Kolumne

subota, 30. travnja 2022.

Darija Žilić | Snaga


Kao da sam dobila snagu, rekla je žena koja leži na kauču i gleda televiziju, razgovara sa sinom. Izvana su dopirali zvukovi kartaških igara, s ekrana zvukovi ljudi s ulice. Baklje, kokteli, dim od kojeg se oči pretvaraju u živo blato. Snaga te žene pojavila se neovisno o svim tim događajima. Našla ju je u kori oguljene jabuke. U splašnjavanju nadutosti tijela. Dok je ona tražila trenutak sabiranja svijesti prije sna, ja sam na drugom kraju svijeta snagu dobila od tona tvog glasa.

On se pretvorio iz nečeg pepeljastog u glatko platno koje je prekrilo davnu ranu. I moje tijelo se konačno opustilo. Pred san te dodiruje glasom mekim kao što je svjetlosna emulzija.

Ljubica Ribić | Prijatelju


Ne, neću ti ubrati cvijet,
posadit ću ti drvo
pravo veliko drvo.
Njegova krošnja bit će dom
za ptice.
U rašljama grana gnijezdit će se golubovi,
a na vrhove slijetati sjenice i kraljići.
Ne, neću ti pokloniti cvijet,
poklonit ću ti tisuću cvjetova
kad u rana proljeća tvoje drvo
zamiriše.

Iz ciklusa "Granice su nevidljive prostim okom" (8/8)

Ivan Meroveus | lom


osjetivši olakšanje
na ovom tlu
već misli jače
krenu k tebi
lomeći prepreke riječi
i glas tvoj dođe
i ti cijela
sva do mene
istina je:
dom je tamo gdje se srce spotiče
i nikada dosta mu spoticanja
međ’ rebrima je otkucaj
kog’ netko pokrene
i nema mu zaustavljanja
sad reci i kao pješak i kao kralj
po svemu što nije ni crno ni bijelo
odakle sve to ili nikad ne pitaj
i ne uzmakni ni pedalj
vještini od koje su načinjena disanja
bodri se s njom
da ne uzmanjka osjet
od kojeg modrina tlu prianja
a padni ako treba sobom
dnu odakle si donijet
prepoznaj pogrom do shvaćanja
i nikad uzmanjkat ne će lom
srca kad duša ga otvara
sa zaslađenom boli do uzvraćanja 


Ivan Meroveus | melankolija


ljeto se raspuklo
raspršilo po zastoru noći
vješto krijući radnike što uređuju novu pozornicu
kad se zastor digao
sunca nije bilo
ona je otišla
a magla se spustila kao ljepljiva elegija
i sve se u obrisima eterično raspadalo
dok kolone svjetala automobila postale su mučna procesija
stane se u red koji nema kraja
i čeka se nešto, čeka
rame do ramena ljudi u redu dočekuju jutra
vidi se, čini se - ali to nije istina
ljudi samo u sjenama prolaze noseći sjene u prsima
i osjete se i zabole od svake sjene po sjenama nevidljiva privezišta
nema pogleda prema gore kamo dan će uzletjeti
uzice su prekratke i svatko svoju čvrsto drži
a ne zna se čemu taj stisak
čemu to u žurbi prolaženje do nekoga novog jutra
zašto je postalo svakodnevno što prije prohodati dan
i ne očekivati u njemu - ništa?
a ja poželim, htio sam, ljepše prvo jesenje buđenje
volio bih, a ne znam
kako izbjeći zavodljivom cjelovu melankolije



petak, 29. travnja 2022.

Jane's Walk Zagreb besplatne šetnje za građane


Centar za kulturu Trešnjevka i projekt Mapiranje Trešnjevke već tradicionalno u svibnju za građane organizira čitav niz šetnji širom grada, a u okviru globalnog projekta Jane’s Walk. Ove godine pripremili smo čak 15 šetnji na različitim dijelovima grada, uz voditelje koji su ih osmislili posebno za ovu priliku. Upoznati svoj grad na neformalan način, pri tome puno saznati, razvijati zdravu naviku hodanja, družiti se, razgovarati sa sugrađanima, sve to je cilj ovih otkačenih i već prepoznatih istraživanja grada. 
Prijave za šetnje nisu potrebne. Sve su šetnje besplatne.

