petak, 31. siječnja 2020.

Eđidija Baldini | Me dišpjaži



Cili dan te zoven
cili dan te išćen
ma di si finila
ma di se skrila.

Me dišpjaži
san bila na plaži.

Zvonko Kudelić | Menage a trois (Gašpar, ti i ja)


razbielel se gašpar
otoman se zgrel
na se nas vabi
kak z teveja reklame

sviter na podu
hlače kre njega
sram me reči
čega je se po stolu

siene po zidi
tera je čija?
koga to briga ?
se vrieme sme jene

Novo "Curo, trgni se!" bestseler New York Timesa svjetski poznate blogerice Rachel Hollis u izdanju VBZ-a!



Događanja u vinkovačkom kazalištu tijekom veljače 2020.



Otvaranje međunarodne književne rezidencije "Odisejevo utočište" na Mljetu


vrijeme: 02.02.2020. 17 h
mjesto: Mljet; Babino Polje

U nedjelju, 2. veljače, u 17 sati, u Domu kulture u Babinom Polju na Mljetu (Zabrežje 47), održat će se konferencija povodom službenog otvorenja 2. ciklusa projekta Odisejevo utočište (Ulysses' Shelter), europske mreže književnih rezidencija za mlade književne autore i autorice.

Odisejevo utočište druga je faza projekta sufinanciranog programom Europske unije Kreativna Europa usmjerena na razvoj mreže književnih rezidencija diljem Europe i prvenstveno namijenjena mladim piscima proze i/ili poezije i književnim prevoditeljima. U projekt koji vodi hrvatska izdavačka kuća i književna agencija Sandorf uključena su četiri partnera: Literature Across Frontiers i Wales Literature Exchange iz Walesa, Krokodil iz Beograda (Srbija), Thraka iz Larisse (Grčka), te Društvo slovenskih pisaca iz Ljubljane (Slovenija). Logo projekta – magarac koji nosi knjigu – odnosi se na u prošlosti najčešće korištenu metodu transporta na hrvatskom otoku Mljetu na kojem je projekt počeo.

Natječaj za pjesme na čakavštini - Verši na šterni


prijava: 29.02.2020.

Gradska knjižnica Poreč raspisuje natječaj za pjesme na čakavštini Verši na šterni. Pozivaju se autori da pošalju svoje nove, neobjavljene pjesme na čakavštini (najviše tri), najkasnije do 29. veljače 2020.

Stručni izbornik/ca među prijavljenim radovima odabrat će one koje će se tiskati u XXVII. zbirci pjesama "Verši na šterni".

Pjesmama treba priložiti ispunjeni prijavni obrazac koji se može preuzeti na www.knjiznicaporec.hr.

Pjesme, uz prijavni obrazac, treba dostaviti u elektroničkom obliku na gradska@knjiznicaporec.hr.

Autori odabranih pjesama sudjeluju na XXVII. susretu čakavskih pjesnika Verši na šterni, koji će se održati u subotu, 13. lipnja 2020. godine u Vižinadi.

Naklada Ceres poklanja knjigu Jurice Novaka: Revolveraši


Natjecati se mogu svi čitatelji koji imaju i koji nemaju facebook profil.

Molimo da osim imena i prezimena, u komentaru ispod  objave na fejsu, ne upisujete ništa drugo kao što su srca, smajlići i tome slično.

Ukoliko želite ovu knjigu, a nemate facebook profil ili iz bilo kojeg drugog razloga se ne želite natjecati preko facebooka, molimo da nam se javite e-mailom i ostavite samo svoje ime i prezime.

Dobitnik će biti izabran programom Random.

Natječaj je otvoren zaključno s 3.2.2020. u 20,00 sati. 
Natjecati se mogu čitatelji iz RH. Ako se natječe netko iz regije treba imati adesu u RH na koju mu možemo knjigu dostaviti.


Programom Random izabrana je dobitnica knjige "Revolveraši":

Katarina Varez

Čestitamo!

Božica Jelušić | Večenajevo stoljeće


Noć muzeja dočekujemo u GOLI, na imanju VEČENAJ, u krugu njegove obitelji i štovatelja. Bit će to uvod u proslavu 100-obljetnice slikareva rođenja, koja nas očekuje u proljeće. Zaista, gizdava i velika obljetnica, budući da je ovaj svestrani stvaratelj, slikar, pisac, etnograf i leksikograf snažnim znakom svoga talenta obilježio proteklo stoljeće. Bio je čovjek neograničene mašte, velike energije, ljubavi za zavičaj i stvaralačke snage koja ga je podržala do kraja dugog i plodnog života , u kome ga je vodila jasna misao: "Svojega kraja treba rad imati, nigdar ž njega ne treba bežati".

I zaista, u toj enklavi uz mađarsku granicu, gdje se hektar zemlje otet Dravi i močvarju zlatom plaćao, on je našao razloge za neupitnu "ljubav za lijepo i za život plodni". Imao je teško djetinjstvo i mukotrpnu mladost, ispunjenu siromaštvom, opasnošću, brigama i nedaćama, uskratama i gubitcima svih vrsta, što će sažeti u dva stiha: "Živel sem u dobu sakakvomu, pak sem moral biti kriv i ja nekomu". S četiri razreda osnovne škole, probijao se kao tkalac, nadničar, šumski radnik, poljodjelac, a onda se, kako veli " počel zapirati" u svoj unutrašnji svijet i slikati i zapisivati po svojoj intuiciji, svom nahođenju i svom emotivnom kompasu.

Teško bismo ga mogli smjestiti u okvir HLEBINSKE ŠKOLE, ne samo zbog prostorne distance, već zbog vrlo malih doticaja sa hlebinskim slikarima. Večenaj je u pravom smislu "inzularac", živi, radi raste na svom otoku, bilježi kote, premjerava prostor, izmišlja boje i motive, učeći od prirode i puštajući na volju vizijama koje ga obuzimaju: podravski će kraj napučiti i nastaniti bićima starine i dubine, od prapovijesti do Biblije, od početaka kršćanske civilizacije, do "Gagarinove ere". Mišlju i osjećajima strastveno stoji uz svijet prirode, strahujući za hrastove šume, livade košanice, brazde i potoke, koji će zbog ljudske pohlepe nestajati pod betonom i asfaltom, u silnoj želji za "urbanizacijom". Nestanak tradicijskog načina života doživjet će kao osobni gubitak i udarac.

Zabilježio je kistom i perom čarolije godišnjih doba, velika pananonska podnebesja, stanovnike guštara, šuma i dravskih struja, ptice nebeske , žabice na listu lopoča, magle, oluje, sunčana podneva, mjesečinu i svitanje, kad prsne život u hiljadu pupova, pa srhne prema nebu u granama i lišću, u vriježama i bršljanima, tražeći put prema vječitom Izvoru. Rođenje i Pasiju Krista spustio je na podravski zemljovid, gdje je udomio i Evanđeliste da bi o tome rekli svoj pravorijek. Poput proroka, njegovi su zlatoperi PEVCI nagovještavali zoru čovječanstva i sumrak civilizacije. Napisao je nekoliko tisuća stranica, posebice vodeći računa o svom kajkavskom govoru i pučkoj baštini.

Smatrao je da su ljudi "Božji alati", kojima višnja volja oblikuje zemaljski život i svijet. Valja reći, kako je Ivanovom sviješću i talentom oblikovan ponajljepši friz na hramu hrvatske kulture i njenog naslijeđa. Imao je format velikog stratega i vođe, no "pokorio" je svijet svojim slikama, dospjevši u najprestižnije galerije i visoka mjesta , gdje se čuvaju remek-djela slikarstva. Svijet je došao k njemu, na tu prekodravsku kotu, koju su oči na karti jedva pronalazile i raspoznavale.Imali smo čast dijeliti s njim vrijeme, zavičajnu ljepotu i prijateljstvo, što spada u najveće moguće povlastice.

Naklon i slava tome životu i djelu.

31. siječnja 2020.

SAE vs. Jure Kaštelan | Pjesme koje nisam napisao - Što nisi, ja ću





















SAE vs. JURE KAŠTELAN

Jure Kaštelan: PJESME KOJE NISAM NAPISAO

(Za Nadu)

Pjesme koje nisam napisao nije uzalud raznio vjetar
bile su kao što oblak trenutak bude kao kapi kišne
što se rasprsnu lude čim kamen dotaknu bile su bljesak
trzaj jecaj skok odron pljusak neriječne netjelesne
nevidne nevremene bile su uzdah i dodir i prvi korak
i prvi glas u snu u letu i miris

bile su što su bile a sve su bile i jesu što su bile

pjesme koje nisam napisao nije uzalud odnijela voda
bile su sunce i mjesec i plodovi zemlje i darovi neba
bile su disanje i leptir što umre čim se rodi
sažigala ih vatra a voda ih je skrila bile su
u meni i izvan mene u kovitlacu zvijezda u tebi
one su ruka koja slika a nisu slika

bez njih se u mraku ne bismo prepoznali
bez njih bi zvjerad šumu proklinjala
bez njih vrela ne bi izvirala

bile su što su bile a sve su bile i jesu što su bile
.

