Ljubica Rogulj | Bojim nebo

Bojim nebo ručicama tvojim
Nerođeni
Otac ti je stablo trešnje
Kalemio
Tebi ga namijenio
Da se plodom njegovim sladiš
Da se pod njim
Igraš .....hladiš
Htjela sam tebe i srce svoje
Položit mu tu u koljevku
Ispuniti davnu želju
Zakasnili smo moje malo
Nije nam se dalo
Snijeg je pao
Krivu je plemku
Naš najmiliji dodao
Cvjetanje je uranilo
Oštro inje
Srca nam je iskidalo

Ljubica Rogulj, Split, Hrvatska


Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest Mrch 21 2018

Ožji izbor pesen Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.