Kolumne

petak, 30. studenoga 2018.

14. Revija malih književnosti: Pobunjena želja (Magreb)


vrijeme
: 03.12.2018. - 07.12.2018.
mjesto: Zagreb

'Pobunjena želja' zajednički je program Revije malih književnosti i Human Rights Film Festivala koji će se od 3. do 7. prosinca ove godine održati u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku, a čiji je središnji dio književni festival koji će hrvatskoj čitateljskog publici predstaviti suvremenu književnost Magreba, odnosno Alžira, Maroka, Tunisa i Libije. 

V.B.Z. | Drago Pilsel: „Povratak Adolfa Pilsela“


Izdavačka kuća v|b|z s velikim Vas zadovoljstvom poziva na predstavljanje novog romana

Drago Pilsel: „Povratak Adolfa Pilsela“

Nastavak bestselera „Argentinski roman“

Srijeda, 5. prosinca 2018. godine, u 19 sati
Novinarski dom (velika dvorana, 1. kat)
Perkovčeva 2, Zagreb

Sudjeluju:

Drago Pilsel, Stjepan Mesić, Ivo Josipović, vladika zapadno-slavonski Jovan Ćulibrk, Jadranka Brnčić, Boris Rašeta, Branimir Pofuk (moderator) i Drago Glamuzina.

Radujemo se Vašem dolasku!

V.B.Z. predstavlja nastavak biografskog bestselera ''Argentinski roman'' | Drago Pilsel: "Povratak Adolfa Pilsela"


Adolf Pilsel, otac novinara i teologa Drage Pilsela, u osamdeset i prvoj godini života dolazi u Zagreb iz Paragvaja gdje živi od 1972. Drago Pilsel poziva ga k sebi jer je saznao da je otac bolestan. Nakon  jedanaest mjeseci provedenih u Hrvatskoj i utvrđene dijagnoze trostruke bolesti srca, Adolf Pilsel  odluči se vratiti u Paragvaj, što čini u lipnju 2018. Adolf je stigao kao apatrid, vraća se kao  hrvatski državljanin. 

Knjiga donosi životopis Adolfa Pilsela, od rođenja 1936. na Kosovu, djetinjstva koje, nakon boravka  u Sarajevu, istočnoj Poljskoj i Austriji, nastavlja u Argentini, preko sazrijevanja u krugu ustaške  emigracije, angažmana u krugu tjelohranitelja Ante Pavelića u Buenos Airesu sve do uspona i pada  njegove karijere u Patagoniji te bijega u Paragvaj.

U razdoblju suživota u Zagrebu, Drago i Adolf Pilsel raspravljat će o motivima napuštanja obitelji  1972., o nacizmu i ustaštvu, o tome što je Hrvatska danas, o refleksijama Adolfa Pilsela nakon  posjeta Jasenovcu, o razgovorima s bivšim predsjednicima, Stjepanom Mesićem i Ivom Josipovićem, kao i s drugim istaknutim prijateljima Drage Pilsela...

Knjiga donosi odgovor na pitanje: uspijeva li Adolf Pilsel postati svjestan svojih političkih i  ideoloških zabluda na način na koji je to postao Drago Pilsel u odnosu na mladenačko razdoblje u  ustaškoj emigraciji? Knjiga je iskren i bolan razgovor oca i sina, čiji se vrhunac događa na mjestu  stradanja autorova mlađeg brata i Adolfova sina, Branka Pilsela, nestaloga hrvatskog branitelja.

 “Povratak Adolfa Pilsela” je borba koja se nastavlja,  kao i druženje s demonima nacizma i ustaštva.

Marina Mađarević | Jan Bolić: Težina stvarnosti


Naklada: , 2018.

Voda je jedan od četiriju elemenata, simbol rađanja i smrti, veoma važan čin stvaranja drugoga dana Knjige Postanka, tekućina bez koje ne mogu ni zemlja, ni biljke, ni životinje, a ni ljudi. Osim toga, voda ima izuzetno značenje i u okajavanju grijeha i lišavanju duševnoga tereta. Piše o tome i mladi autor Jan Bolić u svojem prvom romanu „Težina stvarnosti“ objavljenom ove godine u nakladi izdavačke kuće Beletra. Bolićeva voda ogleda se u sjajnom opisu „fizičkog pročišćenja duha“: 
„Nekoliko puta zaronio je lice u dlanove popunjene vodom. Lijep osjećaj. Osvježavajuć. Potpuno nestane težina. Kao da te probudi iz ružnog sna. Kao da ti ispere sve one misli iz glave koje te opterećuju. Ali voda se brzo osuši i povuče, nakon čega se ponovno vraća onaj osjećaj težine. Težine stvarnosti.“ 

Zdenko Capan | Igračka vjetrova - Za tvoj posve nevin put




IGRAČKA VJETROVA

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.

Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak neka te mota
u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo, stvorena;
za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

(Tin Ujević)
ZA TVOJ POSVE NEVIN PUT

Tvoje vatre što pekući žare, 
tužne kolone ne griju.
Za  tvoje teške boli ne mare
dok ti bićem kipte, vriju. 

Nabujala rijeka te plavi,
ti ne znaš plivati u toj;
zapetlja zdvojne misli u glavi,
te izbaci i odraz tvoj.

Iz klokota vodene stihije
diži ruke da se spasiš;
u lakom čunu kog nose struje,
kao boem da se skrasiš.

(Zdenko Capan)

Anagramirana poezija

MH Odjel za glagoljaštvo i Zavičajno društvo vodičkoga kraja u Zagrebu| prof.dr.sc. Josip Mužić: Božićno čudo na Okitu



Pobjednici natječaja HDKDM PišiRiši za najbolju slikovnicu 2018. | Ivona Šajatović i Hana Tintor: Čarobnjak Panjak i Ptica Čupalica



Pobjednica 4. natječaja za tekst slikovnice ovaj knjižuljak, uz predivne ilustracije pobjednice za ilustraciju Hane Tintor, kroz prekrasnu priču o djevojčici Hani koja ima puno želja, od koje je većina čini tužnom, jer na svakodnevicu gleda dječje posesivno, otkriva najmlađima da ponekad mama ne mora biti blizu da bi bila blizu. Kroz iskustvo djeda koji u pratnji skrivene mudrosti odvodi djevojčicu u šumu upoznati čarobnjaka Panjka koji će joj otkriti tri istine, te Čupalicu koja će joj iz glave izbiti želje koje je čine tužnom i zapravo su nevažne, tekst nas  uvodi u svijet kojem bi se i svi mi odrasli trebali vraćati. Današnja djeca kao i sva djeca uvijek uče od roditelja, starijih, a današnji materijalistički svijet nepresušno je vrelo želja od kojih nas većina čini tužnima, jer ih je jednostavno nemoguće ostvariti. To i nisu želje, već izmišljene potrebe, pa je ova slikovnica vrijedno djelo koje će zamisliti i djecu i roditelje i makar ih na neko vrijeme vratiti pravim vrijednostima.
Ilustratorica: Hana Tintor

Mladen Ćosić Točak | A s kim bih drugim



Ništa u životu
Sem njeg’ samog
Ne dobih tek onako
Olako
I badava

I nije to kao što se
Na prvi pogled
Čini
Unaprijed utaban put
Nit’ je po njem’ hod
Tek puka zabava

Sven Adam Ewin | Ljubavni napitak


naša najljepša sjećanja
neka tiha vina spremio sam davno a da ti to ne znaš
u podrum u butelje s debelim tamnozelenim staklom
s konkavnim dnom u obliku macaklinova oka

u noćima punog mjeseca
potajno sam skidao paučinu s tvojih očiju
i s njom oblagao boce u potpunoj tišini
a zakretao ih samo
za četvrt kruga

i kad god ti se učini u ovim godinama
dok ležimo u postelji
kao večeras
da me voliš istom strašću kao nekada znaj

to ja sam ti neopazice poslije večere
natočio u čašu tek gutljaj tog sjećanja
da mi od dva
posve ne poludiš u slapu suza kao rilke

Zagrebačke posvete | A. G. Matoš: Prognanik





U ponedjeljak, 3. prosinca u 19 sati, u gostionici Pod starim krovovima (Basaričekova 9) u koju je zalazio veliki A.G.M., Teatar poezije u okviru Zagrebačkih posveta  priređuje program Antun Gustav Matoš – Prognanik.

