subota, 23. studenoga 2019.

Zdenka Čavić | Surprise i opaka gusarica



Jutarnje sunce me probudilo na nepoznatom mjestu. Nakon doručka koji me dočekao na starinskom, metalnom klimavom stoliću na terasi, mirisna kava je bila ugodan dodatak početku dana i šetnji. Intuicija mi je govorila da se nalazim na otoku. Ali, kojem? U ovo vrijeme ribari bi se vraćali iz ribolova, ali na molu nije bilo nikoga. Nije bilo ni ljudi ni čamaca. Neobično, ali privlačno, pomislio sam. Oglasili su se cvrčci, crnika i ružmarin opojno su mirisali, bonaca se razlila skrivenom uvalom. Kojeg li blaženog mira! U tom trenutku ništa mi više nije trebalo. Samo ljeto, more i bose noge.
Nigdje nikoga na vidiku, svi su se nekuda razišli. Iskreno, ne znam kako sam dospio tu gdje sam, ali uživam. I pijem crnu kavu, baš kakvu volim.


Kada sam nazvao turističku agenciju i izrekao šifru Zemlja tisuću otoka, kako je bilo zadano, ljubazni glas mi je rekao, „čestitam, dobili ste nagradno putovanje kao pobjednik enigmatske križaljke o poznavanju naših otoka“. U prvi tren nisam povjerovao. Pun je svijet i Internet instant nagrada za koje se brzo ustanovi da to i nisu, pa me moj bingo baš i nije oborio s nogu. „Da“, rekao sam,“ molim vas objasnite mi o čemu se radi“. „Morate se odmah spakirati  i u roku od jednog sata vaša avantura započinje“. Pa kako da se u jednom satu spremim za putovanje? Trenutak sam razmišljao i rekao,“ dobro, prihvaćam“. Uvjet je bio da od kretanja iz Rijeke agencijskim vozilom, pa dalje magistralom prema jugu imam povez na očima. Kada dođem na odredište tamo prenoćiti, a u jutro u roku od dva sata javiti točnu lokaciju na kojoj sam. Agent koji me dovezao, prenoćit će sa mnom da ne krenem odmah u noćnu avanturu i potragu gdje se to nalazim. Nagradno putovanje će se pretvoriti u tjedan dana, all inclusive a bilo je rečeno i da ću putovanje pamtiti po nečemu posve nesvakidašnjem. Volim izazove, no ovaj je premašio moja očekivanja. Ako pak ne odgonetnem gdje sam, ti će se čarobni trenuci naglo prekinuti i doći će po mene agencijsko vozilo i sljedeći dan me vratiti u Rijeku.

Bio sam spreman, i eto me na nepoznatom odredištu s ne baš puno vremena da se javim ponovo u agenciju SURPRISE. Kako? Nikoga ne vidim u blizini! Mobitel nisam smio imati sa sobom, pa stoga nemam niti navigaciju putem GPS-a, a niti moguću komunikaciju putem poruka i razgovora.

Još sam jednom  dobro osmotrio okolinu u kojoj se nalazim. Osama, blizina mora, crnika, makadamski put i nigdje nikoga. Mala kućica robinzonskog tipa. Žurno sam je pregledao. Jedna jedina spavača soba, kupaonica, mali boravak i kuhinja spojeni u jedno, natkrita terasa okružena borovima dvije ležaljke, stolić i bajkoviti pogled. Ni jednog jedinog brodića da se ljuljuška  na blagim valovima, nikakvih znakova da u blizini ima žive duše. Krenuo sam makadamskim putem i stigao do stjenovite plaže zaklonjene lovorom i niskom makijom. I tu nikoga da se sunča. Uskom sam stazom brzao dalje kroz netaknutu prirodu, družeći se s orkestrom revnih cvrčaka Kadulja je bila u punome cvatu i gostila pčele, a od rijetkog otočkog bilja, prepoznao sam još jedino žuku po jarko žutim cvjetovima. Divlje raslinje raslo je posvuda na škrtoj zemlji sljubljeno s niskom i rijetkom česminom. Napokon sam pješačeći oko kilometar spazio u daljini centar grada. Prirodna luka mi se učinila poznatom.

I tada je zapravo sve počelo. Mislio sam da haluciniram. U susret mi je dolazila vrlo lijepa mlada žena s crnim šeširom na glavi, širokog oboda, vrlo čudno odjevena u crvenu dugu purpurnu suknju, bijelu košulju i crni prsluk a za pojas je imala zataknutu kuburu iz davnih dana. Odjednom mi je sinulo. Pa to je Jessica Alba! Poznata holivudska glumica! Postalo mi je sve jasno. Čitao sam pred par dana da se u Milni na otoku Braču u prelijepom okruženju jednog od naših najljepših otočkih bisera snima film Opaka gusarica. I kao što to i biva statisti su bili otočani, pa je gotovo sve živo pohrlilo na mjesto snimanja u luku. Pridružili su im se i turisti znatiželjnici. Nisam zastao niti na trenutak. Projurio sam pokraj ljepotice kao munja, dolje prema centru gdje se nalazila pošta, trgovina, ljekarna, kafić i mali restoran. Na moju sreću, u pošti je radila dežurna službenica, ona nije otišla dolje u luku. Brzinom munje sam joj predao listić koji mi je donio nagradno putovanje. Nazvala je agenciju i rekla da se upravo sada kod nje nalazi dobitnik nekakve nagrade, izrekla im šifru i predala mi slušalicu.

Ostalo ne možete ni zamisliti. Uživao sam u svemu što otok nudi od svojih prirodnih ljepota, šetnji, kupanja u bistrom moru, sunčanja u stjenovitim uvalama i u kušanju probranih bračkih specijaliteta. A uz sve to naravno da sam se i ja javio za jednog od statista u filmu, pa su me kao dobitnika nagrade dodijelili kao gusara koji Jessicu spašava iz ralja morskog psa. Otkuda morski psi u Milni na Braču, treba pitati scenaristu koji je za taj film izabrao baš naš prelijepi otok s lukom koja je bila poznata još u doba Dioklecijana. Već tada su njegovi brodovi tražili u njoj siguran zaklon od nemirnog mora i opakih bura.

Prilikom spašavanje prelijepe gusarice, još su se dvije morske nemani stvorile pored mene. I baš kada sam je uspio vratiti na jedrenjak, jedan je morski pas dograbio moju nogu i čvrsto je zagrizao. Presjekla me oštra bol i odjednom sam se usred svoje avanture probudio u krevetu sav obliven graškama znoja. Kraj moje desne noge bio je nakostriješeni mačak Tigar kojega sam u snu u žaru borbe pritisnuo svom težinom a on se branio kako je znao i umio. Ugrizao me, tek da se izbori za vlastiti život.

San se rasplinuo u trenu. Jessica Alba se više nije smiješila, a moja nagrada je bila priželjkivana fikcija daleko od stvarnosti. Samo je miris kave bio stvaran. Dopirao je iz kuhinje. „Dođi na kavu“, začuo sam dobro poznati glas i u trenu se potpuno razbudio.




Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.