Natječaj za najljepše ljubavno pismo

Valentinovo

Ljubavna pisma. Pustite mašti na volju. Zamislite... Poželite... Ali neka ne bude sladunjavo.

Pismo može imati najviše 500 riječi da ne "udavite" svoje prave ili zamišljene ljubavi. Neka bude kratko ali neka vas pamte...

Zadnji dan do kada će se primati pisma je 5.2.2017. u 23:59.

Pisma slati na e-mail: casopis.kvaka@gmail.com

Obavezno upisati: Predmet / Subject: Valentinovo 2017

Najljepša pisma bit će objavljena.

Nagrada „Edo Budiša“ | Natječaj

GRADSKA KNJIŽNICA PAZIN, Pazin, Šetalište Pazinske gimnazije 1a, koja upravlja Kućom za pisce – Hižom od besid, dana 31. siječnja 2017. godine, objavljuje

NATJEČAJ

ZA PREDLAGANJE KANDIDATA / KANDIDATKINJE
ZA DODJELU NAGRADE „EDO BUDIŠA“

1. Godišnja književna nagrada  Istarske županije – Regione Istriana „Edo Budiša“ dodjeljuje se u spomen na rovinjskog književnika Eda Budišu (1958-1984), čije je djelo unatoč preranoj smrti ostavilo snažno i prepoznatljivo nasljeđe u istarskoj i hrvatskoj književnosti, pogotovo u kratkim pripovjedačkim formama.

2. Nagrada „Edo Budiša“ dodjeljuje se jednom godišnje autoru/ici do 35 godina starosti kojemu/kojoj je u 2016. godini objavljena zbirka kratkih priča na području s kojeg nije potreban prijevod na hrvatski jezik (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora).

3. Za nagradu „Edo Budiša“ mogu konkurirati i autori/ice do 35 godina starosti iz zemalja srednje i jugoistočne Europe ako im je zbirka priča prevedena na neki od jezika iz točke 2.

4. Nagrada „Edo Budiša“ sastoji se od jednomjesečnog boravka u Kući za pisce – Hiži od besid (u daljnjem tekstu: Kuća) i jednokratne novčane nagrade od 1.000,00 eura, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB-a za devize, na dan sklapanja ugovora između Gradske knjižnice Pazin i nagrađenog/e kandidata odnosno kandidatkinje.

5. Dobitnik/ica nagrade „Edo Budiša“ boravak u Kući mora realizirati u jednokratnom terminu u roku od godine dana od dodjeljivanja nagrade, u dogovoru s domaćinima nastupiti na barem jednoj književnoj večeri tijekom boravka u Kući te ostaviti jedan svoj kraći prozni tekst za potrebe Kuće.

6. Prijedlozi za nagradu „Edo Budiša“ podnose se pisanim obrazloženjem uz koje treba poslati pet primjeraka zbirke priča predloženog autora/ice na adresu Knjižnice, te u pdf-u na e-mail
kucazapisce@gmail.com.

Poštanska adresa je:

Gradska knjižnica Pazin
(za nagradu „Edo Budiša“)
Šetalište Pazinske gimnazije 1a
52000 Pazin
Hrvatska

7. Rok za slanje prijedloga za nagradu „Edo Budiša“ je 2. ožujka 2017. godine.

8. Prijedloge mogu podnositi autori/ice te nakladnici/ice ili urednici/ice, ali uz potvrđeni pristanak autora/ice da će u slučaju dodjele Nagradu prihvatiti i boraviti u Kući.

9. Pristigle prijedloge vrednuje Komisija za dodjelu nagrade „Edo Budiša“.

10. Dobitnik/ica nagrade „Edo Budiša“ bit će javno proglašen/a u sklopu programa rada Kuće za pisce – Hiže od besid tijekom lipnja 2017. godine.

Sonja Smolec | Čovjek luk

Niste li se i vi nebrojeno puta začudili kako vas već pri prvom susretu osoba podsjeća na neku od životinja? Kako u izrazu lica ili stavu tijela ima nešto šumsko, animalno? Možda je to bio vuk, lisica, medvjed ...ili ...oh, da ...mene su neki ljudi neodoljivo podsjećali na gmazove, oni simpatičniji, ne znam zašto, na kornjače. Možda zato što mi one izgledaju bezopasno. I uvijek izgledaju kao da se smiješe. A onda, prije dosta godina srela sam čovjeka i odmah pomislila - luk. Da, ne nikakva životinja nego - luk!

Scenografska radionica u zmajevom gnijezdu

Ove nedjelje, 5. veljače od 17 sati, u Zmajevom gnijezdu na programu je prva scenografska radionica „Medo i klavir“. 

Radionica je namijenjena djeci starijoj od 5 godina, a u 60 minuta polaznici će uz stručno vodstvo izrađivati šumu, grad i maske šumskih stvorenja od kartona.

Polaznici će zajedno s cijelim autorskim timom Tigar teatra raditi na scenografiji koju će od ožujka moći gledati u istoimenoj predstavi na Medveščaku 2.

