Kolumne

nedjelja, 30. travnja 2023.

Abdul Karim Al-Ahmad | A concert - Koncert


A concert

In a while
And with these fingers that have never pulled a trigger
I will play a tune
On a sunflower
On your shirt buttons if I can
A tune
Longer than the river Rhine
More powerful than the whistling of the wind that travels with its diplomatic passport
To the sound of rumbling tanks
I will play that rebel tune
To the audience who doesn’t take the performance seriously
To the sun that investigates the identity of the new prophets
To dogs who think about sex
To that invincible force
I will play a tune
With or without these crooked fingers
On matchboxes
On walls
Where ‘The people want’ is written
On barbed wire sharper than it ought to be
On shoes that run marathons on bad days
I’ll play the tune
That’s spreading through these fingers now
Like a boat that has overcome its obsession with sinking


Koncert

Za tren
I s ovim prstima koji nikad nisu povukli obarač
Zasvirat ću melodiju
Na suncokretu
Na tvojim gumbima ako mogu
Melodiju
Dulju od Rajne
Jaču od zvižduka vjetra koji putuje s diplomatskim pasošem
Uz zvuk gromoglasnih tenkova
Zasvirat ću tu buntovnu melodiju
Za publiku koja ne shvaća predstavu ozbiljno
Za sunce koje istražuje identitet novih proroka
Za pse koji razmišljaju o seksu
Za tu nepobjedivu silu
Zasvirat ću melodiju
S ovim krivim prstima ili bez njih
Na kutijama šibica
Na zidovima
Gdje je napisano "Ljudi žele"
Na bodljikavoj žici oštrijoj nego što bi trebala biti
Na cipelama koje maratone trče u lošim danima
Zasvirat ću melodiju
Koja se sada širi ovim prstima
Kao brod koji je prevladao svoju opsesiju s potonućem.


Prijevod s arapskog na engleski: Catherine Cobham
Prijevod s engleskog na hrvatski: Sonja Smolec

Davorka Črnčec | Vreme plesa


Gredica tulipanov z protuletjem ofira.
Niz stezu,  tijam tam do kraja vrta
jutrošnji veter dotepenec
mladenkama belo z raskuštranih lasi rasipava.

Da bar mogla aprilsko jutro nacrtati:
Plovo kak morje nebo,
zelena steza z belim potepena.
Srameči črleni bakini tulipani
z trove zalukovlejo.

Olovku med prstima vrtim.
Za špancir je vreme, mi došepetne.
Pjesma bu se narisala sama
dok se jutro v oči zagledne,
a veter zaigranec mir  najde.
Ti samo bez straha i srama
v aprilskoj rosi zaplivaj, zapleši.

_______________________________

ofirati -- udvarati se

tijam - prilog za oznaku udaljenosti

raskuštrane - raščupane

lasi - kosa




 



U Varaždinu, 27. 4. 2023.


MUZEJ ANĐELA VARAŽDIN


raspisuje

 

13. NATJEČAJ ZA KRATKU PRIČU


 Uvjeti natječaja:


  • tekst mora biti izvoran i neobjavljen

  • tekst ne smije biti dulji od tri kartice (5400 znakova s razmacima)

  • mogu sudjelovati svi, bez obzira pišu li hrvatskim standardnim jezikom ili dijalektom

  • autori se natječu s radom o temi koja govori o duhovnosti, važnosti intuicije, dobrote, ljubavi, empatije, univerzalnim vrijednostima i sličnim temama.


Rad potpisan šifrom treba poslati na e-adresu: angelusmuseum.kratkaprica@gmail.com

Sanja Rotim | Vjetar zdravog razuma

 


Bilo jednom jedno bogato kraljevstvo. Kralj i njegovi podanici su imali sve što su mogli poželjeti ali nikada nisu bili time zadovoljni. I sam kralj je imao namjeru napasti susjedna kraljevstva kako bi proširio svoje granice. Žitelji ovoga kraljevstva su se mogli prepoznati nadaleko jer su žene odijevale skupocjene bunde od životinjskog krzna poput nerca ili lisice i imale torbe i cipele od krokodilske kože. I muškarci su nosili slične torbe i kofere. Gospođe i mlade djevojke bi stavljale nakit od slonovače, nije im bilo dovoljno zlato i srebro. Čak su u domovima izlagali nosorogov rog kao da je to bio neki ukras kojim bi uljepšali dom. Ali tek kada je kralj naredio da se obore drveća kako bi se napravile puške Vjetar zdravog razuma je odlučio intervenirati i rekao:

“Ovo je doista previše!”

