nedjelja, 31. siječnja 2021.

Božica Jelušić | Tužna je nedjelja

 

Kad Adam Zagajewski u jednom stihu uzadne: "Gdje si, visoki poglede? Dosadno nam je bez tebe", svaki čitatelj današnjice znade da je stih napisan u nekim normalnim vremenima. Naime, danas bi takva izjava bila "dočekana na nož", budući da se ni normalan pogled više ne smije tražiti, a da ne izazove podozrivost, uzdignute obrve i obvezatne lekcije o (ne)empatiji. Kako se, bijednice, usuđuješ tražiti izlaz iz štakorskog tunela, dok nad tobom i tvojom izdržljivošću traju eksperimenti konfuznih stožera i zakulisnih igrača i manipulatora? Kako možeš poželjeti ručak u prirodi, dobru krčmarsku kavu, razgovor u klupskoj atmosferi, mirisnu cigaretu, glazbu, sat meditacije, reiki na blizinu, igru s unucima na snijegu u Gorskom kotaru, proslavu rođendana na visinskoj točki u Motovunu? I sve to dok oni drugi, nesretni i pogođeni, proživljavaju to , to i to... u tvojoj domovini, u tvojoj ljudskoj blizini?

Darija Žilić | Smirenost

Otvorili smo ladicu u kojoj leže bjesovi među čarapama, cjelovi među plahtama, pritisci među bijelim prslucima, dodiri uz duge potkošulje, dim među dvodjelnim kostimima koji glume ženu, i bol koja se stisnula uz jastučnice. I sve smo bacili u crne vreće da mirno čekaju mrtvu kutiju. Tada je došla Smirenost. Kao djevojka u blijedoružičastim balerinkama. 

Sven Adam Ewin | Je li bilo križanja s neandertalcima?



Ljubomoran na me, navodno zbog žene,
(Istinu je pravu samo ona znala),
Sapiens je svu noć progonio mene,
Posljednjeg mužjaka iz Neandertala.

Već iscrpljen na svom stradalničkom putu,
Spazim otvor špilje… Zaklon prvoklasan!
Nađem meki ležaj u mračnome kutu;
Protegnem se. Zijevnem. I spremim se na san.

Okrenem se dvaput da se smjestim bolje,
Osjetim pod rukom nabujala njedra!
Zalupa mi srce. Krenem prema dolje

I napipam rukom gola ženska bedra.
Pomućene svijesti od genetske gladi,
Smjestim kromosome… A što da se radi?

Djoko Erić | Mascha Kaléko: Traži se: jedno negdje od tad i tad...

 
Negdje, u životu tom ugušenom bukom, 
Mora, sanjam s vremena na vrijeme,
Jedna tiha čuvareva kuća biti,
Sa par stabala ispred i pticom, koja pjeva.
U daljini, brda. Pomisliš, na oblacima ploviš.
A okolo mir! Tišina to je, koja zvoni.

Usrećuje me opet miris starih procvalih kestena, 
Koji, nezaboravljen, tako dugo preko mora i zemalja 
nosih...
Ne uzgajam ruže niti razmažene geranije.
Poljsko cvijeće na sto u seljačkom zemljanom ćupu!
Komšijski me iz sela pozdravlja zvono za večernje.
Vjeverica prepoznaje moj hod.
Ni srna više ne bježi od mene.
Četiri puta zrcali mi potok promjenjivo vrèména lice.
Moj kompas: sunce i vjetar.
Moje novine: tragovi u snijegu.

- Čudnovato: prvi dan i osjećam se blaženo, 
kod kuće!
Krajolik mi je već odavno poznat. Sve to viđah u snu tako često:
Bunar, stvari predaka i ognjište u kući;
Petrolejka u noći i od čvornata drveta klupe.

...Bilo gdje, u ovom napretkom zgaženom životu, 
Mora - prečesto sanjam - 
jedna takva čuvareva kuća 
biti.

Tamo sjedim često, u duhu, uživajući nebeskog mira 
divotu,
I gledam, ćuteći većma, 
u spuštajuću
večer života.

Milan Drašković | Znak


Znak jednoroga, vrhovi drevnih kula, 

glasnik što kasni godini hodočašća,

čuvari vatre pogrebnih rituala, 

hram sav u krvi sred orgije beščašća.


