Kolumne

petak, 19. siječnja 2018.

Silvija Šesto | devetnaesti dan siječnja



devetnaesti dan siječnja.
pet i pedeset.
javljaju se ptice.
nije to pjev već bojni poklič između dva posla.
nose mrvu po mrvu zime, što dalje.
svijajući proljeće.

Što je pisac htio reći


DRUGA STRANA

Piše: Vlatka Planina

Nedavno sam s jednom kolegicom književnicom vodila razgovor koji me ponukao na pisanje ove kolumne. Iako se svakoj kolumni trudim dati pozitivni „štih“, ponekad treba progovoriti i o drugoj strani. No, da ne dužim: kolegica književnica obratila mi se jer se našla u dilemi - jedan joj je časopis ponudio suradnju, dobro plaćenu. Sama ponuda zvučila je odlično, a dodatna je zarada u današnje vrijeme itekako dobrodošla. No postojao je problem: ono što bi trebala pisati bilo bi trivijalno, za mase, te debelo ispod njezine uobičajene razine i kvalitete pisanja. Stoga me pitala za savjet, no ja joj nisam znala išta pametnoga reći. I sama sam se jednom prilikom našla u sličnoj situaciji, i odbila sam takvu ponudu. No u tome trenutku financijska mi je situacija bila podnošljiva i mogla sam spojiti kraj s krajem i bez dodatne zarade. Da je situacija bila drukčija...

Strahovito je teško prodati vlastit obraz i vlastito ime. Jer, većina pisaca od svoga pisanja nema nikakve koristi: nema tu velike slave, ugleda niti financijske stabilnosti. Jedino što pisac ima jest satisfakcija u tome da radi ono što diše, živi i voli, da radi to nabolje što može i sa sto posto sebe i srca u svakome slovu, te da šačica ljudi to pisanje cijeni. A ako se pisca toga liši, te kvalitete i autentičnosti njegova pisanja, i to ne zbog njegove lijenosti ili nekompetentnosti već zbog surove stvarnosti i činjenice da ni najvrsnije pisanje, ako se ne unovči, ne može platiti režije, postavlja se pitanje što tada od pisca ostaje i je li on i dalje cjelovit i neovisan individualac.

Za svakog umjetnika njegovo je kreativno stvaranje integralni dio njegove osobnosti, neodvojivo od njega samoga. Biti primoran prodati dio te osobnosti za puko preživljavanje govori prvenstveno o društvu u kojem živimo, jer društvo je civilizirano i napredno onoliko koliko ulaže u kulturu.

"U društveno-evolutivnom smislu, civilizacija označuje višu razinu društvenoga razvoja, razvijeniji oblik materijalnih i kulturnih dobara i društvenih potreba, nasuprot divljaštvu..." kaže Hrvatska enciklopedija. Ako se vodimo tom definicijom moglo bi se štošta, a ništa od toga pozitivnoga, o našemu društvu reći. No dokle god se isto to društvo, izuzev šačice vladajućih, svakodnevno mora boriti za kruh svagdašnji teško da će itko imati sluha za krizu u kulturi. Međutim, time već ulazim u tematiku preveliku i preopširnu za jednu književnu kolumnu. Preostaje mi stoga tek gajiti nadu u bolje sutra i pisati: uporno, prkosno, nezasitno, u ime svih onih koji su svoje morali prodati za HEP, Plinaru ili ratu vrtića. A vladajuće, koji o svima nama i svemu tome odlučuju, prepuštam vlastitoj savjesti. Jer kako god nama „malima“, umjetnicima i neumjetnicima, bilo, mi se barem možemo pogledati u ogledalu.

Uvodni seminar za pripovjedače


vrijeme: 03.03.2018. - 04.03.2018.
mjesto: Zagreb; Velika dvorana Centra, Ilica 208 (Teatar Exit)

Uvodni seminar za pripovjedače 'Važnost narodnih bajki i umijeće pripovijedanja', autorice i voditeljice Jasne Held, se 3. i 4. ožujka održava u Centru za kulturu i film Augusta Cesarca. Seminar je zamišljen kao poticaj pedagozima, nastavnicima, profesorima, studentima, kao i roditeljima, u radu s djecom i mladima.

Tijek seminara:

Predstavljanje knjige Marina Držića 'Dundo Maroje' u engleskom prijevodu


vrijeme: 20.01.2018. 18 h
mjesto: Dubrovnik; Kazalište Marina Držića - Teatar Bursa, Pred Dvorom 3

U izdavačkoj djelatnosti Doma Marina Držića, u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Dubrovnika, a povodom 450. obljetnice smrti Marina Držića, u subotu, 20. siječnja , u 18 sati, u Teatru Bursa - Mala scena Kazališta Marina Držića, održat će se predstavljanje knjige Marina Držića 'Dundo Maroje' u engleskom prijevodu Filipa Krenusa.

„Small Size Days“ prvi puta u Zagrebu

Sljedeći vikend, od 26. do 29. siječnja, obilježava se „Small Size Days“, kazališni festival za najmlađe na kojem će po prvi puta sudjelovati i Zagreb, odnosno Teatar Puna kuća u suradnji s kazalištem Mala scena.

Lijevo: Foto Ana Šesto Desno: Foto Mirko Cvjetko









Više informacija o događaju i fotografije koje potpisuju Ana Šesto i Mirko Cvjetko možete naći ovdje

Senka Lovrić | Ti



Ja sam tebe izmislila
baš jedne večeri poput ove
dobro
možda je ipak bilo hladnije
i možda sam bila malo manje sretna
ili se i nije radilo o sreći
možda sam bila gladna
poštenog komada
ljudskog bića
mirisa i toplina
Tu večer mi nisu bila dovoljna
glinena srca koja sam vješala o jelku
mirisi začina
kič gradskih ulica
ni drugačija zavaravanja
pa sam te ulijevala
u zahrđale kalupe
i posipala svim nedostajanjima
Bilo je lako
izmišljati tebe
jer ti sve jesi
nekoj drugoj

Snježana Akrap- Sušac | Šesti grad: Istanbul


Ožujak 2013.

U svom starom Twingu Prvom Veličanstvenom vozim se sa suprugom.

On:“Zašto da sad idemo u Dm kad si na proljetnim blagdanima pa možeš u ponedjeljak?“

Ona: „Ali, ja ću u ponedjeljak biti u Istanbulu.“

On:“Dobro da si se sjetila reći!“

Ona“Zar ti nisam prije rekla?“ (Znala sam da sam mu zaboravila reći!Ali, kako priznati!)

Ovom anegdotom iz života jedne od „šest“ započinje priča o gradu kojeg bi trebalo staviti na sam vrh poželjnih turističkih  destinacija.

Bio je to „ženski izlet“.Šest žena u dobi od trinaest do pedeset godina uputilo se jednog ponedjeljka iz Pule na Pleso. Bile smo sretne što smo žive došle do zračne luke jer je snijeg opet „iznenadio“ naše službe za ceste.

Krećemo! Kao najljepšu glazbu doživljavam rolanje kotača po pisti,a uzbuđenje raste kad zrakoplov uzleti i onda slijedi mir među oblacima.

Za dva sata smo u Istanbulu. Čim smo stigle samo smo ubacile torbe u sobu i prošetale do Velikog bazara.Doista je velik, ali nam je brzo dosadio jer je to zapravo niz skupih zlatarni, suvenirnica i jeftine robe.

Užitak smo pronašle u gradskoj vrevi i izlozima slastičarnica te smo svoje nepce razveselile ukusnim baklavama.

Mali obiteljski hotel u kojem smo odsjeli i ljubazni domaćini učinili su boravak ugodnim. Od susretljivog osoblja dobili smo sve potrebne informacije.

Sljedeći dan smo odlučili započeti obilaskom desetak minuta hoda udaljene Plave džamije. Taj arhitektonski biser dugo smo bez riječi gledale. Čim smo ušle, fascinirali su nas oslikani stropovi i vitraji.

Jedan od najljepših doživljaja bio mi je susret i razgovor s iranskom obitelji. Šesnaestogodišnja M. željela se fotografirati s nama i postati moja Fb prijateljica, što sam sa zadovoljstvom prihvatila.

Jedni drugima bili smo jednako egzotični, ali se među nama odmah stvorilo ozračje prijateljstva i obostranih simpatija. Još jedna potvrda da ima više stvari koje spajaju od onih koje razdvajaju ljude.


Par minuta od Plave džamije nalazi se Aja Sofija.Vanjskim izgledom zaostaje za Plavom džamijom, ali je jedna od građevina koju ne treba zaobići. Na svakom koraku bogatstvo prošlosti. Kilometarski red za ulaznice. Ali, od nas šest, četiri su plavuše! Plavuše su stekle prijatelja koji nam je za par minuta donio ulaznice za Aja Sofiju (čekale bi sat vremena u redu). Savjet: neka u grupi uvijek bude jedna plavuša. Ako vam i ne bude od koristi, bit će makar materijala za viceve.


U jednoj prostoriji ljudi čekaju u redu da bi u rupi na zidu vrtjeli palac. Nitko od dvadesetak ljudi nije mi znao objasniti zašto tu stoje!? Tek je jedna Engleskinja pronašla u vodiču da je to mjesto za želje. Kao i svi turisti, i mi smo zavrtjeli i smišljale željice.

