Kolumne

ponedjeljak, 31. siječnja 2022.

Ogranak Velika Gorica Matica hrvatska | 263 Matičin četvrtak

Poziva Vas na 263. MATIČIN ČETVRTAK 


3.veljače 2022.god. u 19,30

u  Područnu knjižnicu Galženica, Trg Stjepana Radića 5,

 Velika Gorica i na  www.matica-gorica.hr


Uz poštivanje epidemioloških mjera na Matičinu četvrtku  

biti će predstavljeni godišnji časopisi  Ogranka   na turopoljskom  dijalektu 


 

"ŠKRIJNA TUROPOLSKA" br.3.(2020.g.) i br.4. (2021.g.)


časopise će predstaviti: 

Sven Adam Ewin | Svraka




Kradem gomilu riječi. Kradem ih javno.
Oblak. I šumu. Usnu. Gaćice. Badem.
Mada je zločin (gledano strogo pravno),
Čak i da jednu jedinu riječ ukradem.
Ja kradem s lica. Otraga. Kradem s boka.
Kradem pravilne riječi, ali i krnje.
Ponekad nekom ukradem riječ iz oka
I sve to onda lijepo skrijem u trnje.
Tamo ih učim. I neometan ničim,
Stavljam u usta. I u stihove slažem.
Napinjem mala pluća i glasno kričim.
Misleć da pjevam, sebe i druge lažem!
Od dobre pjesme nema nikakva znaka.
Ostajem to što jesam. Kreštava svraka.

Ivo Mijo Andrić | Sonetna zvijezda ženi


Ivki 


1.


Opijam se maglom koja pelud topi

U vrtu gdje rastu plavi ružmarini

Dok umorno čelo hladna kiša škropi

Koraci se tvoji gase u daljini.


Na stolu me slika podsjeća na dane

Kada smo maštali o domu i djeci

Vi ste na okupu a ja liječim rane

U duši još zvone topovski odjeci.


Sarajevo nije ono što je bilo

Prije nego što je rođena opsada

Zapletena mrežom straha i užasa


Svjetlo se u oku s praskom ugasilo

Na ranjenom licu začuđenog grada

U čijem je grlu ponestalo glasa.


 2.


U čijem je grlu ponestalo glasa

Za krik koji ledi kapi u žilama

I sve naše nade u mogućnost spasa

Zatvara u prostor gdje caruje tama.


S mislima o smrti rađala se zora

Želju za životom palio je dan

Ali noć je duga ko olovna mora

U zagrljaj strepnje odnosila san.


Teško mi je bilo bez najdražih bića

Koja su patila na dva kraja svijeta

Vjerovati u mir ili u slobodu


Tek okrajci nade otpalih listića

Sanjali su ružu koja kradom cvjeta

Negdje u visini na nebeskom svodu.


3.


Negdje u visini na nebeskom svodu

Sunčevi su zraci runili toplinu

Što se pretakala u izvorsku vodu

Odnoseći našu nadu u dubinu.


Za svečanost žeđi skupljali smo kapi

Sretno zalutale u barutna usta

Prkoseći gladi što vulkanski zjapi 

Ko zemlja bez kiše spržena i pusta. 


Kidali smo travke gorke i kisele

Žvakali ih slasno suhe i sirove

E da bi životu zatvorili vrata


Da nas ne napusti u obliku strijele

Što je odapeta iz zbilje u snove

U suludo vrijeme rasapa i rata.


 4.


U suludo vrijeme rasapa i rata

Kad se ljubav mržnji strašno zamjerila

Zbog oštrog mirisa proljetnoga cvata

U kome se njena vatra ugasila.


Grad je kao Etna u vrijeme buđenja

Obasjavan gustim plamenom i dimom

Zagledan očima praznim od čuđenja

Sleđen do kostiju nepoćudnom zimom.


U obruču gladi, straha i panike

Čekali smo goste sa drugih planeta

Koji su nosili od Boga poruke 


Oko nas su strašne promicale slike

Obnažene majke bez prvog djeteta

Kojoj su dželati polomili ruke.


 5.


Kojoj su dželati polomili ruke

Sijući sjeme natopljeno grijehom

I gaseći bolne majčine jauke

Divljačkim kricima i luđačkim smijehom.


Trošili smo život po zakonu smrti

Nagriženi sumnjom u mogućnost spasa

Bogati u vjeri u nevjeri škrti

Sa snom o glasniku koji nema glasa.


U odbljesku želje vidio sam tebe

Rascvjetana ženo na devetom nebu

Kako skupljaš zvijezde za moje zjenice.


I danas mi srce od samoće zebe

Čekajući da mi nahraniš potrebu

Ljubavlju što klija u zrnu pšenice.


