na špici' u Vinylu



vrijeme: 01.07.2019. - 06.07.2019.
mjesto:
Zagreb, Vinyl, Bogovićeva ulica

Ljetni kulturni program glavnoga grada od 1. do 6. srpnja obogatit će književno događanje "Knjiga na špici" nakladnika Frakture, koji u klubu Vinyl u zagrebačkoj Bogovićevoj ulici donosi predstavljanja knjiga i razgovore s piscima i prevoditeljima, uz bogatu ponudu knjiga.

Kako se ističe u najavi, u prostoru kluba Vinyl od ponedjeljka 1. do subote 6. srpnja bit će postavljena pop-up knjižara gdje će se svaki dan od 10 do 21 sati moći birati između više od 300 Frakturinih naslova po posebnim sajamskim cijenama sniženim do 60 posto.

Javni poziv za dodjelu godišnjeg priznanja 'Knjižnica godine'


Hrvatsko knjižničarsko društvo objavljuje Javni poziv za dodjelu godišnjeg priznanja "Knjižnica godine".

Rok za prijavu je 26. kolovoza 2019. godine.

Hrvatsko knjižničarsko društvo dodjeljuje priznanje "Knjižnica godine" u svrhu poticanja kreativnosti, inovativnosti i unapređivanja kvalitete rada u hrvatskim knjižnicama.

Priznanje "Knjižnica godine" dodjeljuje se najboljoj knjižnici čija se izvrsnost procjenjuje prema Kriterijima za vrednovanje / procjenjivanje izvrsnosti za dodjelu priznanja Knjižnica godine, koji se nalaze u dodatku Pravilnika o dodjeli priznanja Knjižnica godine.

Suzana Marić | Glista i kos





Skliznuše kapi kiše
Sa zelenog lista
Uputila se u dugu šetnju
Malena glista

Preko travki i kamenja
Hrabro puzi, mala
Da ju budno oko prati
Jadna, nije znala

Pramcem u sumrak

Ventilator

Piše: Jelena Miškić

Pasja vrućina. Apokalipsa danas.
Nema nit' te slanine nit' tog paradajza da ti popravi dan na ovakvu žegu. Nažalost, vodostaj Dunava nije još naklonjen Vukovarcima koji vjerujem svakodnevno provjeravaju stranicu Hrvatskih voda, tamo pod B i nadaju se vodostajnom minusu. Onda selimo na Adu. Tako živi Vukovar ljeti. Dunav, slanine,luka i paradajza. I lubenica u neograničenim količinama. I kuhanih kukuruza. I sad bih mogla do sutra nabrajati kako se u Vukovaru dobro jede, ali doista me ubi temperatura.

Žicam Đuku ventilator, kao dat' će mi onaj iz predsoblja ili onaj "još bolji“ s tavana.

Hm.

Ma reko' daj bilo koji ili ću se zatvoriti u škrinju u podrumu, al' samo na lagano, na jedan.

Dolazim kući, majka je skuhala kavu i hladi se lepezom iz kineskog, psi lijeno leže po pločicama, a Đuka uhvatio nešto šarafiti po tom "boljem" ventilatoru, kao ne vrti baš nešto.

Kaže, taman popiješ kavu i bit će gotovo.

I tako sam sjela u miru Božjem popiti kavu, stegnuo Đuka posljednji šaraf, ponosno srknio gutljaj kave i svečano krenuo prema utičnici. Kada ga je uštekao u struju, kao da mi je proletio propeler DC10 pored glave, tako mi svih bubnjeva Darkwooda - umalo posljednja kava.

Zveknio venfilator u zid, psi udarili lajat, majka se opalila smijati, vrišti kroz smijeh: "Atomski s desna!“

Bože kakva familija...

Marica Žanetić Malenica | Ženski uzorak




-        Umro je šjor Darko - prenosila se od usta do usta vijest među kolegama u tvrtki.
        Umro je šjor Darko, ponovila sam s nevjericom, mada sam znala da je riječ o odavno umirovljenom kolegi i da je takva vijest u dogledno vrijeme bila izvjesna. Iako inženjer i vrstan stručnjak, bio je osebujna umjetnička duša. Volio je čitati, volio je glazbu, iznad svega fotografiranje. Uz sve to bio je sklon peru. Pisao je za naše glasilo stručne članke, komentare, osvrte na medije koji su neprovjereno pisali o djelatnosti kojom se bavila naša tvrtka. Često se javljao i u sredstvima javnog informiranja demantirajući neutemeljene i neprofesionalne napise površnih novinara.

Zdravka Prnić | Zrcalo





U praznoj kući žive samo
crno-bijele fotografije
nazubljenih požutjelih rubova
Boja im se odavno rastočila
pa se čini kako je sve mišje sivo
Kroz škure blijedi mlaz svjetla
ostavlja dojam pozornice
Na njoj plešu
komprimirana vlaga
i čestice prašine

Florian Hajdu | ...otvoriš li dušo moja, nekad, to prekrasno srce tvoje?


Da li si, od onda, posle onog najsretnijeg dana, kada su nam oči prvo kapima govorile, na rastanku stope su nam vlažne tragove na asfaltu, u gradu bez crkve sa crvenim krovom, ostavljale, kao morzeovim znacima volim te tako snažno zauvekno da nas ni Ad ni Bog ni njegov otac ni svi sveci  iz Sikstinske kapele, ikone iz Studenice, Alah iz kurana, Buda sa Tibeta, ne mogu više naša sjedinjena dva tela vezana u jedno u gordievom  svevremenskom čvoru duše srca u jedno pretvorena nikad ničim pa ni posle prestanka života rastaviti, sve na svetu moje, negde gde si, kad si, sama u tišini ili u društvu gde harfe u oktetu tako mazeći titraju Concierto de Aranjuez nezaboravno vrhunsko delo, kao tvoja duša srce telo, Joaquina Rodrigoa,  kada ti misli negde veoma daleko u meki vreli uzbuđujući samoformni pesak odlutaju, otvorila sebi srce svoje onim uvek, želim te, jedinim, živote stvaraujućim, živim ključem kojim se sva ovozemaljska Rajska vrata otvaraju, kao svetu knjigu kuran ili pismo klinasto i pogledala, neku, možda baš onu dvadeset prvu stranicu u hladnom mesecu, pođu li ti tada žmarci od stopala butina Rajskih vrata međunožja koja plaču sluznim  kapima suze nedoplačive za onim ringišpilom, za, u dvoje kojim smo se toliko puta u svesti sreći besvesti bacali, valjali, vrteli, mazeći grlili, i vozili daleko u futurske  krajeve nedokučije, krene li ti duša grlu, hoće krila da doleti i pronađe dušu srce silom napuštenu sada agonski izgubljenu, na onome mestu gde su listovi akaca mađarsku rapsodiju oratorijumski šumile a Baha u crescendu nagih sluzavih spojenih u jeno dva tela, kada su se za tebe oronula zarđala ali pred tobom gordo držeća kapijska vrata od sreće sama od sebe otvarala, koje iznemoglo nemo šapče reči zadnje volim te dušo moja zauvekno, a kad je ne puštaš iz sebe vrišti ječi traži ono meko milovanje, ljubljenje okolo pupka, igrarije trepavicama sa naježenim nabubrelim  bradavicama dok se vlažna tela tresu trepere u snažnim rafalnim grčevima sreće svoje doživljene uzivljaje, maze li te milocvileći pojedinačno li u nemome horu naša nerođena deca na susednom oblaku koji polako odlazi u nedođiju poput tona dirke sa klavira koje sviraju Moderato Cantabile a note bolno ječe ehohuju, prima li ti tada srce duša telo ruku tuđu kao nekad moju, drhte li ti usne na topli dah ljubavi kada se približi i hoće da te uzme, tresu li ti se grudi bradavice do pucanja zgrče, međunožje u špagu širi kao na onome toplom pesku ispod duda dok su ptice uvežbavano direktno za nas u horu orile rapsodiju orgazma za dvoje...otvoriš li dušo moja, nekad, to prekrasno srce tvoje?