Damir Šaban, Nikša Marinović, Olovni Ples i Goran Matović, autor događanja, grade scenski portret velikog književnika. Nakon europskih lutanja i traženja Matoš se 1908. vraća u Zagreb. Teatar poezije obilježava 110. godišnjicu Matoševog  povratka. Pariz i Zagreb glavni su gradovi Matoševe artističke domovine. U scenskoj kompoziciji Prognanik glumci i glazbenici govore i pjevaju o Matoševom Parizu i Zagrebu. Zagreb je središte Matoševog univerzuma. “Dragi i prokleti naš Zagreb, ljubljen tolikom mržnjom i mržen tolikom ljubavlju.”

Hrvatska kultura ima  pjesnike koji pripadaju redu svetaca. Živjeli su poeziju i skupo plaćali cijenu autorstva. Brisali granice između života i pjesme. U red tamnih pjevača hrvatske književnosti spadaju A.G. Matoš, J.P. Kamov, Tin Ujević, A.B.Šimić, J. Sever…

Matoš je rođen u petak trinaestoga. Po porodu babica je rekla Matoševoj majci:  "Ovaj vaš mali bit će veliki čovjek, njegovo ime će se mnogo spominjati, ali - mnogo će i trpjeti".

Nitko prije Matoša nije učinio toliko da duh Francuske prostruji Hrvatskom. Sve do svog dolaska u Zagreb Matoš je razbarušeni talentirani boem. U Zagrebu se ubrzo probija u prvi red intelektualnih stvaralaca. Gotovo cijelo književno stvaranje od 1908. u Hrvatskoj stoji u znaku Matoša. Da nije bilo Matoša, hrvatska pisana riječ bila bi “cvijet što nema korijena”.

Matoš je majstor riječi. Smatrao je da su riječ i stil u književnosti sve. Sav je u kontrastu, u duhovitim obratima, u miješanju suprotnih misaonih elemenata. „ Kulture se mjere poletom stiha“. Njegova europska lutanja dala su polet njegovim riječima i osnažila cijelu jednu kulturu.Oslobodio je riječi ropstva i dao im je spasonosnu Matoševsku  lakoću.

Božica Jelušić | DECEMBAR, metamorfoze


Decembar otkucava ko truli umnjak.
Sivkasti velur svjetlo je danje.
Bršljani vijore uz trulo granje,
Veprovom dlakom bode nas sumnja.

Kroz ptičji kostur leden srh brije.
Lasice noću kokoši kradu.
U pustom, crnom vinogradu,
Mušmule zimske listinac krije.

Kroz otežali kapak škiljim;
Sanjarenju se predajem budnom.
Postajem prkosnom i nadobudnom,
Okrečuć leđa crvljivoj zbilji.

On svemu mlakom viče: "Proključaj!".
Pospane duše drma po kvartu
Dok stavlja sve na srčanu kartu,
Kocke razbacuje, ukida slučaj.

Plamičak razgara malu koronu.
Za bradvom posižu drvodjelci.
Kentaurski se skupljaju Strijelci,
I u svemirske vrtloge tonu.

30. studenoga 2018.

Flora Green

Milen Šelmić | Duško Babić: Akvarij za svijet


FILIGRANSKA DUŠA "ČOVJEKA S MORA"

Iščitavajući uporno, više puta uzastopno, zbirku poezije Duška Babića, došao sam do neobičnog zaključka. Naime, "Akvarij za svijet", kao ime za knjigu pesama, učinilo mi se u prvi mah pomalo pretenciozno. No, uranjajući višestruko u ove stihove, shvatio sam, ne, OSETIO SAM da u njima i JESTE sadržan čitav jedan svet. Svet, mnogo veći iznutra nego spolja, veliki taman toliko da stane u akvarijum, beskonačan u svakoj svojoj dimenziji. Svet oslikan filigranskim pesničkim vezom, sa svakom odrednicom na svom mestu, baš tamo gde treba da bude, izmaštan, a opet veoma, veoma istinit.

O poetskom iskazu Duška Babića govorio sam i pisao više puta, i uvek se iznova vraćao na ono što je, uveren sam, esencija njegove poezije: ne treba se truditi da njegove stihove shvatimo, njih treba - osetiti. Osetiti, kao dodir plemenite namere u momentu kada je taj dodir najpotrebniji. Uzimajući za teme svojih pesama naizgled obične stvari, autor pokazuje svu svoju stvaralačku moć, dajući im samosvojan lični pečat, pečat sopstvenog poimanja stvari. A to je u poeziji najteže.

Ona potrebna mera tri osnovna poetska elementa, ovde je dovedena u izuzetan odnos uzajamnosti. Ekspresija, emocija, estetika. Prožimaju se i dopunjuju na najbolji moguć način, što pesme čini sjajnim, a zbirku jedinstvenom.

Zaista sam pokušao da ovom štivu priđem onako kritičarski, strogo. Prvi put sam u tome posustao već kod trećeg stiha prve pesme, drugi put negde na sredini druge...a kod četvrtog iščitavanja, posle dva puta pročitane pesme "I mi i snjegovi", jednostavno sam odustao od takvog pristupa. Bolje reći, same pesme mi to, prosto nisu dopustile. Stoga, ne mogu da kažem ništa o formi, stilu, simbolici, metaforici, pesničkom izrazu, ritmu, dinamici ili melodiji. Ne mogu, i neću.

Reći ću samo da je ovo knjiga, koju bi svako na ovim prostorima, ko imalo drži do kulture, poezije i duhovnosti uopšte, morao da ima u svojoj blizini. I da, s vremena na vreme, malko zaviri u nju. Siguran sam da će u ovim stihovima svako pronaći i komadić svoje duše.

Milen Šelmić kritičar i publicista iz Novog Sada

21.IX 2015. god.

Duško Babić | Akvarij za svijet


U mojoj krvi žive ribe.

Na posljednjoj tramvajskoj stanici
žena je porodila malog Boga.

Moje su ribe savršeni plivači.

Pupkovina je spremljena u ukrasnu vrećicu
za uspomenu.

Kad vani sniježi one se stisnu u krvi.

Mali je Bog brzo napredovao od djeteta
u Svemir.

Dišu na perajasta usta.

Uskoro je progovorio jezikom
svojstvenim filozofima.

Ikra im je igra.

Prva rečenica bijaše:
Ja bih da sam riba
da zamuknem riječ zauvijek.

Primio sam ga u krv.

S ostalim ribama.

Neka se igra.

Toliki je svijet.

četvrtak, 29. studenoga 2018.

Zlatna kočija stihova na putu za očaravanje | Zbirka književnih, likovnih i fotografskih radova grupe autora


Zlatna kočija stihova krenula je na put  10. srpnja, 2018. godine u kasnim poslijepodnevnim satima kada je raspisan interni natječaj za članove fb Grupe„Zlatna kočija stihova“ Sisak i poetskog portala „Očaravanje“. Nosila je pregršt stihova, proznih ostvarenja, likovne i fotografske radove. Etapa puta zacrtana je jedne tople ljetne večeri kada je Mirjanina ideja stigla na Marijin e-mail. I odmah je pao dogovor. Mirjana će obaviti poslove organizacije, grafičku obradu i ostale poslove neophodne da bi knjiga ugledala svjetlo dana, a Marija će urediti i lektorirati knjigu.

