Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Prikazani su postovi s oznakom Evica Kraljić. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Evica Kraljić. Prikaži sve postove
nedjelja, 18. veljače 2018.
Evica Kraljić | Rasuti snovi
U raskoši prolazećeg dana
pretaču se neumorne misli
Molitva zalazećeg sunca
na prozoru treperi
U naručju izglačanih sjećanja
blistavi osmijeh nezaborava
Visoke stepenice do prvih zvijezda
lome se u pogledu radoznalosti
I rijeka koja žubori daljinama
teče k'o ostavljena misao
na izgužvanom jastuku
Nedovršena pjesma
i drhtavi slapovi srca
pokriveni zaboravom tišine
drijemaju pored otvorene knjige
Duboke brazde dolazeće noći
koračaju kroz tuđe vrtove
tražeći
izron zalutalih koraka
Kroz zavjesu magle
teku kolone godina
Dodiri tame zapleli prste
kroz razbarušenu kosu vjetrova
Mjesec se izlio uspomenama
u rasutim snovima
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
utorak, 14. ožujka 2017.
Evica Kraljić | Kradljivci šutnje u novome danu
![]() |
| Evica Kraljić: Cvjetovi |
raširio njedra
Uvukao srce
u dubine beskraja
Zadržao svoj dah
na klupama parkova
Dan je
izmamio nježnost
iz netaknutih obrisa
razdraganih oblaka
Navukao šešir
padajućeg lišća
na stazi gdje koraci
lome sigurnost
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
ponedjeljak, 19. prosinca 2016.
Evica Kraljić | Povratak
| Evica Kraljić: "Radost" |
među treperavim osmijesima
zalutalih krijesnica
Svinuta na leđima bijelih
oblaka
Razbacana po zastoriima
odbjeglih magli
Nedorečena u prvoj
pjesmi zategnute
tišine
Ne dodirom srca
zavijena u pukotinu
zakašnjelih urlika noći
Opet sam tu
bačena kroz pukotinu
nevidljivog preleta
galebova
Skutrena ispod pokrivača
zvjezdanih oklopa
Na tvom ramenu gradim
kućice mrežastih osmijeha
Umor mi razara
nedorečene korake
Na svilenoj kragni noći
treperi svemir
i moje ruke
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
četvrtak, 8. rujna 2016.
Evica Kraljić | Nemir
što pokrivačem dana
plazi po nama
Raspadnute misli
grozničavo jure
k poljanama radosnih
nebodera
Izvija se tračak
crvene ruže
kroz magloviti oklop
sunčeve raskoši
Istančanost ruku osjeća se
u klavirskom dodiru daljina
Pretuklo nas gledanje
klimavih koraka
preteških sati
na poljanama iščekivanja
Čekamo li raspuknuće
rajskih vrata
Ulazak u dvorane
gdje još nismo spremni
ubaciti krhkost svoje duše
Oprosti mi
što ostavljam suze
po rubovima Tvojih
prostranstva
Što mi srce ubrzano
tuče
Što ću biti samo dah
sutrašnjeg svanuća
Što ću se danas rasuti
sklopljenih ruku u Tebi
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
ponedjeljak, 8. kolovoza 2016.
Evica Kraljić | U tebi utkana
ljepljivost naših misli
na rubovima prolaznosti
Iskradam se neprimjetno
iz krletke tvog toplog srca
Skupljajući sve tone
rasutih dodira naše ljubavi
Jutros sam silno plačljiva
ranjiva poput hladnih vjetrova
Naše ruke pune nježnosti
oslikava pauk u svojoj mreži
Tvoje sam lutajuće korake
sakrila u zaključane ladice
Skrivena u radoznalim sjenama
otapam odaje ledenog srca
U tebi sam jedino utkana
i ne bojim se gramzljivosti života
Tečem ti po licu s mirisima godina
dok te dodiruje moja kosa srebrena
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
subota, 16. srpnja 2016.
Evica Kraljić | Pjesma od jučer
Razbacani snovi plove kroz
nabubrena okna zamagljenih sjećanja
Ruše se istkane kule
svih trenutaka
ogoljelih breza na svilenim zastorima
duginih zagrljaja
Jedna kap nedorečene misli
oplakuje vrijeme
Trebao se razliti biserni dah
prolaska noći
tunelima nepovrata
Izvija se tanki smijeh
kroz pukotine godina
na plavim obroncima
naslućenog jutra
Zov lepršavih sjena
pokušava ukrasti tek
započetu nit
stvaranja pjesme
Nema teških koraka
u sjenama suncokreta
Ne vrte se probušeni baloni
u misaonim koracima sna
Pjesma od jučer
škrto se prostire
za tobom
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
subota, 9. srpnja 2016.