četvrtak, 27. lipnja 2019.

Božica Jelušić | Tko su arboristi?



Postoje ljudi koji znaju da ljudska civilizacija počinje tamo, gdje je čovjek planski i namjenski posadio prvo stablo. Simbolika je stabla univerzalna i vrijedi za sve kulture. Stablo povezuje tri svijeta: podzemni, središnji i gornji, pa s pravom predstavlja "kozmičku okomicu" ,kojoj ljudi daju atribute svetosti. U krošnji stabala borave bogovi, mudre sove i mitološka bića. Kad dub istrune, u njegovu se šupljinu naseli keltski druid, a šumske vile drijade redovito tu nalaze konak i mjesto zaklona. Stabla pod korijenjem drže skriveno blago, ispunjavaju želje. daju moćna oružja, amajlije i svirale, koje i u detalju, istrgnute iz cjeline, zadržavaju magijske osobine. Njih intuitivno prepoznaju oni koji titraju na višim duhovnim frekvencijama.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Nade Mihaljević "Gospodar šećera"

Piše: Mirjana Mrkela 

Što je važno

    Dragi moji, ako do sada niste znali, od sada ćete znati: ja sam slijepa. Slijepa kao šišmiš, kao krtica, kao pregorjeli monitor, kao crna rupa i još svašta takvo. I neka mi nitko ne kaže da to nije problem! Jest, problem je, a ja se nosim s njim kako najbolje mogu.

Darija Žilić | Hotel


Hotelske sobe u dobro uređenim hotelima uvijek su iste: imaju velike, udobne krevete, hladnjake s viskijem i kikirikijem, kupaonice s mnoštvom kupki i malih sapuna. Nepotrebno je izlaziti iz njih. Može se ondje satima čitati knjiga npr. Orhana Pamuka. Mogu se osluškivati zvukovi iz drugih soba ili može se sanjariti. Prizori brzih rijeka, dubokih kanjona i visokih planina, u trenu su zaboravljeni. Izvana dopire zvuk automobila, onih džipova kupljenih na leasing ili taksija koji uporno kruže gradom jer autobusi nemaju vozni red. O čemu piše Pamuk? Je li knjiga slučaj­no kupljena? U romanu: prikaz ljubavne boli. Ona ne prolazi, junak s vremenom shvaća da se tjeskoba neće smanjiti, da objekt žudnje neće nestati. Ni ladanja s visokim društvom ni blizina žene koja zabrinjava, a koju ne voli, neće ga vratiti u svakodnevicu. I dok čita roman, hotelska gošća može ushićeno reći kako mu to i treba jer nije na vrijeme odlučio. Odbacio je ženu koju je tjednima viđao u zamračenom i prašnjavom stanu. Gošća nervozno gricka kikiriki, njezina koža miriše po sapunu od lavande, plahta joj prekriva tijelo. Izvana dopiru zvukovi: gosti izlaze iz hotelskih soba, dotjerani, zaključavaju vrata i jure u noćni provod. Balkanske metropole ih čekaju. Crna vina i meso, duge priče i opijanja. No gošća ostaje uz knjigu, čita bez pauze. Tada je naziva prijateljica s viješću o smrti majke. Ona će joj reći moje saučešće i zaista će osjetiti bliskost, neće reći tek reda radi.

Siniša Maksimović | Čuvari dosade


Nostalgija ima svoj osmijeh.
Uzdah, koji pljesniva jutra pretače preko mostovlja.

U istoj postelji spavaju
ciklame i berači bezumlja.

Zvonko Kudelić | Neotesanci


nič ni smetale tičem da pupevaju
nit niemi ljudi
nit jednoličen glas
niti mužika falš
niti tihi plač

a kamoli znatiželjne babe koj gaziju drač

jedine, mrti
zvuk ilovače pu hrastuvumu puklopcu
kak da ih je na tren zmotal i zaustavil njihuve veselje
kak da su čuli:

“Moučite neotesanci, to i vas čaka!”

Milan Frčko | Bleščeči špinec



Foto: Nikola Wolf

Bleščeči špinec vu mutnoj vodi
jeno lakomno marše čeka.
„Mamac na haklu“-veli reka
plača se s cajtima na slobodi.

Gda ga zagrizneš mam se kopičeš,
čobe ti kak nebo nabrekno,
ne znaš kam bi: desno, il levo
a pritom zabiš kak stalno slifčeš.

Če si prefrigan, suknol boš f travo,
bleščečo žnoro omotal oko nje
i predi nek boš kušnol Dravo

hakel ti se bo otkvačil s čobe.
Mutnoj vodi rekel bodeš zbogom.
Zato pazi kaj petaš z čobom.

srijeda, 26. lipnja 2019.

Uskoro | Sven Adam Ewin: „Ninočka Vasiljevna“


Uplatu po promotivnoj cijeni možete izvršiti na dole navedeni žiro-račun.
Isti račun vrijedi za domaće i strane uplate.

Iznos: 90,00 kuna po primjerku knjige

DALMACONSULT d.o.o.
Poljička cesta - Dočine 1
21310 Omiš
OIB: 66443008428
OTP banka d.d. Split
IBAN HR69 2407 0001 1005 6954 1
Svrha plaćanja: pretplata na tisak knjige Ninočka
Model: 99 Poziv na broj: (OIB pretplatnika, uplatitelja)

Molimo da na e-mail časopisa Kvaka dostavite kopiju potvrdu o uplati te adresu na koju da vam knjigu pošaljemo.