Stiglo je obilje materijala i odmah nam je bilo jasno da posao neće biti lak. Ne zbog toga što bi trebalo tražiti kvalitetu, već zbog toga što, limitirani obimom knjige, nismo u nju mogli uvrstiti sve književno vrijedne tekstove. Nosilo nas je stvaranje knjige, nosili su nas radovi autora koji su zadovoljili sve estetske kriterije umjetničkog djela i možemo reći da je zbirka stvarana s posebnim umjetničkim užitkom, da je rođena samo na entuzijazmu i ljubavi prema lijepoj književnosti, likovnoj umjetnosti i fotografiji. 

Zadovoljstvo je izazvala i njezina raznolikost, bogatstvo jezika i dijalekata, spoj riječi i likovnih ostvarenja. 

Knjiga je podijeljena na četiri cjeline: poeziju, pripovjednu prozu, esej i likovna ostvarenja. U njezino tkivo utkani su radovi ovih autora Ana Christen, Anamarija Galić, Anđa Jotanović, Anja Lekić, Amalija Ljubica Sedlaček, Ankica Magačić, Biserka Spajić, Branko Tompić, Davorka Flego, Džehva Havić, Emilija Dević, Evica Kraljić, Fani Vlasta Horvat, Glorija Wolf, Ivka Pavić, Jasenka Medvedec, Jadranka Sesar, Jadranka Varga, Jasna Šemiga Pintarić, Katica Felštinski, Kristina Soldo Gašpar, Lela Vučković, Lidija Polak, Ljerka Varga, Ljiljana Brković Zorčić, Maja Tomulić Kurelić,  Marija Juračić, Mile Lisica, Mirjana Pejak Peki,  Neda Milenkovski (Alba Istrijana), Nevia Kožljan, Rozaida Naglav, Ružica Gavranović, Sandra Vulin, Sanja Strukar Križanac, Slobodanka Grljuišić, Sonja Smolec, Spomenka Mišić Krebs, Stanka Sršen, Suzana Marić, Tea Žigman, Vanja Michelazzi, Vesna Andrejić Mišković, Zlatko Martinko (posthumno), Zoran Hercigonja i Zvjezdana Karmela Hercegovac. 

Dragi čitatelju, ukrcaj se u kočiju i kreni, jer poezija jest zlatna kočija koja će te nositi predjelima očaravanja!

Marija Juračić i Mirjana Pejak Peki

Osobna karta knjige: 

Naziv: ZLATNA KOČIJA STIHOVA NA PUTU ZA OČARAVANJE

Autori: Članovi fb Grupe „Zlatna kočija stihova“ Sisak i poetskog portala „Očaravanje“
Ilustracija naslovnice: Ankica Magačić, sisačka fotografkinja
Cip zapis je dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001007824, ISBN 978-953-59308-1-5

Duško Babić | Osnovna umjetnička preokupacija bila mu je glazba, pa je, uz komponiranje, počeo pisati tekstove, da bi kasnije ljubav prema pisanoj riječi i stihu prevladala


Duško Babić rođen je u Zadru, 12.09.1960. Tu je završio osnovnu i srednju školu, a diplomirao ekonomiju na Zagrebačkom sveučilištu. Osnovna umjetnička preokupacija bila mu je  glazba, pa je, uz komponiranje, počeo pisati tekstove, da bi kasnije ljubav prema pisanoj riječi i stihu prevladala. Pojavom interneta i olakšane mogućnosti umjetničke i društvene komunikacije, počinje objavljivati pjesme na stranicama društvenih mreža, gdje je s vremenom prihvaćen kao vrstan pjesnik, s velikim brojem objavljenih pjesama. Stihovi su mu objavljeni i u zajedničkim zbirkama i zbornicima (Izvan dometa – KNS Sarajevo, Klub 21 – Smederevska Palanka, Pisanija – Vranje, More na dlanu, Dotaknuti stihom – Kultura snova, Zagreb, Pesem.si, Velike Lašče, Slovenija i mnogim drugim), a ušao je i u Antologiju balkanskog sublimizma, koja je objavljena u Belgiji, kao jedan od desetorice suvremenih pjesnika iz Hrvatske, u kojoj je njegov rad prikazan sa deset poema prevedenih na francuski jezik. 

2013. godine objavljena mu je i prva samostalna zbirka poezije pod nazivom Prva četvrtina srca.

Druga knjiga, pod naslovom Akvarij za Svijet, također zbirka poezije, izišla je u studenom 2015.-e godine, a dobila je više nagrada i priznanja kao najbolja knjiga poezije u 2015-oj. Treća knjiga, pod naslovom Knjiga o majci, objavljena je 2017.-e.

Oženjen, živi u Zagrebu.


PRVA I POSLJEDNJA PJESMA

Pazi na sebe ljubavi
ulaziš u veliku pjesmu
a tu je sve moguće
može biti da je zima
a ti da si bosa
bez čizama
bez sjećanja pod kosom
da te zgriju

pazi na svoje korake ljubavi
ovdje led ne puca
već štekće kao ranjena lisica
koju ništa ne može ubiti
pa ni njeno lukavstvo
kad sve je naopako
i zavjera i zamka

pazi najviše na oči
kuda gledaju i kome svijetle
nitko te neće razumijeti
pa ni noć ako je izdaš
jer ona te, pored mene
treba najviše za svitanje
kad priroda zamre
škrta da nas ljubi oboje

pazi da ne ostaviš nešto nedovršeno
onaj ručni rad koji si započela
vjerujući u mit o čarobnim prstima
a nitko ti nije objasnio
zašto tako drhte
premda je mir zarobio kuću
i sve šuti u tebi
u zidu bijelom od traženja

pazi kad zatvaraš vrata za sobom
da ne uvuče se nepoznat vihor
na imanje koje ostavljaš
kao sramotu šćućurenu u srcu

i uđi u ovu pjesmu
da ne zakasniš.


Sanijela Matković | Zatvori prozore


Ako ne dođem večeras,
a vjerojatno hoću.
Zatvori za sobom
prozore
da kiše ne potope
našu tajnu arku,
sljepljenu od kristala noći.
Ako ne dođem ujutro,
a vjerovatno hoću
neka tvoje
oči
upiju i za me
ostatke čežnji
rasutih po podu.

Vedrana Pavlak | Sjećanja na Planinu


Kada smo gledali ptice, kao djeca, kao prvi put, u geometrijskoj fascinaciji neba,
prožetog kristalima prošlosti i sadašnjosti,
jedno je drvo unutar ljeta bilo zima,
jedna je planina postala nebeski plato,
Tanjur bogova, vrh smisla,
na njemu smo lebdjeli okruženi oblacima iznad cijelog svijeta.
Žuta je boja imala miris mekanog okusa,
vatra je željela biti i nije željela biti-
                                               bili smo u svemu i svugdje istovremeno.
Gledali smo kroz tuđe oči,
kroz oči leptira, kroz iskonski smijeh predaka,
                                     bio si dijete i bio si starac, a mene je dozivao glas iz šume,
Chopin je prožimao prirodu govoreći u mjestima, u gradovima, u glasu umrlih i nerođenih,
prošli smo kroz renesansu, romantizam, postmodernizam
ležeći na mekanim dekama najsadašnjijeg trenutka u povijesti svih trenutaka.
                                        I onda smo sišli s planine
 i zaplivali u sjećanjima na glazbu i sve što je moglo biti.

Marina Mađarević | Jagoda Šimac: Svarogovi mijenici


 „U početku bijaše mrak. Sve bijaše mrak. U pratmini mora i neba lebdjelo je jedino prajaje u kojemu počivao je božanstveni tvorac Svarog. U trenutku kad se vječnim mrakom razliježe praprasak životnih sila, napuknu ljuska jajetova i kroz tanke pukotine sinu božanska svjetlost. Silovitim kaosom, nastalim gibanjem tame i iznenadnog svjetla, poče se rađati svemir.“

Ovim riječima započinje roman „Svarogovi miljenici“, djelo sinjske autorice sa švicarskom adresom, Jagode Šimac. Roman objavljen u svibnju 2018. godine u izdavačkoj kući „Naklada Bošković“ karakterizira snažna fascinacija fantastičnim, osobito slavenskom mitologijom koja je osnovni temelj cijeloga sadržaja.