Počeo je puhati iznad ovog nezahvalnog kraljevstva i izazvao pravu oluju koja je preplašila sve njegove žitelje. Jednom kada je vjetar stao svi su osjećali svrabež po licu i tijelu. Nije bio pošteđen ni kraljevski par koji se neprestano češao. 

“Što mi se dešava, sve me svrbi?”, svi su se jadali. Bili su puni ogrebotina od silnog češanja.

“Nije moguće da se svi moramo odjedanput tako češati. Sigurno se radi o nekoj zaraznoj bolesti”, zaključili su ogorčeno. Kralj se obratio liječniku koji je došao sa svojom torbom od krokodilske kože. Ni on sam nije znao dati obrazloženje koji je bio razlog te čudnovate pojave. Uz to, i on se morao stalno češati. Ogorčeni i zabrinuti kralj pokušavao je naći nekog liječnika iz drugog kraljevstva ali je to bilo vrlo teško pošto nije bio ni s kim u prijateljskim odnosima. Sve dok jednog dana nije pronašao jednog liječnika volontera koji je obavljao svoj posao i u neprijateljskim zemljama. 

Igor Petrić | Dorothy Gale ide daleko


Filmski vampiri u tajicama, 

ne mogu letjeti 

i samo mašu svojim kožnatim krilima,

onako bez veze.

Vrtlože tako čestice zraka 

i negdje na zapadu izazivaju razorne uragane, 

kojima ne možeš pobjeći.


Dorothy Gale je otišla daleko.

Razuzdana skupina u smiješnim kostimima 

prati je tragom crvenih cipelica. 

Trude se! Pogledaj samo koliko ih je.

Pitam se zašto je prate ako ni sami nisu sigurni

kuda to ona ustvari ide.

Nikad je neće sustići. 

Samo je prate razigranim korakom.


Napokon razumijem! 

Bilo kako bilo,

nemoguće je kontrolirati uskovitlani zrak 

i zato se više ne želim praviti važan.


Subotnje predvečerje obećava ludu zabavu 

u nekom paralelnom svemiru 

bez droge i alkohola. 

U ovom ovdje… ništa. 

Vrijeme kao da se na trenutak zaustavilo.

Drogirani profesori pokušavaju zaspati 

na dječjem igralištu. 


Bože, ne zazivam te često,

ali večeras je sve nekako drugačije.

Odgovori mi: „Što stvarno misliš o nama

i kuda to ide ovaj svijet? 


Kao i uvijek, 

umjesto odgovora, tišina.


Kasno je! Nisam više dijete,

ne očekujem ništa. Možda ipak pitam vampire

što misle o tome. Dat ću im malo svoje krvi

i pustit ih neka razmisle.

Možda mi ipak posude krila.

Kožna su i… mislim, 

pristajat će mi bolje nego pticama.


Dorothy, 

čekaj me!


Davor Janković | Suza


Dok prolaze sati
bez tebe teški,
bez tebe toliko pusti...
ja zadržat' je želim, 
al' ona se ipak
niz moje lice spusti...

U noćima dugim
kada bih htio
da sam u dubokom snu...
Ja shvatim da nisi
ovdje, kraj mene...
I... ona je ponovno tu...

U danima sretnim, 
kada mi dođeš,
srce se ponovno smije...
A ona se tu,
negdje u meni,
samo nakratko skrije...

Ooo, suzo moja!
Cijeli me život
prati taj dodir tvoj!
Samo se bojim...
da ne postaneš jednom...
jedini prijatelj moj...

Općina Bedekovčina | Natječaj za pjesničke i prozne radove

 


Pozivamo sve autore da pošalju svoje dosad neobjavljene pjesničke i/ili prozne radove koji mogu biti na sva tri narječja (štokavski, kajkavski i čakavski). Prozni radovi ne smiju biti duži od četiri kartice teksta (tri stranice računalnog ispisa, font 12, razmak 1,5), a pojedini autor može poslati najviše tri teksta (pjesnička ili prozna) na bilo kojem narječju.