Izvod iz recenzije:

SAE posuđuje vlastito rebro, pa stvara Ninočku od jakih riječi, jungovskih simbola i svojih vizija, nadahnutih iskonskim ženstvom, koje pak u sebi prikuplja i snagu divljine: njegovo zavođenje nosi nevinost „prvih ljudi“ u dominantnom okružju ogromnih stabala, divlje rijeke, neukroćenih elemenata, pogibeljnih zamki i tek imenovanoga bilja, s kojim će svoju draganu uspoređivati zovući je: travka, nezaboravak, brusnica, kalina, metvica, mahovina, šaš, lišaj, jorgovan, lan, trešnja, jagoda, pup zumbula, vodopija, bor, breza ili u premetu spram zoologije to može biti: ždral, čaplja, zlatna kuna, jesetra, pliska, vidra, zeba, golub, lastavica.

Dakako, važnije je od svega što je Ninočka dijete rijeke, silnoga Jeniseja, koji pak oblikuje sibirski krajolik, jedan od najdivnijih i najtajanstvenijih, najsurovijih i najzačudnijih na našoj majčinskoj Zemlji.

Božica Jelušić, svibanj 2019.
Vlastita naklada.

Katarina Zadrija | Kaj me briga


Kej me briga za črnoga Petra
I krvavu rouku.
Kej me briga za copernice na mekle
I vile pri poutoku.

Ma,  kej me briga za babinu peru
Za vrpu sljiv kej deda ne nabral v zdelu.
Najte mi z domotužjem pod noge se nahitavati
Gde bili ste gda službu sem mourala si nariktavati?

Kej me briga za se!
V stranjskem sad svietu imam se!
Same dok f kmice ostanem sama
Setim se susedinoga purana
Kej moja kiklja črljena nie mu se dopala...


KOLOVRAT RIJEČI | Ivanec - subota, 6.7.2019.



Pjesnički susret u gradu Ivancu u subotu, 6.7.2019. (za ljubitelje poezije, a osobito pjesnike).

16:45 do 17:00 okupljanje – Muzej planinarstva, ulica Rudolfa Rajtera 5, Ivanec

17:00 početak - pozdravne riječi
                        - čitanje poezije
                        - razgled muzejskog postava
                        - polazak na pjesničku rutu 17:40

  Lokacije čitanja poezije (podložno promjenama):

Gradska knjižnica Rijeka | Izložba: Priče o slikarima



Međunarodni natječaj za kratku prozu, poeziju, fotografiju, ilustraciju i sliku inspiriranu Učkom


Opće odredbe:

Organizator je Udruga za promicanje kulturnog stvaralaštva Tinta 910 iz Rijeke koja objavljuje međunarodni književno-likovni natječaj "Učka mi se 4" na kojem mogu sudjelovati svi autori, bez ikakvih ograničenja, dakle i amateri i profesionalci iz svih zemalja.

Odabrani radovi bit će prezentirani u sklopu programa „Učka mi se!“ na Učkarskom sajmu 8. rujna 2019. te uvršteni u zbirku radova.

Tema: Učka

2. Festival poezije – Nagrada Vesna Parun



U organizaciji Udruge “Modus Vivendi Stubaki” i njezina predsjednika Nikole Kristića, u petak 21. lipnja u Stubičkim Toplicama održan je “2. Festival poezije – Nagrada Vesna Parun”. U ambijentu Parka Matije Gupca, na ovom međunarodnom festivalu pjesnika i pjesništva, autorske pjesme govorilo je 35 pjesnika iz Krapinsko – zagorske županije, drugih hrvatskih gradova i županija te susjedne Republike Slovenije. Ocjenjivački sud pod predsjedanjem književnika Ludwiga Bauera, dobitnicom ovogodišnje Nagrade Vesna Parun, proglasio je pjesnikinju Mariju Lamot iz Krapine.

Projekt mladi za mlade u malome gradu | Otvorene su prijave za Ljetne filmske radionice u Gradu Krku


Krk, 26. lipnja 2019. - U sklopu projekta Mladi za mlade u malome gradu Hrvatskoga društva dramskih umjetnika, koji je dio javnih potreba u kulturi Ministarstva kulture Republike Hrvatske u Gradu Krku od 2. srpnja do 11. kolovoza održava se besplatna filmska i dramska radionica za djecu od 7. do 14. godina. Od 2. do 14. srpnja od 10 do 13 sati u suradnji s Foto Klubom Krk održava se filmska radionica „Od jedne scene do filma u jednom kadru“ pod vodstvom glumice Ane Vilenice. Djeca će improvizirajući kroz ovu radionicu naučiti osnovne elemente glume, te dramske situacije.  Iz njihovih improvizacija nastat će scenarij koji će poslužiti kao osnova za snimanje kratkog filma u jednom kadru. Djeca će se, ovisno o afinitetima, okušati kao glumci, redatelji, scenaristi te snimatelji generiranog kreativnog materijala.

Domagoj Rogulj | U Freudovom muzeju


Pijem kavu
U Primrose Hillu
Među mamama s kolicima
I svježe okupanim pudlicama
Koje puštaju miris mentola
Kad ih pomaziš po glavi
Jedem nešto s džemom
Džem mi se razliva po prstima
Curi po novinama
Po rečenici „Mjere štednje su...“
I Madonninim štiklama

Pramcem u sumrak


Paranoja party

Piše: Jelena Miškić

Da, da...

Ljeto nam se vratilo u grad. Kako u meterološkim sferama tako i u garderobnim ormarima dolazi do naglih promjena. Pospremaju se štrikeraji, duple tkanine i toplija izdanja ili u red iza, red ispod, red negdje...a izvlače laganije, šarenije.. "Vidi stanem!!" - pamučnije, prozračnije.

Kitana Žižić | Izdurat ću ja


Svi smo svjedočili kako se u životu često najsretniji trenuci dešavaju gotovo istovremeno sa najtužnijim. Valjda u tome ima neke logike, jer na taj način smo primorani pročeprkati u sebi i zadnji atom snage i zrnce razuma, da nas tuga ne svlada. Znam, to je život, svatko će reći i s vremenom, tim najboljim liječnikom, polako se vraćamo u normalu i prihvaćamo i najnemilije događaje.

Prvi put sam se s tim suočila kad je dragu susjednu obitelj zgromila vijest o nesretnoj smrti jednog od sinova. Bio je na odsluženju vojnog roka u Sloveniji. Ročnici su imali slobodan izlaz, ali nekolicina njih se u kasarnu nikada nije vratila. Pa ni on. A samo dan ranije u toj obitelji rodio se zajednički sin, ročnikov polubrat. Naime, nakon smrti supruge, otac je sa četvero djece ostao sam. Kad se uspio vratiti u nemilu stvarnost, zaprosio je sestru pokojne žene. Ne znam je li znao da je njegova draga na samrti od svoje sestre upravo to i zatražila, znajući da će tako djeca biti s ljubavlju zbrinuta. Zanemarila je samo jednu „malenkost“, - da je sestra premlada i zaljubljena. Da je to za nju prevelika žrtva, usprkos ljubavi prema bolesnoj sestri i njenoj djeci.

utorak, 25. lipnja 2019.