Sven Adam Ewin: ŠTO NISI, JA ĆU

(Isto za Nadu)

Što nisi, ja ću. Ovo je pjesma moja,
Za jednu Nadu. Za jednu. I samo za nju!
Mogla je biti i Nada bilo koja,
Drugu zamislit ipak nisam u stanju.

Te pjesme kojih nema, bile su mantra;
Kroz smrt leptira, u vodu su se skrile;
Nenapisane, sažgala ih je vatra;
Bile su pjesme sve ono što su bile.

Mi bismo bez njih tek sučelice stali,
Bez njih bi bili zvjerad. Pustinjski pijesak.
Bez njih u mraku ne bismo prepoznali,
Usne i jecaj… Odron… Zvjezdani bljesak.

Što nisi ja ću. Sonet, rime i metar.
Tvoja i moja pjesma… Uzdah i vjetar.
.
Jure Kaštelan, pjesnik, esejist i prevoditelj (Zakučac kraj Omiša, 18. XII. 1919 — Zagreb, 24. II. 1990).
Nada Subotić Kaštelan, glumica (Bošnjaci kod Županje, 11. listopada 1931. – Zagreb, 28. siječnja 2016.)

Željko Bilankov | Varošem kroz kamenitu


(dvadesetprva kratka priča pisana pretežno šoltanskim dijalektom)

Kako san se samo radova da jopet gremo u Kamenitu. Iz naše Kninske ulice, ni bi dug put do Varoša. Prvo je mater uredila mene malega, pa su se poslin ona i otac obukli kako priliči onima koji gredu u goste. Mejuto, ka i mnoge pute dotad, a i potla, bez pravega razloga stvorili bi niku nervozu prid polazak, pa su se znali deboto svadit radi sitnic. Inšoma, dok su oni pripovidali, kako ne bi tribali zakasnit, ja san priši isprid njih, jer mi je rota bila dobro poznata. Prvo uz Teatar do Plinarske, pa onda kraćin puten kroz jednu kalu, da bi došli do meni drage, Kamenite ulice u kojoj žive naši teta Smiljana i barba Ivo, sa ćeran, Mirjanon i Vesnon. Večeras smo kod njih na rođendanskoj proslavi, pa mi je već u glavi razmišljanje o spizi koju su spremili za nas, pače mene i druge goste, uglavnom rodbinu. Bit će tu virujen, još dice, pa ćemo u niku uru provat uteć vanka da protrčimo i zavirimo u sve kantune tog dila, lipega spli'skog Varoša. Napodan ulice, upadala je u oči jedna kapelica u zidu, uvik lipo narešena od ko zna koga. Eeh da je moja baka Tonka sad s nan, kako bi bila sritna da je vidi, jerbo je ona bila prava virnica, a ne falša, ka mnogi danas. I eto nas već posrid Kamenite, gotovo isprid vrat od Jurjevića kuće.

četvrtak, 30. siječnja 2020.

Tportal 13. put raspisao natječaj za najbolji hrvatski roman


prijava: 15.02.2020.

Tportal je raspisao svoj trinaesti natječaj za književnu nagradu roman@tportal.hr za najbolji hrvatski roman objavljen u prethodnoj godini, a ime dobitnika ili dobitnice 50 tisuća kuna vrijedne nagrade bit će poznato u svibnju.

Ove godine o dobitniku odlučuje peteročlani žiri koji čine prevoditeljica i pjesnikinja Vanda Mikšić, redateljica Anica Tomić, pisac Robert Perišić, psiholog i kolumnist tportala Boris Jokić te kroatistica i predsjednica žirija Andrea Milanko.

Treća nagrada Fric prijedorskom književniku Darku Cvijetiću


ZAGREB, 30. siječnja 2020. (Hina) - Književna nagrada Fric za najbolju knjigu fikcijske proze tjednika Express uručena je u četvrtak u Zagrebu Darku Cvijetiću za roman "Schindlerov lift", knjigu nevjerojatne razorne moći, koja se u ovogodišnjoj konkurenciji po mišljenju žirija izdvojila snagom metafora i pjesničkih slika u priči o porazu ljudskosti.

Rođen je 11. januara 1968. godine u prijedorskom naselju Ljubija Rudnik. Piše pjesme i kratke priče, režiser je i dramaturg u Pozorištu Prijedor. Njegove pjesme su prepjevavane na: francuski, engleski, njemački, slovenski, hebrejski, albanski, mađarski, poljski, makedonski i jidiš. Od 2013. godine uređuje književni blog "Hypomnemata". Član je P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine, Društva pisaca Bosne i Hercegovine i Hrvatskog društva pisaca. (Wikipedija)

Fotografija: Darko Cvijetić

Ružica Miličević | Zemlja mržnje



Mrzili smo i koliko nismo mogli,
jezik kojim smo govorili, one koje smo voljeli.
Ubijali, nadajući se da ćemo tako iskorijeniti one koji nas mrze.
Mi se bojimo onih koje volimo,
zavidimo onima koji nas vole na ljubavi kojom nas ljube.
One koji nas mrze, mrzimo zbog  njihove mržnje.
Grlimo one koje mrzimo, zabijamo im nož u leđa,
plačemo na njihovim grobovima i donosimo cvijeće svojim mrziteljima
Nježni smo u rakiji, mezama i pjesmama.
Rušimo i gradimo, gradimo i rušimo.
Mrzimo se kod kuće, volimo u tuđini
U našoj zemlji je pomrčina, malo tko se sjeti da upali svjetlo.
Naša zajednička vjera je mržnja.
Mi smo ujedinjeni pokret za iseljavanje i mrženje.
Bili smo i prošli, u velikom zanosu, u zemlji mržnje.
Kad dođe vrijeme, u kojem više niko u njoj neće mrziti, ona će biti prazna i zdrava.
Rasanit će se brazde i na livadam otvoriti  pupoljak blagog vjetra.
Sve o čemu smo sanjali, tada će biti moguće.


Milan Drašković | Pohvala poeziji


Autoportret što ga stvori poeta
pod krilom ptice vrhunska je prevara,
džoker karta za tajno društvo sanjara,
da se udahne tamni miris zlog cveta.

Račvastom stazom stupa gvozdena peta!
Poljubac vetra prlji zgažen plod nara,
ranjeni vrt na bolnu smrt zaudara,
a žig pečata, znam, tvoja je osveta.

Poveruješ i vreme teče unazad!
Među mrtvima prave vesti saznaješ,
ptica oživi i legenda zavlada.

Ljubav i kocka aktiviraju hazard,
pravila igre onda kad začuješ
šapat sred jutra u priči jednog grada.

Marica Žanetić Malenica | Bajka za odrasle


U ponoć sam izišla iz kočije ali, kao što već znate od malih nogu, s jednom cipelicom. Druga mi ostade na stubama prelijepa srednjovjekovnog dvorca u kojemu s roditeljima živi naočiti princ s više posjedovnih listova jedan kroz jedan i upravo stasao za ženidbu. Elegantna kočija se namah preobličila u neuglednu bundevu, što zapravo i jest, moja prekrasna nebeskoplava satenska haljina postade pamučna spavačica, što i jest, a zanosna plavuša u mlađahnim godinama sijeda baba, što i jesam.
       
Svejedno, nisam bila tužna jer, srećom, imam čarobni štapić. Pa kad legnem u udoban bijeli kožni krevet, on mi svake noći, s crnim mrakom i prvim krepkim snom, namijeni neku drugu ulogu. Ujutro se budim zadovoljna odigranom rolom i pitam se, s izrazom nedoumice na licu, tko ću biti sljedeće noći?! Za Trnoružicu mi je život prekratak, ne stignem stoljeće prespavati čekajući onaj spasonosni poljubac što iz sna budi i u život vraća. Možda bih mogla biti Snjeguljica lijepa lica i kose crne poput ebanovine? Ali što s onih sedam patuljaka? Trebat će im, za smještaj i hranu, kuhati, prati, peglati, čistiti, ukratko biti reduša. A meni više nije do tih malih kućnih čarolija. Djevojčicu sa žigicama ne bih niti spominjala. Istina, i ja sam sad već siroče bez oca i majke, što u mojim godinama i nije začudno, ali još uvijek gladna nisam pa ne bih po zimi prosjačila. Jedan od razloga jest i što sam zimogrozna, baš jesam. A ni konkurencija nije za podcjenjivanje.

srijeda, 29. siječnja 2020.

Literarno-likovno-filmski natječaj "Kaštelanske štorije 2020."