Na samome završetku radionice, djeca će imati priliku vidjeti kako se glumci Igor Baksa - Medo i Rok Jurčić - Zec snalaze s novim scenskim elementima te otkrivajući šumske zvukove uz pomoć glazbe, kao i međusobno prijateljstvo, tragaju za svojim mjestom u svijetu.

Broj polaznika je ograničen na 30 mjesta, a prijave se primaju online na stranici Male scene ili Zmajevog gnijezda, telefonski na 01/4683352 ili putem e-pošte na info@zmajevo-gnijezdo.hr.

Ovo je treća u nizu radionica koje se od ove godine nalaze na programu Zmajevog gnijezda. Održane su akrobatska „Cirkusko učilište“ Triko Cirkus Teatra te dramska „Od ideje do izvedbe“ Teatra Puna kuća.

Vidimo se u Zmajevom gnijezdu jer kad predstave nema, Zmajevi radionice vode!

Sebastijan Kalinski | Zamisli osobu

Zamisli osobu
Dragu osobu
Zamisli kako se smije
Kako su joj oči stisnute
Kako su joj ruke leteće
Zamisli kako iz njih riječi
lelujaju i dotiču te
Prolaze prstima
Ulaze u tebe
Upijaju tvoj znoj.
I zamisli da kada odlaze od tebe
uzimaju čemer
Uzimaju strah i sram

Boris Marić | Pepeo

Balvani razbacani u blatu
Željno čekaju da izgore
Bez jedinstva grana u zanosnom cvatu
Bez snage da ponovo progovore
Glasom miroljubivog nokturna
Vjetar suši guste sokove
Snovi ubiru plodove
Peć je urna.

Lada Vukić „Specijalna potreba“ | Zadar 8. veljače 2017.

Izdavačka kuća V.B.Z. s veseljem Vas poziva na predstavljanje knjige:

Lada Vukić „Specijalna potreba“

dobitnica V.B.Z.-a i Tisak medije za najbolji roman 2016. godine 

Srijeda, 8. veljače 2017. godine u 18:15 sati
Studentski klub "Božo Lerotić"
Ul. Ruđera Boškovića 5, Zadar

O knjizi će govoriti:
autorica Lada Vukić,
urednik knjige Drago Glamuzina i Želimir Periš

Radujemo se Vašem dolasku!

Književnost uživo 2017. | Gradska pričaonica

Gradska pričaonica
dodatni broj časopisa Književnost uživo 2017.

Promocija će se održati 3.2.2017. petak
17:00 do 19:00
Križanićeva 6A, Rijeka, Croatia

Gradska pričaonica nastala je spontano (a kako bi drukčije i nastala), u razgovoru o tome na koji bismo način mi odrasli mogli pristupiti najmlađim sugrađanima, a da nam oni iskreno progovore o svojim, generacijski bitnim temama. Dogovor je pao: neka to bude Gradska pričaonica.

Rečeno-učinjeno.

Natječaj za nagrade Dana hrvatske knjige

vrijeme: 30.01.2017.
prijava: 10.2.2017..
mjesto: Trg bana Jelačića 7/I, Zagreb
organizator: Društvo hrvatskih književnika

Društvo hrvatskih književnika raspisuje natječaj za nagrade Dana hrvatske knjige
s rokom prijave do 10. veljače.

JUDITA
za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini, posebno o humanističko-renesansnoj, u 2016. godini

DAVIDIAS
za najbolji prijevod djela iz hrvatske književne baštine na strane jezike ili najbolju knjigu odnosno studiju inozemnog kroatista o hrvatskoj književnoj baštini u 2016. godini

SLAVIĆ
za najbolji autorski knjigom objavljeni prvijenac u 2016. godini


U obzir će se uzeti knjige koje autori ili nakladnici u 5 (pet) primjeraka dostave do 10. veljače 2017. na adresu:

Društvo hrvatskih književnika
- za Nagrade Dana hrvatske knjige
Trg bana Jelačića 7/I
10000 Zagreb

Sven Adam Ewin | Što nisi, ja ću

Pjesma za pjesmu. Ovo je pjesma moja
Za moju dragu. Za jednu. I samo za nju!
Mogla je biti i draga bilo koja,
No ja drugu zamislit nisam u stanju.

Sve moje pjesme bile su za nju mantra;
Kroz smrt leptírâ, u vodu su se skrile;
Nenapisane, sažgala ih je vatra;
Bile su pjesme sve ono što su bile.

Mi bismo bez njih tek sučelice stali.
Bez njih bi bili zvjerad. Pustinjski pijesak.
Bez njih u mraku ne bismo prepoznali
Usne i jecaj… Odron… Zvjezdani bljesak.

Što nisi ja ću. Sonet, rime i metar.
Tvoja i moja pjesma… Uzdah i vjetar.