Natječaj za sastavak: Svijet boja

Pozivamo sve autore mlađe od 19 godina da pošalju sastavak na temu Svijet boja

Čudesna raznolikost prirode ukazuje nam se kroz tisuće i tisuće varijacija, pozivajući sva naša osjetila da uvide njenu moć i prisutnost. Pritom nam svoju priču možda najviše priča kroz fenomen boja, kroz nevjerojatan spektar nijansi, svijet sjena i kontrasta, toploga i hladnoga. Boje – neobične igre iluzija – stvaraju mnoge impresije u našemu umu, pa tako i utječu na naše emocije. Kako se povezujemo s bojama, kako ih doživljavamo, predočavamo, kako o njima govorimo – tek su neka od pitanja koja si učenici mogu postaviti. Istraživanje svijeta boja kroz umjetnost, a posebice umjetnost riječi, jedna je od vrlo zanimljivih tema. Kako autori iskorištavaju simbolički potencijal boja i kako to može utjecati na čitateljev doživljaj djela, posebice na doživljaj atmosfere različitih prostora, kao i krajolika duše? Kako to da plavu boju neba povezujemo s melankolijom, crvenu sa stanjem opasnosti, a zelenu smatramo bojom nade i mira? Kakav je naš odnos prema crnome i bijelome? Kako boje djeluju na nas, kakvo raspoloženje izazivaju? Što nam znače boje i kako ih u vlastitome životu koristimo te kako se njima poigravamo?

subota, 29. travnja 2023.

Predavanje poznatog hrvatskog astronoma Korada Korlevića o umjetnoj inteligenciji i o drugim zanimljivim temama


Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.

Zanimljivo predavanje održano je u srijedu, 26. travnja 2023. u 19,30 sati i to pred brojnom publikom u ispunjenoj novoj velikoj dvorani Centra za manifestacije i kulturu (CMIK) u Novigradu u Istri a gost je bio Korado Korlević.  Predavanje pod nazivom „Srijedom s Koradom” održano je u suradnji s Astronomskim društvom Višnjan a razgovor je odlično vodio Kristijan Nemet, novi ravnatelj suvremenog novigradskog Centra za manifestaciju i kulturu. 

Korado Korlević je naš poznati učitelj, izuzetan prosvjetni radnik i profesor fizike koji se posebno ističe kao astronom u Višnjanu u Istri. Ova je zvjezdarnica čuvena jer je tamo od 1996. do 2001. otkriveno 947 asteroida. Čak su tri  kometa otkrivena iz Višnjana a dva su automatski dobila nazive prema prezimenu otkrivača  - Korleviću. Od 2001. Korado Korlević se u okviru Astronomskog društva Višnjan bavi popularizacijom astronomije i edukacijom mladih a dovršenjem gradnje nove zvjezdarnice na Tićanu  (3 km od Višnjana) stječu se uvjeti za daljnje znanstvene aktivnosti njegovog tima koji on uspješno vodi.  

Tomislav Domović | Slap

 

Hajmo sanjati, šapnem
Nije sunce zašlo, opireš se
Noć je, priviđa ti se dan draga, zagrgljam
Omamila te ljubav, oči su ti brizgave vodenice, slap si, umiruješ savjest
Noć je, pogledaj bolje, to iščupani kijevski križ blješti, i zastire i sunce i nebo, zrak je smola oltara
Imaš pravo, tijela padaju umjesto zvijezda, katran je i ptice usmrtio
Imaš pravo, noć je
Hajmo sanjati, budi slap

Damir Jurinčić | Tugo


Snovi su jedno, stvarnost je drugo,

o moja bezbrižna i suluda Tugo! –

Zbog tebe sam išao do kraja svijeta,

zbog tebe sam osjetio čar cvijeta;


zbog tebe sam doživio dar nadahnuća,

zbog tebe sam ušao u dodir osvanuća,

zvog tebe sam ustanovio žar emocija,

zbog tebe mi se pružila jedina opcija:


biti, a nemati, htjeti, a sve propustiti,

samom sebi ništa ne smijem dopustiti,

sve sam prošao, od onog što sam želio,


davno je bilo, kad sam se Nadi veselio,

tiha Tugo! – o Tugo! – priđi mi bliže,

moja strast mi u obliku jada stiže!


Stjepan Crnić | Noad i rat

 


U Testnom vrtu A, vrijeme je bilo idealno za šetnju u prirodi. Sunčano i ugodno toplo. Noad je došao na svoje omiljeno mjesto pod krošnju velikog hrasta na rubu šume. Sjeo je u hlad i zagledao se u šarenilo cvijeća na livadi. Lucija je sa svojom obrazovnom grupom otišla na prezentaciju medicinskih metoda sprečavanja bolesti i ozdravljenja materijalnog tijela. Nakon dužeg vremena opet je bio sam pod hrastom. Razmišljao je o događajima na Zemlji. U mislima je vrtio sve što su Lucija i on proučavali proteklih dana. Metodom ubrzanog skeniranja prošli su cijelu povijest Zemlje od dolaska Adama i Eve do današnjeg dana. Posebno je bio zadivljen upornošću učitelja da unaprijede proces učenja mladih duša i zapanjen tvrdokornošću pojedinih duša koje ni nakon nekoliko uzastopnih života na Zemlji nisu uspjele naučiti početne lekcije. Shvatio je da je sukob, ili kako se to na Zemlji popularno zove rat, neminovna posljedica iskrivljene svijesti koju duše razviju u materijalnom svijetu. Ipak, to je lekcija koja otrijezni mnoge duše te one iza toga lakše i brže napreduju u učenju. Noad nije volio prizore katastrofalnog pustošenja, ubijanja te bijednog života tijekom rata. To mu je stvaralo veliku nelagodu. Bio je sretan što takvi sukobi neće biti svakodnevica u životu budućih generacija. Još samo da završi rat koji upravo bijesni na Zemlji...