Evica Kraljić: Poput igre leptira
raspršuju se dahom
u nepovratne niti ishodanih
staza
Sve sam učinila
da se zarotiraju tvoje misli
k pukotinama moje nedorečenosti
Upalila nebodere krijesnica
da padaju po nama
u razdaljinama vremena
kad smo izgubljeni tonuli
k snovima isfasadiranih misli
Crne su munje prodrle
u skrivena skloništa
tuđih nedodira
Poletjela sam pjesmom
za tvojim rasutim tragovima
Bosonoga jutra
isplela su svoju nemoć
kroz rešetke buđenja
Stignem li do neba
bacit ću se dahom
kroz valovite oblake
skupljati njihov iskidani hod
Pokriti se pjesmom
ispletenih riječi
što nam dlanove iznova
ranjavaju dodirom
Samo tračak tvojih misli
okamenit će me srećom
Ostat ću u tebi
poput igre leptira
na tek procvaloj ruži
novoga dana
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
ponedjeljak, 23. svibnja 2016.
Evica Kraljić: Putujuće riječi
| Evica Kraljić - slika "Proljeće" |
ispadale iz srca
Tekle zavojitim
stepenicama nadahnuća
Izvijale se strminama
raspucanih rijeka
Utapajući plahost
neostvarenih strepnji
Riječi su same
uranjale u dubine
skrivenih oaza
tek procvalog dana
Umivala ih rosa
bisernim zalogajima
ljepote
Novo im jutro isplelo
bezbojnu krunu
daljina
neka teku
k srcima žednih
topline neba
Neka ječe
nadohvat odaja sreće
Udomit će ih prosjak
na praznim dlanovima
Ili plesačica
na bijelom vratu
letećih galebova
Uglavnom
riječi će ostati
za stoljeća duga
Zapletena u povijest
prolaznosti
života
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
četvrtak, 12. svibnja 2016.
Evica Kraljić: Bijeg
![]() |
| Evica Kraljić- slika "Između mašte" |
Između mene i noći
spas
Prozor oslikan
umornim putnicima
Ruke tame miruju
na krilima zvijezda
Do mog srca je daljina
trnjem okovana uzdasimaneba
O dali su sretne rijeke
po kojima vjetrovi plešu
Tuneli mojih misli
k'o uštirkana lađa platna
šire se gradom
Ima li leptira na zaspalim
laticama čekanja
ili samo pauk
gospodari trenutkom
iščekivanja
Dali se sreća istopila
u tmini oslikanih koraka
Bježim
Ruke tame trče
za mnom
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
subota, 30. travnja 2016.
Evica Kraljić
OKVIR BEZ PORTRETA
Buketi snova
rasuli se stepenicama
bodljikavih staza
Neispijena misao
jutarnje nježnosti
zadrhti na kragni
svilene košulje
Svi trenuci
zajedničkog ispijanja
hladnih čajeva
odnose vjetrovi
Čekanja su gorka
Oči ne trepere suzom
U njihovoj dubini
nestvarna slika
raspadnutih želja
krhotinama ječi
iskidana
Na pladnju svitanja
traže me ruke tame
zagrljaj svoj nude
Ostajem stisnuta
u okvirima
praznih inspiracija
Slike duše šute
Nijemost
ocrtava bezlični
trag kistova
Nema me danas
u osmijehu jutra
Ne plače mi se
za rasutim bojama
Stvaran je samo
okvir
bez portreta
| slika: IGRA - Evica Kraljić |
Buketi snova
rasuli se stepenicama
bodljikavih staza
Neispijena misao
jutarnje nježnosti
zadrhti na kragni
svilene košulje
Svi trenuci
zajedničkog ispijanja
hladnih čajeva
odnose vjetrovi
Čekanja su gorka
Oči ne trepere suzom
U njihovoj dubini
nestvarna slika
raspadnutih želja
krhotinama ječi
iskidana
Na pladnju svitanja
traže me ruke tame
zagrljaj svoj nude
Ostajem stisnuta
u okvirima
praznih inspiracija
Slike duše šute
Nijemost
ocrtava bezlični
trag kistova
Nema me danas
u osmijehu jutra
Ne plače mi se
za rasutim bojama
Stvaran je samo
okvir
bez portreta
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
subota, 16. travnja 2016.
Evica Kraljić
ZAUSTAVLJENO VRIJEME
| Evica Kraljić - "Ljubičasta idila" |
Stići ću na vrijeme
da zagrlim nebo
Da pokupim suzu
rasutu ispod mjeseca
Da mi hladne dlanove
dotaknu ptice
Stići ću na vrijeme
da se dahom slomim
u osami crvenih krovova
isprepletena dodirom pauka
na kragni kaputa
Stići ću na vrijeme
da zaustavim prosjaka
na rubu ceste
s košarom
ukradenih osmijeha
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
petak, 8. travnja 2016.
