subota, 30. lipnja 2018.

Lorena Kujek | Kontradiktorna reanimacija


Prevoljeni,
smijem li multiplicirano umirati
makar u profazi snova
unutar labirinata tajnih prolaza?

Obećajem da ću se probuditi.

Krucijalno donosim odluke
od kojih me trese groznica
temperaturnog šoka.

Igor Petrić | Vještina prigovaranja


Trudiš se
promijeniti.
Dan za danom,
godinama,
ali ništa.
Ništa ne može zamijeniti
osjećaj ponosa, uzbuđenja,
zadovoljštine
kad nekoga dovedeš do ruba

Park Zrinjevac ponovno postaje plaža s morem knjiga


vrijeme: 30.06.2018. - 08.07.2018.
mjesto: Zagreb; Zrinjevac
Zagrebački park Zrinjevac i ove se godine pretvara u najpoželjniju plažu grada, zahvaljujući jedinstvenoj manifestaciji promocije knjige i čitanja 'More knjiga', koja će od 30. lipnja do 8. srpnja ponuditi Zagrepčanima i njihovim gostima bogat program tajnih filmskih projekcija, glazbenih večeri i happy hour popusta na knjige, uz više od 300 besplatnih naslova ponuđenih na čitanje u ambijentu središnje gradske oaze.

Kako se ističe u najavi, riječ je o projektu nakladnika Lumen kojim se želi svim ljubiteljima knjige ponuditi priliku da obogate svoje privatne knjižnice novim naslovima po promotivnim cijenama.

"U isto vrijeme želja nam je stvoriti događaj koji će biti zanimljiv i atraktivan sve većem broju stranih gostiju koji i u ljetnim mjesecima posjećuju Zagreb", poručila je organizatorica "Mora knjiga" Ana Marija Žužul.

Tijekom desetodnevnog programa posjetitelji će tako imati priliku uživati u jedinstvenom ljetnom ambijentu plaže te svim popratnim ljetnim sadržajima - koktelima, ležaljkama, pijesku, besplatnim naslovima na hrvatskom i engleskom jeziku nadohvat ruke, novoobjavljenim naslovima, ali i prigodnim popustima na sve naslove koji će se moći kupiti za vrijeme trajanja "Mora knjiga".

Za vizualni identitet događanja zaslužni su konceptualni umjetnik Mario Miše i arhitektonski studio B!RO, čija će se zajednička vizija "Mora knjiga" prostirati na preko 300 četvornih metara, a inspirirana je beduinskom kulturom.

Manifestacija je proteklih godina privukla velik broj domaćih i stranih ljubitelja čarobnog svijeta knjiga, a organizatori i ove godine najavljuju brojne zanimljivosti u zelenoj oazi koju nudi park Zrinjevac.

Ljubitelji filma uživat će u tajnim filmskim projekcijama u suradnji s Motovun Film Festivalom, za zaljubljenike u glazbu pripremljen je program nastupa DJ-eva u suradnji s Hrvojem Jelinčićem te DJ kolektivom Frühstück.

Uz bogat popratni zabavni program, tijekom radnih dana svi posjetitelji od 16 do 18 sati imat će mogućnost kupnje knjiga uz posebne popuste, u sklopu Happy Hour-a koji je već tradicionalan dio zagrebačkog "Mora knjiga".

Projekt su prepoznali i podržali Turistička zajednica Grada Zagreba i Ministarstvo kulture.

Izvor:Culturnet.hr

Zoran Hercigonja | Patrik Weiss: Purpurni oblaci, zbirka pjesama


„Purni oblaci“, naslov su postmodernističke  zbirke pjesama s primjesom avangardističkog imperativa stalnog čišćenja tromog i mlitavog.  Specifična forma pisanja otvorenog tipa, gotovo krajnje individualizirana, pjesma kao  srce pružano na otvorenom dlanu, doslovno  razbijaju  sektaško egocentrično obožavanje  okvira ustaljenosti.  Moreplovne pjesme različitih tematika (ljubav, moć, ignorancija, zaslijepljenost, okviri izbljedjele duge) slijepljene su u  jednu sintagmu: otvoreno i razborito suptilno  kritiziranje okvira ustaljenosti  nasuprot zdravorazumskom uviđaju u realnost.

Ovo je jedan od onih naslova kojeg nije moguće bilo kako protumačiti; naslova koji nemaju nikakve veze s tijelom knjige. Jasan, nedvosmislen i fokusiran na bitno. To je naslov koji ocrtava žrtve ovijene riječima i stilom.  „Purpurni oblaci“, nedvosmislen naslov i jasne namjere!  U trezvenom imaginariju društveno uvjetovanog života, oblaci su ili bijeli ili sivi ili crni oblaci, radikalno podvrgnuti  žmirenju na oba oka.  Purpurno znači izvan okvira, izvan ustaljenih normi u promjeni dosadašnje paradigme anakronizama.

Patrik Weis objavio je svoju drugu zbirku poezije


.


Purpurni oblaci
Patrik Weis objavio je svoju drugu zbirku poezije Purpurni oblaci. Istase može naručiti kod naklade Redak putem sljedeće poveznice:

Purpurni oblaci

BILJEŠKA O PISCU

Umjesto da pišem nepotrebne retke o samome sebi, reći ću
sve s par stihova koji me trenutno opisuju bolje nego išta što bi
vam bio u stanju slagati.

“ Imam mladež na levoj strani
na jesen obično imam i grip
još sam kod mame i tate na hrani
ja sam vrlo, vrlo zadovoljan tip ”

(Riblja Čorba; Pokvarena mašta i prljave strasti, 1981.)

Purpurni oblaci

Preuzmi za čitanje.Preuzmi za čitanje

Dnevnik (ne)obične djevojke 2.


Odmor za dušu

Piše: Božana Ćosić

Nakon svega što sam saznala posljednjih dana, odlučila sam si uzeti predah. Nakupilo mi se mnogo toga. I sve bi bilo u redu da mogu pronaći barem neki smisao, neki zaključak, bilo što osim potpune zbunjenosti. I dalje mi ništa nije jasno. I dalje mi nitko ništa konkretno ne govori. Sve se vrti u nekoj zagonetki koju ću kad-tad otkriti. 

Za sada ostavljam Svena, njegovu i moju mamu po strani. Uistinu mi je potreban odmor, i to odmor za dušu.

Slavica Gazibara | Nebo



kad se ne svađam sa sobom
i besplodno filozofiram
ja pišem

iščitavam ljepotu u mrvicama
i pitam se vode li me one mome domu
i kojim kemijskim postupkom javu pretvaram u san
kad već obrnuto nije moguće

petak, 29. lipnja 2018.

Gorkić Taradi | Otvoreno pismo HRT-u


Poštovani urednici HRT-a,

šaljem vam ovo otvoreno pismo povodom titlovanja kajkavskog narječja na hrvatski jezik u emisiji Sjeverozapadni vjetar: Između legende i stvarnosti. Ovo pismo sam inače napisao na čistokrvnom kajkavskom dijalektu (ne na onom poludijalektu koji se govorio u emisiji, a vi ste ga titlovali!) i debelo sam platio službenom prevoditelju da ga prevede na hrvatski jezik koji vi govorite i razumijete. Ne osuđujem taj vaš potez i apsolutno ga razumijem.

Vjerujem da ćete onda i vi razumjeti moj zahtjev:

kako ja redovito plaćam HRT pretplatu, smatram da imam pravo na nesmetano gledanje HRT programa. No činjenica je da su strane emisije , filmovi, serije… titlovani na hrvatski jezik. Kako vi ne razumijete kajkavski i titlujete na hrvatski, smatram da razumijete moju potrebu da ja kao redovni pretplatnik HRT programa želim kajkavske titlove stranih emisija. Naravno, ne samo stranih emisija nego i emisija na hrvatskom jeziku jer ja živim u Međimurju, moje materinje (i očevo) narječje ja kajkavsko pa s obzirom na vaš stav o titlovanju imam puno pravo na titlove na kajkavskom narječju i jeziku!

Vjerujem da ste svjesni da i po Ustavu morate osigurati titlove s hrvatskog na kajkavskom kao što ste titlovali kajkavski na hrvatski, odredba o ravnopravnosti. Naravno da ovo nema nikakve veze s onom narodnom Mi Međimurci smo si dobri s Hrvatima ili tezom da je Hrvatska do Drave!

