Kolumne
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
subota, 30. travnja 2022.
Darija Žilić | Snaga
Ljubica Ribić | Prijatelju
Ne, neću ti ubrati cvijet,
posadit ću ti drvo
pravo veliko drvo.
Njegova krošnja bit će dom
za ptice.
U rašljama grana gnijezdit će se golubovi,
a na vrhove slijetati sjenice i kraljići.
Ne, neću ti pokloniti cvijet,
poklonit ću ti tisuću cvjetova
kad u rana proljeća tvoje drvo
zamiriše.
Iz ciklusa "Granice su nevidljive prostim okom" (8/8)
Ivan Meroveus | lom
osjetivši olakšanje
na ovom tlu
već misli jače
krenu k tebi
lomeći prepreke riječi
i glas tvoj dođe
i ti cijela
sva do mene
istina je:
dom je tamo gdje se srce spotiče
i nikada dosta mu spoticanja
međ’ rebrima je otkucaj
kog’ netko pokrene
i nema mu zaustavljanja
sad reci i kao pješak i kao kralj
po svemu što nije ni crno ni bijelo
odakle sve to ili nikad ne pitaj
i ne uzmakni ni pedalj
vještini od koje su načinjena disanja
bodri se s njom
da ne uzmanjka osjet
od kojeg modrina tlu prianja
a padni ako treba sobom
dnu odakle si donijet
prepoznaj pogrom do shvaćanja
i nikad uzmanjkat ne će lom
srca kad duša ga otvara
sa zaslađenom boli do uzvraćanja
Ivan Meroveus | melankolija
ljeto se raspuklo
raspršilo po zastoru noći
vješto krijući radnike što uređuju novu pozornicu
kad se zastor digao
sunca nije bilo
ona je otišla
a magla se spustila kao ljepljiva elegija
i sve se u obrisima eterično raspadalo
dok kolone svjetala automobila postale su mučna procesija
stane se u red koji nema kraja
i čeka se nešto, čeka
rame do ramena ljudi u redu dočekuju jutra
vidi se, čini se - ali to nije istina
ljudi samo u sjenama prolaze noseći sjene u prsima
i osjete se i zabole od svake sjene po sjenama nevidljiva privezišta
nema pogleda prema gore kamo dan će uzletjeti
uzice su prekratke i svatko svoju čvrsto drži
a ne zna se čemu taj stisak
čemu to u žurbi prolaženje do nekoga novog jutra
zašto je postalo svakodnevno što prije prohodati dan
i ne očekivati u njemu - ništa?
a ja poželim, htio sam, ljepše prvo jesenje buđenje
volio bih, a ne znam
kako izbjeći zavodljivom cjelovu melankolije
petak, 29. travnja 2022.
Jane's Walk Zagreb besplatne šetnje za građane
Dani Zadarske županije 2022. godine
GLAGOLJICA, PJESNIČKI JUBILEJI I LJEPOTE ŽUPANIJE U OBROVCU, KRUŠEVU I BENKOVCU
Mile Marić, T. M. Bilosnić i Sanja Knežević na predstavljanju u Benkovcu |
Igor Petrić | znam
znaš ono
probudiš se
svježina jutra
i miris kave s tuđeg balkona
danas preskačem doručak
danas ću preskočiti sve ograde
i tebe ću preskočiti danas
ne želim trošiti vrijeme ni na koga
dosta mi je svega
ovo ovdje nisam ja
netko je drugi, možda tek sjena
samo nagađam
na kraju
više ništa ne znam
i noć je svježa
osjećam
Ana-Marija Posavec | ***
***
veliko nešto
umrlo je jučer
u lomljavi kostiju
i na licu bez lica
umrlo
kad je on prestao biti biće
a ona
prestala disati mirno
pojavilo se nešto
malo
rodilo se šutke
krik – možda
nad bezimenom njom
bez tijela
umrla je sama
kad je krik u čuđenju
zajedno s njom zamro
a veliko ništa se
ponovno rodilo
moćno
moćnije nego
veliko nešto
prije svega
što bijaše započelo.
Tino Prusac | U besprijekornom zrcalu sna
Iz razloga koji ne mogu razaznati
prelazim granicu misterije
što stvara se poput slučajne duge
i gledam svjetove unutar svjetova
koji nastaju u tragovima
u kojima vjetar čita ono što je napisano u pijesku.
Možda jednog jutra i ne ustanem iz sna
i nastavim i dalje sanjati ono što pišem
i doživim osjećaj prosvjetljenja
koje dolazi tako blistavo
kao da je svaka misao
duboka kao ponor noći.