Projekt Mapiranje Trešnjevke se preko Centra za kulturu Trešnjevka 2015. godine priključio mreži gradova uključenih u projekt Jane’s Walk sa središtem u Torontu u Kanadi – U travnju/svibnju 2019. godine u projektu sudjeluje 355 gradova iz 56 zemalja sa šest kontinenata!  Jane’s Walk šetnje su besplatne lokalno organizirane šetnje tokom kojih se ljudi skupljaju radi zajedničkog istraživanja, razgovora i uživanja u svojim kvartovima. Centar za kulturu Trešnjevka je postao lokalni organizator Jane’s Walk šetnji ne samo za Trešnjevku već i za čitav Zagreb.

Dani Zadarske županije 2022. godine


GLAGOLJICA, PJESNIČKI  JUBILEJI I LJEPOTE ŽUPANIJE U OBROVCU, KRUŠEVU I BENKOVCU


Mile Marić, T. M. Bilosnić i Sanja Knežević na predstavljanju u Benkovcu





Programi proslave Dana Zadarske županije 2022. godine nastavljeni su u utorak 26. travnja 2022. godine u Obrovcu i Kruševu, u organizaciji Udruge 3000 godina Za dar i Čakavske katedre Šopron iz Mađarske.

U Područnoj školi Osnovne škole Obrovac u Kruševu, u devet sati održana je intermedijalna manifestacija s radionicom „Glagoljica na prostoru Zadarske županije“ u kojoj su uz voditelja programa Tomislava Marijana Bilosnića sudjelovali sudionici glagoljašnice dr. Franjo Pajrić, predsjednik Čakavske katedre iz Šoprona u Mađarskoj i Dario Tikulin, poznati zadarski glagoljaški krasopisac, u suradnji s Ivanom Silađi, profesoricom ovog Područnog odjela.

Igor Petrić | znam


znaš ono

probudiš se

svježina jutra 

i miris kave s tuđeg balkona


danas preskačem doručak

danas ću preskočiti sve ograde

i tebe ću preskočiti danas

ne želim trošiti vrijeme ni na koga


dosta mi je svega

ovo ovdje nisam ja

netko je drugi, možda tek sjena

samo nagađam


na kraju

više ništa ne znam

i noć je svježa

osjećam


Ana-Marija Posavec | ***





***

veliko nešto

umrlo je jučer

u lomljavi kostiju

i na licu bez lica

umrlo

kad je on prestao biti biće

a ona 

prestala disati mirno

pojavilo se nešto 

malo

rodilo se šutke

krik – možda

nad bezimenom njom

bez tijela

umrla je sama

kad je krik u čuđenju

zajedno s njom zamro

a veliko ništa se

ponovno rodilo

moćno

moćnije nego

veliko nešto

prije svega
što bijaše započelo.


Tino Prusac | U besprijekornom zrcalu sna


Iz razloga koji ne mogu razaznati
prelazim granicu misterije
što stvara se poput slučajne duge
i gledam svjetove unutar svjetova
koji nastaju u tragovima
u kojima vjetar čita ono što je napisano u pijesku.

Možda jednog jutra i ne ustanem iz sna
i nastavim i dalje sanjati ono što pišem
i doživim osjećaj prosvjetljenja
koje dolazi tako blistavo
kao da je svaka misao
duboka kao ponor noći.

U beskonačnom prostoru
ostavljam detalje života
poput imena
na ulaznim vratima ovog praznog svijeta
pitajući se
za čime čeznemo
o čemu sanjamo
dok isparavamo
u veliku maglu našeg nesvjesnog
u besprijekornom zrcalu sna.



četvrtak, 28. travnja 2022.