U povodu Dana Grada Kaštela, Gradska knjižnica Kaštela je i ove godine raspisala Literarno–likovno–filmski natječaj na temu Kaštela pod naslovom „Kaštelanske štorije 2020.“.

Natječaj je otvoren do 12. veljače 2020. godine, a u istome mogu sudjelovati državljani Republike Hrvatske – djeca i odrasli.

Literarni radovi poslani na natječaj (pjesme, priče, crtice, igrokazi, anegdote, putopisi ili eseji inspirirani Kaštelima i životom u Kaštelima – kaštelanska kulturna i prirodna baština, osobe i događaji iz kaštelanske prošlosti, Trpimirova darovnica itd.) mogu biti pisani na hrvatskom književnom jeziku ili dijalektu (čakavici) i šalju se isključivo na adresu elektroničke pošte natjecajkastela@gmail.com s naznakom „Za natječaj KAŠTELANSKE ŠTORIJE“ u obliku Word dokumenta nazvanog:
Ime_Prezime_Naslov.doc ili Ime_Prezime_Naslov.docx, pri čemu literarni rad ne smije biti duži od pet kartica teksta, pisan oblikom slova Times New Roman, veličina 12, prored 1,5.

Naklada Ceres predstavlja | Jurica Novak: Revolveraši


Usred noći, maskirani napadači provaljuju u kuću dječaka Johna Waynea i ubijaju mu roditelje. On pobjegne i kroz želju za osvetom on postaje najpoznatiji i najbrži revolveraš divljeg zapada. Na svome putu upoznaje Mary Jane Watson, koja mu se pridruži u njegovoj pustolovini. John Wayne, Mary Jane Watson i Jesse James, uz pomoć Indijanskog plemena pronalaze ubojice i stvarnu istinu iza ubojstva Johnovih roditelja.

Ovo je klasični vestern koji će u Vama probuditi sjećanje na igru Kauboja i Indijanaca. Provesti vas kroz napetu i uzbudljivu priču koju ćete pročitati u jednome dahu.

Jedna noć dovoljna je da Vam promijeni život. U jednom trenutku bezbrižno spavate, a u drugom sve ste izgubili u plamenu. Dvadeset godina živite sa zastrašujućim prizorima, borite se da budete čovjek koji ste trebali biti. Naravno da ćete pristati kada dobijete zadatak da te iste spriječite u njihovom zlu naumu i nahranite svoju izgladnjelu osvetu, pa i ako treba metak, po metak. Pripremite se za osvetom pokrenutu, oružjem prepunu i ljubavlju ispunjenu priču s divljeg zapada.

Terezija Flegar | Inventura 2019.




Kraj godine zbrojiti treba
Jer nova već odnekud vreba.

Bila je puna nadanja i padanja.
Sitni užici, a više stradanja.

Na muke me ta godina stavljala.
Izazove nove pred mene postavljala.

Dušu mi je baš tiranski mučila.
Puno sam ipak u toj godini naučila.

Malo mi je dala, a puno uzela.
Na kraju mi je i najdražeg oduzela.

Godina je bila puna patnje i boli.
Ispirale su mi oči rijeke od soli.

Mnogo neprospavanih noći i straha.
Puna je bila borbe i bijega od kraha.

Ja nisam ista na toj inventurnoj listi.
Samo su mi rane i ožiljci ostali isti.

Florian Hajdu | Pepeljoliki Feng-huangzi


/ Izlomak /

Dan je bio širokoravničarski letnji vedar, mnogotonalno živovremenski uokviren, naokolo je sve gakalo, cvrkutalo, kokodakalo, šitalo, njištalo, pištalo, lelujalo, šumilo, kukurikalo, mukalo, ljudski govorilo, vikalo, kao iz daljine,a nije, krečeca pesma čardaša se isprekidano čula sa Gezinog amaterskog radija štapokanapskog, sa nekim crnim presijavajućim kvarcom, namagnetisanom šivaćom iglom, i nekoliko žicom povezanih baterija stegnutih u celinu kanapom raspletenog od povodca Šaruljesa vimenom veličine duplog globusa iz škole Šamu Mihalj koja se nalazi u centru, preko puta katoličke crkve sa šiljastim cinoberbojnim krovom, vreme kada crkveno zvono zvoni jače, duze, jer se crkvenjak Joška tada uhvati, više, čvršće, za debelo uže, da se jače odrazi nogama kada klatno udari u dong da bi se ding zvonkije i jače čuo, koje visi do četvrtaste zaokretnice, nalik puževoj kućici,vijugavih stepenica koje vode do četvorosvetnih prozora odakle, na sve strane sveta, pijani Pišta osmatra iznenadne požare u bezbrdovitom selu, do svih salaša, polja i preko staklolike mirnovodne Tise na kojoj mir, i ogledalo za ptice preletuše, remete iznenadna iskakanja karaša, kečiga, crvenperki, grgeča i ponekog brkatog soma koji posle oplodnje zanesen blaženim osećanjima raketira u vazdušni Raj i kao tiski delfin uranja noseći gnjuračke sladostrasne doživljaje, somici u dubinu, iz ozona. Nabojnodebelozidna, sušenom vodenom trskom pokrivena, šestoroprostorijalna kuća sa dvodvorištem i pomoćnom zgradom za životinje, unizana je u poslednju istočnu šoravu ulicu do nasipa priobalja Tise, sa širokim, poput kariranog škotskog kilta, ukockanim pravim ciglopociglanim dvostranim ulicama od koje je baštenskovoćno prednje dvorište razdvajao visoki, slamom i zemljom pomešan nabijeni  zid. Na kraćem delu ravnog  završetka  zida, gde tajno baba Terez, ponekad, kada se zna da će neko doći kasno, sakriva kapijski ključ, između dvovratne kapije i ostatka belookrečenog zida sa žgana umbra coklom  do sledeće Juliškine kuće stajale su dva svetlookeraste, poput knedli sa šlivama u šnenokleu,okrugloformna ispupčenja kojih ranije nije bilo.

Oleg Antonić | Izdaja




Posvećen plovidbi samsarom
katkada sidrit ćeš naslijepo,
suočen s izdajom.

Gledat ćeš olovne zjenice
kako poskakuju fliperom
bježeći k ušima.

Znati da još uvijek živi ste
(šteta je, zapravo, nikakva)
dizat će utrobu.

Klecavom klaunu
jeca pozauna,
tuba će svisnuti,
truba je vrisnula,
blistave darove
grizli bi otrovi,
jamom će zjapiti
grijeh.

Muku ćeš nositi snošljivo
koliko uspjet ćeš disati
lomeći minulo.

Moglo bi postati nesnosno
vjeran da traješ nevjernima,
plijeviš Tao i Te.

Valjat će tebi tad umrijeti,
ili ćeš krotiti krijesove
iz barke slamnate.

Zlo kad u klaunu
brizne pozaunom,
tubom da udara,
trubom da razara,
plameni otrovi
blistave darove
s ljubavlju tale u
pleh.


* Tekst je nastao s glazbom u mislima. Veselu posmrtnicu falšao je ploveći orkestar.

Igor Petrić | 2 + 2 = 5.1 ili tako nešto


(glineni golubovi ne lete visoko)

Snalaziš se. Vidim!
Sasvim ti dobro ide.
Nikog ne trebaš. Sve znaš.
Sam sebi dovoljan.
Kad ne gledaš, zamišljaš
Kad ne slušaš, spavaš.
Čitaš između redaka
i prebireš po mislima protivnika.
Slabije hrabro napadaš.
Jače, mudro izbjegavaš.

Hodaš nezaustavljivo.
Sve prepreke više-manje uspješno svladavaš.
Ponekad zastaneš, onako teatralno
i samo se praviš važan.
Promatraš svjetinu,
njihove navike i običaje kojima se hvale.
Glumiš kako te nešto od toga i zanima.

Čudan je ovaj svijet.
Ti u njemu kao da si oduvijek
i ništa te ne dira, ne zanima.
Možeš stajati nepomičan satima
ili se kretati u svim smjerovima,
slučajno ili namjerno odabranim pravcima.
Bez obzira na uvjete, bez obzira na sve
ti u njemu i dalje uspješno statiraš.
praviš se važan kad treba i kad ne treba
po potrebi glumataš,
malo spavaš,
zajebavaš.

utorak, 28. siječnja 2020.

Izložba Vande Čižmek | Mala retrospektiva



SAE vs. Antun Gustav Matoš | Notturno - Matoševa smrt


A. G. Matoš: NOTTURNO

Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir;
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina.
.
Sven Adam Ewin: MATOŠEVA SMRT

Gle, rascvjetani ljiljan, sa bijelim loknicama,
Nešto lascivno šapnu ružici pored zida.
Ruža se zakikota, zatrepće okicama,
I sva u slatkom grijehu porumeni od stida.

