Kolumne

četvrtak, 31. listopada 2024.

Marin Tomaš | Ogledalo

 

Ogledalo plavo plavetnilo 'glēda.

Neobrisni žali, nijemi graktaj snova

– loza bez grozdova.

U sjenama mudrih krošnji, tužnih nošnji

– mučni zrikavci, štipavci bez otrova.

Pred modrim fratrima, gorku sol pokapam;

na bijelu žalu – dječje oči poklapam. 


Lorena Vojtić | Silovanje u trudnoći

Bilo je ljeto 2019., srpanj. Imala sam 23 godine. S njegovim smo ocem i polubratom, otišli na vjenčanje rođakinje. Par dana prije toga, govorio je najgore bljuvotine protiv ove druge sestrične, koja će tamo biti prisutna. Kako je djevojka lakog morala, ne bira muškarce, da joj je kao mlađi - gledao u poveće grudi, te da potajice, želi biti s njom! Pazite, iako mu je u krvnom srodstvu, a to se pripisuje incestu! Drugim riječima, u mojoj je glavi gradio negativno mišljenje o curi, koju uopće niti ne poznajem! Dotična je prišla svima nama. Užem i širem krugu obitelji, pružila ruku, a jedino je njega poljubila u obraz. Tu mi se upalila "crvena lampica", da je možda, eventualno, bio u pravu. Njih su dvoje otišli nasamo automobilom, izdvojili se, "slagali aranžmane i bukete", nosili stolove za goste svadbe. Već sam postajala jako nervozna, okružena strancima, s Larissom u trbuhu, već trećem mjesecu trudnoće. Oboje su se vratili dobro raspoloženi. Ona si je točila pića koja je stigla, što nimalo ne priliči jednoj dami, a meni je ponestajalo strpljenja. Tada sam brzopleto izjavila, da joj je bolje - ranije se početi liječiti od alkoholizma, jer su šanse za oporavkom veće.

Društvo hrvatskih književnika | Lada Žigo Španić - Avanture na stazama kulture

 


Nova knjiga Lade Žigo Španić Avanture na stazama kulture bit će predstavljena u Društvu hrvatskih književnika 5. studenog u 18 sati, a o njoj će govoriti urednik Ivica Matičević, Božica Brkan i autorica.

„Kako to jasno naznačuje naslov i podnaslov, pred nama su kritički eseji o različitim fenomenima i osobnostima povezanima s hrvatskom i europskom kulturom u zadnjih dvadesetak godina (o kritičkom pismu, o aspektima analize književnoga djela u praksi, o radu vrsnih kritičara i teoretičara poput D. Detoni Dujmić i M. Solara, o mjestu i sudbini I. Andrića u hrvatskoj kulturi i književnoj znanosti, o Kafkinim manje poznatim literarnim činjenicama, o Londonu kao zrcalu vrhunske svjetske umjetnosti i kulture...), a potom i opširni razgovori s uglednim imenima suvremene hrvatske književnosti (I. Aralica, R. Cvetnić, M. Šur Puhlovski, H. Hitrec i D. Jelačić Bužimski) u kojima kroz intrigantna pitanja i zanimljive odgovore doznajemo mnoštvo nepoznatih činjenica o hrvatskoj književnosti i kulturi u posljednjih pola stoljeća. Knjiga koja se lako čita, ali dugo pamti, knjiga novih pogleda na stare teme, knjiga konkretnih naputaka o tome  kako promatrati i razmišljati o hrvatskoj književnoj i kulturnoj povijesti, a napose o našoj kulturnoj  sadašnjici.“

(dr. sc. Ivica Matičević)


srijeda, 30. listopada 2024.

Lorena Vojtić | Božanstvenoj

Vidi se da Larissa ima Mjesec u Djevici. Već sada voli da sve bude uredno, čisto i precizno. Samoinicijativno slaže odjeću, igračke i obuću - u posve pravilnom redoslijedu. Brojne fotografije, sasvim zorno prikazuju navedenu pametnicu. Osim što joj kosa poprima nježnije nijanse, oči postaju sve tamnije. Dakako, u fokusu su: aktivnost, nestašluk, samouvjerenost i radoznalost. Ova napredna djevojčica gotovo nikad ne miruje, već evidentno teži postizanju novih rezultata. Par trenutaka, poslije zarobljene emocije u prolaznosti vremena... Osokolila se učiniti nekoliko samostalnih pothvata. Te je tako upotpunila svoj, još jedan u nizu, neuobičajenih dana. Pravi je blagoslov, imati ovako mudro i drugačije dijete. Kćerkice, neka te zanavijek čuva tvoja zaštitnica, Marija Gradinska... Ti si majčin anđeo.