Soko što kruži muteći mesečinu,

reptil u gaju, jutro trovano tugom, 

lice pod velom zagledano u tminu,

iz kamena glas – sad sreći reći zbogom.


Plamen kandila, vode dalekog mora

tražeći Eden, slaveći taj drevni spev –

kroz sedma vrata vest rasuta u sumrak.


Tajni izvor sna i senke koje glume

konačni poraz kad pristigne knežev gnev –

kad sve zanemi sred začarane šume.

Katarina Zadrija | Riječ slatka, voda živa

 

Življenja vrutek z zemlje zvira  Stiha, kak molitva mrmori
Z vrutka teče i žubori.

Zdena, friška kakti živa voda
Meka, slatka, rieč je mega roda.
Kakti zemlja kej ju ziblje
Zvira z duše, več se ne prigiblje.

I brez vode i brez rieči
Narod žeđa, segde pači.
Nit je živi, niti mrtvi
Kej je da je, gda življenje mrvi?

Živet nemre ni brez vrutka
Ni brez svega slova
Z duše zvira riječ mu slatka
Z rodne grude voda živa.


Irena Ivetić | Zimske sličice

Tužna, golograna lipa
sanja
svoju žutozelenu
ljetnu haljinu.

                                                Pod snježnom kapom
                                                ljuljačka čezne
                                                za toplim
                                                dječjim rukama.

Pod ledenim nebom
kroz gole grane
sunčeve zrake
čudesnu čipku pletu.

                                                Na goloj grani
                                                u pupoljku malenom
                                                usnuli cvjetić
                                                proljeće čeka.

U kolicima ispred trgovačkog centra
tri vrapčića: „Preživjet ćemo!
Preživjet ćemo i ovu zimu!“

subota, 30. siječnja 2021.

Slaven Kopanja | Pjesme

 

Kad se otkriju i pronađu moje pjesme

Na tavanu od slame jednog ljetnog dana

Nekim boljim ljudima iz budućnosti

Ostaće da operu gorčinu iz tih pjesama 


Kad se otkrije i pronađe pjesma o tebi

Nikad objavljena i nikom izrecitovana

Riječi koje sam sakrivao od sebe

Kao prokletstvo nekih davnih dana


Nikoga neće biti da posvjedoči o ranama 

Nikoga da prozbori o tim pustim danima 

Samo mrtvo slovo na papiru će ostati

Kao odavno napušteni spomenik

Igor Ujević | Elena, oko moje

 














A i noć se suncu nada
Elena oko moje
Ti daleko jesi
A srce još stavljam pod tvoje

Možeš li opet iznenada
Elena oko moje
Zaustaviti sve da osjetim
Usne i oči tvoje

Sve je noćas balada
Elena oko moje 
Ja odlazim iz ovog grada
Ostavljam sve svoje

Više nisi moja
Ti, Elena, oko moje

Nikola Dominis | Mrtva djevojka

 
Čujem jecanje odasvud, 
i čujem mrtvačka zvona, 
daj Bože da je bilo tko, 
samo da nije ona. 

I sve je pošlo naopako, 
sve je sumorno, tiše i tiše, 
sve što smo zajedno prošli 
nikada, nikada više. 

Tebe odnose tamo, 
dok tijelo ti blijedi i blijedi, 
i ja ću doskora istom, 
i meni kosa već sijedi. 

Oh kakva je ljepotica bila, 
pa zar ovo sada je ona, 
da je bila nekada živa, 
sad svjedoče mrtvačka zvona.

Gorkić Taradi | Oluja svih oluja

 

Ništa nije upućivalo na nadolazeću oluju! Ma koju oluju, na godišnji summit tornada i uragana pod parolom 2 u1. O da, bila je to oluja svih oluja! A sve je započelo onim zamahom šišmiša u Kini koji je prouzročio orkanske udare bijesa na terasi fency caffeea u elitnom dijelu Čakovca.

