Kolumne

petak, 31. ožujka 2017.

Silvija Šesto | Bolja polovnjača (17)


Jesam ti završila tog Branka? Nisam. I tak smo ti mi prezimili tjedan dana u tom snobovskom dreku. On je još danima sral kak bumo išli na Havaje, svaki dan me je zval, čak mi je i mobitel kupil, mislim to posebno mrzim. Kupil mi je mobitel da me može na njega zajebavat. Neverovatno. Ponašal ti se ko junfer. I velim, ti , čudna neka familija. Niko ništ ne dela, a kaj je najčudnije, ta njegova bivša. Ta ti je njegova bivša bila ko član familije. Dolazila je jest s nama, spavala je kod njegovih, dobro, ne uvek, al nekak tak ko da im je bila neki kućni ljubimac. A da si vidla kak se on prema njoj ponašal. Kak se zovu oni peseki s mašlekima. Pekinezeri, no. Ne, maltezeri, no ko da je bila neki maltezer. Spika do ludila. Teška bediška. Sve su imali al kaj da im je nekaj dubioznijeg falilo. Znaš ono, izvana sve haj, a iznutra ko da im iz šupka drek viri. Ne bi se menjala s njima ni da mi neko sve zvezde s neba skine. I onda sam ti ja počela onak laganica i leđero otkvačivati tog Branka. Prvo, nisam mogla odmah, čuj, čovek je ipak investiral u mene makar ja to nisam tražila, al drek, pristala sam.

Kulturni četvrtak u Sesvetama

10. Sesvetski pjesnički maraton

Drage pjesnikinje i pjesnici,

Tonko Maroević, Dorta Jagić, Ervin Jahić, Tin Lemac i Ivan Babić

(odbor za doček)

pozivaju Vas na jubilarni

10. SESVETSKI PJESNIČKI MARATON

Robert Janeš | Voćna nedoumica


Slušao sam na Jutru poezije
savjet Zrinka Šimunića
na koji način treba jesti mandarine:
pipkaš, stišćeš, ubrzano svlačiš
pa potom iz njih lipti sok
dok ih požudno žvačeš...

Na putu kući,
poučen iskustvom
pametnijeg od sebe,
kupih kilu tog sočnog voća.


Izbor najljepših pjesama hrvatskih pjesnika

U povodu 175. obljetnice Matice hrvatske organizira
Ogranak Matice hrvatske u Križevcima


Ogranak Matice hrvatske u Križevcima organizira novu akciju:

izbor najljepših pjesama hrvatskih pjesnika.

Pjesme koje dobiju najviše Vaših glasova izvodit će glumci i amateri, ljubitelji lijepe riječi, na poetskoj večeri hrvatskoj poeziji u čast.

Izbor pjesama otisnut će se u malenoj zbirci, koju će na poklon dobiti svi koji glasuju.

Pomozite odabrati najljepšu pjesmu hrvatskoga pjesnika.

Upiši autora i naslov svoje omiljene pjesme!

Svoj glas možete dati ovdje

Igor Petrić | Procjena savjesti



Reci
nisam sam.
Svijet i dalje vrti se.
Oko tebe ljudi,
nepredvidljivi odnosi,
vremenske prilike,
noć i dan.
Sanjaš li dovoljno.

Ankica Kale | Da je pjesma česma


Da je pjesma česma
pa da sama toči;
da stihove složi
i sve rime sroči!
I da preko noći
nabuja k'o rijeka,
al' u pjesme sjeme
cvatnju ne dočeka;
tvrđe je od kosti:
ne možeš ga zgrabit,
ne možeš nabosti
i od njeg' što tražit.

Tek kada ti čudom
sva u grlu stane;
kad se topit počne –
propupaju grane
kad zabruje riječi,
zamagle se oči,
tada pjesma sama
kao rijeka toči.

četvrtak, 30. ožujka 2017.

Silvija Šesto | Bolja polovnjača (16)


Isuse, Višnja, meni se čini ko da samo ja pričam, daj i ti gukni koju. No, dobro, ti si uvek nekak tak, zato su se i lepile cure za tebe. Znaš slušat. I znaš kaj bum ti još rekla, treba to znat. Ja ne znam. Da me ubiješ. Meni sam to ispada. Nemrem se smirit, strpit, uvek nekaj zvocam, ma se sećaš, uvek i oduvek. To je nekak još išlo kod staraca, al s frajerima se to jako komplicira. Joj, al ovo ti, mislim, u vezi s tim svakak moram ispričati. Znaš da nisam imala vozački. Čuj, nije mi se ni isplatilo, uvek me je neko vozal. No, čuj, kak danas svaka šuša vozi i ja sam ti se uputila polagat. To ti pričam u vezi s ovim čkomitisom. Čekaj malo, da se setim kad sam upisala, pa negdje baš mislim kad si ti otišla. Da. I upišem ti ja tu autoškolu. Kakti to je okej škola, Ljilja je tam otprve položila, a se sećaš Ljilje…A znaš di ti je sad ona? Ma nemreš verovat! Ona ti sad, draga moja, dela u ministarstvu. Nisam sigurna čega, al daj reci, Ljilja! I tak sam ti ja upisala taj vozački. Naravski, pismeni sam pala. Glupača. Frajer mi je rekel da je to čudno jer kaj, da  sam ja ipak profesorica. Jebeš profesoricu, mislim si ja u sebi, a kad ono to su ti bile, Višnja, čistam proročke reči. No dobro. Položim ti ja iz druge taj doktorat sa znakovima i vožnja. Dobijem ja nekog tipa, čuj, da ga vidiš zeknula bi se ko ja. Isti Mel Gibson, a frajera znaš. Mislim si ja mislim, kaj ovo meni Božek sugerira, al i upregnem ti ja u cilj, ulažem ti ja dodatne napore, velim si ja strogo poslovno, školski, pa jebate, ovo je škola ni ovo holivud. Vozimo ti se mi po gradu, opalim ti ja skoro par biciklista, cajoša i tak, nejde ti meni baš to kak sam si zamišljala, a s parkiranjem da ti ne pričam. Horor. A frajer me pili, pili. Kakti on je profič, a vidim ja pase, pase ko mlada krava u Alpama, sam kaj mu milka ne izlazi na žvale. Negdje sedmi sat, mislim da je bil sedmi al to sad zbilja ni ni bitno, veli ti on meni da idemo malo propičit. Čuj, ja se u životu tak nisam iznenadila. Ja se opće ne sečam kak sam ja to propičila, al sam se najemput našla na nekom mračnom parkingu i da me ubiješ ne znam  ni di je to bilo. Kak sam se ja našla na parkingu tak se je Gibson našel na meni. Pitam ja njega, šefe kaj je sad ovo, a čuj, bila sam onda još zelena, mislim kaj mi je bilo, sam jedan brak, il sam već bila sa Zdenkom? Jebote, kak ti se sve zmeša. Nis verovala da bum tak brzo postala senilna. A možda je to zbilja od tih hormona. Je ti Višnja dobro pamtiš? Je čuj, možda je i od lekova…Ti bokca, ja ti ih pijem ko bombone…Kad se nikak te migrene rešit, al veli mi ovaj moj da su i to hormoni. Jebeš hormone…I tak ti se on počel , taj Gibson, pratiš me?