Zdenka Čavić | Ušećerene trešnje







Obećanja su tlapnje
očajnika koji misle
da mogu održati riječ.
Gledam ušećerene trešnje
ostavljene u staklenki za slatko
na stolu skupa
s nepročitanim novinama
u kojima sve piše.
Trajalo je kratko.
Ne prisjećam se više usana
spremnih za poljubac
ni ispranih obraza
niz koje se  kotrljaju
slani utezi zabrinutom licu.


Zvonko Kudelić | Kraj




i najvekši ogenj pepel pustane
se ima svoj početek i kraj
i najjakši čovek jemput zastane
dojde na križanje pekel-raj

i najlepša ruoža žarkuga cvieta
pusehne, pusmeđi i pustane grda,
prešel buš i ti z ovuga svieta
kak i se čakaju te črvi i ilovača trda

naj da život kre tebe leti
ni se posel ni penezuv brieg
posluhni glas kad ti veli
kopniš, stari, kak na suncu snieg

kad se jemput crta pudvlieče
koj? de? kulike? i kak?
rekel si buš:  ̋Ni bile sreće! ̋
al misel bu ostala:  ̋Bil si bedak! ̋

naj da život kre tebe leti...

Dragan Gortan | Samo poštar




















svakog jutra
u žutom automobilu
ja sam kao papa
u papamobilu
s radosnom viješću u svojoj torbi
pozdrave dijelim ''urbi et orbi''

ponedjeljak, 24. lipnja 2019.

Božica Jelušić | Prije trideset godina


Podsjetio me moj srednjoškolski prijatelj Milan S.,ugledni dizajner i profesor, da sam prije trideset godina bila u Americi, kao Fulbrightova stipendistkinja na University of Washington u Seattleu.Trebala mu je jedna fotografija za knjigu o Đurđevcu na kojoj surađujemo, pa kako me zamolio da bude "američka", iščupah ovu u campusu, gdje sam mlada i mršava, i baš u nekoj modnoj varijanti koju mi je prisložila Larissa, moja ruska sustanarka u kabinetu.Duga je to priča i ulavnom sam je fiksirala u putopisnoj knjizi OKRHAK KONTINENTA, koju je objavio GLOBUS, a koja se prošle godine još mogla naći na njihovu štandu na Interliberu.

Hoću reći, fantastično je to, kako every picture tells a story i što se sve krije u detaljima, vidljivim i nevidljivim. Prvo, nikad više neću obući cipele s petom u kakvima sam stigla u Ameriku, niti hlače na crtu ako ne moram za nastup ili svečanu prigodu. Neću više pušiti na ulici, uzimati tri vrste hrane u restoranu, neću razmahivati rukama, pokazivati prstom nešto u izlogu, čitati iz bilježaka pred učenicima i studentima. Zaljubit ću se u planine (u pozadini je Mt. Reinier), zavoljet ću oceansku klimu s puno svježine i zelenila, naučit ću jesti ribu, ostat ću vjerna talijanskom espressu ali ću piti tri puta više čaja, neću naučiti meditirati kako valja, no jednom godišnje ići ću na retreat, ma kako teško bilo, da se očistim od "hrđe" i teških vibracija i svojih hektičkih aktivnosti.

Ljetna škola pisanja 2019.


vrijeme: 25.08.2019. - 01.09.2019.
prijava: 01.07.2019.
mjesto: Ravna Gora
url: https://cekape.com/


CeKaPe, Centar za kreativno pisanje iz Zagreba organizira Ljetnu školu pisanja. Održat će se od 25.8. do 1.9.2019. u Dvorcu Stara Sušica, Ravna Gora.

Ljetna škola pisanja ove godine nudi pet različitih radionica: kratka priča, proza, poezija, književna kritika i radionica Arhitekstura teksta, koja programski obuhvaća različite književne žanrove. Voditelji radionica vodeća su imena hrvatske književne scene.

Festival Stih u regiji | SUR 2019.


vrijeme: 27.06.2019. - 29.06.2019.
mjesto: Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića (Zagreb); Dvor Veliki Tabor

Hrvatsko društvo pisaca priređuje osmo izdanje festivala Stih U Regiji (SUR) koji će se održati od 27. do 29. lipnja 2019. u Zagrebu i Velikom Taboru.

Sudjeluju: Mirko Božić i Almin Kaplan (Bosna i Hercegovina), Silvija Čoleva (Bugarska), Gjoko Zdraveski (Makedonija), Stanka Hrastelj i Denis Škofič (Slovenija), Ivana Maksić i Petar Matović(Srbija); Ana Božičević, Marijan Grakalić, Ivan Herceg, Monika Herceg, Ervin Jahić, Slavko Jendričko, Tonko Maroević, Zvonimir Mrkonjić, Nenad Rizvanović, Sonja Manojlović, Marija Skočibušić, Davor Šalat i Darija Žilić.

Opširnije >>>

Izvor:Culturnet.hr

Predstavljanje knjige i obilježavanje 40. obljetnice književnog stvaralaštva Ante Nadomira Tadića Šutre


vrijeme: 27.06.2019.
mjesto: Split, Dom HV-a General bojnik Ivo Jelić, Lora - Split

Središnja proslava 40. obljetnice književnog stvaralaštva stožernika hrvatske domoljubne poezije Ante Nadomira Tadića Šutre i predstavljanje njegove jedanaeste knjige 'Stožina', u izdanju Naklade Bošković iz Splita, održat će se u četvrtak, 27. lipnja 2019., s početkom u 20 sati u Domu HV-a 'General bojnik Ivo Jelić' u Lori u Splitu. 

Uz autora knjigu će predstaviti prof. dr. sc. Stipe Tadić, fra Miljenko Stojić i prof. dr. sc. don Josip Dukić. U glazbenom dijelu večeri nastupit će više izvođača.

Izvor:Culturnet.hr

Knjiga 'Nora danas' Mire Gavrana objavljena u Parizu



Nakon niza inozemnih kazališnih premijera, književniku Miri Gavranu u Parizu je objavljena knjiga "Nora danas" u izdanju izdavačke kuće Prozor-Editions, a na francuski jezik knjigu je preveo Nicolas Raljević.