Evica Kraljić
![]() |
| Evica Kraljić -slika -Proljeće- |
Riječima se ne mogu
graditi mostovi srca
Oluje često rasprostiru
krila
lomeći postojanost duše
Radost salvi
izron nevidljivih treptaja
očiju u kaputu sjećanja
kotrlja se licem
Svemir trenutka
obješen u pogledu neba
zlati blještavilom
uskiptjelih zvijezda
Toče se lomljive kapi
prvih zagrljaja
ljubeći pogledom
razbacane staze
nepovrata
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
utorak, 29. ožujka 2016.
Evica Kraljić
![]() |
| Evica Kraljić -slika "CVJETNA KOŠARA" |
Krivudava pukotina
mjesečeve sjene
Odraz duše
kroz rešetke noći
Zgusnute kušnje
zvjezdanih krila
Pomahnitali vjetar
kroz tamne zastore
iščekivanja
Drhtaj noći
na ispucanom dlanu
Neočekivani signal
sreće
na peronu
čekanja.
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
srijeda, 23. ožujka 2016.
Evica Kraljić
![]() |
| Evica Kraljić, slika "GOSPIN BLAGOSLOV" |
Utaborena u sve
pore drhtave
stvarnosti
tečem kolotečinom
klimavih putova
Sve zapreke
zidanih ponora
preskačem
Umiljatim prkosom
ulazim
u gostinjsku sobu
oblaka
Na maglovitoj
postelji
tražim miris
zrelih dunja
dok nesnosna trulež
tjera u bijeg
Na pladnju nosim
rasutu pjesmu
skupljača
kontejnerskog blaga
U njedrima
drhte temelji
ranjene
zemlje
Nerazumni kopači
strmoglavih zvijezda
stežu joj srce
Umire zemlja
u rasutoj pjesmi
grube stvarnosti
Čovječe
učini nešto
jer ranjeno srce
ZEMLJE
gorčinom jeca
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
četvrtak, 10. ožujka 2016.
Evica Kraljić
![]() |
| Evica Kraljić: slika - CVJETOVI - |
Dan jeraširio njedra
Uvukao srce
u dubine beskraja
Zadržao svoj dah
na klupama parkova
Dan je
izmamio nježnost
iz netaknutih obrisa
razdraganih oblaka
Navukao šešir
padajućeg lišća
na stazi gdje koraci
lome sigurnost
Dan je
otvorio plačne dvorane
čekanja
i na usamljenoj klupi
pronašla se dva izrezbarena
Srca
ljubavnika koji su istrošili
sebe
Dan je
poljubio prvi pjev ptica
Zagnjurio svoj strah
ispod zatvorenih trepavica
Možda će novi kradljivci
šutnje
iznenada pokucati
u odaje jutra
Ispreturati snove
rasute u sobi
Ugasiti radost
ljubavi
ne darovane
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
subota, 5. ožujka 2016.
Evica Kraljić
![]() |
| Evica Kraljić: slika" Moje proljeće" |
Glazba mi kroz misli
teče
Nečija tužna pjesma
ranjava dušu...
Osmijeh mi lebdi
daljinama
Zagrljajem ubirem
dah vjetra
Pretačem drhtaj ruku
kroz
mrežaste niti noći
Pretvaram se
kako ne boli
zataknuta misao
na krilima
pogođene ptice
Tražim mrvice ljepote
ispod usnulih
zvijezda
Gledam kako ljube se
razbacane sjene
razigranih
čekanja
Sjurile se
znatiželjom
budni leptiri
u moja njedra
Trebam te noćas
svim mirisima
života
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
utorak, 1. ožujka 2016.
Evica Kraljić
![]() |
| Autor: Evica Kraljić |
VRTEŠKA ŽIVOTA
Izlomljene misli
rasule se večeras
strminama duše
Drhtave ruke
u potrazi za draguljima
prolaznosti
lome se
Zakoračile sjenama mraka
kradljivci sreće
Umakao nespokoj
na trepavicama
usnule zvijezde
Naslonio se mjesec
iznad kamina
u sobi uspomena
Kroz moje zjenice
vrteška života
neprekidno teče
Drago mi je večeras susresti
neisplakanu suzu
u nenapisanoj pjesmi
Kad jednom iznova
zadrhte sve
skrivene harfe
u mojoj nutrini
Možda ću moći
pokupiti
rasute bisere
koje još pronašla nisam
I zablistati
na tvome dlanu
u nekoj noći
u nekoj noći
Labels:
Evica Kraljić
,
poezija
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)







