Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
Sve je to u glavi

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

ponedjeljak, 17. siječnja 2022.

Željko Krznarić | Dolaze nam ljudi

 

Dolaze nam ljudi

Na vrata života nam kucaju

I najdivnije je to kad nas traže

Kad prođu sve sumnje i straže oko naših srca

Kad prepoznaju dušu koju su negdje možda jednom sreli

U nekom životu na nekoj planeti

I nema ljepšeg u ovom kratkom životu

Kad te se netko sjeti

Kad bi od sreće upalio već ugasle zvijezde

I odveo te u šetnju kroz godine umotane

U sjajne staniole

Jer nema ljepšeg neko kad se ljudi ne bole

A najviše od svega samo znaju da se vole





Damir Jurinčić | Po prvi puta

 

Ti si tiha rosa na mom dlanu,

cvjetaš i zoveš me svojim krilima:

Pođimo! – U susret divljini! –

neobuzdani, rasterećeni,

ovjekovječeni.


A ja te grlim i svojim usnama

pripajam,

odlazim pa se 

vraćam

i iznova te sanjam

u labuđoj noći

nepredvidive težnje

i procvalih stihova;


a jesen je,

grane se njišu

i vjetar puše,

jako, moćno, vijugavo,

doziva nas

svojom harmonijom

gdje ćemo se rastati

i sastati

po prvi puta!


nedjelja, 16. siječnja 2022.

Tubišvat - nova godina drveća


Piše: Narcisa Potežica.mr.sc.

Ove godine je  Nova godina drveća ili židovska “mala nova godina” - Tubišvat (Tu B'Shvat, Tu BiSchwat)) - poznati blagdan koji pada u ponedjeljak 17. siječnja, a počinje u nedjelju 16. siječnja 2022. uvečer, odnosno završava drugi dan dolaskom noći.  


Tubišvat znači na hebrejskom “15. dan u mjesecu švatu” (na 15. Švat prema židovskom kalendaru), a praznuje se jedan dan. Naziva se još Roš Hašana Leilanot a Hamišoši ga zovu Sefardi. 


Iako ta  židovska "mala nova godina" - "nova godina drveća" ili "rođendan drveća" (ili "rođendan stabala") tradicionalno nije blagdan ipak se obilježava kao dan kada se slavi jedna od Božjih kreacija, a to je drveće. 


Naime Židovski kalendar, sa svim svojim blagdanima vezan je uz ciklus rasta, a  od svih zelenih stvari (biljaka) židovstvo je najviše povezano s drvećem, posebno voćkama.


Drvo (stablo) nije samo još jedna biljka u Bibliji, već je simbol života,  a time je i simbol čovjeka i simbol židovskog naroda. Prema Tori, Bog je stavio dva stabla u sredini Gan Edena (Rajskog vrta): prvo, Drvo spoznaje dobra i zla i drugo, Drvo života (Rtz Hajim). A koje je drvo od ta dva ovisi o odnosu prema njemu, pa su Židovi  morali slijediti posebna pravila čak i u ratu. Naime Tora propisuje da Židovi ne smiju ratovati protiv drveća i nisu smjeli sjeći voćke. 


Proslavu blagdana Tubišvat  obilježavaju Židovi jedući voće i to osobito od vrsta koje su izdvojene u Tori u slavu  plodova kojima se ponosi zemlja/država Izrael (Erec Izrael).

Mate Milas | Tiha pjesma

 

Ova je pjesma tako sama

Nit je tko želi, nit je tko sluša

A sve što ima, dala bi vama

Opustjela njena, nesretna duša

 

Ova pjesma uvijek samo šuti

U se skrije i ne znaš što ju tišti

Nitko je nikad nigdje neće čuti

Kad vikati ne zna i ne zna da vrišti

 

Ova je pjesma uvijek tako sama

Ona nema ruku da ju sjaju vode

Njezina je kuća gdje je muk i tama

Gdje ne zvone zvona kada netko ode

Ivan Meroveus | Palach

 

(16. siječnja)

Na Palachov dan

uvijek se mora nešto reći,

a htio sam šutjeti neko vrijeme.

Možda je to zbog Mjesečine

i njezine iskričave polarizirane svjetlosti

koja ne da sna

i stoga što je sada najudaljenija Zemlji,

a kada je takva 

moć privlačnosti joj je najizraženija;

što je neobično, jer 

što je nešto udaljenije to je neosjetnije,

a ova Mjesečina sada dublje uvlači se u sve pore

i sljubljuje s nečim što joj pripada i što je njezino,

stvarajući tako uzajamnost nemira,

ne objašnjavajući ništa a neprestano tražeći.


Tko zna kakva je Mjesečina

Jana povela za ruku?