Naime, ovaj roman sastavljen od dvaju dijelova djelomično predstavlja roman geneze (stvaranja) s osobito naglašenim religijskim karakterom, baštineći osobitu privrženost biblijskom, što se može vidjeti ne samo iz načina pisanja (parafraziranih starozavjetnih i novozavjetnih rečenica), nego i iz pojedinih
biblizama (recimo, sukob dvojice braće, Jagin strah od vode mogao bi se protumačiti kao đavolji strah od svete vode i slično). Slavenska božanstva tako dobivaju rijetku čast postati dijelom jednoga beletrističkoga sadržaja (čovjek se zapita zašto hrvatski književnici nisu već iskoristili slavensku mitologiju u dužoj prozi – sjetimo se da je Tolkien nordijske mitologije za sličan poduhvat upotrijebio već 30-ih godina 20. stoljeća!). Naglašava se pritom snažna razlika između protagonista (Svaroga, Svantevida, Tatomira, Zore Danice, Domagoja) i antagonista (Črt/Ognjeni zmaj, Mora/Baba Jaga, Leđan), između dobra i zla. Roman tematizira spletke vražjega kralja Črta i njegove žene, vještice More, koji se žele dokopati mlade kneginje Zore Danice, nositeljice čarobnoga kamena Alatira, Čuvarice svjetla i ljubavi s otoka Bujana. Zoru Danicu prate braća Svantevid i Tatomir koji postaju ne samo njezini zaštitnici, nego i predmeti njezine ljubavne dvojbe. Zaokružuju se pritom u ovome romanu fantastično, erotsko, ljubavno i propitujuće/refleksivno.

srijeda, 28. studenoga 2018.

Đurđa Vukelić-Rožić | magla uz ribnjak - rode kraj bare - rodan na pecanju


magla uz ribnjak
crna strelica rode na
crvenom stalku

***

rode kraj bare
jedna stoji na broju 4
druga na slovu Y

***

rodan na pecanju –
ona preslaže grane
u gnijezdu

Marina Mađarević | Drago Hedl: Vrijeme seksa u doba nevinosti


(Naklada Ljevak, 2018.)

Promišljanje o onome što je bilo ili što je moglo biti u nas, slabe ljude koje (riječima japanskoga književnika s američkom adresom Harukija Murakamija) „sjećanja griju iznutra, ali nas i jako bole“, najčešće unosi nemir. U slučaju snažnijih karaktera ponekad se ta sklonost promišljanju o prošlosti, nostalgija i traganje za odgovorima pretvore u umjetnost. Svjedok jedne takve uvjerljive umjetničke priče je i nagrađivani osječki novinar i književnik Drago Hedl koji je, nakon uspješnih romana Donjodravska obala, Izborna šutnja i Ispovjedna tajna, objavio svoj četvrti roman intrigantnoga (za naše provokaciji nesklono podneblje možda i preintenzivnoga?) naslova Vrijeme seksa u doba nevinosti. Njegov novi roman poigrava se čitateljima nudeći im zagonetan i nepotvrđen ugođaj autobiografskog teksta, o čemu svjedoče i privatne fotografije autora otisnute na unutrašnjim koricama romana.

20. obljetnica Gradske knjižnice Kaštela uz predstavljanje romana "Otok" Tomislava Bašića


Gradska knjižnica Kaštela povodom svoje 20. obljetnice u utorak 4. prosinca u 19 sati u kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću organizira multimedijalnu večer Hrvatska od kneza Trpimira do Sigetske bitke uz predstavljanje romana Otok Tomislava Bašića, dobitnika književne nagrade GKK Najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman.
Sudjeluju: Nevenka Nekić, književnica, publicistica, povjesničarka i slikarica, Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika, književnik, publicist, književni i likovni kritičar, prevoditelj, povjesničar i diplomat, Miroslav Međimorec, književnik, publicist, diplomat, kazališni i filmski redatelj, Zoran Bošković, direktor Naklade Bošković, Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela i Tomislav Bašić, autor romana Otok.
U dramskom dijelu programa sudjeluju: Povijesna postrojba Kliški uskoci, KUD Karol Wojtyla Marijan Grbavac te Dramska skupina GKK, dok će u glazbenom dijelu programa nastupiti Božo Župić (solo pjevač – bas) i Marija Župić (glasovir).
Projekt GKK “Kaštelanska kulturno-povijesna baština” financiran je sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.



Radujemo se Vašem dolasku!
GKK

Lean Radić | Dolmen


Poezija je crkva,
a pjesnik hostija.
Kao misaona riječ:
najdublja smrt - ogoljena,
na zidinama teškog neba.
Kada smo Krista pridružili prašini
stajali smo u obećanju
koje je netko dao prije milijun godina.
Dobnik i golubovi;
u mlinu samljeven pečat koji nas je obilježio
kako su teški ovi mrtvački sanduci -
bili smo praljudi,
zastavom pokrivamo kamen
Sodoma i Gomora!
Naučili smo
kako tamu pretvoriti u tišinu.
Gdje si Platone?

V.B.Z. | Promocija knjige: Anto Nobilo Obrana



V.B.Z. predstavlja | Anto Nobilo: Obrana


Knjiga uglednog hrvatskog odvjetnika Ante Nobila o obrani Josipa Perkovića, obavještajca optuženog i osuđenog na njemačkom sudu u slučaju ubojstva hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića, presedan je u hrvatskom izdavaštvu. Ona pripada odvjetničkoj prozi – žanru čije autore u nas možemo izbrojiti na prste jedne ruke, ali je istodobno mnogo više od u inozemstvu uobičajenih slučaja studija (case study).

Ona u sebi objedinjuje sadržaj koji bi mogao biti temom raznolikih pristupa: trilera, detektivsko-špijunskog romana, obavještajne analize, studije o političkim zavjerama, eseja o pravosudnim prilikama na povijesnim vjetrometinama – i to ne u jednoj nego u tri države: SFR Jugoslaviji, Hrvatskoj i Njemačkoj.

Kroz sve te razine Nobilo brodi umješno, nikad ne iskačući iz okvira predanog odvjetnika-branitelja. U tom smislu njegova knjiga nezaobilazno je štivo ne samo za pravne stručnjake nego i za široku javnost.

Braneći Perkovića, Anto Nobilo morao se sukobiti s dva politička, obavještajna i pravosudna sustava. Našim, već dobro mu znanim, a i njemačkim, s obzirom na to da je pravosudni sustav RH potpuno zakazao.

Autor u knjizi iznosi niz problema, zapreka, pa i primjera subverzivnog djelovanja politike, medija, pojedinih ideološki ostrašćenih, zainteresiranih svjedoka i dijela pravosuđa protiv njegovog klijenta, s kojima je bio suočen i kojima je morao parirati. Kako tijekom postupka izručenja u Hrvatskoj, tako i tijekom suđenja u Njemačkoj.
Pritom Nobilo nije upao u vrlo čestu zamku da se potpuno identificira sa svojim klijentom, a još manje da se pritom služi neetičkim metodama. Stoga je ova knjiga na određeni način i posveta časnoj profesiji odvjetništva.

Čedo Prodanović, odvjetnik

Poziv za sudjelovanje hrvatskih knjiga u natječaju 'Best Book Design from all over the World' i izložbi 'Book Art International' u 2019. godini


Prijava: 10.12.2018.
mjesto: Zagreb; Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Ulica Hrvatske bratske zajednice 4

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu tradicionalno raspisuje natječaj Hrvatska lijepa knjiga. Natječaj se raspisuje na poziv Zaklade Stiftung Buchkunst, a radi odabira najljepše oblikovanih hrvatskih knjiga za međunarodni natječaj Best Book Design from all over the World, koji će se održati u sklopu Sajma knjiga u Leipzigu, te za izložbu Book Art International, koja se organizira u sklopu Međunarodnoga sajma knjiga u Frankfurtu.