Mirnes Modrić | Jesen

S jeseni sve moje žudnje procvjetaju. Dok bi jesen bronzom bojila krajeve mog sela, ja pun rana često sam budan, rosom žedna jutra čekao. U lutanjima često, brigama sam razvaljivao svoju dušu. Nikad nisam mogao da se borim sa svojim nemirima. A kad bi došla noć, ja pod prozor sam sjedao buljeći u daleku tamu. Sjetio bih se tvog lika i mir bi me okupao kad god bih ti ime izgovorio.

Miroslav Pelikan

Miroslav Pelikan  rođen je u Dežanovcu 17.5.1950. U Zagrebu pohađa osnovnu školu, gimnaziju i Filozofski fakultet (apsolvent).

Od sredine sedamdesetih djeluje kao slobodni novinar na planu kulture (likovna umjetnost i izdavaštvo ) surađujući s nizom dnevnih listova i periodikom (Vjesnik, Glas Slavonije, Slobodna Dalmacija, Novi list, Vjesnik, Večernji list, Obzor, Fokus, Oko, Delo, Večer, Dnevnik, Mladina, Oslobođenje...)

U istom razdoblju objavljuje prozu i poeziju u dnevnom tisku, specijaliziranim časopisima (Mogućnosti, Dubrovnik, Traženja, Osvit, Odjek, Republika, Forum) i na 3. programu Hrvatskoga radija (niz autorskih emisija u ciklusima Poezija naglas i Hrvatska proza).

_________

Časopis "Kvaka" objavljuje u nastavcima priču "Galeristi i drugi iz kratke ulice", te mnoge druge kratke priče i poeziju.

Krunoslav Mrkoci | Jedne zimske večeri

Jedne zimske večeri, prije nekih mjesec dana, ušao sam u jedan kafić, sjeo, i naručio pivo. Inače volim u te predvečernje sate (naročito zimi kada ranije spušta se mrak), šetati malim, zaboravljenim ulicama u centru Grada. Vani je bilo prilično hladno, a čini mi se da je bio i Badnjak, pa na ulicama nije bilo mnogo ljudi. Kafić u kojeg sam ušao bio je također gotovo prazan; tek nekoliko gostiju sjedilo je u zakutcima.

Atmosfera u kafiću bila je zadovoljavajuća: slaba, ugodna rasvjeta oko glavnog šanka te u kutu jedna stolna lampa što širila je prigušeno svjetlo kroz crveno platno starinskog sjenila. Uglavnom, bilo je ugodno i toplo te sam u tom miru, kojeg je još više naglašavala neka lagano prigušena pop glazba iz zvučnika, pokušavao smireno (jer nije bilo razloga za nervozu) napuniti lulu duhanom, usput polako pijuckajući tamno pivo.

Marina Bogdanović

Marina Bogdanović rođena je u Beogradu 1976. godine. Pjesme su joj objavljivane u internet časopisima i na portalima za književnost, a kratke priče objavljene su u zajedničkim zbornicima. Zbirku poezije "Kruženja bez obličja" objavio je Banatski kulturni centar. Ovo je njen poetski prvijenac.

***
Marina se knjiže­vnoj javnosti predstavlja jednom pesni­čki zrelom i poetski zaokruženom celinom, koju svet svojim užasima nije uspeo da pokoleba i da je natera da ustukne i poleti u zagrljaj nekim od savremenih tokova poezije.

Božica Jelušić | Mandeljštam

Željela bih biti kao Mandeljštam.
Da imam pjesmu o svemu, svakoga dana,
ali tek svaku stotu pustim letjeti samu do Krima
i Urala, pa kako joj dade Bog. Ako preživi, u nekom
samizdatu, čitat će je dok moje kosti zima izrezbari
nožićem tako tankim, da mu ni traga ne vidiš
pod magnezijskom rasvjetom, pod golemim povećalom.

Ljubica Ribić | Ugnježđena

Često razmišljam o tebi
Tražim te ugaslim očima
tamom u mračnim odajama
Zvonom sa zvonika
u kojem stoluje tišina
Tražim te u prolaznicima
u nemirnim koracima
u bespućima
u igri
u boli
Tražim te u bolnicama
na hodnicima
u čekaonicama
Tražim te u mirisu ranog proljeća
u bjelini snježnih pahulja
u plavim dubinama
i
u kometima
visinama
tišinama
A ti
ugniježđena
stoluješ
u grudima

Marina Bogdanović | U šaci

Tihujem
U beloj nepomičnosti
Gustom krošnjom pokrivena

Sklopljena ptica.. jastuk perjani
Daruje me dubokim očima

Vidim
Drvo se u šaku preobražava
Svaki prst nosi gnezdoliku ranu

Iz koje hlorofil krvari
Na praznu svetlosnu stranu

To mene piše na liniji života
Kao meko koričenje stiha
I svedoči da postojim

I da sam mu šaku ispunila

Nataša Nježić Bublić | Maslačci...

Maslačci svuku svoje nošnje
oblak zakrili sunce,
djevojke unesu muška prediva u kuću.

Vrijeme će ljetnje žege.
Sunce raspomaljeno šeće po nebu,
rastjeruje nakupine malodušne kiše.