Mate Milas | Rakija

 

Još sa zorom, u godove skrita

Prsi stegne ruka od granita

 

I smalaksa život, žudnja vrvi

Na očima sjena, krila gladne strvi

 

Pa proteče kletom krvi

Strast što mramor mrvi


 


Mislav Gleich | Velika nevolja oca Dickersona: priča iz Colorada

 

PRVO POGLAVLJE

Muškarac u farovima


Jedina stvar gora od pijana svećenika za volanom mogla je biti pijani svećenik nevjernik za volanom. Slučaj je htio da je u gluho doba maglovite proljetne noći jedan takav svećenik – em naroljan, em heretik – vraćajući se iz vikendice dragog mu prijatelja nesmotreno upravljao autom. Osim što se nalio buteljom vina i ne-baš-skromnom količinom brendija, raspalio je glazbu do maksimuma, urlikao stihove Black Sabbatha i pratio ih neritmičkim zamahivanjem glave (s gustom sijedom kosom koja je poskakivala pri svakom zamahu). Da cirkus bude potpun, gutao je Jolly Rancher gumene bombone sa suvozačeva sjedala.

Cesta je bila gotovo savršeno ravna. Pružala se kao u beskraj, sijekući smrekovu šumu stiješnjenu s obje strane zastrašujućim planinskim lancima. Kao i svaki četvrtak u dva ujutro, na njoj nije trebalo biti žive duše, a još manje one mrtve; mjesto je bilo toliko zabačeno da se ondje nitko nikad nije našao za shodno umrijeti.

Mislav Gleich | Već tijekom djetinjstva pokazivao je veliki interes prema umjetnosti


Mislav Gleich rođen je 11.07.1997. u Zagrebu. Završio je Osnovnu školu Pavleka Miškine, a maturirao je 2016. godine završivši Gimnaziju Lucijana Vranjanina. Nakon toga upisuje studij anglistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 

Već tijekom djetinjstva pokazivao je veliki interes prema umjetnosti, poglavito književnosti, filmu i glazbi. U nakladi Nove knjige Rast 2018. godine istovremeno objavljuje dvije knjige: kratki postmodernistički roman o ludilu, Nikolay Vasilevsky (2018), te horor Samostan Craven Hill (2018). U lipnju 2019. internetski portal Akademija Art objavljuje njegovu pripovijetku „Bizarna smrt časne Antonije“. Njegov roman Beskrajno ljeto: smaknuće Brandona Brycea, žanrovski polivalentan, HRT je proglasio jednom od najtraženijih domaćih knjiga ljeta 2021. godine. 2022. godine Gleich objavljuje Veliku nevolju oca Dickersona: priču iz Colorada. Anglistiku je diplomirao 2022. godine obranivši rad „Charles Dickens's A Tale of Two Cities and Christopher Nolan's The Dark Knight Rises: A Comparison“.


KUU “LIPA”, Gornji Mihaljevec raspisuje natječaj za 3. zbornik poezije „Šaputanje lipe“



Na natječaju za 3. zbornik “ŠAPUTANJE LIPE” mogu sudjelovati svi građani Republike Hrvatske s neobjavljenim pjesmama, tema slobodna, Pjesme mogu biti hrvatskom jeziku ili na bilo kojem narječju.

Pjesme koje izabere prosudbeno povjerenstvo (sastavljeno od tri stručna člana) bit će objavljene u zborniku „ŠAPUTANJE LIPE“, a zbornik će biti svima besplatno uručen prilikom promocije (na kojoj će odabrani autori recitirati svoje pjesme). Zbornik se ne šalje poštom već će se moći podići prigodom promocije na kojoj će svakom autoru biti uručena i zahvalnica.

DHK, dodjela nagrade ''Korzo slova''



Svečana dodjela književne nagrade ''Korzo slova'' Društva hrvatskih književnika za najbolju neobjavljenu knjigu Sisačko-moslavačke županije u 2021. godini i promocija nagrađene zbirke pjesama ''Čistačica lignji'' autorice Sanje Domenuš, održat će se u Novskoj, u srijedu 4. svibnja u 18:00 sati, u Gradskoj knjižnici i čitaonici ''Ante Jagar''.