Riječ je o natječaju i izložbi na kojima se predstavljaju dosegnute razine kreacija likovnih urednika, dizajnera te tiskarskoga umijeća.

Pozivaju se svi zainteresirani hrvatski nakladnici da do 10. prosinca 2018. godine pošalju knjige koje bi željeli prijaviti na natječaj, i to jedan primjerak po naslovu. Knjige se mogu poslati na adresu Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Ulica Hrvatske bratske zajednice 4, 10 000 Zagreb, s naznakom Hrvatska lijepa knjiga. Prijaviti se mogu knjige koje su objavljene tijekom 2018. godine.

Ocjenjivački sud odabrat će tijekom prosinca najljepše oblikovane hrvatske knjige, a organizator će o njihovu izboru obavijestiti javnost na svojim mrežnim stranicama te preko medija.

Pozivaju se nakladnici da za prijavljene knjige ispune obrazac i pošalju ga na e-adresu marketing@nsk.hr.

Kategorije u kojima se knjige mogu prijaviti na natječaj su: književnost; znanost; monografije o umjetnosti i umjetnicima i fotomonografije; knjige za djecu i mladež; školske knjige; bibliofilska i reprint izdanja te katalozi.

U 2017. godini na natječaj je pristiglo 170 naslova, od čega je stručni ocjenjivački sud odabrao 27 knjiga koje su predstavljale Hrvatsku na natječaju Best Book Design from all over the World i izložbi Book Art International.

Odabrane knjige nakon Sajma u Frankfurtu postaju dio fonda German Book and Type Museum, koji je dio Njemačke nacionalne knjižnice (Die Deutsche Bibliothek).

Izvor:Culturet.hr

Ivan Glišić & Daniel Radočaj | „Krleža i Veliki rat ili Kako smo pojeli Krležu od marcipana“


Vlastita naklada, PaoSmarsa
2018.
96 str., meki uvez
ISBN: 9789535982609
45,00 kn

knjigaart@gmail.com

Koautorska knjiga „Krleža i Veliki rat ili Kako smo pojeli Krležu od marcipana“, Ivana Glišića (Šabac) i Daniela Radočaja (Pula), svojevrstan je post scriptum njihovog opširnijeg pisanja o Krleži u prethodno objavljenom ludističkom romanu „Vodič kroz Krležu ili Priča o godinama opasnog življenja“ (naklada Studio TiM, Rijeka, 2013.). Drugim riječima, među ovim su se koricama našli svi oni tekstovi koje su autori napisali o Miroslavu Krleži mimo svoga „Vodiča“, odnosno nakon izdanja, a bili su prethodno objavljeni u fragmentima (Zarez, dvotjednik za kulturu i društvena zbivanja br. 381/2014., 389-90/2014., i 404/2015.).

utorak, 27. studenoga 2018.

Luka Tomić | Iskušaj me slobodno


Iskušaj me, baci pod najteži test
stavi me u vrijeme gdje te ruka neće srest'
pokloni me gluhoj cesti gdje tvoj glas neću čut'
oduzmi mi svoje dodire k'o ogrjev za moje vatre ljubavne
i ne čudi se kad te pronađem i pored tebe stanem
s požarom ljubavi
jer možda smo lutali na valovima dva različita mora
što su srce na istoj obali razbili
al' prije rođenja i poslije smrti
mi se nismo rastali

Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Rosie Kugli "Nisam ti rekla"

Piše: Mirjana Mrkela 

Reći ću vam
   
Bila sam se napila. Kao čep, torba, zemlja, letva itd. Ne kao dijete, nego kad sam bila posve odrasla. Pila sam na jednoj svadbi. I dobro sam se držala sve dok nije stiglo vjedro od rostfraja, puno vina. Piješ toliko da se mora vidjeti razlika u razini pa preuzima drugi pilac. Ispričavam se, ne piješ nego pijem. Brzo nakon toga nisam bila ni za što. Rođaci su me posjeli u auto i pitali kamo ću.

    — Vozi me kući. — nekako sam izgovorila, znam da jesam, ili makar posljednju od tih riječi.
    — A gdje ti je kuća? — pitao me je vozač.

Sanijela Matković | Bosi redci


Glasno je palo sunce
izgubivši se u džepovima oblaka
upilo mrvice
dana na izmaku
oči mi  umorne od
išćitavanja znakova
na putu

ISPIJAMO kavu
neku čudnu
pišem ti stih
na otpalu listu

po Jelačićevom TRGU
poezija se šeće bosa
dok mi
u zvijezde obuveni
skupljamo nektar
svitanja!

Igor Petrić | Igra



Potraga za čovjekom
kojeg smo oduvijek željeli
sanjati
u nama budi svijest
o kompetentnosti
poimanja fizikalnih zakona
našeg unutarnjeg svemira
u kojem konstatacija:
„Sposobni smo za sve
dokone poslove“

Mala knjižnica s velikim programom – povodom 45. obljetnice Knjižnice Vjekoslava Majera (otvorena 27. studenog 1973.)


Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.

Mala knjižnica s velikim programom – povodom 45. obljetnice Knjižnice Vjekoslava Majera (otvorena 27. studenog 1973.)
                  
                    "Male radosti su prave radosti i samo one mogu pružiti mir duši. 
                      Od velike radosti se izgara, od malih radosti se gori".
                                                                     Vjekoslav Majer
                                                                      Iz romana "U utrobi Zagrebačke gore", Samobor, 1941.


Novozagrebačka Knjižnica Vjekoslava Majera u Zapruđu otvorena je prije 45 godina, pa je 45. obljetnica posebno svečano proslavljena u toj Knjižnici na Meštovićevom trgu. Značajno je da je  književnik Vjekoslav Majer kao stanovnik Zapruđa dao inicijativu da se u prostoru za građane tog naselja – u tadašnjoj mjesnoj zajednici Zapruđe osnuje knjižnica koju je stručno uredila Gradska knjižnica, na čijem je čelu u to vrijeme bila legendarna direktorica Vera Mudri- Škunca. Sam Vjekoslav Majer osobno je ključem otvorio vrata knjižnice 27. studenog 1973. uoči tadašnjeg državnog praznika a uz to je bila postavljena prigodna izložba. Prva direktorica ovog malog ogranka u Zapruđu bila je Smiljka Udovičić, prof.  koja se trudila da se od jedne odnosno dvije zaposlene osobe za nekoliko godina razvije tim od sedam djelatnika, zatim da se otvore vrata korisnicima čitav dan i da knjižnica djelujeuvijek u skladu s knjižničnim standardima usprkos neadekvatnom premalenom prostoru od svega 88 kvadratnih metara. Treba još reći da je književnik Vjekoslav Majer stanovao u Trumbićevoj 12. i kao susjed često dolazio u obližnju knjižnicu, a kada je 4. prosinca 1975. godine umro knjižnica je pokrenula postupak o imenovanju – pa je uskoro godine 1976. dobila ime po ovom za mnoge "najzagrebačkijem" pjesniku koje i sada s ponosom nosi.

Tako se na neki način njegova plinska laterna o kojoj pjeva u svojoj antologijskoj pjesmi – s povijesnog i romantičnog zagrebačkog Gornjeg grada – s Griča spustila u Novi Zagreb i dalje širi svoj neugasli sjaj oko kojeg se skupljaju vjerni članovi i korisnici u potrazi za knjigom.