Večer smo završile  relaksacijom u hamamu( turska kupelj ). Otići u Tursku, a ne probati hamam je kao ne vidjeti Aja Sofiju ili Plavu džamiju.

Tako relaksirane, lako smo zaspale i ujutro bile spremne za nove doživljaje. Željele smo vidjeti dvije palače: Topkapi i Dolmabahce.

Ogromni kompleks Topkapi palače čuvaju dva vojnika i bezbroj redara.Palača nas se veoma dojmila, kao i vrtovi puni raznovrsnog cvijeća.

Palača Dolmabahce – šećer na kraju! Uz Plavu džamiju, to je najljepša građevina koju sam vidjela u Istanbulu. Građena je na obali sredinom 19. st., raskošna, puna uresa od zlata i kristala. Profinjenost i otmjenost zrcali se na svakom koraku.

Posjet Istanbulu planirale smo okruniti dvosatnom vožnjom Bosporom, ali je bila otkazana zbog jakog vjetra. Možda drugi put!

Četvrto jutro – vraćamo se kući pune dojmova i bolnih nogu. Ne žalimo! Za tri dana pomno isplaniranog putovanja vidjele smo prekrasne istanbulske atrakcije,uživale u turskoj kuhinji, komunicirale s tim ljubaznim ljudima i donijele u sebi dašak Orijenta.

Umjesto suvenira, torbe su nam bile pune baklava. Mašala, Istanbul!

četvrtak, 18. siječnja 2018.

Bernarda Kermend na Virovitičkim umjetničkim večerima


Piše: Sandra Pocrnić Mlakar

Udruga FRiKK na Virovitičke umjetničke večeri kao glavnu gošću ove subote poziva Bernardu Kermend, pjesnikinju iz Virovitice. Dominantna tema poezije Bernarde Kermend ravnoteža je osjećaja u paru, njihovo uzvraćanje i neuzvraćanje te sva složenost emocija koju izaziva ljubavni odnos, rastanak i oproštaj. Temperamentnim, ponekad dramatičnim stihom, Bernarda Kermend pokazuje da prepoznaje i s poetskom lakoćom opisuje širok spektar emocija koje se pojavljuju u složenom odnosu između dvoje ljudi.

Benarda Kermend, kako kaže, poeziju piše otkad zna za sebe. Od prve Virovitičke umjetnike večeri sudjeluje u programu sa svojim pjesmama, a nakon nekoliko nastupa s pojedinačnim naslovima, na zadovoljstvo publike, organizator Robert Roklicer pozvao ju je na cjelovečernji nastup.

U drugom dijelu programa, kao i na dosadašnjim Virovitičkim umjetničkim večerima, nastupaju pjesnici i književnici, među kojima su zapažene Marina Mađarević i Vlasta Golub. Virovitičke umjetničke večeri imaju sve više publike i okupljaju sve generacije ljubitelja književnosti i poezije. Uvriježena je glazbena pratnja Virovitičke umjetničke večeri, a ove subote nastupa gitarist Krešimir Tomac. Na vrhuncu večeri glumac Igor Golub i organizator Robert Roklicer interpretiraju izabrane naslove iz antologije hrvatske i svjetske lirike.

Virovitičke umjetničke večeri organizira udruga FRiKK, a početak programa u kafiću Cug je u 20 sati.

*****

Stojiš sam i proklet
ogoljen od svijeta
Tako smrznutog od straha
razbijam te na sitno
Cvili iz tebe
netko, meni poznat

Samo polako Stari
ovo su neki novi dani
ovo su neka nova sutra

Nemam sitno
da platim
i
pustim vodu

Stojim sama i prokleta
Na meni košulja bez konca
šivana znanjem sudbine
Tako sretnu i svoju
ne možeš me naći
Predvidljive golubove mira
šalješ

Samo polako Stari
ovo su neki novi dani
ovo su neka nova sutra

Nemam popust
na prljavu robu
Operi ga u oku
i
zatvori vrata za sobom

Stani
prestani krasti kao dječak
uberi, hrabro
ako znaš
Stala sam


Bernarda Kermend

Ana Smrk Habazin na Jutru poezije


Piše:  Sandra Pocrnić Mlakar

Na najstarijoj pjesničkoj tribini Jutro poezije u gostionici Pod starim krovovima u Basaričekovoj svoj opus predstavit će ove subote ugledna i dugogodišnja članica Jutra Ana Habazin.

Ana Habazin piše refleksivnu poeziju čiji su motivi životni ciklus i spoznaja vlastite životne svrhe. Slobodni stih Ane Habazin komprimiran je i sažet, a  pjesme dubokog  značenja često imaju naglašenu poantu.

U drugom dijelu programa sa svojim pjesmama predstavit će se ostali članovi Jutra poezije, među kojima je sve više mladih.

Jutro poezije organizira udruga FRiKK, a početak tribine je u 12 sati.


Ana Smrk Habazin:

Tuda

Skrovit bljesak
zapara mi misli
ugodna vjera
da još vremena ima
krenem li
ni presporo
ni prebrzo
da ovjekovječim javu
dohvaćenim snima.
To trnje
to šipražje zove
i šapat šutnje
urlik vjetra
rastrgane grane
pored panja
što svoj
zadnji sjaj
isijava u izdisaj.
Tuda
znam da moram
a hoću propanj
čestita jahaća
dok ištem
prastaru šumu
gdje gudalima davnim
miri se revolt
uporna tragača.

V.B.Z. | Drago Pilsel: U što vjerujemo mi koji u Boga ne vjerujemo


Svjedočanstva prikupio i knjigu uredio:
DRAGO PILSEL

Knjiga nakon koje u Hrvatskoj više neće biti nepopularno deklarirati se kao agnostik ili ateist

Knjiga vrlo sugestivna naslova „U ŠTO VJERUJEMO MI KOJI U BOGA NE VJERUJEMO“ plod je jednogodišnjeg rada urednika i priređivača knjige Drage Pilsela, uglednog hrvatskog novinara, teologa i društvenog aktivista, a ujedno i jedinstven pionirski pothvat u domaćem izdavaštvu.

U njoj je Pilsel prikupio i priredio tekstove tridesetak hrvatskih intelektualaca – novinara, književnika, glumaca, političara, diplomata, odvjetnika, znanstvenika i sveučilišnih profesora – dakle, uglednih osoba iz našeg javnog života, koji su se odvažili hrabro svjedočiti o vlastitoj nevjeri te nam izložiti u što vjeruju kada u Boga ne vjeruju.

Slijedeći princip ravnopravnosti, Pilsel se odlučio svjedočanstva poredati prema abecednom redoslijedu prezimena autora/autorica, a to su: Neven Barković, Sandi Blagonić, Ivana Bodrožić, Rada Borić, Nadežda Čačinovič, Nenad Jarić Dauenhauer, Srđan Dvornik, Zoran Ferić, Mirela Holy, Ivo Josipović, Saša Kosanović, Pero Kvesić, Oleg Mandić, Dragan Markovina, Ivica Maštruko, Vili Matula, Anto Nobilo, Boris Pavelić, Marko Pogačar, Željko Porobija, Čedo Prodanović, Vesna Puhovski, Borivoj Radaković, Ines Sabalić, Sanja Sarnavka, Seid Serdarević, Velimir Srića, Aleksandar Stanković, Ante Tomić i Danilo Vranić. Predgovor knjizi potpisala je Tanja Rudež, uvod je napisao Nikola Petković, a autor pogovora je Zoran Pusić.

Iako Pilsel, kada je riječ o izgradnji općeg dobra, izrijekom odbija podjelu društva na vjernike i nevjernike, ova njegova knjiga nesumnjivo predstavlja iznimno vrijedan prinos širenju dijaloga između tih dviju skupina te njihovu međusobnom poštovanju.

Jasminka Mesarić | Razbacani snovi


Razbacani snovi
još negdje trepere
na rosnim livadama
procvjetalim trešnjinim granama

u uvojku crne kose
djevojke zaboravljenog imena
na njenoj ružičastoj haljini
starim prašnjavim cestama
i sandalama
                                          izlizanih potpetica

Preinuo Fedor Vidas, najstariji član DHK


FEDOR VIDAS, pripovjedač, novelist, scenarist, radijski i televizijski pisac, novinar (rodjen u Bakru, 13. sijecnja. 1924 – preminuo u Cakovcu, 17. sijecnja 2018, u 95. godini zivota). Član je Društva hrvatskih književnika bio od 1956.

Fedor Vidas je pripadao krugovaškom naraštaju prozaika, izrazito prepoznatljiva i samosvojna izraza. U svojim je novelama, jos 1950-ih, među prvima označio nove i bitne aspekte daljnjega razvoja hrvatske proze, te raskidanje s dotadasnjim tradicionalnim utjecajima. Junaci njegovih novela su mladi ljudi iz urbane zagrebačke sredine u poslijeratnom vremenu, fiksirani u trenucima svakodnevice. Izvanrednim darom zapažanja i najsitnijih detalja, poput filmske kamere, te kratkim, škrtim i ogoljenim rečenicama, u vrsno vođenim dijalozima, s nenametljivom liričnošću, predočuje ozračje i duh vremena.