Noć knjige - večer poezije ARTKOKTEL u Sisku


ART KOKTEL

Poezija je među nama. Sve glasnije kuca na naša vrata, sve češće dobiva odobrenje za ulazak u naše domove, a naši domovi su naša srca. PS portal prati stvaralaštvo i djelovanje hrvatskih poeta i prozaista, ujedno umjetnika iz regije, pa i šire.

Ove godine u sklopu „Noći knjige“, a u suradnji s Siscia Jazz Klubom Damira Kukuruzovića i pjesnikinjom Majom Šiprak, PS portal organizira večer poezije pod nazivom Art Koktel.

U programu će sudjelovati pjesnikinje i pjesnici: Aleksandar Marković, Slobodanka Boba Vuić, Branko Tompić, Davorka Črnčec, Daria Lisenko, Igor Petrić, Ines Kosturin, Jurij Lisenko, Maja Šiprak, Majda Fradelić, Milan Zagorac, Nerina Sarkotić, Ratko Bjelčić, Siniša Matasović, Sonja Smolec i Žarko Jovanovski. Za glazbeni program pobrinut će se Duo List (Vrba i Žare), te polaznici sisačke Glazbene škole Fran Lhotka, dok će moderatori programa biti Maja Šiprak i Mario Lovreković. Cijeli događaj podržavaju: portal „Književnost uživo“, e-časopis „Kvaka“, portal za književnost i umjetnost „Metafora“, što PS portalu donosi novu suradnju s onima koji također žive za umjetnost i pisanu riječ.

Art Koktel je prvenstveno osmišljen kako bi zadovoljio ljubitelje poezije u gradu Sisku, na čemu ćemo ustrajati, mada se od cijelog projekta može očekivati i puno više. Nešto ranije smo izjavili kako su Maja Šiprak i PS portal postali dobri prijatelji, ovo je samo dokaz  o istinitosti naše tvrdnje.

Svi gosti pjesnici doživjet će osobnu promociju idućih dana, stoga pažljivo pratite portal i Facbook stranicu.

Očekujemo Vas u Siscia Jazz Clubu 21. travnja 2017. godine u 19:30 sati!!
Dobrodošli!

"ART KOKTEL" ®

Mario Lovreković – Lovra

Zoran Hercigonja | Svjetlana Gjoni: Nula Nemo


Totalna zbunjola, naplavina od knjiga, slika, destinacija, sjećanja, predmeta i likova koji na prvi pogled bez ikakvog reda stvaraju kaos, ali dubljim unošenjem u sadržaj otkriva se zanimljiv obračun s još jednim sudbonosnim potopom svijesti žene s težnjom ka regeneraciji vlastitih sudbonosnih puteva. Priča s tajanstvenim kriminalističkim zapletom na početku vjerojatno s namjerom da se „uvuče“ čitatelja: tajanstvena žena i truplo mladića u ženskim krpama. Dodatno opterećenje čitatelja intimnim ispovijedima lančanih traktata povijesnih sudbina triju žena: bake, majke i kćeri. Iscrtavanje svjetonazora trodiobe vremenskih razdoblja: zanimljive pedesete, intrigantne osamdesete i vrletne strmine mitskog razdoblja devedesetih. Roman ustoličen na ženskim likovima s pokojim muškim (kako ga voda nanese): čak je i truplo mladića na početku ovijeno nekim vidom ženske psihologije (truplo mladića nađeno u ženskim krpama u potopljenom ateljeu, što bi mogla biti težnja autorice prema feminiziranju muškarca koji je obavio svoj prvi krvavi menstrualni ciklus). Tri žene, tri osvrta i generacijskih skokova u prostore vlastitih intimnih egzilija. Pričam ti priču i povremeno bježim u niše citata onovremenih pisaca i filozofa. Roman cijelo vrijeme prati Mašu, profesoricu filozofije i njezino digresivno suočavanje s demonima prošlosti i sudbinskim pitanjima budućnosti.

Mario Kovačević | Bit ću



mogao sam biti sve što želiš
(a možda sam i bio...)
još uvijek mi više vrijediš
nego što bih htio...
priznati

srijeda, 29. ožujka 2017.

Silvija Šesto | Bolja polovnjača (15)


No, da ti nastavim…je… i tak ti se ta naša Pipinićka sprovađala, al kaj, čuj meni je ona čist bila simpatična, onak, cenim iskrenost. Ženska nije muljatorica. Čist mi je bilo žal kad sam čula da su dobili posel i stan tam gore kod, kak se ono zove taj grad…Ti, nikad se nemrem setiti, al znam da je blizu granice. Ti jarca, kak nekim babama padne sekira u med, ni krivim ni dužnim. Je, tak ti je to. Doktor i sestra, za umret od smeha… A čuj, znaš ti stara kaj prvo moraš skinut sa sestre kad upadneš onak pod hitno, po noći u ordinaciju…Ne znaš…Pa doktora…Joj stara, ti ništ više ne znaš…Tak si mi nekak postala ozbiljna…Uh, kak me preseklo… Zamisli si ti kaj se sve dela, pa da, i oni su ljudi. Mislim ono, ništ nemremo generalizirati, ali ima slučajeva, kužiš kaj mislim… I tak sam ti ja sad u toj fazi…Al to ti je opet sranje na sranje. Jel ti ja još nisam završila s tim Brankecom. A Brankec ti je meni uletil iz vedra neba. Jesi ti možda čula da se neko zaljubi na prvi pogled i to znaš di, na uspinjači. Idem ti ja tak gore i mislim si jel bum na štenge il bum se prepelala ko nekad s decom. Čista nostalgija. Ja gore, taj dole. Naravski, tam sam uredno kupila kartu i ostavila kišač. Čuj, frajer se spustil i kak nije bila gužva tak je skužil da je to moj kišač, kaj ja znam valjda su mu oni dolje rekli, bila su dva, ono jedan je kakti prodaval karte nikome, odnosno ovakvima kakva sam ja, dakle prodal je svaki sat valjda po jednu, a drugi je jel ekstravuršt i pil deit…Čovječe, bil je težak valjda ko obadve uspinjače zajedno…A ja sam ti bila sama u uspinjači. Ja tek da bum zapičila prema Markovoj, kad ti mene neko, onak nježno potapša po ramenu i pita me onak fino: je to vaš kišobran?