Vjerujem da neće morati doći do prestanka plaćanja HRT pristojbe s moje strane, a i drugih Međimuraca i kajkavaca jer sam siguran da ćete ispuniti svoju ustavnu obavezu! Ipak je u pitanju povelik broj redovnih pretplatnika:)

Vaš, za sada još uvijek redovan pretplatnik,
Gorkić Taradi, Čakovec

Dejan Ivanović | O pesničkom umeću


Pesnici se trude da otkriju;
Koliko dugo mogu pisati poeziju,
zaneti, ushićenjem obuzeti,
da im se misao ne pomuti?
Da ostane razgovetna, jasna.
Da im stihovi i rime,
ne postanu vetrometine,                   
jedna drugoj nasumično slične...                
Kad se usklade poznate misli, sasvim obične,                                     
oprezno i nehotično nam liče,                                 
na skulpture klasične izvajane od kamena;
(pristigle odnekud izvan stvari i vremena)
rukom nejasne siluete što se sapliće
na bledo svetlo mesečine, opijena!

Predstavljen program 7. festivala Miroslav Krleža

vrijeme: 01.07.2018. - 07.07.2018.
mjesto: Zagreb

Program 7. festivala Miroslav Krleža, koji se održava od 1. do 7. srpnja, posvećen 125. obljetnici rođenja toga književnika predstavljen je u četvrtak na konferenciji za novinare u Krležinu Gvozdu.

Festival počinje  premijerom predstave/kviza "Krležina igra detekcije" redatelja Marija Kovača u dramaturgiji Ane Prolić, najavio je ravnatelj  Festivala Miroslav Krleža Goran Matović.

Završava predstavom srpskoga redatelja Zlatka Pakovića "Krleža ili što su nama zastave i što smo mi zastavama, da tako za njima plačemo?" u produkciji Montažstroja.

Reprizirat ćemo, istaknuo je Matović, i prošlogodišnju premijeru redatelja Ivana Planinića "Doviđenja na nebu".

U programu je i projekcija filma "Glembajevi" Antuna Vrdoljaka na kojoj će sudjelovati glumci i filmska ekipa, napomenuo je.

U popratnom dijelu programa, najavljena je i konferencija  "Sukob Tita i Staljina: 70 godina kasnije" na kojoj sudjeluju  profesor Filozofskoga fakulteta u Ljubljani Božo Repe i Tvrtko Jakovina s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te glumac Luka Dragić.

Pred Krležinim spomenikom u Dubrvakinu putu Nikša Marinović kazivat će Krležine zapise "O malograđanskoj ljubavi spram hrvatstvu", a u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) o Krležinim rukopisima govorit će Lada Čale Feldman, Tomislav Brlek i Irena Galić Bešker.

U sklopu 7. festivala Miroslav Krleža na Krležinu Gvozdu bit će otvorena izložba "Dijalozi" Boris Bućan/Miroslav Krleža. Autor postava je akademik Tonko Maroević.

Najavljena je i izvedba radiodrame "Krleža, stani u red!, autorice Vesne Mačković, a na "Sjećanju Krležinih suvremenika" govorit će Rupprecht S. Baur u razgovoru s Goranom Matovićem dok će o "Krleži na njemačkom" u razgovoru sudjelovati Rupprecht S. Baur, Marijan Bobinac, Boris Perić i Branko Brezovec.

Pokrovitelji 7. festivala Miroslav Krleža su Grad Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Turistička zajednica grada Zagreba. 

 
Izvor:Culturnet.hr

FSK od 2. do 8. rujna s najvećim brojem i najzanimljivijim gostima do sad


vrijeme: 02.09.2018. - 08.09.2018.
mjesto: Zagreb / Split

Šesti Festival svjetske književnosti (FSK) održat će se u Zagrebu i Splitu od 2. do 8. rujna, ove godine s najvećim brojem i najzanimljivijim gostima do sad, među kojima su u četvrtak u Zagrebu najavljeni francuska književna zvijezda Frédéric Beigbeder, Šveđanin Jonas Hassen Khemiri, Bookerovac Richard Flanagan, dobitnik Man Booker Internationala David Grossman, te ovogodišnja dobitnica te nagrade, poljska književnica Olga Tokarczuk.
 
Programski direktor i glavni urednik organizatora, nakladničke kuće Fraktura Seid Serdarević istaknuo je na konferenciji za novinare kako, za razliku od tri prethodna izdanja, festival ovaj puta nema zemlju u fokusu, ali zato ima možda najzanimljivije goste do sad.
Tijekom svih godina održavanja festival se profilirao ne samo izborom gostiju i brojem programa već i posjećenošću koja premašuje 90 posto među najvažnije književne festivale koji se održavaju u Hrvatskoj i širem okružju, rekao je Serdarević, a ove godine predstavit će, po šesti put u Zagrebu i treći u Splitu, "veličanstvene" goste iz svih krajeva svijeta: "Do sada je potvrđen najveći broj gostiju i programa, njih stotinjak iz 17 zemalja – od Australije, preko Europe i Afrike do Južne Amerike – koji će sudjelovati u pedesetak programa".
"Uz književnike i moderatore sudjeluju, kao i uvijek, likovni umjetnici i glazbenici; oni će u desetak dana početkom rujna posjetiti Hrvatsku i biti u međusobnom dijalogu, te će predstaviti svoja djela hrvatskoj publici", dodao je Serdarević.

Božica Jelušić | Livadni kosi otkosi


Ostati mi nije, niti mi se ide.
Ova mjesta nose od korova pečat.
Od previše sjaja oči obnevide,
U tvojoj se crkvi ne isplati klečat.

Na izvoru tvome neprestano žeđam.
Gradovi su tijesni, polje je široko.
Od zaduhe patim, na uzdah se vrijeđam,
Crno mi je sjeme upalo u oko.

Neka nas ne pamte tankovlase trave.
Završit će loše naša epopeja.
Mala školjka uha, parfemi otave-
Sve je već daleko, kao Heraklea.

Ne pobijedi onaj, koji prvi shvati
Kako hitro blijede ljubavne arome.
Ne želim se više kao do sad zvati,
Niti mi se hoće zboriti o tome.

Dani mladih dramskih autora | Natječaj za dramu za mlade


U sklopu projekta "Dani mladih dramskih autora" i u suradnji sa Scenom „Gorica“, portal www.drame.hr raspisuje natječaj za dramu za mlade. Natječaj je otvoren za sve dramske pisce, bez dobnog ograničenja, a posebnom nagradom u iznosu od 5.000 kn neto stimulirat će se jedan/jedna mladi autor/ica u dobi između 18-25 godina, čija drama može, ali i ne mora nužno biti pobjednička drama.
Propozicije natječaja

Multimedijalno predavanje “Polarni san” | Prva hrvatska ekspedicija na Južni pol



U organizaciji GKK u utorak 3. srpnja u 21.00 sati u kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću održat će se multimedijalno predavanje Davora Rostuhara “Polarni san”.

Što čovjek mora napraviti da bi ostvario svoj san?

Darko Balaš | Miris ruže...



Ne, ti nisi prolazna prašina,
Trag sjećanja koji vjetar raznese;
U tebi je strast, avantura, divljina!
Miris ruže, što ga život donese.

Ne, za tebe kraj ne postoji...
Nit vrijeme, nit zaborav sudbine.
Nek te zapišu za vječnost stihovi moji,
Na stranice beskraja, nježne i fine.

Da, ljubavlju stvaraš svemir za dvoje,
Što zauvijek međ' zvijezdama blista;
Voljena, gledam bogove kroz oči tvoje,
Kad nestane sve, ti ostat ćeš ista!

Da, jedino ljubav bez granica traje...
I ne može nestati, jer srca je pišu;
Zato se život ljudima daje,
Miris ruže, nek ga zajedno dišu.

Maja Šiprak | Moj si svjetionik


bez tebe ostala bih pusti ocean
jalova pučina lišena svjetionika i brodova
zjenica koje iščekuju pogled
jači od ljetnog podnevnog sunca
da zaiskri kad tebe ugledaju

tišinom i nježnošću
zapleo si se u moju kosu
i spleo ljubavnu pletenicu
finom čipkom ogrnuo mi dušu
pa te grlim djetinjom radošću
i ljubim vatrom uzajamnog pripadanja

želim useliti radost u tvoje dane
izbrisati nemire
toplim dlanom na obrazima
iskonom te ljubiti
do iskona ti se dati

četvrtak, 28. lipnja 2018.

Snježana Akrap-Sušac | Rimski bljeskovi

   
Sušam tišinu.Viče. “Kad tišina zavrišti... opako je“, reče prijatelj. Znam što mi je činiti – putovati! Sjetih se Baudelaireovih savjeta: „ Opojen treba uvijek biti... da ne osjećate strahoviti jaram vremena koji vam tišti ramena i prigiba vas k zemlji. “Umjesto vina, poezije ili kreposti, odabrah zračnu luku i uputih se u Rim. Bilo je to prije mnogo ljeta. Ostali su bljeskovi.

Darko Balaš | Ratnik s dušom 16.