Admir Džibrić | Lorena Vojtić - Praskozorje dobrote


Lorena Vojtić

Riječ je pokretač i zaista jako oružje. I jedna je dovoljna da promijeni svijet oko nas. Na tu ideologiju opominje nas poezija, književnost. I baš tim vođena i spisateljica Lorena Vojtić, uvodi nas u svoj svijet, začarani krug, u svoju maštu i snove, a krpeći pri tome puteve iluzija i zabluda, te time dokazujući da je i misionar. Stalni porast njenih djela i različitost tematika uz uobičajenu emotivnost, ljubav što čini zbirku kompaktnije i sadržajnije je ujedno i vidan napredak u vještom koketiranju i sa svojim iskušenjima, gdje se nesebično daje uz mnoštvo uzbudljivih otkrića. Posebnu izraženost odlikuje njen instikt koji pretenduje u osvajanju i rješavanju zagonetki, a pri tome ne skrivajući šta je njena trenutna oaza i gdje joj srce i duša nalaze smiraj. U tom svom tkanju inspiracija nekad dotakne i ispričane priče, ali ih ona opet u tom svom jedinstvenom izlaganju uvuče i čitaoca, te naizmjeničnim slojevima prikaže koliku čaroliju u sebi nosi poezija i proza. Ono što je najbitnije je da širi oko sebe ljubav, ali i grli prostranstva, te samim tim tom željom za opstankom odaje se da ne gubi vjeru u sebi, ali i svijet da može biti bolji. Svojim dinamičkim pokretima i plodovima kreativne mašte rađa pozitivne čestice koje su i smjernica, ali i njen zadatak kao spisateljice. Ono što možda ova njena knjiga je malo različitija od ostalih je više spominjanje najmilijih i najdražih, te se to i nameće kao osnova i glavna podloga. I bez obzira što moj posao treba da bude kritički osvrt i na pojedinačne naslove, ja namjerno ne spominjem nijedan, niti izdvajam dijelove knjige, jer bih na taj način okrnjio tu njenu cjelinu i kompaktnost. Stoga se i ne prepuštam takvom izazovu, već predajem čitateljima da oni isto stvore neki dojam, mada sam uvjeren da će se mnogi poistovijetiti s mojim mislima i riječima. I što reći na kraju, osim tople preporuke za nešto što će sigurno odzvanjati u mnogim ušima osoba koje je uzmu u ruke...


Lukavac, oktobar 2024.
Književnik, Admir Džibrić

Jadranka Varga | Lorena Vojtić - Praskozorje Dobrote


RECENZIJA 9. ZBIRKE POEZIJE

Lorena Vojtić je pjesnikinja tamnih, gustih i neprobojnih stihova koji odišu jednim grčem života, ali i sjajem ljubavi koja se proteže kroz svako napisano slovo.

Ova mlada književnica priklonila se ghotic poetry pronalazeći u njenim tamnim dubinama sebe izgubljenu u neshvaćanju okoline ili nekih osoba koje nisu nikada zaronile u te tamne dubine samih sebe.

Upravo tim pisanjem, Lorena zaranja duboko u sebe introspektivno trgajući svoje srce na komade i bacajući ga čitateljima da se pogoste tim njenim darovima.

Ne, Lorena nije tamna osoba tamne poezije, naprotiv, Lorena je dubokoumna osoba koja se izražava na njoj specifičan, ali briljantan način ostavljajući zamišljenog čitatelja koji možda tek nakon drugog čitanja shvaća ono o čemu Lorena piše. Svaka njena pjesma ima poruku, opisuje njen život, opisuje njene duboke osjećaje koje ne iznosi nikome, osim u svojim pjesmama.

Jedino ovakve osobe kao Lorena mogu pisati ovakvu poeziju koja vuče na poeziju koju je pisao Edgar Allan Poe, a kojeg je tadašnja okolina svrstavala u „crne pjesnike“, međutim, takva poezija je preduboka za površno čitanje. Takva poezija ne opisuje šareno cvijeće na zelenim livadama, sjaj sunca u proljeće, tople zvjezdane noći, zagrljaj dvoje koji se ljube. Naprotiv, takva poezija reže tkivo duše ove mlade pjesnikinje i ona ga slaže kao crni kolač na svoj poetski stol nudeći ga nesebično i s puno osjećaja.

„IZLOŽENOST

Pjesnici
moraju...

Svoju -
bolnost...

Predati 
svijetu!

Inače 
nisu...

Istinski
temeljiti.

Golemo je 
to breme!

Prenositi
tugaljivost...

Čitave 
planete.

Ali druge
opcije...