Ah, ljubav cvijeća ne zna - u sobi da je Rabbi,
Sa cjevčicom u grlu, i traži nešto žurno,
I voštanom već rukom još jednom papir zgrabi,
I srknu miris ruže, i napisa „Notturno“.

I kad mu teško pero iz ruku bješe palo
(Pod željeznicom vani tik-takala je šina),
I izdigne se Gustl… još malo… samo malo!

I uđe mu kanila u finiš zadnjeg čina,
Sa fibrom u crescendu tad srce mu je stalo,
I željeznicu već je… progutala daljina.

Eđidija Baldini | Čapan



Ča škičiš
kaj da si crnega vidija?
Di ti je tac
cilu noć bija?

Ča škičiš
kaj da je imbrijagan
i da je osta fregan
brižan, impegulan?

Željko Bilankov | Kako san naša bombu


(dvadeseta kratka priča pisana pretežno šoltanskim dijalektom)

Lipi prolitnji dan suncen je okupa moje Grohote, a ja se zaputi iz materinih prima Kavčini. Tamo su me čekali rojaci Mladen i Dalibor, s kojima san se igra gotovo svaki dan. Naravski, sa sobon san poni male drvene skale, jerbo nigdi nisan iša bez njih, opiturane u zeleno, koje mi je napravi i pokloni očev najboji prijatej, barba Ivo, od milja zvan Džombes, oliti Džombo. Ajme, ča san se pravi važan, jerbo niko od mojih vrsniki u selu ni jema tako ništo. Zamišlja san ka mali, da ću se penjat na njih, naslonjene na kuću i judima popravjat struju...hahahhaa. Ma, prova san radit baš to i sa nikin alaton, buža rupe, po vanjskon dilu kuć.

ponedjeljak, 27. siječnja 2020.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Magdalene Mrčele "Dnevnik 4. A"

Piše: Mirjana Mrkela

Kad budem maturant
   
Na stranu ona izjava: kad odrastem, bit ću penzioner. Danas ne želim znati ništa o vašim budućim zanimanjima. Nego, ozbiljno se pitam, kad zaista počinje razmišljanje o maturi? Mnogo prije srednje škole, čini mi se. Koliko znam, matura je nešto zbog čega učenici nematuranti imaju skraćenu nastavu. Svi ostali se nerviraju, a roditelji plaćaju repeticije. Ali biti maturant, to je nešto veličajno.

Mate Milas | Spone














Molim te izađi, ostavi me sama,
Ja nemam više snage ni za jednu riječ.
Od sve ove vike duša mi se slama,
Jedino još želi u mir samoće prijeć.

Još noćas ja moram, oštar izvuć bičag*,
Prerezat sve spone, zamest svaki trag,
Kao čagalj samac, odlutati planinom,
Nad oblake se skriti, zaogrnut se tišinom.

Al' se bojim, dušo, da ću tamo gore
U huku sjevernjaka čuti zaziv tvoj,
Da obrise će tvoje pisat traci zore
I da nikad više neću - spokoj naći svoj.


Fotografija: Ivan Livajić

_______________________________

*bičag (tur.) – nož

Sonja Kovačević | Tamo gde počinje celo


Nas dvoje se tražiti nećemo
ko moreplovci u potragu kad  pođu za blagom
pastir zbog ovce što ostavi stado
lovac za zverke kad krene tragom
ko Sunce putanju svoju što zna
jedno drugom u susret krenućemo ti i ja
ko posle zime  prolećni dan što dođe
posle života  večni san
neminovno
mi ćemo jedno drugom doći
ko za sve grehe oproštaj
i neće nama biti znak
osmeh lak
pogled ko nagoveštaj dat
il dodira tek vršak
prepoznaćemo se mi tako
što slomljeni oboje jednako
uraslim ožiljcima ličimo
ko dva delića jednoga
u zagrljaju ucelovljeni
mi tek bićemo.

nedjelja, 26. siječnja 2020.

Terezija Flegar | Praznina


U praznini praznog srca
prazno odjekuju prazne riječi.
Prazan je pogled mog praznog oka,
iz praznog ni suza neće poteći.

U prazno kroz prazno gledam,
dok u prazni tonem san.
Prazna je duša i prazno srce
još prazniji čeka me novi dan.

Praznina me cijelu obuzela
i kad ne bi bila tako prazna,
praznina kao praznina,
ne bi bila kazna jer je prazna.


Zvonko Kudelić | Kokošanel br. šest




zgledaš gospodski
furt zrihtan ajnc A
rekel bi čovek – pravi gospon

i se je tak
dok ne progovoriš
a zvučiš kak Winnetou
kad engleski prospika

jedini ti po Schlosserovi štenga
na salatu dojdeš
neznam – ej na andivu il kristalku

a zake glumataš
kad ti ne paše ta rola
ma kak god fini parfem na se nalieval
veruj,
nebu skril žmehku duhu koca

subota, 25. siječnja 2020.

Eđidija Baldini | Švicarac



Brižan krištijan
vero je impegulan
njanka jena dobro mu ne gre
su mu inkanto hitili anke tratore.

Je farmu opra
preštite diga
pensa je delom
impreštano tornati.

Preminuo je Josip Prudeus


Danas, uz tužnu vijest da je moj učitelj Joža Prudeus preminuo u 76. godini, stavljam ove svoje dvije pjesme posljednji put.

Njemu u spomen.

Joža Prudeus (1944. - 2020.)

Pjesnik i patnik. Učitelj i uzor. Sve i svja. Moj prijatelj. Pokoj mu duši.

Zbogom, dragi Joža! Zbogom, dragi čovječe.



Sven Adam Ewin

DUG MOJEMU UČITELJU

(Josipu Prudeusu)

Ja bacih zrno u vlažno, meko,
Bilo je sunca, rosulje, inja,
Ja sve uradih kako si rek'o,
Dragi moj učo iz Sibinja.

Pa ako tuča baš sve mi stuče,
Pa ako voda baš sve poplavi,
Ja ću se sjetiti svoga uče,
Ostat ću njegov učenik pravi!

Ako me spaziš na hladnoj stijeni,
Ja gladni prosjak, tek kost i koža,
Kad budeš s kruhom krenuo k meni,
Ja ću ti reći, dragi Joža:

Pripadam posve drugom soju,
Udijeli meni PJESMU koju.
.

SVJETLO

(Josipu Prudeusu)

Spreman si, kažeš, za svoju zadnju rutu.
Ideš u krčmu. Jesen te pridržava.
Slab si. Ako popiješ još jednu ljutu,
Krenut ćeš koso... A tu je blizu Sava.

Već dugo, dragi, ti nagnut si nad grobom;
Ipak, u srcu, još gajiš nadu malu,
Misliš, proljeće da će vrisnut za tobom?
Ne budi siguran. Sad je u Senegalu.

U srcu tvome leži duboka rana.
Usne ti šapću. I oči tvoje gore.
Pitanja bolna širom su rasijana,
Ali ti više - ne vidiš odgovore.

Ti nešto mrmljaš... Čini se da si reko,
Da si vidio neko svjetlo?... Daleko?
.
Josip Prudeus (Samobor, 21. ožujka 1944.), učitelj hrvatskog jezika i povijesti diplomirao je na PA u Slavonskom Brodu. Učiteljski poziv obnašao u Slavonskom Brodu, Sibinju Rabu, Bregani, Gradanjcima, Noršić Selu, završivši učiteljski radni vijek u OŠ Samobor. Osim spomenutoga, još je radio kao novinar Radio Samoboru, voditelj Centra za kulturu pri NS, te prvi pročelnik za društvene djelatnosti (1991.) u Samoboru.

Utemeljio je Večeri hrvatske ljubavne poezije Vrazovoj Ljubici (1989.) koja je postala tradicionalno lipanjsko okupljanje poštovatelja ljubavnih stihova – stvaratelja i slušatelja. Utemeljitelj je, i prvi urednik, programa za djecu i mladež Hrvatskog katoličkog radija.

Jedan od utemeljitelja Škole dječjeg stvaralaštva - škole za darovite učenike hrvatskih osnovnih škola gdje je radio 33 godine, a Odlukom Ministarstva prosvjete RH imenovan je bio i za glavnog koordinatora rada Novigradskog proljeća. Također sudionik Škole mira (tijekom rata u Mrkoplju). Novinarstvom se bavi od 1968.god. te objavljivao u Vjesniku, Večernjem, Novom listu, Telegramu, Brodskom listu, Samoborskom listu, Samoborskim novinama, Imotskoj krajini, Vukovarskom listu,Radio Zagrebu, Radio Rijeci, Radio Puli, Radio Splitu, Radio Brodu, Radio Samoboru, Kerempuhu, Paradoksu, Čvorku, Glasu Samobora, Našem Samoboru, Glasu koncila, Kani…Pisao za Hrvatski književni list (1966.) i Hrvatski tjednik (1971.), Hrvatsko slovo.
Za djecu piše i objavljuje radove od 1965. god. u Modroj lasti, Smibu, Galebu, Radosti, Pogledu .., te na radio postajama Zagreb, Sljeme, HKR, Sarajevo. Radovima zastupljen u hrvatskim udžbenicima bilo čitankama, pjevankama ili radnim bilježnicama.