Godine 1952. utemeljio je časopis Novela; bio je urednik i zamjenik glavnog urednika u književnom tjedniku Telegram (1960-65), a u Oku urednik inozemnih kulturnih informacija (1976-89).

Objavio je knjige novela: Popodne kad sam sretan, Zagreb 1954; Ponedjeljak ili utorak, Zagreb 1961; Novele, Novi Sad 1964; Na izmaku ljeta, Rijeka 1975. Novele su mu uvrštene u preglede i antologije (Suvremena hrvatska novela, 1971; Hrvatska kratka priča, 1994; Iz novije hrvatske proze, 1995; Antologija hrvatske novele, 1997; Antologija hrvatske priče, 2001) te u Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 154, 1985., te prevedene na strane jezike i uvrštene u inozemne antologije.

Autor je nekoliko radio-drama (Scenaristi, 1964; Djevojke dolaze u devet, 1968; Šum, 1969; Konj je stao, 1970; Čestitke, 1970) te televizijskih drama koje su izvedene na Prvom programu Televizije Zagreb (Gdje je duša moga djetinjstva, 1968; Ožiljak, 1969; Kainov znak, 1970; Ljubav na bračni način, 1970; Okreni leđa vjetru, 1972). Napisao je ili je bio suautor u više filmskih scenarija (Martin u oblacima, 1961; Abeceda straha, koscenarist, 1961; Ključ, koscenarist, 1965; Metamorfoza, 1965; Ponedjeljak ili utorak, koscenarist, 1966).

LITERATURA: I. Slamnig, Popodne kad sam sretan, Narodni list, 24. VIII. 1954; V. Desnica, Fedor Vidas: Popodne kad sam sretan, Život, 1955, 1-2; B. Donat, Strujanja u novijoj hrvatskoj noveli, Delo, 1961, 5; V. Pavletić, Antipriče, Izraz, 1962, 1; P. Zorić, Slikar gradske čame, Književne novine, 1962, 162; Z. Petrović, Snaga i moć pripovedanja, Danas, 23. V. 1962; M. Trumić, Majstor detalja, Život, 1965, 1; J. Hekman, Fedor Vidas – pjesnik detalja, Republika, 1985, 1.

Zdenka Čavić | Padova



Grafika: Zdenka Čavić
















I, napokon, Padova.
Puna toplog, nježnog sentimenta,
predivan grad na sjeveru Italije,
talijanskog temperamenta s patinom prošlosti.
Sunčana pročelja, s brojnim arkadama,
otvaraju se ulicama i trgovima,
nadmeću ljepotom i skladom.

srijeda, 17. siječnja 2018.

Pavol Janik | Rečnik tuđih snova


A DICTIONARY OF FOREIGN DREAMS


At the beginning it was like a dream.
She said:
“Have at least one dream with me.
You’ll see – it’ll be a dream
which you’ve never dreamt about before.”

Sven Adam Ewin | Kompenzacija


jutro je počelo loše
ne plačem susprežem se

dan je bio vrlo neprijatan
ne plačem susprežem se

poslije podne čista katastrofa
ne plačem susprežem se

odlazim u postelju
apsolutno neprilagođen snu

noć mi zašiva kapke
grubo navoštenim postolarskim koncem
kao izgaženoj cipeli

kreće plač
neotporan sam na njegove agresivne soli
što je posljedica dnevnog susprezanja suza

Denis Kožljan | Put preko Drine: Prirodne ljepote Srbije


Rijeka Drina
Naše putovanje iz Bosne, nastavilo se u gotovo istom tempu slijedećih nekoliko dana u namjeri da posjetimo Srbiju odnosno susretnem se s dragim fb prijateljem. Temperatura se dizala nesmanjenom žestinom iako nije ni čudo jer ljeto je u punom jeku. Uz put,  prolazeći kroz Zvornik i neka manja naselja, osvježili smo se kavicom i limunadom ali i pecivima karakterističnim za ove krajeve. Iako vani nije bilo ni malo ugodno, stanovnici ovog dijela Bosne, kako stari tako i oni mlađi, u neprestanom su pokretu, stalno nešto pazare, uz cestu sve stol do stola sa voćem i povrćem.

Uz samu granicu prema Srbiji, napunili smo rezervar gorivom, budući je ovdje za naše prilike, ono mnogo jeftinije. Nestrpljivo sam iščekivala da vidim rijeku Drinu, pa za početak i onako iz daljine, znajući da ću se idućih dana posvetiti fotkanju prirodnih ljepota o kojima mi je Pajo pričao, budući se i on bavi fotografijom.



Centar Šapca
Dakle nekih dvadesetak kilometara kaže mi suprug, a i naša spravica, trebali bismo stići na naše prvo odredište Loznicu, gdje smo se iduća dva dana i smjestili u pansionu. Šta reći o tom gradu koji se ipak razlikuje od ostalih jer liči na jedno gradsko čvorište u kojem se ljudi puno druže i posjećuju. Grad je to u Zapadnoj Srbiji, smješten u Mačvanskoj dolini, podno planine Gučeva.Loznicom protiče rječica Štira koja se onda ulijeva u Drinu. Dobro je prometno povezan, točno na sredini puta Tuzla-Valjevo i blizu sredine  puta od Beograda do Sarajeva. Loznicom prolazi i željeznička pruga, a u samom centru grada posebno me se dojmio Bulevar Dositeja Obradovića. Ovo je industrijsko središte, a najpoznatije su Tvornica viskoze i traktorskih prikolica, a kao centar kulturne baštine obilježava ga Tršić, smješten nedaleko Loznice u kojem je rođen Vuk Stefanović Karadžić. Posjetila sam muzej u Vukovom Tršiću koji odiše ljepotom zelenila, parkom, novoizgrađenom kućicom koja je nastala na mjestu stare, u kojoj su izloženi eksponenti iz ondašnjeg vremena, oruđa za rad, a dojmio me se i park gdje se održavao Vukov Sabor i gdje je ujedno i njegov spomenik.

Kao svjedoci prošlog vremena u lozničkom kraju, a zapravo sve tako blizu, govore i najstarija apoteka, galerije, a možda ipak treba reći kako su osim Vuka, u ovom prelijepom mjestu rođeni i Jovan Cvijić kao i Mića Popović.

Banja Koviljača
Slijedeće jutro,  pozvana sam u posjet mog prijatelja i njegove obitelji koji su nas počastili, tradicionalnom lozom i domaćim proizvodima tete Stane. Ugodno smo se osjećali i saznali puno stvari o ovim krajevima koje do tada nikad nisam imala prilike posjetiti, pa ni u vrijeme Jugoslavije. No, sve ovdje odiše nekako različitije i od Hrvatske i od Bosne. Ljudi su poprilično gostoljubivi, pričljivi, no i rekla bih nekog svog posebnog ponosa i tvrdoglavosti, iako je meni to djelovalo vrlo simpatično. Uzeli smo naše fotiće i krenuli bilježiti sve ono lijepo, povijesno i prirodno dragocjeno.

U Podrinju, smo tako uslikali poznato lječilište bogato termalnom vodom, poznato još iz rimskog doba, Banju Koviljaču koju osim domaćeg stanovništva posjećuju i mnogobrojni turisti. Vrvjelo je tu kao u košnici, a famozna fontana ispuštala je svoj mlaz vode koji je plijenio pažnju i kojemu su se jednako radovali odrasli i djeca.

Tu je i prekrasan park i cvjetnjak, ali i nekoliko starih vila u kojima su gosti smješteni. No, uz spoj vrućeg dana i hladne vode iz vodoskoka, isparavalo je tako da je u zraku bilo i mnogo vlage, iako vrlo interesantno, komarcima ni traga.

Uz Banju Koviljaču, potrebno je spomenuti i obližnju šumom pokrivenu planinu Gučevo koji je pravi raj za odmor, a gdje se pravi i vrlo ukusan sir. Inače cijelo ovo kako brdovito područje, tako i nizina u kojoj je smješteno lječilište bilo je vrlo atraktivno kako u 18. stoljeću za vladavinu Turaka, tako i poslije, a zna se da je na balove organizirane njemu u čast, dolazio i Aleksandar Karađorđević.

Eto, impresionirana viđenim, stalno sam nešto ispitkivala moga kolegu  koji je vrsni poznavatelj ovog kraja i koji mi je putem pričao mnoge sitnice i priče vezane za povijesnu baštinu ovih prelijepih mjestašaca.

Nisam mogla, a da ne odem do same Drine, rijeke, krivudave, bistre, ali i vrlo hladne i koja je kako u granicama, tako i u vremenima prošlosti imala jaku važnu ulogu. Drvenim stepenicama, polako i pažljivo, spustili smo se do same rijeke i fotkali, osluškujući njezin šum. Prekrasni prizor za oko i simfonija za uho. Nekoliko kupača odvažilo se brčkati u plićaku, ali poznato je kako Drina zna biti i vrlo opasna, a kao da nam je srebrnkasta površina htjela ispričati još koji detalj izdavnih dana...Zaista nešto impresivno.