Dalo bi se provjeriti kod zvjezdogledača,

ali neka njih –

oni umiju samo sa zbrajanjem.

A Palach je učinio

nezamislivo,

pokrenuo je tihi gnjev

zauvijek ovjekovječen na posmrtnoj masci.

Nešto se moralo učiniti.

Vjerujem kako se to dogodilo iznenada i događalo dugo.

Sve ono nagomilano što je stisak činilo nepodnošljivim

i slika svega onoga što će mu biti pridodano

snubilo je mladića,

koji je mogao imati drugačiju budućnost.

A snubiti nekoga je umješnost,

to je neprekidno dozivanje,

isprva iz daljine kao neobičan šum donešen naletom vjetra,

potom eho koji za sebe traži pozornost,

a u konačnici trajno pulsiranje nedohvatljive poruke

čiji sadržaj mora se naučiti pročitati.

Inače, sve bilo bi uzalud

i vrijeme što je dolazilo paralelnim tračnicama

prošlo bi,

jer ne bi bilo skretničara.

Nešto zaista nezamislivo dogodilo se

na današnji dan

kada su strogo kontrolirani vlakovi

u jednoj obećavajućoj mladoj sudbini

zaplesali danse macabre.

Vjerujem kako je ples bio uzajamno odobrovoljenje,

jer je pristanak na nestanak

nagrađen živim sjećanjem svima onima

koji će dolaziti i poželjeti osluškivati snubljenje vremena.






subota, 15. siječnja 2022.

Božica Jelušić | Trebaš nekom





Trebaš nekom, kad je večer tamna,
Kad su zvijezde od dragulja skuplje.
Gori srce poput krova slamna,
Dok se sove uvlače u duplje.

Trebaš jako, k'o orah u medu,
Da daš snage tom, što snijeg razgrće.
Tko te vidi kao Andromedu,
Dok u duhu svoj život obrće.

Trebaš hitno, k'o zavoj na ranu,
Onom, čiji javornjak sad ruji.
Tko te nađe kao ptica granu,
Na koju se spusti u oluji.

Spominje te vidovita voda,
Dok olovo u nju tone sporo.
Na porubu zavijena svoda,
Ti napiši da ćeš doći skoro!

14. siječnja 2018.
Flora Green
Fotografije: Arhiva B. J.

Jasna Šemiga | Pisanje je za mene odmak od stvarnosti


Razgovarao: Mladen Pavković

Izimno darovita spisateljica Jasna Šemiga-Pintarić poznata je sa svojim pjesmama i romanima, pretežno u Podravini, ali i šire. Rođena je u Bjelovaru, a živi i radi u jednom manjem mjestu – Šandrovcu. Osim što piše i objavljuje, često organizira i vodi književne tribine ili pak je rado viđen gost na raznim književnim manifestacijama...Objavila je i jedan erotski roman – „Stopala na vrelom pijesku“….

Zaljubljena sam u pisanu riječ od malih nogu – rekla je. Podjednako volim poeziju i prozu. Dosad sam napisala 5 zbirki pjesama i šesta je u nastajanju. 

Kitana Žižić | Jer sve je samo trenutak


Zar ne osjećaš prolaznost vremena

Propadanje tijela

Nestajanje u prahu i pepelu

Postupno gubljenje osjećaja

Otkidanje dijela osobnosti

Zamiranje srca

Prijevare nove i prijetnje stare nemogućih snova?

Zar ne vidiš da nigdje nema

Bijega, utočišta ni dovoljno ljepote 

Za nas, za samo tren?

A ti želiš čitav dan!

Zašto ne pokušaš uloviti 

Pticu u samotnom letu

Da osjetiš svježinu, žeđ i čežnju krila njenih?

Zašto ne odgovoriš na nijemo traženje

U pogledu mom

Da i sam možda odgovor nađeš?

Zašto ne ubereš sneni pupoljak

I ne zaroniš u uzdrhtali miris

Da zajedno prosanjate beskrajnost trenutka?

Zašto me ne prigrliš na grudi svoje

Da ne zalutam stazama noći

Prije nego upoznam buđenje dana?

Jer,…

Nema trajanja,

Nema postojanja,

Sve je samo trenutak življenja,

Trenutak zanosa prije umiranja,

Trenutak koji treba biti prepoznat

Ili

Će umrijeti,

Nestati zauvijek,

U magli neshvaćanja,

U bunilu molitvi,

U tapkanju u mraku…


petak, 14. siječnja 2022.