Hladno je, iako si na korak od vatre što se čini samim izvorom života i dalje je hladno. Je li to bunilo, nekakva čudna igra sudbine što daje lažnu nadu izgubljenima ili kroz narančasti zastor plamena koji je iznenada nikao ispred tebe, slutiš jedva vidljivu konturu čovjeka? Konturu koja se se sve više izobličava u prijeteću sjenku koja naplaćuje svaki prilaz spasonosnoj vatri sred ledene smrti. Jer, ništa u ovome smrtnom životu ne dolazi besplatno, tako su ti oduvijek govorili čak i prastari mudraci koje si sretao putem. Grijanje uz vatru imat će svoju cijenu. Cijenu života. Više refleksom nego snagom podižeš ruke u obranu svoje male egzistencije i osjećaš kako ti strah od neznanog donosi sobom jedino misli opreza i sumnje. Nepovjerenja i straha. I slutiš kraj.

F12 | „Free art display“ – Duga Resa – 01.07.2018.



F12 platforma nezavisna je Karlovačka platforma za promociju i razmjenu umjetnosti s ciljem širenja ideje o Community artu i dovođenju kreativnih praksi u javne prostore.

U sklopu projekta „F12: Free art display“, F12 donosi nove aktivnosti u obliku besplatnih izložbenih postava u Dugoj Resi, Lovincu, Karlovcu i Zagrebu.

Prvi izložbeni postav biti će realiziran u Dugoj Resi, 01.07.2018. u 17 sati u Amfiteatru!

Božica Jelušić | Ne donosim pjesme onima kojima je sve prolazno kao dim na vjetru


Sandra Pocrnić Mlakar
Piše Sandra Pocrnić Mlakar

Dvije nove knjige objavljene ove godine – knjiga eseja „Sredinom mojih dana“ i zbirka poezije „Kotačev slavopoj“ – zaokružuju divljenja vrijedan broj od 55 dosad objavljenih knjiga Božice Jelušić, književnice, prevoditeljice, i pjesnikinje, i strastvene govornice koja svoj rad, kako često naglašava, posvećuje prirodi i djeci.

Božica Jelušić ljeta provodi u Dvoru Barnagoru, ladanjskom imanju nedaleko Đurđevca, koje obnavlja i oplemenjuje otkako ga je kupila 1987. godine. S Božicom Jelušić razgovaramo o planiranim promocijama novih knjiga, o poeziji, o imanju Barnagoru te o inspiraciji koju nalazi u prirodi.

U nedavno objavljenom eseju na Facebooku odbijate mogućnost sudjelovanja na natječajima jer, kako navodite, sredinom svojih šezdesetih godina radije radite u vrtu. Ipak, vrlo ste aktivni i nakon petoknjižja s izabranim djelima, stižu dvije novoobjavljene knjige. Kakvi su planovi za promoviranje novih knjiga?

Planovi su standardni. Promocije samo u provjerenim knjižnicama, s timom koji je ozbiljan i organizacijski sposoban. Samo tamo gdje poezija ima istinski prolaz i pozornu publiku. Ne govorim pred ljudima koji tipkaju po mobitelima i zvjeraju kroz prozor usred razgovora, a poezija je najintimniji mogući razgovor dviju duša. Isto tako, tamo gdje ljudi nagrađuju sami sebe i svoje, gdje su stvari prolazne kao dim na vjetru i popunjavaju neke imaginarne lokalne kulturne planove, tamo neću ići. Nemam više vremena za takve trivijalije. Kotačev slavopoj, moja 55-ta knjiga, ide na 5 mjesta, u simbolici broja, i to je uglavnom to.

Imanje Barnagor nekad i danas, kad u njemu i s njim živi pjesnikinja Božica Jelušić…
Na predstavljanju zbirke poezije „U raskoraku“ Natalije Bajer održali ste govor o poeziji pred punom knjižnicom dok je publika slušala „kao na misi“. Kako objašnjavate sve veće zanimanje za poeziju?

Iako se poetski pravci i stilovi mijenjaju, “duša je veoma stari instrument”, veli netko pametan, pa ta stara duša želi ispravnu i kaloričnu hranu, a to je poezija, kao vrh jezika, vrh umijeća i vrh estetike. Ljudi se čude i dive ispravno uporabljenom jeziku, budući da se sve tako beznadno pokvarilo i urušilo, pod udarima kiča.

Već više od dvadeset godina ljeta provodite u Dvoru Barnagoru, rustikalnom imanju nedaleko Đurđevca gdje živite u suglasju s prirodom. Kako ste se prilagodili poslovima koje zahtijeva ladanjska kuća?
Poslovi oko ladanja brojni su i složeni. Jedna osoba to ne može regulirati. Treba mnogo sinergije i organizacije. Naglasak je na vrtu i parku, a pomaže mi unuk Leo Filip, farmaceut. Srećom, dijelimo iste interese u životu.
Ne govorim pred ljudima koji tipkaju po mobitelima i zvjeraju kroz prozor usred razgovora, a poezija je najintimniji mogući razgovor dviju duša. NEĆU IĆI NI tamo gdje ljudi nagrađuju sebe i svoje, popunjavajući neke imaginarne lokalne kulturne planove…
U intervjuima navodite da ste thoreauovac i da je nazor Henryja Thoreaua potrebniji nego ikada prije. Thoreauovo kapitalno djelo „Walden ili život u šumi“ iz sredine 19. stoljeća prevedeno je na hrvatski tek 2006. godine. Primjećujete li ipak kako se od tada kod nas razvila svijest o potrebi povratka prirodi?

Thoreau je velika tema, neiscrpna. Inspirirao je Yeatsa (Otok na jezeru Inisfree) i mnoge druge. I ja sam ga fragmentarno prevodila i objavila u časopisu Riječi. Dokazao je da čovjek vatren, usmjeren, marljiv i odgovaran može živjeti i preživjeti u prirodi od svojih ruku, svoje pameti i svoga rada. Prirodi se ne vraćamo, u nju se ucjeljujemo. Sjećamo se kako su nam preci preživjeli, kako se ruralna civilizacija održala kroz tisućljeća. Sve ove nasilne i nakazne “tehničke igračke” umnogome su pokvarile životi. Ili se samo radi o njihovoj krivoj uporabi, ne znam. Jedini sretan i uravnotežen čovjek je onaj koji je gospodar svoga vremena, a to se može biti samo u prirodi.


Prije nekoliko tjedana vratili ste se s putovanja po Bosni i Hercegovini. Kakvi su dojmovi? Koliko je BiH napredovala u samostalnosti? Primjećujete li u Hrvatskoj i u BiH znakove da se osvještavaju i koriste potencijali očuvane prirode i tradicionalne proizvodnje hrane?

Situacija u BiH suviše je složena za letimičnu analizu. Mnogi dijelovi sustava ne funkcioniraju, standard je nizak, aporije u društvenom tkivu ogromne. No, ljudi koje poznajem širokogrudni su i topli, čestiti, skromni. Osjećam se prihvaćeno i zaštićeno, i volim ih bez ograda. O prirodi bih mogla pisati traktate, o bosanskim rijekama, od Une do Trebižata, i o rajskim predjelima koje su na svom putu stvorile. To je planetarno blago, nažalost, nedovoljno čuvano. Ima pokušaja ruralnog, poučnog i ekološkog turizma, koji su za pohvalu. No, to zahtjeva dugoročnu državnu strategiju i ekološku edukaciju, baš kao i kod nas. Hrana, da, uzor su mi bosanske bašče, koje su hranile svu onu djecu i obitelji. Također Bosanke, koje ni od čega, od pregršti brašna i plodova vrta, naprave kraljevski obrok. Klanjam im se i učim od njih, sve ove godine. Za mene su one heroine opstanka, brige i ljubavi za život i svijet, počevši od vlastite obitelji.

Pripadate generaciji koja je na pragu sedmog desetljeća otkrila prednosti društvenih mreža. Koje su nove mogućnosti otvorile društvene mreže, a koja nam nova ograničenja postavljaju? Zašto vi osobno volite, a zašto ne volite Facebook?

Nisam oduševljeni ljubitelj, shvaćam to praktično. Oglašavam svoj rad, knjige, barnagorska događanja. Susrećem ljude iz svoje prošlosti, veselim se njihovim dometima, dijelim uspomene. Nekad sam imala svoje novine Jurek, pa sada tu na FB nalazi neku vrstu zamjene, ali naravno, pravi razgovor ništa ne može nadoknaditi, a kamoli polupismena virtuala.
Jedini sretan i uravnotežen čovjek je onaj koji je gospodar svoga vremena, a to se može biti samo u prirodi…
Barnagor je često odredište slikarskih i umjetničkih kolonija. Koje je doba godine najintenzivnije u Barnagoru? Kakva se događanja planiraju u sljedećim, ljetnim mjesecima i do kraja godine?