Autor je predložaka za 4 hrvatske mise koje uglazbiše mo. Josip Degl' Ivellio, Željko Bradić i Alan Kljajić, libreta za hrvatsku rodoljubavno-ljubavnu operu Samo san (uglazbio Alan Klajić); pasionskog skazanja: Dizma i Gesta. Napisao je pjesme od kojih je oko 150 uglazbljeno, a skladali su ih, između ostalih, Željko Bradić, Arsen Dedić, Siniša Leopold, Pero Gotovac, Emilio Kutleša, Nikica Kalođera, Mirjana Žužić, Mario Mihaljević i Tomislav Jozić, fra Petar Kinderić, Marijan Mlakar, Julije Njikoš. Kao promidžbeni djelatnik, autor je stotine tv spotova, radio poruka, oglasa, povelja, diploma, slogana i imena ( Vatreni, Boroleta, Borosana, Startas, Trinam, Dorina, Mleko z bregov, Bonko, Vupik, Voćko, Dona… Domaće je domaće, Piće naše mladosti, Voće koje teče, „Kad je piješ osjećaš se bolje“ tv spot kiselica' za koju je nagrađen i na međunarodnom festivalu u Cannesu.

Odlaskom u mirovinu darovao je sve što je četvrt stoljeća skupljao u „Zbirku za korist i radost mnogima“ postavljenu u OŠ Samobor. Zbirka sadrži, između ostalog oko 380 slika, 230 keramika , 80 batika, 500 dvd, približno3000 knjiga i dr. Od brojnih nagrada primio je i tri značajne: Nagrada za životno djelo Grada Samobor, (2004.); Državna nagrada, odlukom Hrvatskog sabora - Ivan Filipović za životno djelo; Povelju papa Benedikta XVI. za 60 godina ministriranja ( 2008.), Povelju pape Franje za književno stvaralaštvo duhovnog nadahnuća.
.

Jasmina Burek | Avarah K'Davarah




Moje sjene govore o meni više no ja.
Šutke prolaze kroz zidove
ne gubeći trag

Moje sjene ne dotiču prozore
niti se gube pod koracima .
One lete među zvijezdama i tvore svemire

Nikola Šimić Tonin | Fjodor Mihajlović Dostojevski. Zločin i kazna


MISAONA DIONICA

Mali zapis o velikome djelu: Zločin i kazna (ruski: Преступление и наказание / Prestuplenie i nakazanie) roman ruskog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog izdan 1866. godine u časopisu Ruski vjesnik. Smatra se jednim od najvećih djela ruske književnosti, neće se pogriješiti ako se kaže jednim od najvećih djela svjetske književnosti.

Misaona dionica. Stavljam u fokus velikog i inspirativnog pisca. Dostojevski, duhovni planet – vječna tema i inspiracija. Jednako tako - Zločin i kazna najpoznatiji i najčitaniji roman F. M. Dostojevskog kojim je stekao slavu. Dostojevski u romanu Zločin i kazna dijeli istu temu, grijeha i iskupljenja kao i u svojim romanima Idiot i Braća Karamazovi dok je Silvije Strahimir Kranjčević u svojoj pjesmi Vizija spomenuo Rodiona Romanoviča Raskoljnjikova, glavnog lika ovog romana, te ga je iz lika ubojice plemenitih ciljeva pretvorio u lika revolucionara. Skoro pa u lik „religijskog anarhizma“. Anarhizma kao političke ideologije i religije, sustav vjerovanja.

Siniša Matasović vam predstavlja: Žarka Jovanovskog


Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak (Rimska ulica 27) poziva Vas u ponedjeljak, 27. siječnja s početkom u 18 sati, na prvo ovogodišnje izdanje književne tribine ''Siniša Matasović vam predstavlja''.

Gost je zagrebački pjesnik i književnik Žarko Jovanovski. Razgovarat će se o raznim temama, a naglasak večeri bit će na predstavljanju njegove najnovije poetske knjige Mislim da se ovdje više ništa ne da učiniti, objavljene 2019. godine pri Edicijama Božičević. Uz Matasovića i Jovanovskog, o knjizi će govoriti i urednik Josip Ivanović. 

O Žarku Jovanovskom:

Žarko Jovanovski (Zagreb, 1966.), diplomirao je umjetničku grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1995./96. boravio u Njemačkoj kao gost-student njemačke zaklade za razmjenu studenata DAAD na Kunstakademie u Düsseldorfu u klasi profesora Tony Cragga. Izlagao na grupnim i samostalnim izložbama. 1994. godine dobitnik specijalne nagrade na natječaju za spomenik košarkašu Draženu Petroviću.
Objavio deset knjiga poezije te zbirku kratkih pripovijesti Priče o Lenjinu i Staljinu, koja je 2019. prevedena na ukrajinski jezik. Zastupljen u antologiji suvremene hrvatske ironične poezije Hrvatski pjesnički huligani, objavljene 2018. godine u Ukrajini od tamošnjeg nakladnika Ljuta sprava i nominirane iste godine u finalni izbor za najbolju poetsku knjigu u Ukrajini. Objavljivao literarne radove u više zbornika i časopisa u Hrvatskoj i inozemstvu. Autor strip albuma Mrakci.

Prema njegovu životu HRT je snimio dokumentarac ''Neuspješan skroz''. Frontmen brojnih bivših punk-rock bendova: ElectricŽare, Abnormalan..., kao i šansonjerskog dueta DuoList sa Sašom Vrbatom. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Siniša Matasović, voditelj tribine

petak, 24. siječnja 2020.

Ružica Miličević | Trenutak





Ležimo u hladu lipe, pčela i ja.
Znamo, ne postoji savršen čovjek,
samo savršen trenutak, kad med kapa u čovjeka
i tu ostaje.

Zdenkica Stanec | Vatre Australije 2020. godine


„...PLAMEN koji već mjesecima bukti u Australiji progutao je mnoge gradove, uništio mnoge usjeve i spalio milijune životinja. Od početka požara u rujnu 2019. godine, izgorjelo je 10 milijuna hektara raslinja, a buktinja je ugrozila i živote pola milijardi životinja, od kojih su milijuni mrtvi, dok su mnoge životinje ozlijeđene.

Ljudi širom svijeta pokušavaju pomoći onima koji su izgubili sve u ovim divljim požarima, ali mnogi nisu ni svjesni razmjera štete koja je nanesena...“


Ipak, nakon tjedan dana jedna  je žena, zaposlenica  u lokalnom domu za osobe s posebnim potrebama u malom gradiću istočne Australije konačno mogla odahnuti. Vatra „apokaliptičnih razmjera“ lokalizirana je a zastarjeli novinski članci i objave na web-u samo su podsjećale na stihiju.
Ustala je od stola i krenula u kontrolu štićenika. Prošlo je 10 sati navečer, hodnici su opustjeli, a štićenici spavali u svojim sobama.

Ulaskom u sobu br. 5, ponovo ju je osupnulo sjećanje na misterij kojeg će pamtiti dok je živa.
U kutu skromne prostorije s nekoliko kreveta, dva stola, stolicama i ormarom , promeškoljio se mladić u ranim tridesetima .

Pamtila ga je iz vremena kada je u ustanovu smješten  prije 15 godina.

Predstavljanje knjige Milana Puha o Hrvatima u Brazilu


vrijeme: 29.01.2020. 13 h
mjesto: Zagreb; Hrvatska matica iseljenika, Trg Stjepana Radića 3

Svečano predstavljanje knjige 'Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja' priređivača i autora Milana Puha održat će se u srijedu, 29. siječnja, s početkom u 13 sati, u Hrvatskoj matici iseljenika.

Knjigu će predstaviti:

Inna Moore | Ne bojim se u svojim romanima pojačati seksualnu želju do uzbuđenja



Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Amazon navodi da je Inna Moore pseudonim autorice koja piše erotske i romantične romane dostupne na Wattpadu. Udata je majka dvoje djece i radi u multinacionalnoj kompaniji u Zagrebu. Slobodno vrijeme posvećuje čitanju romantičnih priča, što je rezultiralo novim hobijem – pisanjem.

Od tada, otkako je na Amazonu objavljeno kratko predstavljanje tajanstvene autorice iz Zagreba, za Innu Moore puno se toga promijenilo. Njezin je pseudonim postao zaštitni znak romana s pažljivo odmjerenom kombinacijom erotike i romantike i kad se publika počela navikavati da je Inna Moore podjednako produktivna kao i ostale autorice s kojima dijeli police knjižara, popularna autorica izašla je iz zaklona svog pseudonima i predstavila se imenom i prezimenom. Na promociji u knjižari Hoću knjigu Megastore čitateljice mogle su se uvjeriti da je Inna Moore doista Zagrepčanka i da se zove Ina Špiček.