Zalogaj poezije 28.06.2019.: večer improvizacije


Fotografije: Asha Past, s nedavnog festivala Ignore, održanog u Ljubljani

Na Zalogaju poezije u petak 28.06.2019. godine s početkom u 21 sat, u Siscia Jazz Clubu, na rasporedu je večer improvizacije uz već uobičajeno otvoreni mikrofon za sve zainteresirane pjesnike. Kao glavni gosti večeri, nastupit će istaknuti predstavnici slovenske improvizirajuće i jazz scene, koji kroz suradnju sa drugim glazbenicima i pjesnicima tvore kako tamošnju, tako i širu međunarodnu scenu slobodne improvizacije. Na svojim instrumentima bez unaprijed zadane ili osmišljene glazbene šablone, pratit će stihove sisačkih pjesnika i njihovih gostiju iz drugih gradova. Očekujemo dolazak Mitje Hlupiča i braće Jošta i Vida Drašlera iz Bistrice ob Sotli i njihovog kolege Marka Jeniča, a možda nas iznenade i još ponekim gostom. Do sada su više puta nastupali u okvirima međunarodnog festivala Improcon s pjesnicima hrvatske alternativne i urbane scene: Žarkom Jovanovskim, Vidom Jerajem, Mariom Kovačem, Sinišom Matasovićem i ostalima, a kako to uživo zvuči, najbolje ćete se osvjedočiti ukoliko osobno dođete poslušati u petak. Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture srdačno Vas poziva.

Božica Jelušić | Ana Ahmatova: Za ljubav


Za ljubav te ja ne molim.
Bolje ćeš joj mjesto dati.
Neću onoj koju voliš
Ljubomorna pisma slati.
Mudar savjet tek da čuje:
Pjesmom nek' mi se osladi.
I moj portret da poštuje-
To uljudan ženik radi.
Praznoglavka dobit' mora
Znak pobjede neizbježne,
A me svjetlost razgovora,
Nit' spomen na dane nježne.
Al' groš sreće kad ljubljenoj
Dotraje za zadnje dane,
A duši prezasićenoj
Kad odbojno sve postane,
U noć moju uzvišenu
Ne dolazi. Ne znam tko si.
Kakva pomoć u tom trenu?
Lijek za sreću ne donosim.

Prepjev: Božica Jelušić

Ljerka Molvarec Vladović | Luna (pjesma o psu)



Ima jedna
Luna
mjesečinasta i
tigrasta.
S očima košute,
srcem na dlanu.
S kretnjom gazele,
gordošću velike mačke.
Zna oblizati tugu.
Šapom primiriti,
prisvojiti.
Zna zagrliti.
Kad treba.
I ljutiti se.
Kad treba.
Čekam da progovori.
Jer riječ bi bila prava.
Jer je lijepa
ta Luna mjesečinasta i
tigrasta.
Čemu čovjek?

Ljubica Ribić | Ferdamano zavuzlana pesma


ždere greške
hiti ih vu bezrečje
MOUČI kad rine
i rine moučeč
prek stene
Plen je
i zna da je vu njoj skriti
del neba i del mora

Florian Hajdu | Stope gastarbajtera


Okačene naočari na stolu bez jednog oka se lelujaju, okrenute prema ne sasvim zatvorenim, jeftinobojnobelo, razmazalski loše ofarbanim vratima koja se strujanjem promajskog vazduha kroz otvorena dvokrilna balkonska vrata i kuhinjski prozor na pravolinijski suprotnim stranama dvosobnog stana na prvom spratu jeftino sagrađene, nekada socijalne zgrade na tri sprata, pre sedamdesetak godina prošlog veka, pomeraju tamo amo, izazivaju radoznalo, razdražljivo interesovanje božićnokuglastoj, metalnozelenobojnoj muvi koja kruži satima kroz prostor stana i zuji, kao akrobata Aleksić držeći se zubima za AN-2 dvokrilni aeroplan iznad Kalimegdana. Rasečena lubenica, kasnotravozelenobojna sa žutim stomakom, zebrasto izšarana poput praseta divlje svinje, širila je miris zemlje hungarske, iluziju sunca, vrelog peska, osećaj erotske atmosfere, grmljavu svađu vrabaca pred parenje napečurkastoobliknom, mahovinama pokrivenim, stogodišnjim, klavirskodirkoobliknim crepovima krova kuće gde rode na odzaku ne klepeću, već kljunovima talambasaju urođenički ritam za otvaranja rajskih cvetova, razmnožavanja na vodenim krevetima pred večernje, dok nekonzumirana polovina nije smeštena pored čorbastog pasulja od tetovca na drugom spratu belog, novog, četvorodelnog frižidera sa frizevima. Hrabro smirujem, glasom tepanja u sebi, šezdesetposto obnevidelo desno oko, dok se sa ulične strane kuće, kroz otvoreni prozor stana, čuje nerazumljivo prepiranje bugrake dece, koja su u neidentifikovanoj većoj grupi pristigla u prazne stanove tri identično sagrđene kuće u kratkoj strmokosoj, naniže jednosmernoj ulici dosadnog grada u Severnorajnsko Vestfalijskoj oblasti, sa suprotne dvorišne strane nivelisane u tri nivoa. Klikće, štekće, cijuče, struže, iritantno uši para poput zvuka dijamantskog oštrog sekača kada po staklu srtuže, iz radionice za pravljenje i oštrenje testera za sečenje mramora, granita, krecnjačkih kamenja, gvozdenih ploča, valjaka, vlasnika Mihaela Vestendorfa, ćelavog, držećeg pedesetogodišnjaka, kultnog poštovaoca Harley-Davidson velikokubiknih motora, koji je neljubomornu, debelonisku, veneraformnu, simpatičnu plavokosu, orijent seksipilnu ženu Paulu, zaljubljenu u cinober crveni Aston Martin kupe V12 Vantage S. bez krova, koga vozi i onda kada vreme za to nije naklonjeno, da bi joj se duga plava kosa vijorila poput erotske kose Brižit Bardo u filmu “Parižanka”, varao sa crnodugotalasastokosnom O oblika nogu, brzohodajućom, zanoseći vrckavom Barbarom koja je povremeno dolazila u decibelnu halu kasno popodne, kada je Mihael rezao one najtvđe testere za granit, jer je tada buka u hali, dvorištu, bila najjača. Automehaničar, Turčin Uzgun, koji na donjem zadnjem delu nevelikog dvorišta iznajmljuje poslednju četvrtu garažu od Vestendorfovog tasta Kaöhnena, pričao je u poverenju, kada je menjao bio-filter na autu, da je jedne večeri u petak, zatvarajući golubijesivobojna programirana vrata garaže, pored buke iz dvadesetmetarske, ciglom zidane grejfrutžuto obojene hale, čuo ženske glasove, vrisku, isprekidane jauke, prizivanja pomoći, boga, još - o - ga, jačeee - ga, razne nerazumljive reči u vrištećim, cičućim, naredbenomolećim, frenetičnouživajućim formama. Pošao je uzbrdo još desetak koraka, stigao do drugoga nivoa dvorišta, gde se nalazila velika ulazna, masivna tamnosivo ofarbana, dosta zarđala gvozdena ulazna kapija u dvorište, slična onoj zatvorskoj u Lutringhauzenu, sa zaobljenjem na vrhu, ali iznenađena radoznalost, znatiželja, turski inat ga nije napuštao. Vratio se do improvizovane, od gvozdenih cevi napravljene razgraničujuće ograde između nivoa dvorišta i vlasnika radionice i zgrada, popeo se na metar i šezdeset santimetarsko visoko razgraničavajuću šestsantimetarskotanku cev, uzdigao na prste da bi na sitnoprozorsko podeljeno veliko kvadratno okno, na poslednjem od tri, provirio u halu. Ono što mu se ukazalo pred očima u zaglušujućoj svumato atmosferi osvetljenoj radionici zaljuljalo ga je u ravnoteži…/ izlomak/