Priznanje autorici i pripadajuću skulpturu ''Korzo slova'', rad akademske kiparice Irene Škrinjar, nagrađenoj autorici dodijelit će predsjednik Društva hrvatskih književnika Zlatko Krilić.
Nagrađenu zbirku pjesama predstavit će Siniša Matasović, urednik knjige i predsjednik Ogranka DHK Sisačko-moslavačke županije, članica prosudbenog povjerenstva nagrade Tihana Petrac Matijević i autorica Sanja Domenuš.

Natječaj je u 2021. godini proveden uz financijsku potporu Grada Novske.

Siniša Matasović,

predsjednik Ogranka DHK SMŽ

Jasna Popović Poje | Ormarić


Ako ikada budem selila,

podni ormarić iz lijevog kuta spavaće sobe,

ide prvi sa mnom.

(ne postoji bolje mjesto za uspomene)

Trebao je visjeti na zidu kuhinje

kako bi u njega stavila tanjure, zdjele za juhu,

solenke i posude za ulje i ocat.

Ima u njemu, doduše, nekoliko 

kuharica s posvetom,

brdo vrećica šećera za kavu,

dva suncobrana iz koktela,

nekoliko ukrasnih vrećica,

jedan keramički svijećnjak

i deseci podmetača iz različitih restorana.

Ali na zidu, sigurno, ne bi moglo stajati stotinjak knjiga,

CD-a, fotografija i još neraspakiranih kutija suvenira,

nekoliko rokovnika s crvenim koricama i

s mnoštvom datuma, jedan diktafon, mobiteli 

s punjačima i telefonski račun s velikim brojem poziva.

Ako dodam da je ormarić i prebivalište

gumenog Rockyja, mješanca sa zelenom šiltericom,

sva sreća da je ormarić na podu.

Ako ikada budem selila,

podni ormarić iz lijevog kuta spavaće sobe,

ide prvi sa mnom.

(ne postoji bolje mjesto za uspomene)



srijeda, 27. travnja 2022.

Marija Aleksić | Kad mi dođu moje lutke



Kad mi dođu moje lutke

Život izvrnem naglavače za minut

Onda sakupljam deo po deo ćutke

I mislim u sebi...

Koja si ti luda..

Oko tebe svuda mirisi proleća 

Srećni ljudi drže se za ruke

Prolazna je ta prividna sreća

Znaš ti to dobro, zato si takva

Kad mi dođu moje lutke...

Pretresem svaki  deo stana

Tražim nešto , ni sama ne znam šta

Najviše volim smiraj dana

Kad mi se misli srede

Smire..

Kad trenuci sreće one prividne i prolazne 

Makar prigvire...

Daju nadu da postoji nešto 

Onda vežem svoje lutke i ne dam im da izađu

Ostavim ih na krovu potkrovlja

Da ne vide svetlost

Da ne kažu reč

Neka ih tamo

Kad mi dođu moje lutke

Izlete kao federi iz ustajalog kreveta

Lete svud po sobi

Traže nešto , nekog ....

Dok me život tiho drobi

one me drže da ne padnem skroz

da ne odem negde

da ne uhvatim voz

za nekud...

ne znam ni ja gde 

ni kad ni kome 

al znam da moje lutke nižu sitan vez

bune se, deru i viču

neće da ćute



Ivica Kesić | Brod života


Na brodu tome što život se zove
varljivim beskrajem plovimo svi,
s nadom gledamo u daljine nove…
Samo će se rijetkima ostvariti sni.

Udari bura, zaprijeti jugo,
valovi silni lome nas, tuku…
Svi smo snili nešto sasvim drugo:
netko rajski otok, netko mirnu luku.

Dok nas guši magla i oblaci suri
na obzoru mami komad neba vedra,
u susret mu naš brod gordo juri
da mu silni orkan ne pokida jedra.

Brod života doći će svome kraju;
istina je jedna odavde do neba:
nisu sretni oni što imaju mnogo,
sretniji su oni kojim malo treba.