V.B.Z. Predstavlja | Nada Topić: Male stvari



Miroslav Pelikan | Lice


Tvoje lice znam, slutim ga oduvijek, kako  se ne bih sjećao svezane kose u konjski rep, znamen jahača iz daleka, polagani, usporeni korak, prepoznajem mistični lik iskovan kroz sve bure kroz koje sam prošao dok sam otvorenih očiju sanjao dodir nedodirljive iznad labirinta jer to je i tvoje i njezino lice, nježno tijelo s malim grudima

Zakratko se zagledam u svjetlinu tvojih očiju i uplašim se, uznemirim se moćnici Sjevera, je li to ona i ovdje dok rijetko sanjam a brod je tek nakupina ostataka na dnu ?

No priznaj, veseli te svaki njezin pogled dok pognute glave odmičeš niz hodnik, hineći, kako ništa nisi opazio

Ona je vladarica prolaza što vodi u labirint, to znaš i strepiš, zar opet tajna koji niti jednom nisi odgonetnuo?

Slavica Gazibara | Čulo ljepote


Duboko, duboko u čovjeku ima neka nedodirnuta, zagonetna točka nježnosti, neko skriveno mjesto koje se rijetko budi.

Osjetimo ga iznenada i odjednom kad nas takne miris svježeg otkosa pomiješan s vlagom što se isparava od jutarnjeg toplog pljuska. Ili kad nakon dugog čitanja pogledamo preko knjige kroz prozor, a u glavi još vrtimo film pisca. Tad se pogled naglo razbistri i locira u stvarnost ljepotu sramežljivog, sunčevog zračka kroz prstaste grane kestena.
...

Ranjivost čula nalazi svoj zaklon u nekoj našoj stanici gdje se pritajena krije od analiza, sjećanja, kopnjenja, blijeđenja. Ni tad ne možemo odrediti gdje je to mjesto u nama, no dugo poslije koračamo veselijim otkucajima srca, zakriljeni aurom natopljenom pozitivnošću.

Ima to neko skriveno, samozatajno mjesto otvoreno lijepom, zbog kojeg se veselimo, čak i kad je tmurno, novom danu.

Zoran Hercigonja | Michel Houellebecq

Čovjekov minimalizam i borba kroz sabrane pjesme zbirke
„Smisao borbe“


Vrlo jasan i nedvosmislen naslov zbirke (Smisao borbe) daje do znanja: konačno je vrijeme da čovjeka i njegovu patnju bivanja opjevamo u suštini onakvom kakva ona dosta i jest. Ovo nije poezija jednog Nerude i ljubavnih soneta, sladunjavosti i hinjenja prema idealiziranju svijeta i stvarnosti. Ovo je oličenje čovjekove patnje i minimalizma njegova postojanja, ozbiljnog problema zbog kojeg je toliko bijesan. Kao sindrom manje vrijednosti, minimalizam čovjeka nasuprot gorostasu svijeta, monumentalnosti prirode koja čovjeka pokušava zatajiti, poticaj je čovjeka da se bori, da izgara u mržnji kao glavnom impulsu osobnog izražaja i dokazivanja.

„...Ipak sam ljudsko biće:
Sniženje na vrećama za smeće...“
(Podjela-potrošnja)

Marina Vujčić | Zbilja je ugodno u životu nekog autora zauvijek ostati osoba koja mu je objavila prvu knjigu


Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Biblioteka Verbarij unijela je živost na domaću književnu scenu tempom objavljivanja i brigom za domaće autore, koji u Verbariju nalaze svoje mjesto za razvoj razvoj zahvaljujući agilnoj urednici Marini Vujčić. U nešto više od dvije godine, biblioteka je nanizala 25 naslova afirmiranih književnika i debitanata.  S Marinom Vujčić razgovaramo o njezinim uredničkim iskustvima, autorima s kojima surađuje, autorskom radu, o nedavnom nastupu na Pričiginu i, naravno, o „Otpusnom pismu“.  

Najnovija knjiga u biblioteci Verbarij je „Putovanje desnom hemisferom“ Zorana Žmirića, koji ističe vrlo ugodnu suradnju s Vama kao urednicom. U čemu je vaša urednička tajna? Kako postižete da suradnici budu zadovoljni? Podrazumijeva li se recipročno uredničko zadovoljstvo?

utorak, 28. ožujka 2017.

Predstavljanje Ljetopisa Grada Velike Gorice za 2016. godinu



ČETVRTAK, 30. 3.
Vijećnica POUVG
19 sati
PREDSTAVLJANJE LJETOPISA GRADA VELIKE GORICE 2016.

„Ljetopis Grada Velike Gorice“ jest godišnjak odnosno časopis koji jednom godišnje objavljuje tekstove o različitim temama (književnost i umjetnost, kulturna zbivanja, društveni i politički život, vjerski život, sport, školstvo, gospodarstvo, povijest, znanost, zabava...) sa šireg velikogoričkog područja.

Pred nama je novi, 13. broj Ljetopisa s tridesetak novih tekstova. Autori – neki stari, provjereni, ugledni, neki novi, na putu da postanu ugledni – baš su se potrudili: teme su raznovrsne, zanimljive, poticajne za razmišljanje, fotografije šarene i zadivljujuće. Pozivamo čitatelje da si priušte zadovoljstvo i zarone u čudesan svijet našeg velikogoričkog Ljetopisa.

Božica Jelušić | Virginia
































Kad se ono utopila Virginia u onoj rijeci Ousse,
u kaputu od tvida,džepova punih kamenja,
dan je bio običan, svjetlo olovno, voda ledena.
Što su radile alge, što riječni račići, što amebe,
to više nema značaja. Zasigurno je Leonard
doručkovao zobenu kašu, popio čaj bez šećera,
odvukao se u tiskaru, utisnuvši u ono blijedo čelo
jedan beskrvni cjelov.

Književna večer s Dunjom Kalilić


Gradska knjižnica Kaštela organizira

“Književnu večer s Dunjom Kalilić”


u četvrtak 30. ožujka u 20 sati
u Muzejskom prostoru Podvorje u Kaštel Sućurcu.

Odlomke autoričinih djela napisanih za djecu čitat će: Maša Boban, Anđela Delić i Roko Kraljević, dok će odlomke iz djela namijenjenih odraslima čiatati Mira Marinović Batić. O ženskim i muškim likovima u njenim romanima, stvaralaštvu na čakavštini, bajkovitosti u djelima za djecu i odrasle te o mnogim zanimljivim temama povezanim uz književno stvaralaštvo Dunje Kalilić s autoricom će razgovarati Renata Dobrić. U glazbenom dijelu programa nastupit će ženska klapa “Šinjorine”.

Hrvatska pjesnikinja i prozaistica Dunja Kalilić objavila je dvadesetak knjiga poezije i proze namijenjenih djeci i odraslima. Romane, kratke priče, novele, putopise, pripovijetke, pjesme, pjesme u prozi, humoreske te bajke i priče za djecu piše na standardnom hrvatskom i čakavskom narječju hrvatskog jezika. Bavila se nakladništvom i humanitarnim radom pomažući mladim talentima, objavljivala priče i feljtone u mnogim časopisima. Zastupljena je u antologijama pjesništva, bajki i kratkih priča. Članica je Društva hrvatskih književnika.

