utorak, 31. ožujka 2020.

Željko Bilankov | Ljubav je sve


Odavna rekli su,
ima neka
tajna veza,
i vjerujte,
u pravu su bili.
A lagali nisu,
jer im ona
misli sveza,
dok su ljubav
i od sebe krili!

Danas ona kaže,
tvoja ljubav
pokazuje mi put,
tvoja ljubav
uljepšava svijet.
Danas, on ne laže,
tvoja ljubav
to je cvrkut,
tvoja ljubav
to je cvijet.

Pa ode
sa dlana
poljubac tih,
kroz latice
odmrzlog cvijeta,
i prati ga
njegov
sročeni stih,
samo za nju,
iz ljepšeg svijeta.

A ljubav je
pokretač
svega,
ona nas
tjera naprijed.
Bez ljubavi
dio smo
ničega,
bez nje,
život je blijed.

Andreja Kešić | Bol


Misli su mi ljepljive i rastezljive niti.
Danas postojim kao bol u grudima.
Isključiva i sama. Fantomska.
Danas se otimam mislima. Omotavam nitima i postajem zavežljaj. Neukusni zalogaj. Svilena laž. Neprobavljiva utopija.
Što se više i jače izvijam, one rastu i otežavaju mi disanje. Natopljene su svim progutanim suzama. Ojačane svim zatomljenim kricima. Stežu me odlascima. Vežu nijekanjima.
Nadrastaju dosadnu uobičajenost ljepotom užasa u tvojim gladnim očima.
U razjapljenim zjenicama. U čvrsto stisnutim kapcima. Na zaključanim usnama.
Ispunjavaju pokrete.
Ispunjavaju zrak.
Gust i topao.
Mirisan i vlažan.
Plitko ga dišem, tako manje boli.
Udahnem li duboko i ispunim se nesvjesnim svijetom oko sebe, eksplodirat ću od uzaludnosti.
Otvorim li oči, neću umrijeti.
Ali ću nestati u jednom petku.
Ali ću se utopiti u južnom vjetru.
Sa tobom u sebi, dok od tebe bježim.

Dragan Uzelac | ALBERT CAMUS: Mit o Sizifu (1943.)


... U privrženosti čoveka svom životu postoji nešto jače od svih nevolja sveta. Sud tela vredi isto toliko koliko i sud duha, i telo uzmiče pred uništenjem. Mi se navikavamo da živimo pre nego steknemo naviku da mislimo. U toj trci koja nas svakog dana sve više nosi u smrt, telo zadržava onu nenadoknadivu prednost...

Filozofsku ideju romana ,,Stranac”(1942.) francuski pisac, egzistencijalista Alber Kami je razradio u svom znamenitom eseju Mit o Sizifu , objavljenom 1943. godine. Ova nas spekulacija o apsurdu čovekove egzistencije, njenoj uzaludnosti i problemu samoubistva kao konačnom razrešenju apsurda vraća u svet antičke Grčke i mukotrpnu kaznu koju nam je Bog dodelio: beskonačno guranje kamena na vrh planine i odsustvo bilo kakvog smisla i cilja... uporno, sizifovski. Po grčkoj mitologiji, Sizif je bio osnivač grada Korinta i njegov prvi kralj. Bogovi su osudili Sizifa da neprestalno kotrlja veliki kamen do vrha jedne planine odakle mu se taj kamen vraćao usled svoje sopstvene težine. Taj zadatak su mu dali zato što su smatrali da nema strašnije kazne od uzaludnog i beznadnog rada. Esej se između ostalog bavi razmatranjem teme banalnosti ljudske svakodnevnice, ništavila ljudskih želja i pokušaja, potom prisustva smrti i ravnodušnosti prirode, tražeći izlaz iz začaranog kruga uz ključno filozofsko pitanje: šta ostaje čoveku nakon raspada hrišćanskih i građanskih vrednosti?

HDS ZAMP šalje honorare od javne posudbe na više od 1500 književnika, prevoditelja i ilustratora



Nositeljima prava na književna djela, književnicima, prevoditeljima i ilustratorima, ovih će dana biti isplaćene autorske naknade temeljem javne posudbe njihovih djela 2017. godine u 20 županijskih narodnih knjižnica širom Hrvatske.

U odnosu na prethodne godine, kad je podatke prikupljala Nacionalna sveučilišna knjižnica, ove je godine cijeli projekt, od prikupljanja podataka do isplate, odradio HDS ZAMP. U tu svrhu u samo godinu dana razvijen je potpuno nov informatički sustav za obradu informacija koje su izravno dostavljale knjižnice. Ovaj obiman i zahtjevan posao Društvo hrvatskih književnika DHK povjerilo je stručnoj službi ZAMP zahvaljujući kvalitetnom i uspješnom poslovanju raspodjele autorskih glazbenih honorara.
Prema uputi Ministarstva kulture, koje i za 2017.  godinu u ovu svrhu na raspolaganju ima 2 milijuna kuna, posebna pozornost bila je usmjerena na obradu svih posudbi. Tako je obrađeno čak 57% više posudbi nego za prethodnu godinu. Za 2016. godinu, po podacima NSK, broj obrađenih posudbi u obračunu iznosio  je 3.105.384, dok za 2017. godinu, po obradi HDS ZAMPa, broj obrađenih posudbi u obračunu iznosi 4.872.584. Time su književni autori dobili temeljitiju i točniju raspodjelu, što rezultira i povećanjem njihova broja: čak je 300 novih autora koji prethodnih godina nisu sudjelovali u obračunu!
Za 2017.  godinu ukupno je tako u obračunu 1573 domaćih autora, a važna je novost i to da će ovaj tjedan svaki od njih, uz isplatu pripadajućeg iznosa, dobiti i specifikaciju s transparentnim podacima: naslovima i brojem njihovih posuđivanih djela, godinama njihova izdanja, izdavačima, ISBN-om i autorskom odrednicom.
Zbog povećanja broja obrađenih djela i autora koji ulaze u obračun, u odnosu na prethodne godine promijenila se i naknada za pojedinačnu posudbu: ona iznosi 0,56 kn za pisce, 0,28 kn za ilustratore i 0,22 kn za prevoditelje.
Svi navedeni podaci pristigli su iz županijskih knjižnica, a u slučajevima nedostatnih podataka nadopunjeni su podacima Nacionalne i sveučilišne knjižnice.  „Zahvaljujemo kolegama iz NSK na otvorenoj suradnji prilikom primopredaje poslova obrade podataka. Izazov za nas je bio utoliko veći što su se aktualni obračun i raspodjela književnih honorara vodili u uvjetima otežanog poslovanja zbog korona virusa. Naši djelatnici su proteklih tjedana sav posao obavljali od kuće, neki od njih i u samoizolaciji“, komentirao je glavni direktor HDS ZAMPa, Nenad Marčec.
Rezultati obrade podataka daju zanimljiv uvid u sklonosti posuđivača knjiga u javnim knjižnicama u zemlji.
Najposuđivaniji domaći romani u 2017. godini bili su: „Ciganin, ali najljepši“ i „Črna mati zemla“ Kristijana Novaka; „Nekoliko ptica i jedno nebo“ Mire Gavrana, „Mileva Einstein: teorija tuge“ Slavenke Drakulić, „Hladna fronta“ Pavla Pavličića, „Sjećanje šume“ Damira Karakaša, „Susjed“ Marine Vujčić, „Brdo“ Ivice Prtenjače, „Na osami blizu mora“ Zorana Ferića i „Vrijeme ljubavi“ Gorana Tribusona.
10 najposuđivanijih lektira bile su: „Pripovijetke“ Dinka Šimunovića, „Smogovci“ Hrvoja Hitreca, „Divlji konj“ Božidara Prosenjaka, „Povjestice“ Augusta Šenoe, „Moj tata spava s anđelima“ Stjepana Tomaša, „Koko u Parizu“ Ivana Kušana, „Strah u ulici Lipa“ Milivoja Matošeca, „Miševi i mačke naglavačke“ Luke Paljetka, „Srebrne svirale“ Dragutina Tadijanovića  i „Stanari u slonu“ Dubravka Horvatića.
Najposuđivanijih 10 stranih romana (obrađeni zbog hrvatskih prevoditelja) bili su: „Djevojka u vlaku“ Paule Hawkins, „Genijalna prijateljica“ Elene Ferrante , „Ponoćno sunce“ i „Krv na snijegu“ Joa Nesboa, „Što nas ne ubije“ Davida Lagercrantza , „Pepeljuge“ Kristine Ohlsson ,„Sin“ Joa Nesboa , „Putujem sama“ Frode Sandera Oiena, „Policija“ Joa Nesboa i „Dani zaborava“ Elene Ferrante.
Napomena: u sljedećim kategorijama autori su navedeni abecednim redom prezimena.
Najčitanijih 10 domaćih autora (zbirno) u 2017. godini tako su bili: Miro Gavran, Hrvoje Hitrec, Marija Jurić-Zagorka, Ivan Kušan, Mato Lovrak, Vladimir Nazor, Pavao Pavličić, Sanja Pilić-Spindler, Sanja Polak i Božidar Prosenjak.
10 prevoditelja najviše posuđivanih djela u njihovom prijevodu (zbirno) su: Aleksandra Barlović, Damir Biličić, Zrinka Budak, Zlatko Crnković, Mirna Čubranić, Ozren Doležal, Svetlana Grubić Samaržija, Petra Mrduljaš Doležal, Iva Ušćumlić Gretić i Vesna Valenčić.
10 ilustratora s najvećim brojem posudbi njihovih knjiga (zbirno) su: Stjepan Bartolić, Niko Barun, Ivana Guljašević Kuman, Andreja Huseinović, Svjetlan Junaković, Dario Kukić, Ninoslav Kunc, Nevenka Macolić, Tomislav Tomić i Ljubinka Vončina.
"I ovom prilikom zahvaljujem Društvu hrvatskih književnika na povjerenju koje su nam ukazali povjeravanjem ovog posla. Svoja znanja i resurse iskoristili smo u jednakoj mjeri za književne autore, prevoditelje i ilustratore, kao i za naše članove glazbenike, nastavljajući tako dugogodišnju uspješnu suradnju između dviju udruga. Moram naglasiti da smo posebno ponosni što je ovaj obračun javne posudbe uspješno dovršen u uvjetima bez presedana, te da se nadamo da će prostori DHK, ozbiljno oštećeni nedavnim potresom u Zagrebu, uskoro ponovno biti u funkciji", izjavio je glavni direktor HDS ZAMP-a, Nenad Marčec.
Sektor dokumentacije, distribucije i članstva HDS ZAMP-a poziva sve književne autore, nositelje prava i njihove nasljednike da svoje eventualne upite i dodatna pojašnjenja vezana za prava javne posudbe pošalju elektroničkom poštom na adresu javna.posudba@hds.hr.