Moja mladost
manja,
neotpornija,
starija za godišnje doba.

Stojim nasred siječnja,
kao statua, siva i bijela.
U tkaonici snijega,
porubila sam kosu sjedinama.

Krunoslav Mrkoci | Mistično iskustvo života

(Tebi, draga ...)

Mlade zmije polegle su jaja sred tvoje
razbarušene kose.
Crne i sivobijele zmije vijugaju, izvijaju se
niz tvoje grudi što mirišu
na limun i voće.
Silaze između njih
što polegoše kao bijele golubice
sred ravnice.
(Ulaze u tvoju dušu, silaze ravno
u tvoje srce.)

Nude ti cijeli svijet i bogatstvo;
Ovdje, odmah, sada.
Nude ti već zaboravljenu jabuku
iz edenskoga vrta.
Nude ti sve;
odmah, ovdje, sada.

Suzana Muštra | Marionete

Ako se pogledamo u ogledalo
što ćemo vidjeti?!
Samo lutke vođene tuđim rukama,
druge koji govore kroz naša usta
i za nas.
Koji odlučuju za nas,
naš život
i naše poteze

Marija Jurčević | Smisao za poeziju naslijedila sam od oca

Marija Jurčević rođena je 1986.godine u Zagrebu. Ovako nam se sama predstavila:

Smisao za poeziju naslijedila sam od oca. Svoje prve stihove napisala sam već u ranom djetinjstvu. Profesori su zapazili moju ljubav prema književnosti i potaknuli me da njegujem svoj talent.

Na natječaju u časopisu za mlade, 2005. godine, s pjesmom „Sreća“  osvojila sam četvrto mjesto, od ukupno 150 pjesnika koji su sudjelovali.

Nastavila sam školovanje u Zagrebu i stekla zvanje Veterinarski tehničar. Osnovala sam obitelj i majka sam troje djece.

Svoju prvu zbirku „Dama koja nema srama“ objavila sam  2013. godine u vlastitoj nakladi. Promociju zbirke održala sam u Europskom domu 2015. godine na „Tribini za kulturu i znanost Collegium Hergešić.“

Robert Tomšić | Bauštelci

Danas preživjeh dan!
onačno noć
Koja zaogrće sramotu moju
(ili njihovu)
I moju glad.
(Smrdljiva mi odjeća
i zadah iz usta
na jeftino pivo.)
Sutra ću opet graditi kuću
(Nekom drugom gazdi.)
S prijateljima mojima
Crnima kao ugljen,
Željnima bijelog kruha.

Sonja Smolec | Marija Maček: U krilu plavetnila

Zbirka poezije Marije Maček, „U krilu plavetnila“, istovremeno odiše mirnoćom i dubinom iskazanih misli. Autorica piše kao da se pomalo boji reći i pokazati sve što osjeća, pjesme su napisane s minimumom pridjeva što slijedom toga vodi do gotovo minimalističkog obraćanja sebi samoj i čitateljima, no to ne znači da je poruka manje vrijedna.

Autorica na samom početku kaže da samo pjesnik zna što je htio reći, odnosno da samo on razumije poruku koju svojom poezijom stvara.

Međutim, ovdje se itekako osjeća onaj fini treptaj koji možemo tek naslutiti, poput laganog mreškanja na površini vode ispod koje pliva krupna riba. Takva je i Marijina poezija.

Navedeni minimalizam vidljiv je već na samom početku knjige, u pjesmi "Bez stvarnosti“.

Helena Himel | Fališ mi

Davao je sebe. Toliko. Da znam da treba da ćutim. Još uvek. Ponekad. Da izgovorim fališ mi, samo onda kad osetim njegovo ime na svom telu. Onako, šapatom. Tiho i nežno. Dok niko ne sluša. Ne oseća. Sem nas. Voleo je „Priču“, a ja sam je iznova osećala duž vrhova njegovih prstiju, mirisa koji su me budili nedeljom. Danom kojim se sve završavalo i započinjalo iznova.

Verovao je u princeze. Da one ne plaču. Već sazrevaju. Često sam bila njegova princeza.

Govorio je da je ljubav kao vino. Dopire do svakog dela, tebe. Prožimate se. Budite sećanja jedan u drugom. Volite setu. Čeznete.

Mrsio bi mi kosu, pogledom svlačio tajne dok bih ležala na njegovim grudima i pokušavala da izmerim veličinu njegovog osmeha. Zagrlio bi me, tako da osetim svaki trzaj njegovog tela. Dah bi strujao niz kožu. Začuo bi se eho, naših imena. Tada se ne bih micala.

Fališ mi.

Sonja Smolec | Milan Zagorac: Noina velika avantura

Dobro je, poput Milana, sjetiti se kako to djeca razmišljaju i kako svijet iz njihove perspektive izgleda drugačiji, ali nipošto uvijek i dječji. Jednako kao što i mnogi odrasli (bar oni koji su u sebi uspjeli sačuvati malog Nou) maštaju o avanturama koje bi bile njima uzbudljive, o mjestima kamo bi mogli otići i naučiti nešto novo, o ljudima koje bi tamo upoznali... i o kojima bi mogli pričati svima drugima koje to zanima.