Sunčana Reka
A na obali Drine, smjestila se Sunčana reka, etno selo, ljetnikovac, mjesto odmora, rekreacije i sporta.Osim kućica sa ležajevima za prihvat gostiju, tu su i mnoge druge aktivnosti koje privlače poput jahanja, vožnja fijakerima, pješačenje uređenom šljunčanom plažom, wellness, pečenjara gdje se posjetitelj može odmoriti i okrijepiti u pravom smislu riječi i sve to u jednom vrlo originalnom domaćem stilu. Prvi sam puta vidjela i bijelog zeca sa crvenim očima i patuljaste konje koji su bili vrlo pitomi i znatiželjni dok smo ih „hvatali“ u naše objektive.

Nakon dana ispunjenog pješačenjem, fotografiranjem i susretima sa neobičnim biljnim i životinjskim vrstama, odlučili smo suprug i ja posjetiti Šabac, ne iz nekog posebnog razloga, već čiste znatiželje. To je grad udaljen od Loznice nekih osamdesetak kilometara ali grad koji je čvorište saobraćajnica, grad u kojem se kultura možda i nije mnogo izmijenila od nekih davnih dana pa do danas. U jednoj zalogajnici pojela sam čevape sa lukom, koji su bili spremljeni baš onako originalno i servirani u „škartocu“ ili ti papirnatoj vrećici specijaliziranoj samo za taj specijalitet. Nismo se mnogo zadržali jer nas je vrućina ponovno pogađala, no oduševio me ponovno mentalitet Šapčana za koje neki govore da su ciganski narod. Uvjerila sam se da nisu, već obični ljudi koji idu svojim poslom, a spremni su u svakom trenutku putniku objasniti sve što ga zanima.

Jedina stvar koja me i ovdje zasmetala, kao i općenito u posjetu Srbiji, jesu njihove novčanice koje šušte, bolje rečeno ima ih, ima dinara u papirnatim novčanicama, ali je skupoća poprilična tako da sam stekla dojam da one jako malo vrijede...

Hmmm, kupivši tek par sitnica i sitnih uspomena, sjeli smo u naš automobil i jednakom cestom, vozeći polako vratili se u Loznicu, a onda preko Bijeljine, u posjet Vukovaru i nazad u Istru. Do nekog drugog puta, naravno.

Hana Konsa | Oni




Kao maslačak si
Kaže
I puhne

Kao maslačak si
Kaže drugi
I počne graditi zaklon
ako vjetar dođe

Hana Konsa | Gledam...


Gledam u svoje ruke-
Prazne su
Gledam u svoje srce
Pusto je
Sva blaga koja su tu bila
Odnijelo je vrijeme

Igor Petrić | Stan


„Ovaj pogled. Samo pogledajte. Dajte. Priđite prozoru i pogledajte rijeku kako mirno teče. Ovo nećete naći nigdje. Ovakva se prilika ne propušta. Ova cijena i popust za gotovinsko plaćanje ili kredit. U redu je. U redu. Ako se odlučite, vjerujte nećete pogriješiti.“ – Ponavljao je agent za nekretnine. 

utorak, 16. siječnja 2018.

Marijana Kralj | Uvijek te poznam

Uvijek te poznam po očima
taj pogled otvara mrak mojeg čekanja
i mojeg nadanja u plavetnilu kojim te
svaki dan zaodijevam
taj pogled grize sve mrtvo u meni
i otplavljuje mu okove straha

Nagrada Anđelko Novaković za 2017. godinu


Zaklada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu objavila je novog laureata Nagrade Anđelko Novaković za neobjavljenu zbirku pjesama mladog autora/autorice.

Nakon provedenoga javnog natječaja, na koji je pristiglo 90 zbirki pjesama, prosudbeno povjerenstvo za dodjelu Nagrade, u čijem su sastavu bili Ervin Jahić, Davor Šalat i Dobrila Zvonarek, odlučilo je da se Nagrada Anđelko Novaković za 2017. godinu dodijeli pjesniku Željku Božiću za zbirku pjesama „Mir utrobe i neki promišljaji“.

Osim nagrađenoga pjesničkog rukopisa, prosudbeno povjerenstvo pohvalilo je rukopise „Inače volim more“ Branimira Dropuljića, „Apofonije kulture“ Jasmine Bosančić, „Razglednica od soli“ Borisa Kvaternika i „Istina, ne laž“ Kristine Silaj.

Nagrada se sastoji od objavljivanja zbirke pjesama, plakete i novčanog iznosa u visini od 10.000,00 kn.

Svečana dodjela Nagrade Anđelko Novaković za 2017. godinu održat će se u četvrtak, 1. veljače 2018. godine u 12 sati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Nagrada Anđelko Novaković nosi ime uglednoga pjesnika, esejista i književnoga kritičara, koji je svojim predanim radom zadužio hrvatsku književnost i kulturu u cjelini. Utemeljena je s namjerom poticanja pjesničkoga stvaralaštva i nagrađivanja vrijednih književnih ostvarenja mladih pjesnika.

Sandi Antonac
tajnik Zaklade
Tel. 01/6164-129
Fax. 01/6164-285
Mob. 099 310 89 62


OBRAZLOŽENJE UZ DODJELU NAGRADE „ANĐELKO NOVAKOVIĆ“  ŽELJKU BOŽIĆU

Željko Božić laureat je Nagrade „Anđelko Novaković“ koju mu je Prosudbeno povjerenstvo jednoglasno dodijelilo za najbolji rukopis zbirke pjesama mladih pjesnika. Nagradu je, između čak devedesetak rukopisa, osvojio za rukopis pod nazivom Mir utrobe i neki promišljaji. Riječ je o rukopisu koji je u izraznome smislu raznovrstan, a u poetičkome razmjerno koherentan. Sastavljen je, naime, od tri odjeljka u kojima dominiraju, redom, odulje pjesme duljih stihova pripovjedačke i komentatorske intonacije, kraće pjesme vrlo kratkih stihova (koji se često sastoje i od samo jedne riječi) te pjesmoprozni, odnosno mikroesejistički zaključak cijelog rukopisa. Sve su te Božićeve pjesme, međutim, prožete filozofskom terminologijom i (pseudo)filozofskim diskursom koji se kombinira s anegdotalnom narativnošću ili mudroslovnim umovanjima. Tom se pak (pseudo)filozofskom diskursu daju različite funkcije i intonacije, već prema vrstama pjesama u kojima se pojavljuje. U dužim, narativnijim pjesmama – I. (dnevnik jednog psihonauta), ii. (nekoliko godina kasnije, ljeto 2016.) – spomenuti diskurs najčešće služi ironizaciji nastojanja da se svaki konkretni događaj i situacija nužno osmisle filozofski, odnosno pomoću visokoteoretskih spoznajnih alata. S druge strane, filozofsko pojmovlje služi i za znatniju imaginativnost poetskog diskursa, odnosno preobražavanje zbiljskih referencija (izleta s prijateljem na Zagrebačku goru) u složenu izražajnost u kojoj se miješaju civilizacijski i kulturni nomadizam, ironizacija znanstva i postmodernističke religioznosti, znanstvenofantastične maštarije, prodorna filozofska spoznaja i ujedno ironiziranje same te spoznaje kao nečega iskonstruiranog i cerebralnog. No takva pjesma, uza svu ironizaciju te postmodernistički pastiš i travestiju visokoga filozofskog stila, ipak biva i svojevrsna duhovno-senzorička pustolovina, odnosno potraga za drugačijim, potpunijim, navlastito pjesničkim pa i gnoseološkim realnostima. Time ona biva značenjski kompleksnija, poetski maštovito svjetotvorna i umjetnički vrjednija, što je čini i kvalitativnim vrhuncem Božićeva rukopisa. U sažetijim pak pjesmama kratkih stihova filozofsko pojmovlje uvodi se u okružje slikovitog izraza znatnije simbolizacije, kao i ekspresivnije afektivnosti kojom se aktualiziraju egzistencijalna stanja i, općenito, krajnja životna pitanja. Osobita poetska dojmljivost ovih pjesama upravo i proizlazi iz stalne napetosti između „objektivnosti“ filozofema s jedne strane i uzburkane afektivnosti izražene antitetičkom i metaforičkom slikovitošću s druge strane. Sve je to pak objedinjeno nastojanjem da se mudroslovnim diskursom iznađu i neke opservacije i zaključci o tome kako lirski subjekt ili pjesmovna svijest vide svijet i ljudsku egzistenciju unutar njega. Dodatnu „aromu“ pa tako i vrijednost tim pjesmama daje također prisutna poetska maštovitost koja je sposobna na svjež i neobičan način suočiti se s krajnjim egzistencijalnim i ontološkim pitanjima. A Željko Božić svoj pjesnički rukopis i završava upravo svojevrsnom apologijom imaginacije i fikcije, i to većma u diskurzivnom nego li u par exellance poetskom obliku mini-eseja koji se, doduše, može shvatiti i kao svojevrsna pjesma u prozi, već prema tome usmjerimo li pozornost više na esejističku refleksivnost ili poetsku slikovitost i retoričnost („Je li mi moj um, plutajući slobodno u zrakopraznom prostoru između sna i jave, oslobođen svakodnevne rječničke krutosti, možda htio obznaniti da totalitet svijeta i nije ništa drugo osim fiktivnog ploda neke imaginacije i da, na kraju, nema razlike između tog dvoje, čina stvaranja i stvorenoga?“). Zanimljivo je, dakle, da se tako jako i, dodao bih, vrlo precizno autorovo autoprogramatsko očitovanje stavlja kao zaključak rukopisa, čime i sam pjesnik donekle nastoji značenjski determinirati interpretaciju najvažnijih obilježja i tendencija vlastitoga pjesništva. Između ostaloga i time Željko Božić pokazuje visoku svijest o svojim poetskim prosedeima, ali i čitavom ustroju vlastitoga pjesničkog svijeta, o intenzivnosti teoretskog promišljanja, ali i angažiranosti u iznalaženju maštovite i originalne poetske prakse kojom se i sama imaginacija prometnula u preobraženu zbilju pjesme. Zbog svega toga Božić se doima kao izgrađen pjesnik koji je uistinu zaslužio Nagradu „Anđelko Novaković“, ali i kao autor od kojega se u budućnosti očekuje puna mjera ostvarenja već sada prisutnog intenziteta i inovativnosti poetskog pisma.          