Slavica Sarkotić | I bude tako nedjelja



I bude tako nedjelja
Lipanjska
Od sinoćnje kiše umivena
S ponešto polomljenih kana
I Antunovih ljiljana s kojih je pljusak
isprao pelud
I bude tako nedjelja
Sretna djeca spavaju do podne
Potom se rastežu i naviruju u lonce
I dan im je udoban i mekan poput svile
I bude tako nedjelja
Ljudi idu na misu
Potom srču juhu s domaćim rezancima
i prepričavaju vijesti s ekrana

Božica Jelušić | Ana Ahmatova: Bijeli kamen



Kao bijeli kamen u tami bunara,
Uspomena spava u meni bez zvuka.
Izgubit ne želim ništa od tog dara,
To je moja radost i sva moja muka.

Mislim da će onaj tko izbliza kuša
Proniknut mi oči, pronaći tu gošću.
I od nekog koji tužne priče sluša,
Sjetniji će postat, shrvan turobnošću.

Odlučiše ludi bozi zemne ljude
Pretvorit u stvari, s iskricama svijesti.
A da živjet mogu nezemaljske tuge,
Htjedoše da tebe u sjećanje smjestim.

Prepjev: Božica Jelušić

Božica Jelušić | Životu u gostima, s poezijom u vječnosti


Portret: Nathan Altman. 1914
(Fragmenti o Ahmatovoj)

ANA AHMATOVA, najveća ruska pjesnikinja 20. stoljeća, oličenje je jednoga životnog pardoksa: živjela je 77 godina, od čega intenzivnih 60 pripada pisanju i preživljavanju na trusnom tlu poezije. I zaista. sve što se od te plemenite pehlivanske majstorije moglo dobiti ona je dobila, dok je istodobno u čvrstim gabaritima zbilje sve gubila: sve joj se otimalo, rušilo i guralo je na rub crnoga ambisa očaja, melankolije i propasti. Jednoga su joj muža streljali, druga su dvojica završila u ruskim kazamatima, gdje će joj zaglaviti i sin Lev, svjetlo njena života, ostavljajući je da "zavija pod bedemima" i s kanticom hrane da provede "tristo sati" u redovima nesretnih žena, majki, sestara, družica, čekajući da joj "odbrave katanac", ti neumoljivi zatornici slobodne misli i prava na sičušne, skrovite ljudske snove.

Ahmatovu su istovrsnici i nepoznati stiholjupci voljeli, slijedili, slušali, posvećivali joj pjesme, slali pisma ljubavna i razna, uzimali je za estetski parametar. U njenom osvjetljenom noćnom prozoru vidjeli su svjetionik usred maglovite lirske pokrajine, omotan velovima iskričave rječitosti i užgan iskrom genijalnosti. Ljubav je bila njena misija spasa, tražila ju je neprekidno i bez nje ostajala, kao po kazni. I kako je bilo uopće moguće, zapitat će se ljudi novoga doba, da se takve riječi spajaju u bolnoj glavi i uzdrhtalom srcu, dok ih je ruka bilježila, trepereći poput krila grlice u oluji: "I tvrda, hladna riječ je pala, / Na vrele grudi, šaka jada; /svejedno: sve sam to već znala, / I smirit ću se, bar se nadam..."

nedjelja, 23. lipnja 2019.

Ljerka Varga | Na jastuku bijelom




Na jastuku bijelom
Od sjajnog damasta,
Leži knjiga stara, baršunasta,
Listovima svojim, k'o proljeće s'vita
Nudi se oku da ju pročita.

Između korica u tvrdom uvezu,
Sakriva ljubav, horor i jezu,
K'o najveća tajna sudbina čista,
Zove i mami list nakon lista,
Znam odolit' ne mogu, čitati hoću,
Ona miluje me i osvaja noću.

A jutrom onda na jastuku bijelom,
K'o ljubavnici zagrljeni u mirisnom sijenu,
Slušaju ulice daleke korake,
Ona i knjiga u postelji leže,
Stvarnost je daleko, a snovi bježe.

Na jastuku bijelom od sjajnog damasta,
Pročitana leži knjiga baršunasta,
I čeka ponovno radoznalo oko,
Da potonu zajedno u snove duboko.

Igor Petrić | Pitaš ne pitaš, mrštiš se i prigovaraš bez razloga



Ako me želiš nešto pitati
nemoj nikad odustati.
Pitaj ako misliš da sam ti sposoban odgovoriti.
Ne boj se, nikome nisam
i nikome neću nauditi.
Ne zaboravi ponijeti ručnik
jer vruče je. Nakon svega, dobro će ti doći.
Ako mi ne vjeruješ pročitaj Adamsa.
Možeš se obrisati. Kad se umoriš od brisanja,
složi ga pravilno stavi pod glavu i odmori
na nekoj napuštenoj livadi, pored nepoznatog grada
gdje nitko ne govori tebi razumljivim jezikom.
Ako te netko radi toga napadne,
što je ustvari nevjerojatno,
svakako ga napni, naglo otpusti jednu stranu
i trzni onako snažno i naglo
kako bi onesposobio zamišljenog protivnika.
Nakon svega sjeti se pitanja. Još uvijek nije kasno,
Neću još dugo biti skriven u jazbini.
Izaći ću na zrak i dopustiti svjetlosnim zrakama
da učine svoje. Na kraju tetovirat ću kožu u crno
i sakriti se u mraku.


Sve je to u glavi


Dr. Robert Torre: DROGE - dugo putovanje kroz noć

Treći dio prikaza knjige

Heroin se smatra najopasnijom drogom s kojom se svijet ikada susreo. Heroin je bijeli, žućkasti ili smeđi prah, oblikom podsjeća na grumen ili kamen. Može se pušiti, ušmrkavati ili uzimati intravenozno. Na drogiranje heroinom upućuju  mali paketići, injekcije (plastične), limunska kiselina, žličica (obično čađava zbog zagrijavanja), čepovi od boca, cjevčica ili vrpca kojom se podvezuje vena zbog boljeg prikazivanja vene, šibice, svijeće ili upaljači kojima se žličica podgrijava.