Kad imate dvanaest ili trinaest godina, ne treba vam mnogo publike i medijska pozornost. Trebaju vam dobri prijatelji. Čak što više, od pozornosti odraslih i bježite jer dolazite u opasnost da vas dožive kao opasne, neodgovorne, neodgojene... i dodjeljuju vam sve one epitete za koje nikad niste ni znali da postoje. Ako se u dijeljenje epiteta i ostalih, hm... poprilično nezgodnih stvari uključi i policija, sve postaje daleko ozbiljnije. No, eto, sve ovisi hoće li vas spašavati ili za nešto optužiti.

Nego, da se ja vratim Noi, dječaku kojem je biblijsko ime darovalo i neke biblijske atribute u vezi gore navedenih avantura. Milan Zagorac je, srećom, u sebi našao Nou onakvog kakvi dječaci zaista jesu. Radoznali, ponekad svadljivi, skloni avanturama, a kad se u sve to umiješa i lik neke djevojčice koja je kriva za meka koljena i vlažne dlanove, avantura je obavezna. Što vole mnoge djevojčice? Ne samo u pričama nego i u stvarnom životu? Hrabre junake koji osvajaju ili spašavaju svijet. Noa doduše nema sedamnaest godina kao Aleksandar Makedonski, ali ima dovoljno mašte i hrabrosti krenuti u svoju osobnu avanturu i u nju uvući svoje prijatelje, a koja baš i neće završiti onako kako je zamislio.

Ispovijed jedne čitateljice X.

O romanu "Pijetao koji je pao s neba" Mladena Kušeca

Piše: Mirjana Mrkela

Moj prvi pijetao
   
Kada se moj rođak oženio, nisam znala koliko je star. Žena se zvala Adika i sva rodbina je diskutirala o njenoj starosti. Jer, ona je bila starija od njega nekoliko godina. Imala ih je, govorkalo se, blizu 30. Ja nisam imala ni punih pet kada smo im krenuli u posjet. Strašno je stara, mislila sam, očekujući Babu Jagu ili neku njezinu vršnjakinju. Iako nije izgledala kao starica, nisam se odrekla svojih uvjerenja. Pripremila nam je ukusnu večeru, kolače i sve kako treba. I postelje su nas čekale, s posteljinom urešenom vezom.
   
Predloženo mi je neka prije spavanja pođem na pi-pi. Drvena kućica koja je služila u tu svrhu nalazila se na suprotnoj strani dvorišta. Sve se vidjelo jasno kao po danu, jer su svijetlile čak dvije žarulje. Adika nije išla sa mnom. Ostala je pred kućnim vratima, nešto poslujući. Nisam mislila ni da sam velika, ni da sam mala. Samo sam, ne znam temeljem čega, bila uvjerena da mi ne treba ničija pomoć. Prešla sam više od polovice nevelikog dvorišta, kad se dogodilo!

Igor Petrić | Figurativno značenje riječi ako

Što je to što vidite oko sebe?
Samo još jedna izmišljena,
neostvarena projekcija želja,
očekivanja i nadanja
ili realnost od koje ne možete pobjeći,
sakriti se od svih
kako bi na miru još jednom pomno promislili
kuda Vas sve to vodi i kako ćete živjeti,
ako ne …

Dnevnik (ne)obične djevojke

Dosadna i bezvezna

Piše: Božana Ćosić 

Koja je najbezveznija stvar koja može zadesiti dvadesetogodišnju djevojku? Hmm... Definitivno je ta da postane dosadna i sebi i drugima - dosadna u smislu dosade, a ne u smislu naporne osobe. Eh, da. Otkako se sve posložilo, nemam nikakvih neuobičajenih problema, a to (ironično!), život pretvara u dosadu. Čak nemam o čemu razmišljati a da je zabavno ili pak teško. Da, da, nedostaju mi čak i teške misli. Čudno i pomalo smiješno, ali kada ostaneš bez nečega što je bilo sastavnim dijelom tvoga života, nekako ti počne nedostajati. I to je prava, pravcata istina.

Mario Kovačević | Pismo sinu

Dragi sine,

Sve ono što bih htio podijeliti s tobom možda nadilazi uobičajene tokove komunikacije: razgovor, polemiku, diskusiju, pohvale i prijekore, upute i savjete, itd., itb.

Možda nije dovoljno samo biti sa sinom; zajedno igrati nogomet, šah, karte, video-igrice; voziti bicikl, gledati filmove, šetati, čistiti i/ili popravljati stan, auto, raditi oko vikendice, zajedno svirati ili razgovarati o idejama...

A možda su upravo te divovske sitnice - suština.
Možda je zaista dovoljno i jedino bitno: biti prisutan tijekom tvog odrastanja i formiranja osobnosti kao živi i ( valjda bar donekle ) pozitivni uzor i primjer...
Ne znam.