Nikako
nema.“

Da, to je ono o čemu sam upravo pisala: izloženost, jer pjesnici nose srce u očima, tugu na licu i hodaju ne dotičući tlo pod nogama. 

Pjesnici su izloženi dušom svojim čitateljima i takvu dušu je Lorena rasprostrla na bijeli stolnjak svog života ne mareći je li to bolno ili nije, hoće li to netko shvatiti ili neće. Ona, izražavajući svoja duševna stanja, otvara duše i svojih čitatelja koji se mogu pronaći u svakoj njenoj pjesmi, jer tko od nas nije doživio bol, strah, nemoć, tugu? 

Ghotic poetry je upravo takva poezija: emotivnost je nabijena do maksimuma, ali se ne razbacuje prštećim šarenim laticama, već je položena kao jesenje lišće natopljeno kišom i uvlači se u srce tišinom.

Lorena je tiha osoba, ali u sebi je glasna, jasna, jezgrovita i kao pjesnikinja je sazrela vrlo rano uvjetovano životom kojeg je živjela i kojeg živi. Neću pisati o Loreninom životu, mene interesira njena predivna poezija prepuna metafora i insinuacija, a opet toliko jasna i transparentna.

Lorenu ili volite čitati ili ne volite: kod nje nema sredine, kod nje nema površnosti, kod nje nema trivijalnosti... kod nje su vrhovi i dubine i kod nje se skupljaju samo tamne siluete pa kao crne ptice lete noćnim nebom da bi donijele novu zoru obasjanu maglom kiše ili sunčanim sjajem njenog mladog života.

Lorena svojim stihovima dolazi u hladno predvorje tišine, ulazi u njega i – živi. Ona živi ono što piše, a piše ono što živi i sve svoje ona unosi u svoj stih koji čini pjesmu, a pjesme oblikuju njene posebno lijepe knjige.

Sva prašina prošlosti oživi u Loreninoj poeziji, sva prokletstva ona briše svojim stihovima i mi htjeli ili ne htjeli, ulazimo u taj poseban Lorenin poetski svijet koji se razvija sve više i više i sa svakom novom knjigom donosi sve zrelije, dublje i nove predivne pjesme pisane baš onim njenim posebnim stilom pisanja poezije.

Hvala ti, draga Lorena, što si me izabrala da ti napišem recenziju tvoje 9. zbirke „PRASKOZORJE DOBROTE“.

Jadranka Varga, pjesnikinja,
Zagreb, 29.9.2024.

Zrinka Martinić | Rose L. Harper - Dar

Tri dara 

prikaz knjige DAR Rose L. Harper 


Drugo romaneskno ostvarenje etablirane hrvatske spisateljice Rose L. Harper „Dar“ (tiskane krajem 2022.) odiše onom životnom snagom, toliko potrebnom u ovim turbulentnim vremenima. 


Lako je čitljiv, iako progovara i o ozbiljnim temama poput zastarjelih komunističkih zločina u svrhu stjecanja materijalne dobiti, zatim stvaranja umjetnog života kao novog oblika trgovine ljudima te uskraćivanju prava na život u vidu pobačaja, a sve to kroz obiteljsku priču kakvu, doduše, možemo sresti na svim meridijanima. No, ova je ispričana na osebujan način kojim se služi naša autorica: duboko promišljenom svakom životnom situacijom, argumentirano, a opet s puno liričnosti i boja kojima su prožeti životi njenih originalnih junaka. A glavni junak ovog romana je Jakov Petrić, mladi udovac koji živi život punim plućima, nastojeći ga osmisliti na najbolji mogući način, koristeći svoje novootkrivene talente koje će u vidu triju darova namrijeti kao svoju ostavštinu. Okružen je zanimljivim susjedima, dobrim ljudima i prijateljima, od kojih je jedan svećenik, i dva para djedova i baka koji ga vrlo cijene. Pa, iako roman završava smrću glavnog junaka koji daje život spašavajući malog dječaka, iz te smrti proizlaze mnoga dobra, a Jakov kroz njih postaje nezaboravnim. Prošao je zemljom čineći dobro i nije išao malen ispod zvijezda...  


Naravno, i ovaj je roman, s kriminalističkim elementima radnje, prožet ljubavlju, dobrim međuljudskim odnosima, vjerom u Boga, ali i u ljude iz kojih uvijek, ma koliko zla učinili, na kraju uspije izvući i onu dobru, makar i manje vidljivu, stranu njihovih ličnosti. Poput nekog mozaika koji se postupno slaže a da svaki njegov kamenčić na kraju nađe mjesto koje mu je određeno. 