Davorka Črnčec | Prihvati izazov (vrijeme usred nevremena)

predugo već čekamo na sigurnoj udaljenosti
da ptice nahrane tuđe mlade smijehom
kupka da zamiriše na argume i sol
naše iskre da posrebre
mreže na palubi
bradavice
pupak

smijehom nahrani na palubi ptice
odveži sidro da zapali mrak
bedra pripremi za proljeće
iz pupka poliži sol
jutro je

moru je došlo vrijeme za mrijest

Produžen rok prijave za Nagradu "Dijana Klarić"

Hrvatski klub putnika iz Šibenika raspisuje natječaj za dodjelu Nagrade Dijana Klarić. Nagrada je pokrenuta u znak sjećanja na Dijanu Klarić, mladu šibensku putnicu i fotografkinju čiji su život i djelo bili vezani uz putovanja, umjetnost i radost življenja. Novi rok za prijavu je 1. lipnja 2020.
Nagrada se dodjeljuje u pet kategorija:
-        Najbolji putopis
-        Najbolja putopisna fotografija
-        Najbolji putopisni film ili video
-        Najbolji projekt
-        Putnik godine

Dodjela nagrada održat će se na Croatian Travel Festivalu u Šibeniku (svibanj, 2020.) kad će biti proglašena po tri finalista i pobjednik u svakoj kategoriji.

Prijave se šalju na e-mail adresu: nagradadijanaklaric@gmail.com U naslovu treba jasno naznačiti kategoriju za koju se kandidat natječe i priložiti kratka obrazloženja. U kategorijama „Najbolji putopis“, „Najbolja putopisna fotografija“ i „Najbolji putopisni film ili video“ e-mailu je potrebno priložiti primjer uratka (ulomak putopisa, fotografiju u jpg ili pdf formatu, cjeloviti film ili dio filma), a za kategorije „Najbolji putnički projekt“ i „Putnik godine“ potrebno je poslati minimalno 1 karticu opisa po čemu je prijavljeni projekt/putnik od posebnog značaja ili interesa. E-mailu je potrebno priložiti i osobne podatke (ime i prezime, datum i mjesto rođenja).

Detalje natječaja potražite na stranici www.hrvatskiklubputnika.com, Facebook stranici „Nagrada Dijana Klaric“ ili upitom na navedenu e-mail adresu.

Produžen rok za prijavu na Međunarodni književni natječaj "Moje drago serce"

Zbog situacije uzrokovane koronavirusom i mjera za sprečavanje njegova širenja, obavještavamo vas o promjenama u Međunarodnom književnom natječaju Moje drago serce.

Molimo autore da nam svoje ljubavne priče vezane uz Ozalj pošalju na e-mail adresu knjiznicaozalj@gmail.com. U jednoj datoteci pošaljite priču pod zaporkom, a u drugoj rješenje zaporke, tj. podatke o autoru. Naravno, povjerenstvu za vrednovanje poslat ćemo samo priče pod zaporkama.

Kako ćemo zbog zabrane javnih okupljanja dodjelu nagrade "Stjepko Težak" za najbolje priče morati odgoditi, odlučili smo produžiti rok za prijavu na natječaj do 30. travnja 2020. Dakle ostanite doma i pišite priče. :)

Zahvaljujemo mnogim autorima koji su nam već poslali svoje priče klasičnom poštom. Naravno, vaše priče svakako ulaze u konkurenciju za nagrade.

Natječaj za Hrvatsku književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" za mlade pjesnike u 2020. godini


Grad Karlovac i Ogranak Matice hrvatske u Karlovcu raspisali su Natječaj za Hrvatsku književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" za mlade pjesnike u 2020. godini.

Natječaj traje do 1. lipnja 2020.

Natječaj raspisuju Grad Karlovac i Ogranak Matice hrvatske u Karlovcu

• Pravo sudjelovanja imaju mladi pjesnici s područja Republike Hrvatske i svih prostora u kojima postoji književna aktivnost na hrvatskom jeziku, koji do završetka natječaja (1. lipnja 2020.) nisu navršili 30 godina života
• Sudionici moraju Prosudbenom povjerenstvu dostaviti dva primjerka rukopisa, cjelovitu zbirku pjesama na CD-u, svoj životopis te broj mobilnog telefona
• Nagrada se sastoji od plakete, diplome i objavljivanja nagrađene zbirke
• Osim nagrađene zbirke, Prosudbeno povjerenstvo može pohvaliti stanoviti broj rukopisa; izbor iz pohvaljenih rukopisa bit će objavljen u "Svjetlu", časopisu Ogranka Matice hrvatske u Karlovcu
• Natječaj ostaje otvoren do 1. lipnja 2020. godine
• Rezultati Natječaja bit će objavljeni najkasnije do 15. lipnja 2020. u dnevnom i tjednom tisku te na mrežnoj stranici Ogranka
• Rukopisi se ne vraćaju
• Rukopise dostaviti na e-adresu: maticahrvatskakarlovac@gmail.com
• Radovi koji u potpunosti ne ispunjavaju propisane uvjete natječaja neće biti razmatrani

Informacije na stranicama Matice hrvatske


Udruga Mlada pera poklanja digitalnu slikovnicu

Ambasadorica Udruge Mlada pera Gita Radiković i Zmajček Pozojček vam poručuju: #ostanidoma , piši i pošalji svoje sastavke, pjesme, priče za objavu na portalu Top generacija!

Djeca su Udruzi Mlada pera uvijek bila u središtu djelovanja i zbog djece je, na kraju krajeva, Udruga i osnovana. Zbog toga poklanjamo PDF verziju Vitezovi Proljetne livade.