U Barnagoru su sva doba intenzivna, jer tako diktiraju biljke, ptice i sam okoliš. Treba svaki dan nešto učiniti, da se okoliš održi i oplemeni. Prođe od 500 do 700 djece na terenskoj nastavi i ponešto ostalih posjetitelja. Naravno, mi tamo provodimo svoje vrijeme, ljeti živimo na terasi, bježeći od vrućina, ili u ateljeu, koji je preuređena bivša štala i štagalj, a zidovi su debeli 70-tak centimetara. Izrađujemo suvenire, slavimo rođendane, Božić, primamo goste. Imali smo radionicu Nives Čičin-Šain za svoje prijatelje, ove godine htjeli bismo probati izradu figurica od komušine i također ukrašavanje svile. U jesen je najljepše, jer tada je naš javornjak u punom sjaju, s bojama poput upaljenih baklji. Šetnje, razgovori, obnova građanskog salona, kao mjesta ciljanog druženja s kreativnim naglaskom, to su nam primarni interesi. Za Picokijadu imamo Dan otvorenih vrata, u jesen radionicu suvenira, potom slavimo Hrvatski Božić uz etno-predavanje, i zatvaramo objekt do proljeća.


Florian Hajdu | Pasji život


Selogradić, naselje bez spratova.Trg, petoputna raskrsnica. Mesara pored dugačke prizemne kuće, visokotavanske, dvovodokrovne, kiflastosavijene, poput  mladog  ružičastog meseca u Kini koji izlazi u ponoć svakog prvog u mesecu, i u njoj, bisernonizno poređane  raznorobnovrstne  prodavnicesa kič šarenim izlozima. Iznad kuće, Šanjijeve mesare, raskrošnjeno raskošno, mnogograno  vremešno, drvo duda sa šakovelikim otrovnozelenobojnim srcoobliknim testerasto oivičenim listovima koji se pomeraju, vrte, poput čigre na blagom dahu  izdaha lahora vetra sa juga, stvarajući jedva čujne šumove koje Jani lokalni primas opetovano pokušava svako predvečerje imitirati svirajući /Dinicu/ Ševu u bašti bircuza Park, pijanom Laciju, domaru Umetničkog Zamka u Kečkemetu, na uvo, nastojeći da izmami koju forintu više za svojih šest sinova, jedan drugom do uha, i jednu tek rođenu, kod kuće, ćerku od četvrte žene.

Šesti Lit Link / Književna karika u Puli, Rijeci i Zagrebu


vrijeme: 28.06.2018. - 30.06.2018.
mjesto: Pula, Rijeka, Zagreb

Književni festival Lit link / Književna karika, posvećen upoznavanju domaće publike s inozemnim književnim autorima i povezivanju domaćih autora s urednicima inozemnih izdavačkih kuća, u svojem će šestom izdanju od 28. do 30. lipnja predstaviti u Puli, Rijeci i Zagrebu američke i hrvatske pisce, urednike, izdavače i druge goste.
 
Kako se ističe u najavi, festivalska je misija povezivanje hrvatske književne scene s onima diljem svijeta imajući na umu dugoročne efekte književne komunikacije, ali uz paralelnu promociju hrvatske književne scene kod stranih urednika i izdavača koji su njegovi jednako važni gosti.

Gradska knjižnica šezdesetih


vrijeme: 28.06.2018.
mjesto: Zagreb; KGZ

Izložba 'Gradska knjižnica šezdesetih' bit će otvorena u četvrtak, 28. lipnja, u 19 sati povodom suradnje Knjižnica grada Zagreba s Muzejom za umjetnost i obrt na izložbi Šezdesete u Hrvatskoj – Mit i stvarnost.

Istovremeno bit će dodijeljene nagrade online kviza Književnost šezdesetih u Hrvatskoj.

Sponzori nagrada su Muzej za umjetnost i obrt i Školska knjiga: 1. nagrada – monografija „Šezdesete u Hrvatskoj – Mit i stvarnost“ – dodjeljuje Muzej za umjetnost i obrt 2. nagrada – roman „ Kiklop“ Ranka Marinkovića – dodjeljuje Školska knjiga 3. nagrada – zbirka pjesama „Srebrne svirale“ Dragutina Tadijanovića – dodjeljuje Školska knjiga 4. nagrada – platnena torba „Šezdesete u Hrvatskoj – Mit i stvarnost“ – dodjeljuje Muzej za umjetnost i obrt 5. nagrada – majica „Šezdesete u Hrvatskoj – Mit i stvarnost“ – dodjeljuje Muzej za umjetnost i obrt

Povratak u šezdesete okupljenima će dočarati i glazbeni program: Koncert popularnih talijanskih i hrvatskih pjesama u izvedbi akademskih glazbenika članova Glazbenog ansambla Hrvatsko-talijanskog društva. Program koncerta je sastavljen od vokalno-instrumentalnih skladbi, pretežno talijanskih, koje su se često izvodile šezdesetih godina u Hrvatskoj. Program izvode: Martina Klarić, sopran Hrid Matić, tenor Andrea Dizdar, flauta Vedrana Dizdar, klarinet Gaj Matić Marović, glasovir.

Izvor:Culturnet.hr

Goran Krapić | Iza metara ukrasa





sad već
stanuješ ovdje
baš kako si htio
imati neki pogled
i tako to

srijeda, 27. lipnja 2018.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Joa Nesbøa „Doktor Proktor i velika pljačka zlata“

Piše: Mirjana Mrkela


Nogomet
    
Nakratko zanemarujemo stvarna nogometna uzbuđenja i krećemo u svijet izmaštanih ljubitelja nogometa. Put nas vodi ravno u sobu jednoga kralja, a kako je pisac ove maštarije Norvežanin, ta se soba nalazi u Norveškoj i vladar je, pogodili ste, također norveški.

Udruga Mlada pera | Literati iz OŠ Šijana iz Pule najaktivniji, no ljetni džeparac se još može osvojiti


Svi osnovnoškolci iz cijele RH imali su priliku osvojiti jedan primjerak zbornika Različitost je najzanimljivija boja života za sebe i 3 primjerka za svoju školsku knjižnicu. Sve što su trebali napraviti je poslati bilo koji svoj literarni rad (ili više njih!) u periodu 25.05. – 25.06.2018. za objavu na portalu Top generacija.

A apsolutni rekorderi su polaznici Kreativnog pisanja pulske OŠ Šijana: njih 24  poslalo je čak 28 radova i time priskrbili 3 primjerka za svoju školsku knjižnicu. I troje dobitnika između njih 24 osvojilo je svoj vlastiti primjerak zbornika, a troje najboljih su Ana Kuhar za rad Uvijek stojim u sjeni, Petar Grgurević  za rad Zimzelen vene i Ivor Kozić za Današnje društvo.

Treba napomenuti da radionica Kreativnog pisanja pulske osnovne škole ima odličnog voditelja, Vladimira Papića, koji je neumoran u poticanju djece na literarno stvaralaštvo pa su zahvaljujući njegovom zalaganju njihovi radovi, osim na portalu Top generacija, objavljivani u časopisu Kvaka, Novom listu, a redovito izdaje i e-knjige s njihovim radovima.

Čestitke sretnim dobitnicima, a sve vas, osnovnoškolce i srednjoškolce podsjećamo da je još uvijek u tijeku natječaj Nikad ne bi pogodio! koji vam može donijeti ljetni džeparac za rad o simbolu vašega zavičaja. A džeparac mogu osvojiti i veliki i mali svojim komentarom radova pristiglih na natječaj na portalu Top generacija.

A da s udrugom Mlada pera nikad nije dosadno, potvrdili su nam mladi autori čiji radovi su objavljeni u zborniku Različitost je najzanimljivija boja života i poslali nam slike sa svojim primjercima: 


https://drive.google.com/open?id=1r8M3cMuCStD7VMnZ5U97WGg8GgZ8PhtR

Lorena Kujek | Grizodušno okoštavanje propalih nadanja


Prisjeti se kako sam ti
do dugo u noć iščitavala bajke,
scenski tonirajući glasove mnogobrojnih likova.

Jednom si mi rekao da me voliš
i taj me francuski naglasak
rasjekao na milijun režnjeva.

Igor Petrić | Noćas će padati kiša


Nevjerojatno,
naslućujem je kako dolazi.
Duboko pod kožom
provlači se onaj čudni,
neugodni osjećaj sve do kostiju,
Razvlači mišiće,
prijeteći okružuje zglobove.
Sigurno dolazi s vjetrom
nošena olujnim oblacima
u predvečerje
kad noć progutat će i posljednje svjetlo dana.

Nada Vukašinović | Festival


Ženama ljeti teško možeš pogoditi godine. Preplanule, utegnute u kratke haljinice pastelnih boja, cupkaju u ritmu glazbe s pozornice. Ne žuljaju ih cipele i spretno plešu sve što je u ponudi  linđo, macarenu, rock. Pjevaju „… baš je glupo biti zaljubljen u damu…“  i  poskakuju u ritmu pjesme.

utorak, 26. lipnja 2018.