Dragan Uzelac | James Joyce: "Fineganovo bdenje"


Shadows by the film folk. Masses by the good people. Promptings by Elanio Vitale. Longshots, upcloses, outblacks and stagetolets by Hexenschuss, Coachmaher, Incubone and Rocknarrag. Creations tastefully designed by Madame Berthe Delamode. Dances arranged by Harley Quinn and Coollimbeina. Jests, jokes, jigs and jorums for the Wake lent from the properties of the late cemented Mr T. M. Finnegan R.I.C. Lipmasks and hairwigs by Ouida Nooikke. Limes and Floods by Crooker and Toll. Kopay pibe by Kappa Pedersen. Hoed Pine hat with twentyfour ventholes by Morgen. Bosse and stringbag from Heteroclitheroe’s Endsodds and All Ladies’ Presents. Tree taken for grafted. Rock rent. Phenecian blends and Sourdanian doofpoosts by Shauvesourishe and Wohntbedarft.
Ekspanzivna snaga intelekta modernističkog irskog pisca Džejmsa Džojsa bila je začuđujuća. Bivši student prestižnog irskog Trinity koledža u Dablinu, pisac slavnog romana Ulysses (1922.) koji će promeniti tok savreme književnosti bio je više no osobena, jedinstvena pojava unutar modernističkog sveta umetnosti i književnosti prve polovine 20. veka, književnik koji je svojim delima radikalno menjao tokove savremenog romana rastačući njegovu dotadašnju strukturu svojim eksperimentalnim, pre svega jezičkim inovacijama i književnom tehnikom tzv. struje toka svesti.

četvrtak, 23. siječnja 2020.

Božica Jelušić | O dobrim i lošim samoćama


Postoje dobre i loše samoće, ovisno od toga, jesu li nas zatekle na nogama ili pak "slomljena srca od laži, očaja i osjećaja bespomoćnosti", što veli netko uvijek naš i uvijek drag, utoliko više što stanuje u knjigama. Čovjek je društveno biće - ne nužno i biće gomile - koje svjesno bira samoću da se očisti, prisebi, udalji od vreve, postavi red u uzdrmanim i razasutim stvarima, te da uhvati konce i pronađe razloge zbog kojih će se sutra probuditi i nastaviti neki dosadan i uzaludan posao, na koji ga je osudila inercija ili nedostatak volje.

Nevoljkost, teška nevoljkost. Imali bismo kolač i groš, kad bi to ikako bilo moguće. Društvo je naše ogledalo, u kome se želimo odražavati, i eho našega glasa je to što ponajviše želimo čuti, ma koliko razgovori bili frivolni, banalni i prazni, posuti istrtim klišejima. Postojimo po drugima, puštamo da nas koriste, razvlače i ljute, da kuju zavjere i prikraćuju nas za sve što nam doista nešto znači.

Predstavljanje knjige Gorana Pavlića 'Glembajevi: dvojno čitanje'


vrijeme: 28.01.2020. 19 h
mjesto: Zagreb; dvorana F22, Frankopanska 22)

Predstavljanje knjige Gorana Pavlića 'Glembajevi: dvojno čitanje' održat će se u utorak, 28. siječnja, u 19 sati, u dvorani F22 (Frankopanska 22). Knjigu će predstaviti izv. prof. dr. Marina Protrka Štimec i izv. prof. dr. David Šporer.

Pavlić u pristupu Krleži osporava u hrvatskoj teatrologiji uvriježenu kulturalističku perspektivu, posežući za Bourdieuovom metodom „dvojnoga čitanja“. Umjesto trasiranja analogija između književnih motiva i kulturne situacije, „dvojnim čitanjem“ Krležinih književnih i esejističkih tekstova autor analizira u kojoj se mjeri drame i prozni fragmenti o Glembajevima mogu interpretirati kao „politički ili političko-ekonomski traktati čvrsto utemeljeni u marksizmu.“ Na temelju Lukácsevih uvida o buržujskoj naravi moderne drame Pavlić ukazuje na to kako kontradikcije inherentne kapitalističkom sistemu svoj primjereni umjetnički izraz dobivaju upravo u dramskom ciklusu o Glembajevima.

Iz knjige:

Besplatna razmjena knjiga i časopisa 2020.


vrijeme: 25.01.2020. 11-17 h
mjesto: Zagreb; Hrvatsko društvo pisaca, Basaričekova 24

U subotu, 25. siječnja, od 11 do 17 sati, u Hrvatskom društvu pisaca, na Gornjem gradu (Basaričekova 24) održat će se 15. besplatna razmjena knjiga i časopisa na hrvatskom i inim jezicima. Ulaz je slobodan!

Nemojmo se ni ove godine samo bespomoćno  žaliti  na višak knjiga i časopisa na podu ili pod krevetom, na tavanu, i u podrumu!
 
Možda i ove godine baš taj nas višak netko želi!
 
Knjige i časopisi mogu se donijeti (i uzeti) na dan razmjene, ali se mogu donositi i u međuvremenu, svaki radni dan od 09 do 15 sati.
 
Kontakti:
tel. 01/487 64 63

Vinkovci i željeznica vole se javno | Predstava koja budi sjećanja na vinkovački željeznički kolodvor, i vrijeme kada je on bio jedan od najvećih željezničkih čvorišta, nastala je prema romanu Ivane Šojat




Vinkovci, 23.siječnja 2020.: „Štajga“ je predstava posvećena vinkovačkom kolodvoru, simbolu grada Vinkovaca. Obuhvaća povijesni prikaz života Vinkovačke željezničke stanice od osnutka do današnjih dana, kroz sudbine likova, na pomalo neobičan način. Kroz sudbine i priče jedne obitelji biti će prikazano koliki je bio utjecaj željeznice na njihove živote.

Darija Žilić | Sunce, iznenada



Bljesak izvana, na police s knjigama, tvar izvučena. Na zrak. Dimna zavjesa iza pulta.
Oslabljeni zvukovi s ulice, radio, pa tišina.
Dan bez rasporeda, nije krah, nije kataklizma.
Sakupljaj pjesme u džakove, kao zrno, sjeme
Ptice. U virtualnim boxovima lageri smeća,
Na zrak, na prazne ulice. I raste drvo bez
Represije, zrake Sunca, umor oka, obnova
Izvora, odnekud voda istječe, vlaga bića,
Meki dodir kože, živost koju bol ne sječe,
Par mačaka, na krevetu leži, režanjem tihim
Jedna drugu nježno opominje.

Duško Babić | Čežnja


Ne mogu više bez tebe
pjesmo moja
razdiru me tugovanja
bez jasnih tragova
kao da je u meni škrinja
sa svim mukama svijeta
zločini
preljub
pustošenja
krici razdvojenih duša
presječenih u najnježnijem zagrljaju
koji nikada nisu dospjeli okusiti
zbog nekog tajanstvenog doušnika Nesreće
kobi zaleđene u oštre oči
hladnog vremena
u nestajanju
ne pitaj me za sutra
ako te u njemu nema
postelja će i ove noći
ostati zgužvana željama
grizem u tvoje meso
pogledaj me
još jednom
poljupcima ću dati
kao stihovima
krv
da nas ubiju
žestinom strasti
za kraj.

Terezija Flegar | Pahuljica zalutalica



Jedna pahuljica imena Zalutalica
izgubila se na putu do jaslica.
Zalutala je u kolo svojih sestrica.
Ples je s njima sjeverni otplesala
ali na zemlju sletjeti ona nije smjela,
zato je na granu golog drveta sjela.

Željku Krušlinu – Kruški nagrada „Zvonimir Golob“


Nagrada za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu „Zvonimir Golob“ ove je godine pripala Željku Krušlinu – Kruški za pjesmu „Romanca“.

Na natječaj, koji tradicionalno organizira Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.), svoje radove poslalo je 187 autora, iz Hrvatske, BiH, Makedonije, Austrije, Kanade, Australije…

Nagrada se sastoji od „Velike zlatne plakete -Zvonimir Golob“, a dosad su je uz ostale primili i: Enes Kišević, Zlatko Tomičić, Luko Paljetak, Drago Štambuk, Božica Jelušić, Lidija Bajuk, Alka Vuica, Stanka Gjurić, Željko Krznarić, Miro Gavran i drugi.

S obzirom na veliki broj prispjelih radova, prosudbeni sud (Josip Palada, Mladen Pavković i Ivica Matošević) pohvali je pjesme: Fabijana Lovrića (Knin), Mile Željeznjak (Čakovec), Josipa Pavičića (Zagreb), Marine Kljajo-Radić (Mostar), Gorana Gatalice (Zagreb); Ljerke Toth – Naumove (Skoplje), Sonje Zubović (Zagreb), Ljubice Ribić (Varaždin) i Božidara Brezinščaka –Bagole (Hum na Sutli).