Tko su vitezovi Proljetne livade?
Timovi od jednog učenika nižeg i jednog učenika višeg razreda trebali su napisati nastavak na neku priču koju su dobili od udruge Mlada pera ili vlastitu cijelu priču u kojoj se pojavljuju jedan, dva, tri ili sva četiri viteza Proljetne livade: to su dječak Filip, (izumrla) dodo ptica Picek, (izumrli) baiji delfin Benđi i vrtni patuljak Vanček. Kroz svoje avanture oni nastoje djeci približiti prirodu i na šaljiv način neke po prvi puta u njihovom životu susresti s nekim pojmovima kao recimo Down sindrom, haiku poezija, različitost ljudi itd.
Slikovnicu je ilustrirao Fantasy Factory ili vlastitim ilustracijama ili obradom pristiglih ilustracija mladih autora.

Besplatno skinite PDF verziju slikovnicu Vitezovi Proljetne livade, neka je djeca prolistaju i pročitaju priče možda i svojih vršnjaka!

Link za besplatno preuzimanje slikovnice: https://my.pcloud.com/publink/show?code=XZ2OgMkZgHgYMIOW6qVOD6qgFLtDGJMmAaxk

ponedjeljak, 30. ožujka 2020.

Terezija Flegar | Anđeo čuvar





Sad kad sam ostala bez snova
Budi mi san od svih snova veći.

Sad kad sam ostala bez misli
Budi mi misao puna lijepih riječi.

Sad kad me nada napustila
Nek' s tobom ne umru sva nadanja.

Sad kad se borim u grotlu života
Budi mi potpora bez stradanja.

Sad kad više ništa nema smisla
Budi mi životna vodilja suvisla.

Budi mi pjesma u ova vremena gluha
Budi mi anđeo što me uvijek čuva.


Hrvatski pjesnici u Crnoj Gori

U izdanju Crnogorskoga kulturnog foruma iz Cetinja iz tiska je izišla panorama suvremenog hrvatskog pjesništva naslovljena Razlog za pjesmu. Antologiju su sastavili hrvatska književnica i prevoditeljica, hispanistica dr. sc. Željka Lovrenčić i crnogorski književnik i prevoditelj Božidar Proročić,a tiskana je u okviru projekta kulturne promidžbe Ministarstva vanjskih poslova RH, uz potporu hrvatskog veleposlanstva u Crnoj Gori i veleposlanika Veselka Grubišića.

U hrvatskoj antologiji Razlog za pjesmu zastupljeni su sljedeći hrvatski autor: Tomislav Marijan Bilosnić, Ivan Babić, Krešimir Bagić, Lidija Bajuk, Enerika Bijač, Boris Domagoj Biletić, Tito Bilopavlović, Božica Brkan, Ljerka Car Matutinović, Ružica Cindori, Lana Derkač, Dunja Detoni-Dujmić, Nikola Đuretić, Ernest Fišer, Goran Gatalica, Ivan Herceg, Ervin Jahić, Slavko Jendričko, Dražen Katunarić, Marina Kljajo-Radić, Željko Knežević, Maja Kušenić Gjerek, Mladen Machiedo, Siniša Matasović, Stijepo Mijović Kočan, Tomislav Milohanić (Slavić), Pero Pavlović, Mile Pešorda, Božidar Petrač, Božidar Prosenjak, Ivan Rogić Nehajev, Diana Rosandić Živković, Zdravko Seleš, Mirjana Smažil Pejaković, Davor Šalat, Stjepan Šešelj, Drago Štambuk, Milko Valent, Borben Vladović i Anka Žagar.

Recipročno objavi panorame suvremene hrvatske poezije Razlog za pjesmu u Crnoj Gori, uskoro će u hrvatskoj biti objavljena i panorama suvremene crnogorske poezije, koja će obuhvatiti dvadeset suvremenih crnogorskih pjesnika. 

Milan Frčko | Šuski štimung


Rano ozimico sonce bo pazilo
kaj mehenj bode lepo družino mel.
Pramaletni dremežlivec več je ocvel.
Visibabe je vreme pregazilo.

Znad šumske pužarke veter je spuhnol
samo tulko kaj joj ne bode vroče,
al jena lat je rekla kak ona još oče
i prefriganec je celi cvet kušnol.

Pikeči kupinec kesno je spazil.
Suharki so mo snago pocekali.
Več je bil truden gda je trčka nagazil.

Listje i svržje komaj so dočekali
da i mir i spokoj v šumi dožive.
Šuma bo scifrana gda dojdu glive.


Foto: Milan Frčko.

Dejan Ivanović | Umrlo je nešto moje


Zagrlio januar, sve oko sebe
steže, užasnim okovima.
Očekujući dan da se pojavi
gladim psa po leđima;
tiho govorim jutru
laži u mislima –
- da od pamtiveka znam,
kako se odavanja odvratnih tajni -
-kriju pod zamišljenim profilima .
Ali upravo sam sanjao, dražesnu
noć provedenu s tobom
u zavejanim zimskim bespućima.
Uzvišenu, čijim nestankom je
umrlo nešto moje; pod maskom
ulepšavanja, nedodirljivosti
pretvaranja, tvog najnovijeg profila
preterivanja. Sveži, rumeni obrazi gore,
blaziranom izveštačenošću.

Igor Petrić | Odraz u ogledalu


Sjeti se
što rekli su na predavanju.
Još danas
napravi
malu kutiju
kartonsku.
Na dno zalijepi
ogledalo
i zatvori je.
Čuvaj je pored sebe.
Jednostavno! Zar ne!
Kad dođe „onaj“ trenutak
znat ćeš što ćeš
i kako je upotrijebiti.

nedjelja, 29. ožujka 2020.

Nada Vukašinović | Koronike: Svjedoci


Kada sve ovo prođe, ako smo i dvojili, znat ćemo što su prioriteti i što treba ostaviti djeci.
Pričat ćemo im o tome kako je nekada bilo i kako je sve osim dobre riječi bilo bezvrijedno i beskorisno. Reći ćemo im kako je postojalo vrijeme kada je najskuplji i najopasniji bio zagrljaj i da smo 22. 3. 2020. u rano jutro bili svjedoci nestajanja svijeta kakvog smo poznavali.
Govorit ćemo im, kako smo nekada davno bili slijepi, zaraženi jednim virusom, a bojali se drugog. Moraju znati da nas je prije toga obuzeo virus pohlepe, zavisti, gomilanja stvari, natjecanja, prestiža, moći, ravnodušnosti prema onima koji su slabi i koji nemaju. Mislili smo kako smo svemoćni i da sve možemo kontrolirati, da držimo sve konce u rukama. Divili smo se vilama, bazenima, kromiranim ogradama, vikendicama, mijenjali namještaj, kupovali i nemilice bacali odjeću, torbice, cipele. 
Dok smo računali, zbrajali i gomilali kreditne kartice, nismo primijetili one koji su nas trebali. Ružičaste naočale smo skinuli i progledali kada smo se jako uplašili. 

Tada nam je postalo sve jasno, tek tada smo počeli učiti o pravim vrijednostima. Shvatili smo da smo samo ljudi u prolazu i da je neponovljiv upravo ovaj trenutak sada. Tek kada smo naučili lekciju o skromnosti i poniznosti i da nema boljeg i čvršćeg materijala od dobrog srca i dobre riječi, mogli smo dalje

24. 3. 2020.

Ana Posavec | ***


Vjetar je Riječ. Nečujna,
usamljena
Na rukama dalekoga Boga
i usnama ubogih nas
– ovdje
– blizu
– na kraju svijeta.
Vjetar je riječ
u sjaju oka gradskoga gavrana
...i pjeva glasom iskidanih
mliječnim svjetlom
umornih nježnih
pahulja
Dvadeset dvadesete ožujka
Vjetar je
zakrabuljena Tišina
što bosa vertikalnim
korakom uokrug gazi.

Vjetar.
Smiraj
prošlih dana
– razdiranja –
Stvarnosti
– razdiranja –

Neba.