Florian Hajdu | Letite krilati čilaši


















Stanite krilati čilaši
vatrenog galopa
prošlosti
čekajte
pesak sivorečni
suvu vodu talasastu
sve moje suze
budućnosti
da
isplaču
sa štitom na njemu...

Tomislav Domović | Niti jedna više



Jer nikada neću stati ako sada ne stanem
Jer sam odlučio smiriti se pod tvojim pazusima
i kao trajni dezodorans u vimenu tvoje kože mirisati na rasplakano novorođenče
Čemu ijedna riječ?
Svi naši ljubavni razgovori moji su monolozi,
svi tvoji stihovi tisućljetni su maslinici presađeni na tihi lepet crvenog nedozemlja,
bogojavljanja između dviju pokislih usnica
Mi se volimo u mojoj ljubavi,
ti svoju prištedi za noć kad će moje ishabano srce jenjavati u poroznim ogrtačima tvoje zimzelene duše
Čekat ću tvoj poljubac,
dijamantnu gramofonsku iglu spuštenu na dugosvirajuću ploču mojeg sna
Mi se volimo otkada nas nitko ne želi,
i još uvijek ne mogu dokučiti jesu li pjesme imalo zaslužne što ti se tijelo rascvjetalo
ili bi se, i bez neprestana pjeva,
raspametila i u razmaknutim butinama iskrčila šikare,
povila šaš i moju ruku položila na nepresušnu zlatnu žilu iz koje bogatstvo curi u moj siromašni život
Stat ću sada, prije nego me ti zaustaviš
Sada, kada odjek pjesme remeti tvoju pospanost,
a u ribežu mojega stiska iz tvojih izbrazdanih uzdaha izlaze presijavajuće vrpce
Danas, kada utaman je zebnjom popunjen tvoj trbuh;
strahom da bih mogao ušutjeti, prste odložiti u ladicu
i ravnodušno zaboraviti koliko ću te trebati kad se noć stisne uz ishabano srce,
ovo,
koje sam jučer još jednom pokrpao da te danas zaštiti od mraza, samoće i tišine

Slavica Gazibara | Sjaj




sve nam je išlo od ruke
dok rijeke su tekle nizbrdo
a ugašena u tebi moja luč
sad je slika sa stare božićne čestitke

pipam u mraku utrobe
sigurne luke nedostajanja
i dok oko mene škripi smijeh nagih kupača
raskalašenog ljeta
pogled mi puni
mrtva voda
što okovana međ' suncem i mrkim kamenom
mrmori

Sven Adam Ewin | Naš predak u špilji Hušnjakovoj



Neandertalci mi smo... To je što znamo.
Noć je. Zima... I sve je vani u snijegu.
Ložimo vatru i tiho čavrljamo,
U toploj špilji, na Hušnjakovu brijegu.

I dok nam vatra grije rutave grudi,
Netko dolazi... Odjednom žamor presta.
Homo sapiens!!!... On drhturi od studi.
Kažem mu, uđi. Bit će i za te mjesta.

Vani minus dvadeset... Ja gledam momka.
Blijeda je tena... U moju ženu pilji.
A moja žena, prekrasna Krapinjonka,
Reče: - Neka prespava u našoj špilji.

Legosmo... Kadli (u stanju vrlo čudnom),
Momak se kradom privuče k mojoj ženi.
Znam da je bio počeo s radnjom bludnom,
Jer me iz sna trgoše... uzdasi njeni.

Ja zgrabim kamen i ko životinja riknem.
Ispečem stranca. I to bi bio siže.
Onda mojim Neandertalcima viknem:
Tko je za jelo nek vatri priđe bliže.

Protiv pečenja?... Ne, nije bio nitko.
K tome momak bijaše atletske građe.
Njegove kosti zakopali smo plitko,
Da ih profesor Kramberger lakše nađe.

Činom ubojstva nisam bio potresen.
Čast žene branih. Tako sam na to gledo.
Devet mjeseci poslije, u ranu jesen,
Žena mi rodi nešto... prilično blijedo.

ponedjeljak, 25. lipnja 2018.

Sven Ada Evin | Prvi suncokret



Svako sam jutro budio malene suncokrete.
Bili su teški pospanci. (Još u fazi sljepoće.)
Škakljikao im rebra. Škakljikao im pete.
A oni – bi i ne bi. Malo neće, pa hoće.

Jedan navlači na se topli pokrivač noći.
Drugi me odguruje i klupča u obranu.
Treći šakama trlja tek napupale oči.
Peti se, protežući, okrene na drugu stranu.

Da! Bio je to način pomalo neuredan,
A svjetlo na istoku, eno, samo što nije!
Zato ja viknem: - Sunce!!! I svi skoče k'o jedan.
I svaki odmah trči na svoje pozicije.

A kada šapnem tiho presvetu riječ: - Hosana!
Sve zamukne! I tada - u jutarnjemu zlatu,
Ka izlazećem Suncu izokrenuta dlana,
Oni čekaju Boga da zasja, u brokatu.

Toga jutra, međutim, jedan mladac se drznu
Otvorit' oči širom da Boga vidi bolje…
No kad mu božja ovčica nježno sleti na usnu,
Prošapta: - Mea culpa!... I savi glavu dolje.

(Iz zbirke „Zmijski car, MH 2015.)

Robert Tomšić | Sparina


(hrvatskom branitelju)

Vraćam se iz naše rodne Mošćenice.
Bio sam na onoj livadi našeg djetinjstva.
Sparina je ubila sve cvjetove i travu.
Ostala je samo vodopija u draču divlje mrkve.
Isto kao kada smo zajedno išli igrati se na Kupi.
Sada, na sisačkom groblju pričam ti kako je sada sve isto.
Ti znaš da govorim kako ne bih plak'o, i znaš da sam duboko tužan.
Stavljam nebesko plavu vodopiju na trbuh od tvojega groba.
Prazna mi je duša, sparina mi godi, gledam oko sebe, nigdje živog roba.

Maja Šiprak | Opora svila


noćas sam kidala komadiće stijene
bez straha da ću
raniti dlanove
skupljala odlomljene dijelove
pa ih kao amulete
pospremila u sigurnost
istkane svile

Davor Vuković | Slučajnost


Terasa tipičnog primorskog restorana uz more.

Par turista, srednjih godina, dolazi na poprilično punu terasu u želji da sjedne i popije čašu dobrog dalmatinskog vina o kojem su toliko puta slušali. Uzalud su gledali prema svim stolovima u nadi da će barem vidjeti neki stol gdje netko planira otići… I kada su se već pomirili sa sudbinom i planirali potražiti neko drugo mjesto… začuju glas pored njih, na engleskom, koji ih poziva.

Snježana Budanec | Ljubavni brodolom



Pogodio me ravno posred srca,
metak neuspješnog prebivanja
 u moru revolucionarnih zbivanja.
Stisla me bol zimskim rukama
dok sam za svojim čudesima plakala.
Jecaj se pretvorio u krik pobješnjele morske oluje,
Sjećanje buktećeg srca
još uvijek grbavo nosi te želje morskih dubina.
Gubim svijest u krvarenju svojih snova,
priviđaju mi se junaci mojih morskih plutajućih divljina.
Grabim posljednji dah čudesnih valova,
dok me miris silovitih bespuća grčevito grabi iz brodoloma.
Otvaram oči na pučini mora,
gutam šaku soli i dolazim k svijesti.

nedjelja, 24. lipnja 2018.

Daniela Bobinski | Zapitano jutro



Stojim u ovom jutru
kao stablo sred livade
ukorijenjena
u tišinu
sa zebnjom u ispucaloj kori:
što nosi dan u varljivom sjaju svitanja?

Florian Hajdu | Žar u pepelu


Neću žar u košmàr
neću bol na plamen
neću plač i vatru
hoću
vulkan
lavu
tornado
zemljotres
cunami
iz tebe
da prekrije celu kuglu
ljubavi ljubavlju ljubim
ljubi
jače
još jače
najjače

Robert Tomšić | Kruha i igara


Gledao sam nogomet.
Konačno svjetsko prvenstvo!
Bilo je odlično, naši su pobijedili!
Napio sam se jeftinoga piva, urlao od radosti.
Kasno sam išao spavati, mamuran i znojan
i umjesto tihog disanja moje žene i dječice
čuo sam zvuk njihovih praznih želudaca,
a zrak u sobi se odmah ukiselio
od isparina iz moga slomljenoga tijela.

Sven Adam Ewin | Divlje obline



uredio sam kuću
i sve u njoj
po zakonima ljubavne pitomine

što te privlači noćna zvjerko
da svake noći ulaziš u sobu moje drage?