Jutro je svanulo predivno i najavljivalo božanstven dan okupan suncem, ne prevruć, taman toliko da bez neugodnosti prenese svoju pozitivnu energiju na vas. Glorija je otvorila oči, mačkasto se protezala za svaki slučaj ako nije sama u krevetu, a mozak je već počeo razmišljati što će danas raditi. Naravno da pri tome nije mislila na kuhanje ili čišćenje ili ne daj Bože rad za plaću u nekoj kancelariji. Htjela se ona baviti pjevanjem, imala je po vlastitom sudu odličan glas, izvrstan kapacitet pluća jer opće je poznato da je količina zraka izuzetno važna za dobro pjevanje. Ona je čak doslovce i u svojoj vlastitoj glavi dala prednost zraku na uštrb veličine mozga samo da taj kapacitet zraka bude što veći! Glupa publika ipak nije mislila da ima dobar glas, štoviše bila je na nekom lošem glasu no to nije spriječilo glavnu facu među međimurskim milijunašima, Stiva Oršuša, da ju zaprosi na što je ona vrlo radosno pristala jer usprkos veličini mozga znala je zbrajati i oduzimati do sto pa je izračunala da njen dragi Stivek neće još dugo.

Darija Žilić | Isvahan

 

Jučer sam sjedila kraj Mramornog mora, u malom gradiću sam pojela riblju juhu i gledala torte i kolače u izlozima slastičarni. Obala je prepuna dječje obuće, crnih cipelica i jeftinih tenisica, gledamo je dok pijemo crni čaj i mislimo o noćnom letu. Miriše riba, razrezana dinja, miriše meso i mlijeko. Do večeri šećemo malim gradićem punim ružičastih kuća i malih restorana.

petak, 29. siječnja 2021.

'Sladoledar' finske dobitnice nagrade EU za književnost Katri Lipson na hrvatskom


vrijeme: 29.01.2021.
Naklada Ljevak objavila je roman 'Sladoledar' finske autorice Katri Lipson, zaigranu i maštovitu obiteljsku kroniku ovjenčanu 2013. godine Nagradom Europske unije za književnost.

Katri Lipson (1965.) finska je spisateljica i liječnica. Piše bajke, kratke priče, pjesme, drame i romane. Njezin debitantski roman "Kozmonaut" (2008.) uvršten je u uži izbor za uglednu nagradu Finlandia 2008. godine i iste godine osvojio je nagradu Helsingin Sanomat za najbolji debitantski roman. Njezin drugi roman, "Sladoledar" (2012.) godine 2013. osvojio je nagradu Europske unije za književnost. Autorica je još dva romana, "Detroit" (2016.) i "Najtužnija igra" (2019).

Roman "Sladoledar" obiteljska je kronika koju je kritika ocijenila kao sjajan i vješt prikaz europejstva koji oduzima dah.

2021. Godina čitanja i Čitateljskih izazova


vrijeme: 29.01.2021.


Kao doprinos Godini čitanja osmišljen je program 'Čitateljski izazovi HČD-a'. Svaki mjesec na mrežnoj stranici Hrvatskog čitateljskog društva, kao i na ostalim mrežnim mjestima HČD-a, bit će objavljen po jedan izazov u koji se mogu uključiti svi zainteresirani ljubitelji čitanja. Misao vodilja u osmišljavanju ovih izazova je činjenica da čitanje, između ostaloga, pospješuje razumijevanje međuljudske komunikacije te povećava emotivnu inteligenciju i toleranciju.

Sonja Ajh | Šuma

 

Šumom šumore kiše.

Tiše su kiše

kad lišće diše.

Tajnu šuma skriva

oku tajna nedokučiva

srcu postaje čitljiva.

Ptičja pjesma odjeknula

čaroliju šumsku nadahnula

dušu putnika  taknula.

               Priroda je dobrostiva i onome tko njene čari ne poznaje.



Blanka Will | Zima u Baranji





Iznad obrisa jablanova 
nebo, jantar na izlasku

lomi se sunčev zov
nad predjelom vode i sna.

Sa strane šume leden okov 
bezazlen kao šlingani vez 

opšivene bjelinom
miruju čiklje. 


(foto: Go2Baranja)

Kitana Žižić | Nepovjerljiva ljubav

 

A mislila sam da sam ja ta koja voli manje. Prvi put sam ga ugledala na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Stasom i lijepim licem podsjećao me na tada vrlo popularnog Harrisona Forda. 

Nije mi bilo lako skrenuti pažnju na sebe, jer je pripadao relativno zatvorenom društvu Crnogoraca. Nekih koji su došli studirati u Splitu, a drugih porijeklom iz Crne gore, koji su  živjeli u Hrvatskoj. “Moj Vrc“ je djetinjstvo proveo u Sinju, kasnije se doselio u Split i živio u Paićevoj ulici, danas je to Stepinčeva. 