                                                                        U ime Prosudbenog povjerenstva              
                                                                                          Davor Šalat


6. Noć velikog čitanja u Rijeci


vrijeme: 25.01.2018. 20 h
mjesto: Rijeka, Dvorana Filodrammatice, Korzo 28

U četvrtak, 25. siječnja, neformalna riječka književna skupina Ri Lit po šesti će put zauzeti prostor dvorane Filodrammatica u Rijeci. Osam autora – Tea Tulić, Željka Horvat Čeč, Igor Beleš, Enver Krivac, Davor Mandić i tri najnovije akvizicije Ri Lita - Gordana Brkić Žagar, Dunja Matić i Doris Pandžić  – čitat će svoje najbolje priče, s početkom u 20 sati.


Ri Lit postoji od 2012. godine, otkad redovito nastupa u Rijeci u sklopu manifestacije Noć velikog čitanja, kao i mnogih drugih događaja, od Riječkih ljetnih noći do OpArta, te samostalnih nastupa. Dosad se Ri Lit predstavio zagrebačkoj, vukovarskoj, omišaljskoj, pulskoj te dvaput prošle godine splitskoj publici.

Odmah nakon nastupnog čitanja, publika će imati prilike zajedno s autorima uživati u ugodnom ambijentu Dnevnog boravka u Ciottionoj ulici na after partyju.

Javni poziv za financiranje oglednih prijevoda djela hrvatskih autora na strane jezike u 2018.


prijava: 01.12.2018.

Ministarstvo kulture RH objavilo je Javni poziv za financiranje oglednih prijevoda djela hrvatskih autora na strane jezike u 2018. godini, koji je otvoren do 1. prosinca 2018. godine.

Svrha i ciljevi Javnog poziva su:

 · poticanje prevođenja vrijednih izvornih hrvatskih književnih djela na strane jezike, odnosno neknjiževnih djela važnih za promicanje hrvatske kulture
 · promidžba hrvatskih autora i njihovih djela u inozemstvu
 · jačanje i profesionalizacija posredničke djelatnosti i književnosti (zastupanje autora/prodaja prava)

Opširnije o natječaju + prijavnica
Izvor:Culturnet.hr

5. Međunarodni natječaj za kratku ljubavnu priču 'Moje drago serce'


prijava: 15.03.2018.
mjesto: Ozalj; Gradska knjižnica i čitaonica Ivana Belostenca, Kolodvorska 1/A

Gradska knjižnica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, pod pokroviteljstvom Grada Ozlja, dodjeljuje nagradu 'Stjepko Težak' za najbolju kratku ljubavnu priču potaknutu pismom Petra Zrinskog upućenim noć uoči smaknuća dragoj ženi Katarini. Radovi se šalju na adresu Knjižnice do 15. ožujka 2018.!

Koliko god bilo potresno, ovo pismo svojom iznimnom toplinom svjedoči o jednoj velikoj i bezvremenskoj ljubavi:

“Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu Bratcu. Danas (s)mo mi jedan od drugoga serčeno prošćenje vzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseći, ako sam te u čem zbantuval aliti se u čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsamogućega koj me je na ovom svetu ponizil, da se tulikajše mene hoće smiluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetem thronušem u dike vekovečne sastanemo. Veće ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tak moralo biti.

U Novom Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29. dan aprila meseca o sedme ure podvečer, leta 1671.

Naj te Gospodin Bog s moju kćerju Auroru Veroniku blagoslovi.

Groff Zrini Petar.”


Uvjeti natječaja:

1. Tema priče mora biti vezana za Ozalj i njegovu kulturnopovijesnu baštinu.
2. Priče napisane na hrvatskom jeziku mogu poslati autori iz Hrvatske i inozemstva.
3. Radovi ne smiju biti duži od 5 kartica teksta (9.000 znakova s prazninama).
4. Priče ne smiju biti već objavljene.
5. Radovi se šalju u .doc zapisu na CD-u u jednom primjerku i obvezno u četiri istovjetna ispisa, kuvertirana pod zaporkom i s rješenjem zaporke u zasebnoj zatvorenoj kuverti, koja sadrži: ime i prezime, adresu, OIB, broj žiro-računa u IBAN formatu, SWIFT/BIC banke i broj telefona i e-mail adresu autora. Rješenje zaporke ne smije biti pseudonim, priče pod pseudonimom neće se prihvatiti.
6. Prijavom na natječaj “Moje drago serce” autori pristaju da Gradska knjižnica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj njihove priče objavi u tiskanom ili elektroničkom obliku.
7. Nagrada nosi naziv “Stjepko Težak” u spomen na znamenitoga hrvatskog jezikoslovca, rođenog u Ozlju. Dodjeljuju se tri novčane nagrade:
    5.000 kn za prvu nagradu,
    3.000 kn za drugu nagradu,
    1.500 kn za treću nagradu.
Još sedam priča bit će posebno pohvaljeno i nagrađeno prigodnim darovima. Nagrade će biti uručene 30. travnja 2018. u sklopu obilježavanja Dana grada Ozlja.
8. Radovi se šalju do 15. ožujka 2018. godine na adresu: Gradska knjižnica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, Kolodvorska 1/A, 47280 Ozalj.

Pristigle priče vrednovat će stručno povjerenstvo u sastavu:
prof. dr. Julijana Matanović, književnica, Republika Hrvatska,
prof. dr. Dubravka Težak, Učiteljski fakultet u Zagrebu, Republika Hrvatska,
Jasmin Imamović, književnik i gradonačelnik Tuzle, Republika Bosna i Hercegovina

Izvor:Culturnet.hr

Natječaj 37. Recital 'Dragutin Domjanić'


Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina raspisuje natječaj za 37. Recital suvremenog kajkavskog pjesništva 'Dragutin Domjanić'  – Sv. Ivan Zelina 2018. Natječaj je otvoren do 15. ožujka 2018. Ovogodišnji 'KAJ v Zelini '18.' - skup književnih, glazbenih, likovnih, folklornih, kazališnih i sakralnih sadržaja posvećenih 37. Recitalu, trajati će od 24. do 26. svibnja.
 
Natječaj
 
36. Recitala suvremenog kajkavskog pjesništva
"Dragutin Domjanić" - Sv. Ivan Zelina 2018.
  • na natječaju mogu sudjelovati autori pjesama pisanih kajkavskim jezikom
  • natječajem se prikupljaju dosad neobjavljene pjesme
  • teme pjesama nisu zadane
  • svaki se autor može natjecati s najviše šest pjesama
  • pjesme moraju biti potpisane šifrom (jedan autor - jedna šifra)
  • pjesme se dostavljaju elektroničkim putem na adresu recital@zelina.hr
  • elektronička poruka mora sadržavati jedan ili više privitaka s pjesmama te zaseban privitak (ili sadržaj u tijelu poruke) sa sljedećim podacima autora: šifra, ime i prezime, adresa stanovanja, broj fiksnog ili mobilnog telefona
  • natječaj je otvoren do 15. ožujka 2018. godine
  • radovi desetero najuspješnijih autora bit će honorirani sljedećim nagradama:
        - nagrada za najbolji pjesnički ciklus: 2.500,00 kn
        - 1. nagrada stručnog ocjenjivačkog suda: 2.500,00 kn
        - 2. nagrada stručnog ocjenjivačkog suda: 2.000,00 kn
        - 3. nagrada stručnog ocjenjivačkog suda: 1.500,00 kn
        - nagrada gledatelja (slušatelja) Recitala: 2.000,00 kn
        - nagrada Kajkavskog spravišča: 1.000,00 kn
        - nagrada organizatora Recitala: 1.000,00 kn
        - tri vrijedne nagrade sponzora
  • svim sudionicima natječaja Organizator daruje zahvalnicu i zbirku pjesama
  • odluku o broju i izboru radova za objavu u tiskanoj i elektroničkoj zbirci pjesama, o radovima koji će biti javno izvedeni te o dobitnicima nagrada, donose eminentni književnici i jezikoslovci - članovi stručnog ocjenjivačkog tijela Recitala
Opširnije

Više o Recitalu i manifestaciji „KAJ v Zelini“:
http://www.pou-zelina.hr/recitali.html

Natječaj za dodjelu Nagrade 'Iso Velikanović' za 2017.