Zdravka Prnić | Ogledavanje





Kad se razmrvim u suton
Rasperjam haljinu
Otrgnutu od sna
Umatam sve ljubičaste kapi
Nadanja
Ružičaste snove zasjenjene
Plavim odrazima
Pa bdijem
Čuvam Mjesec

subota, 23. lipnja 2018.

Dejan Ivanović | Kako ko


Kupiše aerodrome,
hale, naše fabrike i luke na popustu; 
Načiniše zemlju gladnu i pustu.

Ali narod voli
da sluša parole razne;
Izlizane floskule, reči prazne!

Plakali bi
ali se smeju,
dok prevrću po smeću, palidrvcima se greju.

Blanka Will | Između


U prolazu gradom ramenom nehotice zakačim čovjeka u sivom kaputu. Lice mu je naborano. Uhvatim pogled dva oka različite boje, prođe me zebnja, trnu mi ruke i noge, ne osjećam ih, hodam pažljivo smještajući nogu ispred noge. Osvrnem se, nema ga, kao da ga nije bilo. Možda je privid, nejasan osjećaj, ili je Anuška već prosula ulje, ne znam. Ispod kucaja potpetica na asfaltu vrijeme otiče u oluke. Jesam li izmislila sebe, i pločnik, i grad? I to da se pali ulična rasvjeta, da sipi još jedan suton u kojem čujem zvona, muklo, izdaleka.

21. Đakovački susreti hrvatskih književnih kritičara


vrijeme: 27.06.2018. - 28.06.2018.
mjesto: Đakovo

Dvodnevni program 21. Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara održat će se u srijedu i četvrtak, 27. i 28. lipnja 2018., u organizaciji DHK Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskog, Osijek, i Ogranka Matice hrvatske u Đakovu.

Program:
Srijeda, 27. lipnja  2018.
Spomen-muzej biskupa Josipa Jurja Strossmayera. L. Botića 2, Đakovo

10.00
Kritičko-znanstveni kolokvij  o akademiku  Pavlu  Pavličiću

Pozdravne riječi:
dr.sc. Pero Aračić, upravitelj zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Đakovu
mr.sc. Tadija Crnjak, ravnatelj Spomen-muzeja biskupa Josipa Jurja Strossmayera

Sudjeluju:
dr.sc. Goran Rem, Filozofski fakultet u Osijeku, oblikovatelj Kolokvija
Akademik Pavao Pavličić, Zagreb-Vukovar
dr.sc. Perina Meić, Filozofski fakultet u Mostaru
dr.sc. Lahorka Plejić Poje, Filozofski fakultet u Zagrebu
dr.sc. Boris Škvorc, Filozofski fakultet u Splitu
dr.sc. Sanjin Sorel, Filozofski fakultet u Rijeci
dr.sc. Ivan Trojan, Filozofski fakultet u Osijeku,
dr. sc. Julijana Matanović, Zagreb-Osijek

12.00
Predstavljanje Izabranih djela Pavla Pavličića (Mozaik knjiga)
Sudjeluju:
Akademik Pavao Pavličić
Urednik: Zoran Maljković

Četvrtak, 28. lipnja 2018.
Rock klub King, Đakovo

17.30
Predstavljanje Zbornika Đakovačkih susreta hrvatskih književnik kritičara XX
Sudjeluju: Vlado Filić, Vlasta Markasović, Marija Božić

18.00
Predstavljanje knjige Antuna Gustava Matoša: Malo pa ništa, drama (DHK Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata) – prigodom 145 godina od rođenja
Sudjeluju: Ivan Trojan, Tomislav Žigmanov

18.45- 19.00
Stanka za osvježenje

19.00
Predstavljanje romana Mate Ćurića: Zenga (Istarski ogranak DHK  i DHK Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, 2018.)
Sudjeluju: Mate Ćurić, Ivan Stipić, Josip Palada,

19.45
Susret kritike i eseja:
Petnaest godina Pulskih dana eseja i dvadeset godina Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara
Sudjeluju: Boris Domagoj Biletić i Mirko Ćurić

20.30
Jedini hrvatski časopis za književnu kritiku Stav – od ideje do realizacije
Sudjeluju: Boris Domagoj Biletić, Franjo Nagulov

21.30
Proglašenja dobitnika Nagrade Julija Benešića i Povelje uspješnosti Julija Benešića

Voditeljica programa: Vesna Kaselj

Glazbeni program: Duo AH i gosti

www.dhk.hr

Izvor:Culturnet.hr

Blanka Will | Caffe Verdi


Lijevom stranom Gundulićeve, od Varšavske prema Ilici, uz bivši prostor Muzičke akademije i Glazbeni zavod nalazi se Caffe Verdi. Veličinom i interijerom nimalo ne podsjeća na stare zagrebačke kavane. Kafić, sličan drugima. Ali sačuvao je duh kavane. Sastajalište muzičara, profesora i studenata Akademije, općenito muzičkog svijeta. Tamo se dogovara kave, programe, ostavlja poruke, deponira note, studenti čak i violinu kada noću briju po gradu. Ujutro, nakon bureka u nekoj od buregdžinica što otvaraju u zoru, krug se zatvara prvom jutarnjom, u Verdiju.

Kad se ne bi znalo kud sa sobom, u Verdiju je uvijek bilo društva, ili barem netko poznat. Slavilo se položene ispite, diplome, rođendane. Uspoređivalo prstomete, štrihove, raspravljalo, prepiralo, nadvikivalo, tračalo. Sve su priče završavale u Verdiju.

Točnije, sve su priče završavale kod g. Kreše M. (i na njegovim fotografijama). Ispred njega mala kava s mlijekom i brdom šećera što proviruje iz kave k'o vrh Himalaje. Oko njega hrpa studentarije ili djece s roditeljima nakon produkcije. Zagrljaj za radost, i rame za plakanje. Fotografijama, čuvar priča i uspomena.

Nisam dugo bila. Sigurna sam da je još tamo, u isto vrijeme. Moram otići na jednu kratku, s brdom šećera. Dok je imam s kim podijeliti.

Jasmina Bosančić | Oblak na večeri



spustio se nečujno
za moj stol
bijel
smežuran
orošen
oblak

čuo se samo zveket tanjura
i pribora za jelo

večerali smo slova koja je donio iz svoje
tkaonice snova

petak, 22. lipnja 2018.

Monja Jožef | U smiraj...


Ptico moja lakih ti krila
što letiš međ' nebeskih vila
Čuvaš li ljubljene moje
Pjevušiš li pjesmu srca dugine boje

Šareni ti obrazi od meda slađi
Slatko od trešanja uz ples labuđi
Slavite li ljubav što živješe vječno
Volite li poput vina što pijahu tečno

Ptico moja, najljepše moje
Ne zaboravi poljubiti mi, duše moje
Violine me zvukom tananim u smiraj odvedoše
Suza za suzom, toliko snažno mi potekoše

Ne bojim se osjećaja, samo pustim neka traju
Pišem poeme i nosim ih čarobnom beskraju
Znam kako ptica moja, pjevom ih u raj spremiše
Volim i postojim, moje biće za Vas zauvijek diše

Lorena Kujek | Ona koja ne može umrijeti


Volim pomicati granice
bezuvjetne psihičke izdržljivosti
trujući se metamorfoznim katranom
višesatno razmijenjenih cjelova,
za čije sinkronizirane seanse
larve imortalitetnih
i kompletno karmičkih
predodređenja debakla,
prekidaju nevidljivu svezu
bljedunjavo djevojačke ruke
koju si namjeravao isprositi
i prozirnih mnemotehnika
prizivanja duhova požude.

Igor Petrić | Nerođeni



„Polazišnu točku pomno odaberite,
jer naknadni prigovori
neće se razmatrati“
vrlo jasno stoji u uputi,
napisanoj na svim poznatim jezicima,
koje svatko od nas dobio je na početku,
početku svih početaka
ovog epskog putovanja,
koje nemaštoviti zovu
jednostavnim imenom - život.
Što ponijeti i kako se pripremiti
nije definirano.
Svatko je ustvari prepušten sam sebi,
svojim potrebama,
mogućnostima i sposobnostima
koje će steći, pronaći ili ukrasti drugima.

Sretniji od nas naići će na čovjeka
s kojim moći će dijeliti sve.
Jednog dana
netko će nekoga ipak prije napustiti
i samog ostaviti,
makar i na djelić sekunde,
onog drugoga.
Smrt,
toliko individualna,
pomalo i sebična,
ne ostavlja mogućnost
savršene usklađenosti,
što sasvim normalno je,
jer u životu, smrti i matematici
sve moguće, nevjerojatno
i beskonačno je.
Bez obzira na sve,
sjeti se upute, dobro razmisli
i prepusti mogućnostima.
Jednom kada kreneš,
povratka nema nerođeni putniče.
Želim ti sreću.
Pametno biraj ono nabolje za sebe
i kreni putem sudbine.