Nas dvije popularne studentice ponašanjem nismo ulijevale povjerenje onima ozbiljnijim. Usprkos najboljim ocjenama. Dvojili su o našoj dostignutoj zrelosti. Nije nas bilo nimalo briga. Voljele smo šale i zafrkancije, bez obzira na možebitne posljedice i uvijek imale „u rukavu“ nekog zgodnog i simpatičnog mladića da ga osvajamo na ne baš uobičajen način.

Milan Frčko | Velka voda


Tlak se zdigel. Drava zemlico plavi.
Ne bi me ni sajlom vu hiži zadržal.
Gda je tlak padal za čelo sam se držal-
gruntal je bača. Čon ga je pozdravil

i odpelal spod zmržnjenog listja od vrbe.
Vudica se kopitala v zrako.
Spazil je f čonu jeno malo mlako.
" Trdokoren sam ja. Mene luknje ne srde"-

stiha je gonđal. Vodičnjak se zvinol,
predi nek je opčutil vu laktu šusa.
" Pustil bom nek vleče i onda curiknol.

Baš me briga če se oprava zamusa.
Minusi ribe fkane, a ja tebe".
" Senjal sam te"- šepče smuđu kraj sebe.

četvrtak, 28. siječnja 2021.

Evakuacija ostavštine književnika Ante Kovačića


vrijeme: 28.01.2021.
mjesto: Glina
url: https://min-kulture.gov.hr/

U koordinaciji s Ravnateljstvom civilne zaštite, pripadnicima Hrvatske gorske službe spašavanja, stručnim timom konzervatora Ministarstva kulture i medija te djelatnicima Gradskog muzeja Sisak i tvrtke Kunsttrans Zagreb d.o.o. uspješno je provedena još jedna evakuacija pokretne kulturne baštine s potresima pogođenog područja.

Natječaj za dramske pisce u sklopu projekta 'New Stages South-East'


prijava: 07.02.2021.
Goethe-Instituti iz jugoistočne Europe – Bosne i Hercegovine, Bugarske, Grčke, Hrvatske, Rumunjske, Srbije i Cipra zajednički započinju višegodišnji projekt pod nazivom 'New Stages South-East' kako bi poduprli mlade dramske pisce i osnažili međunarodnu razmjenu i suradnju. Goethe-Institut Kroatien raspisuje natječaj za sudjelovanje na osmomjesečnom programu za razvoj dramskog teksta koji je dio ovog projekta. Natječaj je otvoren do 7. veljače 2021.!

Dječje kazalište Dubrava prikazuje predstavu 'Mali princ'



vrijeme: 30.01.2021. - 10.02.2021.
url: https://kazalistedubrava.hr/djecje-kazaliste-dubrava-prikazuje-2/
U subotu, 30. siječnja, u 18 sati sati, Dječje kazalište Dubrava prikazuje predstavu 'Mali princ'. Snimka predstave bit će aktivna do srijede, 10. veljače 2021. godine.

Ovo klasično djelo dječje književnosti, autor Antoine de Saint-Exupéry napisao je 1943. godine u SAD-u. Premda bez prevelikih očekivanja, ispostavilo se da je autor ostao zapamćen baš po ovoj kratkoj noveli, te je Mali princ postao nezaobilaznim dijelom svjetske književnosti.

Mali princ idealan je vodič za djecu i mlade kroz prve dvojbe, strahove i životne gubitke.

Neodređenim trenutkom odrastanja, koji se djeci uvijek dogodi, nešto ranije ili kasnije, bačeni su u zbunjujući, apsurdni i često zastrašujući svijet odraslih.

https://www.facebook.com/kazalistedubrava/

https://www.youtube.com/user/dkdubrava/featured

Izvor:Clturnet.hr

Preminula je Višnja Goljački

 

Preminula je Višnja Goljački, svestrana umjetnica, spisateljica, urednica, osnivačica nekoliko časopisa i portala i ravanteljica Pučkog otvorenog učilišta Zaprešić.