Silvija Šesto | Bolja polovnjača (14)


Ženska je bila super, skužila mi je te hormone i nekak me vratila u normalu. Velim ja njoj, napravite tak da se ne rušim u tramvaju i sličnim prometalima, ak se već trebam rušit dajte da se zrušim na krevet i po prilici na nekog dobrog komada. Smije se ona meni, jer tu smo ti negdje bile isto godište. Čini mi se da je i ona mogla imati slične probleme, i to je super. Jer kuži te, ono znaš, oseća tvoj problem ko svoj. No ne lezi vraže, baš kad je sve krenulo na bolje, ženskica ti se slupa negdje pred Rijekom, čini mi se. Onak totalka. Operacija jedan, operacija dva. Čini mi se da još leži na poslu. I kaj, ja sam ni kriva ni dužna ostala opet ni vrit ni mimo. Frka, panika, znaš kak je sad u zdravstvu. Jedan doktor na petstotisuća bolesnika. Svi mi od nje smo ti pali u ruke tom doktoru, a njemu baš i nije bilo prav. Možeš si misliti. Mislim, čovek je već u dobrim godinama i još i predaje na tom njihovom faksu. Mislim, valjda je ambiciozan, kaj ja znam. Mene ti to baš nikad nije posebno zanimalo, to mislim kak ono funkcioniraju, jel on zbilja mora predavati ili…Uglavnom ja sam ti došla k njemu i odmah smo se nekak skužili. Najveća fora je bila kaj je zaprav tip iz našeg kvarta i valjda smo u isto vreme furali cucke po parku, al kaj, čovek se promenil i ja sam se promenila, a cuckih se više niko i ne seća. Se ti sečaš mog Bonzeka, ne… Sečaš se, nemrem verovati…

Davorka Črnčec | Dovoljno tvoja


Burom u sebi pitam
jesam li dovoljno tvoja
da me u sebi poželiš?
Jesam li dovoljno jaka
namreškati mora oka tvoga?

Sanjaš li vjetar
koji me tebi vodi?

U vjetar ogrnuta grlim buru.
Ne pitam ništa, nikada više.
U sebi te imam.
Dovoljno sam tvoja.

Mirjana Radman | Broj 16!


Petre, ti si rođen 16. rujna i uskoro ćeš navršiti devet godina?

Ne, teta Dunja. Ja sam rođen 16. rujna i imam 16 godina.

Dobro, Petre.

Tvoja mama, Petre, rođena je 16. travnja i ima punih 25 godina?

Ne, teta Dunja. Moja mama je rođena 16. travnja i ima 16 godina.

Dobro, Petre.

Petre, tvoj tata je rođen...?

Ne, teta Dunja. Moj tata nije rođen 16. dana u mjesecu i nema 16 godina.

Koliko onda, Petre, tvoj tata ima godina?

Moj tata ima onoliko godina koliko je potrebno da sa sigurnošću možeš za nekoga reći da je odrastao muškarac.

Koliko godina, Petre, ima odrastao muškarac?

Odrastao muškarac ima 2 puta po 16 godina.

Znači, tvoj tata ima 32 godine?

Slavica Gazibara | Klijanje




napisati pjesmu
u vremenu kad
naše kovrčave neposlušnosti
davno prekriše šljemovi
nije lako

poraženi mrakom
samo otkucaje vlastitog srca čujemo
dok na našoj strani još je samo
mjesečevo gnijezdo

Julijana Plenča | Nisu sve ljubavi pjesničke



Nisu sve ljubavi pjesničke,
nisu predodređene za vječna nedostajanja
i lutanja po nebeskom svodu,
nisu predodređene za vjenčanja
na dalekim planetama.

ponedjeljak, 27. ožujka 2017.

Silvija Šesto | Bolja polovnjača (13)


Pizdarija. A čuj, termin sam ti dobila kasno navečer, kao sve je ful. I onda onak oznojena ideš u garderobu, a trebe čistačice se žure doma i naprave propuh da im se pod brže osuši. Čuj, posle te terapije bila sam još bolesnija. A u školi sranje. Mislim, ja ti nisam nikad ni bila na bolovanju. Ona flundra od ravnateljice me je čak doma zvala da me pita kak mi je. Možeš si misliti! Kakti ona jako brine za mene. Posle sam skužila da mi niš ni bolje, jer sam ti se počela rušiti. Išla bi ti po gradu i tak najedanput cap…Tak sam ti jedno jutro išla u Namu platiti nekaj na poštu, sretnem ti jednu žensku iz one prdonjine firme, odemo mi na kavu i ja još nisam ni digla šalicu kad fljop. Čuj, ženska se živa usrala. Pozvali su mi hitnu, zmjerili me i tak to. Čovek mi je rekel da mi je pal šećer, i kajtigajaznam još kaj, valjda i ona stvar. Ja ti tu lepo zaključim kak je vrag odnel šalu i mislim si koju da si štelu aktiviram i da se idem pregledat na pravo mesto. Onda sam si mislila, ma valjda oko mesec dana i sama sam sebi rekla: Mirjana odi vrit, to ti je sam prolazno i tak to. Onak, išla sam sve skup ignorirat, onak kaj da se ništ ni dogodilo, kužiš ono  mislim, a to je bil čisti fulanac. Na kraju mi je mala iz glazbenog uvalila neku adresu pa sam ti završila na pikanju. Kakti akupunktura niš ne boli. Čuj, došla sam ti kod neke tete žoržete, upicanjene ko za doček nove. Platiš unapred ko da ideš jest smrdljive hamburgere. Polegne ti ona mene, uključi mi neku kazetu s kitovima, kakti ja bum se opustila, iju iju kitovi tu nekaj dozivaju ženke, pare se il već kaj drugo i sve to iz jebenog jeftinog kazića…Al čuj sad ovo… Počne ti ona mene pikati, a mene boli, jebate, sve stiskam one svoje porculanske krunice i psujem joj mater ak mi kaj krcne. Popika ti ona mene ko najvećeg neprijatelja i krene spika. Zvrcka telefon…čuj, a još nije bila ni gotova s pikanjem, pa spika ona s bivšim mužem, svade se oko alimentacije, pa spika s automehaničarom, pa spika valjda s novim fakerom, pa s detetom i celo vreme mene pika a mene boli jebate i još za moje novce.

Književni petak | Marx je bio u pravu?

(kriza kapitalizma u 21. stoljeću)

Sudjeluju: Katarina Peović Vuković, Damir Pilić, Toni Prug, Zvonko Šundov
Voditelj: Luka Bogdanić

Marx nije mrtav? Kako i zašto?