Roman je koncipiran u trideset i tri poglavlja, što je samo po sebi već znakovito, a svako poglavlje započinje ili biblijskim ili autoričinim citatom. Skladno su spojena autoričina životna opredjeljenja – ekonomija i književnost u vrlo zanimljivu cjelinu, jednako kroz likove kao i paralelne događaje. Primjerice, kroz opis kolonije dabrova dat je i njezin vrijedni doprinos ekologiji i održivom razvoju. Istaknuta je i njezina veza s karmelićankama Božanskog Srca Isusova koje na sjajan i originalan način, s puno ljubavi i razumijevanja, odgajaju naraštaje djece i mladih koji postaju prisni, vrijedni i pošteni ljudi, toliko potrebni ovoj našoj napaćenoj zemlji.  


Autorica na početku kaže kako je ovo djelo fikcija, ali inspirirana istinitim događajima, a knjigu posvećuje „onima koji ostave traga u tuđem životu, a da nikad neće pročitati nešto o tome“. Tima i takvima namijenjena je ova prekrasna knjiga koja će dijelom izazvati suze, ali i osmijeh jer će čitatelja učiniti sretnim i ponosnim što ju je pročitao!   


Milko Kiš | (Psiho)analiza poezije Almira Pehlića Ponoćni grad

 

Zbirka poezije „Ponoćni grad” nova je knjiga pjesnika Almira Pehlića iz Karlovca. Objavljena je u rujnu 2024. godine. Izdavač knjige je Književni krug Karlovac a suizdavač Kvaka iz Velike Gorice. Knjigu je ilustrirala Beverly Bluth, američka likovna umjetnica s boravištem u Hrvatskoj. Ovo je autorova treća knjiga poezije.

    

Gradovi i sela u kojima se rodimo ili se zateknemo u životu, za mnoge se vrlo često pokažu neprikladnima. Koliko god da je ugodno vjerovati da smo se rodili na najljepšem mjestu na svijetu, svi oni znatiželjni i nemirni duhovi ubrzo shvate da postoje svjetovi drugačiji od onih nekoliko ulica, parkova, šuma, livada i rijeka kojima su okruženi. Cijeli autorov opus u ovoj zbirci u osnovi određuje ta dilema između ostanka u svijetu uspomena ili odlaska u nepoznato.    

         Prvi dio zbirke, koju je autor napisao na pragu svojih dvadesetih, govori o toj vječnoj priči o ljudima sretnim svojom sredinom, među nakupljenim uspomenama, idealiziranim djetinjstvom i ljubavima. Jednako tako govori i o rastućoj svijesti da, ma koliko draga, ta sredina postaje premala i ograničavajuća. Mlada osoba ne zna točno što će pronaći na novim mjestima za kojima žudi. Informacije su dostupne, ali ni film ni internet ne mogu prenijeti osjećaj kako je zaista biti na rock koncertu, biti blizu ljudi koji su na neki način tvoji uzori, čije si rečenice čitao ili uz čije si pjesme odrastao. Medij ne može dočarati osjećaj kako je zaista sresti ljude koji slično gledaju na svijet i s tobom dijele ista stremljenja. Čak i jednostavna stvar kao popiti pivo s tim osobama je vjerojatno drugačija nego s iskrenim, ali prejednostavnim prijateljima, tamo u parku gdje su zalazili kao djeca.   

       I tu dolazi presudan trenutak odlaska na fakultete u to veće mjesto gdje osoba zaista dobija priliku doživjeti to što nije mogla u maloj sredini. Neovisno radilo li se o svjetovnim ili duhovnim aspiracijama, dolazi do mogućnosti istinske provjere tog drugačijeg svijeta.

     Slijede stvarna putovanja i istraživanja na kojima autor djelomično nalazi ono što je tražio. Svi izazovi svijeta ponekad nisu onakvi kakve on očekuje i  na nekim mjestima si postavlja pitanje je li ih spreman prihvatiti.  

      Unatoč povremenim sumnjama, jedna od čvrstih stvari kojoj se autor konstantno vraća jest prvobitna pozicija mladog idealista, koji zna da će samo svojim beskompromisnim i iskrenim suočavanjem sa svijetom njegovi tekstovi imati smisla. Mehanizam koji mu daje snagu je vraćanje temama koje dobro poznaje i koje mu služe kao mjerilo i vječna osnova u trenutku kada ga svijet počinje previše zbunjivati.    


PRVI CIKLUS 

  

Ponoćni grad i Karlovački Punk opisuju tu idilu mladenaštva:  prva otkrića tajnovitih poljubaca, pivo s prijateljima, istraživanja glazbe i uživanja u mirnom okruženju ulica i parkova u gradu na četiri rijeke.