Zvjezdana Čagalj | Ostavi me

Dušo moja,
Ti koju mirišem strepnjom,
Ti kojoj ne dam disati,
Strahom je čuvam,
Reci mi,
Reci mi je li ti tako udobno
Stajati u kavezu
I drhtati predamnom?
Bojiš me se, dušo moja,
Vidim ti pulsirajuće žile
Pod vratom stegnutim
I bolom, i srećom, i strepnjom, i slobodom,
Slobodom gušenom polako i sasvim nježno
Prstima njegovim...

Robert Tomšić | Naše sutra

(Sanji)

Ni sutra ti neću reći
Koliko te volim
Riječi su često
Preslabe
Sutra ću te voljeti
Bez ijedne riječi.

Josip Prudeus | Dragovoljno podnosim tišinu

dragovoljno podnosim tišinu
nadvratniku Vašim dverima
nisam ni sveta sličica
niti potkova

prepolovljen na nas
i sebe
sumračju u naručju
dokono
tražim odgovore
na preostala pitanja

Božica Jelušić | Adrienne Rich: Pjesma

Ilustracija: Leo Sačer


Pitaš me jesam li usamljena.
u redu, dakle, da, usamljena sam,
kao što avion leti usamljen i kazaljka
na njegovom radiju svijetli,ciljajući
preko Stijenjaka
spram modro nazrnanih otoka
izletišta na oceanu.

Pramcem u sumrak XI.

IZDAJICA BIJELI VERMUT

Piše: Jelena Miškić 

Stari Vukovarci kažu kako je Đuka bio macan, atleta i pravi bećar, a stara gradska ljepotica, povučena i tiha gimnazijalka. Kad pitam Đuku kako je to bilo kada su se prvi puta sreli - on kaže - kada sam ju prvi puta ugledao i Dunav je zastao na par sekundi...

Daniela Bobinski | Jutro

Kad kroz granje dodirne ti sunce
blistavo zlatnim zrakama oči glatke ko dlan,
kaže da svjetlost je opet pobijedila tminu,
da opet je jutro i dan...
Kad inje od srebra,
na rukama vjetra posegne do rebra,
i rekne: do srži si moj,
ti osmješiš lice,
prigrneš kaput i kažeš: to samo misliš, u krvi vrućoj pravi je boj...

Slavica Gazibara | Bijeli papir

beskrajnom samoćom
prolazi moje Ja
pored vampirskog plesa
razbacanih maska

uz krvave crne vatre
odlijepilo se od mene
nestalo u riječima bez smisla
leševima što zvone od dodira
u vakuumu želja bez strasti

moje utočište je grad bez ljudi
nebo i zemlja prožimaju se ulicama
i opet imam sebe
znatiželje geni
i zazora od banalnoga mnoštva
rezultirali devijacijom misli
za ovo danas

upitnici i točke smjenjuju se
ostaju tri točke
ni točka ni brojka 
ni puta ni postaje
vakuum što čeka sadržaj
a invalidska kolica ipak
nisu prepreka za let

željela sam naučiti vaš jezik
ali bili ste strogi učitelji
zaustavljali me već pri odabiru riječi
pa je moja sintaksa ostala nevidljiva

pred bijelim papirom
pomislim ponekad
da li da ga ostavim praznim
ako je to moj život

Slikovnica „Halubajski zvončari“

Doba je Pusta, maškaranog ludila kao i zvončarske tradicije.
Na tu temu, spisateljica Tatjana Udović mag. cult. bila je inspirirana za stvaranje slikovnice; priče s popratnim ilustracijama i fotografijama o tradiciji Halubajskih zvončara.

Videa o slikovnici „Halubajski zvončari“ pogledajte na:

https://www.youtube.com/watch?v=milXYY-zIQ8
i
https://www.youtube.com/watch?v=K86rQJggt7E

Cijena slikovnice: 40,00 kn

Recenzentica Tatjana Jedriško – Pančelat napisala je:

„Učeni smo osnovnom književnom obrazovanju, no ono što nam nudi riječka književnica Tatjana Udović je – učenje od srca. U dječjoj priči „Halubajski zvončari“ srce prati ritam veselosti u doba maškaranja koje vuče korijene njenog primorskog kraja i čakavskog dijalekta. Priča se plete u obiteljskom okruženju s koljena na koljeno, objavljujući  tradicionalnim puhanjem u rog, u čast Sv. Antona, da je vrijeme Antonje i maškaranog ugođaja. Djeca našeg primorskog kraja s lakoćom će usvojiti ovu srdačnu i izvornu priču, dok će priča djecu iz drugih krajeva poučiti  nečemu novom, što u sebi nosi ljepotu i ljubav zavičaja koju nam je autorica podarila iz blještavila svoga srca.“

Kontakt: udruga.ca@gmail.com

www.udrugazakulturuca.hr

Nataša Nježić Bublić | U slobodno vrijeme, bavim se tarotom

U slobodno vrijeme,
bavim se tarotom.
Bacam karte na stol
i naričem sudbinu.
U slobodno vrijeme đogiram
po zidovima dnevne sobe,
tv je strašna dosada.
U slobodno vrijeme
plivam s dupinima po bračnom krevetu.
u slobodno vrijeme ispijam kavu s Helen Mirren,
tek toliko da izazovem zavist
koju osjećam prema mnogima
koji nemaju slobodnog vremena.
otputujem u London,
Odem na Bali,

Ankica Kale | Ogrlica prijateljstva

Raspukla se ogrlica
Vrjednija od srebra, zlata,
Čista kao rajska ptica
grlila me oko vrata.