Zdenka Čavić | Ponekad





Ponekad te još gledam
kako hodaš
sporim korakom starca.
Sličiš mi na neznanca
pališ na cesti cigaretu,
obaraš pogled,
i nećemo se sresti.
Vidiš, još te mogu smesti,
iako nisam to htjela.
Gledam kako ti podrhtava ruka.
Među nas je pala šutnja,
jednostavno
nismo znali skupa.

Monika Herceg | Drugorazredni otac


Londonska magla je koncept o kojem ne znam ništa
iako sam uvijek mislila da ću putovati
Zaprimati svijet u dlačice,
depilirati ga i puštati šume, New York, Brač, Niagarine slapove niz odvode
Da ću samouvjereno kao predizborna kampanja secirati autoceste
i savijati ih u cijev svoje nerastezljive rodnice

Ali ovih dana osjećam se kao magla strogog britanskog naglaska
i težim kao cijela Zemlja koju nisam prisno upoznala
Biljke se boje rascvasti kraj mene
jer ću im nepovratno zaraziti zavodljivost
Stabla se boje pljunuti pupove iz vršaka
da im ne pojedem kisele zametke

subota, 22. lipnja 2019.

Pramcem u sumrak


Jedina fotografija

Piše: Jelena Miškić

Dolazak u staru kuću iznutra bilježim kao obilazak postava muzeja obitelji koja je paralelno s nama uživala svoje zajedničke ručkove, večere, proslave rođendana i Novih godina, atmosfera ludih navijačkih trenutaka, rođenja, smrti, pa ponovnog rođenja.
Nakon toliko vremena, iako se radi o mojoj obitelji u sudaranju pojmova o protjeku vremena "kao da je bilo jučer" i "kao da nije bilo nikada" kao istinski katalogizator uspomena nastojim biti dosljedna. Zapisati kako je ovo naša fotografija.

Jedina zajednička fotografija koju imamo, a da smo svi na njoj na okupu i koja je preživjela umiranje Grada jest upravo ova.

Jedina.

Vraćali smo se iz Adice.
Kao obitelj često smo u sezonama između kupanja na Dunavu vikendom odlazili ili u Adicu ili na Vučedol kao omiljena okupljališta Vukovaraca. Uvijek si nekoga putem sreo, mahao preko ceste ili kimnuo glavom.

Ljudi su se družili.

Sjećam se kako je majka često znala držati Đuku pod rukom dok smo se sestra i ja iza cerekale na njihove nježnosti.
Ljudi su se voljeli.

Sjećam se koliko smo voljeli biti zajedno i koliko smo uživali u svemu što predstavlja naš Grad.
Ljudi su bili sretni.

Stara kuća je moj dom. I toj staroj kući je fotografija koja mi kaže da jest bilo tako.
Jedina zajednička.
Podsjetnik gdje je duša odlučila zauvijek ostati.

Mario Lovreković | Raskrižje


„Anders Manga, izvolite.“
„Vanda je. Moramo to učiniti, moramo! Siguran si da će uspjeti?“
„Hm, naravno da jesam. Samo ti moraš odraditi svoj dio, odnosno nagovoriti ga.“
„Hoću, hoću, sve ću učiniti, ali moraš mi prisegnuti, moraš! Reci da ćeš uspjeti, da ćemo uspjeti! Ne mogu to drugačije napraviti. Bojim se. Jako se bojim.“
„Smiri se, polako… Od uzbuđenja nećemo puno dobiti. Svjestan sam da to doista želiš, ali planiramo nešto što nije jednostavna i mala stvar. Posljedice bismo mogli osjećati kroz vječnost, ako pogriješimo. Dakle, korak po korak. Prvo se pobrini za osnovni dio plana, a kada to odradiš nazovi me. Od tog trenutka moramo brzo djelovati. I sve će biti gotovo kroz nekoliko sati. Dogovoreno?“
„Je, dogovoreno je. Hvala ti još jednom.“
„Nema na čemu.“ – telefonski poziv bio je prekinut – „Užitak je samo moj.“ – Anders je nastavio govoriti samo za sebe.

Andrea Žigić Dolenec | Zavjetovani jakoj riječi


Dobrohotnost ljevorukih je ponižena,
smjer vrtnje je pogrešan,
prometnici stoje bespomoćni,
nema nikog da okrene zamašnjak.

Svi izgrednici u kneževini zala
imaju preslabe ruke i nejaka tijela,
imaju velike oči i preosjetljive uši,
(pokrivaju ih dlanovima)
a krijumčari malih radosti slabi su pomagači.

Slavica Gazibara | Violinski ključ


još jutros je
moja pjesma
sjedila na grani
život pjevajući

pijani cvrčak
u različak modri
zagnjuri je
i priguši pjev

petak, 21. lipnja 2019.

Božica Jelušić | Najduži dan, solsticij



Najduži dan, nebeski atlas, oblačić heklan gore;
Prolazi čovjek zadanom cestom, čekajuć da ostari.
Jedan u knjigama odgovor traži, a drugi mjesečari;
-Je li za rastanak vrijeme došlo ili za razgovore?

Još ima netko, po vrućini, tko bi na put da krene.
Uz žitno polje bodro gazi, okrečući pedale.
Sve bi mu voćke, da tajnu znaju, od ploda svoga dale:
Marelice u torbi nosi i blagi oblog za vene.

U kamilici kukci nađu svoj blaženi hospicij.
Nailaze nam predobre riječi: samo padnu iz zraka.
Livada usred sparne šume ponudi hlad polumraka.
Najduži dan se u Dravi kupa i počinje solsticij.

Kako bi lijepo ovdje i sada, još rima pjesme sjela!
Nešto od šljunka, sijena, klasja, ubrana svojom rukom.
Što je u radosti slobodne duše jeknulo srebrnim zvukom;
Najduži dan da ne prođe bez plemenita djela!

21. lipnja 2019.
Flora Green

Fotografija: Ivan Nivan

Završen projekt „Glumim, dakle jesam!“


Zagreb, 21. lipnja 2019. – Kazalište Mala scena zajedno s partnerom, Teatrom Tirena uspješno je završilo provedbu projekta Glumim, dakle jesam!. Radionice u sklopu projekta održavale su se u Pakracu i Daruvaru, a cilj projekta bilo je razvijanje socijalnih i kreativnih vještina te jačanje samopouzdanja mladih od 15 do 25 godina kroz umjetničko/kreativne radionice u svrhu prevencije antisocijalnog ponašanja.

Serija predstavljanja u Francuskoj i Belgiji romana 'Područje bez signala' Roberta Perišića


vrijeme:
19.06.2019.
mjesto: Francuska / Belgija

Robert Perišić se upravo vratio s predstavljanja romana u Francuskoj i Belgiji, za čiju publiku ga je na francuskom objavila izdavačka kuća Gaïa Editions u prijevodu Chloé Billon.