Svečano uručenje priznanja Željku Krušlinu –Kruški bit će 18. veljače 2020. u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu, a u povodu rođenja velikog hrvatskog pjesnika Zvonimira Goloba (Koprivnica, 19. 2. 1927.- Zagreb, 1. 6. 1997.).
UHBDR91.

Željko Bilankov | Čuvanje barbe Lovre


(devetnaesta kratka priča pisana pretežno šoltanskim dijalektom)

Kad niko umre, rodbina bi, prima starin običajima, pače virovanjima, čuvala mrca po noći, prin sutrašnjeg sprovoda. Tako je bilo i ovi put, kad je ta, ne baš lipa odluka pala na moga oca Marina i njegova brata Tonča. Tribali su čuvat barbu Lovru, brata njiova oca. Iz ditinjstva ga pamtin, ka višjeg, mršavog čovika, slabe kose i jakih vilic. Iako star, ima je lipu kožu na licu, ka i svi Bilankovi. Za razliku od njegove žene, susretljive tete Marice, ritko bi se smija. Mi dica, uglavnon rojaci, znali bi u njegovon, donjen dilu naše zajedniške kuće, za velikin stolon igrat na karte ili se hlihlišćat od pustih ludorij.

Milan Drašković | Tražeći samotnog letača


Negde posle Japetusa
vesti su bile povoljne

Ulazeći u galaktički tunel
nije nam bilo svejedno

Toliko... toliko zvezda

Tražeći Samotnog letača
legendu koja traje
u našim srcima
u našim snovima

Vreme zvezdane čednosti
prošlo je tako brzo
tako neosetno

Tražeći  Samotnog letača
već dugo ga tražeći
u dubini duše želeći
da ga ne pronađemo

Božica Jelušić | Zapisano po mrazu


Bilo je neko vrijeme prije mraza,
U našem polju strast je zlato žela.
Ja ko u letu strelasta libela,
Ti kao šaren pjetlić s vjetrokaza.

Snovi su bili čudesni fraktali;
U noćnoj pređi ispredosmo priče.
I ko da vrijeme kazaljke ne miče,
O slobodnom smo duhu mudrovali.

Mahovina se hvatala na klupi,
Gdje kušali smo vode iz bunara.
Tvoj štap na pijesku u letu našara:
"Jeftino sve je što tvrd novčić kupi!".

Nekako mi se omaklo sa smijehom,
Da nisam pčela voskom optočena.
Kraj stare kuće prođosmo tog trena:
Grbava leđa svila se nad lijehom.

Pegaza mog' ne promaši potkivač,
I usred zime nađoh se bez stana,
Gledajuć gdje se širi sa svih strana
Od šetland vune pahuljast pokrivač...

22. siječnja 2020.
Flora Green

Fotografije: Arhiva /Ivan Nivan

srijeda, 22. siječnja 2020.

Objavljeno dvojezično latinsko-hrvatsko izdanje 'Davidijade' Marka Marulića



Kritičko dvojezično latinsko-hrvatsko izdanje epa Marka Marulića 'Davidijada', usredotočena na starozavjetnu priču o kralju Davidu i njegovu životu, objavila je u sklopu svoga niza 'Stoljeća hrvatske književnosti', kao drugi od tri sveska Marulićevih djela, Matica hrvatska u Zagrebu.

Knjigu je priredio marulolog Bratislav Lučin, a latinski tekst je priredio, preveo na hrvatski jezik, komentirao i dodao kazala Branimir Glavičić.
"Davidijada" je, ističe nakladnik, najambicioznije, najopsežnije i najvažnije Marulićevo djelo na latinskome jeziku.

Eđidija Baldini | MENDULA I ORIH


Razmaha se Orih
na sve strane
granama je mlatija
sve je liste rashitija

Gabi Novak i Matija Dedić na tribini Žive knjige


vrijeme: 23.01.2020. 19 h
mjesto: Zagreb; Gradska knjižnica, Galerija Kupola, Starčevićev trg 6

U četvrtak, 23. siječnja, s početkom u 19 sati, u Gradskoj knjižnici, Galerija Kupola, održat će se tribina Žive knjige. Gosti tribine su pjevačica Gabi Novak i njezin sin, glazbenik Matija Dedić.

Jeste li znali da knjige mogu i – razgovarati? Ako niste, pokazat ćemo vam da one mogu biti jako dobri sugovornici, da svaka knjiga ima glas kojim može pričati svoju priču, odgovarati na vaša pitanja, pozorno slušati što imate za reći… Stoga ćemo vam s veseljem predstaviti naše dvije živopisne žive knjige - gostuju: Gabi Novak i Matija Dedić.
 
Zavirite u naše dvije žive knjige i razgovarajte s njima!

Natječaj za dodjelu 'Nagrade Iso Velikanović' za 2019.


prijava: 14.02.2020.

„Nagrada Iso Velikanović“ dodjeljuje se kao nagrada Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja u području prevodilaštva u Republici Hrvatskoj. Natječaj raspisuje Odbor „Nagrade Iso Velikanović“, a prijedlozi se primaju do 14. veljače 2020.

Mate Milas | Zimska zora


Fotografija: Luka Kujundžić










Zima je, oče, mrkla je noć,
Noge mi spliću magloviti kraci,
Ja ne znam nà koju stranu poć,
Okò mene samo tmurni neznanci.

Ma pogledaj bolje, sunce se rađa,
U maglenim prstima sjaj je žut,
Neznanac je svaki plašljiva lađa,
Baš kao ì ti traži svoj put.

U promrzlo jutro, kalež vedrine
Stavi u srce, ko ù svet hram,
U biću je svakom iskra topline
Budi ko vjetar što raspiri plam.

Aleksandar Horvat | Atlantida




Ruše nam se dani u slijedu strogom,
koferi antikni puni zluradosti,
u njima je prošlost nagažena nogom,
rastrgane knjige, skamenjene kosti.

Koraci su bolni, a sadašnjost šepa,
sanjamo budućnost oborenog čela,
prošlost je bučna, misao je slijepa,
amplituda bunta na šutnju se svela.

Ruše nam se dani, domine u nizu,
u stoljeće prošlo čvrsto usidreni,
nije bilo sreće, a bili smo blizu,
spasi se tko može. Promisli i kreni!

Možda nam se misli susretnu i slože,
pa se opet arka otisne od hridi,
neko novo doba čuvam ispod kože,
napinjem jedra u susret Atlantidi.

Sven Adam Ewin | Skaska o purpur cvijetu



I živio je čovjek u dalekom Sibiru.
I imao je posjed i imao je dveri.
I življaše sa svima u skladu i u miru.
I trgovac je bio. I imo je tri kćeri.

I bogat bješe vrlo. Ta nema čega nema.
I sobe pune srebra. I zlata pune kese.
I evo, na put dalek, on upravo se sprema.
I pita kćeri što bi - da s puta im donese.

A prva reče, krunu! I plašt sa zlatnom lirom.
I ogrlicu tešku od koraljnoga niza.
A druga ogledalce i češalj sa safirom,
Dok treća (i najmlađa)... tek cvijetak od grimiza.

Tanja Ocelič | Vatra, voda, život


Šta očekuješ od boginje koja već nosi opekotine u sebi?

- buktanje tijela kroz crvenu suknju
- poruku u dimu mrtvog kratera
- probuđenu erupciju grijeha i vode

život?

otplesala je ona sve svoje vatre
korakom prokletstva po užarenoj magmi

nanizala ljubav na duge godine
na početku ogrlice otpalog cvijeća

hula dodirom vječnog Pakla
plamen po plamen
postaješ njen kamen

havajski fenomen oko njenog vrata

utorak, 21. siječnja 2020.