Razgovaramo o aktualnosti Marxa s Damirom Pilićem i Katarinom Peović Vuković, autorima dviju recentno objavljenih knjiga, koje, iako na različite načine, obrađuju problematiku Marxovog mišljenja i marksizma.

Ispovijed jedne čitateljice XII.


O romanu „Lunapark“ Nives Madunić Barišić

Piše: Mirjana Mrkela

Moja priča

Ne znam kada sam počela fantazirati o životinjama. Vjerojatno dok sam bila još mala. Živjela sam u malome stanu. Imala sam mali prozor koji je gledao na mali park. Na prozoru sam ostavljala mrvice i sjemenčice. Ptice koje su dolazile bile su različite. Grlice, zebe, batokljuni, sjenice, pa i vrane. Ali više od svih - vrapci. Znalo ih je biti i više od 20. I više od svih drugih ptičica, podsjećali su me na djecu.

Neda Dukarić Kostelac | I ovog proljeća te volim


I ovog proljeća te bezuvjetno volim
mirisom vlažne zemlje,
buđenjem trava iz utrobe sna
mokre od čeznutljivih kiša
koje škrope sjeme sutrašnjice,
razlijevaju hrabrost stazama kroz vrijeme
na putu do tvojih dodira.

I ovog proljeća te nesebično volim
uz rijeku što ušću hita
poput mene koja hrlim tebi
kapima združenim u val,
prepreke na putu rušim
plimom u venama tečem prema tebi
da utonem u vir topline ramena.

Speculum | Tako blizu




Slutio sam da ćeš jednom doći

Dugo si me tražila
i pronašla na kraju tame
u mirisu jutra što dolazi

Krunoslav Mrkoci | Pismo Lidiji



Lidijo, draga ... Obećali su nam sve laži u koje smo bili spremni vjerovati.
I svatko je dobivao svoj komadić raja.

Reci mi, zašto sada, ja i ti sjedimo,
odvojeni, zamišljeni, podbočeni,
pogleda uprta u vječni sumrak,
s osjećajem pustoši u nama?

Božidar Alajbegović | Kulture dijaloga ne može ni biti u društvu u kojemu se premalo čita


Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Dugoročno mahnitanje književne hiperprodukcije i marginaliziranje kritike stvorilo je na našoj književnoj sceni kaos u kojem se malo tko snalazi. Izdavači koji su ubrzavali kotač proizvodnje su posrnuli, a prevelki uvoz i jagma za brzom zaradom nije popularizirala čitanje, već sasvim suprotno. Ionako malobrojni čitatelji zatvaraju se u krugove istomišljenika i umjesto da održavaju zdravu znatiželju i iščekivanje novih naslova, umorili su se od bliceva senzacionalnih najava knjiga prolazne vrijednosti. O uzrocima i posljedicama, statusu književne kritike danas, utjecaju medija na književnu scenu i kriterijima Ministarstva kulture razgovaramo s Božidarom Alajbegovićem, jednim od najuglednijih i najdugovječnijih književnih kritičara hrvatske književne scene. Knjiški moljac i Knjigoljub, bloger i pisac Božidar Alajbegović književnom kritikom bavi se od kraja devedesetih godina, a već desetljeće i pol vodi kultni blog Knjiški moljac na kojem objavljuje vijesti iz književnosti i književne kritike. U intervjuima naglašava da svjesno pristaje biti neomiljen i usamljen, individualac čije se mišljenje nekima možda neće svidjeti, ali morat će ga poštivati. Dosad je objavio četiri knjige književnih kritika, uskoro izlazi peta pod naslovom „Paralelni svjetovi“.

Alajbegović piše s izraženom sviješću da je područje književnosti i kulture prostran teren za raspravu i izražavanje vlastitog doživljaja umjetničkog djela, a da književna kritika ne služi nametanju kritičarskog stava, već treba otvoriti raspravu, razviti znatiželju i poslužiti kao orijentir koji će čitatelju pomoći da formira vlastito mišljenje.

nedjelja, 26. ožujka 2017.

Promocija tri pjesničke zbirke | Ljiljana Dobra


Život – roman Ivana i Ljiljane


22.03.2017., 18:00 h., Gradska knjižnica Juraj Šižgorić Šibenik, predstavljene su tri pjesničke zbirke Ljiljane Dobra, žirjanske nevjeste, rođene u Novom Sadu: Bol vetra (vlast. nakl. 2009), Sjaj svica  : haiku (Hrvatsko književno društvo, 2010) i Sunčev spomenar (AM graphic, 2016)

Knjige su predstavili Nikola Šimić Tonin, književnik, i Jere Bilan, prof. Moderator: Ivo Mikuličin, novinar.

Ljiljana Lipovac i Žarko Jovanovski

Miss i Mister prvog proljetnog Jutra poezije

Sve je više mladih članova koji čitaju svoje prve pjesme na Jutru poezije, polustoljetnoj zagrebačkoj pjesničkoj tribini. Ove subote publici se predstavio mladi Ivor Kruljac, student novinarstva, dok su mu pljeskali njegovi još mlađi kolege, srednjoškolci - Patrik Micudaj, Petra Kokan i Martina Rešković.

Fotografija: S.Pocrnić Mlakar
Robert Roklicer, voditelj Jutra poezije, i ovom je prilikom demonstrirao raskošan spektar pjesničkih izričaja koji se okupljaju "Kod Žnidaršića". Na koliko se načina mogu izraziti ljubav i ljubavna čežnja pokazale su, među ostalima, Lili Dimova, Josipa Marenić, Ljiljana Lipovac i Sonja Kušec. Fikret Cacan, najveći klasičar među suvremenim pjesnicima, interpretacijom svoje pjesme Tribunj poveo je prisutne u gradić na obali. Cacanov pejzaž grada u simetričnim rimama toliko je uvjerljiv da je publika Jutra poezije gotovo mogla osjetiti miris mora. Ako je netko pak bio previše zanesen stihom Fikreta Cacana, na zemlju ga je spustila robusna autoironija Žarka Jovanovskog. Jer Roklicer, profesionalni dramaturg, ne zanemaruje dramaturgiju ni prilikom kombiniranja stilova i redoslijeda kojim pjesnici čitaju svoje stihove.