Gerard Labrunie de Narval | Nadgrobnica

Življaše, čas bodar ko čvorak sred jata,
Te redom zaljubljen, prenježan i sretan,
Čas mračan i sanjar kao Clitandre sjetan;
Začu jednog dana kucanje na vrata.

Smrt bijaše! On je zamoli da dođe
Tek na zadnji sonet kada točku stavi;
Leć' u hladan kovčeg zatim mirno pođe
Gdje mu se tijelo uz drhtaje savi.

Lijen naprama svemu, štono povijest piše,
Pusti tintu da se suši isuviše.
Ništa ne dokuči, a htjede sve znati.

I kad nastupio, u zimsko je veče,
Čas rastanka s dušom, sit života, reče,
Odlazeć: "Ta, što me i rodila mati?"

(prepjev: Tomasović)

Gerard Labrunie de Narval | El desdichado

Udovac, neutješan, prepun mračnih slutnja,
Ja, princ akvitanski kule oborene:
Moja zvijezda umrije, a rajska mi lutnja
Nosi crno sunce one Sjete snene.
Ti, utjeho moja u noćnom grobu tajnom,
Vrati mi Posilip i more Italije,
I cvijet tako mio mom srcu očajnom,
Sjenicu gdje ruža uz lozu se vije.
Amor sam il Febo? Lusignan il Biron?
Poljubac kraljice još mi žari čelo;
Ja sanjah u spilji kod sirene mile.
Aheron s pobjedom dvaput prijeđoh smjelo:
Izvodeći, praćen Orfejevom lirom,
Uzdahe svetice i krikove vile.

(prepjev: Milićević)

Mirnes Modrić | Piše iz hobija

Mirnes Modrić diplomirani je pravnik. Rođen je u Tuzli gdje je i završio fakultet. Živi u Banovićima. Nezaposlen je. Piše iz hobija.

Do sada je pisao za Diogen magazin, Front slobode, Blacksheep.rs, Konkursi regiona, Internovine, Kutijaljubavi, Pokazivač, a objavljivao je i u sarajevskom Oslobođenju.

Dobitnik je 15 međunarodnih priznanja za kratku priču. Posebno se ističu nagrade u čast Stanislava Prepreka, Duška Trifunovića i dr. Dobitnik je i treće nagrade žirija po raspisanom natječaju u Oslobođenju kao i prve nagrade koju dodjeljuju čitatelji.

Knjiga "Molitva za ljubav" objavljena je prije dvije godine i naišla je na odličan prijem čitatelja, ali do sada nije kao autor bio predstavljen u Hrvatskoj.

Recenziju knjige Molitva za ljubav napisao je  BH književnik i novinar Mustafa Smajlović.

U pripremi mu je i nova knjiga "Svjedočenje kožom". 

Svi zainteresirani mogu knjigu mogu kupiti po cijeni od 3,00 eura plus poštarina.

e-mail: mirnesmodric@gmail.com

Krunoslav Mrkoci | Gerard Labrunie de Nerval

Gerard Labrunie de Nerval (22. 5. 1808. - 26. 1. 1855.)
jedan je od ponajboljih francuskih pjesnika 19. stoljeća.

Iako je živio i pisao u doba romantizma, i bio je suvremenikom velikih francuskih pjesnika romantizma, njegova poezija najavljuje buduće pojave i razvojni put francuske književnosti: simboliste, "proklete pjesnike", Baudelairea, Rimbauda, Verlainea.

Poezija odražava njegove svjetonazorske i filozofske poglede na život i postojanje: prepuna je težnje prema mističnom, a među glavna obilježja spadaju još i težnja prema muzikalnosti, snažna i razvijena imaginacija i snovitost na javi. Nerval je, prema ocjeni mnogih, bio najbolji sonetist među pjesnicima svoje generacije. Pjesme mu se, pored već spomenute težnje muzikalnosti, očituju čvrstom strukturom forme.

Za života objavio je zbirke Odice (1832- 35), Mali dvorci Boeme (1853), te značajan rukovet soneta Himere (1854). Za svoje sonete sam je zapisao da su "složeni u stanju supernaturalističkog sna".

Igor Samac | Troy

Nema zla u mojim očima,
ali  me osveta nagoni da ti
kažem istinu.

Izvan ovih stabljika od
mene nećeš pronaći ništa.
Ujedinjeno je. Sve. Unutra.
Spojeno.

Ti se voliš natezati sa mnom.