Knjižnica je otvorena s oko 3.000 knjiga dok danas ima preko 38.000 svezaka.Uz to što od samog otvorenja ima veliki broj članova (sada je upsano preko 7.000 članova) i veliku frekvenciju posudbe, tu su se u ovih četiri i pol desetljeća održavale brojne raznovrsne aktivnosti kao što su književni susreti, priredbe, lutkarske predstave, kvizovi, izložbe, satovi lektire, radionice za korisnike i to za sve građane - velike i male, za najmlađe, djecu vrtićke dobi i učenike te za odrasle korisnike različitih zanimanja i stručne spreme od studenata do umirovljenika. Svi su oni s radošću dolazili u "svoju knjižnicu" posuditi knjigu ili su se obratili stručnoj knjižničarki u  potrazi za informacijom, sjeli bi u mali  čitaonički prostor listajući  novine, dnevni tisak i časopise (nabavlja se 13 naslova), a dolaskomnove tehnologije tu su i računala. A iznad svega našli su članovi i svi koji su bar jednom ušli u ovaj mali hram kulture susretljivo osoblje s kojima su mogli porazgovarati pa  knjižnica postaje za sve Zapruđance i ostale korisnike knjižnične usluge ugodno mjesto, danas bi rekli - ova mala knjižnica postaje postaje "dnevni boravak", ustvari drugi dom u atmosferi prijateljstva.

Knjižnica Vjekoslava Majera je bila i ostala malo žarište kulture na ovom području Novog Zagreba, oduvijek, od svog osnivanja do danas  - to je "mala knjižnica s velikim programom" kao što je u uvodnom pozdravnom govoru rekla Tihana Rašeta,prof.  sadašnja voditeljica Knjižnice Novi Zagreb, knjižnične mreže sa središnjom područnom knjižnicom u Travnom i pet ogranaka od kojih je jedan i ova knjižnca u Zapruđu, mjesto u kojem je obilježen 45. godišnji jubilej.

Posebno je značajno da ova Knjižnica u središtu Zapruđa ima staklene izloge u kojima se svih godina njena postojanja izmjenjuju raznovrsne likovne izložbe. Neko vrijeme je djelovala galerija pod nazivom "Izlozi" pa su tu izlagali svoja djela najveća imena kao što su likovni umjetnici Ferdinand Kulmer, Dubravka Babič, Ivo Šebalj, Miroslav Šutej i mnogi drugi a u doba voditeljstva dr,sc. Anđelke Galić u katalozima je predgovore pisala lpoznata ikovna kritičarka Ljiljana Domić. Važan je bio ne samo visoki umjetnički nivo, najčešće akademskih slikara koji su bili predstavljeni već i eduktivni karakter jer građani, posebno učenici i djeca nisu trebali ući u knjižnicu već su prolazeći  kroz opskrbni centar na putu do škole, dječjeg vrtića, doma zdravlja a u blizini je banka i pošta morali  proći pokraj  knjižnice i njenih izloga u kojima se još svaki mjesec izmjenjuju izložbe, uvijek tematski zanimljive i atraktivne.

Osim svega toga od Knjižnice Vjekoslav Majer otpočeo je razvoj čitave knjižnične mreže u Novom Zagrebu, jer po dolasku Narcise Potežica,mr.sc., koja je imenovana 1979. godine  direktoricom ove male knjižnice u rujnu iste godine otkupljen je novi prostor za buduću središnju područnu knjižnicu u naselju Travno,  pa su se otada u Zapruđu počele nabavljati, stručno i tehnički obrađivati knjige s oznakom T za buduću središnjicu. Nekoliko godina kasnije dobiva se prostor za novu knjižnicu u naselju Sloboština pa se u Zapruđu stvara knjižni fond i za buduću Knjižnicu Sloboština (s oznakom S) koja je otvorena 1984. godine. Knjižnici Vjekoslav Majer se pridružuje Knjižnica Savski gaj godine 1985. kada ova do tada općinska knjižnica Novog Zagreba ulazi u sastav Knjižnica grada Zagreba, a iste 1985. godine suvremeno se preuređuje i njen ogranak - Knjižnica Dugave. Tek 1986. godine otvara se središnjica u Travnom ali još dugo iako će djelovati pet knjižnica u Novom Zagrebu -  mala Knjižnica u Zapruđu će biti  knjižnica s najvećim brojem članova i najvećom frekvencijom posudbe zbog specifične strukture stanovništva u Zapruđu. Treba zapamtiti da je 1991. godine zbog loših i neadekvatnih elektrointalacija i zastarjele opreme čak trebala u jednom trenutku Knjižnica Vjekoslav Majer biti zatvorena no zahvaljujući grupi intelektualaca iz Zapruđa na čelu s Petrom Kreljom, poznatim filmskim djelatnikom i režiserom uslijedila je peticija  građana koja je bila upućena u Ministarstvo kulture Republike Hrvatske pa se ova mala zapruđanska knjižnica  preuređuje. Knjižni fond bio je nekoliko mjeseci privremeno smješten u atomsko sklonište u Travnom. Knjižnica Vjekoslava Majera se s 88 kvadratnih metara proširuje na 120 a tada dobiva novu opremu i prvi put  prostor za interni rad. Tako se Knjižnica  1992. ponovo otvara u u dramatičnom ratnom dobu, a kasnije dobiva novo ruho - nove suvremene bijele police. Ovo malo proširenje za sve članove i korisnike malene knjižnice postaje veliki korak u razvoju Knjižnice Vjekoslav Majer, a Petra Krelja i njegovu suprugu Vesnu pamtimo kao zagovornike i "dobročinitelje", trajni su prijatelji knjižnice i postaju stalni rado viđeni posjetitelji tribina i predavanja ove knjižnice. U to doba "borbe za opstanak" Knjižnice Vjekoslava Majera je koordinatorica bila Jasna Kolarić,prof.  koja ostaje na tom radnom mjestu do umirovljenja 1913. godine kada to postaje Nada Rončević,prof. Ona radi kao dipl. knjižničarka dvadeset godina u Zapruđu te je upravo njenim zalaganjem ostvaren projekt Tribina na kojima se predstavljaju najprije novozagrebački pisci a kasnije i mnoga značajna imena književne scene našeg grada, dok program i razgovore vodi Maja Hrgović.

Tako je na redovnoj tribini u Zapruđu u četvrtak, 22. studenoga 2018. bila večer posvećena velikom jubileju – 45. obljetnica Knjižnice Vjekoslava Majera. Poslije već spomenute Tihane Rašeta, voditeljice Knjižnice Novi Zagreb govorila je Nada Rončević,prof., koordinatorica Knjižnice Vjekoslava Majera, koja je sjajno osmislila  program proslave. Najprije je Danijela Dautović- Mileusnić iz Knjižnice Vjekoslava Majera vrlo lijepo izložila povijesni razvoj Knjižnice Vjekoslava Majera na temelju svog diplomskog rada. Program je nastavljen nastupom operne pjevačice Sandre Bagarić uz glazbenu pratnju Darka Domitrovića s tri pjesme koje vežemo po mnogima uz najbolji naš film svih vremena - nezaboravni film "Tko pjeva zlo ne misli", snimljen prema djelu  Vjekoslava Majera  "Dnevnik malog Perice". Burnim pljeskom potaknuta naša poznata primadona svoj je nastup završila pjesmom  Alfi Kabilja iz mjuzikla "Jalta, Jalta". Poslije toga učenici gimnazije "Lucijan Vranjanin" pod vodstvom njihove profesorice dr.sc. Dragice Dujmović-Markusi  odlično su odigrali odnosno, uprizorili insert iz Majerovog "Dnevnika malog Perice".

Na kraju je u završnoj riječi Nada Rončević, prof. kao sadašnja koordinatorica Knjižnice Vjekoslava Majera zahvalila svojim prethodnicama, što je lijepa i pohvalna gesta, jer u današnje vrijeme mnogi na obljetnicama ne spominju one prije njih, možda misleći da od njih svijet počinje, no navodeći Veru Mudri-Škuncu, Smiljku Udovičić, Narcisu Potežica, Snješku Haberštok, Anđelku Galić, Jasnu Kolarić – stojeći na njihovim ramenima – postala je samo veća kao stručnjak koji cijeni učinjeno, sama sposobna nastavljajući uspješno na nov način još bolje afirmirajući ustanovu u kojoj obnaša svoju dužnost već pet godina.