Dugi niz godina utjecala je na društvo i podizala kulturu, umjetnost i književnost na višu razinu kroz različite programe i manifestacije u Pučkom otvorenom učilištu, a u Zaprešićkom Špiglu, časopisu za promociju urbane kulture, sporta i gospodarstva promovirala je teme i ljude Zaprešića kroz pregršt informacija, intervjua i putopisa.

Više...

Izrazima sućuti pridružuje se Uredništvo časopisa "Kvaka" i Društvo za promicanje kulture "Kvaka"

Fotografija: Zaprešićki špigl
s promocije romana "Pisma iz limba"
30 lipnja 2008

GISKO književni kvizovi 'Hrvatska književnost'



vrijeme: 29.01.2021.


S obzirom na sve veću popularnost kvizova u mrežnom okruženju, Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek organizira GISKO književne kvizove, koji se održavaju svaki posljednji petak u mjesecu. Kvizovi se sastoje od 20 pitanja s 3 ponuđena odgovora od kojih je jedan točan, a pitanja sastavljaju knjižničari. Svaki mjesec očekuju vas nove, uzbudljive teme, žanrovi i književni kviz motivi!

Kitana Žižić | Jole prva liga

 

Naše prvo dijete bila je kćerka i tek tada sam shvatila što znači biti majka. I bila presretna jer mi se želja ispunila. Već sam imala spremljeno ime za nju iz „Plamenih inkvizitora“. Zagorkina Tajana je vjerovala da Sunce uvijek čeka iza oblaka, a takvu vjeru htjela sam u amanet prenijeti kćeri dodijelivši joj to ime.

Kad sam ponovo ostala u drugom stanju opet sam priželjkivala kćerku. Znam i zašto premda je suprug gajio nadu da ćemo dobiti sina. U to vrijeme nije se znalo što čuči u maminim trbuhu. Ultrazvuk je već bio u upotrebi te je moguće da se moglo znati, ali nikome nije padalo na pamet pitati. To je bila čarobna lutrija, čiji smo zgoditak s radošću iščekivali, nadali se ponajprije zdravoj bebi ali ništa se unaprijed nije kupovalo, osim onoga na što spol djeteta nije igrao nikakvu ulogu.

Valerio Orlić | Poetski brod u „Luci različitosti“


Razgovor pripremio i vodio: Nikla Šimić Tonin

Više je povoda ovome razgovoru u ovo vrijeme – nevrijeme, kada pojedinci toliko toga čine svojim osobnim angažmanom da se u sve ne uvuče muk, da se ne čuje riječ među ljudima, poetska riječ, riječ. Jedan od takvih je pjesnik Valerio Orlić.

Za one koji vas ne znaju, tko je Valerio Orlić?

Često tragamo za tim spoznajama u životu i često se pitamo tko smo ili što smo? Zbog čega smo tu, na ovom proputovanju svijetom? Tragajući za tim odgovorima, spoznao sam kako naslov moje zbirke pjesama koju sam objavio davne 2004. godine „Gospodar svoga vremena“, najbolje oslikava mene, a i daje odgovor na Vaše pitanje. 

Dovoljno sam slobodan putovati svijetom koji nudi razne okove i biti Gospodar svoga vremena, to je veliko bogatstvo jer većinom smo zarobljenici vremena, sistema, tradicije… Iako dobro znamo kako je to utopija slobode i umjetničke kreativnosti, obično pokleknemo pred tim kalupima života.  

Moja je sloboda iskonsko nadahnuće, porođaj i porinuće pjesme u beskonačno plavetnilo neba. Moja sloboda je i moja tamnica iz koje se slijevaju najljepši stihovi, kao zrake svjetlosti niz padine Učke ili veličanstveni bijeli Velebit. 

Biti u mraku ne znači ne vidjeti sjaj mjeseca i zvijezda, trebamo tragati za duševnim mirom jer on je tu, na našem proputovanju životom. Kad ga pronađemo, duboko trebamo udahnuti svu tu ljepotu, jer ona je samo trenutak na našoj stazi. 

Vrstan ste pjesnik, kazivač stihova, urednik, kritičar… Na koga bi ste ukazali na hrvatskoj poetskoj sceni?

Davorka Črnčec | Kismet, jezerski

 

Sa šarenim čamcima učvorila bih
stopala, jezik, nestrpljivost,
tragove ka istoku
zazibane u kismet, u šaš,
u mirise čajeva s Orijenta,
među rebra namreškane vode.