Ali već se u pjesmi Mi pojavljuju prve slutnje. Mladi par, iako sretan u svojoj zaljubljenosti, osjeća da nije sve idealno i pjesma je puna nemira i neizvjesnosti pred stalnom idejom da se mora nekamo otići.

Studentska – Nekima se taj odlazak i promjena koju žele i dogodi kroz odlazak na studij u veću sredinu. Tu zaista stječu priliku da udahnu i osjete svijet koncerata, gužve i događanja. Tu se pruža mogućnost pronalaženja istomišljenika, sličnih ljudi i što je naročito bitno, djevojaka koje ga bolje razumiju. 

Da je došlo do neke promjene svjedoči i pjesma Božić oko nas, kad autor uočava da ga povratak malim radostima i utjehama, koje su nekad veselile, više ne zadovoljava. Tradicionalna druženja, proslave blagdana, elektronske igre, pa čak ni druženje uz pivo s prijateljima ne bude mu onu istu radost, čak izgledaju gotovo besmislene.

Jedan od smislenijih bjegova je bijeg u kreativnost i traženje nekog drugačijeg oslonca, kojeg otkriva u poeziji. No, u tom trenutku počinje se baviti nečim što ga s jedne strane zadovoljava, ali još više izolira od prijatelja s kojima se dotad družio. Njegova pjesma koju piše sve više se razlikuje od pjesama koje je pjevao s prijateljima i djevojkama (Kriva osoba i Odsustvo prijatelja). 

Na svakom ovakvom novom i drugačijem putu dolaze i propitkivanja, napadi nesigurnosti, sumnja u budućnost koja se odabire.  Iako i dalje okružen sredinom koju voli, razumije da je Besmisleno iščekivati smisao Prolaznika – svakodnevnika (Obespravljeni).

U pjesmi Svrha nastavlja se ta iskrena borba i autor sam sebi direktno postavlja pitanje o svrsi pisanja, i sumnjama koje su konstantno prisutne. Tko sam ja? i Čemu sve ovo?

Na trenutak, sumnje su prejake, no alternativa ispijanja vina pred lokalnom trgovinom s onima koje ne žude sutra ga ipak ne zadovoljava. Duša ipak vrijedi malo više od 1700 kuna i ipak ne dozvoljava da se uklopi u konzumerističku svakodnevnicu. (Niz ulicu, Duša u slobodnoj prodaji).

U pjesmama Ulov i Izdaja nadalje analizira nesavršenost svijeta od kojega je više očekivao i nastavlja o neuklopljenosti anarhističko-hipijevskih tipova i nekadašnjih propovjednika i revolucionara koji su mu simbol tog drugačijeg svijeta, ali koji i sami padaju pred površnošću svijeta.  

U pjesmi Punk i park trenutke utjehe donose mu mala svakodnevna zadovoljstva, proslave i ponovni povratak u park, mjesto za koje ga vežu uspomene, ali i mjesto na kojem se opetovano preispituje i koje postaje simbol neiskvarene oaze u gruboj svakodnevnici. Ciklus završava pjesmom Buntovnik, gdje ruši vlastitu ideju o tome kako putovanja u daleke zemlje, o kojima on idealistički sanja, ne moraju nužno biti motivirana proširivanjem vidika, nego jednostavnim ekonomskim interesima. U drugom ciklusu, on kreće na stvarno putovanje.  


DRUGI CIKLUS 


Traganje se nastavlja, no što dulje putuje, ceste, krajolici, pa čak i nasmiješeni ljudi ponovo ga neočekivano usmjeravaju prema samom sebi kao što govori u pjesmama Strančevo jutro i Na cesti. Putopisov putopis je pak prijelazna pjesma kada autor postaje svjestan protoka vremena. Znatiželjno dječačko istraživanje pretvorilo se u putovanje u kojem se nakupilo mjesta, suputnika i pejzaža, ali se tu upliće i faktor vremena. Nekoliko pjesama zadržat će se na ovoj temi; jer Vrijeme je razarač čovjekova postojanja, tvrdi iznenađen u pjesmi Godine, kao da je protok vremena postao dimezija za sebe! Gotovo da je ljut u trenutku kad se pronađe kao podstanar vremena koje teče neovisno o njegovoj kontroli. (Vrijeme i Sat). Tada slijede ponovno, gotovo dnevničke pjesme Beskućnici, Samoubojstvo prolaznika i Pjesma za tebe, u kojima se nastavlja duboko preispitivanje i nezadovoljstvo vlastitim postupcima. Visoki unutrašnji kriteriji koje si je autor postavio i koje samo on razumije na trenutak zbunjuju čitaoca jer je sveprisutna velika strogost prema samom sebi.