 

Ivan Meroveus | Catch 22

Vrijeme skrito od cvatnje i pupova

ovo zakašnjelo buđenje

i ta napeta opna iznad ambisa

to elementarno stanje nemira

što sada pulsira

kada smo prepušteni

davno donešenim odlukama

i zaboravljeni

postavljeni na stand-by iz nekog razloga

i ovo vrijeme prepuno

grafova zaraženih i cijepljenih

ovo vrijeme otkazanih letova

i sve što se događalo

i sve što se nije nikad odigralo


sve skupa je nepodnošljivo

a saznanje još groznije –

podnositi se mora –

unedogled to više je neizdržljivije



Oleg Antonić | Nemam trun za prigovor




Gdje je sustav smȁndrljān,

srȃm rastrlja kòtrljan.


Ljȕljka li se ljubljen kralj,

hrȃm razdrlji govnòvālj.


Čȋn kad sprčka dragùljār,

grȃmē krca balègār.


Hladnokrvno prati slijed

mrȁmōrnī svat kȁkojed.


Dobrim tekom obilat,

sprȁm trȍske bi drȅkomlat.


Nutka li mu mali prst,

k ràmsteku će srȁćkobrst.


Forsira da čmar je čist

gramziv drznik izmètist.


Okolo dok mlate golf,

drȁmu smlavi Mister Wolf.


Svoj truleži bahat grof,

trȁm je svijeta sȁprotrōf.


Svijesti gdje se krijesi trag,

krámu pegla kopròfāg.


Glatkom tijeku korìfej,

prȃm nam glanca skaràbej.


Nemam trun za prigovor:

sramnom smradu - strpljiv stvor.


Naklada Cranium raspisuje javni natječaj za sve autore s područja Republike Hrvatske





Što tražimo?

-gotove rukopise žanra: triler, kriminalistika, fantasy, spekulativna fikcija, horor, povijesne ili druge rukopise neizmjerne književne kvalitete

Kako se prijaviti na natječaj?

-poslati kratak sinopsis romana (ne duži od dvije književne kartice) na email nakladacranium@gmail.com

Vaš sinopsis mora sadržavati opis cijele radnje. Obavezno napišite cijelu radnju, sa spoilerima. Sinopsis je ono čime ćete nas impresionirati, te se zbog toga ne suzdržavajte.

-poslati kratak životopis autora
-u zasebnom dokumentu poslati cijeli rukopis
-navesti ime i prezime autora i pseudonim ako pod istim pišete
-poslati vaše kontakt podatke
-navesti broj kartica cijelog rukopisa (veličina književne kartice računa se tako da broj znakova teksta s razmacima podijelite s brojem 1500)

NAPOMENA: Ako Vas ne kontaktiramo unutar 2 mjeseca od zaprimanja rukopisa, Vaš rukopis nije zadovoljio uvjete za objavu

Što nudimo?

-objavu romana u našoj nakladi uz snošenje punog troška pripreme, tiska i distribucije
-autorski ugovor u trajanju od dvije godine (ugovor se produžuje ako je riječ o serijalima)
(Sve daljnje upute bit će dostavljene i naglašene u autorskom ugovoru)

*Drugi krug natječaja otvoren je do 13. Veljače 2022. godine.*

Irena Ivetić | Siječanjsko jutro II., Siječanj, podnevne slike i.


Golih grana čvornovati prsti

ružičaste oblake češljaju.

Istok mi se smiješi.

Novi dan mi pozivnicu šalje.



SIJEČANJ, PODNEVNE SLIKE I.

Sunce i ja koračamo gradom. 

Hihot kapljica otopljenog snijega 

koje s krovova padaju po glavama prolaznika. 

Kafići spavaju svoj korona san 

i sanjaju bolja vremena. 

Mačka neobično lijepa, 

debela i bijela, 

sa svijetlosmeđim ušima i repom 

pobjegla je s ulice i skrila se u prvom ulazu. 

Terezinska i fratarska crkva otkucavaju podne. 

Sunce i ja koračamo zajedno. 

Tiha radost u meni treperi. 

Skupljam je i čuvam u džepu kaputa 

kao rijetku, dragocjenu ptičicu. 

Široka ulica broji moje polagane korake. 

Vršim smotru javora 

postrojenih u moju čast 

iako nisam predsjednica nego obična učiteljica. 

Sve do zapadnog ruba grada 

koračamo sunce i ja, 

do jedne tihe ulice 

i do mog toplog, malog stana.

Sunce i ja koračamo zajedno. 

                                                                             

Fotografija: Irena Ivetić

Marija Aleksić | Kiša i kaldrma

 


Korake tvoje čujem sve do kraja ulice,

Ogrćem se kaputom boje goluba,

Ko to kaže da se pale ulične svetiljke,

Gledam kaldrmu i grlim dva ulična stuba.