Nekadašnja voditeljica Knjižnice Novi Zagreb Narcisa Potežica,mr.sc. koja je prve godine dio svog radnog vijeka u Novom Zagrebu provela u Knjižnici Vjekoslava Majera uručila je Nadi Rončević, prof.  poklon za Knjižnicu kao sjećanje na ovu večer i kao dio zbirke vezane uz  Vjekoslava Majera – možda za neku buduću prigodnu izložbu - raritetno izdanje - tiskan ulomak knjige Vjekoslava Majera "U utrobi Zagrebačke gore",Samobor, 1941.

Poslije uručenog cvijeća Nada Rončević, prof. pozvala je sve posjetitelje tribine održane  povodom 45. obljetnice na  prigodni domjenak na kojem su razrezane četiri rođendanske torte za 45 godina rada Knjižnice Vjekoslava Majera. A svi mi koji smo se sakupili uz čestike kolegicama, posebno gosti iz Zapruđa zaželjeli smo da na 50. godišnjici Knjižnice osvanu ozbiljni planovi i  možda se ostvari plan o gradnji odnosno proširenju Knjižnice Vjekoslava Majera.

U nastavku ugodnog razgovora prisjetile su se naročito bivše kolegice, sada umirovljenice Narcisa Potežica i Gordana Kulišić davnih dana, lijepih i zanimljivih trenutaka u zapruđanskoj knjižnici, posebno gospođe Zorke Majer supruge Vjekoslava Majera koja je bila njegova vjerna pratiteljica. Od samog početka bila je emotivno vezana za ovu knjižnicu kako je ona govorila "knjižnicu moga muža", često dolazila, bila uvijek počasna gošća na obilježavanju pjesnikova dana rođenja 27. travnja i 4. prosinca na dan njegove smrti. Pričala bi tada o nekadašnjem Zagrebu i njihovom životu na Gornjem gradu, o Majerovim danima u Beču, o starim zagrebačkim kavanama, slikovito pripovijedala o njihovim godinama u Zapruđu dok nije bilo ni asfalta, ni tramvajske veze sa središtem grada, pa o književnicima s kojima su se ona i njen suprug družili u godinama između dva rata kao o i boemskoj atmosferi kruga pjesnika poslije Drugog svjetskog rata, o prijateljstvima i zajedničkim razgovorima.

A mnoga ta sjećanja pretočio je Majer u atmosferu Zagreba koji je poznavao, sam proživio i opisao kao nitko kao on – pa za sve u prvom redu ostaje "pjesnik Zagreba" ali Zagreba kakav je bio nekada.  Zato se 27. studenog na 45. obljetnicu dana kada je  književnik Vjekoslav Majer svečano otvorio ovu Knjižnicu koja nosi njegovo ime i na predstojeći dan njegove smrti 4. prosinca ponovo sjetimo našeg  književnika koji nosi epitet "najzagrebačkiji pjesnik".

Rođen je U Zagrebu 27.travnja 1990. godine gdje je pohađao Trgovačku akademiju i studirao glazbu. Od 1928. do 1937. živio je u Beču. On pripada naraštaju hrvatskih pisaca koji su se pojavili nakon Prvog svjetskog rata. Napisao je djela: "Pjesme zabrinutog Evropejca", "Pepić u vremenu i prostoru", "Svirač i svijet", "Život puža", "Dnevnik Očenašeka", "Dnevnik malog Perice", "Pjesme", "Breze kanarinci kiša", "Zagrebački feljtoni", "U utrobi Zagrebačke gore", "Otvaram prozor", "Svjetiljka na Griču". Dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1969. godine, a danas se najviše spominje da je prema njegovom djelu "Dnevnik maloga Perice" i scenariju snimljen je 1970. godine slavni hrvatski film "Tko pjeva zlo ne misli", po mnogima najbolji naš film svih vremena. Svjedoci smo i kazališnih uprizorenja u kazalištu Komedija i u Hrvatskom narodnom kazalištu, tako  postaje inspiracija drugim stvarateljima i poticaj umjetnicima, njegove pisane riječi postale su filmska priča, tekst na kazališnim daskama, pretočene u glazbu – tako su i svi posjetitelji na proslavi obljetnice Knjižnice koja nosi njegovo ime – ponovo uživali u pjesmi Sandre Bagarić i dramskom uprizorenju gimnazijalaca – jer sve nas je to vratilo na pisanu riječ Vjekoslava Majera - kome posvećujem i ovaj tekst o "njegovoj knjižnici".
 

ponedjeljak, 26. studenoga 2018.

Poetsko druženje | Nataša Nježić Bublić i Robert Janeš


U ponedjeljak, 26.11.2018., u prostorijama Kulturnog centra Mesnička, pred vjernom publikom održano je posljednje ovogodišnje Poetsko druženje s pjesnicima, piscima, književnicima koje organizira naš časopis. Gosti su bili Nataša Nježić Bublić i Robert Janeš.

U ugodnoj atmosferi i predivnom prostoru Kulturnog centra Mesnička, o njihovom literarnom radu, životu, putovanjima, razmišljanjima i planovima, razgovarali su Vedran Smolec i Sonja Smolec, urednici časopisa, nakon čega su Nataša i Robert, na oduševljenje gostiju, čitali svoje stihove.

I Nataša i Robert autori su koji su do sada pokazali svoj osebujan talent. Nataša je do sada objavila tri zbirke poezije, Srebrna ljuljačka, Soba 99 za koju je dobila Kvirinovu nagradu i Sunce za malu M.
Dok je Nataša prvenstveno posvećena svom pisanju i radu na portalu Metafora, Robert je osim u pisanju poezije i kratkih priča  aktivan i kao glumac i kao član više književnih udruga gdje čita svoju poeziju te se bavi i slikarstvom. Njegov opus napisanih a neobjavljenih radova je veoma velik te  želimo da i njemu uskoro bude objavljena barem jedna zbirka poezije.

Fotografije: Vedran Smolec
Suorganizator: Kulturni centar Mesnička 12

Zdenka Čavić | Mesečina senja



Stari dud v podolju dremle
i v sebi grunta,
jel bu il ne bu zutra?
Jel bu vesmirskih dnevi i jutra?
Jel se nebo još plavi,
jel bu cvetje raslo
v zeleni il žoti travi,
ili se konec beskončju smica?
Jel bu il ne bu zutra?
Zadrhtala je mesečina,
čez tenjke oblake.
Poškodlivi tepci noriju
premikavlu zvezde,
zdihavle narasla kmica.
Zlejala se po nebu,
k zemli se spušča i smica.
Crni se slatki dudi
po podolju rastepli,
mesec senja, dud spi.

Đurđa Vukelić-Rožić | s očevih ramena - mala stopala umorna


s očevih ramena
ručica što maše
pomiče oblake

***

mala stopala umorna
na očevu ramenu otapa se
kuglica sladoleda

Dodjela Nagrade i Povelje Julija Benešića 2018. u Đakovu


Svečana dodjela Nagrade i Povelje Julija Benešića za 2018. i program Književna riječ slavonsko-baranjsko-srijemska (13. Slavonsko-baranjsko-srijemski hrvatski književni dani) održana je 23. studenoga, u Dvorani Fiorentini u Đakovu,

Dobitnici nagrade "Julije Benešić" za najbolju knjigu književnih kritika u 2018. su: Tomislav Žigmanov iz Subotice za knjigu "Vivisekcije književnosti : Vojvođanske i ine književne teme hrvatske" (lstarski Ogranak DHK i Hrvatsko akademsko društvo iz Subotice, 2018.) Božidar Alajbegović iz Rijeke za knjigu kritika: "Paralelni svjetovi" (Litteris, 2018.) i "Lib(r)ido" (Litteris, 2018.)

Povelju uspješnosti Julija Benešića posthumno je dobio Vladmir Kusik iz Osijeka.

Književna nagrada Stipan Bilić-Prcić uručena Heleni Sablić Tomić



Književna nagrada Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) Stipan Bilić-Prcić uručena je u petak u palači HAZU-a u Zagrebu dobitnici Heleni Sablić Tomić za monografiju 'U osječkom Nutarnjem gradu'.