Ispovijed jedne čitateljice


 

O romanu Petre Soukupove "Bertík i njuškalo"

(prijevod Matija Ivačić; ilustracije Petr Korunka; Zagreb: Alfa, 2017.)

Piše: Mirjana Mrkela  

Nova prijateljica

Dobro je imati prijatelje. Lijepo je i korisno. Najprije ih treba pronaći tj. upoznati tj. steći. Vidiš nekoga, upoznaš ga i nakon nekog vremena kažeš: ovo mi je prijatelj/prijateljica. Poslije, kad ti treba društvo ili savjet ili pomoć, nisi sam/sama.

Tako se meni dogodilo s Petrom Soukupovom. Ona je Čehinja, ne zna hrvatski. Ni meni češki ne ide baš dobro. Jedva razumijem pokoju riječ. Srećom, tu je internet, prijatelj svih neznalica. Internet je preveo moje pismo Petri i Petrino meni. Ne baš najbolje, ali dovoljno dobro da se razumijemo.

"Piši mi još o sebi!", zamolila me je Petra i ja sam radosno prihvatila.

Valentina Ceranić | Moja planina

 

 

Ležim

na mekom tepihu mahovine

 

krijem se

u vjetru sjevernjačkom

 

s jednom molitvom

jednom molitvom

nepjevanom

 

u kosama

još udane žene

u tijelu diva što bdije

nad mojim gradom

 

prešutjet ću

sjaj ljiljana na žutome platnu

i sve tuge, sve pjesme

 

voljet ću

drhtave zvijezde

i planinu dragu u noći

što jedina razumije moju samoću

 

dobro sam i ležim na mahovini

podalje od ljudi


utorak, 26. travnja 2022.

O izložbi slika KEFIR 22 u Galeriji Žiljak





Piše: Narcisa Potežica

Izložba slika KEFIR 22 postavljena u Galeriji Žiljak u Zelini svečano je otvorena 9. travnja 2022. u 14 sati, pa je ta kišna subota postao sunčan dan, jer nas je dočekao vatromet boja i motiva. Ulaskom u Galeriju posjetitelja će iznenaditi ne samo veličina galerijskog prostora, lijevo atelje i galerija slika Nade Žiljak, a desno dvorana u kojoj je postavljena izložba na koju dolazimo, već i visoki kosi drveni strop u seoskoj kući koja je postala čuvena po svojoj likovnoj misiji zahvaljujući Nadi i Vilku, poznatoj umjetničkoj obitelji Žiljak. Atmosfera puna topline i gostoprimstva, radostan susret umjetnika i zanimljive slike dvadesetak različitih autora, u različitim tehnikama doprinjele su nezaboravnom doživljaju. Izložene slike pozivaju da se pomno razgledaju jer su to slike s međunarodne izložbe umjetničkih slika koje su bile predstavljene na 59. međunarodnoj izložbi "Mlijeko iz snova"(The Milk of Dream) Venecijanskog bijenala u izboru kustosice Cecilije Alemani.

Ovu izložbu u Hrvatskoj, u Zelini organizirao je i otvorio Hanibal Salvari, hrvatski umjetnik (keramičar), poznat po inovacijama u umjetničkom procesu.

Tako je Hanibal Salvari potaknut 59. međunarodnom umjetničkom izložbom Venecijanskog bijenalea ovaj put organizirao ovu međunarodnu izložbu slika i dvodimenzionalnih vizualnih radova pod nazivom KEFIR 22.

Tema je dakle bila zadana – kefir kao mliječni proizvod kojim se navodno hrane stogodišnjaci s Kavkaza. Možda je čitava izložba i predstavljeni su autori u potrazi za vječnim, jer s kefirom se osjećamo mladi, zdravo, što dalje od smrti, povezani s tradicijom – a sve to možemo tražiti i naći na slikama i njihovim autorima koji su zastupljeni na ovoj izložbi.