Raspisan je Natječaj za dodjelu Nagrade 'Iso Velikanović' za 2017. godinu. Prijedlozi se primaju do 16. veljače 2018. Nagrada je ustanovljena 2005. godine kao priznanje Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja u području prevođenja književnih djela.


Na temelju odredbe točke 5. Odluke o Nagradi „Iso Velikanović“ („Narodne novine“, broj 82/05, 120/14 i 21/17) Odbor Nagrade „Iso Velikanović“ raspisuje

Natječaj za dodjelu Nagrade „Iso Velikanović“ za 2017. godinu

1. Nagrada „Iso Velikanović“ dodjeljuje se kao nagrada Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja u području prevodilaštva u Republici Hrvatskoj.
2. Nagrada se dodjeljuje kao:

2.1. godišnja nagrada za najbolji prijevod objavljen u protekloj godini
2.2. nagrada za životno djelo istaknutim prevoditeljima koji su svojim prevoditeljskim radom obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji rad čini zaokruženu cjelinu, a njihova djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske.

3. Prijedloge za dodjelu Nagrade „Iso Velikanović“ mogu podnijeti građani, udruge građana, ustanove, trgovačka društva, tijela državne vlasti, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave, vjerske zajednice i druge osobe.

Prijedlog za svakoga kandidata treba sadržavati:

1. životopis i bibliografiju kandidata
2. stručnu recenziju prijevoda i primjerak knjige ako se kandidat predlaže za godišnju nagradu ili obrazloženje uz napomenu ako se kandidat predlaže za nagradu za životno djelo.

Prijedlozi se dostavljaju u urudžbeni ured Ministarstva kulture, Zagreb, Runjaninova 2, s naznakom: prijedlog za Nagradu „Iso Velikanović“.

Rok za dostavu dokumentacije jest 16. veljače 2018.

www.min-kulture.hr

Tomislav Domović | Kamo idu pjesnici


Tamo gdje svjetovi stanu pod živu bjelokost
Tamo gdje maslačak odbija se raspuhnuti
Eto, tamo idu pjesnici
Tamni kao somov ležaj u muljevitom koritu
Bujni kao čarobna šuma u oslikanoj dječjoj sobi
Tamo gdje postoje dječje sobe
I zavlače se nepozvani u straćare u kojima ne postoje dječje sobe
Ali gdje dječji san je velik kao pjesnička sloboda

Pjesnici rone do kobilice potopljenog broda
Da i oni potonu u samoću
U smiraj
U vlastitu pjesmu

Robert Tomšić | Vlakom u Slavoniju


Zatvorenih očiju slušao sam vlak
Ta-tak, ta-tak, ta-tak
U kupeu sam bio s mislima svojim
U kojima sam gledao kroz prljavo okno
Makove pamtim i već oker nepregledna polja
Ta-tak, ta-tak, ta-tak
Moje misli bile su kilometrime ispred vlaka
Godinama iza sada, desetljećima prije.
Ta-tak, ta-tak, ta-tak
Nekada sam volio miris pruge
I od dima ljuti miris prašnjavih kupea
Sada me više ne uspavljuje vožnja,
Odredište ne čekam s žudnjom
I odavna više nije ovo moj vlak
Ta-tak, ta-tak, ta-tak


ponedjeljak, 15. siječnja 2018.

Natječaj za 12. Hrvatsku književnu nagradu 'Anto Gardaš'


vrijeme: 15.01.2018.
prijava: 15.03.2018.

Društvo hrvatskih književnika i DHK - Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski – Osijek, raspisuju Natječaj za 12. Hrvatsku književnu nagradu 'Anto Gardaš'. Prijave se primaju do 15. ožujka 2018.
 
Natjecati se mogu nakladnici i autori prvih izdanja romana ili zbirki pripovijedaka za djecu i mladež, objavljenih u 2017. godini na hrvatskom jeziku

Društvo hrvatskih književnika Zagreb i DHK – Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski utemeljili su godišnju Hrvatsku književnu nagradu “Anto Gardaš“ za najbolji roman ili zbirku pripovijedaka za djecu i mladež.

1. Za Nagradu se mogu natjecati izdavači i autori knjiga objavljenih prvi put 2017. na hrvatskom književnom jeziku.

2. Prosudbeno povjerenstvo, sastavljeno od tri istaknuta hrvatska književnika ili znanstvenika za djecu i mladež, objavit će do kraja travnja odluku o dobitniku Nagrade.

3. Na natječaj treba poslati tri primjerka knjige, na adresu: DHK, 10000  Zagreb, Trg bana Jelačića 7/I, s naznakom – za Nagradu “Anto Gardaš“, do 15. ožujka 2018.

Rezultati natječaja bit će objavljeni u dnevnim novinama, književnim listovima te u elektronskim medijima.

Nagrada dobitniku bit će uručena u Osijeku, 21. svibnja 2018.

Stalni pokrovitelji nagrade su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Osijek i Osječko-baranjska županija.

Nagrada Višnja Machiedo za najbolje književno-esejističko djelo u 2017. - poziv


vrijeme: 15.01.2018.
prijava: 31.01.2018.

Godišnja Nagrada Višnja Machiedo dodjeljuje se za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku u produkciji nakladnika registriranih u Republici Hrvatskoj i objavljeno u razdoblju od 15. prosinca 2016. do 15. prosinca 2017. godine. Poziv na natječaj otvoren je do 31. siječnja.

Prijedloge za dodjelu nagrade mogu podnositi građani Republike Hrvatske, javni i drugi djelatnici u kulturi, udruge i druge pravne osobe u kulturi, ustanove u kulturi i ostale pravne osobe koje imaju sjedište u Republici Hrvatskoj.

Prijedlog za dodjelu Nagrade treba biti pismeno obrazložen. Obrazloženje prijedloga mora sadržavati osnovne podatke o autorici/autoru, odnosno koautorima predloženim za dodjelu Nagrade, te obrazloženje razloga za dodjelu Nagrade.

Knjige (5 primjeraka) se šalju na adresu Hrvatskog PEN centra (Basaričekova 24, 10 000 Zagreb), a rok za predaju je 31.01.2018. (u slučaju dostave na adresu – od  9 do 14 sati).


Hrvatski PEN centar ustanovio je 2013. godine Nagradu Višnja Machiedo za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku.
Prva dobitnica Nagrade Višnja Machiedo bila je Ingrid Šafranek za knjigu Bijela tinta.
Drugi dobitnik Nagrade Višnja Machiedo bio je Viktor Žmegač za knjigu Europa x 10.
Treća dobitnica Nagrade Višnja Machiedo bila je Renata Jambrešić Kirin za knjigu Korice od kamfora.
Četvrta dobitnica Morana Čale za knjigu 'O Duši i tijelu teksta: Polić, Kamov, Krleža, Marinković'.

Nagrada Višnja Machiedo sastoji se od novčanog iznosa 10.000 kn i plakete.

Ocjenjivački sud čine Tomica Bajsić, Nadežda Čačinovič, Mladen Machiedo, Tonko Maroević i Sibila Petlevski, a dobitnik/ca nagrade biti će proglašen/a 27.03.2018. godine – na rođendan Višnje Machiedo.

Izvor:Culturnet,hr

Otvoren književni natječaj za klimatsku fikciju

“Homo climaticum” 2018.


Zelena akcija/Friends of the Earth Hrvatska, u suradnji s Kulturtregerom (Klubom Booksa) raspisuje natječaj za kratke priče i kratke pjesničke forme žanra “Cli-fi” - klimatske fikcije.



NOVO: prijave su produljenje do srijede 24. siječnja, do kraja dana.