Neonske oči i Lice ponovo otkrivaju pjesmu i put prema njoj koji nije uzaludan. Kroz nju autor pronalazi način za neki drugačiji vid komunikacije. Tu drugačiju komunikaciju naslućuje i u pjesmi Mozaik – u kojoj vjeruje da iza tekstova pjesama postoji još neki drugi smisao kojeg ni on sam nije svjestan, ali bi ga mogao pronaći samo potencijalni čitalac.

Na kraju ciklusa, koji je krenuo s putovanjem, slijede pjesme  u kojima se vraća i traži utjehu u poznatim mjestima: Korani, mostovima, uspomenama na druženje s prijateljima. Ponovo se vraća dječaku koji je s papirom i olovkom krenuo pisati pjesme i u onu čvrstu točku na kojoj je bio na samom početku cijele priče, a što se posebno očituje u pjesmama Korana i Moji snovi


TREĆI CIKLUS

 

U pjesmi Ponoćna posada autor potvrđuje kako je dobro vratiti se i uživati u mjesečini nad poznatom rijekom, sjećati se dječačkih snova o herojstvima i ljubavima. Vratiti se poznatim radostima, vožnji biciklom po kiši s poznatom djevojkom (Tajna kiše). Lirski i pastoralni dio (Šuštim kao lišće i Šapat) nastavlja se kroz sjedinjavanje novog i starog. Nanovo otkriva snagu zaljubljene šetnje drvoredom, gdje se mogu uočiti  i promjene  koje se s vremenom događaju u autorovom promatranju starih prijatelja i prijateljica.

Dio odrastanja su i rastanci i tragedije koje prekidaju idilu (Na kraju parka). S gubitcima i odlascima dragih ljudi autor se odbija pomiriti i ne pristaje na ideju da nešto može oštetiti njegov idealni svijet, ne prihvaćajući kompromis traži zaključak i nekakav završetak za sebe koji uključuje i izgubljene drage mu osobe.


Pjesma Kišno jutro je minijatura kojom se vraćamo u jednostavniju svakodnevnicu. Kiša dovodi autora u uzvišeno i osjetljivo stanje u kojem kroz mnoštvo slika dočarava svoje stanje u kojem se isprepliću ljubav i tuga koja se pretapa u opise pejsaža. Na kraju iduće pjesme (Kap po kap po kap po kap) i kapi u njoj doslovno otkližu iz nje pomaknute vizualnom poezijom. Željeznički ljudi koji govore o realnosti jutra, perona, dima i željeznice, a nužno ponovo podsjećaju autora na davnu želju za putovanjem. Neodlučan, autor se vraća na ista mjesta, preispituje svoja najjača uporišta u kojima traži snagu i odlučnost: pjesma, ljubav, tišina bivaju mu utjeha (Pjesma o pjesmi, Utjeha tišine).


Najdublje dileme poezije, ove knjige, ali i svemira ipak su zagonetne. Autorova je pretpostavka da će, ako se apsolutno i iskreno poistovjeti s poezijom, s Riječi, stvoriti energiju koja će biti jača od samog protoka vremena! To je energija kojom će se moći suprotstaviti čak i promjenama koje se događaju u svemiru! 

U pjesmi Luxor analizira ta dva osnovna pitanja knjige. Ali, je li autor zaista spreman na takvo apsolutno prepuštanje, pa ako to i uspije, jesu li riječi zaista tako moćno i transcendentalno sredstvo?

Sumnja je uvijek prisutna jer Stihonoše, pjesnici i borci riječima, žive u svakodnevnici Trumpa i Konzuma i svijet ih ne uočava kao lučonoše. Njihov usamljeni noćni rad i samotno izgrađivanje idealnih struktura koje bi trebale uravnotežiti svijet naizgled kao da ništa ne znače svijetu koji svaki dan ulaže u nove sukobe.

      Ali život ide dalje. U predahu unutrašnjih borbi i svijesti o nesavršenosti svijeta (Jutros) ljepota ipak lomi autorove nerješive dileme. I kao što se u nekoliko pjesma na početku zbirke bezrezervno prepuštao ljubavi, na kraju zbirke ponovo dopušta ljepoti života da romantično preuzme završnu pjesmu i da ga obasja proljeće, proljetne haljine djevojaka, parkovi i nada koju vidi na licima školaraca (Proljeće sviće).