U beskonačnom prostoru
ostavljam detalje života
poput imena
na ulaznim vratima ovog praznog svijeta
pitajući se
za čime čeznemo
o čemu sanjamo
dok isparavamo
u veliku maglu našeg nesvjesnog
u besprijekornom zrcalu sna.
četvrtak, 28. travnja 2022.
Mate Milas | Rakija
Još sa zorom, u godove skrita
Prsi stegne ruka od granita
I smalaksa život, žudnja vrvi
Na očima sjena, krila gladne strvi
Pa proteče kletom krvi
Strast što mramor mrvi
Mislav Gleich | Velika nevolja oca Dickersona: priča iz Colorada
PRVO POGLAVLJE
Muškarac u farovima
Jedina stvar gora od pijana svećenika za volanom mogla je biti pijani svećenik nevjernik za volanom. Slučaj je htio da je u gluho doba maglovite proljetne noći jedan takav svećenik – em naroljan, em heretik – vraćajući se iz vikendice dragog mu prijatelja nesmotreno upravljao autom. Osim što se nalio buteljom vina i ne-baš-skromnom količinom brendija, raspalio je glazbu do maksimuma, urlikao stihove Black Sabbatha i pratio ih neritmičkim zamahivanjem glave (s gustom sijedom kosom koja je poskakivala pri svakom zamahu). Da cirkus bude potpun, gutao je Jolly Rancher gumene bombone sa suvozačeva sjedala.
Cesta je bila gotovo savršeno ravna. Pružala se kao u beskraj, sijekući smrekovu šumu stiješnjenu s obje strane zastrašujućim planinskim lancima. Kao i svaki četvrtak u dva ujutro, na njoj nije trebalo biti žive duše, a još manje one mrtve; mjesto je bilo toliko zabačeno da se ondje nitko nikad nije našao za shodno umrijeti.
Mislav Gleich | Već tijekom djetinjstva pokazivao je veliki interes prema umjetnosti
KUU “LIPA”, Gornji Mihaljevec raspisuje natječaj za 3. zbornik poezije „Šaputanje lipe“
DHK, dodjela nagrade ''Korzo slova''
Jasna Popović Poje | Ormarić
Ako ikada budem selila,
podni ormarić iz lijevog kuta spavaće sobe,
ide prvi sa mnom.
(ne postoji bolje mjesto za uspomene)
Trebao je visjeti na zidu kuhinje
kako bi u njega stavila tanjure, zdjele za juhu,
solenke i posude za ulje i ocat.
Ima u njemu, doduše, nekoliko
kuharica s posvetom,
brdo vrećica šećera za kavu,
dva suncobrana iz koktela,
nekoliko ukrasnih vrećica,
jedan keramički svijećnjak
i deseci podmetača iz različitih restorana.
Ali na zidu, sigurno, ne bi moglo stajati stotinjak knjiga,
CD-a, fotografija i još neraspakiranih kutija suvenira,
nekoliko rokovnika s crvenim koricama i
s mnoštvom datuma, jedan diktafon, mobiteli
s punjačima i telefonski račun s velikim brojem poziva.
Ako dodam da je ormarić i prebivalište
gumenog Rockyja, mješanca sa zelenom šiltericom,
sva sreća da je ormarić na podu.
Ako ikada budem selila,
podni ormarić iz lijevog kuta spavaće sobe,
ide prvi sa mnom.
(ne postoji bolje mjesto za uspomene)
srijeda, 27. travnja 2022.
Marija Aleksić | Kad mi dođu moje lutke
Kad mi dođu moje lutke
Život izvrnem naglavače za minut
Onda sakupljam deo po deo ćutke
I mislim u sebi...
Koja si ti luda..
Oko tebe svuda mirisi proleća
Srećni ljudi drže se za ruke
Prolazna je ta prividna sreća
Znaš ti to dobro, zato si takva
Kad mi dođu moje lutke...
Pretresem svaki deo stana
Tražim nešto , ni sama ne znam šta
Najviše volim smiraj dana
Kad mi se misli srede
Smire..
Kad trenuci sreće one prividne i prolazne
Makar prigvire...
Daju nadu da postoji nešto
Onda vežem svoje lutke i ne dam im da izađu
Ostavim ih na krovu potkrovlja
Da ne vide svetlost
Da ne kažu reč
Neka ih tamo
Kad mi dođu moje lutke
Izlete kao federi iz ustajalog kreveta
Lete svud po sobi
Traže nešto , nekog ....