Kiša nemilice pada i nema nameru da stane,

Hvatam te za ruku i krećemo ka hramu,

Kaldrma čuva stare bolne rane,

Nemoj me nikad ostaviti samu,

Kocke po putu brojim i slažem.

Kišobran nosim u desnoj ruci,

Svoje misli oblacima oblažem,

Hajde to jedno piće sada stuci...

Popij sve što se popiti može,

Ne želim više za nas da čujem

Hoću da izađem iz ove kože,

Druge cipele želim da obujem.

Kaldrma ispisuje priču davnu našu,

Naspi mi piće i u ruku pruži,

Da nazdravimo uz još jednu čašu

Ne želim da se rastanak ovaj oduži.

Kiša dobuje, nervira me tako,

Jeza mi prolazi leđima do struka

Znam da ovo neće biti lako,

I dok me mazi tvoja ruka

Pozdravljamo se na kaldrmi sami.

Kiša nam udara kapima po čelu,

Brojimo kapi u noćnoj tami,

Tražimo u noći senku belu.

Samo zvona stare crkve zvone,

Kao da našu tugu zvonik odbrojava

I dok jedna priča sve dublje tone,

Mi ne znamo da li je sve san ili java.


Damir Jurinčić | Oči


Ljubim te kao što se ljubi Mjesec,

u podnožju planine,

kad noć zavlada

i kad izrastu pupoljci duše.


Tada, očaran tvojom Ljepotom,

ulazim u diobu ljubavnog carstva

i skupljam latice

mističnog uzdaha.


Za tebe gradim kulu euforije

i bilježim svaki takt

srca.


Uznesen u plavetnilo Neba

brojim zvijezde

i svaku od njih

pohranjujem u tren

kojeg ću se

uvijek sjećati.


Tako te ne ispuštam iz vida,

već svjedočim život

i utjelovljujem blago

koje izranja iz tvojih očiju.

nedjelja, 30. siječnja 2022.

Natječaj za najbolji roman "Kvaka 2022."


Natjecati se mogu članovi 'Društva za promicanje kulture "Kvaka".

Kliknite na primjer

Pravila natječaja:

• natječaj je otvoren do zaključno 31. ožujka 2022. godine;
• prihvatljiva su do sada neobjavljena i lektorirana djela u formi romana do 150 kartica (270.000 znakova uključivo razmake);
• prihvatljiva su djela za odrasle u svim žanrovima osim erotike i znanstvene fantastike;
• autor može prijaviti na natječaj više djela;
• djelo se predaje isključivo u elektroničkom obliku (PDF) učitavanjem na osobnoj stranici člana upload); - vidi
primjer
• učitani dokument (PDF) mora sadržavati naziv romana i idejno rješenje naslovne stranice omota;

• učitani dokumenti (PDF) ne smiju sadržavati ime i prezime autora, niti bilo koju oznaku na osnovu koje bi čitatelj mogao identificirati autora;
• natječaj se odvija u dva kruga;
• u prvom krugu autor predaje dva poglavlja djela prema svom izboru;
• natječajno povjerenstvo odabrat će tri djela koja će ući u drugi krug;
• administrator natječaja obavijestit će autore koji su prošli prvi krug na način da njihov identitet ostane nepoznat članovima natječajnog povjerenstva;
• u drugom krugu autor predaje cjeloviti rukopis djela (PDF) koji također ne smije sadržavati ime i prezime autora;
• natječajno povjerenstvo izabrat će jedno djelo, pobjednika natječaja;
• izabrano djelo bit će otisnuto o trošku "KVAKE" te ponuđeno knjižarama i knjižnicama; autor će dobiti 20 primjeraka knjige za vlastite potrebe;

Sve informacije zatražite na podrska@kvaka.club.

Mate Milas | Još uvijek

 

Još uvijek zagrabim sunca

Još se moja krošnja gordo zazelèni

Još uvijek rosa jutrom zasvjetluca

Još se u suton lišće zarumèni 

 

Još uvijek čujem kako ptice dišu

Čujem porod vjetra, namirišem kišu

Čujem kako s kore… sve se želje rune

Čujem, čujem korijen… kako muklo trune 

subota, 29. siječnja 2022.

Davorka Črnčec | Aneks na osnovi riječi





Sve što činim, u svemu me ima.

Sinoć su ograničenosti

dizale ego i spuštale granice.

Danas stavljamo aneks na osnovu.

Daleko smo od ljubavi.

Bliže euforiji, na balkon, na sunce,

o vjetar objesiti licemjerja, dvojbe,

kontradiktornosti i urnebese.

Ljubav ima istu osnovu riječi

kao ime svega što dotaknem.