Zbirka je autobiografska i kronološka. Možemo slijediti autorovo odrastanje i pronalaženje svog mjesta u svijetu. Nakon stremljenja, idealizma, nada, dilema, strahova, putovanja i vraćanja na staro, zbirka završava jednostavnim prepuštanjem. Da se nastavio četvrti ciklus, pažljivi čitalac ovih pjesama mogao bi ispravno pretpostaviti da će sve početi opet nekom novom sumnjom i dilemom.  Jer to su pjesme koje ne prestaju sa analizom. No zaustavimo se na onom mjestu gdje i autor zaustavlja preispitivanja. Uostalom, tu je i kraj zbirke. Dok hvata zrak za nove borbe, prepušta se ovom predivnom, nesavršenom.

        Dva zadnja retka u zbirci su: Nije važno... / Proljeće sviće.



Milko Kiš, dipl. pedagog;

glazbenik, slikar i pjesnik


utorak, 29. listopada 2024.

Lorena Vojtić | Neupitno

Nikada ne zaboravite, da zdravlje nema cijenu! Na vlastitoj sam koži doživjela, što znači boriti se za dah... Dok te nepodnošljivo probada u prsima, a sve zbog ugruška koji me, umalo dokrajčio. Zato sada, nastojim živjeti "punim plućima", revno zahvaljujući na svakom novom danu! Bog je, ipak, dozvolio da preživim i rodim prekrasnu djevojčicu. U nama, ima svoje vječite službenice! Vjeru nastojim svjedočiti drugima, upravo svojim primjerom. On je jedini svemogući, pa nemojte posumnjati u Njegove naume. Sve se događa, baš onako, kako je, unaprijed predodređeno. Svrha tome jest: viši cilj, samoizgradnja, jačanje duha te rast u katoličanstvu. Kćer i moja malenkost, proglašene smo medicinskim čudom, a Gospodin jest naš glavni spasitelj! Dakako, uz sveudiljnu posvećenost i požrtvovnost, liječnika na pulmologiji. Nas dvije volimo Krista! I pouzdajemo se u Njegovu, prelijepu, svekoliku ljubav. Sve do samoga kraja, ovozemaljskoga nam putovanja...

307. matičin četvrtak | 31. listopada 2024. god. u 19,00

 

Poziva Vas na 307. MATIČIN ČETVRTAK 


31. listopada 2024. god. u 19,00

u  Područnu knjižnicu Galženica, Trg Stjepana Radića 5,

 Velika Gorica  i  na  www.matica-gorica.hr


Predavanje na temu 

POVIJEST  ŽUPE  ŠČITARJEVO 

u ranom Novom vijeku  u svjetlu 

glagoljske bilježnice s početka 16. stoljeća 

održat će  


dr.sc. ZORAN  LADIĆ (HAZU) i

Ivan Nađ (Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“)

________________________________________


Dr. sc. Zoran Ladić, (Zagreb, 1962. ) je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju u Odsjeku za povijesne znanosti  Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. 

Bavi se srednjovjekovnom poviješću  Hrvatske i Europe te objavljuje arhivske izvore na latinskom i glagoljici. Duže je vrijeme bio aktivan član i tajnik Odjela za povijest Matice hrvatske  u Zagrebu, gdje je organizirao veći broj promocija, domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova te je urednik edicije Povijest Hrvata  u 7 knjiga. Napisao je veći broj znanstvenih radova i nekoliko knjiga objavljenih u časopisima u zemlji inozemstvu, a sudjelovao je na nizu znanstvenih simpozija i okruglih stolova u Hrvatskoj i diljem Europe. Dobitnik je Nagrade HAZU za najbolju znanstvenu knjigu iz područja društvenih i humanističkih znanosti 2013. g.

Ivan  Nađ, (Breza, BiH 1948. ). Redoviti je član Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ u miru. Slobodni je istraživač povijesti i kulturne baštine Hrvatske, osobito Turopolja i župe sv Martina biskupa u Ščitarjevu . Član je Kulturnog centra sv. Martin - Hrvatska, te suradnik brojnih društava koja proučavaju povijest. Objavljuje  priloge u zbornicima i časopisima, te na portalima društvenih mreža. Dobitnik više priznanja i odlikovanja za svestrani humanitarni rad, posebno u dobrovoljnom vatrogastvu, te  „Zlatnu zmajsku medalju  Hrvatskoga Zmaja“ Družbe „Braća  Hrvatskoga Zmaja“.


---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------                                                                                                                               Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici, Trg kralja Tomislava 2, Velika Gorica 10410, OIB:34059890429


Gradska knjižnica Kaštela predstavila knjigu "Hrvatska u 30 priča" dr. sc. Bože Skoke

 


Hrvatska kao predivna zemlja hrabrih ratnika, inovativnih izumitelja i vrhunskih sportaša

Trenutno najprodavanija knjiga u Hrvatskoj Hrvatska u 30 priča autora Bože Skoke, Zvonimira Frke-Petešića i ilustratora Vedrana Klemensa predstavljena je u petak 25. listopada u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela u Kulturnom centru u Kaštel Lukšiću.