Jadranka Göttlicher | Riba


U ono siromašno vrijeme

Sestra i ja imale smo bebu na treptanje

I služile čaj u dječjem servisu

 A najviše sam voljela jednu narančastu ribu

Plastična, na navijanje, jurila je našom kadom

Kupanje je bilo poslastica


I stiže neka rodbina izdaleka s bucmastim sinom

U hodniku se mama i tata nadviju nada me

I šapnu da bi bilo lijepo da malom dam tu ribu

Pristanem bez otpora a puna boli

Takva su onda bila djeca

Takvi su onda bili roditelji


       Nisu znali da sam tog debelog Mišu

       Zamrzila zauvijek       


     


Ivan Meroveus | Bez tebe


riječi su suho pruće

koje skupljam na hrpe

za neke predstojeće hladnoće,

a htio bih da budu mladice

u drugačijem okruženju

od ovog besmisla nizbrdice;

i da umiju cvasti

žive, krvne i dobrostive,

i da se u želji mogu dopasti

oku, misli i kamenu.


Bez tebe

zrak je prepun lakrdije

i disati nije jednostavno,

srce se međ’ rebra skrije

kao krivac i podao griješnik

što otkucajima se odaje,

a kažu svi – i to je javno:

srce se na licitaru prodaje!


Bez tebe

ja ne dišem srcem –

muka je to, tuga i bijes –

jer tiho dogorijevam prućem

i nikad neću biti krijes,

i boli to kad se biti neće

onaj divnog cvata vrijes.






Izložba pod nazivom "DOBRO"



Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.L


U doba pandemije kad se ostvaruje puno manje kulturnih događaja, prošli je jedan bila postavljena u Zagrebu zanimljiva Skupna izložba Likovne sekcije s njezinim gostima u organizaciji Artističke unije hrvatske koja od svog osnivanja 1999. njeguje niz dobrotvornih aktivnosti. Uniji su svi dobrodošli – različiti profesionalni i polu profesionalni umjetnici u Hrvatskoj – sa ciljem da se okupe na jednom mjestu: likovni umjetnici,  glazbenici, glumci, plesači, pa i iluzionisti, žongleri, klauni i akrobati - svi koji gravitiraju umjetničkom ačinu izričaja. Potiču se njihovi zajednički istupi i osobito humanitarno pomaganje potrebitima i uopće korisne i dobrodošle akcije. 

Čim su čuli da je zbog potresa u Zagrebu Gradski ured za mjesnu samoupravu grada Zagreba, Gradska četvrt Donji grad po treći puta morao promjeniti svoju lokaciju i u tim seljenjima su izgubili sve slike koje su imali na zidovima, bilo je logično da se pokrene dobrotvorna akcija. U tome je sudjelovalo preko pedeset slikara. Likovni umjetnici, akademski slikari i amateri, mnogim ustrajnim i fokusiranim izložbama, brojnim likovnim radionicama, zatim organiziranim kolonijama - uopće cjelokupnim likovnim stvaralaštvom nakon tri godine djelovanja u Hatzeovoj 8. okrenuti upravo ovom izložbenom prostru postavili su izložbu u ovoj galeriji u centru grada Zagreba.

Predavanje prof. dr. sc. Matea Žagara i mr. sc. Majde Rubić : „Zaštita poljičke ćirilice"

 


Odjel za hrvatsko glagoljaštvo Matice hrvatske, s radošću poziva sve ljubitelje hrvatske kulture na predavanje prof. dr. sc. Matea Žagara i mr. sc. Majde Rubić Zaštita poljičke ćirilice.

 

Ćiriličko pismo koje se u Poljicima koristilo sve do 20. stoljeća u svakodnevnom životu postalo je prepoznatljivo i u kontekstu hrvatske trojne nacionalne pismenosti, a i u kontekstu općih slavenskih razmjera uporabe ovog pisma utemeljenog u srednjovjekovnom grčkom uncijalnom pismu. Kao što je i glagoljica kod Hrvata postigla svoju posebnu inačicu, prepoznatljivu po cijelom svijetu, tako je i s poljičicom. U izlaganju će biti predočen vremenski i prostorni raspon uporabe ove inačice ćiriličkog pisanja, funkcije u kojima se pojavljuje, kontinuitet uporabe i razvoja oblika, različiti nazivi i dr. Osobita će se pozornost posvetiti ukorijenjenosti u opću (rano)novovjekovnu hrvatsku pismenost te povezanosti s ostalim hrvatskim ćiriličnim varijetetima. S obzirom na važnost ove nacionalne inačice ćiriličkog pisma, s kojom je regionalna identifikacija (u Poljicima, a i u Dalmaciji općenito) iznimno snažna, postoji čvrsta potreba da se ona proglasi zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske te će, stoga, biti predočena pravna  procedura njezine zaštite.