Fotografija. D.Črnčec


Ivan Katić | Luda Ana


Ide luda Anica, vidi joj se guzica, ide luda Anica, vidi joj se guzica…“ vikala je dječurlija s druge strane ulice. Ana ih ni ne pogleda. Samo vi pjevajte, vi zgubidani mali, nećete još dugo, a onda ćete se iznenaditi i vi i vaše glupe majke. Pet godina vičete za mnom, a vaše majke okreću glavu od mene kao da sam kužna. Ana zna da je iza leđa svi zovu luda Anica, dobro, ne baš svi, a odavno je sebi rekla da će izgurati pet godina bez obzira na sve. Još samo dvadeset dana, a onda će valjda i njoj i njenoj djeci biti bolje.

*****

Luka Tomić | Dugo trpim moj glas


Dugo trpim moj glas

tu bol mirnu što se širi

poput tromog gibanja u tišini

Zašto za hod kroz nepoznato

jedino stradanje nudi  poznate korake

Čini se kad sve nalikuje na sreću

i puknuta suha grančica dovoljan je razlog

za neizmjernu žalost

Dugo trpim moj glas

rupičasti stari šešir koji  povjetarac povuče k sebi

željan valjda prisnosti, pogleda što prašta najteži grijeh

vjere u kišnim očima lotusa dok ostaje bez svete zemlje

Zboriš rukama u vatrenom trnju svilenkaste vode

stvaraš toplu krv riječima, nijema si voljena

nijema zbog mog glasa

tog izgubljenog svirača koji zabavlja strunjaču od pijeska

na koju će, naposljetku, uroniti licem plitko i bez ikakvog smisla

Otpisat ću iz svog života ozljede svojih misli

jer ti si ljubav u igri, nasmijano dijete u osmijehu prirode

prštiš u pogledu kao ocean u kojeg su sišli svi biseri ljubaznosti

Nabroji dvije riječi o sebi

i prvi ću imati dva goruća sunca 

koja tješe čađu skritu u dimnjaku

Govoreći joj kako nije samo trag vatre, već i slava topline

Ispočetka se kreće u bolje

to znam zbog tvog velikog srca, a ne svoje mudrosti

Dugo trpim moj glas

al' to dugo tek je pola noći

ti po sredini moje neodlučnosti bdiješ 

kako bih ipak mogao poći prema vratima

koja otvaraju ulaz u sobu svitanja mog tamnog glasa



Gordana Igrec | Mojem Varaždinu



Tu su mirisi
mojega djetinjstva
moj prvi plač
i moj grleni
smijeh...
Tu su moje
staze i putevi
moj prkos, ponos
i sram
humak mojih
pređa tu je
moje prve ljubavi
su ovdje
sve moje još
je tu
moj Varaždin
zibaj me u zibalki
gdje god kročila
koji god stih sročila
neka te u njem
bar malo ima
a ti snivaj
miran san
i imaj lagan
dan
budi mi
spokojan
i tih
i samo
sanjaj još pokoji
stih...

petak, 28. siječnja 2022.

Isidora Vujošević | Gdje je nestao Sljepko? e-slikovnica

 


GDJE JE NESTAO SLJEPKO

Edukativna e-slikovnica o ugroženoj životinjskoj vrsti.

Krunoslav Mikulan | Vijest o vječnosti


„Proklete konzerve“

Govorio je tihim glasom

„Upropastile su me“

I zakašlje se

Lice ispijeno

Podočnjaci veliki

Oči crvene

Jedva se pridiže

„Ali ima nešto novo“

Nešto će veselije

„Ima nade“


Gledam kroz prozor

Sumrak 

Hladnoća oko kostiju

Šaka oko grla

Pritisak u zraku

Ili možda u tijelu

Trebao bih ga

Možda 

Razveseliti

Oraspoložiti

Ne mogu

Ne mogu

I mrzim se zbog toga


Slike promiču

Igra u polju

Jurnjava po dvorištu

Rođendani

Bezbrižni

Prijatelji

Torta

Sendviči s nareskom

I majonezom

I Coca-Colom

To tada bilo je važno

Jer pred nama bila je

Vječnost


Sada pak čekam

Na vijest

O drugačijoj 

Vječnosti

Onoj koja će mi zgrabiti srce

Da ga više nikad ne ispusti

Znam da vijest će doći

Ne mogu utješiti

Želim

Ali ne mogu

I tako čekam

Odnekud 

Posve neočekivano

Ružna glava krivnje

Pomoli se iza ugla

Skrećem pogled


Vječnost je došla

Nenajavljena

Ali očekivana

I neumitna

Jesam li loš čovjek

Što osjetio sam olakšanje?

Jesu li moje ruke

Ruke ubojice?

Je li led koji kola mojim venama

Izraz moje hladne duše?


Padam ničice

I ljuljam se u ritmu

Nepostojeće glazbe

U kakofoniji poludjelih tonova

U krešendu razornih ritmova

Kad tonovi se smire

Ostajem sam

U vječnosti

Da, i krivnji