Denis Ćosić | Moj krevet je duboki ocean




Znam ti samo iscrtati konture tijela
osjenčati obraze i dodati smeđu boju tvojim očima
ostalo moram nadodati sam
u mom sjećanju si lažna memorija

Silvija Šesto | Bolja polovnjača (12)


Postavili su je znaš već otkud…Kao došla je iz druge škole, iz drugog grada, jebote iz druge dimenzije, tak mlada a već tak pametna da nam ravna glavama… Al boli me ona stvar… Sam stvarno ne znam zakaj ona uvek baš mene fiksira na tim sastancima, mene proziva, sređuje da ostanemo na samo i tak to. Da ti ne velim da me je prije Božića tak fest zašlatala da sam je mislila zašamarati ko majmunicu, al ipak je ravnateljica. Di bum sad posel našla s četrdeset? Di, pitam ja tebe? Kod nas ti je s poslom spika slična onom umri u pustinji žedan s vodom u koljenu. A kaj se tiče te famozne burze, bila sam ti stara nedavno tam, joj to ti moram ispričati. Zakaj? Čuj, znaš ti mene i moj mjehur, tu ti se stanje ni promenilo. I tak ti ja nekaj idem obavit u Zvonimirovu, ne sečam se sad više kaj, al mi se, ne znam, valjda posle Vinceka, išla sam si mrknut kremšnitu i šljoknula sam čašu vode, i onda ti se meni onak fest pripišalo, za ne izdurat… Gledam di da to obavim… Vincek nema zahoda, sam se na kolače orijentiral i kad gledaš ima prav. Zakaj bi mu neko sral tak blizu švarcvaldica!

Walt Whitman | Budućim pjesnicima


Budući pjesnici! govornici, pjevači, muzičari budućnosti!
Današnjica me ne može opravdati ni odgovoriti, u čem je moj smisao.
Ali vi, novi rod, domorodan, atletski, kontinentalan, veći nego svi dosadašnji,
ustajte! jer vi morate da me opravdate.
Ja sam pišem samo riječ-dvije kao nagovještaj za budućnost,
ja istupam samo za časak, samo da se okrenem i požurim
opet u tminu.
Ja sam čovjek koji skakuće i ne zaustavlja se trajno, baca
na vas prigodan pogled i onda odvraća lice,
ostavljajući vam da ga istražite i opredijelite,
očekujući od vas poglavite stvari.


Preveo: Tin Ujević

Walt Whitman | Kada sam čitao knjigu


Kada sam čitao knjigu, glasoviti životopis,
rekoh ja: pa zar je to ono što pisac zove čovjekovim životom?
i zar će tako neko pisati moj životopis kada je preminem?
(kao da iko zbilja išta zna o mojem životu,
kada čak i ja sâm često mislim, kako malo ili ništa ne znam o svojem zbiljskom životu),
Samo malo naznaka, par slabih nejasnih kažiprsta na neodređenom putu
ovdje tražim da otkrijem za svoju nuždu.


Preveo: Tin Ujević

____________________

Walt Whitman (West Hills, 31. svibnja 1819. - New Jersey, 26. ožujka 1892.), američki pjesnik

Božica Jelušić | Džepovi




U džepovima sav se život skriva:
Novčići sitni, brojevi, adrese.
Podstava u njima istanjena biva,
Pa se poderu ili objese se...

Branko Ćopić | Ježeva kućica


SLAVNI LOVAC

Po šumi, širom, bez staze, puta
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.

Branko Ćopić | Zbogom, bako, mili rode, u školu me jutros vode...


Zbogom, bako, mili rode,
u školu me jutros vode,
Tamo će me vazdan tući,
živ ti neću doći kući.
Zbogom jagnje sviloruno,
čoban ti je poginuo.

Zbogom, kravo, mliječna spravo,
odnio je šalu đavo,
pozdravi mi drago tele,
poginuću danas, vele,
poslednje ti šaljem zbogom,
osveti me tvrdim rogom.

Zbogom, konju ritajući,
nastradaću čitajući,
unaprijed mi duša zebe,
više jahat neću tebe,
daj pomozi stradalniku,
bježaćemo čak u Liku.

__________________________________


Branko Ćopić (Бранко Ћопић; Hašani, Bosanska Krupa, 1. siječnja 1915. – Beograd, 26. ožujka 1984.), bio je bosanskohercegovački književnik srpskoga podrijetla.

Marko Vujović | Prolaznik


Po parketu prošlosti prolazim,                                                                 
Ponavljam postupke predaka,
Posljednji posjetioci poklone Pandorine
Prepustiše potomku palih,
Plaćam poteze prošlih
Plaćenika, proletera, profitera,
Pratim pogledom patnje
Prolazničke pete po pločniku,
Pepeljasti povjetarac plaši pluća,
Prozori plaču,

Maja Sabljak | Plava




Odreži mi usne i utopi ih u svojima,
Pomisli na mene svaki put kada ih poželiš otrgnuti.
Progutaj moj dodir,
Progutaj zvijezdu i izgori iznutra.

Igor Petrić | '26. ožujka'


Komadić planete
u tvojim očima,
daleke i prašnjave civilizacije
iz koje potječu tvoje prve sjene,
putuje zaboravljen,
nošen vjetrom, izgubljen
kroz jutra
natopljena znojem
prvih pokreta.
Putuje
stazama koje ne vidiš,
koje ne razumiješ,
jer odavno više nisu dio tvog mišljenja,
tvoje misaone premise
o značenju izgubljenih sadržaja,
davno sanjanih snova,
ljudskih sjećanja, maštanja.

Komadić planete,
poput svjetionika,
uronjen u ocean
nepotrebnih riječi,
odašilje imaginarne signale,
nošene nemirnim vjetrom,
kroz noćno nebo
presvučeno koloritom
nepostojećeg crnila
vlastitog vriska,
sjećanja,
ludila.

Komadić planete
u tvojim očima
zauvijek ostat će
zarobljen mislima,
osuđen na tvoje postojanje,
prenoseći nemirne titraje
nošene vjetrom
odavno preraslih iluzija,
novim naraštajima
humanoidnih strojeva

subota, 25. ožujka 2017.

Robert Tomšić | Ispovijed u šumi


Zagrlit ću onaj moj hrast u dubokoj šumi.
Taj div je ostao isti kao kad sam bio dijete.
Tada sam vjerovao kako noću hoda, sluša, sve pamti
i da se zorom vraća na svoje mjesto samo zbog mene.
Puno stvari me naučio, ono o čemu ljudi nisu govorili,
možda iz neznanja, srama ili opasnog straha i zaborava?
Naslonjen na toplu, „hrastovu“  koru razmišljao sam
i tako leđima upijao dobronamjerne, „životne“ savjete
koji su me često vodili u duboku tugu i iskreno kajanje.
Tada bi krošnja počela gromko hučati da odvrati, uplaši ljude,
kako ne bi čuli moje suze koje su bubnjale po zemlji kao teška tuča.

Zvjezdana Čagalj | Kosa


Slap
S izvora
Pora
Miris
S težinom noći
S urankom zora
Nemir
S vjetrom
Daljina,
Moć
S beskrajnom
Snagom,
Silina

Ankica Kale | Priča o crvenom vjetru


(priča za male i one malo veće)

U velikoj, u jednoj od najvećoj planina na svijetu, postoji ogromna špilja u kojoj od davnina živi čudna obitelj: otac Buran, majka Jugana i sinovi Levant, Maestral i Lahorko. To čudna znači da žive prilično osamljeno i na osamljenu mjestu i da im nitko, ali baš nitko i nikada ne dolazi u posjet. Oni koji ih, ipak, bar donekle poznaju, kažu da je to zbog Burana, oca obitelji koji je neprestano namrgođen, hladan i strog. Očekivano, nitko ga ne voli. Kad izlazi iz špilje najprije raširi svoja sivobijela krila i zamahne njima nekoliko puta, onda ljutito napuči usta i zazviždi.