 

Predavanje će se održati u utorak, 18. siječnja 2022. u 18.00, u Dvorani Jure Petričevića, Strossmayerov trg 4 – Ulica Matice hrvatske 2, a bit će dostupno i preko Zoom aplikacije:

 

Meeting ID: 875 2604 3521

Passcode: 823126

https://us06web.zoom.us/j/87526043521?pwd=WXNDem52WjRWa2RPY0Q4bXAxUFRhZz09

 

Radujemo se Vašem dolasku!


četvrtak, 13. siječnja 2022.

V.B.Z. ponovno raspisuje natječaj za najbolji neobjavljeni roman 📓




 
Izdavačka kuća V.B.Z. osamnaesti put raspisuje javni natječaj za književnu nagradu za najbolji neobjavljeni roman godine.

Najboljem romanu koji u rukopisu pristigne na natječaj bit će dodijeljena V.B.Z.-ova književna nagrada za najbolji neobjavljeni roman godine, a autoru uručena novčana nagrada u bruto iznosu od 100.000,00 kuna. Uz novčanu nagradu, i objavu romana u Hrvatskoj, V.B.Z. ulaže velike napore kako bi što više pobjedničkih romana bilo prevedeno na velike jezike, pa su tako, u posljednjih nekoliko godina na engleski ili njemački prevedeni „Brdo“ Ivice Prtenjače, „Specijalna potreba“ Lade Vukić, „Divljakuša“ Marine Šur Puhlovski te „Katarina, Velika i Mala“ Olje Knežević. k za slanje rukopisa nam natječaj je 10. ožujka 2022. godine, a rukopisi se predaju pod šifrom. Tekst javnog natječaja s detaljnim propozicijama dostupan je na internetskoj stranici www.vbz.hr.

Bruno Bogović | Pismo prijatelu Zagorcu




Nema tog gorja, niti plavega morja,

kaj lepše je od našega Zagorja.


Duša ne pamti tak milega raja,

od domaćih poljskih steza i friškega šumskega gaja.


Navek se zmislim Zagorcov starih 

radišnih, pobožnih, kak i mudrih,

pajdaša mi vedrih lica,

i ćudi bez kaprica.


Po istini govoreći tu nema vekšoj sreći,

od silnih gorja, kak i plavih morja,

kaj lepše je od rodnega Zagorja


Zmisliš se prijatel moj,

kak povedala je negda mati,

sinek, v bel svet hodi,

al' domeku se na koncu vrni i tu si popevaj veseli poj.


Nema na svetu gorja, niti glibokoga plavega morja,

kaj lepše more biti od ljubljenoga Zagorja.

Gda grozdje dozreva i ptiček na grani popeva,

muži su sretni čim najdu se pri kleti,

dok teče kapljic noja – to prava je vinska boja,

v lonček zemleni se toči, do dugo, dugo v noći.


Lepoto i milino,

zagorskih bregov naša vilo,

nema na svetu takvega gorja, niti plavega morja,

kaj milije more biti od zelenega Zagorja.


Starem prijatelu v pismu pišem:

tuđi svet ne mari preveč za tople nam reči glas,

naj si misliti da je Nemačka blago na ovem svetu, kak niti Australija v isti čas.


Htel bi da mi ko i negda, duša more čuti lepi ptičeka glas,

pa se bum vrnul z tuđine, v skromni mi dragi dom,

jer nema tih gorja, niti plavih morja,

od srcu nam lepšega Zagorja!



Fotografija: Arhiva B. Bogović

Oleg Antonić | plješina



oštrim brašnom
strši strašno
prišt
srušene šȕme

mljackav kockom
gricka packu
hrušt
mršave sȕme

Zdenko Capan | Sakriveni bol - Nezamjetna sreća

 

SAKRIVENI BOL


Netko sa svojim bolom ide

Ko sa otkritom ranom: svi neka vide.

Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi

I ne da mu prijeći u suze i riječi.


Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne

U jednu crtu na kraju usne.

Zadršće, zadršće u njoj kadikad,

Ali u riječi se ne javi nikad.


Duša ga u se povuče i smjesti

Na svoje dno: ko more kamen

U njega bačen. More ga prima

Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.


(Dobriša Cesarić)




                              

NEZAMJETNA SREĆA


Onaj znani "beg" srećom se diči,

Dugo se smije, danima kriči.

Ovaj drag snivač vazdan se smješka,

Svaka besjeda njemu je teška.


Kad u vrevu iznenadno kroči,

A srce bubnja, iz grudi skoči,

Ne primijeti ga nitko od roda;

Tek iskrom u oku sreću oda.


U glavi mu šumi, treperi cijeli

I samo nudi da radost podijeli.

Puk vani ni ne mari za njega;

On čuje gordu viku vrlog "bega".


(Zdenko Capan)



Obje pjesme, uključujući i naslove, napisane su potpuno istim slovima. Anagramirana poezija