U katalogu navodi Branka Arh: " Riječ je o likovnom projektu koji nije samo revijalni skup izlagača, već zagovara autentičnost osobnog promišljanja i ozbiljna likovna mjerila, sadržajne poruke, kontemplativne i osjetilne vrijednosti. Većina prijavljenih autora i autorica ima dugogodišnje iskustvo i izgrađeni stav. Govorimo, dakle o individualcima izraslim i afirmiranim u različitim okolnostima, o heterogenoj skupini koja na ovoj izložbi nije povezana pripadnošću, stilu ili grupi, niti je generacijski ili nacionalno određena."

Posebno komentira sliku "The time of the second moon" ukrajinskog umjetnika Vladimira Bondera koju je žiri nagradio Zlatnom palmom, a slika je nastala 2022. i izražava autorovo stanje duha.

Autori čiji su radovi izloženi su iz Hrvatske, Albanije, Argentine, Canade, Kine, Italije, Iraqua, Kosova, Indije, BIH, USA, UKR, Singapore, Slovenije, Urugvaja, Ukrajine.

Ovaj put je u Zelini dobila pismeno priznanje Valerija Jelčić za svoje sudjelovanje na izložbi – Bijenalu u Veneciji.


Naslov drugog kritičkog osvrta je "San o zajedničkom obilju"(napisao N.Kalyani) i objašnjava:

"Globalni građani. Gdje smo svi građani, koji zajedno doživljavamo život u svoj njegovoj raznolikosti.... Zajedništvo nastalo iz meditativnog stanja može dovesti do uživanja u takvom stanju. Meditacija koja stvara stanje mira i smirenosti koje može biti kreativno. Kreativnost koja vodi do zadovoljstva i radosti. Keativnost koja se može izraziti u fizičkom, emocionalnom i duhovnom području. I možemo prijeći iz siromaštva i neiaštine u zajedničko obilje.To bi doista proizašlo iz naših zajedničkih snova. Snovi koji se mogu ostvariti."

O izložbi sa zanimljivim i neuobičajenim nazivom KEFIR 22 u prigodnom katalogu napisao je kao organizator izložbe i autor postave Hanibal Salvari: "Tema Mlijeko iz snova može imati različite rezonancije. Kreativne, društvene i sadržajne, čak i jezične. Ako se fokusiramo samo na primarni sadržaj, već možemo govoriti o siru, jogurtu, kiselom mlijeku, kefiru, maslacu, vrhnju , šlagu. Svi ovi sadržaji mogu biti zanimljive, izazovne i s pravom kreativne teme, ovisno o tome što smatramo Mlijekom iz snova.Tako ga se može smatrati dugoročnim poticajem, to znači da bi 59. Bijenale mogao biti početak nove kreativne umjetničke prakse globalnog značaja koja potječe iz Venecije, a čiji bi rezultati mogli biti izložbe i rasprave ili kreativne rezonancije teme Mlijeko iz snova u povodu predstavljanja na 59.Venecijanskom bijenalu.

Budući se KEFIR proizvodi i prodaje uglavnom u posudam do ½ litre, a ako je stvarno dobar nudi se i u manjim trgovinama, nametnut je format slika 33 x 33 cm koji će biti izložen u Galleria delle cornici na Lidu u Veneciji. Ako uspijemo napraviti, svi zajedno, dobru i zanimljivu izložbu, to bi mogao biti poticaj za druge slične zamisli."

Hanibal Salvaro daje uz objašnjenje zadanih veličina svih slika i viziju budućeg rada i idućih projekata slijedećim riječima: "Intrigira mogućnosti trajnijeg integrativnog dijaloga između Istoka i Zapada, koje nudi tema, što također opravdava potrebu stvaranja izložbe slika s temom kefir, kao vizualne i sadržajne umjetničke rezonancije..."

Pa možemo zaključiti obzirom da Kefir često nazivaju i pićem dugovječnosti s obe strane Kavkaza, također i na svim prostorima svijeta, uz čestitke organizatorima sa željom da se ostvare slični projekti, susreti i sve buduće izložbe kojima će ponovo okupiti sve umjetnike dobre volje koji žele sudjelovati svojim umjetničkim izričajem ma gdje god bili !