Nagradu su uručili predsjednik Upravnog odbora Zaklade HAZU akademik Velimir Niedhardt i  ravnateljica Zaklade HAZU Marina Štancl.

Čarobna bajka 'Orašar' u Kazalištu Trešnja




vrijeme: 30.11.2018. 19 h
mjesto: Zagreb; Gradsko kazalište Trešnja, Mošćenička 1

Prema umjetničkoj bajci 'Orašar i mišji kralj', njemačkog pisca E. T. A. Hoffmanna, redatelj Paolo Tišljarić, u suradnji s dramaturginjom Ladom Kaštelan, na' Trešnjine' daske dovodi predstavu 'Orašar', koja se na nov i neobičan način poigrava s Hoffmannovim zapletom. Premijera će se održati 30. studenoga 2018.

Tomislav Domović | Da sam kompozitor


Da sam kompozitor,
sluh ispunjen ljubavnim dahom
Skladao bih more i pjenu
Na klavirskim tipkama iz prstiju ostavljao tvoje otiske
Zatvorio bih oči,
u njima je toliko tebe da svijet ne vidim
Iz nožnih prstiju izvadio sve tvoje violinske ključeve;
uzdahe, rominjanje ljubavne kiše,
kliktaje, jata plodnosti prhnula u krv,
vrisak, spoj žene i obilja
Samo bih osluškivao već otpjevanu melodiju
Na usnama ispisao notni zapis
Da ne zaboravimo kako se pjeva

Božica Jelušić | Monolog novog Lazara

























Milosrđa fali i fali gospodstva.
Lađe se na valu ljuljaju ko ljuske.
Sprege mračnih sila, neobična srodstva.
Barbari nadiru iz pećine uske.

Znoj zaspalog krda guši sferu gornju.
Stenje teška zemlja, dok sunce izranja.
Pomiču se sporo kazaljke na tornju.
Negdje Platon čuči i žarulju sanja.

Masni prsti vrte Bibliju i Kur' an.
Povlači se svjetlo, raste mrka sjena.
Kist artista grebe platno, nesiguran:
Gdje je srce svijeta, što je ekumena?

Ledena se kiša iz oblaka sruči.
Tužno oko mjeri prašne krajputaše.
Kolone su tuda prošle, uzdišući.
To tlo ispod nogu, je li stvarno naše?

Hrastovi se ruše, pada stara šuma.
Zlomislica, nemir; žuči puna čaša.
Otužna vremena zarobljena uma.
Dijete vapi bijeli kruh iz Očenaša.

25. studenoga 2018.

Flora Green

nedjelja, 25. studenoga 2018.

Sven Adam Ewin | Akcident


Dogodilo mi se jutros,
Da sam izvalio veliku glupost nasred ceste
I njome zakrčio promet.

Morala je hitno intervenirati
Komunalna služba s motorkama.

Glupost su odvezli u reciklažno dvorište
I istarupirali nasitno.

Ovo će znatno popraviti strukturu kompostne mase,
Rekli su brkati tehnolozi.

I još nešto.

Moglo se prostim okom zapaziti
Da su svi tehnolozi imali zelene kape.

Što je u biti nevažno.

Dejan Ivanović | Nedostaješ



Gde je ona
o kojoj zapravo maštam,
uporno mi nedostaje?
Voleo bih da znam, kud' je odlutala?
Ako se ponovo vrati i nastani,
ovde kraj mene
da zauvek ostane;
nek' sve što je bilo,
prekrije magla zaborava ...

subota, 24. studenoga 2018.

Lean Radić | Sedam kamenčića u krugu















Prvi kamenčić:

Kao sunce.
Ptica odleti iz bistrog oka.
U redu -
mi ovdje  spavamo
snovi odvojeni od praznine.
Tko se to probudio prije jutra ?

Drugi kamenčić:

Čekaj !
Napoji konje, put je dug
ljudi žive ispod zemlje.
Kada oslijepim - zapali svoju kosu.
Uđi u beskraj - tamo se više vjeruje.

Treći kamenčić:

Kuda me vodite ?
Sati pomiješani ( usred mene )
vječnost - zabija mi trnje
bacaju kost. Golu.
Pogledaj, snijeg i svila i Ništa.
Zašto nebo nosi moje ožiljke
kada rane su mi svjetovne.

Četvrti kamenčić:

Čekao sam
da se kazaljka zaledi na trinaest,
a tamo iza zida trinaest ljudi dubi
                          rake.
Za koga ?
Kada sam putovao u Sveti grad
bio sam mlađi od tvoga srca.
Koje obličje gradi smrt ?


Peti kamenčić:

Crkva.
Hladni zidovi - razmisli : ti vidiš skrivene hodnike.
Što se dobije molitvom ?
Žena s maramom oko glave
( misa za mrtve. Nitko ne pali
svijeće - plamen je zabranjen ).
Duša žene
mraznija je od crkve.
U mramornoj zdjeli
gnjile crne hostije.
Postoji jedan ožiljak
koji mora nestati
prije dolaska vode.

Šesti kamenčić:

Misli
prijatelju - misli.
Što ako vrane pobjegnu.
Mjesec škripi poput raštimane violine ;
struno čovječja.
Poslušaj :
odgovor dolazi iz nečije neopjevane tame.

Sedmi kamenčić:

Izvan.
Tko stoji izvan kruga ?
Ne znam ! Ne vidim !
Kada sam izašao netko je prekrio
                      izvor svjetlosti.

Tomislav Domović | Da sam riba


Da sam riba
Ljeskajuća šutnja
Jedan od tijelom prozborenih mudrosti
Životarenje na rubu jata ,
u iščekivanju tvojeg poljupca
jer

kad bi ti zvečkama usana poljubila moja hladna usta
progovorio bih
spoznao tvoj jezik
u kojemu nema mjesta za mreže

Gordana Malančuk | Tomislav Beronić: Tajanstveni tekton


Otkako aktivno čitam, postala sam veliki fan triler žanra, a kada u priči još ima mistike i teologije, jednostavno uživam. Po takvom stilu pisanja najpoznatiji nam je američki autor Dan Brown. Ja bih tu spomenula i Grahama Browna u čijim djelima nema teologije, ali zato ima puno mistike. Nemalo sam se iznenadila kada sam saznala za hrvatskog autora Tomislava Beronića i njegov debitantski roman "Peta dimenzija" za kojeg mi je tvrdio kako ga čitatelji uspoređuju s Dan Brownom. Sumnja je bila prisutna, no ubrzo su se usporedbe ispostavile opravdane, te sam postala njegova vjerna čitateljica i jedva sam dočekala nastavak romana.

Dok nas u prvoj knjizi Peta dimenzija autor upoznaje s Dorotheom Eden, doktoricom fizike, koja proučavajući Tesline zavojnice otkriva novu dimenziju u kojoj susreće poznate povijesne ličnosti - "tektone" - kako ih je autor nazvao, u nastavku nas Tomislav vodi na terensku pustolovinu gdje se upoznajemo s novostima koje bežični prijenos energije treba donijeti čovječanstvu. Da pronaći pogodan teren za ispitivanje nije lagan posao, te da ga prate i neke opasnosti, uvjerit ćemo se kada počne putovanje dr. Eden po svijetu od Australije, preko Kine sve do istočnih zemalja. Na tom putovanju nije sama. Uz nju su njezin partner Dorian, suradnici i prijatelji koje smo upoznali u prvom dijelu: Tim i Carla, Hamza, Saleh i Arwa, Barbara... a upoznat ćemo i neke nove likove.

Vedrana Pavlak | Zaboravi Pariz


Zaboravi Pariz,
Zaboravi stare ljubavi,
Samo ostani,
Nemoj se okretati i gledati u lice prošlosti
Osmjesi na pont Neufu
Cvijeće na trgu punom ptica.

Zaboravi Pariz,
Ne mogu ostati tamo,
Montmartre, pjesma,
U tom snu vezana sam okovima,
I iz groba ustaje Piaf pjevajući o
Ružičastom životu koji nije moj.