Ja bih se zapravo volio zvati
Troy.

Prekrasno ime.

Davorka Črnčec | U zoru

Jutrom ću zagrliti pustinju,
rukom praznom zaustaviti vjetar,
a kišama natopiti pijesak,
nek nikne drvo da se u njega ptice nastane
pa pjesmom jutra probude,
a u večeri hladne gnijezdo napune toplinom.

Večeras su mi ruke zagrljaja žedne,
a srce pjesma tišti.
Noćas ću zalijevati pustinju, grliti vjetar.
U zoru ću za pticu
pjesmu posijati.

Zdravka Prnić | Ples na prstima

Stresi te bajke iz svojih vlasi
ostavi patuljke nek´ se iza gljiva
crvenih kao krv skrivaju
i hodaj...
Kiša spušta svoju prozirnu koprenu
na grad
asfalt i odrazi se miluju
Prošle su tri godine
dovoljno je, kažu
za zaborav
hodaj...

Neda Dukarić Kostelac | Povratak

Ostavljam te neodlaskom
oznojenih krila
na rubu ponora svijesti
bez daha
prikovanog za vrtuljak bezvremenosti
među plamenim jezicima
što pohlepno ližu tamu
u kojoj smo se skrili.

Jasminka-Hržić Grubelić | Osluškivanje

Osluškivanje
Tišine između redaka.
Brojanje udaha
U jedinici vremena.
Pogled na nešto
Poznato i drago.
Kiša na licu.

Sve je u redu.
Ne odlazi se.

Zaista.

Suzana Muštra | Božanstvo postojanja

Cijedim dušu
po ovom bijelom papiru.
Nižem jarko crvena slova
dok pišem tintom svoje krvi.
Srce me guši i ne miruje.
Eksplodira u tijelu kao
atomska bomba i lomi sve u meni.

Što je pisac htio reći XIII.

PROFESIJA PISAC

Piše: Vlatka Planina

U posljednje vrijeme pišem više unatoč nego zbog.
Junior je bolestan, a dječje bolesti neminovno stavljaju i život na stand by, kud li ne pisanje. Ipak, uhvatim se kako pišem svaki dan, i to dobro. Šokantno dobro, zapravo, i to ne samo s obzirom na situaciju.

Robert Tomšić

Robert Tomšić, rođen je u Sisku 25. lipnja 1970.

Do sada je objavio zbirke pjesama: 

    Između pjesme i sna, Petrinja: Matica hrvatska, 2011.
    Dječje oči, Sisak: Sisačka biskupija, 2014.

    -predgovor za obje knjige napisao je biskup Vlado Košić

Promocija knjige "Zagrebalica", Silvija Šesto i Ana Šesto | Knjižnica Marije Jurić Zagorke 31.1.2017.

Šećer na kraju siječnja!

Zasladimo zadnji dan „najduljeg“ mjeseca u godini promocijom „Zagrebalice“, autorskog naslova Silvije Šesto (tekst) i Ane Šesto (fotografija).

Zaslađivanje će se zbivati 31.01.2017. od 19 sati u knjižnici Marije Jurić Zagorke na Krvavom mostu.

Uz prigodnu izložbu fotografija, tekst će izgovarati Mirela Matković, dok će zagrebačke pjesme izgitarati Milko Dedahp Kiš uz kajkanje urednice Snježane Babić Višnjić, te autorice.

Na promociji će najzaslužniji zadobivati velered kalendara Zagrebalica uz ostali popratni uresarij projekta „Zagrebalica“ od prigodnih torba za plac, bedževa, te razglednica koje volimo nekome slati.

31.01.2017. od 19 sati očekuje se dolazak torte i dragih prijatelja.

Dobro došli!

Stipo Lučić | Zakloni me

Ti, sidro si moje,
ti koja držiš me,
od oluja nenadnih spasavaš,
od udara vala otimaš,
ti što za sebe vežeš me.

Ti slamka si spasa, 
što lovim se kad tonem,
kad bujice silne nose, bacaju,
od stijene udaraju, kad potonuo sam,
kad u tami nigdje ništa nema,
ti na dohvat ruke si.

Ti oslonac si čvrsti moj,
kad pokleknem pod teretima,
kad udarci me obaraju,
kad boli me iscrpe
i tuge zateturaju.

Ti zaklon si moj i sklonište moje,
vjetrovi ledeni dok šibaju,
oluje snježne udaraju,
kad magle i kiše spuste se,
a tmine moje dane ugasnu.

Sebastijan Kalinski | Doseći život

Moje misli su veće od života
a iskustvo ga još nije ni upoznalo

Moji snovi veći su od života
a kistovi još ni boju nisu vidjeli

Moje teme su od života veće
a riječi još ni zidine značenja ne mogu prijeći

Nadam se da će s godinama iskustvo
bojom natopiti zidine pa da ću uspjeti
doseći život
Ili da će se barem
život smanjiti.

Luna Modrić | Volim te... sutra

Prevesti je teško
Očima što čitaju, usnama što pitaju.