Kolumne

utorak, 10. travnja 2018.

Vinko Pavić | Kad se pjesnici sretnu


Kad se pjesnici sretnu svijet se stubokom mijenja,
Gladni kruha od pređe i žedni krvi iz stijenja,

S dlanova vitlaju oči, srce u zjeni tuče,
Sve što će biti sutra već se desilo jučer.

Kad se pjesnici sretnu, makovi postaju bijeli,
Sunce stoljeća hladi, a mjesec jezdi po zdjeli,

Krišom se upliću zvijezde u grivu crnu vrancu,
Svu noć se klanjaju sjetne boemu i pijancu.

Kad se pjesnici sretnu, misao postaje bajka,
Ciceron uzorit otac, Teuta ponosna majka,

Tresu se Herkul i Pegaz, na Vegi ljubav vode,
U rijeci krvava znoja plivaju do slobode.

Kad se pjesnici sretnu, na Olimp munje se dižu,
Umjesto ludog Barabe sebe vide na križu.

Oni su čuđenje svijeta, oko njih svemir se vrti,
Umiru prije rođenja i žive nakon smrti.

Vinko Pavić, Imotski, Hrvatska


Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.

Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest Mrch 21 2018

Ožji izbor pesen Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.


Nema komentara :

Objavi komentar