Oleg Antonić | Pjesnici – Čuđenje – Nicanje – Krijesnice





(o stoljetnici preobraženja)

Pjesnici

Pjesnici su čuđenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari

Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu

(Antun Branko Šimić)

Čuđenje

Čuđenje jest ozeblina svijetu

Skrutnuta se struja sebeljubljem boči
prostrano u tromom traje mimo stvari

Naglasivši tijelo
u tečenju što ga nagovara da huči
čuđenje jest vjerno opiranje svijetu

Nicanje

Nicanje jest uzdarje u svijetu

Strujnicama netko nekim čudom sroči
jezike za cjelov u susretu stvari

Ugodivši strune
na okružje koje supostoji da zvuči
nicanje jest melem ozeblome svijetu

Krijesnice

Krijesnice su nicanja u svijetu

One vape zemljom i njihove oči
sićušne i slušne kapnu k svjetlu stvari

Niotkuda vlažne
u nesvijesti klica zazrcale se luči
krijesnice bi stalno listale u svijetu

(Oleg Antonić; blagodareći Antunu Branku Šimiću)

Sonja Kovačević | Ja sam s tobom dete


Osamdeset mi je godina i šest
Ruka mi drhti
Dok na lice na oči na usne
Krive se linije spuštaju
na dole sve niže
bez ogledala
Na dnu svoga tela
Od kostiju žila i prevoja
Prahom – ko zna od kad - starim
bojama nezemljanim tonovima vedrim
šminkam se
masku skidam
Lepa da budem- istina- gola
neprilično je
kaže mi majka
U tim godinama - šminkati se
Rekla bi ona
A ko te sad gleda
Kome stalo
U drugoj sobi on
Budan od boga mi
Moja od početka si kraj mene lezi samo lepa si
ostani samnom zauvek sni

Denis Kožljan | Ča je to


novo lito, a stare navade,
hita se z pištole,
dica prez rišpeta,
kulture nideri,
vrag je doša po svoje,
pak ča če naprid biti,
kadi su finile kante i plesi,
kamo gre svit,
zbaštardalo se vrime,
pozabljene regule,
lazno ni, delo pita,
dite rove u zikvi,
zima umisto teplega mlika,
voganj požera je po zemlje,
na kega hiti krivicu, svi su
od svega digli ruke i noge,
ča je to....niman kega poskusiti,
niman se kemu potužiti...
prokleta mati ušla je kako črni
batun i stere sve prid sobun....

____________________________

navade-navike
ča-što
prez rišpeta-bez respekta
nideri-nigdje
kadi-gdje
finile-završile
kante-pjesme
plesi-plesovi
pozabljene-zaboravljene
regule-pravila
zbaštardalo-poremetilo
ni lazno-nema vremena
voganj-vatra
požera-progutao
hiti-baciti
rove-dere se, plače jako
zikvi-krevetiću
poskusiti-propitati
potužiti-pojadati
batun-dugme




ponedjeljak, 20. siječnja 2020.

Sandorfov Mini Maraton: dobitnici Nagrade Europske unije za književnost


vrijeme: 21.01.2020. - 22.01.2020.
mjesto: Zagreb; Književni klub Booksa, Martićeva 14d

Dvodnevno književno događanje u organizaciji Sandorfa i Bookse: Sandorfov mini maraton, uz predstavljanje dobitnika Nagrade Europske unije za književnost i razgovor o knjigama, održat će se 21. i 22. siječnja.

Raspored:

Teatar Poco Loco vraća se u Centar za kulturu Trešnjevka | Čaroliju knjiga otkrivaju „Čudesne stranice male Danice“


Zagreb, 20. siječnja 2020. – Teatar Poco Loco vraća se u Centru za kulturu Trešnjevka u subotu 25. siječnja 2020. u 11 sati s predstavom za namjenjenu prvenstveno djeci od 5 do 10 godina „Čudesne stranice male Danice“, koju je po tekstu Dunje Fajdić režirala Morana Dolenc.

Predstava, u kojoj igraju Zrinka Kušević, te u alternaciji Maja Kovač i Maja Katić, kako kažu iz Poca Loca govori:  "O zabrinutoj mami. O djevojčici. O crtićima koji se ne žele ugasiti. O mašti koju treba spasiti! Znate li kako? Mama zna! Prvo treba zaključati ekrane. Dohvatiti knjigu. Otvoriti korice i … evo je! Čarolija slova! Svaka stranica – avantura nova! A tko se sve tamo krije? Profesor i rijetka ptica (za enciklopediju kratka skica). Neobično drvo i par čudaka (iznenadnih pjesnika). Julija s teleskopom i dadilja s jastukom (toliko stara priča da vam se neće dati ponovno je slušati). I na samom kraju povratak na početak. Likovi isti ali malo drugačiji. Kad čitaš, to ti je tako! Svako se biće promijeni zbog neke priče."

Međunarodni kazališni projekt Yes We Are In (Erasmus+)








Zagreb,  20. siječnja 2020. - Centar za kulturu Trešnjevka od 12. do 19. siječnja ugostio je 25 umjetnika s intelektualnim oštećenjima iz Sjeverne Irske (University of Atypical, Belfast), Engleske (University of Woolverhampton), Finske (ACCAC, Tampere), Belgije (De Zeyp, Brussels) i Hrvatske (Centar za kulturu Trešnjevka, Zagreb), kako bi održali zajedničke probe za predstavu nastalu u skopu projekta "Yes We Are In". Projekt je to koji potiče umjetničko stvaranje i tehnološko obrazovanje osoba s intelektualnim oštećenjima. Posebnost predstave koja će nastati kao rezultat rada na projektu je što će se izvoditi paralelno u pet zemalja te će u svakoj zemlji publika ostale četiri zemlje gledati putem livestreama. Implementacija je to suvremenih tehnologija u kazališnu izvedbu, kakvu rijetko susrećemo i u profesionalnim kazalištima u svijetu.

Prve zajedniče probe održale su se prošloga siječnja u De Hanu u Belgiji, a kao i prošlotjedne probe u Zagrebu odvile su se bod budnim okom glavne redateljice Dahlije Pessemiers (Belgija) te koredatelja Davida Calverta (Sjeverna Irska), Wendy Harper (Engleska), Jarma Sköna (Finska), Emilie De Roo (Belgija) te Frane Marije Vranković i Lovre Krsnika (Hrvatska).

Tjedan dana u Zagrebu ova međunarodna ekipa vježbala je komunikaciju putem livestreama te mogućnost igranja jedinstvene kazališne scene na pet različitih lokacija. Zahtjevan je to trogodišnji kazališni eksperiment financiran iz Erazmus plus sredstava, čija će finalna predstava biti izvedena u siječnju 2021. godine. Važnost projekta prepoznao je Grad Zagreb pa su prezentaciji projekta nazočile gđa. Marinka Bakula – Anđelić, pomoćnica pročelnice GU za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom (koja će ujedno i pozdraviti), i gđa. Suzica Bušljeta, viša stručna savjetnica pročelnice GU za kulturu.


Više o projektu i kratke video snimke nalaze se na: Yes We Are In

Kazalište Mala scena | Mjesečni raspored za veljaču 2020.


https://3.bp.blogspot.com/-C7mX5bt6Z10/WHNJfb7bwrI/AAAAAAAAC48/UxZy3biU2Sgu5Swzx7X5pTgybcbyScOjgCPcB/s320/Program%2BMala%2Bscena%2Bcopy.pngSubota, 1.2.2020
u 10 i 11:30 sati
Morana Dolenc i Buga Marija Šimić: Priča o glasu, redateljica: Morana Dolenc, igra: Buga Marija Šimić. Predstava je namijenjena djeci od 1,5 do 5 godina.

u 17 sati
Kristina Gavran: Priča o velikom i malom, redateljica: Svetlana Patafta, igra: Svetlana Patafta. Predstava je namijenjena djeci od 1,5 do 5 godina.

Utorak, 4.2.2020.
u 10 sati
Tom Lycos i Stefo Nantsou: Kamenje, redatelj: Ivica Šimić, igraju: Marko Hergešić i Petar Atanasoski. Predstava je namijenjena mladima od 10 godina naviše.

Mirjana Mrkela daruje čitateljima časopisa | Ljubavne pjesme


Natjecati se mogu svi čitatelji koji imaju i koji nemaju facebook profil.

Molimo da osim imena i prezimena, u komentaru ispod ove objave, ne upisujete ništa drugo kao što su srca, smajlići i tome slično.

Ukoliko želite ovu knjigu, a nemate facebook profil ili iz bilo kojeg drugog razloga se ne želite natjecati preko facebooka, molimo da nam se javite e-mailom i ostavite samo svoje ime i prezime.

Knjiga obuhvaća sedamdesetak lirskih pjesama ljubavne tematike, te recenziju znamenitoga književnoga kritičara Seada Begovića.

Dobitnik će biti izabran programom Random.

Natječaj je otvoren zaključno s 20.1.2020. u 20,00 sati.
Natjecati se mogu čitatelji iz cijele regije.

Sretno!

Božica Jelušić | Trebaš nekom


Trebaš nekom, kad je večer tamna,
Kad su zvijezde od dragulja skuplje.
Gori srce poput krova slamna,
Dok se sove uvlače u duplje.

Trebaš jako, k'o orah u medu,
Da daš snage tom, što snijeg razgrće.
Tko te vidi kao Andromedu,
Dok u duhu svoj život obrće.

Trebaš hitno, k'o zavoj na ranu,
Onom, čiji javornjak sad ruji.
Tko te nađe kao ptica granu,
Na koju se spusti u oluji.

Spominje te vidovita voda,
Dok olovo u nju tone sporo.
Na porubu zavijena svoda,
Ti napiši da ćeš doći skoro!

14. siječnja 2018.
Flora Green
Fotografija: Arhiva B. J.