Dnevnik (ne)obične djevojke


Igra sudbine

Piše: Božana Ćosić
 

Napokon je stiglo lijepo vrijeme. Napokon mogu odbaciti debele kapute i olakšati si tijelo bar za kilu. Lijepo vrijeme donosi i drukčije navike kao što su šetnje. S obzirom na to da sam zimogrozna poželjela sam duge šetnje. Obožavam duge šetnje, mirise proljetnica i buđenja uz cvrkut ptičica. Mogu reći da sam već isplanirala slobodno vrijeme. Nema šanse da ga provedem u kafićima.

Ali dolazi i proljetno pospremanje koje mi nikako nije jasno. Kada bismo imali vrt bilo bi mi logično, no proljetno pospremanje stana mi je čak i smiješno.

Silvija Šesto | Bolja polovnjača (11)


Uglavnom tak. Da se vratim na umjetnost.  Ja sam ti dobrih tri mjeseca mijesila tu glinu, a onda je tipac počel mijesit mene. Naravski, uz moje dopuštenje. Čuj, faca je bil nekaj posebno. Autoritet i tak to. Mislim, sve ono kaj nije bil Zdenkec, a štel je bit. On ti je onak malo flah. Dobar je na mahove, al nije onak mačo, znaš, ne znam, valjda si ženska mora tu i tamo žensku odglumit. Nekak sam ja u cijeloj toj našoj vezi uvijek bila s jajcima. Odluke sam ja donosila, o svemu sam se ja brinula…Ne znam…Ta spika, ja radim, ti si doma s decom…Nisam iz te priče, ma znaš me…Uglavnom ja sam ti se ufurala u tu vezu s tim umjetnikom. Glinić i ja smo se mijesili i to je Zdenkec skužil. Takva budala baš nije bil, čuj ja sam ipak pazila s kim delam decu, a kak nisam pizda lepo sam mu rekla da je meni dosadno i da mi nekaj opet fali i da je očito da mi fali nekaj s te strane i da me lepo skuži i shvati ili nek ide vrit jer da je meni svjedno kaj bu on napravil. Onda je on napravil to da se odselil, a meni je ostavil stan koji su mu starci u međuvremenu kupili jer su prodali valjda još jednu hacjendu i tak sam ti ja sad tam. Mislim, čovek je zbilja bil fer, makar je to s nama skupa stvarno za priču. Bilo mu je krivo. Jebiga, ni meni nije bilo svejedno. Ipak je on bil otac moje dece . Al  kaj sam ja kriva? Kaj sam ja kriva, kad sam takva? No dobro, deca su bila zbrinuta i Zdenkec i ja smo u okej odnosima. Pa velim ti, povremena strast nas je obuzimala do nedavno, evo do pred dva meseca…Dok ja nisam upoznala tog doktora…Joj Bože, da ti Višnja znaš, želudac mi se tak steže kad ga se samo setim …Nisam normalna. Ko da mi je petnaest.

petak, 24. ožujka 2017.

50. obljetnica Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika


U utorak, 28. ožujka 2017. u 13,00 sati u Područnoj knjižnici Galženica održat će se predavanje o 50. obljetnici  Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, proglasu kojeg su 1967. godine objavili hrvatski jezikoslovci, nezadovoljni objavljenim rječnicima i pravopisima u kojima se jezik, u skladu s Novosadskim dogovorom, nazivao hrvatskosrpskim.

Novosadski dogovor nije bio po volji hrvatskih jezikoslovaca pa ni onih koji su, ne želeći mu se odmah javno usprotiviti, stavili na njega potpis. Stoga su izdali Deklaraciju, i u njoj iznijeli svoje negativne stavove o Novosadskom dogovoru. Dokument je potpisalo 18 hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova, među kojima Matica hrvatska, Društvo književnika Hrvatske, Hrvatsko filološko društvo i Institut za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Gost predavač je prof. Ivo Pranjković s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Izvor: GK Velika Gorica

Slavica Sarkotić | Srne u jeseni

Održana promocija u Muzeju Turopolje, Velika Gorica

Dana 23. ožujka 2017. Slavica Sarkotić predstavila je pred prepunom dvoranom Muzeja Turopolje svoju novu zbirku poezije Srne u jeseni, objavljenu u nakladi Matica hrvatska Velika Gorica. Promotor i moderator bio je Miljenko Muršić, ujedno i urednik zbirke.

Sastav Zlatne godine izveo je pjesmu Slavice Sarkotić "Turopolska divja ruža", a na kraju događanja autorica je pročitala nekoliko pjesama po svojem izboru.


O autorici
Rođena u Vukojevcu D. Turopolje. Školovala se u Lekeniku i Zagrebu. Po zanimanju inženjerka medicinske citologije, radila na mjestu glavne inženjerke Odjela za patologiju i citologiju "Opće bolnice dr. Ivo Pedišić", Sisak, od rujna 2013. u mirovini. Piše od osnovne škole, objavljivala u časopisima bivše države, nagrađivana. Zastupljena u nekoliko antologija, više pjesama joj je uglazbljeno i s uspjehom izvedeno na festivalima u Krapini, Karlovcu i Velikoj Gorici. Dobitnica godišnje nagrade "Albatros" POU Vel. Gorica 2008. Dobitnica Plakete "Mihovil Pavlek Miškina" 2013. Dobitnica jedne od Nagrada grada Siska za doprinos književnosti 2010. Zastupljena u pedesetak zbornika s recitala na kojima je dobila i brojne nagrade, objavila devet samostalnih knjiga. Članica je Društva hrvatskih haiku pjesnika, Matice hrvatske Ogranak Velika Gorica te Udruge hrvatskih zavičajnih književnika pri Hrvatskom saboru kulture. Radove je objavljivala u časopisima: "KAJ", "Marulić", "Luč", "Radost", "Smib" i "Modroj lasti". 