Luka Tomić | Negdje u netaknutoj tami



Negdje u netaknutoj tami
mi smo potpuno sami, u ogledalu mašte
svoja tijela gledamo kao da se ne znamo
Opet odijevamo ogrtač od magle
da nas traže svijećama
čiji izduženi vrat nije izdržao pritisak oluje
Negdje u netaknutoj tami
riječ koja povrijedi mami nas
da ju upotrijebimo kao da nije od praznine.

subota, 28. ožujka 2020.

Ante Šarunić dobitnik književne nagrade "Joja Ricov"

Piše: Nikola Šimić Tonin

Dobitnik književne nagrade Joja Ricov za 2020., je čakavski pjesnik Ante Šarunić. Nagradu je pokrenulo HKD Ogranak Zadar prema ideji književnika Nikole Šimića Tonina.

Prosudbeno povjerenstvo činili su: Dr. sc. Dragan Gligora, dr. sc. Erni Gigante Dešković, Valerijo Orlić, Slavko Govorčin, Šime Vitori, Žaklina Kutija i Nikola Šimić Tonin.

Pjesnička manifestacija Joja Ricov na pjesnikov rođendan iz općepoznatih razloga nije se mogla održati ove godine u pjesnikovome mjestu rođenja, Kalima kao sve godine do sada.

Nagrada će biti naknadno uručena.

- Šarunićeva pjesma ima i biserje i zlato. Ante se boji sumraka, ne da svoj kamen. Piše nadahnuto, stvaralački. Svaki čitatelj osjeća Brgulje, Molat. - Slavko Govorčin.

- Ante Šarunić piše o škoju, o dvorima u kojima je sve manje čeljadi. Ante svjedoči da je u stalnom dosluhu sa škojom. U mnogim pjesmama autor dobro pronalazi svoje viđenje onoga u kakvom se stanju nalaze škoji. - Ante Toni Valčić.

O Joji Ricovu

Pjesnik Joso (Joja) Ricov rođen je u Kalima (Zadar), 25. ožujka 1929. Osnovnu školu završio je u Kalima (1940.), pohađao klasičnu gimnaziju pri Nadbiskupskom sjemeništu u Zadru (1941.-1943.), odakle je zbog otpora talijanizaciji hrvatskoga obalnog područja i vlastitog prezimena te jasno izražena rodoljubnoga i antitotalitarističkoga stava isključen.

Nada Vukašinović | Koronike: Prilagodba


Je li čovjek dovoljno inteligentan da se za mjesec dana uspije prilagoditi na nove uvjete života? Naš svijet se suviše brzo okrenuo naglavačke, raspao, promijenio iz temelja. Kao da se zaledio u jednom groznom trenutku. Zatečeni smo nespremni i sad vidimo koliko smo slabi i ranjivi.
Treba puno toga mijenjati, misli, navike, rutinu, životni stil i adaptirati se. Gdje počinju promjene? U mozgu, budući da smo razumna bića ili u srcu jer smo ljudi? Kažu da je prilagodba inteligentno ponašanje, prilagodba je i učenje. Tko se prilagodi novonastaloj situaciji preživjet će.
Gledali smo mi filmove, ali to je bila fikcija, čuli smo mi za Koronu, ali to je bila Kina, daleko od našeg predvidivog svijeta. Kako smo bili naivni. Drijemali smo uljuljkani u sigurnost i nismo primijetili znakove, a bilo ih je. Sve smo uzeli zdravo za gotovo, mislili smo svijet je tu zbog nas, da nam služi, da ga iskoristimo. Čime smo zaslužili tu pošast, ili je pošast došla jer smo svi nevini.
Malo smo se ljutili na političare, malo na zakone, malo na susjede, ali znali smo da će naš svijet i sutra i za tjedan dana i dogodine biti isti.
A eto sad se razlomio i razmrvio, hoćemo li ga ikada više moći popraviti, a kada se nešto krpa i lijepi nikada više nije isto.
Velike krize su kroz povijest iznjedrile i mogućnost razvoja i napretka. Možda iz krize i ispadne nešto dobro.
Sada je najvažnije da se držimo kuće, da budemo strpljivi i ostanemo zdravi.

20. 3. 2020.

Milan Frčko | Versi spod črešnje

Prelepo kos fučka. Z pesmom obed plati
i mam svojim prhanjem coprijo spela.
Črešnji baš paše venčanica bela.
Shekla ju kos gda stepe bele lati

Cvet od črešnje zgledi kak sito dete
gda spod materine bradajke zaspi.
Kos lufta koru i s kljunom hrušta drži.
Raščereplena krila v zrako lete.

Gda v ravni Podravini kos se glasi,
opčutiš se kak da si na drugom sveto.
Odjempot se sveča Imbri međašo ,vgasi

i se ono lepo postane prekleto.
A, onda, za čas, sonce z vetrom zatanca
i tvoja duša lepe verse štanca.

Poziv na akciju gradske knjižnice Vukovar

S obzirom na situaciju s koronavirusom, u Gradskoj knjižnici Vukovar odlučili su napraviti akciju kojom bi poznate osobe snimile sebe kako čitaju svoju omiljenu poeziju, neku kratku priču ili jednostavno poručili građanima kako je važno ostati doma i te kako se vrijeme može kvalitetno iskoristiti čitanjem neke dobre knjige.

Sadržaj će nakon odabira podijelili na svojim mrežnim stranicama (Gradska knjižnica Vukovar).

Slijedom njihovog poziva uredništvo Kvake poziva zainteresirane suradnike časopisa, da svoj video pošalju
- na službeni e-mail: programska.dogadjanja@gkvu.hr,
- putem Vibera/WhatsApp-a na broj 00385989729520.
Ravnateljica Gradske knjižnice Vukovar, Jelena Miškić, unaprijed zahvaljuje i želi svako dobro iz Vukovara!

#ostanidoma

Miljenka Koštro | Ovaj trenutak


Umorni glasovi
Kucaju strpljenju na vrata
U strepnji noseći nabujale brige
Ovaj trenutak kušnje
Skrio bi se u tvrdu orahovu ljusku
Od sjemena i klice, na dlanu proljeća
Unatoč svemu, razbujao novi život
Vrijeme otima halju uzburkanom moru
Ruke poniznosti spašavaju lađe života
Ovaj trenutak
Duše vješa na suhe grane
Oči djeteta proizvode suzne bisere
I nižu ih u ogrlice
Vješaju ih o vrat budućnosti
San djece pomalo uzdiše, djetinjstva gladan
Na usnama zaleđena molitva
Odnekud dopire pjesma slavuja
Vjetar ponudio ispriku, ali sanja novu avanturu
Sunce jutru poklanja vidike
Ljubav neumorno traži suputnike i supatnike
Na koje može računati na duži rok
Ovaj trenutak pečati ljudske sudbine
Ovaj trenutak vapi zagrljaj čiste ljubavi

Božica Jelušić | Tajne vremeplova

Giorgio de Chirico: Turin Spring
Grad je bio pust kao oglodana kost. 

Danju i noću vjetar je nadizao odbačene papiriće, prošlogodišnje lišće, stare novine, plastičnu ambalažu, neotvorena pisma i izgužvane račune, noseći ih prema periferiji, gdje je počinjala livada, s oštrim i suhim raslinjem, tužna i zakorovljena. Nije bilo ptica, čak niti drskih golubova, koji su u nekim vremenima izmetom obilježavali teritorij, ne štedeći nikoga, od fasada, balkona i apsida, do spomenika i glava prolaznika. Zapravo, sada ni tih dokonih šetača nije bilo, ni onih što u parku sjede po klupama, ni koji tegle kofere s kolodvora, guraju dječja kolica, nose torbe s knjigama ili sumanuto trtljaju u mobitele, staklenih očiju, nalik na polurobote, doplutale s drugoga svijeta. Jedino su magnolije cvale, u svojoj kneževskoj raskoši, dovoljne same sebi, omamljene vlastitim mirisom. 