Blanka Will | Hrvatski glazbeni zavod


Saznajem jučer da je Hrvatski glazbeni zavod na prodaju. Neću ulaziti u kulturnopovijesne ni u političke implikacije. Pa ni u to hoće li do prodaje zaista doći, jer već sama ideja je monstruozna. Hoće li na tom mjestu niknuti hotel, ili kakva trgovina? Slično se prije dosta godina vrtilo oko Carnegie Hall u New Yorku, niskoj zgradi u središtu grada gdje je zemljište veoma skupo. Investitori su vršili pritisak da se proda. Slavni violinist Isaac Stern digao je na noge cijeli glazbeni svijet svjestan povijesne vrijednosti zdanja. Uz veliku borbu, koliko mi je poznato, Carnegie Hall proglašen je zaštićenom spomeničkom baštinom.

Božica Jelušić | Ostriženo polje


Sve što je valjalo, već je davno bilo:
Naše zlatne žetve i žitnice pune.
Sad nam kose brusi kameno tocilo,
U žitnice tuđe klasovi se krune.

Sve se već desilo: odigrane karte,
Strnište se zlati mrvicama sjaja.
Ugrijano tjeme šutljivog Sidharte,
Ispružene ruke nakon zagrljaja.

Odvezan je pojas, raspušteno snoplje.
Bljeska munja, kao nebeska reklama.
Na olujnom nebu ideogram droplje,
Razgovori teški, svi o selidbama.

Sve su krušne misli odlutale cestom:
Pod staračkim zubom premeće se zrnje.
Ostriženim poljem, somnabulnom gestom,
Paljetkuju duše korove i trnje.

21. lipnja 2018.
Flora Green
Foto: Zvonimir Ištvan

Robert Tomšić | Zaboravljeni grad


(pad Osmanlija pod Siskom, 22.lipnja 1593.)

Kada su Turci, poslije kukavičke opsade,
napali grad mojih starih i moj rodni Sisak,
onako divlji, bez imalo ljudskoga u sebi.
Većina njih nije znala, samo su neki čuli za hrabre Hrvate.
I tima je kralježnicom prolazila jeza.
Tada je krv potekla mojom Kupom,
a miris slobode i olakšanja prosuo se čitavom Europom.

četvrtak, 21. lipnja 2018.

Darko Balaš | Ratnik s dušom 15.


Osjećaš, osjećaš negdje duboko unutra kako život polako struji tvojim venama, ratniče. Sve tiše i tiše, poput eha neke davno zaboravljene pjesme koja će trajati samo na tren, biti jedno vrijeme ponovno pjevana, a onda će nestati u dalekim dubinama zaborava. I je li uopće vrijedna pjevanja? Ima li kakvog smisla pjevati poput slavuja, kada će njegovu pjesmu, jednom ionako svi zaboraviti? Ima li smisla živjeti?

Mario Kovačević | bez straha


do sad još nisam naučio
piti tu krv i zvati ju vinom
do sad se nisam usudio
krasti tvoj dah i zvati te mojom

sve što mi je vrijedno
i cijelog sebe ti dajem
od tebe tražim samo jedno
da se nikada ne pokajem

sve što nismo znati smjeli
sve što ostavlja bez daha
sve što ikada smo htjeli
čeka s druge strane straha

Florian Hajdu | Ima jedno sunce


zemlja
šuma
vazduh
duh
puh
muh
što miriše morskim koga nema
tabane golica draži
traži
nađe
nudi
želi
uzima.

Četvrto državno prvenstvo Hrvatske u slam poeziji + Radost!


Četvrto državno prvenstvo Hrvatske u slam poeziji održati će se 1. srpnja 2017. u klubu Močvara u Zagrebu s početkom u 21,00 sat. Događaj organizira udruga DADAnti (Split) u suradnji s udrugom URK (Zagreb).

Na natječaj se može prijaviti bilo koji punoljetan državljanin RH. Kandidate ocjenjuju 3 volontera iz publike i 3 člana stručnog žirija. Svi ocjenjuju s ocjenama od 1 do 5.
Kandidate nećemo ograničavati nikakvim pravilima. Publika i žiri glasuju prema osobnom senzibilitetu

Pobjednik prvenstva dobiva besplatno putovanje i plaćen hotel i hranu u Mađarskoj gdje će na europskom prvenstvu u slam poeziji predstavljati Hrvatsku. Dio troškova putovanja dodjeljuje udruga DADAnti a dio daju organizatori europskog prvenstva, naknadno, nakon povratka u Hrvatsku.

Natječaj za književnu nagradu 'Zvane Črnja' za 2018.


Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, i Istarski ogranak DHK, Pula, raspisuju Natječaj za književnu nagradu 'Zvane Črnja' koja se dodjeljuje za najbolju hrvatsku knjigu eseja.

Nagrada se sastoji se od plakete i novčanog iznosa.

Nakladnici ili pojedinci mogu sudjelovati na natječaju knjigama objavljenima u vremenu od 1. rujna 2017. do 1. rujna 2018.

Tri (3) primjerka knjige do 20. rujna 2018. valja poslati na adresu:

ISTARSKI OGRANAK DHK
Sv. Ivana 1
52100 Pula
– za nagradu „Zvane Črnja“ –


Svečana dodjela nagrade bit će na 16. Pulskim danima eseja u listopadu 2018.

Objavljena slikovnica 'Nino te vodi po Karlovcu' autorice Sande Kočevar


Prošloga tjedna, u karlovačkoj Gradskoj knjižnici 'Ivan Goran Kovačić', predstavljena je slikovnica 'Nino te vodi po Karlovcu' autorice Sande Kočevar. Autor ilustracija je Mladen Bolfek.

Kroz jednostavan i lako razumljiv tekst autorice i privlačne crteže akademskog slikara Mladena Bolfeka (Bolfeki art & graphic design studio) dječak Nino upoznaje čitatelje sa smještajem i poviješću grada Karlovca, njegovom kulturnom baštinom i kulturnim ustanovama.

Publikacija je namijenjena, prvenstveno, osobama smanjenih intelektualnih sposobnosti, za program zavičajne nastave u nižim razredima osnovne škole, ali i vrtićkoj djeci koja usvajaju čitalačke vještine.

Slikovnicu je financirao Grad Karlovac, a izdao ju je Savez udruga osoba s invaliditetom Karlovačke županije koji ju je javnosti darovao povodom rođendana Grada Karlovca.

Ovo je prva lako čitljiva publikacija u Karlovačkoj županiji koja je prilagođena osobama s intelektualnim teškoćama, ali i djeci koja tek razvijaju čitalačke vještine.

Zvonimir Grozdić | Poezija se razbuktala


Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Prva knjiga u izdanju udruge FRiKK je zbirka pjesama Zvonimira Grozdića „Pigmenti“. Predgovor za „Pigmente“ napisao je Robert Roklicer, koji za Grozdića kaže: „Pomoću stvarnosnog ambijentalnog elemenata slobode govora, Zvonimir Grozdić nudi nadasve opozicijski stav. On ne želi biti ni „heroj ulice“, ali, bogme ni oportunistički stvaratelj privida. Grozdić udara direktno u glavu, često i bez obrambenog garda, ne ustručavajući se primiti i pokoji udarac jer zna da će na kraju biti pobjednik pa makar završio meč i s nekoliko zadobivenih ozljeda.“ Zvonimir Grozdić nije početnik – „Pigmenti“ su njegova četvrta knjiga. Radi kao ugostitelj u Lovranu, a bavi se i glazbom koju snima za nezavisnu izdavačku kuću „Slušaj najglasnije“. Sa Zvonimirom Grozdićem razgovaramo o poeziji i publici, o poetskim uzorima i umjetničkim izborima u svakodnevnom životu.

Maja Šiprak | Bankrot na četvrti pogled



dočekujem te nehajno
naslonjena na stup vodopada
s dvije čaše očekivanja
i žetonom za ulog u ponuđenoj igri
uvijek igram na crveno
crvena je tvoja boja
i ne mogu izgubiti

srijeda, 20. lipnja 2018.

Lorena Kujek | Lokacija odbjegnuća


Odmalena me prati
dijabolična utvara nepripadanja.

U zglobovima nosim
veličanstvenu tugu
i povremeno si pucam
između obrva
kako bi mi u međustaničnom prostoru
istekla emulzija
nedovoljnih karakteristika.

Robert Janeš | U ime Oca bez puno-moći


“If you talk to God you’re religious. If God talks to you, you’re psychotic.” – Dr. Greg House
“A ako ti samom sebi govoriš kao Bog, vjerojatno misliš da si pjesnik!” – Ja

Ne govoriš ništa, tvrdoglavo šutiš,
ne obazireš se na ono što nudim;
nevoljan si da se mojim putem putiš –
mogli bi te, kažeš, proglasiti ludim!