Da mi je,
ovako nemirnoj rijeci,
zajahati labudove misli, jezerske.
_____________________________________
kismet (tur. kısmet, od arap. qisma: udio, dodjela): sudbina, udes, ono što je svakome unaprijed određeno, ne može se izbjeći niti se može protiv istog boriti; povoljan obrat, sretan ishod.

Nikola Kornesczan | Prisjećajući se zraka

 


Prisjećajući se zraka

još sjećamo se neba tekućeg u more 

razrijeđenog azurnim i staklastim zrakom 

sivim vjetrom 

pireći s rubova svega što se vidi  

odnekle iz drugih godišnjih doba 

bez mjeseca sa snijegom i hladnim kišama

izravnavajući sve izokola 

kao neke slojevi doima što se sklapaju 

što se raspadaju na nešto drugo 

nego što bi trebalo utvrditi znanu stvarnost 

još sjećamo se valova modre boje

napunjajući blizine 

terase leda donesenog s planina 

luke s kojih gledamo beskrajnost 

osupnutu ponekad s razmacima bez horizonta 

s nečim što moglo bi postojati 

noćima kad samo hladne vode 

imaju još uvijek svoje konture 

kao neke jasne limese 

potrebne za potvrdu stranih povrata 

čak onih koji žele 

vjerovati u nešto drugo negoli u ono što se vidi 

upravo sad 

kad sjetimo se zraka 

špigle napunjene prozirnostima  

nekoliko sjena što plamte iza stakla 

difuzni pogledi 

održavajući još uvijek žive zimske siluete 

oblici odvojeni od ostalih oblika 

pojedinosti potpunosti drugog svijeta 

raspršujući se posvuda neravnomjerno 

osvjetljavajući zrak raspadnut na nijanse 

podsjećajući na vode zapada 

gradovi u kojima osjećamo se prisutnima 

čak i sad 

kad naokolo traje samo to 

čega moći ćemo se sjetiti bilo kada 



Prijevod na Hrvatski: autor


_______________________________

(izvorna verzija, na rumunjskom)




Amintind aerul

ne mai amintim cerul scurs în mare

diluat cu aer azuriu și sticlos

cu vânt cenușiu 

suflând dinspre marginile celor văzute

de undeva din alte anotimpuri

fără luni cu zăpezi și ploi reci

aplatizând totul în jur

ca pe niște straturi de aparențe suprapuse

descompuse în altceva 

decât ar trebui să desemneze realul cunoscut

ne mai amintim valuri de albastru

inundând apropierile

terase de gheață adusă din munți

porturi din care scrutăm necuprinsul

confundat uneori cu depărtări fără orizont

cu ceva ce ar putea exista

în nopți în care doar apele reci 

își mai păstrează contururi

ca niște limite clare

necesare confirmării revenirilor străine

tocmai celor ce-și doresc

să creadă altceva decât ceea ce văd

tocmai acum 

când ne amintim aerul

oglinzi umplute cu transparențe

câteva umbre arzând în dosul sticlei

priviri difuze

păstrând încă vii siluetele iernii

forme desprinse de alte forme

amănuntele plenitudinii altei lumi

dispersându-se în mod inegal pretutindeni

luminând aerul descompus în nuanțe

amintind apele apusului

orașe în care ne simțim prezenți

chiar și acum 

când împrejur dăinuie doar ceea

ce se va putea aminti orișicând

srijeda, 27. siječnja 2021.

Sven Adam Ewin | Što činiti?

 

(uz Dan sjećanja na žrtve holokausta)
Taj goli ljudski skelet. Te gladne kosti
(S pečatom smrtne patnje deset na skali).
Je li dovoljno reći samo: „oprosti“?
Ili, krijući pogled: „mi nismo znali“?
No što će biti kada utihnu krici,
Koji bi potez mogao biti pravi?
Da taj što visi na bodljikavoj žici
U istu žicu onoga drugog stavi?
Pa kada jednom postigne ravnotežu,
Za istu žicu da drugi njemu sude?
Il da od žice splete ribarsku mrežu
I kao Petar pođe loviti Ljude?
A mrežu da mu kidaju isti oni,
Kojih su puni i Prostor i Eoni!