Čudan je bio grad. Uglavnom u ruševinama, poslije zadnjeg potresa. Krnji, nakrivljen, kao na nevoljnom dječjem crtežu za domaću zadaću. Neki su se dimnjaci strusili i tu su zjapile crne rupe, kao izvađen zub. Nečije se zaboravljeno rublje njihalo na konopcu, mašući bespomoćno u prazninu. Mnogo žbuke otkinulo se s pročelja, mnogo starinskih ukrasa, vjenčića, frizova, girlandi, faunskih glava, lavljih čeljusti probijenih alkom, tužnjikavih nimfi slijepih očiju otpalo je sa svojih mjesta, i nitko ih se više i nije sjećao. Vidjelo se da je netko pokušavao čistiti. Tragovi lopata i bagera izgrebli su pločnik, no volja je popustila, kako to obično biva. Ljudi se u nesreći podaju melankoliji, napuste započeto i odu tko zna kamo. I ovaj je grad svjedočio o tome. Napola očišćen, napola prisložen, stajao je u nekoj bivšoj poziciji, čekajući neizvjesnu sudbinu.

petak, 27. ožujka 2020.

Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Anđelka Vuletića "Klesar Tadija Tegoba"

Piše: Mirjana Mrkela

Knjige i pisci

Vrijedni moji čitači, nemojte odustati od čitanja knjiga ako ih ne možete držati u rukama. Ona o kojoj je ovdje riječ može se skinuti s poveznice:

http://www.diogenpro.com/uploads/4/6/8/8/4688084/anelko_vuleti-klesar_tadija_tegoba.pdf

Ni ja nisam odustala od zahvalnosti Anđelku Vuletiću, koji ju je napisao. Nažalost, ne mogu se (kao što to obožavam raditi) pohvaliti prijateljstvom s ovim kolegom. Osim ako se u prijateljstvo ne ubraja druženje s njegovim djelima. Još kao osmoškolka upoznala sam i zavoljela pjesmu Kad budem velik kao mrav. (O veličini mrava sami mozgajte!)

Zdenka Čavić | Ne boj se

Ne boj se dušo,
ni vremena ni nevremena
na pragu iskušenja što stižu,
ne boj se noći i dana koji dolaze,
a sporo i mučno prolaze.
Ne boj se vijesti koje se nižu,
o bolestima bez lijeka.
Ne boj se ničega dušo moja,
jer si čuvana od pamtivijeka,
od koraka do koraka
lišena vremena,
korone sjemena i rana.
Ne boj se, dušo i pjevaj
vedrinom zrači.
Neka svaki novi dan
u čistu se košulju vjere oblači.
Jer sve će proći,
jer proći mora,
a preko pustinja i mora
preko dolina i gora,
preko svega što Zemlju krasi
ni jedan virus nema moć
da život zauvijek ugasi.

Nada Vukašinović | Koronike: Higijena


Dobro mi je za sada, ne bojim se, što bude bit će.
Uz odgovorno ponašanje trebaš se pouzdati u Fortunu, ili se ona treba pouzdati u tebe, kako reče jedan poznanik. Perem sve što mi dođe u ruke, podove, prozore, cipele, jakne. Pomažu mi sunce i vjetar, rublje se brzo osuši.
Dobro mi je biti ja, sve bolje. Ušla sam u gumene čizme, sišla s asfalta pa na livadu. Svaki dan hodam pored potoka uz šumu. Kad bih još mogla preko potoka, ali nitko se toga valjda nije sjetio i nema mostića. Sve više gledam prema gore, šuma je oživjela, kolaju sokovi u zelene listiće, ptice obavljaju svoj posao. Zastala sam pored upornog kuckanja po stablu. Dugo već nisam vidjela žunu, nismo uplašile jedna drugu. Nitko me se ne boji i krtica je nastavila s poslom. Razmišljam o rodama, već su mogle stići. Vidjela sam ih u Africi, kada smo se spuštali s Atlasa. Ako smo mi stigli već su se i one mogle vratiti.
Virus je u prvi plan stavio pročišćavanje, čišćenje i higijenu, onu vanjsku, ali i onu unutarnju, mentalnu higijenu. U početku sam mislila da nam se život reducira, ograničava prostor, da neću moći disati jer nam virus krade navike i rutinu, Sad vidim koliko sam se zatrpala nepotrebnim i koliko sam si sama suzila prostor i smanjila slobodu.
Nova torba uopće nije onako super kakva je bila na polici u trgovini, putopis mi nije prošao na natječaju, ništa zato, ne očekujem više ništa osim zdravlja. Odbacujem sloj po sloj nevažnih misli, kao kada gulim luk, samo bez suza.
Samo da svi i sutra budemo dobro!
Treba se riješiti natruha i samo disati.

19.3. 2020.


Anamarija Galić | Proljetna 2020


Batrljci orezanog bagrema 
grebu kalendarsko 
platno proljeća 
A ono zamrlo 
muči, šuti. 
Skrivanje pod krtičnjakom 
u tunelima od mraza 
(zamrzla iluzija djetinjstva) 
Pamtim li te dovoljno, 
Proljeće moje? 
Zavio puteljak 
svoju vretenastu liniju 
za obližnju šumu. 
Iščekivanje 
presijeca moju čežnju 
na minijaturne polutke 
nestrpljenja. 
Izuvam ožiljene papuče sna 
podvlačim pod krevet 
od suhog lišća 
svoju nesklonost zimi. 
Nepraktična sam, znam 
kao limenka 
koju treba otvarati 
otvaračem strpljivosti. 
Strpljivost je tanana i batrljasta 
kao i bagremovi odresci. 
Tražim te prignute glave 
s još nepropupalim granama 
pod nogama 
(sve to lomi sliku ranog proljeća). 
Prvi leptir 
dok presijeca vidokrug oka 
ja uživam tvoje boje 
kroz šarenicu njegove tame. 

Sisačka poetska scena ne miruje ni u doba Coronavirusa



Održano virtualno izdanje međunarodnog festivala ''50 Poems for Snow''

U Sisku je četvrti put uzastopce održano izdanje međunarodnog ''no budget'' festivala 50 Poems for Snow, ovaj put zbog izvanrednih okolnosti i nemogućnosti javnih okupljanja u okrilju virtualne stvarnosti.

Za one nedovoljno upućene, riječ je o festivalu pokrenutom 2012. godine u Zagrebu od strane kulturnog aktivista Saše Šimprage i entuzijasta okupljenih oko njega. Do danas se festival raširio gotovo na sve kontinente i u brojne države.

Koncept je takav da u noći nakon prvog obilnijeg snijega tekuće zime, u dotičnom gradu prijavljenom za sudjelovanje na festivalu, troje pjesnika iz toga grada čitaju 3 svoje autorske pjesme i jednu pjesmu autora kojega odrede organizatori iz Zagreba. Ove godine to je bio grčki pjesnik Dinos Christanopoulos.

Ni Coronavirus ni snažan sjeverni vjetar nisu mogli spriječiti 3 unaprijed odabrane sisačke poetske heroine za ovu sezonu, da izađu u noći sa 24. na 25. ožujka iz svojih toplih domova i pročitaju na otvorenom pripremljene pjesme.

One su: Senka Slivar, Mira Jungić i Dubravka Lazić

Dokaz je to kako su ljudi u Sisku prigrlili ovaj neobični festival punim srcem i nisu ga se bili spremni odreći niti u vrijeme nemogućnosti javnih okupljanja.

Nisu se kao prethodnih godina svi zajedno okupili kod Matoševe klupe na Šetnici Slave Striegla uz rijeku Kupu, ali su zato spomenute pjesnikinje hrabro iz okrilja svojih ''samoizolacija'' snimile dragocjene poetske priloge i tako održale festival živim i u ovo teško vrijeme za književnost i kulturu općenito.

Ovogodišnji festival ulazi u kategoriju specijalnog, izdvojenog izdanja, obzirom na činjenicu da je prvi obilniji snijeg pao tek po kalendarskom završetku zime.

Siniša Matasović, organizator festivala u Sisku

četvrtak, 26. ožujka 2020.

Darija Žilić | Logor, maska i spas


Carstvo predmeta se raspalo,
Zidovi umirućih kuća okrenuti su
Prema unutrašnjosti svijeta.
Nad tavanom jednog stana otvor
U koji slobodno ulazi kiša, sunce i snijeg.
Iza fasadnih karijatida vrišti praznina,
U dvoranama učmalosti, tišina,
U redovima ispred trgovačkog centra
Vise logoraši sa ausvajsima, na braniku
Garažnog svijeta, parkiralište bez snova,
Prazni pultovi ispod voća (naranči) i cvijeća,
Tlo po kojem bicikl kao ptica podrhtava,
I maske ispod kojih se sakrio ustajali zrak.
U svim tim pomicanjima zemlje, u točkama
Na rubu svijeta, ipak čeka jedna poruka,
I topot konja kao posve seizmički točan,
Ljubavni doživljaj svijeta.