Biljana Mandić Kovačević | Agnus Dei


Sniti ili ne sniti?! – pitanje je sad!
Još se dan od noći ne dijeli. Još se tama povlači svud.
Zalutale pjesme i preglasne note raširile se kojekud.
Noć je, tamna, gluha. Ne čuje se ni sove huk.
Samo mrak i tama i tihi noćni muk.

Dubravka Ugrešić dobitnica 11. nagrade tportala za 'Lisicu'



Nagrada tportala za najbolji hrvatski roman u 2017. godini dodijeljena je u petak (15.06.2018.) u Zagrebu Dubravki Ugrešić, kojoj je 50 tisuća kuna vrijedno književno priznanje donio roman "Lisica", knjiga o književnosti, piscima i pripovijedanju te njihovim ulogama u suvremenom društvu, koju je žiri proglasio 'remek djelom najveće hrvatske majstorice pripovijedanja'. 

"Dubravka Ugrešić napisala je roman o književnosti i piscima, o pripovijedanju, autorskim travestijama i specifičnim, sasvim literarnim izdajama, zavođenjima, krađama i kreacijama", rekao je na svečanoj dodjeli 11. nagrade roman@tportal.hr u Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) član prosudbenog žirija Ivica Buljan.

"Ali 'Lisica' je i mnogo više od romana o stvaralačkim mukama i smislu umjetnosti; u njoj se na različite načine reflektiraju mnoge suvremene aporije i fenomeni vidljivi na širokom društvenom polju", dodao je Buljan iznoseći mišljenje žirija koji su još činili Miroslav Mićanović, Katarina Luketić, Jadranka Pintarić i Ursula Burger.

Napomenuo je da prijavljeni romani ukazuju na odličnu produkciju u hrvatskoj suvremenoj književnosti, izrazivši uvjerenje da će ovogodišnji odabir "sigurno ostati zabilježen za buduća vremena".

Svečana dodjela 'Nagrade Vladimir Nazor' za 2017. godinu


vrijeme: 19.06.2018.
mjesto: Zagreb, Hrvatski državni arhiv

Svečana dodjela „Nagrade Vladimir Nazor“ za najbolja umjetnička ostvarenja u Republici Hrvatskoj za 2017. godinu na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma održat će se u utorak, 19. lipnja 2018. godine u 20 sati, u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.   

Nagradu će dobitnicima uručiti ministrica kulture dr. sc. Nina Obuljen Koržinek i predsjednik Odbora „Nagrade Vladimir Nazor“ akademik Zvonko Kusić.

Dodjelu će izravno prenositi HRT na Prvom programu HTV-a s početkom u 20:05 h.

utorak, 19. lipnja 2018.

Maja Heršak predstavlja zbirku poezije „Ožiljci“ u Petrinji



Piše: Mario Lovreković

Pisati izvrsnu poeziju znači biti primijećen, a Maja Heršak je uspjela u tome. Njeni stihovi su razarajući, pomno izrečeni i ogrnuti snagom koja privlači poput magneta. Svaka riječ, svaki stih potiče na razmišljanje i tjera na duševno putovanje u sasvim drugu dimenziju.

Maja Heršak je rođena 1980. godine u Zagrebu. Svoju ljubav prema pisanoj riječi otkriva u osnovnoškolskom klubu knjižničara u kojem je bila članica, a svoje prve tekstove piše za srednjoškolski list “Izidor” u kojem je bila urednica.

2017. godine izdaje bajkovitu priču za djecu “Dijete sreće” i zajedničku zbirku 10 autora “Stihom ispisali ljubav”.

2018. godine izdaje prvu samostalnu zbirku poezije “Ožiljci” i zajedničku zbirku 10 autora “Misli ispisujem pjesmom”. Njeni stihovi se nalaze i u zajedničkim zbirkama “Dubrovnik na dlanu”, “Svim na zemlji mir veselje”, “Dušom tebi za Valentinovo”, “More na dlanu” i “Zagreb na dlanu”, sve u izdanju Kulture snova. Okušala se i kao tekstopisac te je autorica nekoliko uglazbljenih tekstova. Član je udruge za promicanje kulture “Kultura snova”.

Završila je Scuola professionale d’arte floreale di Marco Mazza u Bresci. Vlasnica je poduzeća Cvijet Benjamin u Zagrebu. Dugogodišnja je prijateljica SOS Dječjeg Sela Lekenik, uči hebrejski jezik na Biblijskom Institutu u Zagrebu.

Više

Dejan Ivanović | Mistične reke i Hičkokove ptice





Zaronio sam u svoje srce, impulsivno.
Pronašao sam dečje lice u predelu gde dogoreva.
Podari oskudnoj sreći večitu tajnu,
Postojano ovome bolu žuri, što brže sa godinama ide.

Zbunjen remetim retke trenutke ptica,
dahtanjem čulnih krila kroz neistražene šume jednolično lebde.
Raduje opravdanje dogmi oči budne ;
Strah od naličja noći nadilazi svetlost u sasvim običnom danu.

Učini(mo) pisanje ponovno velikim

Osobno i terapeutski, jedno sasvim drugo pisanje

Piše: Clara C.
             

Pisanje dnevnika forma je izraživanja koja je pretjerano podcijenjena u društvu. Sve nekako ima svoje mjesto njemu ; pisanje poezije, proze, duže ili kraće, bloganje svih vrsta…

Pisanje dnevnika ipak prečesto se svodi na dječji i/ili adolescentski hir i gubljenje vremena. Ja ga volim pisati jer je zabavno, opuštajuće, satisfaktorno i iscjeljujuće. Volim reflektiranje na sebe i vlastiti život pisanim putem. Možda baš zato što je sporije i nepraktičnije od istog takvog reflektiranja u glavi, bolje je.

Igor Petrić | magArac 145



Brojim do deset.
Tko se nije skrio…
nije dostojan skrivanja.
Nije ništa i nikada neće biti.

Luka Tomić | Zvijezda rođena na nestalnoj površini jezera



Zvijezda rođena na nestalnoj površini jezera
igra se želje i doziva nas
kao da je najpoželjniji dodir, veći čak i od sna
Raj ugodnih dodira je sve što poželimo
i kad nam se on kao sreća poda
mi se iz srca u prazninu preselimo
jer dodir sam po sebi nije sreća našeg hoda

ponedjeljak, 18. lipnja 2018.

"Ljetni književni izazov 2018." | Gradska knjižnica Kaštela potiče čitanje tijekom ljeta


Gradska knjižnica Kaštela i ove godine organizira ljetni program poticanja čitanja za djecu i mlade pod naslovom “Ljetni književni izazov GKK – čitajte i osvojite nagrade!”.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti u jedan od odjela GKK, gdje će ispuniti prijavnicu i uzeti knjige za čitanje. GKK ima na Facebooku otvorenu posebnu grupu “Ljetni književni izazov GKK 2018.”, gdje će svi natjecatelji, nakon što pročitaju knjigu ostaviti svoju preporuku ili kratku recenziju, tj. dojmove o pročitanoj knjizi.

U prijavnici će biti navedeni svi naslovi koje su natjecatelji u vremenu od 15. lipnja do 15. rujna pročitali, a u skladu s tim će najuspješnijima biti podijeljene nagrade. Inače, sva djeca u dobi od 4 do 16 godina koja tijekom ljeta pročitaju više od deset knjiga, dobit će diplome i prigodne nagrade.

Osnovni cilj “Ljetnog književnog izazova GKK 2018.” jest poticanje mlađih korisnika Knjižnice na čitanje tijekom ljeta.

Biljana Mandić Kovačević | Dug



Ponekad pomislim da nikada neću otplatiti svoj dug
čini se da je težak i poprilično dug
Ne bih mogao ispisati sve svoje grijehe
makar čamio cijeli dan s olovkom u ruci
ispod neke lijehe
Ta tko će ih sve znati
To je kao da ideš košulju poslije jela prati

Clara C. | Zar i ti, sine Brute?


Bio je jedan zdenac čija bi se voda zimi zaledila, pa bi se svake godine na njemu igrale barbikama. Pravile bi se da imaju natjecanje u klizanju, ali u tom natjecanju nikada nije postojala podjela na pobjednike i gubitnike. Klizale smo se njima, natjecavši se u radosti.

Imala je kovrčavu smeđu kosu. Živjela je na selu. Godinama kasnije, rekla je da je pravi „istarski sin“. Istarski sin bio je duhovit opis onoga tko, neovisno o spolu, umjesto da iseli iz roditeljskog doma, samo nadogradi kat postojećoj obiteljskoj kući i nastavi živjeti tamo gdje je odrastao. Drago mi je da je tako. Deprimirala me pomisao da netko ode iz tog mjesta i ostavi ga zauvijek na milost i nemilost propadanja pod vremenom.