Dok me život tiho drobi
one me drže da ne padnem skroz
da ne odem negde
da ne uhvatim voz
za nekud...
ne znam ni ja gde
ni kad ni kome
al znam da moje lutke nižu sitan vez
bune se, deru i viču
neće da ćute
Ivica Kesić | Brod života
Ispovijed jedne čitateljice
Valentina Ceranić | Moja planina
Ležim
na mekom tepihu mahovine
krijem se
u vjetru sjevernjačkom
s jednom molitvom
jednom molitvom
nepjevanom
u kosama
još udane žene
u tijelu diva što bdije
nad mojim gradom
prešutjet ću
sjaj ljiljana na žutome platnu
i sve tuge, sve pjesme
voljet ću
drhtave zvijezde
i planinu dragu u noći
što jedina razumije moju samoću
dobro sam i ležim na mahovini
podalje od ljudi
utorak, 26. travnja 2022.
O izložbi slika KEFIR 22 u Galeriji Žiljak
Posebno komentira sliku "The time of the second moon" ukrajinskog umjetnika Vladimira Bondera koju je žiri nagradio Zlatnom palmom, a slika je nastala 2022. i izražava autorovo stanje duha.
Autori čiji su radovi izloženi su iz Hrvatske, Albanije, Argentine, Canade, Kine, Italije, Iraqua, Kosova, Indije, BIH, USA, UKR, Singapore, Slovenije, Urugvaja, Ukrajine.
Ovaj put je u Zelini dobila pismeno priznanje Valerija Jelčić za svoje sudjelovanje na izložbi – Bijenalu u Veneciji.
Naslov drugog kritičkog osvrta je "San o zajedničkom obilju"(napisao N.Kalyani) i objašnjava:
"Globalni građani. Gdje smo svi građani, koji zajedno doživljavamo život u svoj njegovoj raznolikosti.... Zajedništvo nastalo iz meditativnog stanja može dovesti do uživanja u takvom stanju. Meditacija koja stvara stanje mira i smirenosti koje može biti kreativno. Kreativnost koja vodi do zadovoljstva i radosti. Keativnost koja se može izraziti u fizičkom, emocionalnom i duhovnom području. I možemo prijeći iz siromaštva i neiaštine u zajedničko obilje.To bi doista proizašlo iz naših zajedničkih snova. Snovi koji se mogu ostvariti."
O izložbi sa zanimljivim i neuobičajenim nazivom KEFIR 22 u prigodnom katalogu napisao je kao organizator izložbe i autor postave Hanibal Salvari: "Tema Mlijeko iz snova može imati različite rezonancije. Kreativne, društvene i sadržajne, čak i jezične. Ako se fokusiramo samo na primarni sadržaj, već možemo govoriti o siru, jogurtu, kiselom mlijeku, kefiru, maslacu, vrhnju , šlagu. Svi ovi sadržaji mogu biti zanimljive, izazovne i s pravom kreativne teme, ovisno o tome što smatramo Mlijekom iz snova.Tako ga se može smatrati dugoročnim poticajem, to znači da bi 59. Bijenale mogao biti početak nove kreativne umjetničke prakse globalnog značaja koja potječe iz Venecije, a čiji bi rezultati mogli biti izložbe i rasprave ili kreativne rezonancije teme Mlijeko iz snova u povodu predstavljanja na 59.Venecijanskom bijenalu.
Budući se KEFIR proizvodi i prodaje uglavnom u posudam do ½ litre, a ako je stvarno dobar nudi se i u manjim trgovinama, nametnut je format slika 33 x 33 cm koji će biti izložen u Galleria delle cornici na Lidu u Veneciji. Ako uspijemo napraviti, svi zajedno, dobru i zanimljivu izložbu, to bi mogao biti poticaj za druge slične zamisli."
Hanibal Salvaro daje uz objašnjenje zadanih veličina svih slika i viziju budućeg rada i idućih projekata slijedećim riječima: "Intrigira mogućnosti trajnijeg integrativnog dijaloga između Istoka i Zapada, koje nudi tema, što također opravdava potrebu stvaranja izložbe slika s temom kefir, kao vizualne i sadržajne umjetničke rezonancije..."
Pa možemo zaključiti obzirom da Kefir često nazivaju i pićem dugovječnosti s obe strane Kavkaza, također i na svim prostorima svijeta, uz čestitke organizatorima sa željom da se ostvare slični projekti, susreti i sve buduće izložbe kojima će ponovo okupiti sve umjetnike dobre volje koji žele sudjelovati svojim umjetničkim izričajem ma gdje god bili !