Nada Vukašinović | Koronike: Opasnost


Svatko stoji sam na srcu zemlje proboden zrakom sunca, a veče je već tu  - Salvatore Quasimodo

Zabrinut je moj grad, posvuda pustoš, tišina, kao da si do kraja smanjio ton na radiju. Sada smo sami sa svojim nemirima. Ponašamo se odgovorno, ne želimo ugroziti druge, dva puta dnevno pratimo izvješća Kriznoga stožera. 

Sa svojima se čujem telefonom dva puta dnevno. Svi su dobro, mirnija sam. Šaljemo fotografije jedni drugima, srca, smajliće. Nedostaju mi, ali treba biti strpljiv, proći će i to. Samo da sve završi. Nisam baš tako jaka kako sam mislila, ali što sam mogla znati, nikada i nisam bila u ovakvoj situaciji. Neprijatelj je sada nevidljiv. Ruke su mi ogrubjele od vode i stalnog čišćenja kuće, postala sam tiša i usmjerenija na zvukove.. 

Čitam nekoliko knjiga paralelno i slušam vijesti. Pretražujem i alternativne informacije, pratim objave na internetu. Trenutno su mi pitanja važnija od odgovora, jer odgovor živim, i onda čitam Kugu, Ogled o sljepoći, Bibliju. 

A nebo plavo, oči se pune zelenilom, nevidljive ptice pjevaju. Već dugo nisam čula toliko različitih ptica pjevica. Cvrkut je veseo, zvonak i ritmičan, kao da se natječu negdje daleko u šumi. Gledam svoj travnjak prošaran tratinčicama, procvala je marelica, breskva, proljeće me iznenadilo, jer sam se bavila nevidljivim stvarima. 

Priroda buja, raste, zemlja je vlažna puna sokova, diše, zrak proziran i onda mi samo bljesne pred očima pa ona može i bez nas. Mi prirodi uopće ne trebamo. Sjetila sam se djece iz škole, koja su govorila da je šuma opasna jer ima krpelja i zbog njih je opasno i bos hodati po travi. 

Ali opasnost je došla s druge strane, opasnost je došla od čovjeka.

17. 3. 2020.

Ivan Taridan | Kiša





Na prozorskom staklu
Klize kapi kiše.
Poput suza na licu
Il zvijezda na nebu sto trepere
Uličnim svjetlom obasjane
Šapću tihe i snene.

Miluju i njen prozor tamo negdje.
Kližuć istim tonom
Note sonate neke.
Zveckaju  tihim zvonom
Šapuću joj nježno
Ono sto srce bi reći htjelo.

Neće to možda izreć
Nit će ih ona čuti.
Al će ih njen pogled
Zagrijati toplinom
Pomilovati milinom
Obasjati svjetlinom.

Na tren će zaživjet
Ko leda kristali
Zvecnuti će nečujno
Ko pijesak na obali.
Osušit će se zatim k'o suze na licu
Zapjevati nijemo k'o tišina.
I usnuti snom
U pogledu njenom.

Milan Frčko | Bolen





Bil je spod lopoča, odjempot je skočil
i zaletel se v jato drobnih riba.
Tak omamlene ribe z gubicom prima,
spod meseca kaj na svržje se podbočil.

Fest splašeni klen jedini je živ ostal.
Spasili so ga kamenje i trave.
Kederi so đipali na se strane.
S telom i s repom bolen ih je pluskal.

Riba teško pliva protiv matice
i baš tu ju bolen fletno napadne.
To marše ždere skunkače i ftice

Posle posta, ni črvi mu se ne gade.
Vu travnjo i v lipnjo bolen se mresti,
došepnoli so mi šoder i peski.

Božica Jelušić | MARTOVSKI MORATORIJ, disanje kroz šupljinu


Bezračje, bolna pluća. Disanje u šupljinu.
Odabir gluhih, brojenje ispod stola.
List mladoga trpuca stavljaš na opeklinu,
Dok se rif guste tame iza scene odrola.

Tko će kositi žito i ubrati agrume?
To je prostor u kome čovjeka nema više.
Valovi oceana nad Atlantidom šume,
A o danima čijim Hesiod stari piše?

Bolesti za nama idu, ulazeći pod kožu.
Kraljevstvo bismo dali za kapljicu jasnoće.
Ali usijanoj glavi svijet traži kaznu veću;
Misliti valja kako zbijena gomila hoće.

Raspuklinu u zemlji jutarnje sunce opazi.
Usred opustjela polja stabla okljaštrena stoje.
Teška su ovo vremena: svatko u sebe silazi.
Ljudi od jedne teme sad dolaze na svoje.
______________________________________
Hesiod: Dani i poslovi

Fotografije: Ivan Nivan/ Arhiva

Denis Kožljan | Nicola Yoon: I sunce je zvijezda


Jedna predivna ljubavna priča. Drugačija, posebna i sa vrlo zanimljivom pozadinom., likovima, opisima, autorica miješa njegovu i njenu perspektivu, a uz to dodaje zanimljive činjenice o par pojmova/teorija , a dodaje kratke priče o nekoliko likova iz knjige. Tako su nam svi likovi dočarani na najbolji mogući način kao i njihova budućnost.

I Sunce je zvijezda nije klasična tinejdžerska ljubavna priča. Ova je knjiga puno više od toga. Ovo je knjiga koja vodi kroz odrastanje, sazrijevanje likova, kako fizički tako i psihički, emocionalno. Pokazuje nam odnos, razmišljanja i stavove dvije različite kulture te nam daje na uvid kako se sudbina može pogirati s našim životima. Nekoliko puta. I čak i kad nas srce zaboli, suza u oku zaigra, sudbina još nije gotova. I par sekundi može promijeniti sve, opet i opet. Svjetlost se uvijek vrati u naš život što bi bio i zaključak obog bestsselera.

Natasha, glavna junakinja živi skromno sa mlađim bratom s kojim dijeli i sobu, majkom, koja se doslovce raspada od posla kako bi svojoj obitelji pružila krov nad glavom i hranu za stolom te ocem koji je, po Tashinoj teoriji, propali umjetnik. Ne zbog toga što nema potencijala nego zbog toga što je sam sebe uništio na određen način. Nije koračao dobrom stazom i izgubio je šansu da se ostvari kao ono o čemu oduvijek sanja, kao glumac. No, o tom će vam više pričati Natasha u ovoj knjizi…

srijeda, 25. ožujka 2020.

Aleksandar Horvat | Senzacije kasnog jutra (mjestopis u doba koronavirusa)



Ulicom je jutros protutnjao šleper, natovaren hrastovima, potpuno imun na viruse i potrese. Stresla se od njega moja ugodna toplina ispod pokrivača, zazvonio je prozor, osvijestivši mi “zaležanu” ruku po jastukom. Iza dvostrukog prozorskog stakla je zima, preko noći ocrtana bijelim ljuskavim krovovima i drvećem u bijelom cvatu, a peti je dan proljeća. U to čvrsto vjeruje breskva u dvorištu. Mačak drijema na prozorskoj dasci s njuškom nad radijatorom. Već nekoliko dana mrzi ovu proljetnu zimu, ostaje doma, nevoljko izlazi samo iz potrebe.
I ja nevoljko ustajem, potreba kasnog jutra. Prolazim kraj stola, na njemu lonac pun zrelih višanja i bokala sa svježim vrhnjem i zaseokom u daljini. Tamo dva škanjca vrebaju na svoj plijen, zarobljeni u okviru koloriziranog Večenaja. Metar dalje, iz voćnog buketa izranja miris bijelog grožđa i ananasa.

Katarina Zadrija | Kaj me briga


Kej me briga za črnoga Petra
I krvavu rouku.
Kej me briga za copernice na mekle
I vile pri poutoku.

Ma,  kej me briga za babinu peru
Za vrpu sljiv kej deda ne nabral v zdelu.
Najte mi z domotužjem pod noge se nahitavati
Gde bili ste gda službu sem mourala si nariktavati?