Najstariji koprivnički knjižničar Zvonimir Tomac danas slavi svoj 102. rođendan.

 

Početkom ove  godine gospodin Tomac je na adresu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ poslao  svoju novu knjigu „Povečernja zvonca“, poklon koprivničkim građanima – članovima Knjižnice kao i prethodnih četrnaest knjiga poezije, crtica, eseja, komentara. Suradnja  i prijateljstvo koprivničkih knjižničara i gospodina Tomca traju deset godina, naročito nakon njegovih posjeta 2011., 2012. i 2014. godine i književnih susreta sa stanarima Doma za starije i nemoćne u Koprivnici. Stoga mu od srca želimo puno zdravlja i novih knjiga.
Više...

Čestitkama se pridružuje Društvo za promicanje kulture "Kvaka" i Uredništvo časopisa "Kvaka"


Darija Žilić | Predvečernji dijalozi


Danima ponavljaju se dijalozi. Razgovaramo sami sa sobom. Ležimo na krevetu obrubljenom mekom dekom, mašemo rukama. Ponavljamo iste rečenice, kao da je molitva u pitanju. Samo se dinamika mijenja. Ako je sumrak mračniji, nemir potresa tijelo i ono se spušta još niže. Samo glava izviruje. I naglas biće samom sebi objašnjava tijek stvari. Dva bića na različitim mjestima. U nevidljivom dijalogu. Riječi se odbijaju o stropove i padaju dole, kao zbunjene mušice. Opijene od vina koje istječe iz tih grozdova sintagmi. Odlaze te rečenice u vjetar, nikog ne pozdravljaju. Nakon tog razgovora, ostaje tek jezgra, dohvaćen smisao koji se crveni. Sumnja i nada. Kao paket za vječno preživljavanje.

Nataša Debeljak i Marina Kuleš | Rezultati ankete o navikama čitanja u Hrvatskoj u 2020. godini

 

Zanimalo nas je koliko knjiga pročita i kupi publika koja prema njima pokazuje interes, koliko čitaju domaće autore, što misle o blogerima, što o knjižnicama i što o knjižarama. Kako bismo došli do te publike anketu smo objavili na svojim društvenim mrežama, pozvali smo izdavače, knjižare i book blogere da podijele informaciju sa svojom publikom, te smo ju podijelile u knjiške Facebook grupe. U jako kratkom vremenu dobile smo više od 750 prijava i na temelju toga smo uspjele izvući neke zanimjive podatke o navikama čitanja, o onome što čitatelji vole i cijene i ono što im se trenutno ne sviđa. Kada bi se ovakvo nešto provodilo redovito i kada bi se ponude i naslovi oblikovali prema ovakvim rezultatima, vjerujemo da bi se cijela knjiška scena kod nas podigla na jednu puno veću razinu.

Pregled rezultata istraživanja

Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu "Srcohvat" Andrijane Grgičević

Piše: Mirjana Mrkela 

Otkrivanje riječi 

Uzme se šaka riječi, starih i novih. Na hrpi s koje uzmeš, manjak se uopće ne opaža. Svaka riječ je ispisana na svome kartončiću. Riječi se prekriju maramom i onda se mogu otkrivati. 

— Ali odakle ti te riječi? — pita me gustokosa Andrijana. 

Katarina Zadrija | Cunjek


V vode se cunjek  moči

Pralja mu luga pripravlja

V beljitnicu vodu toči.

 

Na rifljače riflja hitra

Pak ga gnjete vu koritu

Cunjek cvili, jafče, titra.

 

Z korita bi zletel vun!

Z zoubi stišće jada pun.

Bi se zmeknul, kukuriknul

Če ga rožak ne bi piknul.

 

Čkomi v truc culanjek trpi

Vesel boudi friškoj zakrpi.

Si prehitil preko svoji pleči

Deset takvi se čkomeči.

 

Če te bolje gnjeli boudu

Prali, ribali z soudu,

Bouš se blješčil kakti biser

Kral njim boudeš saku misel.

 

Kral njim boudeš saku senju

Rada vidli bi ti tenju

Da odhajaš sad bi šteli

Morti bi te sebi zeli.

 

Trgovci došli bi z novci

Kupili bi tebe rada

Če od cunjka zide balada.

Noute bi ti rada krali

Kak popievaš bi igrali.