Sven Adam Ewin | Ruina



danas bih govorio o tebi ruino
govorio bih kako si se u meni osula
i kako puše kroz tebe
kako vrata nemaš

ni prozore sve sama gola duplja
nazočnost davnine
tvoj biljeg
moj paraf
štap si mi slomila
i što mogu nego odustati

Mila Rajić | Frode Grytten: Zapalite kuću


Nakladnik : Disput d.o.o
Naslov izvornika : Brenn huset ned © 2013.
Godina izdanja : 2015.
Broj stranica : 164
Prijevod : Željka Černok

"Knjiga je dočekana ovacijama u norveškom tisku - 'zadivljujućeg stila, krhaka i snažna istovremeno, to je praktički pjesma u prozi.", kaže Željka Černok u pogovoru knjige. Baš to isto pomislila sam kad sam nedavno čitala njegovu knjigu Sobe uz more, sobe u gradu, u nakladi V.B.Z. Kakav lirizam! Kakav poetski izričaj i kad je atmosfera gusta, nabijena ružnoćom svakodnevnih stvari, preglasnim razgovorima, dimom, beatom sa pozornica i jebotejebotejebote poštapalicom, kao što je to slučaj ovdje. Ovat autor je genijalan, želim mu ići na promocije, guglala sam satima čitajući članke o njemu. Svestran, 6 zbirki kratkih priča, autor knjiga za djecu, putopisa i filmskih scenarija. Napisao je i jedan triler, a tjekom 2014. godine pisao je kratke priče na Twitteru, koje je u svojstvu eksperimenta objavio u formi knjige, koja je sjajno prihvaćena. Tip je pisao o The Smithsima, Pati Smith i Bruce Springsteenu, a na osnovu ove knjige procjenjujem da su njegove knjige o muzičkim ikonama bolje i od samih autobiografija i biografija. Zapalite kuću knjiga je o kultnoj britanskoj punk grupi The Clash, ali u zanimljivoj formi - od njihovog vrhunca sa koncerta u New Yorku 1981. do 1976., kada su bili u fazi okupljanja.

"The Clash nisu promijenili svijet. Nisu promijenili ekonomski sustav u svijetu, nisu uspjeli okončati ugnjetavanje u siromašnim zemljama, nisu promijenili američki imperijalizam. Ali promijenili su mene.", kaže Frode Grytten.

I dodaje: "Konačno sam znao tko sam. Mogu biti Hemingway punka. Mogu biti Allan Ginsberg punka. Ovo je moje vrijeme. Ovo je moja šansa. Mogu sjesti za pisaći stroj i raspaliti po tipkama."
Raspaliti! Ko da se druži sa mnom :) Obožavam tu njegovu luđačku energiju, spisateljsku vještinu da od komercijalnog govora napravi vrhunsku poeziju i taj njegov lirizam, jer me lirizam izuzetno dojmi. O knjizi ne bih govorila, već bih toplo preporučila da ju pročitate sami. Vrh!

Za natječaj Disput 2017.
Povezane objave

💬 Na tragu klasika | Natječaj za najbolje napisan osvrt 2017.

Davorka Črnčec | Premala prevelika pjesma






















U tebe upletena
kao drogu opet papir grabim
tren u vječnosti bilježim:

Igor Petrić | Izgubljena granica


Neprihvaćeni
lutaju ulicama
sami,
prognani od svih,
zaboravljeni i zgaženi,
prepušteni mašti,
ništavilu
s kojom su srasli,
stopili se s asfaltom
i sjenama slijepih kuća.
Možeš li zamisliti
da nekad bili su poput tebe,
poput nas
što ponekad s visoka gledamo,
kao da sanjamo,
iako svjesni realnosti
od koje se nepotrebno skrivamo,
a toliko malo treba
za prelazak na onu drugu stranu.
Granica je nevidljiva
i svakog trenutka,
svatko od nas
poput njih može postati.

Robert Janeš | Kraj filma

















Ulazim u prazan stan,
sjedam za klavir i nespretno sviram
temu iz filma 37°2 le matin.

Bili smo prelijepi spavači
dok se prostirasmo tako obnaženi
u složenoj pojavnosti oblika.

Jagoda Šimac | Gusarska je ljubav bila slobodnija, strastvenija i požrtvovnija


Sandra Pocrnić Mlakar

Povijesni roman je težak ispit u kojem moraju biti ostvarene sve zakonitosti žanra – najčešće ima uporište u stvarnim događajima čija se kronologija može provjeriti, tu su i živopisno opisani povijesni likovi, a neizostavna je i ljubavna priča. Zadatak je tim izazovniji jer povijesni roman voli široka publika čijim zahtjevima nije lako udovoljiti. „Gusarska kneginja“ je povijesni, ljubavni i kriminalistički roman, stoji u predstavljanju urednice Diane Matulić, a autorica Jagoda Šimac majstorski održava napetost u svakom od njih od početka do kraja. Zanosna rečenica Jagode Šimac čitatelja hipnotički prebacuje u davna vremena, kada se drukčije govorilo, mislilo i osjećalo, ali autorica se, kako kaže, bavi se odnosima koji su po mnogo čemu slični današnjima. Pomorske bitke, spletke na dvorovima gradova na Jadranu u 13. stoljeću i podvizi gusara koji su kontrolirali ušće Cetine, odvode čitatelja u prošlost i u nezaboravnu avanturu na kojoj će ga zadiviti junaci s vrlinama razbojnika i plemenitaša.

četvrtak, 23. ožujka 2017.

Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak

Obilježen Svjetski dan poezije u knjižnici

Odjel za odrasle Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak obilježio je Svjetski dan poezije na prvi dan proljeća na najljepši mogući način - spojom poezije i glazbe. Svoje pjesme čitali su Siniša Matasović, Bogdan Arnautović, Ratko Bjelčić, Mirjana Petrović Mikulić, Igor Petrić, Salih Kulović i Antonija Ugarković, a iz publike im se hrabro pridružila Ljubica Petrik.

Riječi su lakše klizile uz zvukove saksofona, flaute i klavira kojima su se predstavili učenici Glazbene škole Frana Lhotke pod vodstvom prof. Roberta Jamesa Hudulina. 

Bila je to mala čudesna skupina za magičnu prvoproljetnu večer!





300. izvedba „Bum Tomice“

https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiw6ZuRziZRjmrt566TOnR1rKscgRZ0PgCtzP_Ij3GMM2ACd15NxvbRLmvXSXUFsZ43zvGToBF549-3d7Dv1mHcm7t6Q59xvfR-kBXwUu94ExSDpl28yyIKye-UYR4RvuIx9mUIVX4cv8A/s320/Program+Mala+scena+copy.png

I dok odraslima život postaje rutina, djeci je jedan dan u njihovom životu sve samo ne rutina. Glavni lik, desetogodišnji Tomica, razapet je između svoje zaigranosti i različitih očekivanja roditelja, starije sestre u tinejdžerskim godinama te mlađeg brata kojemu se sve oprašta.

Ove subote u 17 sati, pridružite nam se u Maloj sceni na 300. izvedbi urnebesne i nagrađivane predstave "Bum Tomica", koja je namijenjena svima od pet godina naviše. Nakon izvedbe zasladit ćemo se uz tortu, a pridružit će nam se i Silvija Šesto, autorica istoimenog lektirnog naslova!

Irena Grubišić-Čabo | Otok-krug


krugu kojem nedostajem
svjetlo ne nosim
i sama tražim svjetljku
po stepenicama
ispisanim snom
razlijevam priču

otok sam
        oku ne zamjenjujem zjenu
i sama trebam svjetiljku