Kej me briga za se!
V stranjskem sad svietu imam se!
Same gda f kmice ostanem sama
Setim se susedinoga purana
Kej moja mu kiklja črljena nie se dopala...

Terezija Flegar | Majke





Da nas uspavljuju i pričaju nam bajke,
za to na svijetu postoje majke.
Postoje i da na djecu paze,
da ih beskrajno vole i maze.

Da nam fino kuhaju, peru nas i glačaju,
da želje ispunjavaju i ništa ne naplaćuju.
Majke nam često i za utjehu trebaju,
pa zato za sebe nikad vremena nemaju.

Da za uzvrat ništa ne očekuju,
a one same beskrajno se daju.
Požrtvovne, nježne, osjećajne, blage
samo majke takve biti znaju.

Božica Jelušić | Odsvirano v loše vreme na fučkalku




Pušlek cvetja vun se zemlje rivlje:
Krt nadigne ledinu i vrta.
Se bi štelo biti vekše, divlje,
Nemre duša ostati zaprta.

Črv obleče metuljevo ruho,
V luft se vine, hlepi uzvišenja.
Soha leti k nebu v doba gluho,
Mračnu luknju za Mlečni Put menja.

Ne zna bosjak kaj je masna kaša,
Zakaj gruntaš z gruntom se oženi.
Najlepši je žitek vandrokaša,
On je bogat z prahom pozlačenim.

I ja moram zbeznuti vun z hiže,
K svetlu pružam ruke raširene.
Celom svetu moram biti bliže,
Predi nek me Kerber pod zub dene.

Narcisa Potežica | Velike nesreće u Zagrebu

August Šenoa - veliki hrvatski književnik

Godine 9.11.1880. u rano jutro, oko 7 sati u Zagrebu bio je katastrofalan potres i to jačine 8 stupnjeva po Mercalliju i 6,3 stupnja po Richteru, a epicentar je bio na području Medvednice. Prvo je zatutnjalo tlo, a onda se sve počelo tresti. Crkveni tornjevi na kaptolu su se počeli njihati, a zvona su zvonila kao na uzbunu. "Uplašeni građani počeli su bježati van svojih zgrada, misleći kako se događa smak svijeta" opisuju otprilike stari kroničari. Taj veliki potres u Zagrebu je imao mali broj ljudskih žrtava (na sreću samo dvije), ali i ogromnu materijalnu štetu. Nastala šteta je bila daleko veća bila od mogućnosti popravka. Zapisano je da su se ljudi odmah nakon potresa počeli okupljati u parkovima i na trgovima, jer nikako se nije moglo znati koja je zgrada sigurna. Mnogi su ostali bez svega i već sljedeći dan počeo je masovni egzodus u susjednu Ljubljanu i u druge gradove Habsburške monarhije.

Oni koji su ostali, pomagali su sugrađanima koji su privremeno smješteni u barake na Zrinjevcu i na području današnje Klaićeve ulice. Jedan od tih pomagača bio je i gradski vijećnik, poznati hrvatski književnik August Šenoa. On je detaljno radio na sanaciji kulturne baštine, neprekidno je obilazio čitav grad i vodio zapisnik o razrušenim zgradama. Pomagao je i unesrećenim ljudima, ali je vrlo brzo obolio od prehlade koja se pretvorila u upalu pluća. Trinaest mjeseci kasnije, 13. prosinca 1881. Šenoa koji je "otac modernog romana" preminuo je od posljedica bolesti.

Iako je potres u Zagrebu bio katastrofalne naravi, mnogi kasnije ističu da je upravo taj veliki potres potaknuo novu široku obnovu grada, a ta nova gradnja je temelj današnjeg Zagreba. Među najpoznatijim srušenim objektima bila je i stara zagrebačka katedrala koja se u potpunosti morala obnoviti. Obnova je trajala sve do 1906. godine, a nova katedrala postala je zaštitnim simbolom modernog Zagreba.

Sv. Roko
Ponovno se veliki potres dogodio u nedjelju, 22. ožujka 2020. također ujutro u 6,21 sati i odmah je kao prva vijest odjeknulo da je srušen vrh zagrebačke katedrale, ovaj put otpao je križ s vrha lijevog tornja, a uskoro je objavljeno je da je nastradala petnaestogodišnja djevojčica koja je uz veliko zalaganje liječnika u bolnici drugi dan nažalost preminula. No ovaj put građane Zagreba zadesio je još jedna nesreća a to je opasnost zaraze od koronavirusa koji je još više pogoršao nevolju tim više što je zbog straha od opće epidemije ograničen odlazak iz grada. U čitavom svijetu zaražen je veliki broj ljudi, mnoge zemlje se bore s epidemijom, novi virus je odnio veliki broj ljudskih života, a u Hrvatskoj je umro sedamdesetgodišnji muškarac u Istri u mjestu Brtonigla, čiji je zaštitnik sv. Roko, svetac koji se spominje kao zaštitnik od kuge i kolere.

Novovjeko "doba kuge i kolere" će proći i po potresu će se kuće obnoviti, izgraditi nove, a dugo će se sigurno pričati i pisati o danu kada je Zagreb pogodio ovaj drugi veliki potres. Mnogi stručnjaci su godinama govorili da bi se trebali pripremiti jer naš grad može ponovo zadesiti veliki, katastrofalan potres. Nažalost mnoge zgrade koje spadaju u spomenike kulture doživjele su veliku štetu, ali one će se obnoviti uz pomoć restauratora i sredstvima Europskih fondova, a možda će se ovo biti prigoda da se napokon započne i gradnja dugo planirane podzemne željeznice sa željom da se ova "crna nedjelja" nikada više ne ponovi.

Kitana Žižić | Nakon trećeg leta



Trebala sam krenuti natrag u Hrvatsku 09. ožujka 2020. godine. Tri dana ranije e-mailom sam obaviještena da mi dozvola boravka ističe. Kao da i sama nisam bila itekako svjesna da se moram oprostiti sa svojim najdražim curama uz one dvije u voljenom Splitu. Ali to ne bijaše sve. Iz agencije Adriatic Adventures Travel and Tours stiže uznemirujući glas da su od ponedjeljka letovi, kojim sam i ja trebala odlepršati, otkazani. I što sad? 

Onda su mi se misli uskomešale i vratile na prve dane boravka nakon trećeg posjeta Australiji. Dok još nisam uhvatila zamah novih navika u prilagođavanju ekstremnih uvjeta života ljeti na tom, usprkos svemu, zamamnom kontinentu, napisala sam kratku priču „Bez trećeg leta izazova nema“, znakovitog naslova, tek sad shvatih. Nisam sklona praznovjerju te i sama sebe nazivam ponekad „nevjernim Tomom“, ali teško je zanemariti mnoge čudne podudarnosti, kao i snoviđenja budućih događaja a da se ne zapitate kako to objasniti.

utorak, 24. ožujka 2020.

Željko Bilankov | Pa je snig


(dvadesetdeveta kratka priča pisana pretežno šoltanskim dijalektom)

Jo, ča san se obradova snigu. Brž mi je bilo šest godin, kad su, na moju sriću, jednega ladnega dana zabilile pahuje našin spli'skin kvarton. Tad smo živili u Kninskoj ulici, na broju tri, ka sustanari, u prizemju visoke bile kuće iza crikve Gospe od zdravja. Kad bi gleda vanka kroz velu ponistru od sobe, parilo je deboto ka da si u dvoru. Tako san se i sad, nasmijan i uzbuđen namisti isprid nje, dok mi je mater, isto tako sritna, pribacila ruku priko ramena, a snig je, na naše silno zadovojstvo, pada i pada, sve višje i gušće prekrivajući cili dvor. Vela kamena klupa posrid njega, ubrzo je dobila meki pokrivač od netaknutog sniga.

To je u našen kraju bila prava ritkost i sad su mnogi, pa tako i mi, molili Boga da dobro napade i ostane ča duže. Nisan moga mirovat, nego san natira mater da mi otvori ponistru, kako bi barenko bokunić pahujic čapa u ruke. Ma, uletile su one u sobu i mami se uplele u kosu, a meni močile lice, dok san ih žmireć vata, ručican uperenin uvis. Čin je, na moju velu tugu, zatvorila caklo, pobiga san u kujnu, pače zahod, jerbo je tamo bila otvorena ponistrica sa tri gvozdene šipke, a koja je isto gledala u dvor. Razumi san mater, bojala se da me ne uvati grlo po vakoj 'ladnoći, ali kako odolit, a da još malo ne poćirin vanka. Mejuto, onako mali, mora san se na ništo uspeć, pa mi je dobro doša niki sanduk, kako bi moga vidit blagodati tega vrimena.