Prošle smo vas godine pozvali_e
da kroz formu pjesme ili kratke priče s nama podijelite svoje vizije budućnosti oblikovane klimatskim promjenama, što je bio svojevrstan presedan u tematici hrvatskih književnih natječaja. Primili smo preko 100 izvrsnih radova, a rezultat je prva zbirka domaće klimatske fikcije: "Homo climaticum" i, prema izboru publike, njena pobjednička priča “Dobro je” autora Dejana Šiptara. Zbirka će uskoro biti prevedena i na engleski.
Ove godine smo svjedočili_e činjenici da se klimatske promjene ne manifestiraju samo na udaljenom globalnom jugu, već da su i nama na vratima. Idealan primjer je Zadar koji je u svega nekoliko ljetnih tjedana srušio svjetski rekord u količini padalina u 24 h, dok je zadarska županija istovremeno pretrpjela velike suše i razorne požare. Takvi ekstremni vremenski uvjeti na lokalnoj razini klasičan su primjer klimatskih promjena i možemo ih očekivati i u budućnosti.
Kako vidimo, tema ovog natječaja ne gubi na važnosti, želimo nastaviti književnim formama širiti svijest o ovom gorućem globalnom problemu, stoga vas ponovno pozivamo da kroz priču ili pjesmu podijelite s nama: što će klimatske promjene značiti za nas osobno? Kako će promijeniti što jedemo, gdje živimo, koga štitimo i kako se organiziramo? Kako će utjecati na druge, koji žive u drukčijim sustavima i geografskim širinama? Kako će svijet prihvatiti promjenu - kao fragmentirani geo-politički prostor ili kao cjelina? Izolacijom ili solidarnošću? To želimo čuti od vas!
Pozivamo vas da svoje vizije budućnosti kroz ovaj natječaj podijelite s nama. Dajte svojoj mašti na volju!
Uvjeti natječaja:
  • Prihvaćaju se dosad neobjavljene kratke priče (od 3 – 7 kartica teksta) i kratke pjesničke forme (poezija - slam, u stihu, prozi, epigrami, itd. do 1
    kartice teksta). 1 kartica=1800 znakova s razmacima.
  • Jedan autor/jedna autorica može poslati samo jedan rad - jednu priču ili jednu kratku pjesničku formu.
  • Podloga radnje moraju biti klimatske promjene ili njihov utjecaj, dok je sama tema i način obrade dan na slobodu autorima_cama. Bilo kakve stvarne ili moguće političke, društvene, kulturne i tehnološke implikacije klimatskih promjena mogu biti uzete za temu. Ipak, valja uzeti u obzir da koncept treba biti utemeljen u suvremenoj znanosti o klimatskim promjenama.
  • Natječaj je otvoren isključivo osobama koje imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj (zbog specifičnih ograničeja projekta). Prihvaćaju se samo radovi na hrvatskom, bosanskom, crnogorskom ili srpskom jeziku.
  • Radovi trebaju biti napisani na računalu i spremljeni u formatu .doc ili .docx (Times New Roman, veličina slova 12 točaka, prored 1,5, obostrano poravnano - justified)
  • Zelena akcija zadržava pravo korištenja odabranih materijala i nakon završetka natječaja.
Natječaj je otvoren od 13.12.2017. do 14.1.2018. 24.1.2018. u 23:59. Radove treba poslati na email info@zelena-akcija.hr s naslovom (subject): “Prijava za natječaj Homo climaticum - [ime i prezime autora_ice]”.
Svakom radu bit će dodijeljena interna šifra te će u tom obliku biti proslijeđen žiriju. Žiri čine Dora Sivka (Zelena akcija), Dunja Kučinac (Booksa) i Milena Benini (SF spisateljica).
Nagrada:
  1. Najbolje priče i kratke pjesničke forme (20-ak) biti će izabrane od strane žirija te će biti uključene u tiskanu i online publikaciju “Homo climaticum”. Publikacija će biti besplatna za online dijeljenje.
  2. Od užeg izbora, pet najboljih priča i/ili pjesničkih formi biti će ilustrirane te čitane od strane profesionalca na predstavljanju publikacije u Booksi krajem ožujka 2018. Publika će potom glasati za najbolji od pet radova koji će osvojiti glavnu nagradu od 2.000 kn.
Ukoliko imate pitanja, slobodno se obratite na: sven@zelena-akcija.hr
Veselimo se vašim radovima i suradnji!

Sven Adam Ewin | Oči moje


Ah, oči moje, vi, što ste azur-plave
U tragovima… To azur više nije.
Pa zaboravim. A oči mi se jave:
Jednom smo bile u cvijetu vodopije!

Nasmijem se. I okrenem se k sebi.
I plaćam danak životu neurednom.
I neću priznat da ipak dao sve bih,
Da oči modre ugledam bar još jednom.

Otvorim prozor. Livada. Cvijet do cvijeta!
A modre oči u mene zure, zure.
Ja onda bijesno (jer sve mi, sve mi smeta),
Prozoru svome naglo zalupim škure!

Ne želim vidjet (kao ni oči svoje),
Cvjetove modre da snijeg već prekrio je.

Božica Jelušić | Rušenje smreke, zima


Privatna fotografija
Jutros su srušili smreku pred našim ulazom u stambenom nizu, posljednju preostalu. Budući da je u noći pao snijeg, nekakav tanak pršac, ponadala sam se da će možda ostati do proljeća. Ali nije i ništa u tome nema neobičnog: drveće je poput ljudi, ima svoj vijek trajanja. Kad prestari, počinje smetati i predstavlja opasnost za okolinu.Dakle, sklonili smo automobil, smreka je pala u najkraćem roku: čulo se samo tupo udaranje velikih grana o smrznuto tlo, kao da pada neka stara i umorna životinja, mamut, bizon, golemi mrki medvjed.

Sakrila sam se pod deku, čvrsto je navukla preko glave, i u mraku počela rojiti riječi, koje me uvijek tješe, kad srce počne bubnjati u ušima: salamander, Zamalek, u kuli zapadnoj, jezero Inisfree, kaleidoskop, iridacija, razvigor... Ovoga puta, međutim, moje uročice od riječi nisu mi mogle pomoći. Zapravo, sjetila sam se kako su u Leovom djetinjstvu (nije imao više od pet godina u toj prigodi) pod smrekom rasle divlje maćuhice, one sićušne, kao mačje oči. Još smo posadili dvije tri kadifice, i on ih je ljubomorno čuvao i nadgledao. Došao je kosac, pokojni Šerbo, zamahnuo i posjekao ih jednim potezom. Leovo vrištanje čujem i sada. Objesio mu se za nogu i šakama ga udarao s leđa, u visini bubrega: "Moje maćuhice, pokosil si moje maćuhice..." Trebalo mi je vremena da mu objasnim kako je Šerbo drag, normalan uslužan i posve nevin čovjek.

Da, poslije smo se Mango i ja igrali skrivača oko toga debla, a da ne bude usamljeno, posadili smo mu i grm zimskoga jasmina , dva koraka od njegova korijena. Evo ga, i sada cvate, ali miris se ne osjeća, kao da se susjed ukočio od užasa. Čitala sam to u TAJNOM ŽIVOTU BILJAKA, da biljke pate, osjećaju strah, stres, privrženost. Mislim da je i Toma Akvinjki pisao kako raslinje ima specifičnu, pojednostavljenu, vegetalnu dušu, a naš profesor i slikar Šignjar također tvrdi: "U brezi je brezulja, u ivi ivulja, SVAKO DRVO ima dušu". Gledajući realno, ne vrijedi previše čitati. ,Bukvar se napravi od bukve, a u njemu same uznemirujuće stvari, pa čovjek ostane podražljiv i uzburkan cijeloga života.

Primjerice, sada, kad goli panj stoji na ledini, i kad su radnici odnijeli grane, deblo, čak uredno pomeli piljevinu, mene muče misli uzaludne: Zašto svaka generacija mora vidjeti rat, smrt, pustoš, razaranje, rušenje, i koliko zaista treba da u svom vijeku dočekaš stablo pod kojim ćeš počinuti, prijatelja koji će te oplakati, djelo kakvim ćeš se uzvisiti i svijet koji će ti biti teško ostaviti, jer si u njemu našao svoju ljubav i istinsku mjeru ljudskosti?

15. siječnja 2018.
Flora Green

Natali Šarić | Golub od gline


Ma tjerajte se svi,
izdajice, lihvari, preletači, iskari,
u ime nas glinenih, zaprtih u glas!
Sklanjate nebo odakle žanjemo kruh.
Dogovarate slane kiše, na krhka leđa im uporište,
po nama kopate, a nisu lopate
za kurjak-lopine iz zavjetrine.
Gonite se vi u instant-odijelima,
što brke mrsite o siroti stol,
i svoje crnilo pod noktom i čizmom
stružete o ključnu kost!
Dosta je vaših crteža na slijepo,
mostova, saveza, predveza, poveza,
velikih guzica na sto tronožaca,
tajnih listina za crne dane!
Nikom se više ne igra s vama.
Zato nam vratite kruh.
Da nećete vi,
što prdite pred rodilištem
i ne znate okus zemlje,
napojiti jato od gline?!
Što ćemo jesti,
osim obijesti,
vi u materinoj?

Marica Žanetić Malenica | Zagrljaj


Nepoznati osmijeh,neka druga spika,
pogled koji ispituje,
ruka koja me pipka.

When a man loves a woman
u pozadini tiho svira,
svjetla mijenjamo za tminu,
on me sve drskije dira.

U zagrljaju muškom
od podatnosti ove strepim
jer može donijeti mir
meni divljoj, što
nemirom se krijepim.


Luka Tomić | Ženo, sjaj si moga srca



Ženo, nazvah te sjajem svojim
pogledaj što sjaj od prašnjavog mjeseca čini
Ženo, ti rijeko mojih stihova skrivenih u svili zemlje
protječeš kroz visine da moja beskrilna pjesma prošeta nebom
U dobroti stremiš neprimjetno prema savršenstvu, ženo
Na vječnom izvoru, s tvojim suzama briše ljubav svoje užareno čelo
a tu na ulici nitko ti, od onih
što nemaju tvoje lice u sjećanju, ne prilazi
kao da ne vide sunce što u tebe silazi i uspinje se u srebrnu noć
Ja ću prema mjesecu dobrovoljno poć', da me utiša u tebi
da budem žubor krvi tvoje ispod milih usana

Krunoslav Mrkoci | Čitanje i pisanje. bijeg i terapija


Svi prividni pokušaji i napori da se otrgnemo sebičnosti, sebeljublju, ne daju rezultata. Najbolji dokaz tomu je procvat facebook profila i raširena omiljenost selfija. Također, svi pokušaji da se prikažemo kao produhovljena, intelektualna bića prilično su uzaludni.