Opravdavši još jednom titulu „vrhunskog komunikacijskog stručnjaka“ dr. sc. Božo Skoko je kroz jednosatno izuzetno zanimljivo multimedijalno predavanje uspio zainteresirati učenike Osnovne škole Ostrog iz Kaštel Lukšića, baš kao i sve ostale nazočne posjetitelje, među kojima je bila i direktorica Turističke zajednice Grada Kaštela Nada Maršić, za otkrivanjem njima do sada sasvim nepoznatih priča o Hrvatima. Postavljajući mladima pitanja o njihovoj rodnoj Hrvatskoj, na koja su oni s užitkom odgovarali, Božo Skoko je ispričao svih 30 priča iz knjige Hrvatska u 30 priča zainteresiravši kaštelanske učenike na daljnje istraživanje o Hrvatskoj i hrvatskom narodu.

U sklopu predstavljanja knjige mladi Kaštelani su od autora saznali kako su stranci nakon povijesne pobjede Hrvatske protiv Brazila na svjetskom nogometnom prvenstvu pretražujući na internetu Hrvatsku i Hrvate došli do zaključka kako je Hrvatska predivna zemlja s tisuću otoka, zemlja prepuna vrhunskih sportaša i izvrsnih nogometaša, zemlja vrhunske gastronomije, zemlja izumitelja i hrabrih ratnika, zemlja gostoljubivog naroda velikog srca, i zemlja čiji ih oblik najčešće podsjeća na zmaja, odnosno na lastavicu raširenih krila.

Ispričavši ovom prilikom brojne zanimljive, ali i duhovite priče o Hrvatskoj i Hrvatima, Božo Skoko je pokazao zbog čega se ova jedinstvena i svim generacijama pristupačna knjiga stalno nalazi na vrhu književnih top lista i zbog čega je turisti nose sa sobom kao suvenir koji će ih podsjećati na vrijeme provedeno u Hrvatskoj.

„Hrvatska u 30 priča omogućuje čitateljima da na jedan sasvim drukčiji način dožive Hrvatsku i Hrvate, njihov mentalitet i način života, povijest i sadašnjost, doprinose i mane te razlike i sličnosti s drugim europskim narodima, a tu su i prekrasne i duhovite ilustracije koje knjizi daju dodatan šarm“, istaknuo je Božo Skoko.

U sklopu predavanja nazočni su mogli saznati i koji je hrvatski proizvod trenutno najprodavaniji u svijetu, zašto Hrvati toliko vremena provode ispijajući kavu, zbog čega su Šveđani nekada plašili malu djecu Hrvatima, zašto je Hrvatska bila jedna od prvih kršćanskih zemalja koja je priznala islam kao tradicionalnu religiju, koja je Hrvatica bila muza Pabla Picassa; čime su Hrvati oduševili francuskog kralja Luja XIV. te zašto bi američki ribari i vinogradari trebali biti zahvalni Hrvatima, a jedna od najzanimljivijih priča kaštelanskim učenicima bila je ona o hrvatskom podrijetlu Croatan Indijanaca.

Zahvalivši dr. sc. Boži Skoki na dolasku u Kaštela u Mjesecu hrvatske knjige koji ove godine nosi slogan „Pričaj mi“, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela Renata Dobrić izrazila je veliko zadovoljstvo zbog toga što je u knjigu Hrvatska u 30 priča uvrštena i priča o Kaštelanskom crljenku, odnosno Zinfandelu. Istom prilikom predstavljeno je i izdanje knjige Hrvatska u 30 priča na engleskom jeziku koje je prošireno dodatnim informacijama o Hrvatskoj, a Božo Skoko je napomenuo i kako se odnedavno u nastavi hrvatskog jezika i kulture u Irskoj za učenje o Hrvatskoj koristi upravo knjiga Hrvatska u 30 priča koju je tiskala Naklada Ljevak.

S poštovanjem,

Renata Dobrić

Gradska knjižnica Kaštela

Predstavljanje knjige "Strada fortunata", Olja Knežević

 

Izdavačka kuća Hena com poziva vas u utorak, 29. listopada 2024., u 19:30 sati u Knjižnicu Bogdana Ogrizovića na predstavljanje knjige Strada fortunata spisateljice Olje Knežević.

Sudjeluju:


Jadranka Pintarić, urednica
Lada Žigo Španić, promotorica
Olja Knežević, autorica

Odlomke iz romana čita Nataša Dangubić, glumica