'Abraham je rekao da će on završiti totalnim razaranjem planeta', prisjeti se Noad.


Ta ga misao uplaši i uznemiri te odluči provjeriti što je zapisano o završetku rata. Usredotoči misli i otvori Knjigu života unutar univerzalne baze znanja u dijelu gdje se nalaze projekcije događaja koji će se ostvariti u budućnosti.

petak, 28. travnja 2023.

Anita Obradović | Vremenske neprilike


Sve kokošje guzice su iste
No neka jaja su dragocjenija
U ovim vremenima su skuplja
Pa preferiramo kajganu
Nebo oslikavaju avioni
Što voze u materinu
Prema povoljnijim tjesteninama
Nutelli s više lješnjaka i manje ulja
Manjim rabotama
Boljim dnevnicama koje brojimo
Na stranim dvosjedima
Nakon pet popodne
Vremenska prognoza kaže
Sutra će biti divan dan
U Zagrebu, Barceloni i Veroni
A nebo će jecati
U Oslu, Kopenhagenu i Londonu
Pa pomislim
Sestro
Jesi li ponijela barem kišobran


Lorena Vojtić | Kula


Grozila se tog osjećaja ranjivosti. Možda zato što je ranije suviše patila... Kasnije je naučila obrambeni mehanizam - kako bi vješto prikrila svoje emocije, ali su, katkad, u trenucima potpune iskrenosti, ipak izlazile na vidjelo. Nije ona bila nimalo ledena, samo je htjela da ju takvom doživljavaju. Onda manje boli...


- sedma knjiga u nastanku -

CeKaTe | Dani Trešnjevke-jug

 


Centar za kulturu Trešnjevka u suradnji s Vijećem Gradske četvrti Trešnjevka-jug, šest mjesnih odbora Trešnjevke-jug, udrugom Zeleni klik!, brojnim udrugama, organizacijama i pojedincima organizira manifestaciju Dane Trešnjevke-jug. Prve tri subote proljetnog svibnja, 6., 13. i 20.5.2023. pripremamo šest događanja unutar trešnjevačkih parkova kvartova Horvati-SrednjaciKnežijaVrbaniPrečkoJarun i GajevoJutarnji program će trajati od 10 do 13 sati (kvartovi Horvati-Srednjaci, Vrbani i Jarun), dok će popodnevni program trajati od 16 do 21 sat (Knežija, Prečko i Gajevo). Dani Trešnjevke-jug bit će obilježeni s vrlo bogatim i kvalitetnim radioničkim, glazbenim, scenskim, književnim, kazališnim, sportskim i plesnim programom. Održat će se buvljak i predstavit će se razne udruge koje djeluju na Trešnjevci. Program je namijenjen svim građanima različite dobi, ulaz je besplatan i svi su dobrodošli da s nama proslave Dane Trešnjevke-jug

Program pojedinih događanja i više informacija možete pronaći na sljedećoj poveznici: https://cekate.hr/program/dani-tresnjevke-jug/

Tomislav Dretar | Rastanak - Eloignement


Rastanak 


Sve stvari taknute tvojim očima 

Postaju život Ispunjen sobom samim : – Poredak svjetla 

Ciji je jedini smisao 

Bol koja uvijek iznova nastaje 

Ti ništa ne uzimaš 

Plemenitost muzike koja raste 

Tvoj je put 

Moje oči, moj sluh, 

Ruke moje moje pjesme 

Nemaju dovoljno strasti 

Da ga zaustave da tebe shvate, 

Da te zadrže 

Sve više penješ se 

Sve si udaljenija u mom snu.



Eloignement 


Tout qui m’entoure,  les choses et les paysages 

Touchés par tes yeux deviennent moi-même ; 

La vie plein de toi-même : - la vie de lumière dont 

Le seul sens est la douleur qui prends la large sur l’horizon. 