Turneja (8.-16.6.) je započela prije Perišićevim gostovanjem na prestižnom književnom festivalu Étonnants Voyageurs, koji se svakog lipnja održava u gradu Saint-Malo u Bretanji. Ondje je roman premijerno predstavljen, a Perišić je također sudjelovao i u dvije panel diskusije o temama u suvremenoj europskoj i svjetskoj književnosti uz francuske pisce Denisa Lachauda i Alexandrea Lévyja, haićanskog pisca Garyja Victora, alžirskog pisca Adlènea Meddija, i izraelskog pisca Itamara Orleva.

Nakon festivala Perišić je prošli tjedan gostovao u dvije briselske knjižare: Chapitre XII i Librebook, od kojih potonja funkcionira kao multilingvalna knjižara s vrlo živim programom predstavljanja pisaca iz cijele Europe.

Turneja je završila proteklog vikenda predstavljanjem romana u pariškoj knjižari Librairie L’Arbre à Lettres u odličnoj atmosferi.

Prve reakcije frankofonih čitatelja i kritike izrazito su pozitivne.

Izvor: Culturnet.hr

Brojne knjige iz biblioteke Marka Marulića otkrivene u Dubrovniku i Cavtatu


vrijeme: 21.06.2019.
mjesto: Dubrovnik / Cavtat

U knjižnicama Franjevačkog samostana Male braće i Dominikanskog samostana u Dubrovniku, u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku, te u Bogišićevoj zbirci u Cavtatu, otkriveno je oko šezdeset inkunabula i knjiga s početka 16. stoljeća koje su pripadale Marku Maruliću, ili ih je svojeručno po marginama komentirao boraveći kod prijatelja u Dubrovniku, na otočiću Badiji kod Korčule te u Kotoru, objavili su u petak iz Franjevačkog samostana Male Braće u Dubrovniku.

Igor Petrić | Pitaš ne pitaš, mrštiš se i prigovaraš bez razloga


Ako me želiš nešto pitati,
pitaj sad
jer ću već za tren pobjeći na novu lokaciju.
Sklupčan igrat ću se s otrovnicama
duboko, još dublje u nekoj rupi,
jazbini
gdje svjetlost ne prodire
gdje smrdi,
gdje nitko normalan ne ulazi.

Nikolina Todorović | Moja uspomeno



Tečeš

Kroz žubor rijeka otopljenih snjegova
kroz kiše opranih lica
kroz trave polegle ispod strasti
kroz kamenje zagrijano dlanovima
kroz drveće i granje razapeto željama
kroz strepnju o nestajanju.

Tečeš

Kroz grubu šaku vremena
koja ne zna milovati.

Bojim se.

Dragan Gortan | Dvije najljepše pjesme


(mojim kćerima)

Vidiš li nekoga negdje
Da pjesnički opus moj mjeri
Dvije najljepše pjesme
Moje su dvije kćeri
Napisah stotine pjesama
Kojih kao da i nema
Jer samo kroz dvije rastem
Moja Iva... moja Ema

četvrtak, 20. lipnja 2019.

Programom pod nazivom Moj svijet | Predstavljeno umjetničko stvaralaštvo Grge Mikulića



U sklopu Posuškoga lita 2019. ove je srijede 19. lipnja u kinodvorani u Posušju predstavljen dio bogatog kulturno-umjetničkog stvaralaštva širokobriješkog autora Grge Mikulića; najnovija zbirka pjesama Moj svijet kao i ranije objavljene knjige, te otvorena izložba skulptura postavljenih u predvorju kinodvorane. U programu su, pored autora, sudjelovali Miljenka Koštro, Radica Leko, don Ilija Drmić i Srećko Slišković. Sve prisutne je na početku programa u ime organizatora događaja HKD-a Napredak, podružnice Posušje, pozdravio predsjednik Ljubo Begić.

Tomislav Domović | Slapovi



Ako te jučer nisam poljubio
Nemoj misliti da je nastupio lovostaj na snove
Samo sam malo žedniji neba bio

Ljubio Boga
Ne bih li sutra u usnicama imao dovoljno vode da natopi susu u tvojim zdencima

Duško Babić | Piramida


Slab sam
na tvoje slabine
kad bljesnu
ispod haljine
kad zatalasa se
more soli
slatke

Sven Adam Ewin | Tko si ti, Ninočka Vasiljevna?


ninočka je jutros iskočila iz leda
ja ispod brezove kore
ona gola
ja pod hitinom stida

pitam ju zašto je tako lijepa?
ona kaže
otkud ti kao jelenak?

među nama padaju krupne riječi
specifične težine zlata
moguć je
zločin u igri

Sanijela Matković | Neka boli



Boli
i
Dodir sunca
Suza mjesečeva
Proljeće
Njiva neuzorana
Draća na ruži pusti krv
Mene kad bol dotakne
Ne poteče ko od ruže krv
Stih mi venama poteče
I hoće
Iz kože
Iz mene
Iz srca
Potrčati
Dotrčati
U podnožje usana tvojih

Goran Krapić | Uz bok bez pozadinskih priča



Možda nikad ne bi do nje
da uz bok bez pozadinskih priča,
odakle i do koje veličine,
sljubili lica niste
za jutarnju mu kavu
na mobitelu.

Tek bi malobrojne,
ako i bi uopće,
stihove…

(Sad kupuje
i zbirke.)


Igor Petrić | Pitaš ne pitaš, mrštiš se i prigovaraš s razlogom



Ako me želiš nešto pitati
moraš me prvo pronaći.
Skrivam se u vrtu među otrovnim biljkama
bez smislenog razloga.
Ustvari
ništa ne želim prepustiti slučaju.
Nikad ne znaš tko može naići.
Pitanja ću prvo analizirati.
Odbaciti suvišno, ostaviti bitno,
na kraju odgovoriti smisleno
ali za to, ustvari, baš i nema vremena.
Oprosti, ako sam te razočarao.
Nije do tebe ni do tvojih pitanja.
Meni se ne da i to je to.
Danas je takav dan.

srijeda, 19. lipnja 2019.

Natječaj 'Buča kao inspiracija' 2019.


prijava:
06.09.2019.
mjesto: Ivanić-Grad

Pozivaju se svi zainteresirani da prijave svoja idejna rješenja za privremenu skulpturu, instalaciju ili landart na temu 'Buča kao inspiracija'. Šest odabranih radova bit će izloženo u Parku hrvatskih branitelja u Ivanić-Gradu u sklopu manifestacije Bučijada koja se održava od 4. do 6. listopada. Natječaj je otvoren do 6. rujna 2019.!

Idejno rješenje treba biti u skladu s prostorom u kojem će biti izloženo, te je poželjno uzeti u obzir mogućnost implementacije postojeće vegetacije u rješenje.

Izvor:Culturnet.hr