Igor Petrić | Iznad očekivanja





Pokušat ću uzeti komad zemlje
i napraviti masku
s kojom želim bos hodati
i trčati
ulicama ovog malog grada,
nepokošenim livadama trnovitog cvijeća,
šumom otpalog lišća, svuda.

Kroz vodu, kroz blato,
sitan pijesak
prekriven oklopima sedefastih školjaka.
Svuda ću je nositi,
skrivajući lice od pogleda
nepoznatih ljudi
čija sam imena možda nekad davno znao.

Svuda ću je nositi,
sve do kamena
otrgnutog iz utrobe gladne zemlje crnice,
na kojem ću je u prah pretvoriti,
vratiti zemlji od koje sam je uzeo,
na trenutak zastati,
ispričati se nebu i otići.

Dragan Uzelac | Antoine Saint de EXUPERY: ’’Mali princ“



… Čovek je pomalo usamljen u pustinji... - Usamljen je i među ljudima – dobaci zmija…

Veličanstvena Egziperijeva priča o neobičnom dečaku sa neke daleke planete, asteroida B612, savremena je bajka o suštinskim vrednostima čoveka koje nas povezuju, oplemenjuju i čine samosvesnima, humanim stvorenjima, bajka o prijateljstvu, usamljenosti, pravoj ljubavi , odgovornosti i duboko sagledanom smislu ljudskih delatnosti i međuljudskih odnosa, odnosa prema prirodi i životinjama, vanvremensko je delo univerzalne, duboko humanističke i altruističke poruke o mogućnostima lepote, pravih vrednosti, empatije i čovekoljublja. Mali princ je poniranje u najdublje tajne ljudske duše i srca, sve ono Isusovo, plemenito i onostrano, iz nekog drugog carstva koje nije od ovog sveta, ono najplemenitije u čoveku koje se može pronaći samo kod onih retkih, drugačijih, koji su uprkos svom zlu i izazovima ovog sveta čitav svoj život ostali i sačuvali dete u srcu. Priča govori o ljudskoj pohlepi i težnji za moći. Ništa drugo nije bitno ljudima koji žive svako na svojoj planeti osim moći i toga da deluju zaposleno i važno. Važna im je spoljašnost, poza, lažni sjaj i forma. Oni su izgubili glavni smisao života koji je ljubav. Mali princ je knjiga u kojoj se na slikovit i originalan način govori o potrebi čoveka za bliskošću, prijateljstvom i ljubavlju, svemu onome čega u današnjem svetu nema … svetu samoljublja, licemerja, lažnog sjaja i bolesne želje za posedovanjem i vlašću nad drugima… Mali princ je preko ljubavi koju je osećao prema ruži spoznao šta je ljubav i koliko ona znači. Trud koji uložimo za nekoga, odgovornost koju osećamo, to je ljubav. I Mali princ je na kraju to i spoznao. A kada je to sve spoznao znao je da sada može umreti jer će se tako vratiti svojoj ruži. Sve to vrlo je važno u današnje vreme lažnog blještavila kada su bitni samo vlastito samozadovoljstvo i lažni sjaj…

Oleg Antonić | Šljiva

propisan razmak
na tren tek zgriješe
smrznute ruke

komšinu ljutu
u trusno struse
zgužvane maske

jutro za svagda
nazdravi mrazom
proljeću znanja

objava traje
zamrlim zvukom
zemljine kore

samo da svjesnost
potraje duže
od skorog snijega

Božica Jelušić | Teret i kako ga nositi





Kad smo bili mali, igrali smo neku šašavu igru, koja se zvala DAJ BOG JOŠ VIŠE TERETA. Sastojala se u tome, da jedna osoba (dijete) sjedne i poviče tu rečenicu:" Daj Bog..."a slijedeće mu dijete sjedne na koljena. Naniže se tako "linija" od desetak mališana, koji se kikoću, njišu, krevelje i na kraju padaju u prašinu, jer onaj prvi više ne može izdržati. Čini se da u životu zadržavamo sličan model, zadajući si nove i nove zadatke, stječući nekretnine, vozila, poslove, imanja, zemlju, stvari razne, koje nam život u golemim balama i paketima stavlja na koljena.

Oleg Antonić | Povratak – Boravak



Povratak

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Mate Milas | Sama





Ulijevaš vino, kroz zastore viriš
Popravljaš stolnjak i pripaljuješ svijeće
Isprazno nadanje ritualima miriš
Čekaš trenutak koji nikad doći neće

Teško je... teško, prihvatiti kraj
Sva tvoja hrabrost poklekne noću
Zamišljaš susret, žudiš zagrljaj
Tako se teško sviknut na samoću

Umiru polako sva htijenja i težnje
Za početak novi ćutiš da je kasno
Izać nikad neće iz ponora čežnje
Odbačena žena što voljela je strasno

U samotnoj tišini dogaraju svijeće
Raspremaš odar nepovratne sreće

ponedjeljak, 23. ožujka 2020.

Decameron 2020 - poziv za slanje kratkih priča na online event


url: https://www.facebook.com/decameron2020price/

Mlade riječke književnice Ana Cerovac, Vesna Kurilić i Antonija Mežnarić otvorile su ovog tjedna platformu za kolektivno književno stvaralaštvo u kojem će moći sudjelovati svi zainteresirani autori i čitatelji. Riječ je o online eventu pod nazivom Decameron 2020 - priče iz karantene. Sudjelovanje u ovom eventu u potpunosti je volontersko, a izbor priča koje će se objaviti provodit će uredništvo.

Cilj je ove inicijative ispuniti virtualni krajolik kratkim pričama nastalima u vrijeme pandemije te čitateljima, prikovanima uz ekrane, ponuditi umjetnički sadržaj koji će donekle nadomjestiti odgođene i otkazane kulturne programe.

Božica Jelušić | MEMENTO

"Čovječanstvo poredano pred vatrene jaze"
Trakl

Polako svijet se ruši, k nepostojanju ide.
Žaljenja zaslužuje tek pokoja sitnica.
Velike zgrade se struse, pamte se lica,
Samo poneke oči trag pomračenja vide.

Vjerujem da još negdje svijetli žižak prituljen.
Pada traklovska suza na papir neoznačen.
Pogledom Ledene Gospe svaki je stoti ozračen,
Odnosi snove u vreći tuđinac zakrabuljen.

Sva skladišta su prazna, iščili miris hrane.
Svaka suvišna kretnja postaje zamorna poza.
Još se u bojama neba odbljesne Doloroza:
Grimiz, od trnja kruna: Spasiteljeve rane.

Kroz rascvjetale breskve duhovi svjetla dišu.
Tijela se u narkozi u astral podignu lako.
Proljetne se oluje već kovitlaju zrakom,
Polako svijet se ruši, polako pjesme se pišu.

23. ožujka. 2020.
Flora Green
Ilustracija: Željko Mucko

Andreja Kešić | Regata


Probudi u meni snove.
U knjizi Ljubavi su sva njihova tumačenja.
Zapisana od pamtivijeka.
Abecedom razuma.
Ljubav ne živi na papiru.
U riječima.
O njoj se tamo mašta.
Ljubav živi u pogledima.
U glasu.
Ona se umnaža pod prstima.
Fraktali dodira.

Milan Frčko | Smuđ





S perajom na hrpto štel je precvikati
žnoro kaj bila je fest napeta.
Šmrkli so cureli s podravskog deteta
predi nek je i smuđ začel slifkati.

Dogačko glavo i fest oštro gubico,
predi ribiča mesec je poškical.
Smuđ se po dravskim valima smical
kak loj po sveči gda vužgem šibico.

Velka, rasečena vusta od ribe
i zobi kaj prema vnoter so zrasli,
bleščeče joči od ribiča vide.

"Ka ne teček, kak so to lepi glasi"-
glasile so se znatiželne zvezde,
kaj z lopočima na Dravi se gnezde.