Toi, tu ne prends rien sur toi. Noblesse pure de la musique en ébullition est ton sentier ; Mon être entier, Mes mains, mon chant  Ils n’ont pas assez de passion pour t’empêcher de t’en aller, à te  barrer s’élever au-dessus de nuages sur l’horizon.  Tu t’en vas et tu es de plus en plus loin dans mon rêve…


Ivica Kesić | Impresije iz leuta



Iza vlažnih leđa, valovi se plave

i sljubljuju s njima naši se pokreti;

pod leutom vreba lav iz morske trave,

s obale nam žuti mašu suncokreti.


Ponirućeg sunca probodena zräkom

na purpuru sjajnom kap radosti blista

i dok smiraj dana pozdravlja se s mrakom,

opojno miriše runo runolista.


Kroz pun mjesec skaču ribe, školjke, raci...

a novoga bluda već tutnje koraci,

nagon uspavani budeći u krvi.


Beživotno zurim u mrak poput strvi,

urešen darova njezinih obiljem

k'o žila čempresa smiljem i bosiljem.




četvrtak, 27. travnja 2023.

Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu Snježane Babić Višnjić "Kako sam naučio abecedu"

(ilustrirao Boris Kugler; Zagreb: Naklada Semafora, 2022.)

Piše: Mirjana Mrkela 

Mjesto za igru

U mome djetinjstvu je postojalo jedno mirno mjesto, na kojemu sam se mogla satima zabavljati. Bio je to uski travnjak ispod stabala, kasnije panjeva, pred mojom zgradom. Čučala sam ondje, nešto prčkala ili samo promatrala.

Sada o tome pričam svojoj prijateljici Snježani. Vrtim među prstima pramen kose pa kažem još i ovo:

— Bar da sam te poznavala kad sam imala pet-šest godina! Sigurno ne bih bila toliko osamljena.

Snježana nakrivi glavu, što znači da duboko razmišlja. Onda kaže kako se i ona često igrala sama. Onda se obje smijemo, jer smo toliko slične. A Snježana nastavlja:

— Ja sam u kutu dvorišta gradila malu- malenu kuću.

Odmah želim znati je li to bila kuća za bube. Moja omiljena zabava bilo je promatranje mrava i buba zvanih opančari. Snježana ne poznaje nikakve opančare. No dobro zna tko su keramičari, parketari i zidari. Nije postala graditeljica kuća, ali to joj je oduvijek zanimljivo.

A dječaku iz njezinoga romana, gradilište je omiljeno mjesto za igru.

"Otkad znam za sebe, a sada mi je već 11 godina, u našoj se kući stalno govori o gradnji i majstorima zidarima. I zbog toga se smatram jako sretnim jer sam zato imao oko kuće stalno svoj vlastiti zabavni park: obilje pijeska, šljunka za prevoženje kamiončićima, cigala za graditi tunele i nebodere, kamenčića kojima napunite cipelice pa vam šuška svaki korak, pijesak koji možeš svaki dan nositi u džepovima u vrtić ili školu pa se igrati s pijeskom i unutra".

Uz programe Dana Zadarske županije 2023.


Tomislav Domović, Sanja Kneževič i Tomislav Marijan Bilosnić u Gradskoj knjižnici u Benkovcu

POSLIJE ZEMUNIKA I POLAČE
ZADARSKI KNJIŽEVNI KRUG U BENKOVCU  


Poslije Zemunika i Polače znanstveno-književni kolokvij Zadarski književni krug nastavio je u srijedu 26. travnja 2023. godine svoj rad u prepunoj dvorani Gradske knjižnice u Benkovcu. Program su s pažnjom slušali i u njemu sudjelovali učenici osmih razreda Osnovne škole u Benkovcu. 


Ovom prigodom predstavljeni su zbornici Zadarskog književnog kruga koji donose znanstvene, književno povijesne i esejističke priloge o autorima rođenim ili životom vezanim za Zadar i zadarski kraj, od Petra Zoranića, autora prvog hrvatskog romana, do dana današnjih.  

Zorica Antulov | Šaptačice prugama


Sa žutim žitom u očima, 

sa cvjetnim poljem u kosama, 

sa vučjom čežnjom u grudima

one su mahale vlakovima. 


Sa zlatnim  klasjem pod prstima, 

što prebirahu ga ko strune duge, 

one su pjevale vlakovima. 

Svojom su pjesmom nadglasale pruge. 


U snovima slijedile svjetla im znana, stanice nove i puteve krive. 

Na konjima s grivama crnjim od noći one su jurile lokomotive. 


Sa vučjom čežnjom u grudima

zbog zvižduka vlaka su slijedile duge. 

Želje im ostale šaptat na pruzi. 

Zvižduci uvijek su bili za druge.