Većina stanovnika planete ne čita gotovo ništa, ako baš ne moraju, osim onog što vide na tv-u. Određen broj pojedinaca priušti si svakodnevno malo žute štampe. Onaj malobrojan sloj stanovništva planete koji doista u svoje slobodno vrijeme čita knjige, to čini kao izraz 1) navike, 2) bijega. Riječ je o pokušaju bijega od svoje okoline traženjem psihičkog rasterećenja.

Dakle, čitanje kao izraz samopomoći ne ukida sebičnost, pohlepu, materijalizam i materijalni svijet ljudskih bića. Ono je zapravo tek utočište pojedinaca koji ne uspijevaju u vanjskom svakodnevnom i događajnom, materijalnom svijetu uživati u potpunosti, već osjećaju određenu prazninu. Netko bi mogao komentirati kako je potreba za čitanjem odraz određenog psihičkog defekta kod pojedinca; odraz njegove duševne mane.

Ivica Ušljebrka | U praznini boce



Viđam te povremeno, prosvjetarko draga,
kad u gluho doba izađem iz stana
i krenem ulicama za odbjeglim snom.
U tišini, poput sjene, ogrnuta mrakom,
obilaziš ceste, dvorišta i zgrade.

nedjelja, 14. siječnja 2018.

Natječaj RAZLIČITOST završen!


Zakoračili smo u 2018. godinu, a to znači samo jedno: istekao je rok za slanje literarnih radova na natječaj Različitost udruge Mlada pera. 266 mladih autora/ica poslalo je 154 literarna rada kojima je zajednički nazivnik Različitost.

Podsjetimo, udruga Mlada pera 01. listopada prošle godine raspisala je literarni natječaj za sve osnovnoškolce u RH i polaznike hrvatske nastave u inozemstvu. Tema natječaja je široka paleta različitosti, a djeca su je zaista maksimalno iskoristila: dotaknula su se različitosti po vjeri, rasi, fizičkim karakteristikama, sjetila se Down sindroma, autizma, albinizma, djece rastavljenih roditelja, oboljele od raka, ali i opisala razliku između vilice i žlice, višnje i trešnje, napisala pravu studiju o razlici između crne i bijele čokolade, objasnila zašto nam trebaju upravo 4 godišnja doba i zašto žabe vole tortu od muha, djevojčice su objasnile dječacima da plava nije samo njihova boja, otkrivena je tajna iskrenog prijateljstva, putovali smo u Rusiju, Barcelonu, Iran, Slovačku, Afriku, svemir, saznali i tople i tužne obiteljske priče, naučili vrste peciva, dobili i neke recepte za dobar kolač prijateljstva, analize književnih djela, a sve su to ukomponirali u stihove, prozu, intervjue, slikovnice…

Jedna stvar u budućnosti je apsolutno sigurna: gospodine Paulo Coelho, bez uvrede, ali zaboravite na svoju titulu najcitiranije osobe jer kad izađe iz tiska ova knjiga o različitosti, mladi autori tih misli postat će inspiracija za citate!

Najviše malih autora ukupno je iz Koprivničko-križevačke županije, ali s pojedinačnim radovima iz Bjelovarsko-bilogorske županije, iz čijeg središta grada Bjelovara je i pristiglo najviše radova.
Radovi su pristigli iz 16 županija, grada Zagreba i Bosne i Hercegovine pa je time odmah i prvi natječaj mlade udruge koja još nije proslavila ni prvi rođendan postao međunarodni natječaj. Osim što su pristigli radovi iz svih nižih i viših razreda osnovne škole veseli i velik odaziv područnih škola, a i jedne škole nacionalnih manjina.

Nakon što za mjesec dana žiri u sastavu:

Gorkić Taradi
– predsjednik udruge Mlada pera,
Patricija Pongracmagistar sociologije i magistar edukacije sociologije, članica udruge,
Davor Žličar – profesor klavira, član udruge,
Maja Cvek – pjesnikinja, vanjski član žirija,
Maja Jukićmagistar edukacije hrvatskog jezika i književnosti, vanjski član žirija,

donese odluku o tri najoriginalnija i najkreativnija rada, slijedi izdavanje knjige sa svim radovima mladih literata i dodjela nagrada najboljima od najboljih. Svi mladi autori će dobiti svoj primjerak knjige, kao i sve knjižnice škola iz kojih su učenici – autori.

Još nije financijski zatvoren dio oko izdavanja knjige, jer inicijativu svi hvale, ali i izbjegavaju financirati opravdavajući se da nisu na vrijeme podnijeti zahtjevi za financiranje (udruga je osnovana u srpnju 2017. pa normalno da se nije mogla javiti na ranije javne pozive) iako postoje i pravne osnove za financiranje nakon rokova kad bi se to zaista željelo, ili da ne postojimo bar dvije godine (što sad da sjedimo i čekamo da prođu dvije godine?) ili da sjedište udruge nije na određenom teritoriju iako udruga djeluje na teritoriju cijele RH, pa je čak bilo i jedno, doduše neslužbeno, objašnjenje da nismo dovoljno renomirana udruga, ma što god to značilo. Stoga se pitamo, postoji li među vama čitateljima tristotinjak onih koji mogu donirati pedesetak kn i time otkloniti neizvjesnost oko financiranja knjige? Ima li vas, molimo da donaciju izvršite na žiro-račun udruge kod Erste banke IBAN: HR3124020061100838696

Srednjoškolci, vi se pripremite jer na ljeto dolazi jedan pravi natječaj upravo za vas i ljeto!

Gorkić Taradi
Predsjednik udruge Mlada pera

Patnje mladog autora


ONLINE

Piše: Jelena Hrvoj

Internetsko doba donijelo nam je mnoge korisne stvari. Lakše povezivanje, komunikacija, besplatno sredstvo marketinga, lakše praćenje aktualnih događanja…

Postoje mnoge platforme koje su specijalizirane upravo za knjigu i pisanje, te se na istima čitatelj i pisac lakše mogu povezati. No rijetki promišljaju o situacijama kada nam ta moderna prednost može postati ogroman problem.

Bez obzira na to koliko nam spomenuta platforme obećavaju zaštitu autorskih prava, djela koja postavljamo online postaju metama plagijatora. Doslovno na pladnju servirani tekstovi koje je dovoljno prekopirati uz nekoliko klikova miša i tek malo preurediti ili pak u najgorem slučaju samo postaviti svoje ime na podnožje teksta. Ponekad se pitam jesu li autori svjesni rizika? Imaju li naivno povjerenje prema ljudima ili su pak samo gladni pažnje? Cijenim plemenitost nekih autora koji postavljaju besplatne primjerke svojih radova kako bi čitatelji mogli čitati iste. Cijenim, no ne znači da moram i podržati. Zašto? Jer će svaki pravi čitatelj pronaći način da pročita ono što želi. Ne, to ne znači da si svatko MORA i MOŽE priuštiti knjigu. Na žalost, knjiga je danas postala luksuz. Ali tu su i dalje knjižnice. Ta divna mjesta gdje čitatelj za malo novca ima na raspolaganju more knjiga. Ta divna mjesta gdje se autoru ipak daje barem neka naknada za napisanu knjigu.

Istina, nikoga ne sprečava da pročita neku knjigu i upotrijebi ideju za pisanje vlastitog djela. No, stavimo li pred plagijatora fizičku knjigu ili onu objavljenu u digitalnom obliku, što mislite, koju će lakše plagirati?

I opet, ne smijem ni izostaviti piskarala koja nemaju mogućnost objavljivanja svojih radova preko izdavača ili putem privatne naklade. Potrebne su godine rada, strpljenja i mrvica sreće kako bi vaše djelo ugledalo svjetlo dana u tiskanom obliku. To je vrijeme koje mnogi smatraju da nemaju i u svom tom silnom nestrpljenju izlažu svoje radove onoj grabežljivoj skupini bez ideja. Naposljetku, svi imamo pravo na to da sa svojim radom postupamo po vlastitoj volji. No, apeliram svim autorima koji objavljuju svoje radove na društvenim mrežama da promisle dva puta. Jesu li vam važniji komentari mase od truda koji ste uložili u pisanje? Možda se ponavljam, ali svaki pravi čitatelj pronaći će način da dođe do onoga što želi čitati. A svaki pravi čitatelj koji se potrudi uhvatiti vaše djelo u ruke bez da mu je servirano na pladnju, uistinu zaslužuje biti nazivan čitateljem.

Mira Jungić | Sanjar



Ovako ti pružati
ljubav na dlanu
u jednom sasvim običnom danu,
ne može nitko osim sanjara
koji u duši ljubav stvara.
I misli kako je jako velika.

Jasmina Bosančić | Što je ostalo od ljubavi


Što je ostalo od ljubavi bivše,
vjetrovi su pomeli,
izaprale kiše.

Što je ostalo od ljubavi stare,
samo usputni pozdravi,
a i oni se već kvare.

Što je ostalo od ljubavi blijede,
tek uspomene.
Iste nam postadoše i subote i srijede.

Što je ostalo od ljubavi časne,
samo napuklo srce,
a i njegov plamen već gasne.